Home Blog Page 11

Ispis / odricanje bosanskog državljanstva cijena, koliko košta

0

Ispis / odricanje bosanskog državljanstva cijena, koliko košta, procedura

Članak je preuzet sa web stranice Advokatske kancelarije Prnjavorac: https://advokat-prnjavorac.com – ukratko o autoru: Advokatska kancelarija Prnjavorac je specijalizirana za pitanje državljanstva BiH i svih pratećih statusnih pitanja i njima se bavi od 1993g. Advokatska kancelarija Prnjavorac je preporučena od svih stranih Ambasada u Bosni i Hercegovini, uključujući Ambasade Njemačke, Austrije, Amerike, Engleske, Rusije, Španije, Italije i drugih. Oblast koja uređuje državljanstvo BiH i matičnih knjiga u Bosni i Hercegovini je regulisana kroz 90 pravni izvor koji uključuje Konvencije, Zakone, podzakonskih akata, pravilnika, uredbe i druge propisa na državnom i entitetskom nivou Bosne i Hercegovine.

Koliko košta ispis iz bosanskog državljanstva u 2023 / 2022 ?

Advokat: Administrativna taksa za ispis iz bosanskog državljanstva košta 800,00 KM, međutim ukoliko se procedura ispisa iz BiH državljanstva radi radi sticanja državljanstva ili posjedovanja državljanstva Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonija, Slovenije (ex. SFRJ) taksa iznosi 200,00 KM.

Kada uradim postupak odricanje državljanstva Bosne i Hercegovine, da li mogu da naslijedim imovinu u BiH kao stranac ?

Advokat: Možete da naslijedite imovinu bez ograničenja kao strani državljanin. Strani državljani su izjednačeni sa BiH državljanima u pogledu nasljedstva u Bosni i Hercegovini.

Poslije ispisa iz BiH državljanstva kada dobijem državljanstvo Njemačke/Austrije/Hrvatske..., da li ja mogu u Bosni i Hercegovini da kupim nekretninu ?

Advokat: Kao državljanin SR Njemačke, Austrije, Hrvatske..., možete da steknete vlasništvo nad nekretninama u Bosni i Hercegovini – vrijedi princip reciprociteta, kao što državljani BiH mogu da kupe nekretnine u navedenim državama.

Šta moram imati da bi mogao uraditi ispis iz bosanskog državljanstva ?

Advokat: Morate imati dokaz da posjedujete državljanstvo strane države ili garanciju za sticanje državljanstva strane države kao i potvrdu o stalnom prebivalištu u toj državi radi koje radite postupak odricanje BiH državljanstva.

Ne posjedujem ličnu kartu BiH, niti pasoš Bosne i Hercegovine, da li se može raditi procedura odricanje bosanskog državljanstva bez pasoša i lične ?

Advokat: Procedura odricanje BiH državljanstva se može raditi bez pasoša BiH i lične karte BiH ukoliko ih ne posjedujete.

Proceduru ispis iz bosanskog državljanstva bi radili muž, naše troje djece i ja. Koliko mi plaćamo taksi državi BiH, da li 5 taksi ili jednu ?

Advokat: Vi plaćate kao porodica ukupno jednu jedinstvenu taksu, s obzirom da živite na istoj adresi i da su djeca imaju do 23 godine života.

Zaključila sam brak van BiH, zatim sam se razvela van BiH, a potom zaključila novi brak u Njemačkoj, ništa od toga nije upisano u Bosni i Hercegovini, kako postupiti ako sada želim odricanje bosanskog državljanstva ?

Advokat: Potrebno je prijaviti prvi brak i regulisati prezime, zatim provesti proceduru priznanja strane sudske odluke o razvodu braka iz strane države, a zatim prijaviti aktuelni brak i Vaše aktuelno prezime u BiH, da bi se mogao raditi postupak ispis iz bosanskog državljanstva.

Postoji li mogućnost ulaganja žalbe na rješenje o odricanja od državljanstva Bosne i Hercegovine izdato od Ministarstvo civilnih poslova BiH ?

Advokat: Rješenje o odricanju BiH državljanstva je konačno i protiv istog nije dozvoljena žalba, ali se može osporavati podnošenjem tužbe Upravnom odjeljenju Suda BiH u roku od 60 dana od dana preuzimanja rješenja o odricanju državljanstva BiH.

Mogu li da vratim državljanstvo Bosne i Hercegovine, nakon što sam uradio odricanje bosanskog državljanstva ?

Advokat: Lice kojem je državljanstvo BiH, radi sticanja ili zadržavanja državljanstva druge države, prestalo odricanjem BiH državljastva / ispis iz državljanstva BiH, može podnijeti zahtjev za ponovno sticanje državljanstva BiH, ako ispunjava uslove iz člana 9., osim uslova iz stava 1. tač. 1. i 2.., samo ako ima odobren privremeni boravak najmanje posljednju godinu na teritoriji BiH ili odobren stalni boravak. Međutim budići da Bosne i Hercegovina ima ugovor o dvojom državljanstvu samo sa tri države, morate sačekati da BiH postane članica EU – jer samo u tom slučaju većina država odobrava dvojno državljanstvo (među kojima nije Austrija – naime Austrija ne dopušta dvojno državljanstvo niti sa državama članicama EU).

Ko donosi odluke o odricanje državljanstva BiH / sticanju državljanstva Bosne i Hercegovine ?

Advokat: Odluke o sticanju ili odricanju bosanskog državljanstva donosi Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine Sarajevo, odjel za državljanstvo i putne isprave. Molba za sticanje, otpust ili odricanje iz državljanstva BiH mora se neposredno podnijeti Ministarstvu civilnih poslova BiH.

Koliko košta odricanje bosanskog državljanstva –taksa za državu BiH, ako proceduru prvo radi muž i mldb dijete, a nakon pola godine majka i kćerka (nemamo svi garanciju za državljanstvo u istom trenutku) ?

Advokat: U toku jedne kalendarske godine, jedna porodica plaća jednu administrativnu taksu. Dakle ako se Vaša porodica radi ispis iz bosanskog državljanstva u istoj kalendarskoj godini ukupno će biti jedna administrativna pristojba. Advokat za ispis iz bosanskog drzavljanstva

Uradio sam ispis iz BiH državljanstva da bih stekao državljanstvo Hrvatske jer su to od mene zahtjevali garancijom za sticanje državljanstva Hrvatske, da li je moguće da vratim BiH državljanstvo ? Odricanje od bosanskog drzavljanstva preko advokata

Advokat: Da, moguće je da vratite BiH državljanstvo, jer BiH i Hrvatska imaju Ugovor o dvojnom državljanstvu.

U svrhu odricanja državljanstva BiH radi sticanja državljanstva SR Njemačke / Austije – da li proceduru mogu pokrenuti u Konzulatu BiH / Ambasadi BiH u Njemačkoj / Austriji ?

Advokat: Da možete, osoba koje radi postupak odricanja državljanstva Bosne i Hercegovine daje izjavu o odricanju od BiH državljanstva lično u Ambasadi Bosne i Hercegovine / Konzulatu BiH u Njemačkoj / Austriji. Osobe koje podnose zahtjeve za odricanje od državljanstva BiH u nekom od generalnih konzulata BiH u Njemačkoj, uplate trebaju vršiti isključivo na bankovne račune konzulata BiH, a ne ambasade BiH u Frankfurtu / Berlinu / Stuttgartu. Uplate konzularne usluge i administrativne takse se vrše na bankovni račun Ambasade BiH u Njemačkoj – i to samo one osobe koje lično podnose zahtjev za odricanje od državljanstva BIH u Ambasadi u Frankfurtu, Berlinu, Stuttgartu ili drugim.

Ostatak pitanja / odgovora na temu državljantva BiH možete pogledati na linku: ODRICANJE BiH državljanstva.

POZORNOST 15.04.2023 !!!

Na temelju članka 19. stavak 3. Zakona o državljanstvu BIH državljanstvo BIH prestaje osobi kada nadležno tijelo utvrdi da su ispunjeni potrebni uvjeti i stranci uruči rješenje ili kada rješenje nadležni DKP uputi putem pošte. Cijeneći navedeno prilikom uručenja rješenja o prestanku državljanstva osobi koja posjeduje BIH putnu ispravu, a kojoj prestaje državljanstvo dužna je predati važeću putnu ispravu BIH nadležnom službeniku radi poništenja, odnosno dužna je dostaviti svoju putnu ispravu nadležnom DKP prije nego joj DKP uputi rješenje putem pošte.

Stranke koje se osobno odriču državljanstva BIH u Ministarstvu civilnih poslova BIH u Sarajevu, a putna isprava BIH im je neophodna radi povratka u inozemstvo, mogu opunomoćiti drugu osobu da kasnije preuzme rješenje o odricanju i preda njihovu putnu ispravu.

Posebne napomene u vezi sa procedurom odricanja BiH državljanstva:

  • Sve osobe koje rade postupak odricanje BiH državljanstva moraju imati određen jedinstveni matični broj (JMBG).
  • Kod osoba koje su mijenjale prezime, zaključenjem braka ili na drugi način, ili mijenjale bilo koje druge relevantne podatake, te promjene moraju biti upisane u rodnom listu i u uvjerenju o državljanstvu BIH, kako bi mogle raditi postupak ispisa iz bosanskog državljanstva.
  • U predmetima odricanja BiH državljanstva / ispis iz BiH državljanstva putem DKP, na propratnom aktu, mora biti popis akata u predmetu odricanja državljanstva BiH.

Osoba koja radi postupak odricanja od državljanstva Bosne i Hercegovine, daje izjavu o odricanju državljanstva BiH osobno ili putem punomoćnika na pripremljenom obrascu kod Ministarstva civilnih poslova BIH, odjel za državljanstvo i putne isprave u Sarajevu ili u veleposlanstva i konzulati BiH (u daljnjem tekstu DKP) u inozemstvu.

Uz izjavu o odricanju od državljanstva BiH obvezno se prilaže:

  1. Dokaz o posjedovanju državljanstva druge države (uvjerenje o državljanstvu), ili dokaz da mu je zagarantirano stjecanje državljanstva druge države (jamstvo za sticanje državljanstva);
  2. Prijava boravka ili prebivališta u inozemstvu;

Navedene dokumente potrebno je prevesti na jedan od jezika u službenoj uporabi u BiH kod ovlaštenog sudskog prevoditelja u BIH ili u inozemstvu – ovjerene kod nadležnog tijela, a eventualna punomoć, koja se daje u inozemstvu, mora biti ovjerena od strane DKP ili kod notara.

Za dokumente stranih država sa kojima Bosna i Hercegovina nema zaključen bilateralni sporazum o međusobnom priznavanju javnih isprava, potrebna je dodatna nadovjera od strane nadležnih tijela (Apostille pečat), uključujući i notarsku punomoć, izjave i prijevode javnih isprava.

Potrebito je prevesti i tekst nadovjere kao i tekst apostille pečata, osim apostille pečata kojim je ovjeren prijevod dokumenta.

Za državljane Bosne i Hercegovine koji rade odricanje BiH državljanstva radi stjecanja državljanstva država sa kojima BiH nema zaključen navedeni bilateralni sporazum, niti su te države članice Konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava od 05.10.1961. godine, potrebna je puna legalizacija stranih dokumenata (nadovjera nadležnih tijela strane države  sa nadovjerom ministarstva vanjskih poslova države u kojoj je javna isprava izdata, a kojom se potvrđuje vjerodostojnost te isprave).

Pravnu važnost u Bosni i Hercegovini na temelju važećih bilateralnih ugovora imaju javne isprave uključujući i ovjerene punomoći za koje nisu potrebne dodatne nadovjere (Apostille) izdate od nadležnih tijela u sljedećim državama: Austrija, Hrvatska, Bugarska, Belgiji, Češkoj, Slovačkoj, Francuskoj, Mongoliji, Poljskoj, Rumunjskoj, Ruskoj Federaciji, Srbiji, , Grčkoj, Italiji, Cipru, Libiji, Mađarskoj, Crnoj Gori i Sloveniji.

  1. Uvjerenje o državljanstvu BiH (ne starije od 6 mjeseci);
  2. Izvod iz matične knjige rođenih iz Bosne i Hercegovine – rodni list;
  3. Vjenčani list (za lica koja su u braku);

Rodni list i vjenčani list mora sadržavati posljednje podatke upisane u matičnu knjigu;

  1. Ovjerenu presliku putovnice BIH (strana sa fotografijom ovjerena od nadležnog DKP, od notara, ili od strane nadležnog tijela u BIH) ili uvjerenje o neposjedovanju putovnice;
  2. Važeću osobnu iskaznicu izdatu u BIH, ili uvjerenje o neposjedovanju osobne iskaznice;
  3. Uplatnicu od 200 KM za osobe koje imaju, odnosno stječu državljanstvo država bivše SFRJ, a za osobe koje imaju, odnosno stječu državljanstvo drugih država, uplatnicu od 800 KM administrativne takse po predmetu..

Način uplate pojašnjava se prilikom davanja izjave o odricanje od državljanstva BIH.

Mldb djetetu državljanstvo BIH odricanjem BiH državljanstva / ispis iz bosanskog državljanstva može prestati samo na zahtjev oba roditelja kojima je državljanstvo BIH prestalo odricanjem BiH državljanstva, ili na zahtjev jednog roditelja kojem je državljanstvo BIH prestalo odricanjem od državljanstva Bosne i Hercegovine uz suglasnost drugog roditelja koji je državljanin BIH, ili na zahtjev jednog roditelja kojem je državljanstvo BIH prestalo odricanjem, ako je drugi roditelj mrtav, ili je izgubio roditeljsko pravo, ili je stranac ili apatrid. Ako je dijete starije od 14 godina neophodan je i njegov pristanak. Ove izjave daju se potpisivanjem na zapisnik u Ministarstvu civilnih poslova BiH, sektor za državljanstvo i putnu ispravu ili DKP, ili se uz zahtjev za odricanje prilažu izjave ovjerene kod notara ili u DKP.

Ako je drugi roditelj stranac, za njega se prilaže uvjerenje o državljanstvu druge države, a ako je drugi roditelj umro, za njega se prilaže izvod iz matične knjige umrlih. Ako je jednom roditelju oduzeto roditeljsko pravo prilaže se odluka nadležnog suda o oduzimanju roditeljskog prava. Nije dovoljno ako je presudom o razvodu braka dijete na brigu i staranje dato jednom roditelju.

Sporno pravno pitanje 65 0 P 829615 20 Spp

0

 

 

BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

VRHOVNI SUD

FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Broj: 65 0 P 829615 20 Spp

Sarajevo, 15.12.2020. godine

 

 

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, odlučujući o zahtjevu Općinskog suda u Sarajevu za rješavanje spornog pravnog pitanja u predmetu 65 0 P 829615 20 P od 17.7.2020. godine, na osnovu odredbe člana 61. Zakona o parničnom postupku[1], te odredbe člana 18. Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta[2], na sjednici Građanskog odjeljenja održanoj dana 15.12.2020. godine, donio je:

 

O D L U K U

 

 

Usvaja se zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za rješavanje spornog pravnog pitanja, pa Građansko odjeljenje Vrhovnog suda Federacije BiH izražava sljedeće:

 

 

 

PRAVNO SHVATANJE

 

 

U parničnom postupku koji je pokrenut tužbom za utvrđenje i otklanjanje diskriminacije u Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom, sud nije nadležan da odlučuje o pravima i isplatama naknada koje su regulisane tim zakonom.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Dana 17.7.2020. godine Općinski sud u Sarajevu je na osnovu odredbe člana 61. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP)[3] podnio ovom sudu zahtjev za rješavanje spornog pravnog pitanja, uz koji je dostavio i spis tog suda broj 65 0 P 829615 20 P, sa prijedlogom tužene za podnošenje zahtjeva za rješavanje spornog pravnog pitanja, i podneskom kojim se tužitelji očituju na taj prijedlog. Nakon dostavljanja predmeta na rješavanje ovom sudu, tužitelji su dostavili i podnesak kojim se dodatno očituju na prijedlog tužene.

 

Naznačena su sljedeća sporna pitanja:

  1. Da li je sud u parničnom postupku nadležan da utvrđuje postojanje sistemske diskriminacije u Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom („Službene novine FBiH“, br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09, 40/16 i 45/18)?
  2. Da li sud u parničnom postupku pokrenutom zbog diskriminacije može odlučivati o pravima i isplatama naknada koje su regulisane Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom, a koja prava i naknade se ostvaruju po pravilima upravnog postupka sa mogućnošću vođenja upravnog spora?
  3. Da li sud u parničnom postupku može utvrđivati prava i isplate naknada koje nisu regulisane Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom, kao ni bilo kojim drugim važećim propisom?

 

Iz stanja u spisu prvostepenog suda proizlazi da su dana 27.1.2020. godine Općinskom sudu u Sarajevu je podnesena tužba 10 tužitelja (Čorhodžić Elvir iz Tuzle dr.) protiv tužene Federacije BiH, radi utvrđenja diskiminacije i isplate, u kojoj se traži da sud utvrdi da su tužitelji sistemski diskriminirani od strane tužene Federacije BiH direktno, zakonom, na način da su donošenjem i primjenom Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom stavljeni u nejednak položaj u odnosu na civilne žrtve rata u pogledu obima i visine primanja, prava na ličnu invalidninu, prava na tuđu njegu i pomoć i prava na ortopedski dodatak, kao i sa naloži tuženoj da tužiteljima Č.E., S.S., A.Z., A.Z., V.I., M.P., Č.M. i R.H., neratnim invalidima I grupe, sa 100% oštećenja organizma, izjednači obim i visinu primanja, tako da im ubuduće, počev od podnošenja ove tužbe, isplaćuje ličnu invalidninu u iznosu od 513,00 KM mjesečno, dodatak za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 513,00 KM mjesečno, te ortopedski dodatak u visini od 212,86 KM mjesečno, sve u roku od 30 dana, a tužiteljima I.S. i L.T., neratnim invalidima II grupe, sa 90% oštećenja organizma, ličnu invalidninu u iznosu od 374,49 KM mjesečno, dodatak za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 359,11 KM mjesečno, te ortopedski dodatak u visini od 161,48 KM mjesečno, sve u roku od 30 dana.

 

Svim  tužiteljima su, rješenjem nadležnih centara za socijalni rad priznata prava na ličnu invalidninu, dodatak za tuđu njegu i pomoć, te ortopedski dodatak, u skladu sa odredbama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom FBiH i Zakona o upravnom postupku FBiH. Rješenja su donesena nakon stupanja na pravnu snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom FBiH iz 2009. godine[4], a u upravnom postupku je utvrđeno da je taj zakon pravilno primijenjen.

Tužba se zasniva na tvrdnji tužitelja da u samom zakonu postoji nejednakost između dvije kategorije invalida koji su korisnici socijalne zaštite prema odredbama citiranog zakona: „neratnih invalida“, čija je invalidnost nastala rođenjem ili bolešću, i civilnih žrtava rata, čija invalidnost je nastala kao posljedica rata. Nejednakost se, po mišljenju tužitelja, ogleda u tome što je propisana visina naknada za neratne invalide značajno manja u odnosu na civilne žrtve rata, pa su tužitelji istim zakonom, kao neratni invalidi stavljeni u nejednak položaj u odnosu na drugu kategoriju invalida, samo zbog razlike u nastanku invaliditeta.

 

Općinski sud u Sarajevu je u zahtjevu za rješavanju spornog pravnog pitanja naveo da je pred tim sudom pokrenut veći broj parničnih postupaka, po tužbama bivših i sadašnjih korisnika prava po osnovu Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom[5], protiv tužene Federacije BiH, radi utvrđenja diskriminacije i isplate, zbog čega postoji stvarna potreba da Vrhovni sud Federacije zauzme pravni stav o naznačenim pravnim pitanjima. U zahtjevu su izloženi kratak prikaz utvrđenog stanja stvari i navodi stranaka o spornom pravnom pitanju. Prvostepeni sud je priložio i sopstveno tumačenje spornih pravnih pitanja, prema kojem nadležnost redovnog suda da u parničnom postupku odlučuje o postojanju i otklanjanju diskriminacije, kao i da dosudi diskriminiranom licu naknadu ukoliko su zahtjevi osnovani, a što tužitelji predmetnom tužbom i traže, proizlazi iz odredaba Zakona o sudovima Federacije BiH i Zakonom o zabrani diskriminacije BiH.

 

Shodno odredbi člana 61.a. ZPP, ako u postupku pred prvostepenim sudom u većem broju predmeta postoji potreba da se zauzme stav o spornom pravnom pitanju koje je od značaja za odlučivanje o predmetu postupka pred prvostepenim sudovima, prvostepeni sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke zahtjevom pokrenuti postupak pred Vrhovnim sudom Federacije BiH radi rješavanja spornog pravnog pitanja, a odredbom člana 61.b. ZPP je propisano šta zahtjev suda treba sadržavati.

 

Budući da su u konkretnom slučaju ispunjene sve procesne pretpostavke za rješavanje spornog pravnog pitanja, zahtjev prvostepenog suda je dopušten.

 

Prvo sporno pitanje je procesno-pravno, a odnosi se na nadležnost suda za postupanje u predmetu u kojem se tužbom traži da sud utvrdi da je tužena donošenjem zakona povrijedila pravo tužitelja na jednako postupanje.

 

Odredbama Zakona o zabrani diskriminacije su regulisani oblici diskriminacije, a diskriminacija koja je predmet ovog spora spada u neposrednu (direktnu) diskriminaciju iz člana 3. stav 1. citiranog zakona. Tužbom se traži utvrđenje diskriminacije u zakonu, a tužbeni zahtjev se zasniva na tvrdnji tužitelja (lica sa invaliditetom) da su spornim zakonskim odredbama, koje oni smatraju diskriminatornim, dovedeni u nepovoljniji položaj za razliku od druge grupe lica sa invaliditetom (civilnih žrtava rata), u istim ili sličnim situacijama.

 

Polazeći od relevantnih odredaba Zakona o zabrani diskriminacije BiH i tužbenog zahtjeva u konkretnom predmetu (tačka 1.), može se zaključiti da je sud nadležan da u parničnom postupku odlučuje o tužbi lica koja traže da sud presudom utvrdi da je tuženi povrijedio njihovo pravo na jednako postupanje, jer radnja koju je tuženi preduzeo ili propustio može dovesti do povrede prava na jednako postupanje ( član 12. stav 3. Zakona o zabrani diskriminacije).

 

Naime, u korištenju prava na socijalnu zaštitu može doći do diskriminacije, uzrokovane ponašanjem državnih institucija, poslodavaca ili bilo kojeg fizičkog lica koje ima za posljedicu kršenje ili otežavanje uživanja prava nekom licu ili grupi lica samo zbog neke njihove osobine ili karakteristike. Utvrđivanje diskriminacije podrazumijeva postojanje sastavnih elemenata diskriminacije, tj. nejednakog tretmana osoba u sličnom ili istom položaju, koji je zasnovan na zabranjenom osnovu (spolu, seksualnoj orijentaciji, godinama, vjeroispovijesti, boji kože, pripadnosti nacionalnoj manjini, političkom mišljenju, itd.), a sud utvrđuje da li ti elementi postoje upravo u postupku po tužbi za zaštitu od diskriminacije.

 

U konkretnom slučaju, tužitelji tvrde da su određenim odredbama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, kao invalidne osobe dovedeni u nepovoljniji položaj u odnosu na invalidne osobe čija je invalidnost posljedica rata. Kako je odredbom člana 2. Zakona o zabrani diskriminacije data definicija diskriminacije, kao svakog različitog postupanja uključujući isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti koje je utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica, koje ima za svrhu ili posljedicu da tom licu ili licima onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima života, te kako se zabrana diskriminacije odnosi na sve javne organe, i na sva fizička ili pravna lica, i u javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, to ne postoji osnov za zaključak da sud nije nadležan da u parničnom postupku utvrđuje postojanje diskriminacije u spornom zakonu, koji je donijela tužena.

 

Pored toga, kada se pravna shvatanja koja su izražena u dosadašnjoj sudskoj praksi Ustavnog suda BiH (AP-4077/16 od 11.10.2018.godine, AP-4207/13 od 30.9.2016. godine..), kao i odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Popović i dr. protiv Srbije br. 26944/13 i 3 druge od 30.6.2020. godine, dovedu u vezu sa propisima o nadležnosti suda za postupanje po tužbi za zaštitu od diskriminacije, jasno je da sudovi u pojedinačnim predmetima mogu utvrđivati i postojanje sistemske diskriminacije (član 12. Zakona o zabrani diskriminacije), pri čemu su dužni zakone primijeniti na način na koji se neće kršiti prava iz Evropske konvencije o zabrani diskriminacije, dok ocjenu o tome da li je zakon, o čijem važenju ta odluka zavisi kompatibilan sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama daje isključivo Ustavni sud (član VI.3.c Ustava BiH).

 

U vezi sa pitanjima 2. i 3. ovaj sud je zaključio sljedeće:

 

Prema odredbi člana 12. stav 1. tačka b) Zakona o zabrani diskriminacije, podnosioci tužbe za zaštitu od diskriminacije su ovlašteni da, pored utvrđenja povrede prava na jednako postupanje, traže i otklanjanje diskriminacije, odnosno izvršenje radnji kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice.  Pored toga, istom tužbom se može zahtijevati i naknada štete.

 

U konkretnom slučaju se tužbom, pored utvrđenja diskriminacije, traži i da sud naloži tuženoj Federaciji BiH da tužiteljima izjednači obim i visinu primanja sa primanjima civilnih žrtava rata, tako što će im ličnu invalidninu, dodatak za tuđu njegu i pomoć i ortopedski dodatak isplaćivati u naznačenim mjesečnim iznosima, koji su veći od iznosa koji su im utvrđeni u upravnom postupku za priznanje prava iz Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, primjenom odredaba tog zakona.

 

Sporno pravno pitanje se odnosi na ovlaštenje suda da u parničnom postupku ponovo odlučuje o pravima o kojima je odlučeno u upravnom postupku, odnosno na mogućnost otklanjanja posljedica sistemske diskriminacije na način da sud u parničnom postupku tužiteljima priznaje prava koja im primjenom spornog zakona nisu priznata u prvosnažno okončanom upravnom postupku, s obzirom na zakonom propisanu nadležnost sudova i organa uprave.

 

U vezi s tim, ovaj sud primjećuje da tužitelji predmetnom tužbom ne traže izmjenu spornog zakona, usklađivanje zakona, niti druga rješenja koja su usmjerena na uklanjanje sistemske diskriminacije kao takve, niti pobijaju rješenja koja su donesena u upravnom postupku (jer to nije u nadležnosti redovnih sudova), a ne traže ni naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava, nego zahtijevaju otklanjanje nejednakosti obavezivanjem tužene da isplatom određenih novčanih iznosa izjednači tužitelje sa ostalim korisnicima prava na socijalnu zaštitu po osnovu invaliditeta. Tužena, međutim, iznosi tvrdnju da bi se dopuštanjem raspravljanja po predmetnoj tužbi dovelo u pitanje načelo zakonitosti, jer bi u tom slučaju sud preuzeo nadležnosti upravnih organa, ali i Ustavnog suda BiH, koji je jedini nadležan za odlučivanje da li je zakon, o čijem važenju zavisi odluka bilo kojeg suda u BiH, kompatibilan sa Ustavom BiH, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine.

 

Dakle, sud koji postupa po tužbi za utvrđenje diskriminacije dužan, je prije svega, utvrditi da li je tužba podnesena u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije, odnosno da li se u konkretnom predmetu može primijeniti posebna metodologija na osnovu koje se ispituje da li određena situacija predstavlja diskriminaciju ili ne. Ako se pravilnom primjenom testa za utvrđivanje diskriminacije[6] utvrdi nejednako postupanje za koje ne postoji objektivno i razumno opravdanje, sud može presudom naložiti da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice (cilj restitutivnog zahtjeva je da se situacija vrati u stanje u kojoj je bila prije povrede prava na jednako postupanje) ili da se tužitelju nadoknadi šteta.

 

Budući da je postojanje pravnog akta države na osnovu kojeg se pravi razlika moguće, i da svako ko smatra da je izložen bilo kojem zabranjenom obliku diskriminacije ovlašten da podnese tužbu i traži utvrđivanje da mu je tuženi povrijedio pravo na jednako postupanje, sud je nadležan da u parničnom postupku utvrđuje postojanje sistemske diskriminacije u Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom.

 

Međutim, sud nije nadležan da u parničnom postupku tužiteljima utvrđuje prava koja su regulisana tim zakonom, budući da se ista ostvaruju pred upravnim organima, i po pravilima upravnog postupka

 

Zbog toga, sud koji odlučuje o otklanjanju diskriminacije ne bi mogao izlaziti iz okvira propisane nadležnosti, zbog čega je nužno da tužba za utvrđivanje i otklanjanje diskriminacije predstavlja koherentnu i logičnu pravnu cjelinu, kojom se može efikasno ostvarivati zaštita od diskriminacije.

 

Budući da je u konkretnom slučaju upravni postupak u kojem su primijenjene odredbe spornog zakona već okončan, a sud nije nadležan da u parničnom postupku odlučuje o pravima iz tog zakona, postavlja se pitanje svrhe podnošenja zahtjeva za otklanjanje sistemske diskriminacije u parničnom postupku, ako se takva diskriminacija može otkloniti samo izmjenom zakona.

 

Ovaj zaključak se ne odnosi na pravo oštećenog da zahtjeva naknadu štete, u smislu člana 12. stav 1. tačka c. Zakona o zabrani diskriminacije.

 

 

 

Predsjednica Građanskog odjeljenja

Zdravka Grebo Jevtić,s.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PRILOG:

 

  1. Relevantni propisi

Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

Član 14. Evropske konvencije – Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji osigurava se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

  1. Zakon o zabrani diskriminacije

Član 1. (Predmet Zakona)  

(1) Ovim zakonom uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim licima u Bosni i Hercegovini i uređuje sistem zaštite od diskriminacije.

(2) U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim standardima koji se odnose na ljudska prava i osnovne slobode, ovim zakonom utvrđuju se odgovornosti i obaveze zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i pravnih lica i pojedinaca koji vrše javna ovlaštenja (u daljnjem tekstu: nadležne institucije Bosne i Hercegovine), da svojim djelovanjem omoguće zaštitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje. 

Član 2. (Diskriminacija)  

(1) Diskriminacijom će se, u smislu ovog zakona, smatrati svako različito postupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica i onima koji su s njima u rodbinskoj ili drugoj vezi na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, invaliditeta, starosne dobi, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i spola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, spolnih karakteristika, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima života.  

(2) Zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizička ili pravna lica, i u javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito: zaposlenja, članstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke, stanovanja, zdravstva, socijalne zaštite, dobara i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, te obavljanja privrednih aktivnosti i javnih usluga.

Član 5. (Izuzeci od principa jednakog postupanja)

Zakonske mjere i radnje neće se smatrati diskriminacijskim ako su zasnovane na objektivnoj i razumnoj opravdanosti. Sljedeće mjere neće se smatrati diskriminacijskim kada se njima ostvaruje legitiman cilj i ako postoji razuman odnos proporcionalnosti ozmeđu sredstava koja se koriste i cilja koji se nastoji realizirati i kada: a) proizilaze iz provođenja ili donošenja privremenih posebnih mjera osmišljenih bilo da se spriječe ili nadoknade štete koje lica trpe a koje su određene osnovama navedenim u članu 2. ovog zakona i to naročito za pripadnike ugroženih grupa, kao što su: invalidna lica, pripadnici nacionalnih manjina, žene, trudnice, djeca, omladina, starija lica i druga društveno isključena lica, civilne žrtve rata, žrtve u krivičnim postupcima, raseljena lica, izbjeglice i azilanti; odnosno da se omogući njihovo puno učešće u svim oblastima života;…

Član 6. (Oblast primjene)

Ovaj zakon primjenjuje se na postupanje svih javnih tijela na nivou države, entiteta, kantona i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, općinskih institucija i tijela, te pravnih lica s javnim ovlaštenjima, kao i na postupanje svih pravnih i fizičkih lica, u svim a posebno u sljedećim oblastima:

…c) socijalne zaštite, uključujući socijalno osiguranje, socijalne naknade, socijalnu pomoć (naknade za stanovanje, naknade za mlade, itd.) i način postupanja prema korisnicima socijalne zaštite; ….

Član 12. (Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije)

(1) Lice ili grupa lica koja su izložena bilo kojem obliku diskriminacije, prema odredbama ovog zakona, ovlašteni su da podnesu tužbu i traže:

  1. a) utvrđivanje da je tuženi povrijedio tužiočevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je preduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđivanje diskriminacije);
  2. b) zabranu preduzimanja radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiočevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije);
  3. c) da se nadoknadi materijalna i nematerijalna šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim zakonom (tužba za naknadu štete);
  4. d) da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima; …

(3) O tužbama iz stava (1) ovog člana odlučuje nadležni sud primjenjujući odredbe zakona o parničnom postupku koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Iz odluka Ustavnog suda BiH:

 

AP-4077/16 od 11.10.2018.godine – …prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija se primjenjuje direktno i ima prioritet nad svim drugim zakonima. To, između ostalog, znači i da se zakoni koji nisu usaglašeni sa Evropskom konvencijom moraju primijeniti na način na koji se neće kršiti prava iz Evropske konvencije.

 

AP-4207/13 od 30.9.2016. godine – …član 14. Evropske konvencije ne djeluje samostalno, već ima efekat isključivo u vezi sa pravima i slobodama garantiranim materijalnim odredbama Evropske konvencije i njenih protokola. Da bi član 14. Evropske konvencije bio primjenjiv, dovoljno je da činjenice konkretnog slučaja ulaze u opseg nekog od materijalnih prava garantiranih Evropskom konvencijom ili njenim protokolima… Prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, razlika u postupanju bit će diskriminaciona ako za nju ne postoji objektivno i razumno opravdanje, odnosno ako se njom ne nastoji postići legitimni cilj ili ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između primijenjene mjere i legitimnog cilja (Burden protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 29. aprila 2008. godine, tačka 60). Ustavni sud podsjeća da je zabrana kršenja diskriminacije kvalitativna, a ne apsolutna i da države u tom smislu mogu imati značajno polje slobodne procjene. Da li će to polje slobodne procjene biti široko ili usko, zavisi od: a) prirode predmetnog prava (šire je npr. kada su u pitanju socijalna i ekonomska prava, npr. vidjeti, Evropski sud za ljudska prava, Stec protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 12. aprila 2006. godine, a vrlo usko kada su u pitanju osnovna prava); b) stepena miješanja (da li se određenom mjerom djelimično ili potpuno uskraćuje neko pravo, vidjeti, Evropski sud za ljudska prava, Aziz protiv Kipra, presuda od 22. aprila 2004. godine); i c) javnog interesa (npr. snažan interes javnosti u borbi protiv različitog postupanja po osnovu spola ili rase zahtijeva veći stepen opravdanja za različit tretman po tim osnovama).

 

ESLJP

 

Burden protiv UK (13378/05) – Prema ustanovljenoj sudskoj praksi ESLJP, da bi se pred sudom moglo pojaviti pitanje iz člana 14. EK mora postojati razlika u postupanju prema osobama u relevantno sličnim situacijama. Takva razlika u postupanju diskriminirajuća je ako nema objektivno i razumno opravdanje; drugim riječima, ako ne slijedi legitimni cilj ili ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Država ugovornica uživa slobodu procjene da li i u kojoj mjeri razlike u inače sličnim situacijama opravdavaju drugačiji tretman, a ta je granica obično široka kada su u pitanju opće mjere ekonomske ili socijalne strategije

 

Stec and Others protiv UK (65731/01 i 65900/01) – Sud utvrđuje da je razlika u penzijskoj dobi između muškaraca i žena u Velikoj Britaniji prvobitno imala za cilj da se popravi nepovoljni ekonomski položaj žena. Sve dok društvene i ekonomske promjene ne uklone potrebu za posebnim tretmanom žena, takva razlika je i dalje razumno i objektivno opravdana. Odluke tužene države o vremenskom okviru i načinima ispravljanja nejednakosti nisu bile toliko očigledno nerazumne da je država premašila široku slobodu procjene u tom polju koju ima. Slično tome, odluka o povezivanju podobnosti za REA sa penzijskim sistemom bila je razumno i objektivno opravdana, s obzirom na to da se ovom naknadom želi nadoknaditi smanjena sposobnost zarade tokom radnog vijeka osobe. Stoga u ovom slučaju nije došlo do kršenja člana 14. Konvencije uzetog zajedno sa članom 1. Protokola br. 1.

 

Popović i dr. protiv Srbije (br. 26944/13 i 3 druge) od 30.6.2020. godine Sud je utvrdio da nije došlo do povrede člana 14. EK u vezi sa članom Protokola I – Utvrđeno je da izbor srbijanskog zakonodavca o različitim naknadama za paraplegičare, ovisno o tome jesu li civilni ili ratni veterani, nije bio bez razumne osnove. Taj se izbor temeljio na relevantnim i dovoljnim osnovama, a to su različiti načini na koje su dvije skupine pretrpjele svoje povrede. Invalidni ratni veterani ozlijeđeni su u obavljanju dužnosti, što je uključivalo veći rizik i veće poteškoće u ostvarivanju naknade, dok su civilni invalidi, kao što su aplikanti, povrijeđeni u nesrećama i imali su pristup drugim beneficijama koje nisu nužno dostupne ratnim veteranima.

[1] „Službene novine FBiH“ broj: 53/03, 73/05,19/06 i 98/15

[2] “Službeni glasnik BiH“ broj 66/12 i 40/14

[3] „Službene novine FBiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15

[4] „Službene novine FBiH“, broj 14/09

[5] „Službene novine FBiH“, br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09, 7/14, 45/16 i 40/18

[6] Metodologija opisana u odlukama ESLJP Burden protiv UK (13378/05), Stec and Others protiv UK (65731/01 i 65900/01) i dr.

Još jedna godina u kojoj Tužilaštvo BiH ima više tužilaca nego optužnica za zločine

0

Još jedna godina u kojoj Tužilaštvo BiH ima više tužilaca nego optužnica za zločine

Autor: Emina Dizdarević 29. Decembra 2020.11:12 (Detektor.ba)

Za 12 mjeseci ove godine, 29 tužilaca Državnog tužilaštva koji rade na predmetima ratnog zločina podiglo je devet optužnica protiv 25 osoba, što je upola manje optužnica u odnosu na 2019. godinu. Sud Bosne i Hercegovine je za ratne zločine pravosnažno osudio devet osoba na ukupno 93 godine i devet mjeseci zatvora.

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je u zadnje tri godine utvrdila trend smanjenja broja podignutih optužnica, kao i broja osoba optuženih za ratne zločine. Tokom 2018. godine 28 tužilaca je optužilo 62 osobe u 27 predmeta, a u 2019. je 27 tužilaca u okviru 22 optužnice optužilo 32 osobe.

Sutkinja Joanna Korner je u svom posljednjem izvještaju u septembru ove godine ukazala na probleme da Tužilaštvo BiH podiže optužnice protiv lica za koje se zna da nisu dostupna pravosudnim organima u državi, odnosno protiv osoba koje se već nalaze na izdržavanju dugotrajne kazne zatvora za ratni zločin.

“Zbog niza prepreka uspješnom krivičnom gonjenju navodnog počinitelja koji nije dostupan organima krivičnog gonjenja BiH – a posebno oni koji se nalaze u državi s kojom ne postoji sporazum o izručenju – moguća korist od podizanja optužnice protiv takvog počinitelja u principu ne opravdava ni utrošak vremena ni utrošak resursa”, navodi se u Izvještaju sutkinje Korner “Unapređenje procesuiranja predmeta ratnih zločina na državnom nivou u BiH”.

Tužilaštvo BiH je i ove godine optužilo osobu koja već služi dugotrajnu kaznu zatvora za ratni zločin. Sredinom septembra je potvrđena nova optužnica protiv Predraga Bastaha za ratne zločine u Vlasenici. On se, kao nekadašnji pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SBJ) Vlasenica, trenutno nalazi na izdržavanju 22-godišnje kazne zatvora za ratne zločine.

Prema sutkinji Korner, ne bi trebalo podizati optužnice protiv osoba koje su već osuđene za ratne zločine u ranijem postupku, ukoliko se optužnicom ne terete za komandnu odgovornost za zločine takvih razmjera da interes javnosti zahtijeva da se pozovu na odgovornost i da će izrečena krivičnopravna sankcija produžiti kaznu zatvora na koju su već ranije osuđene.

Regionalna saradnja na papiru

Uprkos upozorenjima međunarodnih pravnih stručnjaka, od 25 optuženih osoba u 2020. godini dvije su nedostupne pravosudnim institucijama jer se nalaze na području Crne Gore i Srbije. Osam optuženih ima državljanstvo Srbije.

. Regionalna saradnja između tužilaštava u predmetima ratnih zločina je problem koji traje više od dvije decenije i predstavlja veliku prepreku za procesuiranje ratnih zločina. Saradnja postoji formalno i teorijski, ali u praksi tužioci vrlo malo sarađuju, o čemu je BIRN BiH ranije izvještavao.

Tokom 2020. godine, Sud BiH i Interpol su raspisali potjernice za devet osoba koje su optužene za ratne zločine počinjene u Zvorniku, Bihaću, Foči, Vlasenici, Višegradu i Sanskom Mostu.

Jedna od potjernica Interpola bila je raspisana za Mirkom Vrućinićem, kojeg optužnica tereti za zločin protiv čovječnosti počinjen 1992. na području Sanskog Mosta, nakon što je on napustio Bosnu i Hercegovinu krajem augusta ove godine, neposredno pred ročište u Državnom sudu na kojem je njegova Odbrana trebala dati završnu riječ.

Revidiranom strategijom za rad na predmetima ratnih zločina je uvedena nova mjera podnošenja izvještaja Nadzornom tijelu u vezi sa stanjem u oblasti regionalne saradnje od strane svih institucija nadležnih za ovu oblast, te održavanje sastanaka između tužilaštava u BiH kao bi se sagledalo stanje u oblasti saradnje i koordinisale aktivnosti.

S obzirom na postojanje jasne opredijeljenosti BiH da se najsloženiji predmeti ratnih zločina procesuiraju pred Sudom i Tužilaštvom BiH, a da se predmeti koji se ocijene kao manje složeni procesuiraju pred kantonalnim, odnosno okružnim sudovima i tužilaštvima entiteta i Brčko distrikta, jedno od najvažnijih pitanja u vezi sa efikasnim procesuiranjem predmeta ratnih zločina jeste pitanje upravljanja predmetima, odnosno raspodjele predmeta, stoji u Revidiranoj strategiji.

“Neravnomjerna raspodjela predmeta te procesuiranje manje složenih predmeta od strane Tužilaštva BiH i Suda BiH su, između ostalog, jedan od uzroka neefikasnog procesuiranja najsloženijih predmeta ratnih zločina i proteka prvobitnog roka od sedam godina predviđenog Strategijom”, navedeno je u Strategiji.

I Državni sud u svojim odlukama podsjeća da je cilj Državne strategije za procesuiranje ratnih zločina, između ostalog, i težnja da se svi resursi kojima raspolaže ovaj sud prvenstveno usmjere na procesuiranje najsloženijih predmeta ratnih zločina.

Tako je Državni sud u decembru donio rješenje da se postupak protiv Ivana Đurića, kojeg Tužilaštvo BiH sumnjiči za zločin počinjen nad civilima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u logoru “Luka”, vodi pred Osnovnim sudom Brčko distrikta, u skladu s Državnom strategijom za rad na predmetima ratnih zločina, jer se radi o manje složenom predmetu.

“Uzimajući u obzir činjenicu da se radi o manje složenom predmetu, vođenje krivičnog postupka prenosi se na mjesno nadležni sud radi ispunjenja obaveza predviđenih Državnom strategijom za rad na predmetima ratnih zločina”, naveli su iz Suda Bosne i Hercegovine.

Prema informacijama iz Suda BiH, posljedice krivičnog djela koje se osumnjičenom stavlja na teret nisu takvog intenziteta kao posljedice krivičnih djela koja se procesuiraju, odnosno koja bi se, u skladu sa Strategijom, trebala procesuirati pred Državnim sudom.

Jedna optužnica za genocid – optuženi nedostupan

Sutkinja Korner u Izvještaju naglašava da, uprkos tome što je Tužilaštvo BiH ranije podiglo optužnice protiv niza visokorangiranih počinilaca, tužioci još uvijek Državnom sudu na potvrđivanje podnose optužnice koje ne ispunjavaju kriterije Državne strategije za vođenje postupka pred Sudom BiH.

Tokom ove godine pet osoba je optuženo po komandnoj odgovornosti, dok je 11 optuženih bilo nižeg vojnog ili policijskog ranga.

U junu ove godine počelo je suđenje Miletu Ujiću, nekadašnjem zamjeniku komandanta Rogatičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), zbog zločina protiv čovječnosti počinjenog 1992. i 1993. na području Rogatice. Tužilaštvo BiH je protiv Ujića podiglo optužnicu u januaru 2020. godine.

Zorana Malinića, bivšeg komandanta bataljona Vojne policije 65. zaštitnog motorizovanog puka pri Glavnom štabu VRS-a nastanjenog u Beogradu i državljanina Srbije, Državno tužilaštvo tereti za pomaganje u srebreničkom genocidu, i ovo je ujedno jedina optužnica za genocid podignuta ove godine.

Državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Radomira Nedića i Ratka Đurkovića, bivših komandanata VRS-a, zbog zločina protiv čovječnosti i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika koji su počinjeni kod Teočaka (općina Ugljevik) 1992. godine. Nedić se tereti u svojstvu komandanta Prve majevičke brigade VRS-a, a Đurković kao komandant Prvog bataljona ove brigade.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv Brane Petkovića, komandanta Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Srpske opštine Goražde, zbog propuštanja da poduzme nužne i razumne mjere da spriječi ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u maju 1992. godine u naselju Lozje – Kokino Selo.

Također tri optužnice koje je Tužilaštvo podiglo u decembru 2019. godine – protiv Tadije Mitrovića, Ljubana Ećima, koji živi u Beogradu, i Jugomira Marčetića – Sud BiH je početkom 2020. odbio.

Jedna presuda za Srebrenicu

BIRN BiH je ranije pisao o tome u kojoj mjeri će pandemija izazvana koronavirusom ostaviti posljedice na brojne postupke u sudovima, gdje su suđenja u predmetima s više od pet optuženih obustavljena duže od osam mjeseci.

Predmeti s velikim brojem optuženih još uvijek se neće moći voditi pred Državnim sudom zbog manjka kapaciteta, što će dodatno usporiti procesuiranje ratnih zločina i postizanje pravde koju žrtve čekaju godinama.

Sud BiH je u 2020. godini donio ukupno 12 presuda, od kojih je pet nepravosnažnih i sedam pravosnažnih. Jedna od nepravosnažnih presuda koje je Državni sud donio ove godine jeste ona izrečena Srećku Aćimoviću, koji je osuđen na devet godina zatvora zbog genocida počinjenog nad Bošnjacima u Srebrenici.

Nepravosnažno je osuđeno osam osoba na ukupno 52 i po godine zatvora, dok su dvije osobe oslobođene.

Državni sud je pravosnažno osudio devet osoba na ukupno 93 godinu i devet mjeseci zatvora, dok je osam osoba oslobođeno.

Najvišu kaznu zatvora Državni sud je izrekao Radomiru Šušnjaru. On je osuđen na 20 godina za učešće u zločinima počinjenim 1992. na području Višegrada, uključujući ubistva 26 civila zatvorenih u kući u Pionirskoj ulici, gdje je pet osoba uspjelo preživjeti.

Pravosnažna presuda s najnižom zatvorskom kaznom – u trajanju od jedne godine – izrečena je bivšem pripadniku Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Vici Bebeku, koji je osuđen za zločine počinjene nad civilima zatočenim u Vojno-istražnom zatvoru (VIZ) u Ljubuškom.

Nezakonito zapošljavanje u palati pravde

0

Nezakonito zapošljavanje u palati pravde

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Janja Jovanović, predsjednica Općinskog suda u Sarajevu, zapošljavala je i raspoređivala namještenike u ovoj instituciji na pozicije na kojima nisu ispunjavali uvjete propisane zakonom.

Predsjednica Općinskog suda u Sarajevu Janja Jovanović kaže da nepoštivanje propisa prilikom zapošljavanja i raspoređivanja zaposlenika nije nezakonito nego nepravilnost koja se može otkloniti (Foto: CIN)

Općinski sud u Sarajevu – najveći sud u regiji – tako ga je novinarima predstavila njegova predsjednica Janja Jovanović. Iako ga naziva palatom pravde, u njemu se godinama krše propisi o zapošljavanju, unapređenju i penzionisanju uposlenika.

Predsjednica Jovanović je od 2015. godine zaposlila ili rasporedila najmanje devet radnika na poslove za koje nisu imali odgovarajuću stručnu spremu i položen stručni ispit, a zadržala je i one koji su trebali biti penzionisani.

Zbog ovakvih propusta predsjednicu Općinskog suda je kaznila Disciplinska komisija pri Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV). Iako tvrdi da nije stručnjak za radne odnose, Jovanović kaže da se u ovim slučajevima ne radi o nezakonitim radnjama.

“Ja se više bavim ovim nekim drugim poslovima nego radnim odnosima”, rekla je Jovanović.

Namješteni namještenici

U Općinskom sudu u Sarajevu radi preko 530 zaposlenika. Većinu čine namještenici sa srednjoškolskom stručnom spremom – stručni saradnici, daktilografi, arhivari, kuriri, vozači, portir… Za svaku ovu poziciju pojedinačno su propisani uvjeti koje moraju ispunjavati prema Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.

Tokom 2018. i 2019. godine na adresu Upravnog inspektorata Kantona Sarajevo (KS) stiglo je više anonimnih prijava zbog nepropisnog raspoređivanja 23 osobe. Inspektori su provjerili ove navode i utvrdili da je to slučaj kod sedmero zaposlenika. Uz to, novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su pronašli da još dvoje zaposlenika nije ispunjavalo uvjete za dobijanje posla u Sudu.


U Općinskom sudu u Sarajevu namještenici su godinama radili na pozicijama za koje nisu ispunjavali uvjete (Foto: CIN)

Inspektori su od predsjednice Jovanović zatražili da otkloni te nepravilnosti. Jedna od njih je u vezi sa namještenicom Biljanom Krkeljaš. Kada je imenovana za predsjednicu Suda 2013. godine, Jovanović ju je zatekla na poziciji višeg referenta u pisarnici za prijem i unos dokumenata. Novinarima je rekla da Krkeljaš nije jedina te da tada više zaposlenika nije imalo položen stručni ispit i odgovarajuću stručnu spremu za pozicije na kojima su se nalazili.

Krkeljaš je u Sud primljena sa diplomom tehničkog smjera, iako su za ovu poziciju Pravilnikom propisane škole društvenog smjera. Ona nije imala ni položen stručni ispit niti dokaze o poznavanju rada na računaru. Ovaj posao je radila sve do januara 2018. godine kada ju je Jovanović premjestila na poziciju višeg referenta za upravljanje predmetima, za koju također nije ispunjavala uvjete.

Janja Jovanović je karijeru započela u Općini Centar gdje je radila kao pomoćnik sekretara Sekretarijata za stambene, imovinskopravne poslove i katastar. Nakon toga je prešla u Pravobranilaštvo Grada Sarajeva i preuzela dužnost pomoćnika pravobranioca. Od jula 1997. godine počinje raditi u međunarodnoj organizaciji – Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (CRPC). Za sudiju Općinskog suda u Sarajevu imenovana je 2003. a za predsjednicu Izvršnog odjeljenja 2008. godine.  Predsjednica Općinskog suda u Sarajevu je od 2013. godine.

Krkeljaš kaže da je u međuvremenu položila stručni ispit, a nadala se da će je zaposliti sa diplomom više škole „upravo zato što ja imam moju diplomu prvog stepena pravnog fakulteta i pod tim uslovima sam i primljena“.

Nakon inspekcijske kontrole Jovanović ju je rasporedila na poziciju daktilografa, što je prema propisima bila jedina pozicija koju je Krkeljaš mogla raditi.

“Ali, ta uposlenica ne zna da kuca. Znate, daktilograf u sudu mora biti mnogo stručan. On mora da kuca perfektno”, kaže Jovanović.

Iznenađena izjavom predsjednice, Krkeljaš je novinarima CIN-a rekla da je u Sudu radila različite poslove i da je stekla veliko iskustvo: „Stvarno, pa, mislim, koliko ljudi neškolovanijih od mene ima i vi ste našli mene?!“

Propisi o zapošljavanju su kršeni i zbog poznanica predsjednice Jovanović. Daktilografkinja Olja Avdagić je zaposlena na Sudu sa srednjom medicinskom školom i bez položenog stručnog ispita, dok je sekretarka Suda Vesna Rašeta ostala raditi iako je trebala u penziju.

Njih tri su prije dolaska u Sud zajedno radile u Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (CRPC).

Jovanović kaže da namještenike bira komisija koju ona imenuje. Komisija kandidate testira i utvrđuje da li ispunjavaju sve propisane uvjete. Na osnovu informacija koje dobije od komisije predsjednica Suda bira najbolje ocijenjenog kandidata.

Namještenici su prema propisima dužni položiti stručni ispit u roku šest mjeseci od dana prijema, u suprotnom im prestaje radni odnos. Stručnim ispitom se provjerava znanje iz oblasti koje su potrebne za obavljanje poslova namještenika: osnova ustavnog sistema, organizacije organa uprave, upravnog postupka, radnih odnosa u organima državne službe te uredskog i arhivskog poslovanja.

Avdagić je u Sudu zaposlena 2015. i četiri godine je radila bez stručnog ispita i odgovarajuće stručne spreme.

“Ona je dobro kucala. Nije imala položen državni ispit, njoj je dat rok da otkloni tu nepravilnost, što je u skladu sa zakonom”, objasnila je Jovanović.

Avdagić je diplomirala na Fakultetu pravnih nauka u Vitezu iste godine kada se zaposlila u Sudu. Na konkurs za državnog službenika se prijavila 2018. godine i danas radi kao stručni saradnik za izvršenje krivičnih sankcija.

Međutim, da bi prošla na ovom konkursu, Avdagić je morala imati pet godina radnog staža na poziciji namještenika i položen stručni ispit ili uvjerenje o obavljenom jednogodišnjem stažu u struci sa visokom stručnom spremom. Kako nije položila stručni ispit, izabrala je drugu opciju.

Uvjerenje o jednogodišnjem radnom stažu joj je izdalo Udruženje „Obala Art Centar“ na osnovu dva ugovora o volontiranju od po šest mjeseci. U njemu je navedeno da je tokom 2015. i 2016. godine radila na pravnim poslovima u organizaciji 21. i 22. Sarajevo Film Festivala (SFF).

U Federalnom ministarstvu pravde tvrde da se na osnovu ovih ugovora ne stiče radni staž i da se uvjerenje o volontiranju ne može koristiti na konkursu za državnog službenika. U Agenciji za državnu službu (ADS) Federacije Bosne i Hercegovine, koja je provodila konkursnu proceduru, nemaju nadležnost da provjeravaju na osnovu kakvog ugovora je uvjerenje izdato. Enisa Hodžić, pomoćnica direktora ADS-a, kaže da uvjerenje ne bi bilo prihvaćeno da je u istom bilo navedeno da je izdato na osnovu Zakona o volontiranju.

Kada je inspekcija otišla u „Obala Art Centar“, utvrdila je da ne postoji evidencija o tome da je Avdagić zaista radila pravne poslove o čemu joj je izdata potvrda. „Neki su mogli raditi dva sata naveče, neki sat vremena, neki osam sati, a neki se uopće ne pojave“, odgovorili su inspektorima iz ovog udruženja.

Prema podacima iz ugovora sa „Obala Art Centrom“ Avdagić je za SFF volontirala u isto vrijeme kada je radila u Općinskom sudu. Avdagić je rekla da je svoje obaveze u Udruženju uredno obavljala i da je na osnovu toga dobila uvjerenje.

Također, predsjednica Jovanović je sekretarki Suda Vesni Rašeta prolongirala odlazak u penziju za pet mjeseci. Rašeta je radila sve dok inspekcija nije utvrdila ovu nepravilnost.


Vesnu Rašeta i Olju Avdagić predsjednica Jovanović je poznavala i prije njihovog dolaska u Općinski sud. Rašeta je ostala raditi iako je trebala u penziju dok Avdagić nije ispunjavala uvjete za zapošljavanje (Foto: Općinski sud u Sarajevu)

Jovanović kaže da je pokušala raspisati konkurs za novog sekretara, ali nije mogla na vrijeme dobiti saglasnost Vlade KS pa je zbog toga, kako kaže, napravila sporazum sa Vesnom Rašeta da ostane dok završi tekuće obaveze.

Zahvaljujući produženju radnog statusa, Rašeti je isplaćen veći iznos otpremnine jer je dva mjeseca prije njenog razrješenja Vlada KS donijela izmjene zakona kojima je povećana osnovica za ovu poziciju.

Rašeta se nije javljala na pozive novinara.

Jovanović kaže da to što poznaje saradnice Avdagić i Rašeta od ranije nije utjecalo na njihov status u Sudu: “Vesna Rašeta je jedan vrsni pravnik, znate. Jako mi nedostaje u radu ovog suda“.

Početkom ove godine Disciplinska komisija VSTV-a kaznila ju je zbog nepoštivanja propisa iz radnih odnosa u slučaju Avdagić, Krkeljaš i Rašeta.

Članovi Disciplinske komisije, koju čine sudije i tužioci, utvrdili su sljedeće prekršaje: “donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka” i “nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti”.

“Ja se ne osjećam nimalo odgovornom nizašta. Nimalo!”, kaže Jovanović.

Ona je kažnjena pismenom opomenom koja se javno ne objavljuje. Ova kazna se izriče samo za lakše prekršaje − kada nije nastupila štetna posljedica ili je mala posljedica za oštećeno lice, javnost ili pravosuđe i kada nije velika vjerovatnoća da će sudija ponoviti isti disciplinski prekršaj.

“Opomena bez javnog objavljivanja, jeste li to ikada čuli!? To znači samo nek se nešto izrekne”, komentarisala je Jovanović.

Daktilografi bez stručne spreme

Inspektori Upravnog inspektorata KS su utvrdili da su u Sud bez položenog stručnog ispita primljene i Vanja Bjelica i Azra Ramić. Također, pronašli su i da su Edin Kreho i Marina Miličević-Rojs sa srednjom stručnom spremom godinu dana radili kao stručni saradnici za izvršenje krivičnih sankcija. Za ove poslove potrebna je fakultetska diploma.

Predsjednica Jovanović je bila dužna Bjelici i Ramić, kada ih je zaposlila, nametnuti obavezu da u roku od šest mjeseci polože stručni ispit, ali to nije uradila. Osim toga, inspekcija je utvrdila da Ramić nije imala ni potreban radni staž.

Bjelica tvrdi da je inspekcijski nalaz pogrešan. Kaže da je u njenom rješenju o postavljenju od prvog dana bila navedena obaveza polaganja te da je stručni ispit položila u zakonskom roku. Ramić kaže da je dopunila dokumentaciju dodatnim uvjerenjem o radnom stažu, a priložila je i Rješenje Ministarstva pravde o oslobađanju obaveza polaganja stručnog ispita jer je imala položen ispit općeg znanja. Ramić i Bjelica danas su na pozicijama višeg referenta za upravljanje predmetima.

Kada je početkom decembra 2015. godine policija zbog primanja mita uhapsila dvojicu referenata za izvršenje krivičnih sankcija, predsjednica Jovanović je izmijenila interni pravilnik Općinskog suda. Nakon izmjena ove poslove su mogli obavljati samo državni službenici. Istovremeno, dvije pozicije referenta za izvršenje krivičnih sankcija u Općinskom sudu u Sarajevu su ostale upražnjene. Jovanović je na njih rasporedila namještenike Edina Krehu i Marinu Miličević-Rojs.

Državni službenici se u institucije zapošljavaju putem Agencije za državnu službu sa diplomom visokog obrazovanja, dok se namještenici zapošljavaju sa srednjom ili višom stručnom spremom putem komisije koja se formira u instituciji u koju se prijavljuju.

Kreho i Miličević-Rojs, koji su do tada radili kao referenti za upravljanje predmetima, dobili su veća zaduženja i veće plaće, ali su nakon inspekcijskog nalaza vraćeni starim obavezama. Oni kažu da nisu ni znali da su se desile izmjene Pravilnika.

„Ja sam to radio pored svog redovnog posla kao ispomoć, a nisam bio nikada državni službenik“, rekao je Kreho novinarima CIN-a.

Nakon inspekcijske kontrole raspisan je konkurs i na ovu poziciju je primljena Olja Avdagić.

Novinari CIN-a su pronašli da su u mandatu predsjednice Jovanović bez odgovarajuće stručne spreme zaposlene i Nevena Krljaš i Vanja Đukić. One su 2016. i 2017. godine primljene kao daktilografkinje sa diplomama škola tehničkog usmjerenja. U tom trenutku ovaj posao su mogle dobiti samo osobe sa diplomom škole društvenog smjera.

Međutim, interni pravilnik Suda se 2018. godine ponovo mijenja i u njemu se dodaje mogućnost zapošljavanja osoba sa tehničkim usmjerenjem. Tako su Krljaš i Đukić naknadno zadovoljile potrebne uvjete pa inspektori nisu pronašli nepravilnosti.

Đukić je novinarima CIN-a rekla da se njena srednja stručna sprema – turistički tehničar – ubraja u škole društvenog smjera te da od prvog dana ispunjava potrebne uvjete. Međutim, iz Ministarstva obrazovanja KS tumače suprotno.

Jovanović ne smatra da je uradila nešto pogrešno: “Ja ne volim neuspjehe. Smatram da svoj posao radim časno, pošteno i uspješno, a to govore rezultati, a ne ja”.

 

Da li je ostavka Tegeltije samo fasada?

0

Da li je ostavka Tegeltije samo fasada?

Ostavka Milana Tegeltije, na mjesto prvog čovjeka VSTS BiH, je samo kadrovska promjena. Sistem, koji je korumpiran, traži mnogo ozbiljnije reforme, tvrde jedni. Drugi ipak smatraju da to nije samo kozmetička promjena.

Milan Tegeltija  

„Ne možete smokvu iz Dalmacije presaditi u Banjaluci i očekivati da ona da plod. Ista je stvar i sa pravosuđem. Ne može VSTS da funkcioniše u našim okolnostima jer materijalna situacija je drugačija nego recimo u Švedskoj i drugo, svijest. Nismo mi u toj razvojnoj fazi da možemo prihvatiti taj model“, rekao je za DW prije deset godina profesor Ustavnog prava iz Banjaluke Petar Kunić, komentarišući reformu pravosuđa kroz nametnuti Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu (VSTS) od strane OHR-a.

Ostavka prvog čovjeka VSTS Milana Tegeltije, samo je vrh ledenog brijega i u praksi, odnosno za funkcinisanje sistema, ne znači ništa, jer će na njegovo mjesto opet biti postavljen neko ko je blizak određenoj političkoj opciji.

„Naprotiv, ja mislim da će se situacija u pravosuđu još više komplikovati. Da će doći do interesnih sukoba koji će blokirati svaku vrstu ozbiljne rasprave. Doći će isti ljudi kao Tegeltija, isti ljudi koji su njega podržavali, to će biti čovjek koji će iz pozadine i dalje vući poteze. Tako da ja ne vidim izlazak iz krize“, skeptičan je sudija Branko Perić, koji je i ranije upozoravao na nefunkcionisanje pravosudnog sistema, posebno Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS), koji nema nijednu instituciju ili tijelo „iznad sebe“, kojoj bi polagao račune.

Tegeltija je ostavku podnio nakon niza afera, od kojih istina, još nijedna nije procesuirana. Magazin Žurnal je u više navrata objavljivao informacije o Tegeltijinoj umješanosti u koruptivne radnje a posebno prošle godine u aferi „Potkivanje”, gdje je za Tegeltiju tražen novac kako bi ubrzao istragu u predmetu biznismena Nermina Aleševića, iz Velike Kladuše. Tužilaštvo BiH je prije nekoliko dana podiglo optužnicu protiv Aleševića za davanje mita i još jednog lica za primanje mita.

Nova afera dogodila se početkom mjeseca a odnosi se na audio snimak, u kojem Tegeltija navodno uvjerava svoju koleginicu iz VSTS-a Milijanu Buhu, da će “razraditi taktiku imenovanja njene sestre Sanje Čegar na poziciju sudinice Osnovnog suda u Banjaluci.

– pročitajte i ovo: Korupcijska afera: BiH „zarobljena država“?

Bezbjednosni ili drugi rizici

„Iako sam kao čovjek spreman snositi svaku vrstu tereta, pa i gdje postoji sigurnosni rizik za mene, nisam spreman da sebe i porodicu izlažem takvoj stravičnoj situaciji da u ovim uslovima na bilo koji način utičem na rad VSTS-a“, poručio je Tegeltija, koji je ostavku podnio na sve prvosudne funkcije a nakon što je nekoliko dana ranije sa zvaničnicima Republike Srpske razgovarao o ovom pitanju i zaključio da postoji opasnost u vezi sa njegovom mogućom likvidacijom i ugroženošću u Sarajevu.

Avdo Avdic und Azra Omerovic Journalisten aus Bosnien und Herzegowina Azra Omerović i Avdo Avdić nagrađeni za investigativno novinarstvo: Avdić pokrenuo razotkrivanje afere “Potkivanje” i “Prisluškivanje”

Novinar Žurnala Avdo Avdić, čije je istraživanje pokrenulo aferu „Potkivanje“ i „Prisluškivanje“, ne misli da je ostavka Tegeltije samo kozmetičke prirode za pravosuđe.

Gubljenje kotrole nad VSTS-om

„Mislim da je u ovom trenutku jedna politička struktura izgubila kontrolu nad bh. pravosuđem ali s obzirom na to da su u VSTS ušli ljudi sa boljim referencama, očekujem da će u narednom periodu biti postavljeni kvalitetni kadrovi a razriješeni oni koji su zloupotrebljavali pravosudne institucije“, kaže Avdić, tvrdeći da veliki dio ljudi u VSTS-u nije izabran uz podršku neke političke partije.

Nakon posljednje afere, iza Tegeltije je stao politički vrh Republike Srpske. Dobio je punu podršku srpskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika RS, Milorada Dodika i Željke Cvijanović. Upravo ova podrška kaže Ivana Korajlić iz Transparency Internacionala BiH, govori sve o sistemu pravosuđa u BiH i političkom uticaju.

„Ta šarada je pokazala da su ključni ljudi u pravosuđu direktni eksponenti političkih stranaka i njima nije u interesu da nešto mijenjaju u pravosuđu. Međutim, EU je sada oštrije naglasila reformu pravosuđa i jedino to može podstaći da se nešto uradi. Međutim, s obzirom na strukture i način funkcionisanja izvršne vlasti koja ima uticaj na pravosuđe, ukoliko ne bude napravljena reforma da se ti uticaji smanje, ne možemo ništa očekivati“, kaže Korajlić.

Upravo zbog toga, ostavka Tegeltije je samo fasada a sistem sa početka priče koji se  nije „primio” dvadeset godina, treba mijenjati iz korijena.

„Ostavka jednog čovjeka za sistem i način na koji on funkcioniše, neće mnogo značiti ukoliko se hitno ne dogodi reforma, novi zakon o VSTS-u i način imenovanja Savjeta te uspostavi sistem odgovornosti cijele pravosudne zajednice…Sve funkcioniše na principu trgovine uticajem i interesnih mreža, koje i dalje ostaju tu i nakon odlaska Tegeltije”, jasna je Ivana Korajlić.

– pročitajte i ovo:Dodikove prijetnje unilateralnim mjerama

„Međunarodna zajednica“ pozdravlja

Međunarodna zajednica počela je reformu pravosuđa i očigledno da će je morati završiti. Da će intervencije biti, govori i stav Ambsade SAD-a u BiH, koja je saopštila da je ostavka Tegeltije, „samo jedan od mnogih koraka koje VSTS mora preduzeti prema vraćanju povjerenja građanima BiH“. Delegacija EU u BiH bila je mnogo jasnija, navodeći da je sada jasnije nego ikada, da je VSTS potrebna ozbiljna reforma.

„Dok se ne donese novi Zakon o VSTS-u, što je zahtjev iz ključnih prioriteta u Mišljenju Evropske komisije, usvajanje izmjena i dopuna Zakona o VSTV-u koje se tiču integriteta predstavlja test kredibilnosti opredjeljenja zemlje reformi pravosuđa u skladu sa evropskim standardima. Evropska unija apeluje na članove Savjeta da hitno i odlučno djeluju kako bi vratili povjerenje javnosti u njegov rad“, naveli su iz Delegacije EU u BIH. Tako će možda, i ona smokva iz Dalmacije sa početka, početi da rađa u Banjaluci.

Izvor: DW

EU: Pozivamo predsjednika VSTV-a Milana Tegeltiju da uvaži stavove o podnošenju ostavke

0

EU: Pozivamo predsjednika VSTV-a Milana Tegeltiju da uvaži stavove o podnošenju ostavke

“Ključni zadatak Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV) je da osigura neovisnost pravosuđa, kao i da garantuje pravilno funkcionisanje cjelokupnog pravosudnog sistema u zemlji. Kao takvo, VSTV uvijek mora iskazivati ​​najviše profesionalne i etičke standarde i služiti kao primjer”, naveli su na početku iz EU.

Dalje navode da je, nažalost, ugled ove institucije ozbiljno poljuljan navodima o korupciji njenog predsjednika.

“Težina posljednjih optužbi baca sumnju u sposobnost predsjednika da rukovodi VSTV-om i pravosuđem u BiH, te nanosi štetu kredibilitetu i integritetu VSTV-a i svim poštenim, marljivim i profesionalnim nosiocima pravosudnih funkcija u zemlji. Pozitivno je da je današnja vanredna sjednica Vijeća ponudila stvarnu i kritičku raspravu”, dodali su.

Iz EU pozivaju predsjednika VSTV-a Milana Tegeltiju da djeluje odgovorno i zaštiti instituciju VSTV-a time što će uvažiti stavove Vijeća o potrebi podnošenja ostavke, kako bi se spriječilo produžavanje krize u cijelom pravosuđu, te pomoglo da se vrati povjerenje javnosti.

“Izostanak odgovarajućeg djelovanja bio bi šamar građanima i pravosudnoj zajednici, uključujući i članove VSTV-a koji služe instituciji kako i dolikuje. To bi takođe predstavljalo i ozbiljno podrivanje sposobnosti zemlje da se pridržava evropskih standarda u oblasti vladavine prava koji se tiču ​​neovisnosti i integriteta pravosuđa”, zaključeno je.

Podsjetimo, danas je Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) na hitnoj sjednici donijelo tri zaključka, a Milan Tegeltija do daljnjeg ostaje predsjednik. U trećem zaključku navedeno je kako će o ostavci odluku donijeti sam Tegeltija.

Kako do posla sudije u pravosuđu Bosne i Hercegovine

0

Tegeltija obećavao imenovanje članici VSTV-a, sada se pravda činjenicom da ono nije realizovano

Iz audiosnimka koji je objavio portal Istraga može se čuti kako Milan Tegeltija predlaže da Sanja Čegar, ukoliko se otvori pozicija, npr. u Gradišci ili Prijedoru, tamo bude godinu pa da poslije bude prebačena u Osnovni sud u Banjoj Luci.

Milan Tegeltija je za Klix.ba potvrdio da je prije godinu ili dvije tadašnja članica VSTV-a Milijana Buha s njim razgovarala o pitanju konkurisanja njene sestre i da joj je odgovorio da bi u toj situaciji to predstavljalo sukob interesa.

“Kao što se može vidjeti, nakon godinu ili dvije od tih razgovora Sanja Čegar je još uvijek stručna saradnica na Okružnom sudu Banja Luka gdje je bila i kada su ti razgovori vođeni. Prema tome, u ovom slučaju je sve čisto kao suza”, rekao nam je Tegeltija.

Snimak razgovora

Milan Tegeltija je, kako se može čuti na objavljenom snimku, u toku razgovora s Milijanom Buhom kazao da je konkurencija za Sud u Banjoj Luci ogromna i da će, ukoliko Sanja Čegar konkuriše, svi znati da je ona njena sestra.

“Vidi jednu stvar, ako Sanja konkuriše za Sud u Banjoj Luci gdje je konkurencija ogromna, svi će znati da je ona tvoja sestra, je li tako? I to će sasvim sigurno otići u medije. I šta će se, onda, desiti? Ti član savjeta. Tražit će da daš ostavku”, rekao je on.

Naveo je da prvo brine da se ne ugrozi pozicija njegove sagovornice Milijane Buhe, tadašnje članice VSTV-a.

“Pa, naravno, sad sam ti rekao, ako prije toga, čak i u prvom mandatu, ako se otvori negdje pozicija, tipa Gradiška, Prijedor, pi…. materine, ovo, ono, šta je košta da bude tamo godinu dana i da je kasnije prebacimo ovamo. Ja sam Sanji rekao sve.”

Sestra, stručni saradnik

Milijana Buha je za Klix.ba kazala da je njena sestra Sanja Čegar još uvijek na poziciji stručne saradnice Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci.

“Svi moji razgovori s predsjednikom VSTV-a su se svodili isključivo na problem sukoba interesa, odnosno pitanje njenog konkurisanja u situaciji u kojoj sam ja član VSTV-a. Predsjednik VSTV-a mi je u više navrata uvijek odgovarao da je to problem sa stanovišta sukoba interesa i da bi to podrazumijevalo moje podnošenje ostavke na mjesto člana VSTV-a”, rekla je Buha.

Skrenula je pažnju da je njena sestra bila izvanredna studentica s prosjekom ocjena 9,3 i da sve vidi kao pokušaj njene diskvalifikacije u bilo kojem konkursu na koji bi se u budućnosti mogla prijaviti.

“Podsjećam da procedura za imenovanje na mjesto sudije podrazumijeva da svi kandidati rade test stručnosti i pismeni test i da on čini osnovu izbora na mjesto sudije, tako da to ne može biti ničija proizvoljna odluka”, rekla je Buha.

Povezani clanci:

I AMERIČKA AMBASADA SE SLAŽE DA TEGELTIJA MORA DA IDE: Istražiti navode o koruptivnim radnjama u VSTV

Gotovo je, gotovo: “Sve relevantne institucije trebaju ozbiljno pristupiti i istražiti navode o koruptivnim radnjama u sudstvu,” ističu u ambasadi nakon objave šokantnog snimka na kojem Milan Tegeltija objašnjava kako da naštimaju posao sestri članice VSTV

Integritet i profesionalizam Visokog sudskog i tužilačkog vijeća kao i drugih pravosudnih institucija je od ključne važnosti, poručeno je danas iz Ambasade SAD u Sarajevu.

Sve relevantne institucije trebaju ozbiljno pristupiti i istražiti navode o koruptivnim radnjama u sudstvu,” ističu u ambasadi.

Izjava dolazi nakon objave audio snimka u kojem se navodno čuje glas predsjedavajućeg VSTV-a Milana Tegeltije, koji se prema tvrdnjama portala Istraga.ba, obraća Milijani Buha, doskorašnjoj članici VSTV-a, koja je navodno insistirala da njena sestra Sanja Čagar bude imenovana za sudiju Osnovnog suda u Banjoj Luci.

Taktiku ćete prepustiti meni, jer se vi u to ne razumijete”, kaže glas na audio snimku.

Istraga.ba portal je snimak nazvao aferom “Potkivanje 2”, a za materijale tvrde da su autentični.

U izjavi za N1, Tegeltija je navode označio kao “smiješne pokušaje manipulacije i diskretitacije Avde Avdića”. Potvrdio je komunikaciju s Milijanom Buha, pojasnivši kako su vodili razgovor o pitanju njenog sukoba interesa u slučaju konkurisanja njene sestre “prije godinu ili dvije dana”.

Povezano:

OSCE ODLUČIO DA NAPOKON SMIJENI TEGELTIJU: Temeljito i brzo istražiti nezakonitosti oko prijema u pravosuđu

Da li su stranci dostavili portalu “Istraga” snimak razgovora u kojem predsjednik VSTV objašnjava kako da naštimaju posao sestri članice VSTV? Vrijeme je da se Tegeltija ukloni, saglasni su i stranci

Bilo koja radnja koja ukazuje da se imenovanja u pravosuđu vrše na osnovu nekih drugih faktora, osim profesionalnih zasluga, dodatno potvrđuje kako nalaze Misije u vezi sa procesima imenovanja u pravosuđu u BiH, uključujući one koji su evidentirani u našem nedavnom izvještaju o odgovoru pravosuđa na korupciju “Sindrom nekažnjivosti”, tako i nalaze brojnih istraživačkih novinara i medija, kazali su danas za N1 iz Misije OSCE-a u BiH komentarišući audio snimak u čijem je centru predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija.

Podsjećamo, snimak koji je nazvan “Potkivanje 2”, prema navodima portala Istraga, čuje se Milan Tegeltija dok razgovara na telefon.

‘Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini nije u poziciji potvrditi autentičnost ovog snimka. Općenito govoreći, bilo koja radnja koja ukazuje da se imenovanja u pravosuđu vrše na osnovu nekih drugih faktora, osim profesionalnih zasluga, dodatno potvrđuje kako nalaze Misije u vezi sa procesima imenovanja u pravosuđu u BiH, uključujući one koji su evidentirani u našem nedavnom izvještaju o odgovoru pravosuđa na korupciju “Sindrom nekažnjivosti”, tako i nalaze brojnih istraživačkih novinara i medija.

 Nedosljedne procedure imenovanja, uključujući dokaze da se pri imenovanjima ponekad daje prioritet ličnim i političkim vezama i razmjeni usluga u odnosu na demonstrirane zasluge, umanjuju efikasnost pravosudnog sistema i još više narušavaju povjerenje javnosti u institucije. Naša procjena je da se ovakvo stanje neće popraviti bez značajnih promjena u strukturi, ulozi i članstvu Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća (VSTV) BiH.

Djelujući kao centralno samoupravno tijelo za cjelokupno pravosuđe, VSTV BiH, i kao institucija i njegovi pojedinačni članovi, moraju uvijek primjenjivati i demonstrirati najviše profesionalne i etičke standarde. Niko, uključujući nosioce najviših pravosudnih funkcija, nije iznad zakona”, kazali su iz OSCE-a za N1.

Kako su naveli, Misija OSCE-a u BiH poziva nadležna tijela da temeljito i brzo istraže sve navode o korupciji i nedoličnom ponašanju bilo kojeg člana VSTV-a.“

Podignuta optužnica protiv predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu

0

Podignuta optužnica protiv predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu

Optuženi se tereti da je tokom 2018. i 2019. godine, kada je obnašao dužnost vrštelja dužnosti, a kasnije i predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu, kontinuirano i u više navrata, neprimjerenim djelima i postupcima, vršio nasilje, uznemiravanje i seksualno uznemiravanje kojim je ugrozio mir, duševno zdravlje i tjelesni integritet uposlenice Kantonalnog suda u Sarajevu, koja mu je u više navrata ukazivala na nepoželjnost i neprimjerenost njegovih postupaka.

Tokom seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja, optuženi je oštećenoj u svojstvu nadređenog, upućivao prijetnje ugrožavanjem njezinog uposlenja i egzistencije, te višestrukim neprimjerenim postupcima, doveo do ozbiljnog ugrožavanja tjelesnog i duševnog zdravlja oštećene, navodi se u optužnici.

Optuženi se tereti da je na temelju spola vršio nasilje, uznemiravanje i seksualno uznemiravanje kojim je ugrozio mir, duševno zdravlje i tjelesni integritet druge osobe, čime je, počinio kazneno djelo iz članka 29. Zakona o ravnopravnosti polova BiH,

Počinjeno kazneno djelo protivno je domaćim i međunarodnim konvencijama i aktima kojima se garantira sigurnost života i zdravlja i zaštite pojedinca od spolne diskriminacije.

Navode optužnice tužiteljstvo će dokazivati pozivanjem 15 svjedoka i stručnih vještaka, te prilaganjem većeg broja materijalnih dokaza.

Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.