Home Blog Page 22

Zakon o putnim ispravama BIH

0

ZAKON O PUTNIM ISPRAVAMA BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 4/1997, 1/1999, 9/1999, 27/2000, 32/2000, 19/2001, 47/2004, 53/2007, 15/2008, 33/2008, 39/2008 – ispr. i 60/2013)

Član 1

Ovim zakonom propisuju se vrste i oblik putnih isprava Bosne i Hercegovine, organi nadležni za izdavanje putnih isprava, postupak izdavanja putnih isprava i centralna evidencija i personalizacija putnih isprava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon).

Član 2

Putna isprava je javna isprava kojom se dokazuje identitet i državljanstvo Bosne i Hercegovine.

Državljanstvo BiH dokazuje se svim putnim ispravama propisanim ovim Zakonom, osim putnom ispravom za izbjeglice, putnom ispravom za lica bez državljanstva i putnim listom za strance, koji ne potvrđuju ni pretpostavljaju državljanstvo nosioca.

Lični podaci u putnoj ispravi podliježu zaštiti. Kopija putne isprave može se tražiti samo u postupku revizije državljanstva, prestanka državljanstva i u drugim slučajevima kada je to izričito zakonom propisano.

Član 3

Državljanin Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: državljanin) ima pravo na putnu ispravu pod uslovima propisanim ovim zakonom.

Strani državljani koji imaju priznat status izbjeglice u Bosni i Hercegovini imaju pravo na putnu ispravu za izbjeglice, lice bez državljanstva koje ima odobren boravak u Bosni i Hercegovini ima pravo na putnu ispravu za lica bez državljanstva, a strani državljani imaju pravo na putni list za strance, u skladu sa ovim Zakonom i Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu.

Član 4

Putne isprave za državljane BiH u smislu ovog Zakona su: pasoš, diplomatski pasoš, službeni pasoš, zajednički pasoš, putni list, pomorska, odnosno brodarska knjižica i drugi dokumenti kojima se, u skladu sa međunarodnim ugovorima, omogućava putovanje državljana BiH u inostranstvo.

Državljanin BiH može posjedovati samo jednu putnu ispravu iste vrste.

Putne isprave za strane državljane u smislu ovog Zakona su: putna isprava za izbjeglice, putna isprava za lica bez državljanstva i putni list za strance.

Član 5

Osim putnih isprava propisanih ovim zakonom, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska neće izdavati druge dokumente koji pružaju informaciju o licu, uključujući i njegov identitet, kojim se omogućava putovanje tog lica van Bosne i Hercegovine osim dokumenata predviđenih bilateralnim i multilateralnim ugovorom.

Član 6

Pasoš ima slijedeći oblik:

1. Korice su tamnoplave boje;

2. Prednja strana korica sadrži, sljedećim redom:

a) riječi “Bosna i Hercegovina”,

b) grb Bosne i Hercegovine,

c) riječ “Pasoš”,

d) oznaku za elektronsku putnu ispravu.

3. Tekst pod tačkama a) i c) biće ispisan na bosanskom, hrvatskom i engleskom jeziku (latiničnim pismom) i na srpskom jeziku (ćiriličnim pismom).

4. Tekst na prvoj strani pasoša biće isti kao tekst na prednjoj korici.

Član 7

Diplomatski pasoši, odnosno službeni pasoši biće istog oblika kao i pasoši iz člana 6. ovog zakona osim sledećeg:

1. Prednja strana će sadržavati, slijedećim redom:

a) riječi “Bosna i Hercegovina”,

b) grb Bosne i Hercegovine,

c) riječi “Diplomatski pasoš” ili “Službeni pasoš”,

d) oznaku za elektronsku putnu ispravu.

2. Tekst u stavu 1. pod tačkama a) i c) biće ispisan na bosanskom, hrvatskom i engleskom jeziku (latiničnim pismom) i na srpskom jeziku (ćiriličnim pismom).

3. Tekst na prvoj strani pasoša biće isti kao tekst na prednjoj korici.

Član 7a

Putna isprava za izbjeglice ima:

1. korice koje su svijetloplave boje,

2. prednja strana korica sadrži sljedećim redom:

a) riječi: “BOSNA I HERCEGOVINA”

b) riječi: “PUTNA ISPRAVA”,

c) riječi: “(Konvencija od 28. jula 1951)”,

d) oznaku za elektronsku putnu ispravu.

Tekst pod alinejama a), b) i c) tačke 1. stava 1. ovog člana je ispisan na bosanskom, hrvatskom i engleskom jeziku (latiničnim pismom) i na srpskom jeziku (ćiriličnim pismom).

Tekst na prvoj strani putne isprave je isti kao tekst na prednjoj korici.

Član 7b

Putna isprava za lice bez državljanstva ima:

3. korice koje su sive boje,

4. prednja strana korica sadrži sljedećim redom:

a) riječi: “BOSNA I HERCEGOVINA”,

b) riječi: “PUTNA ISPRAVA”,

c) riječi: “(Konvencija od 28. septembra 1954.)”,

d) oznaku za elektronsku putnu ispravu.

Tekst pod a), b) i c) tačke 1. stava 1. ovog člana je ispisan na bosanskom, hrvatskom i engleskom jeziku (latiničnim pismom) i na srpskom jeziku (ćiriličnim pismom). Tekst na prvoj strani putne isprave je isti kao tekst na prednjoj korici.

Član 8

Putnu ispravu smiju upotrebljavati samo lica na čije ime je izdata.

Nosilac putne isprave državljanin BiH mlađi od 14 godina, odnosno poslovno nesposobna lica mogu putovati u inostranstvo u pratnji jednog ili oba roditelja ili zakonskog zastupnika odnosno staratelja, odnosno mora da ima saglasnost oba roditelja ili zakonskog zastupnika odnosno staratelja, ovjerenu kod nadležnog organa, ako putuje u pratnji drugog lica. Saglasnost oba roditelja nije potrebna u izuzetnim slučajevima propisanim u članu 18. stav 3. ovog Zakona.

Član 8a

Pasoš, diplomatski i službeni pasoš, putna isprava za izbjeglice i putna isprava za lice bez državljanstva sadrže beskontaktni memorijski elemenat.

Oblik, sadržaj i minimalne zaštitne elemente obrasca pasoša iz čl. 6, 7, 7a. i 7b ovog Zakona propisaće Ministarstvo civilnih poslova BiH.

Format i sadržaj podataka u elektronskom memorijskom elementu, način evidentiranja, način čitanja i zaštite podataka koji se nalaze na elektronskom memorijskom elementu propisaće organ nadležan za vođenje centralne evidencije, u skladu sa zakonom koji reguliše oblast centralne evidencije i razmjene podataka.

Organ nadležan za vođenje centralne evidencije, u skladu sa zakonom koji reguliše oblast centralne evidencije i razmjene podataka, certifikaciono je tijelo zaduženo za uspostavljanje sistema elektronskog pasoša i razmjenu podataka i propisaće tehničke procedure za uspostavljanje sistema elektronskog pasoša i razmjene podataka.

Organ nadležan za vođenje centralne evidencije, u skladu sa zakonom koji reguliše oblast centralne evidencije i razmjene podataka, definisaće tehničke uslove za zaštitu podataka kod nadležnih organa za izdavanje putnih isprava.

Član 9

Diplomatski pasoš odnosno službeni pasoš, osim elemenata iz člana 8. ovog zakona, sadrži i stranu rezervisanu za sledeći tekst:

“U ime Predsedništva Bosne i Hercegovine, Minista-rstvo spoljnih poslova Bosne i Hercegovine moli sve nadležne organe u Bosni i Hercegovini kao i organe drugih zemalja da bez smetnji propuste nosioca ovog pasoša i da mu u slučaju potrebe ukažu pomoć i zaštitu”.

Član 10

Korice zajedničkog pasoša sadrže iste elemente kao i pasoš iz člana 6. ovog zakona, s tim da je umesto reči “pasoš” napisano “zajednički pasoš”. Bliži izgled zajedničkog pasoša će utvrditi nadležno ministarstvo.

Zajednički pasoš izdaje se grupi od najmanje pet, a najviše pedeset lica, za jedno putovanje u jednu ili više tačno određenih zemalja.

Svako lice upisano u zajednički pasoš mora da ispunjava uslove za dobivanje pojedinačnog pasoša propisane ovim zakonom.

Vođa grupe upisan u zajednički pasoš mora imati sopstveni pasoš.

Zajednički pasoš izdaje se sa rokom važenja koji je potreban za putovanje te grupe u inostranstvo, s tim da taj rok ne može biti duži od jedne godine.

Član 11

(brisano)

Član 12

Putni list izdaje se licu koje boravi u inostranstvu bez pasoša, radi povratka u Bosnu i Hercegovinu.

Oblik i sadržaj putnog lista propisaće Ministarstvo civilnih poslova BiH.

Putni list izdaje diplomatsko ili konzularno predstavništvo Bosne i Hercegovine u inostranstvu, na čijem području lice boravi.

Oblik i sadržaj putnog lista će propisati Ministarstvo inostranih poslova Bosne i Hercegovine.

Član 12a

Pomorska, odnosno brodarska knjižica izdaje se članovima posade na plovilima u pomorskom i unutrašnjem vodnom saobraćaju.

Oblik i sadržaj pomorske, odnosno brodarske knjižice propisuje Ministarstvo civilnih poslova.

Brodarske odnosno pomorske knjižice izdaje Ministarstvo civilnih poslova.

Vizu za pomorsku odnosno brodarsku knjižicu izdaje Ministarstvo civilnih poslova sa rokom važenja 5 godina.

Član 13

Nadležnosti za izdavanje putnih isprava:

Putne isprave utvrđene ovim zakonom izdaju sledeći organi pod uslovima i na način utvrđen ovim zakonom, i to:

1. Nadležni organi u entitetetima i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine;

2. Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine;

3. Ministarstvo inostranih poslova BiH;

4. Ministarstvo bezbjednosti BiH.

Diplomatske pasoše izdaje isključivo Ministarstvo spoljnih poslova Bosne i Hercegovine.

Službene pasoše izdaje isključivo Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine.Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine može ovlastiti po jedno ministarstvo u svakom entitetu da izdaje službene pasoše.

Putnu ispravu za izbjeglice, putnu ispravu za lica bez državljanstva i putni list za stranca izdaje Ministarstvo bezbjednosti BiH.

Član 14

Ministarstvo civilnih poslova izdaje pasoše državljanima koji ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom, a kojima nije pasoš izdao entitet, u skladu sa postupkom koji podzakonskim aktom utvrđuje Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine.

Član 15

Diplomatska ili konzularna predstavništva Bosne i Hercegovine izdaju pasoše iz člana 6. ovog zakona državljanima koji borave u inostranstvu tri meseca ili duže pod uslovima i na način propisan ovim zakonom.

Diplomatska ili konzularna predstavništva Bosne i Hercegovine izdaju pasoše iz člana 6. ovog zakona ili putne listove iz člana 12. ovog zakona državljanima koji borave u inostranstvu manje od tri meseca, a pasoš im je istekao, oštećen, ukraden ili na neki drugi način izgubljen.

Postupak izdavanja putnih isprava

Član 16

Zahtev za izdavanje putne isprave podnosi se na propisanom obrascu.

Izgled i sadržaj obrasca zahtjeva za izdavanje putne isprave iz čl. 6. i 10. i za službene pasoše propisuje Ministarstvo civilnih poslova BiH. Ministarstvo inostranih poslova BiH propisuje izgled i sadržaj obrasca za izdavanje diplomatskog pasoša i putnog lista. Ministarstvo bezbjednosti BiH propisuje izgled i sadržaj zahtjeva za izdavanje putne isprave za izbjeglice, putne isprave za lica bez državljanstva i putnog lista za strance.

Član 17

(brisano)

Član 18

Zahtjev za izdavanje putne isprave podnosi se lično, osim zahtjeva za izdavanje diplomatskog i službenog pasoša koji podnose nadležni organi Bosne i Hercegovine odnosno entiteta, kao i putnog lista za državljane Bosne i Hercegovine koji nadležni organ može izdati i po službenoj dužnosti.

Za maloletna odnosno poslovno nesposobna lica zahtev za izdavanje putnih isprava podnosi jedan od roditelja uz saglasnost drugog roditelja, odnosno drugi zakonski zastupnik.

Izuzetno od odredbi iz prethodnog stava putna isprava će se izdati u sledećim slučajevima:

a) ako se jedan od roditelja vodi kao nestalo lice,

b) ako je jedan od roditenja nepoznatog prebivališta ili boravišta,

c) ako je jedan od roditelja nedostupan organu nadležnom za izdavanje putne isprave, i

d) ako je jednom od roditelja, odlukom suda, dodijeljeno starateljstvo nad djetetom, osim u slučaju da istom odlukom suda izdavanje putne isprave i putovanje djeteta u inostranstvo nije uslovljeno saglasnošću oba roditelja.

Organi nadležni za izdavanje putne isprave dužni su po službenoj dužnosti utvrditi ispunjavanje uslova iz stava 3. ovog člana, u skladu sa podzakonskim aktom koje donosi Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine.

Putni list za državljane BiH i putni list za strance može i po službenoj dužnosti izdati nadležni organ.

Licu kojem je zbog starosti, bolesti ili drugog hendikepa ograničeno ili onemogućeno kretanje može se omogućiti podnošenje zahtjeva na olakšani način, putem mobilne radne stanice. Podnošenje zahtjeva za izdavanje putne isprave na olakšan način putem mobilne radne stanice može se omogućiti i državljanima Bosne i Hercegovine u inostranstvu u slučajevima većeg broja podnosilaca zahtjeva za izdavanje putnih isprava na lokacijama udaljenim od diplomatskog ili konzularnog predstavništva Bosne i Hercegovine, kada ukupni troškovi putovanja i druge okolnosti ukazuju na racionalnost i opravdanost omogućavanja podnošenja zahtjeva na olakšan način. Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka (u daljem tekstu: Agencija) propisuje tehničke uslove i procedure za upotrebu mobilne radne stanice na udaljenim lokacijama.

Putna isprava se može preuzeti lično, putem opunomoćenika i putem pošte, na način koji će biti propisan uputstvom koje donosi Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine.

Član 19

Uz zahtjev za izdavanje putne isprave podnosilac zahtjeva daje na uvid ličnu kartu ili drugu javnu ispravu iz koje se može utvrditi identitet, prebivalište ili boravište za raseljeno lice, dokaz o plaćenoj cijeni putne isprave i dokaz o državljanstvu. Organ nadležan za vođenje centralne evidencije, u skladu sa zakonom koji reguliše oblast centralne evidencije i razmjene podataka, propisaće načine elektronske provjere podataka sa zahtjeva.

Ako podaci o JMB državljanina BiH podnosioca zahtjeva nisu evidentirani kod organa nadležnog za vođenje centralne evidencije JMB, mora se podnijeti zahtjev za evidentiranje ili određivanje JMB u skladu sa Zakonom o jedinstvenom matičnom broju.

Uz zahtev iz stava 1. ovog člana, pored javnih isprava navedenih u stavu 1. ovog člana, prilaže se putna isprava čiji je rok važenja istekao i koja ne može služiti svojoj nameni ukoliko nije ukradena ili izgubljena na neki drugi način.

Zahtev za izdavanje putne isprave nadležni organ dužan je rešiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahteva osim kod rješavanja zahtjeva za izdavanje putnih isprava koji su podneseni diplomatskim ili konzularnim predstavništvima Bosne i Hercegovine, u kojem slučaju je rok za rješavanje zahtjeva 60 dana od dana podnošenja zahtjeva.

Postupak, cijenu i nadležnost organa za izdavanje putnih isprava u kraćem roku od propisanog u prethodnom stavu ovog člana propisaće Ministarstvo civilnih poslova BiH.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, uz zahtjev za izdavanje putne isprave za strance, podnosilac zahtjeva daje na uvid dokumente predviđene propisom donesenim na osnovu Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu.

Član 19a

Nosilac putne isprave dužan je bez odgađanja prijaviti nestanak putne isprave ili njeno pronalaženje organu nadležnom za izdavanje putne isprave.

Nadležni organ će rješenjem proglasiti putnu ispravu nevažećom.

Protiv rješenja iz prethodnog stava žalba nije dopuštena.

Putna isprava proglašava se nevažećom u “Službenom glasniku BiH”, službenim glasilima entiteta ili Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Član 19b

Organ nadležan za izdavanje putne isprave, na zahtjev nosioca putne isprave, izvršiće zamjenu putne isprave.

Član 19c

Uz zahtjev za izdavanje elektronske putne isprave podnosilac zahtjeva, odnosno lice za koje se po zahtjevu nadležnog organa izdaje putna isprava, dužno je dati lične biometrijske podatke (slika, otisak dva prsta i potpis) radi autentifikacije za koju se koriste jedinstvene fiziološke karakteristike svakog čovjeka kako bi ga IT sistem autentifikovao.

Od lica iz stava 1. ovog člana uzimaju se otisci lijevog i desnog kažiprsta, ako podnosilac zahtjeva nema kažiprst ili je vrh kažiprsta povrijeđen, uzima se otisak srednjeg ili nekog drugog prsta, a ako nema jedne ruke uzima se otisak kažiprsta i srednjeg ili nekog drugog prsta druge ruke. Otisci prstiju se ne uzimaju ako to zbog medicinskih razloga, koji nisu privremeni, nije moguće.

Ako je lice nepismeno ili uzimanje potpisa nije moguće iz drugih objektivnih razloga, na obrascu putne isprave, na mjestu predviđenom za potpis upisuje se oznaka XX, a službeno lice na poleđini zahtjeva navodi razloge nemogućnosti uzimanja potpisa i to potvrđuje svojim potpisom.

Otisci prstiju i potpis ne uzimaju se od djeteta do navršene dvanaeste godine života.

Agencija u skladu sa Zakonom o Agencijn propisuje detaljnije načine uzimanja biometrijskih podataka.

Član 20

Zahtev za izdavanje diplomatskog i službenog pasoša podnosi nadležni organ Bosne i Hercegovine, odnosno entiteta.

Član 21

Zahtev za izdavanje putne isprave odbiće se podnosiocu zahteva u sledećim slučajevima:

1. ako podnosilac ne dostavi ispravno popunjen zahtev sa priloženim dokumentima propisanim članom 19. ovog zakona;

2. u skladu sa zakonom o krivičnom postupku;

3. ako je osnovana sumnja da će podnosilac zahtjeva izbjeći izvršenje dospjele imovinsko-pravne obaveze iz bračnog odnosa ili odnosa roditelja i djece, poresku obavezu ili drugu zakonom utvrđenu imovinsko-pravnu obavezu za koju postoji izvršni naslov – na zahtjev nadležnog suda.

Zahtjev za izdavanje putnih isprava može se odbiti ako se osnovano sumnja da će podnosilac zahtjeva djelovati protivno propisima o zabrani ili ograničavanju uvoza ili izvoza, transporta ili raspačavanja opojnih sredstava ili protivno propisima iz oblasti carine, odnosno spoljne trgovine.

Svako odbijanje izdavanja putne isprave i razloga za takvo odbijanje će biti obrazloženo u pismenoj formi samo ukoliko to podnosilac zahteva za izdavanje putne isprave izričito zahteva.

Podatke iz stava 1. i 2, osim podataka iz stava 1. tačka 1. ovog člana, nadležni organi dužni su dostavljati redovno nadležnim organima za izdavanje putnih isprava. Organi nadležni za izdavanje putnih isprava o dostavljenim podacima, koji predstavljaju smetnju za izdavanje putnih isprava u smislu ovog člana, vode posebne evidencije i elektronskim putem ih evidentiraju u centralnu evidenciju putnih isprava.

Član 22

Lice kome je odbijen zahtev za izdavanje putne isprave u smislu člana 21. ovog zakona ili iz drugih razloga ima pravo da:

a) se žali Savetu ministara Bosne i Hercegovine ako je o odbijanju zahteva odlučio nadležni organ Bosne i Hercegovine;

b) se obrati nadležnom organu Bosne i Hercegovine radi izdavanja putne isprave ako je iskoristilo sva pravna sredstva, a nije moglo ostvariti pravo na putnu ispravu u entitetu.

Član 23

Nosiocu putne isprave, putna isprava će se oduzeti u sledećim slučajevima:

a) ako je dobio putnu ispravu služeći se lažnim ili obmanjujućim informacijama,

b) ako drugom licu dozvoli korišćenje svoje putne isprave,

c) ako je prestao biti državljanin Bosne i Hercegovine,

d) ako postoji razlog iz člana 21. stava (1) tačke 2. i 3. i stava (2) ovog Zakona.

O oduzimanju putne isprave u smislu prethodnog stava odlučuje nadležni organ koji izdaje putnu ispravu.

Član 24

Lice kojem je oduzeta putna isprava u smislu člana 23. ovog zakona ima pravo žalbe.

O žalbi iz stava 1. ovog člana odlučuje:

a) Savet ministara Bosne i Hercegovine u slučaju kada je putnu ispravu izdao nadležni organ Bosne i Hercegovine;

b) nadležni organ entiteta utvrđen propisom entiteta u slučaju kad je putnu ispravu izdao nadležan organ entiteta;

c) nadležni organ Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine utvrđen propisom Brčko Distrikta, u slučaju kad je putnu ispravu izdao nadležni organ Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Žalba ne odlaže izvršenje rešenja.

Član 24a

(1) Nosiocu putne isprave putna isprava se može oduzeti kako bi se spriječile aktivnosti koje opstruišu ili prijete da opstruišu proces implementacije mira koji se odvija pod okriljem Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

(2) Nalog da se nosiocu putne isprave putna isprava oduzme takođe sadrži zabranu izdavanja nove putne isprave, na osnovu koje će zahtjev za izdavanje putne isprave biti odbačen.

(3) Lice za koje postoji nalog o oduzimanju putne isprave ne smije prelaziti državnu granicu kako bi napustilo Bosnu i Hercegovinu.

Član 24b

Kada je nekom licu izdavanje putne isprave zabranjeno, u iznimnom slučaju mu se može izdati putni list koji važi isključivo za putovanje u jednom pravcu u Bosnu i Hercegovinu, ako se lice nalazi van Bosne i Hercegovine i potrebna mu je isprava za povratak u Bosnu i Hercegovinu.

Član 25

Ministarstvo civilnih poslova će propisati:

a) način oduzimanja i poništavanja putnih isprava;

b) način obaveštavanja organa nadležnih za kontrolu putnih isprava.

Organ koji vodi centralni registar u skladu sa zakonom koji reguliše oblast centralne evidencije i razmjene podataka propisaće:

a) način zaštite podataka o izdatim putnim ispravama u centralnoj evidenciji,

b) način dostavljanja podataka i razmjene podataka o izdatim putnim ispravama između centralnog registra i nadležnih organa,

c) način skladištenja obrazaca putnih isprava i distribucije personalizovanih i nepersonalizovanih obrazaca,

d) standarde zaštite na lokacijama na kojima se predaju zahtjevi za izdavanje putnih isprava kod nadležnih organa.

Član 25a

Novčanom kaznom od 100 KM do 400 KM kazniće se za prekršaj:

1. Ko pređe ili pokuša da pređe preko granice Bosne i Hercegovine sa nevažećom putnom ispravom.

2. Ko posjeduje više od jedne putne isprave iste vrste (član 4);

3. Ko lažnim i obmanjujućim podacima ishoduje od nadležnog organa izdavanje putne isprave ili vize (član 23);

4. Državljanin BiH koji pređe preko granice Bosne i Hercegovine sa putnim ispravama koje nisu uređene ovim Zakonom ili sa ličnom kartom koja nije lična karta državljanina BiH.

Za prekršaje iz stava 1. tačke 1), 2), 3) i 4) ovog člana može se izreći zaštitna mjera oduzimanja putne isprave, odnosno zaštitna mjera zabrane izdavanja putne isprave do dvije godine.

Član 25b

Novčanom kaznom od 300 KM do 500 KM kazniće se za prekršaj:

1. Ko svoju putnu ispravu da drugome da se njome posluži ili se tuđom putnom ispravom posluži kao svojom (član 23);

2. Ko bez odgađanja ne prijavi nadležnom organu nestanak putne isprave ili njeno pronalaženje (član 19a).

3. Ko protivno članu 2. stav 3. ovog zakona traži kopiju putne isprave od državljanina Bosne i Hercegovine.

Član 25c

Prekršajni postupak iz prethodnih članova vodiće se u skladu sa odgovarajućim propisima iz ove oblasti.

Centralna evidencija

Član 26

Nadležni organi definisani članom 13. ovog zakona dužni su da dostavljaju podatke u centralni registar Agencije.

Državljanin može podnijeti zahtjev za izdavanje uvjerenja o činjenicama iz evidencija elektronskim putem preko portala nadležnih organa.

Agencija pruža tehničku podršku nadležnim organima za obavljanje aktivnosti iz stava 2. ovog člana, o čemu donosi posebno uputstvo.

Član 27

Organi nadležni za izdavanje putnih isprava dužni su da odmah evidentiraju podatke u centralni registar o oduzetim, izgubljenim, uništenim ili ukradenim putnim ispravama. Organ koji vodi centralnu evidenciju definisaće načine dostavljanja podataka.

Član 28

Organ koje vodi centralnu evidenciju putnih isprava nadležan je za personalizaciju i skladištenje putnih isprava, diplomatskih putnih isprava i službenih putnih isprava. Organ koji vodi centralnu evidenciju putnih isprava nadležan je za nabavku i održavanje opreme za unošenje ličnih podataka u obrasce putnih isprava, opreme za centralnu evidenciju i skladištenje obrazaca putnih isprava.

Organ koji vodi centralnu evidenciju će posebnim aktom definisati pravila i procedure u vezi sa transportom putnih isprava do organa određenih članom 13. ovog Zakona.

Organ koji vodi centralnu evidenciju će posebnim aktom definisati standarde za nabavku i održavanje opreme preko koje organ definisan članom 13. ovog Zakona unosi podatke u centralni registar.

Na predlog Agencije, Savjet ministara Bosne i Hercegovine utvrđuje cijenu putnih isprava.

Rok važenja

Član 29

Pasoš za državljane Bosne i Hercegovine izdaje se sa rokom važenja od deset godina. Državljaninu koji nije navršio tri godine starosti pasoš se izdaje s rokom važenja od tri godine, a državljaninu u dobi od tri do osamnaest godina s rokom važenja od pet godina.

Diplomatski i službeni pasoši izdaju se s rokom važenja od pet godina.

Državljaninu koji ima status raseljenog lica i ima prijavljeno boravište pasoš se izdaje sa rokom važenja od dvije godine.

Državljaninu kojem se privremeno ne mogu uzeti otisci prstiju izdaće se pasoš s kraćim rokom važenja, o čemu posebno uputstvo donosi Agencija, a nadležni organ ovaj podatak upisuje na posebno mjesto u obrascu pasoša.

Putna isprava za izbjeglice i putna isprava za lice bez državljanstva izdaju se s rokom važenja od dvije godine.

Putni list za državljane BiH i putni list za strance izdaju se s rokom važenja od 30 dana.

Brodarska i pomorska knjižica izdaju se s rokom važenja od pet godina.

Prelazne i završne odredbe

Član 30

Putne isprave izdate do dana stupanja na snagu ovog zakona važiće do roka naznačenog u toj putnoj ispravi.

Član 31

Postupak rešavanja zahteva za izdavanje putnih isprava pokrenut do početka primene ovog zakona, dovršiće se po odredbama ovog zakona.

Član 32

U roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona svi nadležni organi će, u cilju provođenja ovog zakona, doneti propise usklađene sa ovim zakonom.

Dok se ne donesu propisi iz prethodnog stava ostaju na snazi propisi doneseni u skladu sa Zakonom o putnim ispravama državljana Bosne i Hercegovine (“Službeni list BiH”, broj 30/96) ukoliko nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 33

Nadzor nad provođenjem ovog zakona vrše Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine i nadležni organi entiteta, na način utvrćen propisom koji će utvrditi Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine.

Član 33a

Član 24.a Zakona važi do 30. juna 2008.

Član 34

Svi zakoni i propisi na osnovu kojih se uređuju putne isprave državljana Bosne i Hercegovine prestaju da važe nakon stupanja na snagu ovog zakona, prema članu 32. ovog zakona.

Član 35

Ovaj zakon će stupiti na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH” i primenjivaće se nakon 60 dana.

Ovaj zakon će se objaviti i u službenim glasilima entiteta.

Samostalni član Zakona o izmeni
Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 1/1999)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a objavit će se i u službenim glasilima entiteta.

Samostalni članovi Odluke o izmjenama i dopunama
Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 27/2000)

Član 14

Važenje putnih isprava izdatih prije 30. 11. 2000. godine ne može se produžavati. Putne isprave izdate prije 30. 11. 2000. godine neće važiti nakon 28. 11. 2002. godine. Putne isprave iz člana 7. Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine izdate prije 20. 10. 2000. godine neće važiti nakon 18. 04. 2001. godine.

Član 15

Ova odluka se objavljuje u “Službenom glasniku BiH”, te u “Službenim novinama Federacije BiH” i “Službenom glasniku Republike Srpske” i stupa na snagu 20. 10. 2000. godine za diplomatske i službene pasoše, a 30. 11. 2000. godine za sve ostale putne isprave predviđene Zakonom o putnim ispravama Bosne i Hercegovine.

Samostalni članovi Odluke o izmjeni i dopuni
Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 32/2000)

Član 1

Nadležni organi za izdavanje putnih isprava iz člana 13. ovog zakona mogu izdavati putne isprave i poslije 30. novembra 2000. godine u onom obliku koji je važio prije izmjena i dopuna objavljenih u “Službenom glasniku BiH”, broj 27/00, dok se ne steknu uslovi za izdavanje putnih isprava u skladu sa spomenutim izmjenama i dopunama.

Član 2

Putne isprave izdate u skladu sa prethodnim članom neće važiti poslije 28. novembra 2002. godine.

Član 3

Ova odluka će se objaviti u “Službenom glasniku BiH”, “Službenim novinama Federacije BiH” i “Službenom glasniku Republike Srpske”, a stupa na snagu danom donošenja.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 47/2004)

Član 16

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a objaviće se i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 53/2007)

Član 6

(Stupanje na snagu i objavljivanje ovog Zakona)

Ovaj Zakon stupa na snagu po objavljivanju na službenoj Internet stranici Kancelarije visokog predstavnika i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 33/2008 i 39/2008 – ispr.)

Član 22

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a biće objavljen u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta BiH. Putne isprave izdate do dana početka primjene ovog Zakona važiće do roka naznačenog u toj putnoj ispravi.

Odredbe člana 7. ovog zakona počeće se primjenjivati po sticanju tehničkih uslova, što će biti određeno posebnim aktom Ministarstva civilnih poslova BiH.

Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 60/20013)

Član 14

Ovlašćuju se Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma i Ustavnopravna komisija Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine da zajednički utvrde prečišćeni tekst Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 4/97, 1/99, 9/99, 27/00, 32/00, 19/01, 47/04, 53/07, 15/08, 33/08 i 39/08).

Član 15

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Zakon o prenosu regulatoru i operateru sistema elektricne energije u BiH

0

ZAKON O PRENOSU, REGULATORU I OPERATERU SISTEMA ELEKTRIČNE ENERGIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

(“Sl. glasnik BiH”, br. 7/2002, 13/2003, 76/2009 i 1/2011)

Član 1

Predmet i cilj

Ovim zakonom reguliše se osnivanje i rad Državne regulatorne komisije za električnu energiju, Nezavisnog operatera sistema i Kompanije za prenos električne energije i definišu se funkcije i ovlaštenja svakog pojedinog od ovih tijela.

Cilj ovog zakona jeste da stvori uslove za neograničenu i slobodnu trgovinu i kontinuirano snabdijevanje električnom energijom po definisanom standardu kvaliteta za dobrobit građana Bosne i Hercegovine. Zakon se rukovodi uobičajenim međunarodnim iskustvima i odgovarajućim direktivama Evropske unije. Namjera Zakona je da omogući i ubrza stvaranje tržišta električne energije u Bosni i Hercegovini i regionalnog tržišta električnom energijom.

Član 2

Definicije

U okviru ovog zakona, primjenjuju se sljedeće definicije:

1) “pomoćne usluge” označavaju sve usluge neophodne za rad prenosnog sistema;

2) “kupac” označava distribucione kompanije i krajnje korisnike koji su neposredno spojeni na prenosnu mrežu;

3) “distribucija” označava transport električne energije na srednjenaponskom i visokonaponskom distributivnom sistemu, sa ciljem njene isporuke krajnjem korisniku;

4) “proizvodnja” označava proizvodnju električne energije;

5) “međuspojevi” označavaju opremu koja se koristi za međusobno povezivanje elektroenergetskih sistema;

6) “NOS” označava Nezavisnog operatera sistema, prema definiciji utvrđenoj u čl. 3.3 i 5.;

7) “vlasnik licence” označava vlasnike licence, u skladu sa članom 7.;

8) “proizvođač” označava fizičko ili pravno lice koje proizvodi električnu energiju;

9) “DERK” označava “Državnu regulatornu komisiju za električnu energiju”, prema definiciji utvrđenoj u čl. 3.2 i 4;

10) “snabdijevanje” označava isporuku i/ili prodaju električne energije klijentima;

11) “korisnik sistema” označava svako fizičko ili pravno lice koje snabdijeva ili biva snabdijevano putem prenosnog ili distributivnog sistema;

12) “trgovac” označava svako fizičko ili pravno lice koje se bavi trgovinom električnom energijom;

13) “tranzit” označava transport električne energije sa ciljem ispunjavanja ugovora koji se odnose na trgovinu električnom energijom, kada nijedna strana tog sporazuma ne kupuje, niti proizvodi tu električnu energiju u Bosni i Hercegovini;

14) “prenos” označava transport električne energije preko visokonaponskog povezanog sistema sa ciljem njene isporuke krajnjim korisnicima ili distributerima.

Član 3

Institucije Bosne i Hercegovine nadležne za elektroprenosne djelatnosti

3.1. Institucije Bosne i Hercegovine

U pogledu elektroprenosnog sistema u Bosni i Hercegovini, regulaciju će vršiti Državna regulatorna komisija za električnu energiju (DERK), vođenje sistema vršiće Nezavisni operater sistema (NOS), upravljanje prenosnom mrežom i sredstvima obavljaće elektroprenosna kompanija (Elektroprenos Bosne i Hercegovine) i kreiranje politike, u skladu sa ovim zakonom, obavljaće Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa (Ministarstvo).

3.2. DERK

DERK će biti uspostavljen sa ovlaštenjima i nadležnostima utvrđenim u članu 4.

3.3. NOS

Jedinstveni NOS za Bosnu i Hercegovinu biće uspostavljen sa ovlaštenjima i nadležnostima kako je utvrđeno u članu 5.

3.4. Elektroprenosna kompanija

Jedinstvena elektroprenosna kompanija za Bosnu i Hercegovinu biće uspostavljena sa ovlaštenjima i nadležnostima utvrđenim u članu 6.

3.5. Ministarstvo

Ministarstvo će biti nadležno za kreiranje politike u skladu sa ovim zakonom.

Član 4

Državna regulatorna komisija za električnu energiju (DERK)

4.1. Osnivanje i ciljevi

Tržište električnom energijom u Bosni i Hercegovini je jedinstveni ekonomski prostor. Licence izdate od entitetskih regulatornih tijela za trgovinu u Bosni i Hercegovini biće važeće na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Ovim zakonom uspostavlja se Državna regulatorna komisija za električnu energiju (DERK) koja ima nadležnost i odgovornost nad prenosom električne energije, operacijama prenosnog sistema, međunarodnom trgovinom električnom energijom kao i nad pitanjem proizvodnje, distribucije i snabdijevanja kupaca električne energije u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, a u skladu s međunarodnim normama i standardima Evropske unije.

U roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, Savjet ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savjet ministara) donijeće odluku kojom će DERK dobiti status pravnog lica, kompetentnog da ispuni funkcije u skladu sa ovim zakonom.

Sjedište DERK-a će biti u Tuzli.

DERK će biti nezavisna i neprofitna institucija sa statusom pravnog lica, u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine. DERK će djelovati u skladu sa principima objektivnosti, transparentnosti i ravnopravnosti.

4.2. Obim nadležnosti

Među nadležnosti i ovlaštenja DERK-a spadaju:

a) izdavanje, promjene, suspenzija, ukidanje i praćenje,te provođenje poštivanja licenci za prenos i drugih licenci izdatih u skladu sa odredbom člana 7.1.,

b) odobravanje, nadziranje i stavljanje na snagu tarifa i tarifnih metodologija za prenos i regulacije pomoćnih usluga,

c) u skladu sa odredbama ovog zakona i politikom koju uspostavi Ministarstvo, izdavanje pravila i propisa u okviru njegove nadležnosti, među koje spada i revizija i usvajanje tržišnih pravila i mrežnih kodeksa koje pripremi NOS, i norme i uslovi za priključak i pristup mrežama,

d) uspostavljanje, praćenje i provođenje pravila vezanih za fer i nediskriminirajući pristup trećih strana prenosnoj mreži,

e) praćenje i provođenje uslova vezanih za međunarodnu trgovinu električnom energijom, posebno obezbjeđivanje da su ispunjeni i ispoštovani međunarodni tehnički zahtjevi,

f) uspostavljanje, praćenje i provođenje standarda kvaliteta usluga prenosa električne energije i pomoćnih usluga,

g) koordiniranje i odobravanje investicijskih planova kompanije za prenos električne energije, uključujući one planove koji su vezani za prenosnu mrežu i kvalitet usluga prenosa električne energije,

h) izdavanje licenci i praćenje aktivnosti NOS-a, uključujući djelotvornost mehanizama i metoda kojima se obezbjeđuje ravnoteža između potražnje i ponude električne energije u sistemu,

i) zaštita potrošača, kojom se obezbjeđuje:

1) pravičan i ravnopravan tretman,

2) visokokvalitetne usluge,

3) konkurencija i sprečavanje antikonkurencijskih aktivnosti.

j) rješavanje sporova među korisnicima sistema, kako se detaljnije utvrdi u pravilima DERK-a i propisima i drugim zakonskim aktima, u skladu sa regulatornim ovlaštenjima i odnosnim državnim zakonima,

k) stvaranje i održavanje konkurentnih tržišta kada je to izvodivo, i prevencija i kažnjavanje pohlepnog, odnosno protivkonkurentnog ponašanja,

l) odobravanje mehanizama rješavanja preopterećenosti kapaciteta sistema za prenos električne energije,

m) regulisanje standarda usluga, kodeksa ponašanja i računovodstvenih zahtjeva vlasnika licenci,

n) saradnja sa nadležnim organima Bosne i Hercegovine i entiteta, uz poštovanje obuhvata ovog zakona,

o) izdavanje godišnjih izvještaja i drugih javnih informacija o DERK-u, u skladu sa pravilima i propisima DERK-a,

p) odobravanje i praćenje plana koji izradi ZEKC, u skladu sa odredbom člana 5.1, za transformaciju ZEKC-a u NOS od 31. marta 2002. godine,

r) odobravanje i praćenje procesa funkcionalnog izdvajanja sredstava, njihovog odvajanja i stvaranje jedinstvene kompanije za prenos električne energije, u skladu sa odredbom člana 6.1.,

s) odobravanje i nadgledanje pravila i regulacija razvijenih od NOS-a.

Među nadležnosti Državne regulatorne komisije za električnu energiju u pogledu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine spadaju:

a. nadzor i regulisanje odnosa između proizvodnje, distribucije i snabdijevanja s jedne, i kupaca električne energije uključujući trgovce električnom energijom, s druge strane;

b. propisivanje metodologije i kriterija za utvrđivanje cijena snabdijevanja nekvalifikovanih kupaca električne energije;

c. utvrđivanje tarifnih stavova za korisnike distributivnih sistema i tarifnih stavova za nekvalifikovane kupce;

d. izdavanje i oduzimanje dozvola za proizvodnju, distribuciju, snabdijevanje i trgovinu električnom energijom;

e. izdavanje prethodnih dozvola za izgradnju i dozvola za korištenje elektroenergetskih objekata namijenjenih proizvodnji, distribuciji odnosno snabdijevanju električnom energijom;

f. utvrđivanje opštih uslova za isporuku električne energije.

4.3. Statut; Pravilnik o radu DERK-a; Pravila i propisi

U roku od 30 dana od imenovanja članova Komisije, u skladu sa članom 4.4, DERK će donijeti statut i utvrdiće plan za što brže izdavanje pravila i propisa u skladu sa ovim zakonom. Ta pravila i propisi uključivaće odredbe koje su neophodne da DERK bude u mogućnosti da ispuni svoje obaveze po ovom zakonu i ostvari svrhe i namjere ovog zakona.

U roku od 90 dana od imenovanja članova Komisije, u skladu sa članom 4.4, DERK će usvojiti Pravilnik o radu u skladu sa odredbama, uslovima i ovlaštenjima definisanim ovim zakonom. Pravilnik o radu DERK-a uključivaće odredbe koje se odnose, između ostalog, na rasprave i sastanke, procese izrada nacrta, prikupljanje javnih komentara i izdavanje pravila i propisa.

Sva pravila i propisi, izdati od DERK-a, biće u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine i u skladu sa ovim zakonom. Prije izdavanja svojih pravila i propisa, DERK će objaviti nacrt pravila i propisa i prikupiti javne komentare koji se odnose na taj nacrt u skladu sa njegovim pravilnikom o radu.

Osim kada je drugi datum određen samim pravilima i propisima DERK-a, sva pravila i propisi DERK-a stupiće na snagu osmog dana nakon njihovog objavljivanja, na način koji će odrediti DERK. Nalozi DERK-a stupiće na snagu na dan i na način koji propiše DERK, u sladu sa zakonom Bosne i Hercegovine, i ostaće na snazi dok ih ne promijeni DERK ili izmijeni nadležni sud Bosne i Hercegovine.

4.4. Imenovanje DERK-a

DERK će se sastojati od tri člana Komisije, od kojih su dva iz Federacije Bosne i Hercegovine i jedan iz Republike Srpske, uz odražavanje jednake zastupljenosti konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.

Proces predlaganja i odobravanja ili odbijanja biće urađen po hitnom postupku.

Na prijedloge entitetskih vlada, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine i Narodna skupština Republike Srpske predložiće članove DERK-a.

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine predložiće dva člana Komisije. Narodna skupština Republike Srpske predložiće jednog člana Komisije. Ovi prijedlozi dostaviće se Savjetu ministara, a Savjet ministara predložiće imenovanja članova Komisije Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Parlament BiH). Parlament BiH ima ovlaštenja da prihvati ili odbije ove prijedloge.

Kad se u DERK-u pojavi upražnjeno mjesto prije isteka mandata, prijedlozi i imenovanja odvijaće se po već navedenoj proceduri.

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine i Narodna skupština Republike Srpske predložiće članove Komisije u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog zakona ili u roku od 30 dana kada ostane upražnjeno mjesto u DERK-u. Ako Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ili Narodna skupština Republike Srpske nije u stanju dati prijedloge u roku utvrđenom u ovom članu, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine ili Vlada Republike Srpske će, u roku od deset dana nakon isteka tog roka, dati prijedloge.

Savjet ministara dostaviće te prijedloge Parlamentu BiH, koji može prihvatiti ili odbiti predloženog kandidata. Ako Parlament BiH odbije predloženog člana Komisije od jednog ili oba entitetska parlamenta, entitet koji predlaže, predložiće drugog člana Komisije i dostaviti prijedlog Savjetu ministara.

Lice može biti imenovano za člana Komisije pod uslovom da je državljanin Bosne i Hercegovine i da posjeduje kvalifikaciju iz oblasti prava, ekonomije ili inžinjerstva i iskustvo u elektroenergetskom sektoru, koji su potrebni za vršenje obaveza propisanih ovim zakonom.

4.5. Smjena članova DERK-a

Parlament BiH jedini može smijeniti člana DERK-a prije isteka određenog mandata. Ovakve smjene mogu se desiti isključivo u ograničenom broju okolnosti, i to:

a) bolest koja člana Komisije onesposobljava za izvršavanje njegovih obaveza;

b) proglašenje krivim za krivično djelo kažnjivo zatvorom;

c) postojanja sukoba interesa člana Komisije ili člana osoblja, u skladu sa odredbama Etičkog kodeksa DERK-a, uključujući i slučaj kada je član Komisije ili član osoblja ili član njegovog domaćinstva vlasnik, akcionar ili vlasnik akcija ili član odbora ili nadzornih odbora ili drugih relevantnih upravljačkih tijela, direktor ili predsjednik ili rukovodilac kod nekog drugog vlasnika licence ili preduzeća koje posredno ili neposredno traži pristup ili korištenje prenosne mreže;

d) davanje ostavke;

e) neispunjavanje radnih obaveza, odraženo u neučešću u radu DERK-a za vrijeme duže od šest sedmica;

f) kršenja Etičkog kodeksa DERK-a.

4.6. Trajanje mandata članova Komisije i predsjedavajućeg

Po osnivanju Komisije, mandat članova Komisije u prvom sastavu biće:

a) za jednog člana kojeg predlaže Parlament Federacije Bosne i Hercegovine – tri godine,

b) a jednog člana kojeg predlaže Narodna skupština Republike Srpske – četiri godine,

c) za jednog člana kojeg predlaže Parlament Federacije Bosne i Hercegovine – pet godina.

Po uspostavljanju Komisije u prvom sastavu, svaki sljedeći član Komisije biće imenovan na period od pet godina. Nijedno lice ne može biti na mjestu člana Komisije duže od dva mandata.

Članovi Komisije će između sebe izabrati predsjedavajućeg. Predsjedavajući će biti izabran u roku od pet dana od dana imenovanja članova DERK-a. Ako, nakon pet dana, članovi DERK-a ne mogu postići sporazum o tome ko će biti predsjedavajući, Parlament BiH će izabrati predsjedavajućeg u roku od deset dana. Članovi Komisije će se na ravnopravnoj osnovi rotirati na položaju predsjedavajućeg svake godine.

4.7. Odluke DERK-a

Sjednice DERK biće javne, osim u ograničenom broju slučajeva, kada se radi o povjerljivim informacijama ili trgovačkim tajnama, kako odredi DERK, u skladu sa Pravilnikom o radu DERK-a. Sve odluke DERK-a biće u pismenoj formi i sadržavaće osnove za donošenje odluka. Odluke i rješenja DERK-a biće objavljeni u službenim glasilima Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Dokumentacija DERK-a, zabilješke svih rasprava i zapisnici čuvaće se u skladu sa Pravilnikom o radu DERK-a. Ovi dokumenti i zabilješke biće na raspolaganju javnosti, osim što će osjetljive poslovne informacije ostati tajna, dok god je takva tajnost potrebna, kao što je propisano u Pravilniku o radu DERK-a.

Sve odluke DERK-a biće donošene jednoglasno od svih članova Komisije. U slučaju da članovi Komisije ne mogu donijeti jednoglasnu odluku, onda će, po slanju obavještenja bilo kojeg člana Komisije drugim članovima, svi sporovi biti proslijeđeni na arbitražu.

U roku od 90 dana od imenovanja članova DERK-a, članovi Komisije odrediće pravila i propise za izbor međunarodne arbitražne komisije ili jednog arbitra koji će djelovati kao obavezujući arbitar za rješavanje sporova koji nastanu između članova Komisije, u slučaju kad je takva arbitraža potrebna.

Ova pravila i propisi sadržavaće, ali neće biti limitirani na odredbe koje navode metodologiju i rok za izbor arbitra, otpuštanje arbitra, procedure, rokove i okvir postupka arbitraže, i sadržavaće i obavezni proces izbora arbitra po automatizmu u slučaju kada članovi Komisije ne mogu na drugi način postići sporazum o izboru arbitra. Pravila i propisi odrediće da će arbitar, bilo da je izabran automatski ili na drugi način, imati obavezujući autoritet da po hitnom postupku rješava ne-jednoglasne odluke. Odluke arbitratora biće u pismenoj formi i objavljene u službenim glasilima Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske ili drugim odgovarajućim publikacijama, navodeći obrazloženje za odluku.

Svrha ovakvog procesa jeste da se obezbijedi po hitnom postupku i pravovremeno rješavanje ovih ne-jednoglasnih odluka DERK-a. Odluke arbitraže biće konačne administrativne odluke sa mogućnošću podnošenja tužbe nadležnom sudu Bosne i Hercegovine.

4.8. Tarife

DERK ima ovlaštenja i nadležnost da odobri, prati i provodi tarifne metodologije, u skladu sa odredbom člana 4.2. Među ovlaštenja i nadležnosti DERK-a spadaju:

1. Tarife za usluge prenosa, pomoćne usluge i rad NOS-a regulisaće i odobravati DERK.

2. Tarife za usluge proizvodnje, distribucije i snabdijevanja saglasno odredbama člana 4.2. stav (2) ovog zakona regulisaće i odobravati Državna regulatorna komisija za električnu energiju.

2. DERK će izdati pravila i propise kojim će uspostaviti metodologiju određivanja tarifa koja će u sebi sadržavati slijedeće principe:

a) cijene će biti pravične i razumne, ravnopravne, zasnovane na objektivnim kriterijumima i određivane na transparentan način,

b) cijene će prvenstveno zavisiti o opravdanim troškovima rada, održavanja, zamjene, izgradnje i obnove objekata, uključujući i razuman iznos povrata investicije, amortizaciju i poreze i uzimajući u obzir zaštitu okoline i potrošača,

c) DERK-u će biti dozvoljeno da uspostavlja podsticajnu tarifu na osnovu performansi,

d) podsticaće se usvajanje tarifa za mogućnost smanjenja i prekidanja opterećenja i drugi mehanizmi kojima se poboljšava efikasnost korištenja električne energije i upravljanje potrošnjom, uključujući i uvažavanje razvoja i dispečiranja obnovljivih izvora energije,

e) posebne sezonske i vremenske stope su dozvoljene, a njihove cijene mogu biti prilagodljive u skladu sa troškom vršnih i ne-vršnih usluga,

f) unakrsne subvencije različitih grupa potrošača biće eliminisane,

g) mogu se uvesti naknade koje održavaju troškove za priključak na prenosnu mrežu, ili za bitno povećanje opterećenja,

h) primjenjivaće se principi regulisanog pristupa treće strane na elektroprenosnu mrežu,

i) tarife, termini i uslovi za usluge NOS-a odražavaće uobičajenu međunarodnu praksu.

3. DERK će davati saglasnost na tarife koje zadovoljavaju metodologiju određivanja tarifa, u skladu sa procedurama i kriterijumima koje utvrdi DERK prema svojim pravilima i propisima. Ove procedure i kriterijumi iziskivaće da kompanija za prenos električne energije, NOS i drugi učesnici, koji mogu biti regulisani DERK-om, pripreme i dostave na saglasnost DERK-u tarifne stavove za svaku grupu potrošača, u skladu sa tarifnom metodologijom DERK-a. DERK će za kompaniju za prenos električne energije odrediti maksimalne cijene koje može naplaćivati za priključenje na mrežu ili za transport električne energije.

4.9. Godišnji obračun

DERK će pripremati godišnje računovodstvene izvještaje, u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima. Izvještaj će biti revidisan od nezavisnog revizora. Godišnji računovodstveni izvještaj biće objavljivan najkasnije 90 dana po okončanju svake fiskalne godine.

DERK će voditi posebno računovodstvo svih aktivnosti koje nisu vezane za snabdijevanje električnom energijom.

4.10. Finansiranje, računovodstvo, revizija i izvještavanje DERK-a

DERK će do 1. decembra svake godine usvojiti detaljan budžet za narednu godinu, koji će sadržavati sve troškove DERK-a, uključujući plate i naknade članova Komisije i zaposlenih u DERK-u, kao i druge budžetske troškove DERK-a za narednu godinu. DERK će dostaviti budžet na uvid Parlamentu BiH 1. decembra svake godine i svake godine objaviće svoj budžet.

DERK će uspostaviti regulatornu naknadu, koju će plaćati vlasnici licenci, koja će biti određena tako da pokrije procijenjene troškove DERK-a. Budžet DERK-a finansiraće se iz ovih naknada. Preduzeća-vlasnici licenci imaće pravo da uračunaju te naknade u okviru svojih tarifa koje će odobravati DERK. Knjigovodstvo DERK-a vodiće se u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima i biće revidisano svake godine od nezavisnog revizora.

Najkasnije do 31. decembra svake godine DERK će dostavljati Parlamentu BiH i Ministarstvu pismeni izvještaj o svojim aktivnostima za odnosnu godinu.

4.11. Etički kodeks DERK-a

DERK će usvojiti i objaviti Etički kodeks koji će regulisati sukob interesa i druge etičke standarde za članove Komisije, radnike i osoblje i druge strane. Etički kodeks biće u skladu sa uobičajenom međunarodnom praksom.

Član 5

Nezavisni operater sistema

5.1. Uspostavljanje nezavisnog operatera sistema

Najkasnije 31. marta 2002.godine osnovaće se jedinstveni NOS, koji će imati status pravnog lica prema zakonima Bosne i Hercegovine. NOS će upravljati pogonom i dispečiranjem prenosne mreže u Bosni i Hercegovini i rukovodiće, planirati i koordinisati održavanje, izgradnju i širenje mreže sa kompanijom za prenos električne energije.

Sjedište NOS-a biće u Sarajevu.

NOS će se zasnivati i razviti iz Zajedničkog elektroenergetskog koordinacijskog centra (ZEKC), koji trenutno koordiniše dispečing. ZEKC će se razviti da vrši funkcije NOS-a, prema modelima evropskih i sjevernoameričkih nezavisnih operatera sistema. U roku od 60 dana od stupanja na snagu ovog zakona, ZEKC će predložiti DERK-u plan za svoju transformaciju u NOS do 31. marta 2002. Plan će uključiti i strukturu koja će garantovati nezavisnost NOS-a. Plan transformacije ZEKC-a u NOS odobriće i pratiti DERK, u skladu sa članom 4.2.

NOS će biti neprofitno tijelo, nezavisno od bilo kojeg pojedinačnog učesnika na tržištu i od aktivnosti proizvodnje, distribucije i snabdijevanja električnom energijom. NOS neće vršiti nikakvu aktivnost trgovine električnom energijom ostvarujući nezavisnost i autoritet NOS-a, a vlasnici kompanije za prenos električne energije će na NOS prenijeti sve relevantne odgovornosti upravljanja sistemom. NOS će imati punu odgovornost da koordiniše pogon elektroprenosnog sistema i na njega će se prenijeti potpuna ovlaštenja da izvrši ove odgovornosti.

NOS će djelovati u skladu sa principima objektivnosti, transparentnosti i ravnopravnosti.

Nakon osnivanja jedinstvene kompanije za prenos, u skladu sa odredbom člana 6.1, vlasnici elektroprenosne kompanije biće zastupljeni u Upravnom odboru NOS-a, čiji će uslovi rada biti određeni pravilima i propisima koje usvoji DERK.

NOS će štititi tajnost komercijalno osjetljivih informacija do kojih je došao obavljanjem svojih zadataka.

5.2. Funkcije NOS-a

Funkcije će biti :

a) Održavati pouzdanost sistema. NOS će u Bosni i Hercegovini djelovati kao koordinator sistema i pružiće procjene bezbjednosti i koordinisati hitne i ne-hitne operacije tako da održava pouzdanost sistema;

b) Upravljati energetskim tokovima. NOS će upravljati energetskim tokovima sistema,održavati tržište za regulaciju odstupanja i na druge načine obezbjeđivati pouzdan i neprekidan protok električne energije u sistemu;

c) Pružati pomoćne usluge. NOS će pružati pomoćne mrežne usluge čiji je cilj obezbjeđenje da se električna energija isporučuje i prenosi na stabilnoj frekvenciji i naponu. Ove pomoćne usluge uključuju regulaciju frekvencije, operativne rezerve, regulaciju napona i usluge pokretanja elektrana;

d) Upravljati ograničenjima prenosa. NOS će biti odgovoran za identifikaciju, upravljanje i ublažavanje preopterećenosti prenosne mreže, i koordinaciju dispečiranja generatorima sa ciljem ublažavanja i upravljanja preopterećenjem.

e) Pružati informacije o prenosnom sistemu. NOS će pružati pravovremene i javne informacije o kapacitetima prenosa, pomoćnim uslugama i cijenama svim korisnicima prenosa i javnosti kako bi uspostavio otvoren i transparentan režim prenosa.

f) Koordinisati sa susjednim regulatornim područjima. NOS će razviti mehanizme za koordinaciju sa susjednim regulacionim područjima i za omogućavanje tranzita, uvoz i izvoz električne energije.

g) Koordinisati upravljanje opterećenjem. NOS će koordinisati postupke upravljanja opterećenjem i imati ovlaštenja da vrši ograničenja potrošnje, upravlja opterećenjem i na druge načine održava ravnotežu sistema.

NOS će obezbijediti da se izrade i objave tehnička pravila, kojima će biti definirani minimalni projektni tehnički uslovi i pogonski uslovi za priključenje na sistem direktno povezanih proizvodnih instalacija, distribucionih sistema, direktno priključene opreme potrošača, međusistemskih vodova i direktnih vodova. Ovi zahtjevi obezbjeđuju kompatibilnost sistema i biće objektivni, nediskriminirajući i ravnopravni. Nakon odobrenja DERK-a, tehnička pravila biće objavljena u roku od 90 dana nakon uspostavljanja NOS-a.

Dok se NOS ne uspostavi, ZEKC, koji je trenutno u zajedničkom vlasništvu i pod upravom postojećih prenosnih aktivnosti elektroprivrednih preduzeća, i u skladu sa odredbama člana 6., vršiće koordinaciju rada postojećih operatera elektroprivrednih preduzeća.

U prelaznom periodu dok se ne uspostavi kompanija za prenos električne energije, NOS će imati ovlaštenja nad prenosnim aktivnostima elektroprivrednih preduzeća, u skladu sa odredbama ovog člana.

5.3. Prenos električne energije. Kodeksi i pravila.

NOS će usvojiti mrežni kodeks, komercijalni kodeks i druga pravila za rad sistema uz konsultacije sa vlasnicima licenci i korisnicima sistema. Mrežni kodeks usvojiće se najkasnije devet mjeseci od osnivanja NOS-a.

Svi ovi kodeksi, mrežni kodeks, komercijalni kodeks i pravila za rad sistema i procedure dostaviće se DERK-u na uvid i odobravanje.

5.4. Godišnji računovodstveni izvještaj

NOS će pripremiti nezavisno revidisane godišnje računovodstvene izvještaje u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima. Izvještaji će biti revidisani od nezavisnog revizora. Ovi godišnji računovodstveni izvještaji biće objavljivani najkasnije 90 dana nakon isteka svake fiskalne godine.

NOS će voditi posebno računovodstvo za sve aktivnosti koje nisu vezane za snabdijevanje električnom energijom.

Član 6

Prenos električne energije

6.1. Uspostavljanje kompanije za prenos električne energije

Ovaj zakon omogućava osnivanje kompanije za prenos električne energije Bosne i Hercegovine. Ova kompanija za prenos biće uspostavljena najkasnije do 31. decembra 2002. godine. Naziv kompanije za prenos električne energije biće “Elektroprenos Bosne i Hercegovine”. Elektroprenos Bosne i Hercegovine biće uspostavljen kao pravno lice u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine.

Sjedište Elektroprenosa Bosne i Hercegovine biće u Banja Luci.

U roku od 30 dana nakon osnivanja Elektroprenosa Bosne i Hercegovine izdaće se statut. U roku od 60 dana nakon osnivanja Elektroprenosa Bosne i Herecgovine usvojiće se rješenja i preduzeti akcije neophodne da Elektroprenos Bosne i Hercegovine može da vrši svoja ovlaštenja i ispuni namjeru i cilj ovog zakona.

Djelatnost Elektroprenosa Bosne i Hercegovine uključivaće prenos, održavanje, izgradnju, proširenje i rukovođenje elektroprenosne mreže u Bosni i Hercegovini. Nakon uspostavljanja Elektroprenosa Bosne i Hercegovine, nijedna elektroenergetska kompanija ili druga kompanija neće imati jurisdikciju ili ovlaštenja u takvim slučajevima. Rad i dispečiranje mreže koja se koristi za prenos, upravljanje, planiranje i koordinaciju održavanja, i koordinaciju sa elektroprenosnom kompanijom na izgradnji i proširenju mreže biće u nadležnosti NOS-a, u skladu sa odredbama člana 5. NOS će o tim pitanjima djelovati u koordinaciji sa Elektroprenosom Bosne i Hercegovine.

Imovinu Elektroprenosa Bosne i Hercegovine činiće imovina koja se koristi za prenos električne energije od Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.

Savjetodavni komitet biće osnovan do 31. marta 2002. godine. Ovaj komitet donosiće preporuke koje se odnose na strukturu, formiranje i vlasništvo kompanije za prenos električne energije. Ove preporuke biće donesene najkasnije do 30. juna 2002. godine i proslijeđene premijerima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske da ih prihvate ili odbiju. Savjetodavni komitet preporučivaće metodu tranzicije postojećih sredstava u okviru tri elektroprivredna preduzeća u jedinstvenu kompaniju za prenos električne energije.

Najkasnije 30 dana po usvajanju preporuka koje se odnose na strukturu, formiranje i vlasništvo kompanije za prenos električne energije od premijera Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, Savjetodavni komitet izdaće statut kompanije za prenos električne energije.

Savjetodavni komitet sastojaće se od predstavnika Ministarstva za energetiku, rudarstvo i industriju Federcije Bosne i Hercegovine, jednog predstavnika Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske i jednog predstavnika Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa.

Procjena svih sredstava i raspodjela sredstava i obaveza biće okončana najkasnije do 30. septembra 2002. godine. DERK će odobravati i nadgledati razdvajanje sredstava, izdvajanje i formiranje jedinstvene kompanije za prenos električne energije. Kompanija za prenos električne energije radiće u skladu sa principima navedenim u ovom zakonu.

Ako DERK, u skladu sa svojom razumnom diskrecijom, utvrdi da uslovi potrebni za procjenu i raspodjelu sredstava, ili usvajanje statuta elektroprenosne kompanije ili kreiranje jedinstvene elektroprenosne kompanije ne postoje, DERK može izmijeniti propisane rokove, produžujući ih za najviše šest mjeseci.

Link 1Link 4  – Link 5 – Link 6  – Link 8

6.2. Godišnji računovodstveni izvještaj kompanije za prenos električne energije

Kompanija za prenos električne energije pripremaće godišnje računovodstvene izvještaje u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima. Izvještaji će biti revidisani od nezavisnog revizora. Ovi godišnji računovodstveni izvještaji biće objavljivani najkasnije 90 dana nakon isteka svake fiskalne godine.

Kompanija za prenos električne energije vodiće odvojene račune za bilo koje aktivnosti koje nisu vezane za električnu energiju.

6.3. Prenosna mreža, bezbjednost i zaštita zdravlja

U cilju zaštite objekata i opreme elektroprenosa, te zaštite stanovništva, uspostaviće se zona bezbjednosti. Veličina zone bezbjednosti, kao i zabrane i ograničenja koje će biti na snazi u zoni bezbjednosti, odrediće se pravilima ili standardima koje usvoji NOS i odobri DERK.

U zoni bezbjednosti biće zabranjeno podizati zgrade ili instalacije, saditi rastinje (drveće) ili vršiti aktivnosti koje ugrožavaju bezbjednost i neprekidan rad elektroenergetskog objekta, bezbjednost života ili imovine.

DERK će u postupku izdavanja licenci, kao i pravna lica i pojedinci koji imaju pravo postavljanja kablova i pravo njihovog korištenja, poštovati propise koji se odnose na zonu bezbjednosti.

Postrojenja elektroprenosa i vodovi biće projektovani, izgrađeni i korišteni tako da efekat njihovog korištenja neće ugrožavati zdravlje stanovništva odnosnog područja, i koji će u najmanjoj mogućoj mjeri promijeniti prirodno okruženje i vrijednost pejsaža.

Član 7

Izdavanje licenci

7.1. Obuhvaćene aktivnosti

Za slijedeće aktivnosti biće potrebna licenca DERK-a:

a) prenos električne energije;

b) aktivnost Nezavisnog operatera sistema;

c) druge aktivnosti vezane za prenos električne energije za koje je, prema ovom zakonu, potrebna licenca, uključujući aktivnosti vezane za prenos koje unapređuju međunarodnu trgovinu.

d) aktivnosti proizvodnje, distribucije i snabdijevanja električnom energijom pravnih lica sa sjedištem u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

7.2. Izdavanje licenci; kriterijumi za dobijanje licence

DERK će u svojim pravilima i propisima izdati uslove za dobijanje licence, uključujući i obrazac zahtjeva, procedure i naknade za podnošenje zahtjeva i rok za donošenje odluke o zahtjevu. Među kriterijumima za donošenje odluke biće i oni koji se odnose na:

a) bezbjednost elektroprenosne mreže, instalacija i pripadajuće opreme;

b) zaštitu javnog zdravstva i bezbjednosti;

c) zaštitu okoline;

d) korištenje zemljišta i lokacija;

e) korištenje javne imovine;

f) energetsku efikasnost;

g) kriterijume koji se posebno odnose na podnosioca zahtjeva, kao što su tehničke, ekonomske i finansijske sposobnosti;

h) sposobnost i spremnost da se zadovolje sve obaveze koje se odnose na javnu službu.

7.3. Vrijeme važenja

DERK će dati licencu na određeni vremenski period, koji ne može biti kraći od pet godina, ni duži od 40 godina, što će odlučiti DERK, uz mogućnost obnove licence. DERK može naložiti vlasniku licence da, uprkos isticanju licence, nastavi pružati kompenzirane usluge na privremenom osnovu, ako se za to pojavi potreba.

7.4. Inspekcija

Podnosilac zahtjeva za dobijanje licence i vlasnici licence moraju dozvoliti DERK-u u svako vrijeme da obavi inspekciju objekata i nadzire poštovanje uslova licence, i moraju zadovoljiti sve zahtjeve za informacijama DERK-a, koje su u skladu sa objavljenim pravilima i propisima DERK-a.

7.5. Odobravanje, izmjene i ukidanje važenja

Odluka DERK-a da odobri ili odbije zahtjev za izdavanje licence donijeće se na transparentan način. Odluka će biti izdata u pismenoj formi i objavljena u “Službenom glasniku BiH”.

DERK može da izvrši izmjene licence po zahtjevu vlasnika licence ili, nakon što se vlasniku licence da razumno obavještenje i mogućnost saslušanja, zbog potreba uzrokovanih jasnom i nepredvidivom promjenom okolnosti.

DERK može da izvrši suspenziju licence u sljedećim situacijama:

a) ako vlasnik licence to zatraži ili

b) ako nakon saslušanja, koje se odvija po procedurama predviđenim pravilima prakse i procedure DERK-a, DERK utvrdi neispunjavanje obaveza koje, po mišljenju DERK-a, iziskuju trenutno ispunjavanje radi izbjegavanja direktne štete.

DERK može da ukine licencu:

a) ako to zatraži vlasnik licence ili

b) ako nakon saslušanja, koje se odvija po procedurama predviđenim pravilima prakse i procedure DERK-a, vlasnik licence ne ispuni svoje obaveze u roku od šest mjeseci od dana kada je DERK izdao odluku kojom vlasniku licence nalaže da to učini.

Nakon suspenzije ili ukidanja licence, DERK može imenovati pravno ili fizičko lice sa licencom za bavljenje sličnom aktivnošću, da obavlja poslovanje vlasnika licence koja je suspendovana ili ukinuta, uz korištenje objekata, instalacija i mreža vlasnika suspendovane ili ukinute licence.

Ako vlasnik licence želi neposredno ili posredno prodati, dodijeliti, prenijeti, iznajmiti ili na drugi način izvršiti prenos svoje licence, aktivnosti koje su predmeti licence ili sredstva iz licence, mora za takav prenos dobiti dozvolu od DERK-a. U suprotnom, DERK će suspendovati postojeću licencu.

7.6. Pristup

Licenca za prenos sadržavaće uslove koji će omogućiti konkurentskim snabdjevačima električnom energijom pristup prenosnom sistemu i obezbijediti ispunjavanje uslova iz ovog zakona i pravila i propisa DERK-a. Među tim uslovima biće i sljedeći:

a) odredbe koje će omogućiti ravnopravan pristup elektroprenosnoj mreži za sve snabdjevače električnom energijom koji imaju fizički pristup sistemu,

b) odredbe koje iziskuju poštivanje važećih tarifa,

c) uslov poštivanja odredaba tehničkih standarda, komercijalnog koda i mrežnog kodeksa,

d) planiranje za proširenje sistema da bi se zadovoljile potrebe potrošača,

e) standardi kvaliteta za snabdijevanje električnom energijom, održavanje frekvencije i regulacija napona i smanjenje prekidanja usluga.

7.7. Zahtjevi prema postojećim elektroprenosnim organizacijama

Sva postojeća pravna tijela za djelatnost elektroprenosa podnijeće zahtjev za dobijanje licence u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. U prelaznom periodu od usvajanja ovog zakona i stvaranja jedinstvene kompanije za prenos električne energije, postojeća elektroprivredna preduzeća podnijeće DERK-u zahtjeve za izdavanje privremenih licenci.

Član 8

Tržište

8.1. Jedinstveno tržište električne energije

Radi ostvarenja ciljeva ovog zakona, a naročito radi uspostavljanja jedinstvenog tržišta električne energije zasnovanog na slobodnom i ravnopravnom pristupu elektroprenosnoj mreži, te zaštite potrošača kroz kontinuirano snabdijevanje električnom energijom po definisanom standardu kvaliteta, entitetskim zakonima o električnoj energiji biće utvrđena obaveza Elektroprivrede BiH i Elektroprivrede RS na ravnomjerno snabdijevanje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine električnom energijom u omjeru 50% prema 50%.

Količine električne energije potrebne za Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine biće utvrđene na osnovu Informacije o predviđenim godišnjim potrebama Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine za električnom energijom najkasnije do kraja septembra tekuće godine, za narednu godinu.

Informacija će u utvrđenom roku biti dostavljena Državnoj regulatornoj komisiji za električnu energiju Bosne i Hercegovine i Nezavisnom operatoru sistema Bosne i Hercegovine od strane titulara dozvole za obavljanje djelatnosti distribucije električnom energijom u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

U pogledu obaveze snabdijevanja Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u narednoj godini, proizvođači električne energije mogu postići dogovor o drugačijem omjeru snabdijevanja, najkasnije do 30. oktobra tekuće godine i o tome obavijestiti nadležnu entitetsku komisiju za električnu energiju i Državnu regulatornu komisiju za električnu energiju. U odsustvu takvog dogovora u utvrđenom roku, primjenjuje se omjer snabdijevanja utvrđen ovim Zakonom.

Član 9

Opšte odredbe

9.1. Informacije

DERK, NOS, kompanija za prenos električne energije i Ministarstvo mogu zahtijevati od proizvođača, snabdjevača, trgovca ili distribucione kompanije podatke i informacije potrebne za provođenje ovog zakona. DERK, NOS, kompanija za prenos električne energije i Ministarstvo čuvaće povjerljivost svih traženih podataka i informacija koje se smatraju trgovačkom tajnom ili povjerljivim, osim u mjeri u kojoj ovaj zakon predviđa da se takvi podaci objave. Svaka strana od koje se zatraži da dostavi takve materijale učiniće to u razumnom roku, koji određuje strana koja traži informacije.

Podaci, odnosno informacije koje dobije DERK, NOS elektroprenosna kompanija, ili Ministarstvo, mogu da se koriste samo za svrhe za koje su dobijeni.

Svaka strana, koja u vršenju svojih obaveza dobije pristup podacima ili informacijama za koje zna da su povjerljive prirode, ima obavezu da štiti povjerljivost tih podataka ili informacija, osim u slučajevima kada se po ovom zakonu zahtijeva dostava tih podatka ili informacija, ili neophodnost objavljivanja proizilazi iz njihovih obaveza.

9.2. Tužbe

Sve odluke koje donese DERK smatraće se konačnim administrativnim odlukama, na koje se tužba može podnijeti Sudu Bosne i Hercegovine,

Sud Bosne i Hercegovine može rješavati o tužbama na odluke DERK-a ako su podnesene Sudu Bosne i Hercegovine u roku od 60 dana od javnog obavještenja o takvoj odluci. U svom razmatranju tužbe, Sud Bosne i Hercegovine uzeće u obzir samo sljedeće aspekte:

a) da li je svojim djelovanjem DERK prekršio ovaj zakon ili procedure,

b) da li je DERK pogrešno primijenio odgovarajuća pravila i propise,

c) da li su se pojavile nove činjenice u slučaju, koje nisu bile poznate u vrijeme donošenja ranije odluke, a koje bi, da su bile poznate, promijenile ishod te odluke.

9.3. Novčane kazne

9.3.1. Novčane kazne protiv vlasnika licence

Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 40.000 KM kazniće se vlasnik licence za prekršaj, ako:

a) ne dostavi DERK-u ili NOS-u tražene podatke ili informacije,

b) nezakonito odbije da dozvoli pristup prenosnoj mreži,

c) izgradi i priključi na elektroprenosni sistem Bosne i Hercegovine objekte koji ne ispunjavaju propise i važeće standarde,

d) ne ispuni svoje obaveze predviđene licencom,

e) počne rad i izgradnju bez licence.

U slučaju da je vlasnik licence ostvario ekonomsku korist koja prelazi iznos bilo koje novčane kazne, koja se može izreći u skladu sa članom 9.3.1, imaće obavezu da se odrekne te novčane koristi i da plati oštećenoj strani iznos koji je jednak trostrukom iznosu ekonomske koristi.

9.3.2. Novčane kazne koje se izriču pravnim licima

Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 do 20.000 KM kazniće se pravno lice za svaki pojedini prekršaj kada:

a) njegovi objekti nisu u skladu sa propisima i standardima DERK-a ili NOS-a, i ako ugrožavaju stabilnost, pouzdanost i bezbjednost elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine,

b) nezakonito sprečava pristup radi održavanja objektima elektroprenosa lociranim na njihovoj nekretnini,

c) nezakonito posadi rastinje na tlu koje može ugroziti bezbjednost elektro-prenosnih vodova, postrojenja, ljudskih života i imovine, ili ako takvo rastinje otežava normalno korištenje tih objekata.

9.3.3. Novčane kazne koje se izriču građanima

Novčanom kaznom u iznosu do 2.000 KM kazniće se svaki građanin koji:

a) se priključi na elektroenergetski prenosni sistem bez odobrenja NOS-a,

b) nezakonito posadi rastinje na tlu koje može ugroziti bezbjednost elektroprenosnih vodova, postrojenja, ljudskih života i imovine, ili ako takvo rastinje otežava normalno korištenje pomenutih objekata.

9.3.4. Prihodi

Prihod od kazni izrečenih u skladu sa ovim zakonom biće prihod budžeta Bosne i Hercegovine i biće alociran za aktivnosti koje su vezane za ovaj zakon.

9.4. Tehničke i bezbjednosne odredbe

Tehničke i bezbjednosne odredbe koje se odnose na prenos električne energije definisaće se posebnim propisima.

Stručne kvalifikacije i iskustvo građana i pravnih lica, potrebni za preuzimanje tehničkih i bezbjednosnih obaveza, kao što je fizička konstrukcija, inžinjerske usluge i rad na održavanju elektroenergetskih prenosnih sistema, definisaće se posebnim propisima.

9.5. Odnos prema drugim zakonima

Drugi državni ili entitetski zakoni kojim se reguliše prenos električne energije i operateri sistema biće usklađeni sa odredbama ovog zakona u roku od 60 dana od dana stupanju na snagu ovog zakona. U slučaju postojanja sukoba između ovog zakona i drugih državnih ili entitetskih zakona, primjenjivaće se odredbe ovog zakona.

9.6. Međuentitetska saradnja

Entitetske vlade sarađivaće u razmatranju i rješavanju pitanja vezanih za primjenu ovog zakona.

9.7. Propisi

Osim pravila i propisa utvrđenih ovim zakonom, DERK je ovlašten da usvaja pravila i propise koji su potrebni radi obezbjeđenja ostvarenja ciljeva ovog zakona.

9.8. Stupanje na snagu, prestanak važenja i prelazne odredbe

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe drugih zakona, propisa i podzakonskih akata na nivou Bosne i Hercegovine i entiteta koji su regulisali predmetnu materiju.

Rok sadržan u članu 8. (Tržište), stav 8.1. (4) (Jedinstveno tržište električne energije), do kojeg proizvođači električne energije mogu postići dogovor o drugačijem omjeru snabdijevanja Brčko Distrikta, neće se primjenjivati u 2010. godini.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a objaviće se i u službenim glasilima entiteta.

Samostalni član Zakona o izmjenama
Zakona o prenosu, regulatoru i operatoru sistema električne energije u Bosni i Hercegovini

(“Sl. glasnik BiH”, br. 13/2003)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a objaviće se i u službenim glasilima entiteta.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o prenosu, regulatoru i operatoru sistema električne energije u Bosni i Hercegovini

(“Sl. glasnik BiH”, br. 76/2009)

Član 6

Ovaj Zakon odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” i stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, a primjena obaveze snabdijevanja električnom energijom predviđena odredbom člana 5., stav 1. ovog Zakona počinje od 1. januara 2010. godine.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o prenosu, regulatoru i operatoru sistema električne energije u Bosni i Hercegovini

(“Sl. glasnik BiH”, br. 1/2011)

Član 2

Ovaj Zakon stupa na snagu po objavljivanju na službenoj internetskoj stranici Kancelarije visokog predstavnika i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku BiH”.

Zakon o prekrsajima BiH

0

ZAKON O PREKRŠAJIMA BiH

(“Sl. glasnik BiH”, br. 41/2007, 18/2012, 36/2014 i 81/2015)

I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

(Predmet Zakona)

Ovim Zakonom propisuje se postupanje ovlašćenih organa u Bosni i Hercegovini kada odlučuju o prekršajima propisanim zakonima i drugim propisima institucija Bosne i Hercegovine i nadležnost i postupanje sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: sudovi), radi odlučivanja o prekršajima propisanim zakonima i drugim propisima institucija Bosne i Hercegovine.

Član 2

(Definicija prekršaja)

(1) Prekršaji predstavljaju kršenja javnog poretka ili propisa o ekonomskom i finansijskom poslovanju utvrđena zakonom ili drugim propisom, za koje su određena obilježja prekršaja i za koje su propisane sankcije.

(2) Prekršaj može biti izvršen činjenjem ili nečinjenjem.

(3) Nehat izvršioca je dovoljan da se izvršilac smatra odgovornim za prekršaj, osim ako je odredbama o prekršajima propisano da će biti kažnjen za djelo učinjeno isključivo sa umišljajem.

(4) Prekršaj mogu učiniti fizička i pravna lica.

(5) Pokušaj izvršenja prekršaja nije kažnjiv.

Član 3

(Značenje izraza)

(1) Posebni izrazi u smislu ovog Zakona imaju sljedeće značenje:

a) Ovlašćeni organ je:

1) nadležni policijski organ Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne Hercegovine, Republike Srpske, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ili kantona;

2) inspektor ili lice ovlašćeno za obavljanje inspekcije; ili

3) ministarstvo, preduzeće ili drugo pravno lice koje ima javna ovlašćenja i u čiju nadležnost spada direktno ili indirektno sprovođenje bilo kojeg zakona ili propisa koji propisuje prekršaje.

b) Registar novčanih kazni je baza podataka o novčanim kaznama za prekršaje kao što je propisano u Zakonu o centralnoj evidenciji i razmjeni podataka Bosne i Hercegovine.

c) Okrivljenije pravno ili fizičko lice protiv kojeg je pokrenut prekršajni postupak.

d) Oštećeni je pravno ili fizičko lice koje je pretrpjelo štetu koja je na bilo koji način nastala činjenjem prekršaja.

e) Sudje prvostepeni i drugostepeni sud nadležan da odlučuje o prekršajnim predmetima u skladu sa zakonima o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

f) Kažnjeni je lice za koje je konačnim prekršajnim nalogom ili pravosnažnim rješenjem o prekršaju ustanovljeno da je odgovorno za određeni prekršaj.

g) Uručenje poziva poštom je uručenje putem preporučene pošte na adresu fizičkog lica, koja se nalazi u Evidenciji prebivališta i boravišta građana Bosne i Hercegovine, koju vodi u okviru svoje nadležnosti Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine ili na registrovanu adresu domaćeg pravnog lica ili predstavništva stranog lica u Bosni i Hercegovini.

(2) Upotreba muškog ili ženskog roda podrazumijeva uključivanje oba roda.

(3) Izrazi navedeni u članu 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon) koristiće se u ovom Zakonu, ukoliko se kontekstom jasno ne zahtijeva drugačije.

Član 4

(Propisivanje prekršaja)

Prekršaji se propisuju zakonima Bosne i Hercegovine i odlukama Savjeta ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: zakoni i drugi propisi Bosne i Hercegovine).

Član 5

(Prava lica okrivljenih za prekršaje)

(1) Svako ko je okrivljen da je učinio prekršaj ima pravo da zahtijeva da o njegovoj odgovornosti za učinjeni prekršaj odluči sud ukoliko je zahtjev podnesen u roku koji je propisan zakonom. Takva lica imaju pravo da:

a) se smatraju nevinim dok se ne dokaže njihova odgovornost u skladu sa zakonom;

b) u najkraćem roku budu obaviješteni, detaljno i na jeziku koji razumiju, o prirodi i razlogu optužbi protiv njih;

c) im se da odgovarajuće vrijeme i mogućnosti za pripremanje njihove odbrane;

d) se brane lično ili uz pomoć branioca po sopstvenom izboru, ili ukoliko nemaju dovoljno sredstava, da im se branilac obezbijedi besplatno kada to zahtijevaju interesi pravde;

e) ispitaju ili da se u njihovo ime ispitaju svjedoci koji ih terete i da se obezbijedi prisustvo i saslušanje svjedoka u njihovu korist pod istim uslovima kao i svjedoka koji ih terete i

f) dobiju besplatnu pomoć prevodioca ako ne razumiju jezik koji se upotrebljava u sudu.

Član 6

(Lišavanje slobode i jemstvo kao obezbjeđenje prisustva i plaćanja novčane kazne)

(1) Policijski službenik ili ovlašćeno službeno lice može lišiti slobode lice koje je osumnjičeno za izvršenje prekršaja, ali je dužno da takvo lice odmah, a najkasnije u roku od 12 sati izvede pred sud, kako bi se obezbijedilo njegovo prisustvo u sudu u slučaju kada:

a) lice odbije ili nije u mogućnosti da otkrije svoj identitet; ili

b) lice nije nastanjeno u Bosni i Hercegovini ili privremeno boravi u inostranstvu, a postoji sumnja da može pobjeći kako bi izbjeglo odgovornost za prekršaj ili

c) postoji opasnost da će lice nastaviti sa činjenjem prekršaja ili ponovo učiniti istovrsni prekršaj.

(2) Sud mora ispitati okrivljenog odmah, a najkasnije u roku od 12 sati.

(3) Svako lišavanje slobode može biti određeno samo ako se isti cilj ne može ostvariti drugom mjerom i mora biti razumno i u skladu sa prirodom učinjenog prekršaja, a mora se voditi računa o starosti i drugim ličnim svojstvima tog lica, tako da dužina trajanja lišavanja slobode odgovara okolnostima. Svako lice lišeno slobode u skladu sa odredbama ovog člana mora biti u najkraćem roku obaviješteno, detaljno i na jeziku koji razumije, o razlozima za lišavanje slobode, kao i o prekršaju koji mu se stavlja na teret.

(4) Radi obezbjeđenja prisustva pred sudom, policija ili drugi ovlašćeni organ može zahtijevati od lica koje je okrivljeno za prekršaj, a koje nema prebivalište u Bosni i Hercegovini ili koje privremeno boravi u inostranstvu i želi da napusti Bosnu i Hercegovinu prije okončanja postupka, a za koje postoji sumnja da može pobjeći kako bi izbjeglo odgovornost za prekršaj, da preda svoj pasoš ili drugi identifikacioni dokument do pojavljivanja na sudu, ali ne duže od 72 sata. Uz prekršajni nalog ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sudu će biti predat i pasoš ili drugi identifikacioni dokument.

(5) Radi obezbjeđenja plaćanja novčane kazne, licu koje je okrivljeno za prekršaj koje nema prebivalište u Bosni i Hercegovini ili koje privremeno boravi u inostranstvu, a želi da napusti Bosnu i Hercegovinu prije okončanja postupka, a za koje postoji sumnja da može pobjeći kako bi izbjeglo odgovornost za prekršaj, sudija može naložiti da položi novčanu garanciju u visini maksimalne kazne koja može biti izrečena za takav prekršaj.

Član 7

(Primjena prekršajnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine)

Prekršajno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema svakome ko učini prekršaj na teritoriji Bosne i Hercegovine, ili na njenom plovilu, ili civilnom vazduhoplovu, bez obzira gdje se nalazi u vrijeme izvršenja.

Član 8

(Propisi koji se primjenjuju)

(1) Postupajući po prekršajima propisanim zakonom ili drugim propisom Bosne i Hercegovine, sudovi primjenjuju odgovarajući zakon o prekršajima koji je u primjeni u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, te primjenjuju materijalno-pravne propise i krivične odredbe zakona ili propisa Bosne i Hercegovine koji propisuju prekršaj.

(2) Na sva opšta materijalnopravna pitanja prekršajnog zakonodavstva, koja nisu propisana Glavom II ovog Zakona, primjenjuje se zakon o prekršajima koji je u primjeni u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, kao primjenjivo pravo suda koji vodi postupak.

Član 9

(Stvarna nadležnost)

Za postupanje po prekršajima propisanim zakonima i drugim propisima Bosne i Hercegovine stvarno su nadležni sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

Član 10

(Mjesna nadležnost)

(1) Za vođenje prekršajnog postupka mjesno je nadležan sud na čijem je području prekršaj učinjen.

(2) Ako je očigledno da će se postupak sprovesti lakše ili da će troškovi postupka biti manji ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi, postupak se može sprovesti i pred sudom na čijem je području učinilac otkriven ili uhvaćen ili pred drugim sudom.

Član 11

(Posebna mjesna nadležnost)

Ako je prekršaj učinjen na plovilu ili vazduhoplovu Bosne i Hercegovine, za vođenje prekršajnog postupka mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi domaća luka u kojoj se završava putovanje učinioca prekršaja, a ako je učinilac prekršaja član posade plovila ili vazduhoplova, sud na čijem se području nalazi matična luka plovila ili vazduhoplova.

Član 12

(Pomoćna nadležnost)

Ako se mjesna nadležnost suda ne može odrediti prema mjestu izvršenja prekršaja, mjesno je nadležan sud na čijem području učinilac ima prebivalište ili boravište, odnosno sud na čijem području je sjedište domaćeg pravnog lica ili predstavništva stranog lica u Bosni i Hercegovini.

Član 13

(Nadležnost suda pred kojim je ranije pokrenut postupak)

Ako bi, prema odredbama čl. 10. i 11. ovog Zakona, istovremeno bila nadležna dva ili više sudova, nadležan je sud pred kojim je ranije pokrenut postupak, ali će svaki sud na svom području preduzeti radnje koje ne trpe odgađanje.

Član 14

(Nadležnost za saučesnike i spajanje i razdvajanje postupka)

(1) Sud koji je nadležan za učinioca, nadležan je i za saučesnike.

(2) Za učinioca i saučesnike sprovešće se jedan postupak, ali se iz važnih razloga postupci protiv pojedinih saučesnika mogu razdvojiti i sprovesti odvojeno.

(3) Kada se pokreću ili vode postupci protiv istog lica za više prekršaja ili protiv više lica za isti prekršaj, na spajanje i razdvajanje postupka primjenjuju se odredbe zakona o prekršajima koji su u primjeni u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

Član 15

(Sukob nadležnosti)

Sukob nadležnosti za vođenje prekršajnog postupka i odlučivanje o prekršajnim predmetima rješava se u skladu sa zakonima o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

Član 15a

(Prekršajna odgovornost pravnih lica i odgovornih lica u pravnim licima)

(1) Ovim zakonom uređuje se prekršajna odgovornost pravnih lica i odgovornih lica u pravnim licima.

(2) Prekršajna odgovornost pravnog lica prestaje prestankom njegovog postojanja, a u slučaju postojanja njegovog pravnog sljedbenika, za prekršaj odgovara njegov sveukupni pravni sljedbenik. Ako je sljedbenika više, sud će utvrditi koji od njih, s obzirom na prirodu sljedbeništva, odgovara za prekršaj.

(3) Odredbe ovog zakona kao i drugih propisa koji se odnose na prekršajnu odgovornost pravnog lica i u njemu odgovornih lica primjenjuju se i na s njima izjednačene subjekte: predstavništva i poslovne jedinice domaćih i stranih lica, druge subjekte koji nemaju pravnu sposobnost, ali samostalno nastupaju u pravnom prometu, te na odgovorna lica u tim subjektima.

Član 15b

(Osnova odgovornosti pravnog lica i odgovornog lica u pravnom licu)

(1) Pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu prekršajno su odgovorni za povrede propisa o prekršaju.

(2) Propisom o prekršaju može se za prekršaj propisati prekršajna odgovornost samo pravnog lica.

(3) Sud će utvrditi prekršajno odgovornim pravno lice i u slučaju kada se utvrdi postojanje pravnih ili stvarnih prepreka za utvrđivanje odgovornosti odgovornog lica ili se ne može utvrditi ko je odgovorno lice.

Član 15c

(Odgovorno lice)

(1) Odgovorno lice u smislu ovog zakona je fizičko lice koje vodi poslove pravnog lica ili mu je povjereno obavljanje određenih poslova iz oblasti djelovanja pravnog lica.

(2) Propisom o prekršaju može se propisati koje odgovorno lice u pravnom licu odgovara za određeni prekršaj.

(3) Odgovorno lice prekršajno odgovara za počinjeni prekršaj i u slučaju ako nakon počinjenja prekršaja prestane da radi u pravnom licu ili ako je nakon počinjenja prekršaja pravno lice prestalo da postoji.

Član 15d

(Isključenje i ograničenje odgovornosti pravnih lica)

(1) Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska, Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine i kanton ne mogu prekršajno odgovarati.

(2) Jedinice lokalne samouprave odgovaraju za prekršaje koji su počinjeni radnjama koje ne ulaze u izvršavanje njihovih javnih ovlašćenja.

(3) Isključenje odgovornosti Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, kantona i jedinica lokalne samouprave prema st. (1) i (2) ovog člana ne isključuje mogućnost prekršajne odgovornosti odgovornog lica za taj prekršaj u organima iz st. (1) i (2) ovog člana.

Član 16

(Primjena odredaba Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku)

(1) Ukoliko nije drugačije propisano odredbama ovog Zakona, sljedeće odredbe Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06 i 55/06) primjenjivaće se mutatis mutandis na prekršaje: “Nužna odbrana” i “Krajnja nužda”; “Saučesnici”; “Podstrekavanje”; “Pomaganje”; “Granice krivične odgovornosti i kažnjivosti saučesnika”; “Uračunljivost”; “Umišljaj”; “Nehat”; “Stvarna zabluda”; “Pravna zabluda” i “Odgovornost pravnih lica”.

(2) Ukoliko nije drugačije propisano odredbama ovog Zakona, sljedeće odredbe Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06 – u daljnjem tekstu: Zakon o krivičnom postupku) primjenjivaće se mutatis mutandis u prekršajnom postupku: “Osnovni principi”; “Nadležnost suda”; “Izuzeće”; “Branilac”; “Pretres stana i drugih prostorija i lica”; “Privremeno oduzimanje predmeta i imovine”; “Ispitivanje osumnjičenog”; “Saslušanje svjedoka”; “Uviđaj i rekonstrukcija”; “Vještačenje”; “Podnesci i zapisnici”; “Rokovi”; “Troškovi krivičnog postupka”; “Imovinsko-pravni zahtjevi”; “Glavni pretres”; “Žalba na prvostepenu presudu”; “Ponavljanje postupka”; “Postupak prema maloljetnicima” i “Postupak za primjenu mjera bezbjednosti, za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i za opozivanje uslovne osude”.

(3) U slučaju bilo kakvih nesaglasnosti između odredaba Krivičnog zakona iz stava (1) ovog člana i odredaba Zakona o krivičnom postupku iz stava (2) ovog člana i ovog Zakona, primjenjivaće se odredbe ovog Zakona. Upućivanje na odredbe Zakona o krivičnom postupku koje se odnose na tužioca na odgovarajući način će se primjenjivati na svaki ovlašćeni organ.

II – MATERIJALNOPRAVNE ODREDBE

Član 17

(Vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja)

(1) Prekršaj je izvršen u vrijeme kada je učinilac radio ili bio dužan da radi, bez obzira kada je posljedica činjenja ili propuštanja nastupila.

(2) Prekršaj je izvršen kako u mjestu gdje je učinilac radio ili bio dužan da radi, tako i u mjestu gdje je posljedica njegovog činjenja ili propuštanja potpuno ili djelimično nastupila.

(3) Prekršaj je, u slučaju saučesništva, izvršen u mjestu određenom u stavu (2) ovog člana i u mjestu gdje je učesnik radio ili bio dužan da radi ili u mjestu gdje je, prema očekivanju učesnika, trebalo da nastupi posljedica njegovog činjenja ili propuštanja.

Član 18

(Vrste sankcija)

(1) Sljedeće sankcije mogu biti izrečene licu odgovornom za učinjeni prekršaj:

a) novčana kazna;

b) uslovna osuda;

c) ukor;

d) zaštitne mjere.

(2) Sljedeće mjere mogu biti izrečene kao posljedica odgovornosti za učinjeni prekršaj:

a) oduzimanje imovinske koristi;

b) obaveza naknade štete;

c) kazneni poeni;

d) lišavanje slobode radi naplate novčane kazne.

Član 19

(Novčana kazna)

(1) Novčana kazna može se propisati u određenom rasponu ili u fiksnom iznosu.

(2) Fizičkom licu može se propisati novčana kazna u najmanjem iznosu od 30,00 KM, odgovornom licu u pravnom licu u najmanjem iznosu od 50,00 KM, a pravnom licu u najmanjem iznosu od 500,00 KM.

(3) Zakonom se može propisati fizičkom licu novčana kazna u najvećem iznosu od 10.000,00 KM, odgovornom licu u pravnom licu novčana kazna u najvećem iznosu od 20.000,00 KM, a pravnom licu novčana kazna u najvećem iznosu od 200.000,00 KM.

(4) Drugim propisom može se propisati fizičkom licu novčana kazna u najvećem iznosu od 3.000,00 KM, odgovornom licu u pravnom licu novčana kazna u najvećem iznosu od 5.000,00 KM, a pravnom licu novčana kazna u najvećem iznosu od 10.000,00 KM.

(5) Za prekršaj koji počini pojedinac obavljajući samostalnu poslovnu djelatnost, zakonom se može propisati novčana kazna u najvećem iznosu od 20.000,00 KM, a drugim propisom novčana kazna u najvećem iznosu od 6.000,00 KM.

(6) Za prekršaj iz oblasti poreza i carina, novčane kazne mogu se propisati u višestrukom iznosu poreske ili carinske obaveze koja je trebalo da bude plaćena, ili kao procenat ili višestruki iznos vrijednosti robe koja je predmet prekršaja, ali ne u iznosu većem od 200.000,00 KM.

Član 20

(Zaštitne mjere)

(1) Zaštitne mjere mogu se propisati samo zakonom.

(2) Za prekršaj se mogu propisati sljedeće zaštitne mjere:

a) oduzimanje predmeta;

b) zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti;

c) potpuna ili djelimična zabrana upravljanja motornim vozilom i

d) vanbolničko liječenje od ovisnosti.

(3) Zakonima koji propisuju prekršaje mogu se odrediti dodatne vrste zaštitnih mjera.

Član 21

(Sticaj)

(1) Ako okrivljeni jednom ili sa više radnji učini više prekršaja, novčana kazna će biti utvrđena za svaki pojedini prekršaja, a onda će se izreći jedinstvena novčana kazna na osnovu tako utvrđenih novčanih kazni.

(2) Izrečena jedinstvena novčana kazna iz stava (1) ovog člana mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne, ali ne smije preći zbir utvrđenih novčanih kazni.

Član 22

(Zastarjelost pokretanja i vođenja postupka)

(1) Za prekršaj propisan zakonom ili drugim propisom Bosne i Hercegovine prekršajno gonjenje ne može se preduzeti kada od izvršenja prekršaja protekne:

a) za prekršaje za koje je propisana novčana kazna u iznosu do 3.000,00 KM – kad protekne jedna godina od dana kada je prekršaj izvršen;

b) za prekršaje za koje je propisana novčana kazna u iznosu većem od 3.000,00 KM – kad proteknu dvije godine od dana kada je prekršaj izvršen.

(2) Zakonom se mogu za određene prekršaje u oblasti poreza, carina, finansija, rada i zaštite na radu odrediti duži rokovi od rokova iz stava (1) ovog člana, ali ne duži od tri godine.

Član 23

(Zastarjelost izvršenja zaštitnih mjera)

Zaštitna mjera neće se izvršiti kada protekne jedna godina od dana konačnosti prekršajnog naloga, odnosno pravosnažnosti rješenja kojim je izrečena.

Član 24

(Izvršenje zaštitne mjere javnog objavljivanja odluke)

Zaštitna mjera javnog objavljivanja odluke suda izvršava se u sredstvima javnog informisanja dostupnih na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Član 25

(Tok i prekid zastarjelosti)

(1) Zastarjelost za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka počinje teći od dana kada je prekršaj izvršen, a zastarjelost za izvršenje zaštitne mjere od dana konačnosti prekršajnog naloga, odnosno pravosnažnosti rješenja kojim je zaštitna mjera izrečena.

(2) Zastarjelost se prekida svakom radnjom ovlašćenog organa za postupak odnosno za izvršenje, preduzetom radi gonjenja izvršioca prekršaja, odnosno izvršenja zaštitne mjere.

(3) Svakim prekidom zastarjelost počinje ponovo teći, ali bez obzira na prekide, zastarjelost u svakom slučaju nastaje kada protekne dva puta onoliko vremena koliko je predviđeno u čl. 22 i 23. ovog Zakona.

III – PREKRŠAJNI POSTUPAK

Član 26

(Prekršajni postupak)

(1) Prekršajni postupak može pokrenuti ovlašćeni organ na sljedeći način:

a) izdavanjem prekršajnog naloga; ili

b) podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom sudu.

(2) Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka može se podnijeti samo u slučajevima kada ne postoje uslovi za izdavanje prekršajnog naloga određeni u članu 27. ovog Zakona.

IV – PREKRŠAJNI NALOG

Član 27

(Izdavanje prekršajnog naloga)

(1) Ovlašćeni organ će izdati prekršajni nalog ako ustanovi da je prekršaj iz njegove nadležnosti utvrđen na jedan od sljedećih načina:

a) neposrednim opažanjem ovlašćenog službenog lica prilikom inspekcije, nadzora i pregleda;

b) podacima koji su dobijeni uređajima za nadzor ili mjerenje;

c) prilikom inspekcijskog ili drugog nadzora pregledom dokumentacije, prostorija i robe ili na drugi zakonit način ili

d) na osnovu priznanja okrivljenog o izvršenju prekršaja u nekom drugom sudskom ili administrativnom postupku.

(2) Prekršajni nalog može se izdati samo u slučajevima kada odgovarajući zakon ili drugi propis određuje fiksnu novčanu kaznu, kada novčana kazna može biti izračunata korišćenjem matematičke formule, ili kada ovlašćeni organ odluči da izrekne minimalnu novčanu kaznu, odnosno zaštitnu mjeru u najkraćem trajanju ili zaštitnu mjeru oduzimanje predmeta određenu takvim zakonom ili drugim propisom.

(3) Ako okrivljeni izvrši više prekršaja u sticaju, tada ovlašćeni organ može prekršajnim nalogom izreći jedinstvenu novčanu kaznu primjenom člana 21. ovog Zakona, a ako je za samo jedan od izvršenih prekršaja predviđena zaštitna mjera, može izreći i tu zaštitnu mjeru u najkraćem predviđenom trajanju.

(4) Ovlašćeni organ koji je izdao prekršajni nalog može u svako vrijeme ispraviti greške u pisanju ili ostale očigledne greške, po službenoj dužnosti ili na prijedlog strana u postupku.

(5) Prekršajni nalog ne može biti izdat prema maloljetniku.

Član 28

(Sadržaj prekršajnog naloga)

(1) Prekršajni nalog donosi se u pisanoj formi i mora sadržavati sljedeće podatke:

a) naziv: prekršajni nalog;

b) naziv ovlašćenog organa koji ga je izdao;

c) ime i svojstvo službenog lica koje ga je izdalo;

d) jedinstveni broj koji odredi ovlašćeni organ;

e) datum izdavanja i datum uručenja kao što je određeno u članu 29. stav (3) ovog Zakona;

f) prekršaj koji je učinio okrivljeni, naziv propisa i član koji određuje prekršaj;

g) kada je okrivljeni fizičko lice – ime i prezime, i ako je poznata, stalna adresa, jedinstveni matični broj, kao i mjesto zaposlenja, a za strance i broj pasoša;

h) kada je okrivljeni pravno lice – naziv i sjedište, kao i jedinstveni identifikacioni broj za domaća pravna lica, a za strana lica naziv, sjedište i broj registra ili druge evidencije u državi sjedišta stranog lica, a ako strano lice ima predstavništvo u Bosni i Hercegovini, broj upisa u Registar predstavništava stranih lica u Bosni i Hercegovini;

i) mjesto, datum i vrijeme kada je prekršaj učinjen;

j) utvrđenu sankciju, uključujući novčanu kaznu i/ili zaštitnu mjeru;

k) iznos naknade štete, ako se taj iznos može odrediti cjenovnikom i troškovi postupka ako su isti određeni zakonom u fiksnom iznosu;

l) uputstvo da se novčana kazna, šteta i troškovi trebaju platiti, ili da okrivljeni mora zatražiti sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu u roku od osam dana od dana uručenja;

m) uputstvo o načinu plaćanja novčane kazne, štete i troškova; i

n) potpis ovlašćenog predstavnika ovlašćenog organa.

(2) Ako je prekršaj učinjen u saobraćaju i uključuje motorno vozilo, prekršajni nalog treba da sadržava sljedeće dodatne podatke:

a) registarski broj vozila i broj saobraćajne dozvole;

b) broj vozačke dozvole vozača, ako je poznat;

c) broj kaznenih poena koje zakon propisuje za takav prekršaj.

(3) Prekršajni nalog će, uz ostalo, sadržavati sljedeća uputstva:

a) da okrivljeni ima pravo da podnese zahtjev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu, naznačavajući kojem sudu i u kojem roku okrivljeni treba da podnese zahtjev;

b) da kazna koju je izrekao sud može biti veća od one koja je izrečena prekršajnim nalogom;

c) da će okrivljeni biti dužan da naknadi sudske troškove u slučaju kada zatraži sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu ako sud utvrdi da je on odgovoran za prekršaj naveden u prekršajnom nalogu;

d) da će u slučaju prekršaja iz oblasti saobraćaja za koje zakon propisuje dodjeljivanje kaznenih poena, prihvatanje odgovornosti ili utvrđivanje odgovornosti od suda rezultirati dodjeljivanjem tih kaznenih poena.

(4) Prekršajni nalog sadrži pouku da, ukoliko lice protiv kojeg je izdat prekršajni nalog prihvati odgovornost i najkasnije u roku od osam dana od dana prijema prekršajnog naloga plati polovinu izrečene novčane kazne, oslobađa se plaćanja druge polovine izrečene novčane kazne.

(5) Prekršajni nalog sadržavaće određeno mjesto na kojem će se okrivljeni potpisati u slučaju da zahtijeva sudsko rješavanje u skladu sa članom 32. ovog Zakona.

(6) Ako postoji dogovor između ovlašćenog organa i suda, prekršajnim nalogom može se odrediti datum i vrijeme usmenog pretresa, koji ne može biti kraći od osam dana od datuma izdavanja prekršajnog naloga.

(7) Svaki ovlašćeni organ može da ima svoj obrazac prekršajnog naloga. Obrazac takvog prekršajnog naloga treba da odobri Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine.

(8) Obrasci prekršajnog naloga koje su odobrila entitetska ministarstva pravde mogu se koristiti u primjeni ovog Zakona ako sadrže elemente iz st. (1) do (4) ovog člana i ako Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine odobri njihovo korišćenje.

Član 29

(Uručenje prekršajnog naloga)

Link 1Link 4  – Link 5 – Link 6  – Link 8

(1) Prekršajni nalog sastoji se od originala i najmanje dvije kopije. Original zadržava ovlašćeni organ u svojoj evidenciji. Dvije kopije uručuju se okrivljenom.

(2) Prekršajni nalog može se uručiti okrivljenom:

a) lično;

b) putem pošte;

c) pričvršćivanjem ili ostavljanjem prekršajnog naloga na sigurnom i vidnom mjestu na motornom vozilu, ako se prekršaj koji je učinjen odnosi na nepropisno parkiranje motornog vozila.

(3) Kada je prekršajni nalog uručen lično, datum uručenja je datum kada ga je okrivljeni primio. Kada je prekršajni nalog uručen putem pošte, smatraće se da je dostavljanje izvršeno po proteku pet radnih dana nakon što ga je ovlašćeni organ predao na poštu. Kada je prekršajni nalog ostavljen na motornom vozilu, datum uručenja je datum kada je ostavljen na motornom vozilu.

Član 30

(Prihvatanje odgovornosti)

(1) U svim slučajevima okrivljeni može prihvatiti odgovornost za prekršaj tako što će platiti kaznu i sve druge obaveze koje su utvrđene prekršajnim nalogom u određenom roku, ili obavijestiti ovlašćeni organ o svom prihvatanju sankcije koja je određena u prekršajnom nalogu, ako je prekršajnim nalogom specifikovano da je takvo obavještenje prihvatljiva alternativa. Svako lice koje prihvati odgovornost u skladu sa ovim članom ne može kasnije odbijati odgovornost ili se žaliti na visinu kazne ili vrstu bilo koje sankcije ili troškova.

(2) Ako lice prihvati odgovornost za prekršaj i u roku od osam dana od dana prijema prekršajnog naloga plati polovinu od punog iznosa izrečene novčane kazne utvrđene prekršajnim nalogom, oslobađa se plaćanja druge polovine izrečene novčane kazne.

Član 31

(Propuštanje)

(1) Ako je prekršajni nalog pravilno dostavljen u skladu sa odredbama člana 29. ovog Zakona i ako okrivljeni u roku koji je određen u prekršajnom nalogu ne prihvati odgovornost za prekršaj u skladu sa odredbama člana 30. ovog Zakona ili ne zatraži odlučivanje o predmetu pred sudom, smatraće se da je okrivljeni prihvatio odgovornost propuštanjem, i prekršajni nalog će postati konačan i izvršan.

(2) Kada je novčana kazna određena zbog propuštanja u skladu sa ovim članom, ovlašćeni organ koji je izdao prekršajni nalog odrediće dodatnu taksu za naplatu u iznosu od 20,00 KM.

(3) U slučaju kada je prekršajni nalog uručen u skladu sa članom 29. stav (2) tačka c) ovog Zakona, ovlašćeni organ će obavijestiti vlasnika vozila ličnim uručenjem ili putem pošte da takav prekršajni nalog postaje konačan i izvršan u roku od 10 dana od datuma obavještavanja.

Član 32

(Postupak po zahtjevu za odlučivanje pred sudom)

(1) Okrivljeni koji primi prekršajni nalog i želi da se o predmetu odluči pred sudom mora da:

a) zatraži sudsko odlučivanje tako što će na odgovarajućem mjestu potpisati jednu kopiju prekršajnog naloga i dostaviti je sudu u roku određenom u prekršajnom nalogu,

b) se pojavi pred sudom na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres po prekršajnom nalogu, ili, ako datum nije naveden, onda na dan koji je sud odredio za usmeni pretres.

(2) Ako okrivljeni zahtijeva sudsko odlučivanje, sankcije određene u prekršajnom nalogu smatraće se ništavnim. Sud može izreći bilo koju sankciju koju zakon dozvoljava, uključujući i strožu sankciju.

Link 1Link 4  – Link 5 – Link 6  – Link 8

Član 33

(Lica koja nemaju prebivalište u Bosni i Hercegovini)

Okrivljenom koji nema prebivalište u Bosni i Hercegovini a koji primi prekršajni nalog može se ponuditi mogućnost da plati novčanu kaznu u najbližoj policijskoj stanici ili u kancelariji ovlašćenog organa. Ako okrivljeni ne plati novčanu kaznu, smatraće se da je podnio zahtjev za sudsko rješavanje i tada predstavnik ovlašćenog organa može odmah izvesti okrivljenog pred nadležni sud. Ako nije moguće okrivljenog odmah izvesti pred sud, tada predstavnik ovlašćenog organa može preduzeti one radnje kojim bi se obezbijedilo njegovo pojavljivanje, u skladu sa članom 6. ovog zakona.

V – ZAHTJEV ZA POKRETANjE PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Član 34

(Podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka)

U slučajevima kada nije moguće izdati prekršajni nalog, ovlašćeni organ može pokrenuti prekršajni postupak protiv okrivljenog podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom sudu.

Član 35

(Sadržaj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka)

(1) Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka treba da bude na standardnom obrascu koji propisuje ministar pravde Bosne i Hercegovine i sadrži sljedeće podatke:

a) naziv ovlašćenog organa koji podnosi zahtjev;

b) prekršaj koji se okrivljenom stavlja na teret i naziv i član propisa koji propisuje prekršaj;

c) kada je okrivljeni fizičko lice – ime i prezime i, ako je poznata, stalnu adresu, jedinstveni matični broj, kao i mjesto zaposlenja, a za strance i broj pasoša;

d) kada je okrivljeni pravno lice – naziv i sjedište, kao i jedinstveni identifikacioni broj;

e) činjenični opis radnji koji određuje pravnu kvalifikaciju prekršaja, mjesto, datum i vrijeme izvršenja prekršaja i druge okolnosti neophodne za određivanje prekršaja;

f) procijenjenu visinu naknade štete i druge troškove;

g) prijedlog dokaza koji treba da se izvedu;

h) potpis ovlašćenog prestavnika ovlašćenog organa.

(2) Podnosilac zahtjeva jednu kopiju zahtjeva dostavlja sudu, a drugu kopiju dostavlja okrivljenom, lično ili putem pošte.

(3) Podnosilac zahtjeva može odustati od zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka sve do donošenja rješenja o prekršaju.

(4) Ako je zahtjev nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će pozvati podnosioca da u određenom roku, a najkasnije u roku od osam dana, ispravi, odnosno dopuni zahtjev, a ako to ne učini, zahtjev će biti odbačen. U pozivu za ispravku, odnosno dopunu podneska podnosilac će biti upozoren na posljedice propuštanja.

Član 36

(Sporazum o sankciji)

(1) Ovlašćeni organ uz zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka može priložiti ponudu okrivljenom da prihvati predloženu sankciju, koja može biti novčana kazna i/ili predložene zaštitne mjere. Ako okrivljeni prihvati predloženu sankciju ili ako se ovlašćeni organ i okrivljeni sporazumiju o drugoj sankciji prije donošenja odluke o prekršaju, ovlašćeni organ će podnijeti sudu na odobrenje pisani sporazum koji sadrži detalje o sankciji, potpisan od okrivljenog i ovlašćenog predstavnika ovlašćenog organa. U opravdanim slučajevima sporazumom o sankciji može se predvidjeti i plaćanje novčane kazne u ratama u roku do šest mjeseci. Sud će odobriti sporazum između okrivljenog i ovlašćenog organa ako utvrdi da on ispunjava zakonske uslove.

Link 1Link 4  – Link 5 – Link 6  – Link 8

(2) Za sve što nije regulisano ovim članom, analogno se primjenjuju odredbe člana 231. Zakona o krivičnom postupku.

(3) Sporazum o sankciji koji sud odobri može izvršiti ovlašćeni organ u skladu sa odredbama Glave VII ovog Zakona.

VI – EVIDENCIJA I BRISANjE SANKCIJA

Član 37

(Vođenje evidencije)

(1) Sud koji donosi rješenje o prekršaju i ovlašćeni organ koji izda prekršajni nalog će bez odgađanja, u elektronskoj formi, unijeti u prekršajnu evidenciju podatke o sankcijama koje su izrečene fizičkom, pravnom i odgovornom licu.

(2) Sud koji primi zahtjev za sudsko odlučivanje, u skladu sa članom 31. ovog Zakona, taj podatak će bez odgađanja, u elektronskoj formi, unijeti u prekršajnu evidenciju i brisati sankcije izrečene odnosnim prekršajnim nalogom.

(3) Novčana kazna neće se brisati iz prekršajne evidencije dok se vodi kao dug u Registru novčanih kazni, u skladu sa članom 39. ovog Zakona. Zaštitne mjere neće se brisati iz prekršajne evidencije dok se ne izvrše ili dok ne istekne rok zastarijevanja.

(4) Posebnim zakonom mogu se propisati duži rokovi za brisanje sankcija iz prekršajne evidencije.

(5) Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja prekršajne evidencije donosi ministar pravde Bosne i Hercegovine.

Član 38

(Brisanje sankcija)

(1) Kažnjavanje pravnog lica, fizičkog lica i odgovornog lica na novčanu kaznu briše se iz evidencije ex lege ako kažnjeno pravno lice, fizičko lice i odgovorno lice u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti odluke kojom je izrečena kazna ne učini novi prekršaj.

(2) Pravnom licu, fizičkom licu i odgovornom licu koje je više puta bilo kažnjeno za prekršaj brisaće se ranije kazne ako u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti odluke kojom je izrečena posljednja kazna ne učini novi prekršaj.

Član 39

(Davanje podataka iz evidencije)

(1) Podaci iz evidencije za kažnjena lica mogu se dati samo ako za to postoje opravdani razlozi.

(2) Podaci iz evidencije za kažnjena lica mogu se dati samo drugom sudu, nadležnom tužilaštvu, organima unutrašnjih poslova i organima inspekcije, u vezi sa krivičnim postupkom ili postupkom za prekršaj koji se vodi protiv lica koje je ranije bilo kažnjavano za prekršaj, organima nadležnim za izvršenje sankcija za prekršaje ili nadležnim organima koji učestvuju u postupku brisanja kazne.

(3) Na obrazložen zahtjev nadležnog organa vlasti ili lica mogu se dati podaci iz evidencije za kažnjeno lice ako još traju određene pravne posljedice kazne ili zaštitne mjere ili ako za to postoji opravdan interes zasnovan na zakonu.

(4) Ako je odluka o kazni brisana, podaci o toj odluci ne daju se nikom, osim sudu, nadležnom tužilaštvu u vezi sa postupkom za prekršaj koji se vodi protiv lica čija je odluka brisana.

(5) Niko nema pravo da traži od građana da podnesu dokaze o svojoj osuđivanosti ili neosuđivanosti za prekršaje.

(6) Građanima se na njihov lični zahtjev mogu davati podaci o njihovom kažnjavanju ili nekažnjavanju za prekršaje.

VII – IZVRŠENjE KAZNI

Član 40

(Unos podataka o kaznama u Registar novčanih kazni)

(1) Sve novčane kazne i troškovi postupka koji su izrečeni na osnovu konačnog i izvršnog prekršajnog naloga ili pravosnažnog i izvršnog rješenja o prekršaju upisaće se u Registar novčanih kazni i biti evidentirani kao dug koji kažnjeni duguje odgovarajućem nivou vlasti kojem se kazna plaća.

(2) Novčane kazne i troškovi postupka evidentiraju se kao dug u registru novčanih kazni dok kažnjeni ne plati puni iznos novčane kazne i troškova postupka. Novčana kazna i troškovi postupka će u svakom slučaju biti brisani iz Registra novčanih kazni po proteku pet godina od dana kada su prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju postali konačni i izvršni.

Član 41

(Posljedice upisa kazne u Registar novčanih kazni)

(1) Dok se ne plate sve novčane kazne i troškovi koji su evidentirani u Registru novčanih kazni, kažnjenom se neće dozvoliti:

a) registracija ili produženje važnosti registracije motornog vozila;

b) izdavanje ili produženje važnosti vozačke dozvole;

c) učestvovanje na javnom tenderu;

d) promjena registracije pravnog lica ili registracije samostalne preduzetničke djelatnosti.

Član 42

(Izvršenje prekršajnih sankcija i postupak prinudne naplate)

(1) Svaki ovlašćeni organ je odgovoran za praćenje izvršenja novčanih kazni i drugih mjera izrečenih prekršajnim nalogom ili putem sporazuma o sankciji.

(2) Sudovi će pratiti izvršenje novčanih kazni i drugih mjera izrečenih rješenjem o prekršaju.

(3) Ako pravno lice prestane da postoji nakon pravosnažnosti odluke o prekršaju, prekršajne sankcije izvršiće se u odnosu na pravnog sljedbenika. O izvršenju prekršajne sankcije protiv pravnog sljedbenika sud će donijeti posebno rješenje, protiv kojeg je dozvoljena žalba. Uložena žalba odlaže izvršenje rješenja.

(4) Ako se utvrdi da kažnjeni izbjegava da plati novčanu kaznu, ovlašćeni organ ili sud mogu zatražiti od poreske uprave Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske ili Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine da primijeni postupak prinudne naplate koji je određen u odgovarajućem zakonu o poreskim upravama za bilo koji iznos evidentiran u Registru novčanih kazni, na isti način na koji je ovlašćena za naplatu poreskih obaveza. Poreska uprava može sprovesti takav postupak prinudne naplate bez potrebe da kažnjenom uruči nalog za plaćanje.

(5) Ako je novčana kazna izrečena pravnom licu ili ako se utvrdi da je to efikasan način obezbjeđenja naplate, sud koji je izrekao novčanu kaznu sprovešće direktno prinudnu naplatu blokiranjem računa pravnog lica u skladu sa odredbama zakona o izvršnom postupku.

(6) Ako se utvrdi da za prekršaj indirektnih poreza kažnjeni izbjegava da plati novčanu kaznu ili mjeru naplate protivvrijednosti robe izrečene rješenjem suda, sud će od Uprave za indirektno oporezivanje zatražiti da sprovede postupak prinudne naplate po Zakonu o postupku prinudne naplate indirektnih poreza (“Službeni glasnik BiH”, br. 89/05 i 62/11).

Član 43

(Lišavanje slobode zbog neplaćanja)

(1) Kažnjeni koji u roku ne plati u potpunosti ili djelimično novčanu kaznu koja mu je određena rješenjem o prekršaju ili prekršajnim nalogom biće prinuđen na plaćanje određivanjem lišavanja slobode, ako sud smatra da je to jedini razuman i efikasan način koji će primorati kažnjenog da plati iznos na koji je obavezan. O lišavanju slobode zbog neplaćanja sud odlučuje rješenjem koje se protiv kažnjenog može donijeti samo jedanput za odnosni prekršaj. Ovo lišavanje slobode može odrediti sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovlašćenog organa ili poreske uprave (Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske ili Brčko Distrikta BiH). Sud će obavijestiti podnosioca prijedloga o svojoj odluci i o izvršenju lišavanja slobode.

(2) Sud može odrediti lišavanje slobode do 15 dana. Vrijeme za koje je kažnjeni lišen slobode neće uticati na plaćanje iznosa koji duguje. Kažnjeni će biti odmah oslobođen nakon plaćanja punog iznosa novčane kazne.

(3) Lišavanje slobode po odredbama ovog člana ne može biti određeno kažnjenom koji može dokazati da nije u mogućnosti da plati novčanu kaznu.

(4) Protiv rješenja o lišavanju slobode kažnjeni može uložiti žalbu drugostepenom sudu u roku od osam dana od dana prijema rješenja o lišavanju slobode. Prvostepeni sud dužan je da žalbu dostavi dugostepenom sudu u roku od tri dana od dana prijema žalbe. Drugostepeni sud mora donijeti odluku po žalbi u roku od 15 dana od dana prijema spisa. Žalba odgađa izvršenje.

(5) Prije početka izvršenja rješenja o lišavanju slobode, kažnjeni može sudu predložiti da obavlja poslove za opšte dobro ili poslove za dobro lokalne zajednice kao zamjenu za plaćanje novčane kazne. Sud će voditi listu takvih poslova u saradnji sa nadležnim kompetentnim organima vlasti. Prilikom odlučivanja o prijedlogu, sud će razmotriti sve okolnosti slučaja, kao i finansijske uslove i mogućnost kažnjenog da plati novčanu kaznu.

(6) Ako sud usvoji prijedlog iz stava (5) ovog člana, izdaće nalog za obustavljanje izvršenja lišavanja slobode za vrijeme dok ne istekne rok za obavljanje takvog posla. Ako kažnjeni obavi previđeni posao, lišavanje slobode se neće izvršiti i novčana kazna će se brisati iz Registra novčanih kazni i neće biti naplaćena. Ako kažnjeni uopšte ne obavi predviđeni posao, rješenje o lišavanju slobode će biti izvršeno, a ako ga obavi samo djelimično, sud će cijeniti da li je svrsishodno izvršiti lišavanje slobode i o tome donijeti odgovarajući nalog.

VIII – OSTALE ODREDBE

Član 44

(Prihod budžeta Bosne i Hercegovine)

(1) Novčane kazne i sredstva pribavljena prodajom oduzetih predmeta za prekršaje koji su propisani zakonima i drugim propisima Bosne i Hercegovine prihod su budžeta Bosne i Hercegovine, a novčane kazne i sredstva pribavljena prodajom oduzetih predmeta za prekršaje propisane zakonima entiteta Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, gradova i opština prihodi su budžeta navedenih nivoa vlasti.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, novčane kazne i sredstva pribavljena prodajom oduzetih predmeta kao i sredstva od naplate protivvrijednosti robe, za prekršaje iz oblasti indirektnih poreza koji su propisani zakonima i drugim propisima Bosne i Hercegovine, prihod su Jedinstvenog računa za koji je odgovorna Uprava za indirektno oporezivanje.

Član 45

(Troškovi prekršajnog postupka)

Troškovi vođenja prekršajnog postupka prihod su budžeta iz kojeg se finansira ovlašćeni organ koji je izdao konačan prekršajni nalog, odnosno sud koji je izdao pravosnažno rješenje.

Član 46

(Posredovanje)

Sud može predložiti posredovanje preko posrednika, ako bi to bilo svrsishodno s obzirom na sadržaj imovinskopravnog zahtjeva oštećenog.

Član 47

(Obaveza pružanja pravne pomoći i ostvarivanja službene saradnje u postupku izvršenja prekršajnih sankcija)

U postupku izvršenja sankcija, sudovi i ostali ovlašćeni organi dužni su da uzajamno pružaju pravnu pomoć i ostvaruju službenu saradnju u skladu sa Zakonom o pravnoj pomoći i službenoj saradnji u krivičnim stvarima između Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 19/02), i sa propisima koji regulišu izvršenje prekršajnih sankcija.

IX – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 48

(Prestanak važenja ranijeg zakona)

Početkom primjene ovog Zakona prestaje da važi Zakon o prekršajima Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 20/04).

Član 49

(Stupanje na snagu)

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a primjenjivaće se od dana početka primjene entitetskih zakona o prekršajima.

Samostalni član Zakona o dopuni
Zakona o prekršajima

(“Sl. glasnik BiH”, br. 18/2012)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Zakon o prebivalistu i boravistu u Bosni i Hercegovini

0

ZAKON O PREBIVALIŠTU I BORAVIŠTU DRŽAVLjANA BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 32/2001, 56/2008 i 58/2015)

Poglavlje I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom se uređuje prebivalište i boravište državljana Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: državljanin) i boravište raseljenih lica u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: raseljeno lice).

Sve odredbe ovog zakona odnose se jednako na sve državljane, osim ako nije drugačije predviđeno u posebnim odredbama u poglavlju IV ovog zakona.

Niti jedna odredba ovog zakona se ne smije tumačiti tako da ograničava pravo državljana na slobodan izbor mjesta prebivališta/ boravišta.

Član 2

Podaci obuhvaćeni ovim zakonom obrađuju se, pohranjuju, koriste i dostavljaju s namjerom zadovoljavanja potreba državljana u uživanju njihovih prava i vršenju dužnosti i koristiće se za praćenje broja i kretanja stanovništva u Bosni i Hercegovini. Prikupljanje podataka u skladu sa ovim zakonom obavlja se u skladu sa zakonom koji reguliše zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini, te zakonom koji reguliše centralnu evidenciju i razmjenu podataka u Bosni i Hercegovini.

Član 3

U smislu ovog zakona:

1. Dražavljaninom smatra se lice koje je steklo državljanstvo prema odgovarajućim zakonskim aktima

2. Izbjeglicom iz BiH smatra se državljanin kojem je priznat status izbjeglice prema odgovarajućim zakonskim aktima

3. Raseljenim licem smatra se državljanin kojem je dodijeljen status raseljenog lica ili sličan status u skladu sa odgovarajućim zakonskim aktima ili koji je podnio zahtjev da dobije taj status

4. Dokaz o identitetu pruža se bilo kojim dokumentom kojim se pokazuje ime i datum rođenja lica, osim ako nije drugačije predviđeno odgovarajućim zakonom i koji je izdat:

a) u periodu od 6. aprila 1992. godine do stupanja na snagu ovog zakona, na propisanom obrascu i na osnovu tada važećih propisa, od strane nadležnih organa, organizacija ili drugih pravnih lica kojima je povjereno vršenje javnih ovlaštenja u Bosni i Hercegovini, ili

b) izdata prije 6. aprila 1992. godine od strane nadležnih organa bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ili nadležnih organa bivših socijalističkih republika i autonomnih pokrajina.

5. Pod adresom stanovanja smatra se naziv ulice i broj kuće ili stana u mjestu u kojem državljanin ima prebivalište ili boravište

6. Lična karta je javna isprava koja služi kao dokaz o identitetu, o mjestu i datumu rođenja, prebivalištu ili za raseljeno lice boravištu, i o državljanstvu Bosne i Hercegovine u skladu sa odgovarajućim zakonskim aktima

7. Pod prebivalištem smatra se opština ili distrikt u kojem se državljanin nastani s namjerom da tamo stalno živi

8. Pod prebivalištem prije sukoba smatra se prebivalište prema tada važećim zakonima i koje je raseljeno lice ili izbjeglica napustilo nakon 30. aprila 1991. godine, bez obzira da li se to lice ojavilo ili je bilo odjavljeno iz tog mjesta

9. Povratnikom se smatra izbjeglica iz BiH u inostranstvu ili raseljeno lice koje se vratilo ili je u procesu povratka u svoje prebivalište prije sukoba. Takvo lice se smatra povratnikom dok ne dobije ličnu kartu od organa vlasti u svom prebivalištu prije sukoba. Državljanin se ne mora vratiti na svoju adresu prije sukoba da bi se smatrao povratnikom

10. Pod boravištem se smatra opština ili distrikt gje se državljanin nastani s namjerom da tamo privremeno živi

11. Pod boravištem raseljenog lica se smatra opština ili distrikt gje se raseljeno lice nastani s namjerom da tamo privremeno živi.

Član 4

Državljani prijavljuju i ojavljuju prebivalište i boravište u skladu s ovim zakonom.

Prijavljivanje i ojavljivanje prebivališta, kao i adrese stanovanja, obavezno je za sve državljane, osim slučajeva iz člana 9. stav 4. ovog zakona.

Prijavljivanje i ojavljivanje boravišta je dobrovoljno, osim ako ovim zakonom nije drugačije regulisano.

Državljani mogu prijaviti samo jedno prebivalište na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Poglavlje II – PRIJAVLjIVANjE I OJAVLjIVANjE PREBIVALIŠTA I BORAVIŠTA

Član 5

Prijavljivanje i odjavljivanje prebivališta, kao i adrese stanovanja, u okviru svoje nadležnosti, u Federaciji BiH vrše kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova, u Republici Srpskoj Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske i u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine nadležni organ koji funkcionalno djeluje kao državna institucija (u daljnjem tekstu: nadležni organ).

Nadležni organ rješava kao drugostepeni organ u žalbenom postupku na odluke tog organa koji je rješavao u prvom stepenu za prijavljivanje i odjavljivanje prebivališta kao i adrese stanovanja.

Stranka nezadovoljna odlukom drugostepenog organa može uložiti žalbu Ministarstvu civilnih poslova BiH ( u daljem tekstu: MCP ).

Član 6

Državljanin koji prijavljuje svoje prebivalište ili boravište nadležnom organu daje slijedeće podatke o svom novom prebivalištu ili boravištu:

1. jedinstveni matični broj (JMB)

2. ime

3. prezime

4. pol

5. datum rođenja

6. mjesto rođenja

7. opština rođenja

8. zemlja rođenja

9. prebivalište ili boravište

10. poštanski broj

11. ulica

12. kućni broj/broj stana

13. entitet

14. kanton prebivališta

15. državljanstvo BiH

16. naziv entiteta

17. promjena imena

18. boravišni status (prebivalište ili boravište).

Državljanin nije dužan da se lično ojavi u prethodnom mjestu prebivališta ili boravišta. Ojavu izvršiće službeno lice u prethodnom mjestu prebivališta ili boravišta.

Državljani obavještavaju nadležni organ o promjeni kućne adrese.

Državljani nisu dužni da prijave promjenu adrese stanovanja, ako je do te promjene došlo usljed odluke lokalnih organa da promjene naziv ulice ili broj kuće/stana. U tom slučaju nadležni organ će po službenoj dužnosti upisati promjenu u evidenciju prebivališta i boravišta.

Član 7

Prijavljivanje i ojavljivanje prebivališta i boravišta vrši lice koje se prijavljuje odnosno ojavljuje, ili ovlašteni zakonski zastupnik.

Prijavljivanje i ojavljivanje maloljetnog lica vrši roditelj, staratelj, odnosno organ starateljstva.

Član 7a

Državljanin BiH može prijaviti odnosno odjaviti prebivalište ili boravište i adresu stanovanja elektronskim putem kod nadležnih organa iz člana 5. stav 1. Zakona (u daljem tekstu: nadležni organi) sa sigurnim elektronskim potpisom ovjerenim kvalifikovanom potvrdom, a u skladu sa uputstvom koje donosi Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija).

Nadležni organ će rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje uvjerenja, ako utvrdi da elektronski potpis nije u skladu sa zakonskim uslovima.

Ako se u postupku provjere dokaza o pravu na prebivalište utvrdi da stranka nije dala tačne i istinite podatke, nadležni organ će rješenjem odbiti zahtjev za prijavu, odnosno odjavu prebivališta ili boravišta i adrese stanovanja.

Tehničku podršku za aktivnosti iz ovog člana pruža Agencija.

Član 8

Prilikom prijavljivanja i odjavljivanja prebivališta državljani su dužni da daju tačne i istinite podatke.

U postupku prijavljivanja prebivališta i adrese stanovanja državljani su dužni da prilože dokaz da imaju valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju. Kao dokaz da državljanin ima valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuje smatra se jedan od sljedećih dokaza:

a) dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanje;

b) ovjeren ugovor o zakupu ili ovjeren ugovor o podstanarskom odnosu uz ovjeren dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stanodavca;

c) potvrda da se pred nadležnim organom vodi spor o vlasništvu, odnosno da je pokrenut postupak legalizacije ili uknjižavanja objekta, stana ili kuće na adresi na kojoj se prijavljuje prebivalište.

Kao valjan dokaz za prebivalište smatraće se i ovjerena izjava stanodavca iz koje je vidljivo da stanodavac ispunjava uslove propisane tač. a), b) i c) iz prethodnog stava ovog člana i da daje pristanak da određeno lice bude prijavljeno na njegovoj adresi stanovanja.

Bračni ili vanbračni partneri i srodnici prvog stepena u pravoj liniji (roditelji i djeca), usvojioci i usvojenici, u postupku prijavljivanja prebivališta, mogu podnijeti zahtjev za prijavu prebivališta na adresi već prijavljenog bračnog ili vanbračnog partnera ili srodnika prvog stepena u pravoj liniji, odnosno usvojioca ili usvojenika samo uz dokaz o bračnom ili vanbračnom stanju, srodstvu ili usvojenju, bez pribavljanja dokaza iz stava 2. ovog člana, uz evidentiranje postojanja ovakvog odnosa.

Nadležni organi socijalnog staranja, starački domovi, gerijatrijske i druge specijalizovane zdravstvene ustanove dužne su da relevantne podatke o adresama stanovanja štićenika i korisnika svojih usluga, državljana Bosne i Hercegovine, koji u postupku prijave prebivališta ne mogu obezbijediti dokaze iz stava 2. ovog člana, dostave nadležnom organu za prijavljivanje prebivališta radi dokazivanja valjanog osnova za prijavu prebivališta na adresi na kojoj se prijavljuju.

Državljanima BiH koji su u stanju socijalne potrebe i ne mogu obezbijediti dokaze iz stava 2. ovog člana, a nisu kod nadležnih organa socijalnog staranja evidentirani kao korisnici pomoći, mogu od nadležnog organa socijalnog staranja zahtijevati pomoć u pribavljanju dokaza o valjanom osnovu za prijavu prebivališta na adresi na kojoj se prijavljuju.

Licu koje nema mjesto i adresu stanovanja, niti sredstava kojim bi moglo namiriti potrebu stanovanja (u daljem tekstu: beskućnik) nadležni organ socijalnog staranja može omogućiti da prijavi prebivalište na adresi ustanove socijalnog staranja, a u tom slučaju beskućnik je dužan da nadležnom organu i ustanovi socijalnog staranja dostavi adresu za kontakt, koja može biti kod fizičkog ili pravnog lica uz njihovu saglasnost.

Građanin je dužan da nadležnom organu prijavi svoje prebivalište u roku od 15 dana od dana nastanjenja na adresi na kojoj prijavljuje prebivalište.

Pri prijavi prebivališta maloljetnika organ ili lice iz člana 7. stav 2. Zakona prilažu rodni list maloljetnika.

Pri prijavi prebivališta po rođenju djeteta, lice ili organ iz stava 8. ovog člana prijavljuju dijete kod nadležnog organa u roku od 30 dana nakon rođenja djeteta prilažući rodni list djeteta.

Član 8a

Nadležni organi su dužni da, u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona, za svakog državljanina sa evidentiranim prebivalištem izvrše provjeru ispunjenosti uslova iz člana 8. st. 2. 3. i 4. Dokazi se mogu prikupljati elektronskim putem uz korišćenje digitalno potpisanih podataka kod organa nadležnih za vođenje evidencija u kojima se nalaze relevantni podaci.

U postupku provjere ispunjenosti uslova, nadležni organi su dužni da sa posebnom pažnjom i razumijevanjem cijene dokaze za osjetljive i socijalno ugrožene kategorije državljana BiH iz člana 8. st. 4, 5. i 6.

U postupku provjere ispunjenosti uslova, mogu se kao relevantne koristiti: matične knjige, evidencije nekretnina, zavoda za zapošljavanje, zdrastvene zaštite, penzijsko-invalidskog osiguranja, korisnika komunalnih i drugih usluga i sl., o čemu će posebno uputstvo donijeti direktor Agencije.

Član 8b

Državljanin može odjaviti prebivalište lično, neposredno kod nadležnog organa, a prebivalište može odjaviti i nadležni organ po službenoj dužnosti. Po prijemu zahtjeva za prijavu prebivališta u skladu sa postupkom koji je utvrđen ovim članom nadležni organ kojem je podnesen zahtjev za prijavu prebivališta, po službenoj dužnosti, elektronskim putem obavještava nadležni organ u mjestu ranijeg prebivališta državljanina radi odjave prebivališta. Nakon što dobije potvrdu o odjavi prebivališta od nadležnog organa, organ koji vodi postupak će prijaviti prebivalište.

Postupak od podnošenja zahtjeva za prijavu prebivališta do odjave ranijeg prebivališta i do prijave novog prebivališta ne može trajati duže od 15 dana.

Nadležni organ je dužan da državljaninu odmah izda ovjerenu fotokopiju obrasca prijave, koja služi kao dokaz da je lice izvršilo prijavu prebivališta kako je predviđeno ovim zakonom. Ovjereni obrazac takođe služi kao dokaz da je nadležni organ omogućio odjavu ranijeg prebivališta državljanina. Ako je državljanin odjavio prebivalište neposredno kod nadležnog organa, nadležni organ je dužan da mu izda potvrdu o odjavi prebivališta.

Član 8c

Ukoliko nadležni organ u postupku provedenom po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke koja ima pravni interes utvrdi da je državljanin BiH prijavio prebivalište suprotno odredbama člana 8. stav 1. ovog Zakona, rješenjem će poništiti prebivalište.

Član 8d

Boravište u BiH u skladu sa ovim zakonom mogu prijaviti kod nadležnog organa državljani koji imaju ličnu kartu i prebivalište na teritoriji BiH ili punoljetni državljani BiH koji imaju pasoš i prijavljen boravak u inostranstvu. Maloljetna lica mogu prijaviti boravak na adresi boravka roditelja ili na drugoj adresi uz odobrenje roditelja.

Prilikom prijavljivanja i odjavljivanja boravišta državljani su dužni da daju tačne i istinite podatke.

Državljani koji imaju prijavljeno prebivalište u BiH mogu prijaviti boravište u drugom opštinskom mjestu u BiH, a najduže do godinu dana bez prekida. Nakon isteka godinu dana državljani BiH mogu ponovo prijaviti boravište.

Državljanin je dužan da prijavi adresu boravišta u BiH u roku od 15 dana od dana dolaska u mjesto boravišta, pri čemu zadržava prebivalište.

U postupku prijave boravišta državljanin navodi razloge boravka, adresu na kojoj se prijavljuje boravište, te period za koji se prijavljuje.

Državljanin koji ima prijavljen boravak u inostranstvu, a nema prijavljeno prebivalište u BiH, dužan je da prilikom boravka u BiH prijavi boravište kod nadležnog organa u roku od osam dana, pri čemu zadržava prijavljen boravak u diplomatsko-konzularnoj mreži.

Član 8e

Ako nadležni organ u postupku sprovedenom po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke koja ima pravni interes utvrdi da je državljanin BiH prijavio boravište suprotno odredbama člana 8d. stav 2. ovog zakona, rješenjem će poništiti boravište.

Član 9

Državljanin koji se stalno nastani u inostranstvu, ili koji u inostranstvu boravi duže od tri mjeseca, kod nadležnog diplomatsko-konzularnog predstavništva BiH odjavljuje svoje prebivalište u BiH i prijavljuje mjesto boravka u inostranstvu.

Državljanin koji je dužan da odjavi prebivalište u skladu sa prethodnim stavom odjavljuje se putem nadležnog diplomatsko-konzularnog predstavništva BiH u zemlji u kojoj se nastanio, a odjavu prebivališta vrši nadležni organ, shodno članu 5. ovog zakona.

Državljanin je dužan da odjavi svoju maloljetnu djecu ako su se ona stalno nastanila u inostranstvu ili ako borave u inostranstvu duže od tri mjeseca.

Ako se državljaninu koji se stalno nastanio u inostranstvu, ili koji u inostranstvu boravi duže od tri mjeseca, rodi dijete u inostranstvu, ono se ne prijavljuje kao lice sa prebivalištem u BiH u vrijeme svog rođenja.

Državljanin koji u inostranstvu boravi duže od tri mjeseca, a koji ne namjerava da se stalno nastani u zemlji u kojoj trenutno boravi i ukoliko održava efektivnu vezu sa BiH (npr. ako ima porodicu ili članove porodice u BiH, ili ako u BiH ima kuću, stan ili preduzeće u vlasništvu i sl.), nije dužan da odjavi prebivalište u BiH, ne oduzima mu se lična karta državljanina BiH, ali je dužan da kod nadležnog diplomatsko-konzularnog predstavništva prijavi mjesto boravka u inostranstvu, gdje ostvaruje sve konzularne i druge usluge.

Nadležno diplomatsko-konzularno predstavništvo za slučajeve iz ovog člana sprovodi postupak i podatke o prijavi boravka dostavlja u evidenciju boravka koju vodi Agencija.

Odredbe ovog člana se ne primjenjuju na izbjeglice iz BiH.

Član 10

Za prijavljivanje i ojavljivanje prebivališta i boravišta, kao i promjene adrese stanovanja, ne plaća se taksa.

Poglavlje III – EVIDENCIJA PREBIVALIŠTA I BORAVIŠTA

Član 11

Agencija u skladu sa Zakonom o Agenciji za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 56/08), (u daljem tekstu: Zakon o Agenciji), putem elektronske obrade podatak vodi i održava centralnu evidenciju podataka o prebivalištu i boravištu državljana (u daljem tekstu: centralna evidencija).

Entitetska ministarstva unutrašnjih poslova mogu održavati elektronsku evidenciju podataka o prebivalištu i boravištu državljana na području entiteta.

Svaki nadležni organ putem elektronske obrade podataka vodi i održava lokalnu evidenciju o prebivalištu i boravištu državljana (u daljem tekstu: lokalna evidencija).

Podaci navedeni u članu 6. ovog zakona se održavaju i u centralnoj,entitetskoj i lokalnim evidencijama.

Član 12

Nadležni organ dužan je da redovno dostavlja Agenciji podatke iz svoje lokalne evidencije. Agencija obezbjeđuje podatke iz centralne evidencije nadležnom organu kako bi on izvršavao svoje dužnosti propisane Zakonom.

Organi nadležni za promjene naziva opština, naseljenih mjesta i ulica dužni su da, putem nadležnih organa, redovno dostavljaju naprijed navedene promjene radi ažuriranja evidencija koje vodi Agencija.

Član 13

Organi ovlašteni za vođenje i održavanje centralne, entitetskih i lokalnih evidencija u skladu sa članom 11. mogu samo prikupljati, obrađivati, pohranjivati i koristiti lične podatke iz evidencije u svrhu provođenja ovog zakona, ako, u skladu sa zakonima nije drugačije utvrđeno.

Član 14

Državljanin BiH ima pravo da bude obaviješten o tome da li se njegovi lični podaci nalaze u centralnoj,entitetskoj i lokalnoj evidenciji i ima pravo da mu se ti podaci saopšte u jasnoj formi.

Ako se utvrdi da su takvi podaci obrađeni na nezakonit ili nepravilan način, državljanin o čijim se podacima radi ima pravo na ispravku ili brisanje tih podataka. Takva ispravka ili brisanje podatka je za datog državljanina besplatna.

Član 14a

Državljanin BiH može podnijeti zahtjev za izdavanje uvjerenja o činjenicama iz evidencija elektronskim putem na način propisan članom 7a. stav 1. ovog zakona, a nadležni organ traženo uvjerenje može dostaviti elektronskim ili pisanim putem kako to stranka u svom zahtjevu navede.

Ako elektronski potpis nije u skladu sa zakonskim uslovima, nadležni organ će rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje uvjerenja.

Član 14b

Sva fizička i pravna lica, javni organi, agencije ili bilo koji drugi organ, osim nosioca podataka i kontrolora obrađivača i lica koja su pod direktnom nadležnošću kontrolora ili obrađivača ovlašćeni da obrađuju podatke, mogu podnijeti zahtjev da im se izvrši prenos podataka iz evidencije prebivališta i boravišta.

Javni organi, zahtjev za prenos podataka mogu podnijeti samo ako imaju valjan pravni osnov za prenos podataka koji proizlazi iz njihove zakonom utvrđene nadležnosti, a sva druga fizička i pravna lica, agencije ili drugi organi dužni su da dokažu da imaju legitiman pravni interes.

Nadležni organ će odbiti zahtjev za prenos podataka u slučaju da zahtjev ne sadrži valjan pravni osnov ili ne dokazuje legitiman pravni interes, kao i u svim slučajevima kad postoji sumnja da će traženi podaci biti zloupotrijebljeni.

U zavisnosti od dokazanog legitimnog pravnog interesa, ili zakonom utvrđene nadležnosti, određuje se obim podataka koji se prenose, što pored imena i adrese može uključivati i podatke o mjestu i datumu rođenja i drugo.

Preneseni podaci mogu se koristiti samo u svrhu za koju je prenos podataka izvršen.

Član 15

MCP i nadležni organi obavezni su preduzeti dovoljne sigurnosne mjere da bi se osigurala zaštita svih podataka iz centralne i lokalnih evidencija i svih podataka prenesenih na druge ovlaštene organe.

Poglavlje IV – POSEBNE ODREDBE

Član 16

Lica na koja se odnose odredbe iz ove glave su raseljena lica i povratnici.

Član 17

Povratnik u svoje prebivalište prije sukoba iz kojeg se nije nikad odjavio, odnosno nije odjavljen, time ponovo uspostavlja svoje prebivalište prije sukoba i nije dužan ponovo prijavljivati prebivalište.

Član 18

Povratnik koji se, prije stupanja na snagu ovog zakona, odjavio ili je po službenoj dužnosti bio odjavljen iz svog prebivališta prije sukoba ima pravo na olakšanu ponovnu prijavu kako je to navedeno u ovom poglavlju.

Član 19

U slučaju da u prebivalištu prije sukoba nadležni organ više ne posjeduje evidenciju koja sadrži podatke o prebivalištu za određenog državljanina, nadležni organ u prebivalištu prije sukoba dužan je utvrditi mjesto u kojem je lice imalo prebivalište prije sukoba kod organa koji trenutno posjeduje navedenu evidenciju.

U slučaju da iz bilo kojeg razloga nije moguće utvrditi njegovo prebivalište prije sukoba u smislu stava 1. ovog člana, povratnik ima pravo da mu se olakša ponovo prijavljivanje u skladu sa odredbama ovog zakona.

Član 20

Povratnik koji ima pravo da mu se olakša ponovno prijavljivanje nadležnom organu predočava odgovarajući dokaz identiteta i dokument kojim dokazuje svoje prebivalište prije sukoba u roku od 60 dana nakon povratka u svoje prebivalište prije sukoba. Za olakšano ponovno prijavljivanje ne može se tražiti nijedan drugi dokument osim dokumenata kojima se dokazuje identitet ili prebivalište prije sukoba.

Ako ne može predočiti dokument kojim dokazuje svoj identitet ili prebivalište prije sukoba, povratnik ima pravo da dokaže svoj identitet ili prebivalište prije sukoba drugim sredstvima, uključujući i izjave tog povratnika ili izjave koje daju druga lica u korist povratnika.

Član 21

Putem olakšanog ponovnog prijavljivanja povratnik uspostavlja svoje prebivalište prije sukoba, o čemu se izdaje potvrda.

Član 22

Odmah nakon izdavanja lične karte povratniku u njegovom prebivalištu prije sukoba, nadležni organ u prebivalištu prije sukoba obavještava nadležni organ u mjestu u kojem je povratnik boravio kao raseljeno lice o tome da je povratnik ponovo uspostavio svoje prebivalište.

Nadležni organ u ranijem boravištu odmah po prijemu takve obavijesti vrši po službenoj dužnosti ojavljivanje povratnika iz njegovog ranijeg boravišta.

Isti nadležni organ o ojavi odmah obavještava datog državljanina i nadležni organ u ponovno uspostavljenom prebivalištu prije sukoba.

Ovaj postupak će se završiti u roku od 15 dana nakon što se povratnik prijavio za olakšanu ponovnu prijavu.

Ovaj član se ne odnosi na povratnika iz inostranstva.

Član 23

Sva raseljena lica su dužna da prijave svoje boravište.

Član 24

Raseljeno lice koje dobrovoljno odluči da uspostavi novo boravište ima pravo na olakšanu prijavu.

Član 25

Raseljeno lice koje ima pravo da mu se olakša prijavljivanje nadležnom organu predočava odgovarajući dokaz identiteta i dokument kojim dokazuje svoje prethodno boravište u roku od 60 dana nakon uspostave svog novog boravišta. Za olakšano prijavljivanje ne može se tražiti nijedan drugi dokument osim dokumenata kojima se dokazuje identitet ili ranije boravište raseljenog lica.

Ako ne može predočiti dokument kojim dokazuje svoj identitet ili ranije boravište raseljeno lice ima pravo da dokaže svoj identitet ili svoje ranije boravište drugim sredstvima, uključujući i izjave tog raseljenog lica ili izjave koje daju druga lica u korist raseljenog lica.

Član 26

Putem olakšanog prijavljivanja raseljeno lice uspostavlja svoje novo boravište o čemu se izdaje potvrda.

Član 27

Odmah nakon izdavanja lične karte raseljenom licu u njegovom novom boravištu, nadležni organ u novom boravištu obavještava nadležni organ u ranijem boravištu o novom boravištu raseljenog lica.

Nadležni organ u ranijem boravištu odmah po prijemu takve obavijesti vrši po službenoj dužnosti ojavljivanje raseljenog lica iz njegovog ranijeg boravišta.

Isti nadležni organ o ojavi odmah obavještava dato raseljeno lice i nadležni organ o novom boravištu.

Ovaj postupak se završava u roku od 15 dana nakon što se raseljeno lice prijavilo za olakšanu prijavu.

Ovaj član se ne odnosi na raseljeno lice čije je ranije boravište bilo u inostranstvu.

Član 28

Raseljeno lice koje dobrovoljno odluči da uspostavi prebivalište u drugom mjestu, a ne u svom prebivalištu prije sukoba prijavljuje nadležni organ u novom prebivalištu u skladu sa poglavljemIIovog zakona.

Poglavlje V – KAZNENE ODREDBE

Član 29

Postupak iz ove glave vodiće se u skladu sa relevantnim zakonima o prekršajima.

Član 30

Novčanom kaznom kazniće se odgovorno lice u nadležnom organu u iznosu od 200 KM do 1.000 KM za prekršaj:

1. ako ne izvrši prijavu odnosno ojavu prebivališta u rokovima određenim ovim zakonom

2. ako odmah ne izda potvrđen primjerak propisanog obrasca kao dokaz da se državljanin prijavio odnosno odjavio iz svog prebivališta odnosno boravišta

3. ako prikuplja, obrađuje, čuva, koristi ili prenosi podatke iz svoje evidencije protivno članu 13. ovog zakona

4. ako u prebivalištu lica prije sukoba ne utvrdi prebivalište lica prije sukoba kod organa kod kojeg se evidencija sada nalazi

5. ako odbije da izvrši olakšanu prijavu povratnika ili raseljenog lica koje ispunjava uslove za to

6. ako ne dozvoli povratniku da dokaže svoje prebivalište prije sukoba drugim sredstvima, uključujući i izjave koje daje lice koje je u pitanju ili druga lica u korist tog lica u slučajevima kada se ne može pribaviti dokument kojim se dokazuje prebivalište prije sukoba

7. ako ne dozvoli raseljenom licu da dokaže svoje ranije boravište drugim sredstvima, uključujući i izjave koje daje raseljeno lice koje je u pitanju ili druga lica u korist tog raseljenog lica u slučajevima kada se ne može pribaviti dokument kojim se dokazuje prebivalište prije sukoba.

Član 31

Novčanom kaznom od 30 KM do 300 KM kazniće se za prekršaj državljanin ili staratelj/organ starateljstva:

1. ako ne prijavi svoje prebivalište ukoliko se to traži u skladu sa ovim zakonom

2. ako dostavi netačne i/ili neistinite podatke prilikom prijavljivanja odnosno ojavljivanja prebivališta i boravišta

3. ako ne prijavi ili ojavi prebivalište maloljetnog djeteta u skladu sa ovim zakonom.

Poglavlje VI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 32

Nadzor nad provođenjem ovog zakona vrši MCP tako što:

1. kontroliše zakonitost upravnih akata i radnji nadležnih organa

2. predlaže, odnosno pokreće postupak ocjene zakonitosti upravnih akata nadležnih organa

3. nalaže nadležnom organu izvršenje određenih obaveza koje su im namenute ovim zakonom

4. donosi uputstva i instrukcije radi jedinstvenog postupanja nadležnih organa.

U roku od 90 dana od dana objavljivanja ovog zakona MCP donosi podzakonske akte o:

a) jedinstvenom obrascu prijave i ojave po odredbama ovog zakona

b) pravilniku o vršenju nadzora nad provođenjem ovog zakona

c) svim drugim pitanjima neophodnim za provođenje ovog zakona.

U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, organ koji vodi centralnu evidenciju u skladu sa zakonom koji reguliše oblast centralne evidencije i razmjene podataka u BiH donosi propise o:

a) zaštiti podataka u centralnoj evidenciji u skladu sa zakonom koji reguliše zaštitu podataka u BiH;

b) načinu dostavljanja podataka;

c) načinu razmjene podataka između organa koji vodi centralnu evidenciju i nadležnih organa;

d) provođenju člana 7a. stav 1. i člana 8. st. 2, 3. i 4. ovog zakona.

Član 33

Državljani,uključujući raseljena lica i povratnike,koji imaju prebivalište ili boravište prema dosadašnjim propisima koji nisu u suprotnosti sa članom 4. stav 4. ovog zakona nisu obavezni da ponovo prijave i/ili ojave prebivalište ili boravište osim ako se to izričito ne traži prema ovom zakonu.

Član 34

Lice čije je prijavljeno prebivalište ili boravište u suprotnosti sa članom 4. stav 4. ovog zakona dužno je da (ponovo) prijavi odnosno ojavi prebivalište ili boravište u skladu sa postupkom navedenim u Poglavlju II ili IV ovog zakona najkasnije u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 35

Lice koje nije dobilo JMB u roku koji je određen ovim zakonom za prijavu ili ojavu prebivališta/ boravišta prijavljuje prebivalište/boravište u roku od 60 dana nakon što dobije JMB u skladu sa Zakonom o jedinstvenim matičnim brojevima.

Član 36

Nijedna odredba ovog zakona neće biti tumačena na način kojim se daje ili oduzima zakonsko pravo na privatnu ili društvenu imovinu.

Član 37

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe zakoni i propisi kojima su se do tada regulisala pitanja vezana za Prebivalište – boravište i koji su se primjenjivali u Bosni i Hercegovini.

Član 38

Ovaj zakon stupa na snagu 30 dana od dana objavljivanja u “ Službenom glasniku BiH“ , a objaviće se u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 56/2008)

Član 12

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a biće objavljen i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 58/2015)

Član 10

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Zakon o pravobranilastvu BIH

0

ZAKON O PRAVOBRANILAŠTVU BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 8/2002, 10/2002 – ispr, 44/2004, 102/2009 i 47/2014)

OPŠTE ODREDBE

Član 1

Osnivanje

1. Da bi se osigurala mogućnost da država Bosna i Hercegovina raspolaže efikasnom zakonskom zaštitom i zastupanjem u pogledu zaštite njenih Ustavom utvrđenih nadležnosti, interesa i prava osniva se Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Pravobranilaštvo).

2. Sjedište Pravobranilaštva je u Sarajevu.

Član 2

Organizacija Pravobranilaštva

1. Funkciju Pravobranilaštva, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a na osnovu zakona Bosne i Hercegovine, vrše pravobranilac, dva zamjenika pravobranioca i više pomoćnika pravobranioca.

2. Pravobranilac predstavlja Pravobranilaštvo i rukovodi njegovim radom i vrši druga prava i dužnosti utvrđene ovim i drugim zakonima Bosne i Hercegovine, drugim propisom ili općim aktom Bosne i Hercegovine.

3. Kada je pravobranilac odsutan ili sprečen da zastupa, zamjenjuje ga zamjenik kojeg on odredi.

4. U radu, pravobraniocu i zamjenicima pravobranioca pomažu pomoćnici pravobranioca koji za svoj rad odgovaraju pravobraniocu i zamjenicima.

5. Prilikom izbora pravobranioca,zamjenika i pomoćnika pravobranioca vodiće se računa o ravnomjernoj zastupljenosti konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.

6. U zastupanju pred sudovima i drugim organima zamjenici pravobranioca imaju ovlaštenja pravobranioca.

7. Pomoćnici pravobranioca pred sudom i drugim organima imaju ovlaštenja koja im odredi pravobranilac.

Član 3

Uslovi za vršenje funkcije pravobranioca, njegovih zamjenika i pomoćnika

1. Za pravobranioca i njegove zamjenike može biti imenovan državljanin Bosne i Hercegovine koji je diplomirani pravnik i ima položen pravosudni ispit i iskustvo u radu u pravosudnim organima, advokaturi i drugim državnim organima, preduzećima (društvima) i drugim pravnim licima u trajanju od najmanje osam godina nakon položenog pravosudnog ispita, koji je radeći u tim organima i pravnim licima stekao visok ugled pravnog stručnjaka.

2. Za pomoćnika pravobranioca može biti imenovan državljanin Bosne i Hercegovine koji je diplomirani pravnik i ima položen pravosudni ispit i iskustvo u radu u pravosudnim organima, advokaturi i drugim državnim organima, preduzećima (društvima) i drugim pravnim licima u trajanju od najmanje pet godina nakon položenog pravosudnog ispita, koji je radeći u tim organima i pravnim licima stekao visok ugled pravnog stručnjaka.

3. Prilikom izbora pravobranioca,zamjenika i pomoćnika vodit će se računa o ravnomjernoj zastupljenosti konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. Funkcija pravobranioca podliježe rotaciji između pravobranioca i dva zamjenika, imenovana iz reda konstitutivnih naroda, u jednakim vremenskim intervalima tokom trajanja mandata.

Član 4

Imenovanje pravobranioca i njegovih zamjenika

1. Pravobranioca i zamjenike pravobranioca imenuje i razrješava Savjet ministara Bosne i Hercegovine, a u skladu sa odredbama Zakona o ministarskim imenovanjima, imenovanjima Savjeta ministara i drugim imenovanjima Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 7/03).

2. Pravobranilac za svoj rad odgovara Savjetu ministara Bosne i Hercegovine i Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine kojoj je dužan najmanje jednom godišnje podnijeti izvještaj, a zamjenici pravobranioca za svoj rad odgovaraju Savjetu ministara i pravobraniocu.

Član 5

Postavljanje pomoćnika pravobranioca

Pomoćnike pravobranioca imenuje i razrješava pravobranilac, u skladu sa odredbama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 12/02, 19/02, 8/03 i 35/03).

Član 6

Trajanje funkcije

1. Pravobranilac i njegovi zamjenici imenuju se na četiri godine i mogu biti ponovo imenovani.

2. (brisano)

Član 7

Prestanak funkcije pravobranioca i njegovih zamjenika

1. Pravobraniocu i njegovim zamjenicima funkcija prestaje:

a) istekom mandata;

b) podnošenjem ostavke, danom usvajanja ostavke od Savjeta ministara Bosne i Hercegovine;

c) smjenjivanjem s funkcije na osnovu odluke Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine,

d) trajnim gubljenjem radne sposobnosti da vrši funkciju zbog bolesti, invalidnosti ili zdravstvenih teškoća, odlukom Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, a na osnovu mišljenja nadležne zdravstvene ustanove,

e) Sticanjem uslova za odlazak u penziju.

2. Smjenjivanje pravobranioca, odnosno njegovih zamjenika, na prijedlog Kolegija pravobranilaca, pokrenuće se:

a) ako je izvršio povredu ugleda funkcije;

b) ako neuredno i nekvalitetno vrši funkciju;

c) ako bude osuđen za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje funkcije.

3. Odluku o razrješenju pravobranioca i zamjenika pravobranioca donosi Savjet ministara Bosne i Hercegovine.

Član 8

Prestanak funkcije pomoćnika pravobranioca

Imenovanje pomoćnika pravobranioca, prava, obaveze, odgovornosti, prestanak rada, plate i druga materijalna primanja, kao i druga statusna pitanja, te sprečavanje sukoba interesa u obavljanju dužnosti ovih državnih službenika, uređuju se Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 12/02, 19/02, 8/03 i 35/03).

Član 9

Nespojivost funkcija i imunitet

1. Pravobranilačka funkcija je nespojiva s bilo kojom drugom javnom funkcijom ili privatnom službom.

2. Pravobranilac, njegovi zamjenici, kao ni kandidati za pravobranilačku funkciju ne mogu biti članovi niti obavljati poslove u organima stranke, političkim udruženjima ili fondacijama koje su povezane sa strankom, niti mogu biti uključeni u bilo kakvu političku ili stranačku aktivnost javnog karaktera.

3. Pravobranilac, njegovi zamjenici ne mogu biti krivično gonjeni, ispitivani, zadržani, uhapšeni niti im se može suditi za izraženo mišljenje ili odluku donesenu u vršenju svoje funkcije.

4. Bračni drugovi pravobranioca,njegovih zamjenika, te srodnici po prvoj liniji i srodnici po bočnoj liniji do drugog stepena, ne mogu vršiti funkciju u Pravobranilaštvu.

Član 10

Jezik

1. U Pravobranilaštvu su u ravnopravnoj upotrebi bosanski, hrvatski i srpski jezik i pisma latinica i ćirilica.

Član 11

Budžet Pravobranilaštva

1. Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine finansira se iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine.

2. Pravobranilac je zadužen za pripremu i izvršenje budžeta Pravobranilaštva .

Član 12

Izuzeće pravobranioca, njegovih zamjenika i pomoćnika

1. Odredbe Zakona o sudu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 29/00), koje se odnose na izuzeće sudija Suda Bosne i Hercegovine, shodno se primjenjuju i na izuzeće pravobranioca, njegovih zamjenika i pomoćnika pravobranioca.

2. O izuzeću zamjenika i pomoćnika pravobranioca odlučuje pravobranilac, a o izuzeću pravobranioca Savjet ministara Bosne i Hercegovine.

NADLEŽNOST

Član 13

Nadležnosti Pravobranilaštva

1. Pravobranilaštvo vrši poslove pravnog savjetovanja i zakonskog zastupanja Bosne i Hercegovine pred sudovima i drugim organima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.

2. Pravobranilaštvo vrši poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa Bosne i Hercegovine, njenih institucija, i drugih organizacija Bosne i Hercegovine koje se finansiraju iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: i drugih organizacija Bosne i Hercegovine).

3. Pravobranilaštvo zastupa Savjet ministara Bosne i Hercegovine pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine.

4. Poslove zastupanja Bosne i Hercegovine i institucija iz stava 2. ovog člana Pravobranilaštvo naročito, i bez oduzimanja od prethodne opšte odredbe, vrši pred Sudom Bosne i Hercegovine, i institucijama Bosne i Hercegovine u upravnom postupku, pred sudovima i drugim organima u entitetima, kao i pred Sudom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i organima uprave u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine u upravnim stvarima, u skladu sa zakonom Bosne i Hercegovine.

5. Pravobranilaštvo može zastupati pravna lica iz stava 2. ovog člana koja su tužena u upravnom sporu, ako ga ona na to ovlaste.

6. Pravobranilaštvo zastupa Bosnu i Hercegovinu, njene institucije i druge organizacije iz stava 2. ovog člana i pred međunarodnim sudovima, sudovima drugih država, međunarodnim arbitražama i organima drugih država, i pred arbitražom koja je predviđena članom VIII Sporazuma između država članica Sjevernoatlantskog ugovora o pravnom položaju njihovih snaga, odnosno Sporazuma između država članica Sjevernoatlantskog ugovora i ostalih država koje učestvuju u Partnerstvu za mir o pravnom položaju njihovih snaga (PfP/NATO SOFA).

7. Ako po propisima strane države Pravobranilaštvo ne može neposredno zastupati Bosnu i Hercegovinu, njene institucije i organizacije iz stava 2. ovog člana pred arbitražama, tribunalima i drugim državnim organima i organizacijama, Savjet ministara ovlastitće lice koje će vršiti zastupanje, u skladu sa propisima te države.

8. Pravobranilaštvo, po njihovom zahtjevu, može zastupati i entitete Bosne i Hercegovine – Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku (u daljem tekstu: entiteti) i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine pred inostranim sudovima, arbitražama, tribunalima i drugim inostranim državnim organima i organizacijama.

9. Ako Pravobranilaštvo treba po zakonu da zastupa stranke čiji su interesi u suprotnosti, a jedna od njih je Bosna i Hercegovina, Pravobranilaštvo zastupa Bosnu i Hercegovinu.

10. U slučaju da Pravobranilaštvo treba po zakonu da zastupa stranke čiji su interesi u suprotnosti, a nijedna od tih stranaka nije Bosna i Hercegovina, Pravobranilaštvo neće zastupati nijednu stranku.

11. U vršenju poslova zastupanja Pravobranilaštvo je ovlašteno da preduzima sve radnje koje preduzima stranka u postupku, u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine, zakonima entiteta i zakonima Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

12. Institucije Bosne i Hercegovine i druge organizacije iz stava 2. ovog člana dužne su blagovremeno obavijestiti Pravobranilaštvo o slučajevima u kojima je ono ovlašteno da ih zastupa i ulaže pravna sredstva i preduzima druge zakonom određene pravne radnje i da mu dostave svu potrebnu dokumentaciju.

13. Pravobranilaštvo preduzima pravne radnje i sredstva za ostvarivanje funkcije iz stava 2. ovog člana i na vlastitu inicijativu.

14. Pravobranilaštvo pruža stručnu pomoć institucijama Bosne i Hercegovine, javnim agencijama, javnim korporacijama i drugim organizacijama Bosne i Hercegovine utvrđenim zakonom Bosne i Hercegovine u rješavanju imovinsko-pravnih pitanja i daje mišljenja u vezi sa zaključivanjem ugovora imovinsko-pravne prirode (u daljem tekstu: mišljenja).

15. Institucije i organizacije iz stava 2. ovog člana dužna su pribaviti mišljenje Pravobranilaštva prije zaključenja ugovora o kupoprodaji, zamjeni, zakupu, prijenosu na privremeno ili trajno korištenje stvari, uz naknadu ili bez naknade, ugovora o koncesiji, ugovora o građenju i udruživanju sredstava za građenje, kao i drugih ugovora kojima se raspolaže stvarima, odnosno materijalnim pravima ili pribavljaju stvari u svojini Bosne i Hercegovine osim ako je vrijednost predmeta takvog ugovora ispod vrijednosti ispod vrijednosti od 10.000,00 KM.

16. Zaključeni ugovor imovinsko-pravne prirode pravna lica iz stava 15. ovog člana dužna su dostaviti Pravobranilaštvu u roku od 15 dana od dana zaključivanja ugovora.

17. Ako Pravobranilaštvo smatra da je zaključeni ugovor ništavan, podnijet će nadležnom sudu tužbu za utvrđivanje ništavnosti, a u slučaju da ugovorena cijena ne odgovara prometnoj vrijednosti – tužbu za raskid ili izmjenu ugovora.

18. Na traženje pravobranilaštava u entitetima i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, Pravobranilaštvo daje mišljenje o imovinsko-pravnim ugovorima koje entiteti i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine i njihovi organi namjeravaju zaključiti sa stranim pravnim licima.

19. U postupku donošenja zakona i drugih propisa kojima se uređuju imovinsko-pravni odnosi, a stiču prava i stvaraju obaveze prema stvarima u vlasništvu Bosne i Hercegovine, obavezno se pribavlja mišljenje Pravobranilaštva.

Link 1Link 4  – Link 5 – Link 6  – Link 8

20. Ako Pravobranilaštvo smatra da ne treba pokrenuti postupak pred sudom ili drugim organom ili treba povući tužbu ili se odreći tužbenog zahtjeva, priznati zahtjev protivne stranke ili zaključiti poravnanje, zatražiće od subjekta kojeg zastupa stav o daljem postupanju. Ako se ne postigne saglasnost u mišljenju ili ako subjekat koji je zastupan ne odgovori u određenom roku, konačnu odluku donosi Kolegijum Pravobranilaštva i o tome obavještava subjekat kojeg zastupa.

UNUTRAŠNjA ORGANIZACIJA

Član 14

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji

1. Radni odnos državnog službenika i zaposlenika u Pravobranilaštvu uređuje se Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ili Zakonom o radu u institucijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 26/04, 7/05 i 48/05).

2. Unutrašnja organizacija u Pravobranilaštvu uređuje se Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Pravobranilaštva koji, uz saglasnost Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, donosi pravobranilac u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

3. Odredbe Zakona o upravi na odgovarajući način primjenjuju se i na Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Pravobranilaštva.

Član 15

Administracija Pravobranilaštva

1. U Pravobranilaštvu postoji određeni broj zaposlenika za vršenje administrativno-tehničkih poslova.

2. Broj zaposlenika Pravobranilaštva utvrđuje pravobranilac po prethodno pribavljenom mišljenju Kolegija pravobranilaca.

Član 16

Propisi o radnim odnosima zaposlenika

Propisi Bosne i Hercegovine o radnim odnosima zaposlenika u institucijama Bosne i Hercegovine shodno se primjenjuju i na zaposlenike Pravobranilaštva, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

ZAVRŠNE ODREDBE

Član 17

Poslovnik Pravobranilaštva

1. Poslovnikom Pravobranilaštva uređuje se postupanje Pravobranilaštva u postupcima pred sudovima i drugim institucijama pred kojim pravobranilac postupa, do donošenja odgovarajućeg zakona Bosne i Hercegovine kojim će ta pitanja biti uređena.

2. Poslovnik Pravobranilaštva donosi Kolegij Pravobranilaštva, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

3. Poslovnik Pravobranilaštva objavljuje se u”Službenom glasniku BiH”.

Član 18

Izvještavanje državnih organa o radu Pravobranilaštva

Pravobranilaštvo podnosi Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i Savjetu ministara Bosne i Hercegovine izvještaj o svom radu i uočenim pojavama i problemima u primjeni međunarodnih ugovora i zakona Bosne i Hercegovine i drugih propisa Bosne i Hercegovine od značaja za ostvarivanje funkcije Pravobranilaštva.

Član 19

Odgovornost pravobranioca, zamjenika pravobranioca i pomoćnika pravobranioca

Odredbe Zakona o upravi koje se odnose na rukovođenje i odgovornosti rukovodioca organa i njihovih zamjenika na odgovarajući način se primjenjuju i na pravobranioca i zamjenike pravobranioca.

Član 20

Stupanje na snagu

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Član 21

Ovaj zakon objaviće se u “Službenom glasniku BiH”, “Službenim novinama Federacije BiH”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i “Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”.

Zakon o postupku indirektnog oporezivanja BiH

0

ZAKON O POSTUPKU INDIREKTNOG OPOREZIVANjA BiH

(“Sl. glasnik BiH”, br. 89/2005 i 100/2013)

DIO I Opšte odredbe propisa o indirektnom oporezivanju

GLAVA I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

(Osnovni princip)

(1) Ovim zakonom uređuje se postupak utvrđivanja, naplate i kontrole indirektnih poreza i poreski prekršaji.

(2) Postupak sprovođenja i izvršavanja aktivnosti iz oblasti carinskih dažbina regulisan je Zakonom o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 57/04 i 12/05) i supsidijarno ovim zakonom.

Član 2

(Odnos prema drugim zakonima)

(1) Ako ovim zakonom nije drugačije propisano, na postupak indirektnog oporezivanja supsidijarno se primjenjuje Zakon o upravnom postupku (“Službeni glasnik BiH”, broj 29/02). Opšti principi biće dopunski samo ako odredbe ovog zakona, zakona o indirektnim porezima i podzakonskih akata donesenih na osnovu ovog zakona i zakona o indirektnim porezima nisu dovoljne.

(2) U slučaju da su odredbe drugih zakona u suprotnosti s odredbama ovog zakona, primjenjuju se odredbe ovog zakona.

Član 3

(Mjesna nadležnost)

(1) Postupak indirektnog oporezivanja primjenjuje se na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(2) Postupak indirektnog oporezivanja primjenjuje se na strance i na lica koja nemaju stalno prebivalište u Bosni i Hercegovini samo ako je to potrebno, sa ciljem poštovanja obaveza iz međunarodnih sporazuma kojima je pristupila Bosna i Hercegovina i gdje se primjenjuje princip međunarodnog reciprociteta.

Član 4

(Stvarna nadležnost)

(1) Odredbe ovog zakona primjenjuje Uprava za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: UIO) u skladu sa svojim ovlašćenjima i obavezama propisanim zakonima. UIO je obavezan da obezbijedi jedinstvenost u primjeni propisa o indirektnim porezima na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

(2) Odredbe ovog zakona primjenjuju se na sva lica koja su obavezna da plaćaju indirektne poreze ili da obračunavaju i plaćaju indirektne poreze za drugog poreskog obveznika ili da obavljaju druge poslove u vezi sa razrezom poreza obveznika indirektnih poreza.

Član 5

(Pretpostavka zakonitosti i istinitosti)

Akti koji se donose u postupku indirektnog oprezivanja i kojima se utvrđuje obaveza po osnovu indirektnih poreza i iznosi poreskog duga, smatraju se zakonitim i istinitim i mogu se osporavati samo u žalbenom postupku i putem vanrednih pravnih lijekova.

DIO II Indirektni porezi

GLAVA I – OPŠTE ODREDBE

Član 6

(Definicija indirektnih poreza)

U smislu ovog zakona, pojam indirektni porezi odnosi se na uvozne i izvozne dažbine kada se isključivo navedu, akcize, porez na dodatu vrijednost, putarinu i sve druge poreze na državnom nivou zaračunate na robu i usluge pored, ili umjesto gore navedenih obaveza.

Član 7

(Obaveza indirektnih poreza)

Obaveza indirektnih poreza sastoji se od glavne i sporedne obaveze.

Član 8

(Glavna obaveza)

Glavna obaveza je plaćanje tačne obaveze po osnovu indirektnih poreza.

Član 9

(Sporedne obaveze)

Sporedne obaveze su sljedeće:

a) zatezne kamate,

b) naknadni teret prinude,

c) sankcije koje su izrečene za prekršaje propisa o indirektnom oporezivanju i

d) sve ostale zakonom propisane obaveze u vezi s indirektnim oporezivanjem.

Član 10

(Zatezna kamata)

(1) Na iznose indirektnih poreza koji nisu uplaćeni u zakonskom roku i na propisani račun plaća se zatezna kamata po stopi od 0,04 % dnevno za svaki dan zakašnjenja.

(2) Za potraživanja zatezne kamate nije potreban prethodni razrez UIO.

Član 11

(Naknadni teret prinude)

(1) Pokretanje postupka prinudne naplate povlači za sobom potraživanje naknadnog tereta u iznosu od 5 % od dužnog iznosa.

(2) Osim zatezne kamate, potražuje se i naknadni teret prinude.

(3) Pokretanje i sprovođenje postupka prinudne naplate regulisaće se posebnim zakonom.

Član 12

(Redovne obaveze)

(1) Redovne obaveze su one nenovčane obaveze koje se moraju izvršiti u toku postupka indirektnog oporezivanja i koje su nametnute obveznicima indirektnih poreza propisima indirektnog oporezivanja, bez obzira da li su odgovorni ili ne za dug po osnovu indirektnog poreza.

(2) Obveznici, u postupku indirektnog oporezivanja, dužni su da:

a) se registruju radi dobijanja identifikacionog broja indirektnog poreza koji će koristiti u svojim odnosima sa UIO,

b) podnesu prijave, obavještenja i sva druga obavještenja (postavljenje zastupnika, promjena adrese itd.),

c) se pridržavaju računovodstvenih propisa, vode evidencije u skladu sa zakonskim i UIO standardima, kao i sistema informacione podrške i razvoja koji će dozvoliti tumačenje podataka i olakšati pretvaranje tih podataka u čitak format ako su kodirani. Lica koja podliježu plaćanju indirektnih poreza i koja elektronski dostavljaju podatke UIO dužna su da čuvaju kopije programa, spise dokumenata i arhivu koja sadrži originalne podatke,

d) ispostavljaju i podnose fakture ili druga zakonom prihvaćena sredstva dokazivanja prijema, čuvaju fakture, blagajničke račune i sve druge dokumente u vezi s njihovim obavezama indirektnih poreza,

e) olakšaju nadzor i provjere UIO,

f) dostavljaju UIO knjige, registre, dokumente ili podatke koje je obveznik indirektnog poreza dužan da vodi za sebe ili u ime trećih lica, a u vezi sa poštovanjem indirektnog poreza. Ako se informacije pohranjuju elektronski, na taj način će se i dostavljati UIO na njegov zahtjev,

g) omoguće UIO da:

1) napravi kopije kompjuterskih spisa i drugih podataka u vezi sa porezima koji su elektronski pohranjeni,

2) pristupi kompjuterskim sistemima pod zaštitom,

3) izuzme kompjutere i računarsku opremu ako je to neophodno radi provjere poslovnih transakcija.

(3) Sve obaveze utvrđene ovim članom mogu biti predmet regulisanja podzakonskim aktima.

Član 13

(Obaveze UIO)

(1) UIO je obavezan da poreskom obvezniku izvrši povrat novčanih sredstava, saglasno odredbama ovog zakona, i to:

a) izvrši povrate koji proizlaze iz propisa za svaki indirektni porez,

b) izvrši povrat neosnovano izvršenih uplata,

c) izvrši povrat troškova za garancije i

d) plati zatezne kamate.

(2) Osim obaveza navedenih u stavu (1) ovog člana, UIO je dužan da izvršava i druge obaveze utvrđene ovim zakonom, a u vezi sa postupkom indirektnog oporezivanja i pravnim sistemom Bosne i Hercegovine.

Član 14

(Povrati koji proizlaze iz svakog indirektnog poreza)

(1) Nakon poravnanja drugih obaveza obveznika indirektnih poreza, UIO vrši povrat svakog iznosa u skladu s odredbama propisanim zakonom za svaki indirektni porez.

(2) Povrat se vrši u roku utvrđenom zakonom za svaki indirektni porez. Ako propisima o indirektnim porezima nije utvrđen rok, povrati se vrše u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva ili saznanja UIO da je potrebno izvršiti povrat.

(3) Kada UIO ne izvrši povrat u datom roku, obavezan je po službenoj dužnosti da plati zateznu kamatu prema članu 10. ovog zakona.

(4) Zatezna kamata teče od dana isteka roka za povrat do dana izdavanja naloga za povrat.

Član 15

(Povrat neosnovano izvršenih uplata)

(1) Nakon poravnanja drugih obaveza obveznika indirektnih poreza, UIO vrši povrat svih neosnovano izvršenih uplata poreskom obvezniku za indirektni porez ili njegovim nasljednicima.

(2) Povrat neosnovano izvršenih uplata vrši se po službenoj dužnosti ili na zahtjev obveznika indireknih poreza ili njegovog nasljednika, u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva ili od dana kada UIO utvrdi neosnovano izvršenu uplatu.

(3) Postupak povrata neosnovano izvršenih uplata vrši se u skladu sa članom 14. ovog zakona.

Član 16

(Povrat zatezne kamate i troškova garancija u slučajevima poništenog iznosa duga)

(1) Kada su iznosi plaćeni ili garancije podnesene da bi se spriječilo izvršenje rješenja, UIO će izvršiti povrat plaćenog iznosa ili troškova garancije ako su rješenje ili iznos duga poništeni rješenjem UIO ili od nadležnog suda. Povrat se vrši sa obračunatom zateznom kamatom od dana kada je iznos ili trošak garancije plaćen.

(2) Troškovi garancije i njihovo plaćanje dokumentuju se dokazima koje izdaje davalac garancije. UIO će prihvatiti traženi iznos ako ga smatra razumnim u poređenju sa uobičajenim tržišnim cijenama koje se traže za ovakve garancije.

(3) Odredbe iz ovog člana ne primjenjuju se na druge slučajeve garancija koje su podnesene za obezbjeđenje obaveza po osnovu indirektnih poreza ili iznosa duga.

Član 17

(Prava obveznika indirektnih poreza)

Obveznik ima pravo da:

a) dobije informaciju i pomoć od UIO u ostvarivanju njegovih prava i izvršavanju njegovih obaveza u vezi s indirektnim porezima,

b) dobije, bez zahtjeva i u vremenskim periodima utvrđenim ovim zakonom, povrate koji proizlaze iz svakog indirektnog poreza, povrate neosnovano izvršenih uplata i povrat troškova garancije kako je propisano ovim zakonom, uz utvrđenu zateznu kamatu,

c) je u svakom trenutku upoznat sa situacijom postupaka indirektnog oporezivanja u kojem je poreski obveznik za indirektne poreze stranka,

d) poznaje identitet organa i personala koji radi za UIO, pod čijom odgovornošću su izvršene radnje i postupci indiretnog oporezivanja u kojima je poreski obveznik za indirektne poreze stranka,

e) dobije uvjerenja i obrasce prijava za indirektni porez koje podnosi poreski obveznik za indirektni porez,

f) na zahtjev dobije potvrdu za svaki dokument koji podnese UIO,

g) na povjerljivost, kako je propisano zakonom, svih podataka, izvještaja ili zapisa pribavljenih od UIO, u smislu da se isključivo koriste u upravljanju i sprovođenju indirektnih poreza ili kazni i da nikada ne budu dati ili proslijeđeni trećim stranama, osim u slučajevima propisanim zakonom,

h) se službenici UIO prema njemu ophode s dužnim poštovanjem i uvažavanjem,

i) se svaki postupak UIO koji uključuje prisustvo poreskog obveznika za indirektni porez vrši tako da se izbjegne bilo kakvo zadiranje u njegovo lično dostojanstvo ili bilo kakva nepotrebna neugodnost,

j) podnosi zahtjeve i dokumente i druge relevantne dokaze koje će razmatrati nadležni organi koji donose rješenje,

k) se izjasni na saslušanju u skladu s onim što je propisano zakonom,

l) bude informisan o procjeni vrijednosti nekretnine koja će biti predmet sticanja ili prenosa,

m) bude informisan o pokretanju inspekcijskih radnji, o njihovom karakteru i obimu, kao i o pravima i dužnostima za vrijeme tih radnji i rokovima utvrđenim zakonom u okviru kojih će se te radnje vršiti,

n) podnese predloge i prigovore u pogledu obavljanja poslova UIO,

o) se njegovi zahtjevi sa relevantnim dokazima razmatraju i navode u zvaničnim dokumentima koje sačinjavaju radnici UIO u postupcima indirektnog oporezivanja,

p) traži podršku i podnosi zahtjeve i obavezujuće dokumente po zakonima o indirektnim porezima službi UIO po svom izboru.

GLAVA II – LICA KOJA PODLIJEŽU PLAĆANjU INDIREKTNIH POREZA

Član 18

(Lica koja podliježu plaćanju indirektnog poreza)

(1) Obveznici su fizička i pravna lica i drugi subjekti koji nemaju svojstvo pravnog lica i koji su dužni da izvršavaju obaveze indirektnog poreza propisane zakonom.

(2) Poreskim obveznicima smatraju se ona lica koja su, po zakonu o indirektnom oporezivanju, dužna da poštuju redovne obaveze indirektnih poreza.

(3) Kada je to propisano zakonom, obaveze po osnovu indirektnih poreza mogu se naplatiti iz imovine umrlog lica, u periodu dok nasljednik nije prihvatio nasljeđe sa pravima i obavezama, ili je odbio da prihvati, zajedničke imovine i imovine subjekata i udruženja koja nemaju svojstvo pravnog lica a koja su osnovana sa ciljem obavljanja privredne djelatnosti koja podliježe plaćanju indirektnog poreza.

(4) Poreskim obveznicima smatraju se i ona lica koja su, saglasno odredbama ovog zakona, nosioci pojedinačne, solidarne ili supsidijarne odgovornosti za izmirenje obaveza indirektnog poreza.

(5) Lica koja su odgovorna za istu obavezu indirektnog poreza biće pojedinačno i solidarno odgovorna UIO za izmirenje obaveza.

(6) Zakonom se mogu propisati i drugi oblici pojedinačne i solidarne odgovornosti.

Član 19

(Nasljednici pojedinaca)

(1) U slučaju smrti obveznika indirektnog poreza, neplaćene obaveze indirektnog poreza biće prenesene se na zakonske ili testamentarne nasljednike, saglasno građanskim propisima u vezi sa prihvatanjem nasljedstva. Obaveze indirektnog poreza glavnog obveznika indirektnog poreza prenose se samo ako su nastale prije smrti glavnog obveznika indirektnog poreza. Ni pod kojim okolnostima obaveza nasljednika ne može prelaziti iznos primljenog nasljeđa.

(2) U periodu do prihvatanja nasljedstva s obavezama, odgovornost izvršavanja redovnih obaveza indirektnog poreza preminulog lica je na predstavniku zaostavštine.

(3) Obaveze indirektnog poreza mogu se namiriti iz zaostavštine.

Član 20

(Nasljednici pravnih lica i subjekata i udruženja koja nemaju svojstvo pravnih lica)

(1) Neplaćene obaveze indirektnog poreza registrovanih pravnih lica koja su prestala da obavljaju djelatnost ili su likvidirana, prenijeće se na osnivače ili suvlasnike ako:

a) je novčana obaveza osnivača ili suvlasnika ograničena zakonom, ista lica biće pojedinačno i solidarno odgovorna do granice vrijednosti njihovog likvidacionog iznosa (kvote),

b) novčana obaveza osnivača ili suvlasnika nije ograničena zakonom, ista lica biće pojedinačno i solidarno odgovorna za ukupni iznos neplaćene obaveze.

(2) Obaveza indirektnog poreza može se prenijeti na nasljednike čak i ako preduzeće nije likvidirano kada dođe do prestanka obavljanja djelatnosti preduzeća.

(3) Kada je preduzeće ustupljeno bez prethodno obavljenog postupka likvidacije ili je prestalo da obavlja djelatnost, neplaćene obaveze indirektnog poreza prenijeće se na lica ili subjekte koji su primaoci, odnosno korisnici tih djelatnosti. Ovo pravilo se takođe primjenjuje u bilo kojem slučaju ustupanja, bez obzira na imovinu ili potraživanja i dugovanja preduzeća.

(4) U slučajevima gašenja fondacija ili subjekata i udruženja koja nemaju svojstvo pravnih lica, neplaćene obaveze indirektnog poreza biće prenesene na primaoce robe i prava osnovanih subjekata ili na osnivače ili suvlasnike subjekata i udruženja koja nemaju svojstvo pravnih lica.

(5) Sankcije protiv preduzeća pomenutih u ovom članu biće prenesene na njihove nasljednike na način propisan u prethodnim stavovima i do visine likvidacionog iznosa koji im pripada.

Član 21

(Odgovornost)

(1) Zajedno sa glavnom odgovornošću, zakonom se mogu utvrditi i dodatne obaveze u obliku posebne i solidarne odgovornosti ili supsidijarne odgovornosti za dug indirektnog poreza. Za ovu svrhu, licima sa glavnom odgovornošću smatraće se ona lica navedena u članu 18. ovog zakona.

(2) Ako nije drugačije propisano zakonom, dodatna odgovornost u svrhu indirektnog poreza biće supsidijarna odgovornost.

(3) Dodatna odgovornost odnosiće se na ukupan dug po osnovu indirektnog poreza potraživanog u zakonom propisanom redovnom periodu za izmirivanje obaveza indirektnih poreza.

(4) Kada odgovorno lice ne plati dug indirektnog poreza u propisanom dobrovoljnom periodu, počeće period prinudne naplate i potraživaće se kazne i zatezne kamate.

(5) Odgovornost se neće proširiti na sankcije, osim ako nije drugačije propisano zakonom.

(6) Ako nije drugačije propisano zakonom, za potraživanje plaćanja duga od dodatno odgovornih lica biće potrebno sprovođenje upravne radnje kojom se, nakon saslušanja odgovornog lica, proglašava dodatna odgovornost i utvrđuje iznos i obim u skladu sa odredbama koje regulišu postupak prinudne naplate. Prije proglašavanja odgovornosti, UIO može preduzeti mjere obezbjeđenja, kao što je propisano u članu 46. ovog zakona i sprovesti istrage i provjere, kao što je propisano u čl. 71. i 93. ovog zakona. Da bi se proglasila supsidijarna odgovornost, potrebno je proglasiti nesolventnost (neuspjeh) glavnog dužnika i pojedinačno i solidarno odgovornih lica.

(7) Ako su dva ili više lica pojedinačno, solidarno ili supsidijarno odgovorna za isti dug, ukupan iznos duga može se potraživati od bilo kojeg lica.

(8) Odgovorna lica imaju pravo na povrat od onih lica koja imaju glavnu odgovornost, kao što je propisano zakonom.

Član 22

(Pojedinačno i solidarno odgovorna lica)

(1) Pojedinačnu i solidarnu odgovornost za dug indirektnog poreza imaju:

a) lica koja prouzrokuju ili aktivno sarađuju u činjenju bilo kojeg kršenja zakona i propisa o indirektnom porezu. Obaveze će se proširiti i na sankcije izrečene za prekršaje,

b) članovi ili suvlasnici subjekata i udruženja koja nemaju svojstvo pravnih lica, zajednički stečene imovine ili zaostavštine, srazmjerno njihovom udjelu u tim privrednim jedinicama,

c) pravni sljednici bilo kojeg oblika reorganizovanja (vlasništvo, vođenje posla, udruživanje, spajanje, dijeljenje, izdvajanje itd.) odgovorni su za obaveze preuzete od pravnog prethodnika, a koje su proistekle iz poslovanja. Odgovornost u prinudnoj naplati biće ograničena u skladu sa propisima koji regulišu ovu oblast,

d) odgovornost utvrđena ovim stavom neće se odnositi na:

1) kupce dijela imovine, osim ako osnuju posebno preduzeće koje može nastaviti svoje poslovne aktivnosti,

2) slučajeve nasljeđivanja koji su propisani odredbom člana 19. ovog zakona i

3) kupce imovine kupljene u stečajnom postupku.

(2) Pojedinačnu ili solidarnu odgovornost za plaćanje neplaćenog duga i to do iznosa koji UIO može da zaplijeni ili da na drugi način obezbijedi dug ima:

a) lice koje prouzrokuje ili sarađuje u prikrivanju ili prenosu novca, imovine ili prava od odgovornih lica, s namjerom da spriječi ili omete radnje UIO,

b) lice koje greškom ili nemarom ne poštuje naloge za zapljenu,

c) lice koje po saznanju o zapljeni, mjerama obezbjeđenja ili datoj garanciji, izričito ili prećutno sarađuju ili odobrava prikrivanje zaplijenjene imovine ili prava, ili one robe ili prava koji su opterećeni (založeni) mjerama obezbjeđenja ili garancijom,

d) depozitari imovine dužnika koji nakon prijema rješenja o zapljeni sarađuju ili dozvole oslobađanje onoga što je predmet zapljene,

e) zakonom se mogu utvrditi i drugi slučajevi pojedinačne i solidarne odgovornosti.

(3) Postupak utvrđivanja i potraživanja pojedinačne i solidarne odgovornosti regulisan je propisima koji regulišu postupak prinudne naplate.

Član 23

(Supsidijarna odgovornost)

(1) Supsidijarnu odgovornost za obavezu duga indirektnog poreza, pored odgovornosti propisane u članu 22. stav (1) tačka a) ovog zakona, imaju stvarni i pravni upravnik pravnog lica koji:

a) nisu preduzeli odgovarajuće mjere koje su u njihovoj nadležnosti kako bi učinili da pravno lice poštuje obaveze indirektnih poreza,

b) su izričito ili prećutno odobrili podređenima nepoštovanje obaveza po osnovu indirektnih poreza,

c) su sklopili ugovore koji olakšavaju nepoštovanje obaveza po osnovu indirektnih poreza,

d) odgovornost iz stava (1) ovog člana će se proširiti na sankcije za:

1) stvarne i pravne upravnike pravnih lica koja su prekinula svoje djelatnosti ukoliko upravnik nije preduzeo odgovarajuće mjere za plaćanje neplaćene obaveze, ili je sklopio bilo kakve ugovore ili preduzeo mjere koje su prouzrokovale neplaćanje. Odgovornost će se proširiti samo na one neplaćene obaveze u momentu prekida djelatnosti,

2) primaoce i upravnike u postupcima obustavljanja plaćanja prije stečajnog postupka koji nisu preduzeli odgovarajuće mjere u smislu poštovanja obaveza indirektnog poreza koje su bile zaračunate licu koje ima glavne obaveze indirektnog poreza, likvidacioni upravnici i primaoci u stečajnim postupcima,

3) carinske posrednike kada djeluju u ime ili za račun njihovih poslodavaca.

(2) Zakonom se mogu utvrditi i drugi slučajevi supsidijarne odgovornosti.

(3) Postupak utvrđivanja i potraživanja supsidijarne odgovornosti utvrđen je u propisima koji regulišu oblast prinudne naplate.

Član 24

(Ovlašćenje za postupanje)

U pitanjima indirektnih poreza maloljetna lica ili druga lica koja su procesno nesposobna mogu postupati u pitanjima indirektnih poreza koja proizlaze iz radnji koje im zakon omogućava.

Član 25

(Zakonsko zastupanje)

(1) U ime lica koja nemaju ovlašćenje za postupanje postupaju zakonski zastupnici.

(2) U ime pravnih lica postupaju lica koja su, u skladu sa zakonom ili prema valjano usvojenom sporazumu, ovlašćena da zastupaju pravno lice.

(3) U ime subjekata i udruženja koja nemaju svojstvo pravnog lica postupa imenovano lice. Ako niko nije imenovan, lice koje očigledno upravlja datim subjektima smatra se zastupnikom, a u slučaju da nema takvog lica, svaki od članova ili učesnika subjekata.

Član 26

(Dobrovoljno zastupanje)

(1) Lice koje podliježe plaćanju indirektnog poreza može da postupa posredstvom zastupnika sa kojim UIO ima pravo da preduzima sve upravne radnje, osim u slučaju da je lice koje podliježe plaćanju indirektnog poreza izričito povuklo ovlašćenje obavještavajući UIO.

(2) U svim slučajevima gdje je potreban potpis lica koje podliježe plaćanju indirektnog poreza, odnosno da bi zastupnik mogao: postupati u ime tog lica, pokrenuti postupak, obustaviti postupak, odustati od njega, odreći se prava, priznati obaveze u ime lica koje ima obavezu po osnovu indirektnog poreza, podnijeti zahtjev za povrat, zastupništvo se u tim slučajevima dokazuje svakim sredstvom koje je prihvaćeno u zakonu.

(3) Smatra se da zastupnik koji se profesionalno bavi zastupanjem lica koja podliježu plaćanju indirektnih poreza posjeduje dovoljno ovlašćenja.

(4) Ako je više lica odgovorno za plaćanje iste obaveze indirektnog poreza, smatra se da svako od njih može zastupati sva lica koja podliježu plaćanju, osim ako izričito nije drugačije ugovoreno. Bez obzira na to, o preduzetim radnjama moraju se obavijestiti sva ta lica.

(5) Ako zastupnik u trenutku preduzimanja određenih radnji nije pružio dokaz da posjeduje ovlašćenje za zastupanje, smatraće se da je bio ovlašćen za preduzimanje tih radnji ako pravo na zastupanje dokaže UIO u roku od tri dana od dana preduzimanja radnje.

Član 27

(Zastupanje nerezidenata)

(1) Lica koja podliježu plaćanju indirektnog poreza a koja nemaju sjedište, odnosno prebivalište u Bosni i Hercegovini, obavezna su da imenuju zastupnika na teritoriji Bosne i Hercegovine, ako:

a) posluju u Bosni i Hercegovini preko stalne firme,

b) nemaju stalnu firmu, a privremeno obavljaju privredne aktivnosti što podrazumijeva nastupanje obaveze za plaćanje indirektnog poreza,

c) je to izričito propisano zakonskim propisima koji se odnose na indirektni porez,

d) UIO to smatra neophodnim zbog karakteristika poslovanja ili aktivnosti ili zbog iznosa ostvarenog prihoda.

(2) O imenovanju i poništenju zastupništva UIO se obavještava u roku od pet dana od tog roka ili u roku koji je propisan zakonom o indirektnim porezima.

Član 28

(Adresa sjedišta odnosno prebivališta za potrebe indirektnih poreza)

(1) Adresa za potrebe indirektnog oporezivanja je mjesto obveznika određeno za njegove njegove odnose sa UIO.

(2) Adresa sjedišta, odnosno prebivališta za potrebe indirektnih poreza je:

a) za fizička lica, adresa mjesta gdje su ona stalno nastanjena, a ako ta lica obavljaju privrednu djelatnost, UIO može uzeti u obzir mjesto gdje ta lica obavljaju svoju privrednu djelatnost,

b) za pravna lica, adresa sjedišta firme upisana u sudski registar, ako se sa tog mjesta zaista upravlja i rukovodi poslovima. U slučaju da se sa adrese sjedišta firme upisane u sudski registar ne vrši upravljanje i rukovođenje poslovima, sjedištem se smatra mjesto gdje se vrši upravljanje i rukovođenje u praksi. Ako se to ne može utvrditi, sjedištem se prvenstveno smatra mjesto gdje se nalazi najvrednija nekretnina pravnog lica, a sekundarno mjesto gdje se nalaze ostala najvrednija sredstva,

c) za subjekte i udruženja koja nemaju svojstvo pravnog lica, adresa predstavnika, a ako je ona nepoznata ili ako nema predstavnika i ne zna se gdje se vrši upravljanje i rukovođenje u praksi, sjedištem se smatra mjesto gdje se nalazi najvrednija imovina i

d) za fizička i pravna lica koja nemaju prebivalište, odnosno sjedište u Bosni i Hercegovini, sjedište, odnosno prebivalište zastupnika koji je imenovan u skladu sa članom 27. ovog zakona.

(3) Poreski obveznici indirektnih poreza dužni su da dostave UIO adresu svog sjedišta, odnosno prebivališta i sve promjene u vezi s tim, u roku od osam dana, osim ako nije drugačije propisano drugim zakonima o indirektnim porezima.

(4) UIO ima pravo da provjeri i usmjeri mjesto adrese sjedišta, odnosno prebivališta za potrebe indirektnih poreza.

GLAVA III – DUG PO OSNOVU INDIREKTNIH POREZA

Član 29

(Dug po osnovu indirektnog poreza)

(1) Dug po osnovu indirektnog poreza je dužni iznos, koji proističe iz glavne obaveze indirektnog poreza ili iz obaveza da se izvrši plaćanje unaprijed.

(2) Osim duga iz stava (1) ovog člana, dug po osnovu indirektnog poreza obuhvata:

a) zatezne kamate,

b) naknadni teret za prinudu,

c) bilo koji poseban trošak koji se zahtijeva po poreskom zakonu i

d) kazne indirektnih poreza.

Član 30

(Gašenje duga po osnovu indirektnog poreza)

Dug po osnovu indirektnog poreza može se ugasiti plaćanjem, zastarjelošću, prebijanjem, otpisom, na načine propisane carinskim zakonom i na bilo koji drugi način propisan zakonom.

Član 31

(Način plaćanja)

(1) Plaćanje duga po osnovu indirektnog poreza vrši se zakonskim sredstvom plaćanja (valutom) Bosne i Hercegovine na način propisan zakonom.

(2) UIO može propisati zahtjeve i uslove da se omogući plaćanje elektronskim putem ili drugim bezgotovinskim sredstvima plaćanja.

Član 32

(Vrijeme plaćanja)

Dug po osnovu indirektnog poreza smatra se plaćenim kada je dužni iznos uplaćen na račun UIO koji je otvoren kod ovlašćene organizacije platnog prometa.

Član 33

(Rok plaćanja)

(1) Iznosi indirektnih poreza koji proizlaze iz samooporezivanja plaćaju se u rokovima propisanim posebnim zakonom za svaki indirektni porez.

(2) Dobrovoljna plaćanja iznosa indirektnog poreza koja proizlaze iz razreza izvršenog od UIO vrše se do 15. u mjesecu nakon isteka mjeseca u kojem je izvršen razrez, tj. od kada je predlog razreza postao konačan.

(3) Nakon početka perioda prinudne naplate i nakon uručenja naloga za prinudnu naplatu dužniku, plaćanje se vrši u roku od 10 dana od dana uručenja naloga za prinudnu naplatu.

Član 34

(Raspodjela uplata)

(1) Plaćanje duga sa računa poreskog obveznika UIO raspoređuje prema redoslijedu dospijevanja poreskih i drugih obaveza.

(2) Ako UIO sklopi bilo kakav sporazum o saradnji za izvršavanje postupaka prinudne naplate u ime bilo koje državne administracije, dugovanja po osnovu indirektnog poreza imaće prioritet prilikom raspodjele uplata.

Član 35

(Odgođena plaćanja)

(1) Plaćanje iznosa duga po osnovu indirektnog poreza u redovnom ili u periodu prinudne naplate može se odgoditi ili vršiti u ratama, u skladu s odredbama propisanim podzakonskim aktima.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, plaćanje indirektnih poreza koje se vrši sredstvom taksiranih dokumenata ne može se odgoditi.

(3) Za odgođena plaćanja potrebne su garancije koje su propisane u ovom i u Zakonu o prinudnoj naplati.

(4) Podnošenje zahtjeva za odgođeno plaćanje spriječiće pokretanje postupka prinudne naplate navedenog iznosa duga po osnovu indireknog poreza, ali neće obustaviti obračunavanje zatezne kamate.

(5) UIO će odbiti u pisanoj formi bilo koji zahtjev za odgođeno plaćanje koji podnese obveznik indirektnog poreza u periodu prinudne naplate kada je rješenje o oduzimanju imovine uručeno dužniku.

(6) Odgođeno plaćanje može se sastojati od odgađanja iznosa duga ili plaćanja u ratama, ali se ni u kom slučaju odgađanje neće odobriti na period duži od jedne godine, a plaćanje u ratama na period duži od tri godine.

(7) UIO je dužna da donese rješenje o odobravanju ili odbijanju zahtjeva za odgođeno plaćanje u roku od mjesec dana. Obveznik indirektnog poreza mora biti obaviješten u oba slučaja.

Član 36

(Rok zastarjelosti)

Istekom roka od pet godina zastarijevaju sljedeća prava i obaveze:

a) pravo UIO na razrez prethodno nerazrezanih obaveza po osnovu indirektnih poreza,

b) pravo UIO da zahtijeva plaćanje iznosa po osnovu indirektnih poreza,

c) pravo obveznika indirektnih poreza da:

1) zahtijeva povrat po osnovu indirektnih poreza,

2) zahtijeva povrat neosnovano plaćenih poreza,

3) zahtijeva povrat troškova za garancije,

d) obaveze UIO da izvrši povrat indirektnih poreza, neosnovano plaćenih i troškova za garancije.

Član 37

(Izračunavanje roka zastarjelosti)

(1) Rok zastarjelosti računa se na sljedeći način:

a) pravo na razrez prethodno nerazrezanih obaveza po osnovu indirektnog poreza teče od dana nakon isteka roka za podnošenje prijave,

b) pravo da zahtijeva plaćanje iznosa po osnovu indirektnih poreza od dana nakon isteka roka za plaćanje u redovnom roku,

c) pravo obveznika indirektnih poreza da zahtijeva povrat po osnovu:

1) indirektnih poreza od dana nakon isteka roka u kojem se povrat može tražiti,

2) neosnovano plaćenog poreza od dana nakon što je izvršeno neosnovano plaćanje,

3) troškova garancije od dana nakon donošenja rješenja o poništenju obaveza,

d) obaveza UIO da izvrši povrat indirektnih poreza, neosnovanih plaćanja i troškova za garancije od dana nakon isteka roka u kojem UIO ima obavezu izvršenja povrata.

(2) Zastarjelost obaveza lica sa pojedinačnom i solidarnom odgovornošću teče od dana nakon isteka redovnog roka za plaćanje glavnog dužnika. Izuzetno od prethodno rečenog, zastarjelost za solidarno odgovorna lica za plaćanje kao posljedica radnji prinudne naplate računa se od dana saznanja za činjenice kojima se utvrđuje solidarna odgovornost.

(3) Za obaveze supsidijarno odgovornih lica zastarijevanje se računa od dana nakon uručenja posljednjeg obavještenja o radnjama prinudne naplate glavnom dužniku ili, ako postoje, drugim pojedinačno ili solidarno odgovornim licima.

Član 38

(Prekid zastarjelosti)

(1) Prekid zastarjelosti iznosa duga nastupa svakom radnjom:

a) UIO koja se odnosi na iznos duga o kojem je obveznik indirektnog poreza obaviješten,

b) obveznika indirektnog poreza, a u vezi s iznosom dugova podnesenih UIO.

(2) Ako je zastarjelost prekinuta, novi rok zastarjelosti počinje da teče od dana nakon prekinutog roka.

(3) Ako je zastarjelost prekinuta za glavnog obveznika, isto se odnosi i na ostala odgovorna lica.

(4) Ako se dug sastoji od više iznosa sa različitim vremenom dospijeća, prekid zastarjelosti odnosi se samo na iznos čiji je rok zastarjelosti prekinut.

Član 39

(Apsolutna zastarjelost)

Apsolutno zastarjelost nastupa u svakom slučaju nakon isteka 10 godina od dana kada je prvi put počelo teći.

Član 40

(Obim i dejstvo zastarjelosti)

(1) Zastarjelost se odnosi na sva odgovorna lica za plaćanje iznosa duga.

(2) Zastarjelost se proglašava po službenoj dužnosti.

(3) Zastarjelost gasi iznos duga .

Član 41

(Prebijanje)

(1) Iznosi dugovanja po osnovu indirektnih poreza mogu se potpuno ili djelimično ugasiti prebijanjem preko potraživanja koje je UIO priznala u korist istog odgovornog lica.

(2) Prebijanje se može odobriti po službenoj dužnosti kada su potraživanja UIO i potraživanja obveznika dospjela za naplatu ili po zahtjevu stranke.

Član 42

(Otpis indirektnih poreza)

Indirektni porezi mogu se otpisati samo pod uslovima i u iznosima propisanim zakonom.

Član 43

(Privremeni otpis zbog nesolventnosti)

(1) Iznosi dugovanja po osnovu indirektnog poreza koji nisu naplaćeni u postupku prinudne naplate zbog dokazane nesolventnosti dužnika privremeno se otpisuju proglašavanjem iznosa duga potpuno ili djelimično nenaplativim.

(2) Iznosi dugovanja po osnovu indirektnog poreza biće trajno otpisani ako:

a) je dužnik nesolventan u momentu kada je dug postao predmet otpisa zbog zastarjelosti i

b) zastarjelost nije prekinuta u skladu sa članom 38. ovog zakona.

Član 44

(Pravo prvenstva UIO)

(1) UIO ima pravo prvenstva da naplati dospjele iznose duga po osnovu indirektnih poreza u odnosu na druge povjerioce, izuzev u slučajevima kad su drugi povjerioci registrovali svoja prava u odgovarajućem registru prije nego što je UIO registrovao svoj iznos duga.

(2) U slučaju stečaja, ona dugovanja po osnovu indirektnih poreza koja su ugrožena namirivanjem povjerioca u stečajnom postupku tretiraće se u skladu sa važećim zakonskim propisima o stečaju.

Član 45

(Pravo zadržavanja UIO)

UIO ima pravo prvenstva zadržavanja robe za plaćanje duga po osnovu indirektnog poreza, ako plaćanje duga nije dovoljno zagarantovano. Pravo zadržavanja UIO ima prioritet nad bilo kojim zakonskim pravima bilo kojih drugih lica. Pravo zadržavanja ograničeno je na određenu robu za koju su obračunate obaveze po osnovu indirektnog poreza i na iznos u visini tih obaveza po osnovu indirektnih poreza.

Član 46

(Mjere obezbjeđenja)

(1) Da bi se obezbijedilo plaćanje iznosa duga po osnovu indirektnih poreza, UIO može preduzeti privremene mjere obezbjeđenja ako postoji razumna vjerovatnoća da se na drugi način plaćanje neće izvršiti ili da će se veoma teško izvršiti.

(2) Obveznik indirektnog poreza biće obaviješten o mjerama obezbjeđenja sa izričito navedenim razlozima koji opravdavaju preduzimanje tih mjera.

(3) Mjere obezbjeđenja strogo su proporcionalne svrsi definisanoj u ovom članu i ograničene su na vrijeme, a neće se preduzimati one mjere koje mogu prouzrokovati štetu koju je nemoguće ili vrlo teško otkloniti.

(4) Mjere obezbjeđenja mogu biti sljedeće:

a) zadržavanje povrata po osnovu indirektnih poreza ili bilo kojeg iznosa koji UIO mora platiti dužniku,

b) zahtjev odgovarajuće garancije kao uslova za dozvolu registracije ili davanje dozvola ili prednosti po zakonima o indirektnim porezima u slučajevima kada UIO ima opravdanu sumnju da će obveznik indirektnih poreza ispuniti svoje obaveze,

c) zabilježba na bilo koji oblik vlasništva (imovine ili prava) upisivanjem zabilježbe u odgovarajući registar ili deponovanje robe na mjesto za koje se UIO odluči,

d) zabrana otuđenja, opterećenja ili raspolaganja bilo kojom imovinom ili nekom određenom imovinom ili pravom i

e) sve drugo propisano zakonom.

(5) Mjere obezbjeđenja prestaće najkasnije šest mjeseci od dana njihovog preduzimanja, izuzev u sljedećim slučajevima kada:

a) su preduzete u postupku prinudne naplate. Zapljena će u ovakvim slučajevima stupiti na snagu od datuma kada je upisana zabilježba,

b) prestanu okolnosti koje su bile osnov za preduzimanje mjera obezbjeđenja,

c) se na zahtjev stranke mjere mogu zamijeniti nekom drugom garancijom koja se smatra dovoljnom,

d) postoji dovoljno razloga za produženje perioda od šest mjeseci, s tim da se taj rok ne može produžiti za više od jednog perioda od šest mjeseci.

(6) UIO može kao mjeru zaštite zaplijeniti sredstva ostvarena prodajom karata za javne manifestacije o kojima UIO nije prethodno informisana. Takođe, UIO može zaplijeniti gotovinu i robu od pokretnih neprijavljenih djelatnosti u iznosu koji je dovoljan da se obezbijedi plaćanje poreskih obaveza koje će se utvrditi kao rezultat tih poslovnih djelatnosti.

(7) Osim opštih mjera zaštite utvrđenih u ovom članu, UIO može da zadrži bilo koji povrat zbog krivičnog gonjenja, bilo kojih lica, za bilo koju povredu indirektnog poreza ili strana u postupku prekršaja zbog povrede obaveze po propisima o indirektnom oporezivanju. Iznos koji se zadržava je onaj koji se smatra neophodnim da se obezbijedi plaćanje obaveza po osnovu indirektnog poreza i troškova postupka koji su utvrđeni odgovarajućim postupkom.

(8) Bilo koje mjere obezbjeđenja treba odmah ukinuti ako je podnesena bankovna garancija koja obezbjeđuje plaćanje iznosa pokrivenog mjerama obezbjeđenja.

Član 47

(Garancije za odgođena plaćanja)

(1) UIO će tražiti bankovnu garanciju da bi obezbijedio odgođeno plaćanje iznosa duga po osnovu indirektnog poreza. Kada je dužnikova nemogućnost dobijanja bankovne garancije opravdana, UIO može prihvatiti i sljedeće vidove garancija:

a) hipoteku,

b) zalog sa izmještanjem pokretne imovine ili bez izmještanja pokretne imovine,

c) dobrovoljna i zajednička garancija trećih lica i

d) svaku drugu hartiju od vrijednosti koju UIO smatra dovoljnom.

(2) Kada je utvrđeno zakonom, poreski obveznik može tražiti da UIO preduzme mjere obezbjeđenja umjesto navedenih garancija. U takvim slučajevima, mjere obezbjeđenja prestaju nakon tri mjeseca nakon isteka roka za plaćanje iznosa na koji je odgađanje odobreno.

(3) Obveznici indirektnog poreza čiji je glavni dug manji od 5.000 KM oslobođeni su podnošenja garancija za odgođena plaćanja.

DIO III Upravljanje indirektnim porezima

GLAVA I – UPRAVLjANjE INDIREKTNIM POREZIMA

Član 48

(Obim upravljanja indirektnim oporezivanjem)

(1) Upravljanje indirektnim oporezivanjem obuhvata bilo koju upravnu radnju koja se odnosi na:

a) informisanje i pomoć licima koja imaju obaveze indirektnog poreza,

b) postupak utvrđivanja, kontrole i naplate indirektnih poreza i

c) radnje lica koja imaju obaveze indirektnog poreza u ostvarivanju njihovih prava ili izvršavanju obaveza.

(2) Radnje UIO koje se odnose na naplatu indirektnih poreza izvršavaće se nezavisno od toga da li je uložena žalba protiv rješenja UIO.

(3) Postupak prinudne naplate propisuje se posebnim zakonom.

Član 49

(Obaveza informisanja i pomoći obveznicima indirektnog poreza)

UIO je dužan da pruža licima koja imaju obaveze indirektnih poreza neophodne informacije i pomoć u vezi s njihovim pravima i obavezama na sljedeći način:

a) objavljivanjem odgovarajućih tekstova koji će sadržavati zakonske odredbe o indirektnim porezima, kao i odgovarajuću upravnu praksu u obliku mišljenja i tumačenja zakonskih propisa koje donese UIO,

b) obavještavanjem i informisanjem od službenika UIO, i

c) pružanjem pomoći licima koja imaju obaveze indireknih poreza prilikom podnošenja prijava, dokumenata i drugih informacija o indirektnim porezima.

Član 50

(Mišljenja UIO)

(1) Lica koja imaju obaveze indirektnih poreza mogu da podnose zahtjeve za mišljenja UIO, a u vezi s bitnim pitanjima koja se odnose na indirektne poreze.

(2) Zahtjevi za mišljenja podnose se UIO prije preduzimanja radnji koje utiču na nastanak prava i obaveza po osnovu indirektnih poreza ili podnošenja prijava za indirektne poreze ili poštovanja bilo kojih drugih obaveza indirektnih poreza.

(3) Neće se uzeti u razmatranje zahtjevi za mišljenje koji nisu u skladu sa uslovima navedenim u stavu (2) ovog člana, ali u vezi sa tim UIO će poslati obavještenje podnosiocu zahtjeva.

(4) Na zahtjev za mišljenje odgovara direktor UIO.

(5) Podnošenje zahtjeva za mišljenje ne prekida rokove poštovanja obaveza indirektnih poreza propisanih zakonima o indirektnim porezima.

(6) UIO će donijeti interna uputstva za daljnji postupak u vezi s davanjem odgovora na zahtjeve za mišljenje, uključujući postavljanje rokova za odgovore i plaćanje troškova.

Član 51

(Posljedice mišljenja)

(1) Mišljenja će biti obavezujuća za organizacione jedinice UIO koje su nadležne za naplatu indirektnih poreza u vezi sa licem koje je tražilo mišljenje.

(2) Kriterijumi dati u mišljenju UIO odnosiće se na ono lice koje je uputilo zahtjev sve dok se ne izmijene okolnosti ili bilo koji drugi podaci sadržani u upitu.

(3) Kriterijumi UIO u mišljenjima primjenjivaće se sve dok se u zakonu, sudskom postupku ili postupku po žalbi ne izmijene. Izmjene u sudskom ili upravnom postupku treba objaviti prije njihovog stupanja na snagu za one koji su primili mišljenje.

(4) Mišljenja u vezi sa neriješenim žalbama, prigovorima ili postupcima koji su već pokrenuti po primanju zahtjeva, ako ih je dao UIO, neće biti obavezujuća.

(5) Mišljenja nisu predmet žalbi.

Član 52

(Povjerljivost podataka o indirektnim porezima)

(1) Podaci, zapisi ili izvještaji koje UIO dobije kao rezultat izvršavanja obaveza po osnovu indirektnih poreza posebno su povjerljivi i mogu se koristiti samo za potrebe indirektnih poreza ili za izvršenje sankcija indirektnih poreza. Podaci se ne mogu ustupiti ili objaviti bilo kojoj drugoj strani, osim u sljedećim slučajevima saradnje sa:

a) pravosudnim organima ili sa javnim tužiocem u istragama ili krivičnom gonjenju po službenoj dužnosti,

b) pravosudnim organima ili sa javnim organima u zaštiti maloljetnih lica ili drugih lica bez ovlašćenja za postupanje,

c) sudijama u izvršenju rješenja. U slučaju zahtjeva za dostavljanje podataka od sudije potrebna su odgovarajuća objašnjenja u vezi sa nemogućnošću dobijanja podataka iz bilo kojih drugih izvora,

d) drugim poreskim upravama za potrebe poštovanja poreza u okvirima njihove nadležnosti,

e) fondovima koji upravljaju socijalnim doprinosima i drugim javnim administracijama za borbu protiv prevara u sistemima penzione ili javne (socijalne) pomoći ili fiskalnih prevara,

f) državnim organima koji su nadležni za naplatu drugih javnih prihoda za potrebe identifikacije poreskih obveznika,

g) Savjetom ministara Bosne i Hercegovine, Vladom Republike Srpske, Vladom Federacije Bosne i Hercegovine, kao i saradnje sa Vladom Brčko Distrikta, za potrebe obavljanja poslova iz njihovog djelokruga,

h) organima nadležnim za sprovođenje radnji na otkrivanju i sprečavanju krivičnih djela, ako do njih ne mogu doći na drugi način,

i) Agencijom za statistiku Bosne i Hercegovine i entitetskim zavodima za statistiku za dostavljanje podataka koji su potrebni za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti, i

j) Centralnom bankom Bosne i Hercegovine u obimu koji je potreban za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana ne smatra se posebno povjerljivim podatak o dospjelom a neplaćenom dugu obveznika indirektnih poreza ako se dostavlja sredstvima javnog informisanja ili objavljuje na internet stranici, izostavljajući identifikacioni broj za pravno lice i jedinstveni matični broj za fizičko lice.

(3) Objavljivanje ili dostavljanje podataka vršiće se elektronskim putem kada je to tehnički i praktično moguće.

(4) UIO i korisnici podataka iz stava (1) ovog člana preduzimaju potrebne mjere za garanciju povjerljivosti i odgovarajuću upotrebu podataka obveznika indirektnih poreza. Lice koje od UIO dobije podatke shodno stavu (1) ovog člana, odnosno koje ima pristup ovim podacima dužno je da zaštiti i poštuje njihovu povjerljivost. Otkrivanje ovakvih podataka smatra se teškom povredom službene dužnosti i rješavaće se primjenom odgovarajućih zakonskih propisa.

(5) Bilo koji službenik UIO koji zna ili ima pristup ovim podacima dužan je da zaštiti i poštuje njihovu povjerljivost, osim u slučajevima navedenim u st. (1) i (2) ovog člana. Otkrivanje ovakvih podataka smatra se teškom povredom službene dužnosti i rješavaće se primjenom odgovarajućih zakonskih propisa.

(6) Oni koji primaju uplate i oni koji su obavezni da vrše plaćanje na račun takođe su dužni da štite i poštuju povjerljivost poreskih podataka.

Član 53

(Upotreba informatičkih sredstava)

Dokumenti UIO koji se izdaju bilo kojim informatičkim ili elektronskim putem ili oni koje UIO izdaje kao primjerke originala koji su pohranjeni tim sredstvima imaju istu važnost kao i originali u smislu njihove autentičnosti, potpunosti i prihvatanja od zainteresovane strane, kao i poštovanja garancija i uslova koji se traže saglasno zakonima koji su u primjeni.

GLAVA II – OPŠTA PRAVILA U VEZI SA RADNjAMA I POSTUPCIMA INDIREKTNOG OPOREZIVANjA

Član 54

(Pokretanje postupaka indirektnog oporezivanja)

(1) Postupci indirektnog oporezivanja pokreću se po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke prijavom, ispravom, obavještenjem, zahtjevom ili bilo kojim drugim sredstvom propisanim u zakonu o indirektnim porezima.

(2) Dokumenti za preduzimanje radnji i pokretanje postupka indirektnog oporezivanja uvijek sadrže: ime, prezime, naziv subjekta i identifikacioni broj obveznika indirektnog poreza ili njegovog zastupnika.

(3) UIO može propisati upotrebu obrazaca za prijave, isprave, obavještenja i zahtjeve.

(4) Obrasce iz stava (3) ovog člana UIO stavlja na raspolaganje obveznicima indirektnih poreza u skladu sa uslovima propisanim u zakonima i propisima o indirektnim porezima.

(5) UIO može odrediti slučajeve u kojima će obveznici indirektnih poreza morati ili moći podnositi svoje prijave indirektnih poreza, isprave, obavještenja ili zahtjeve elektronskim putem.

Član 55

(Obavljanje radnji u postupku indirektnog oporezivanja)

U postupku indirektnog oporezivanja UIO će uvijek olakšavati obveznicima indirektnih poreza prava i poštovanje obaveza na sljedeći način:

a) obveznici indirektnih poreza nisu obavezni da podnose dokumente koji nisu obavezujući u skladu sa zakonom o indirektnom oporezivanju ili one koje je obveznik ranije podnio i koje UIO već posjeduje. UIO može da traži od obveznika indirektnog poreza da potvrdi već podnesene podatke,

b) obveznici indirektnih poreza imaju pravo da dobiju od UIO potvrde za podnesene prijave, isprave ili obavještenja ili njihov sadržaj,

c) obveznicima koji su uključeni u radnje ili postupke UIO dozvoljeno je da dobiju primjerak dokumenata koji se nalaze u spisu, osim ako bi to štetilo interesima trećih lica ili se odnosi na privatnost drugog lica, ili ako je to zabranjeno zakonom i na zakonu zasnovanom aktu. Pravo iz ove tačke je ograničeno na dokumente koji se moraju smatrati nepoznatim obvezniku indirektnih poreza i nisu u njegovom posjedu. Primjerci će se dostavljati tokom postupka saslušanja,

d) u postupku razreza indirektnih poreza, dozvoljeno je propustiti saslušanje prije donošenja predloga o razrezu, kada se obveznik indirektnog poreza saglasi sa procjenom (razrezom) ili kada je pravilima dozvoljen postupak bez saslušanja. Nakon toga, obveznik indirektnih poreza ima pravo da provjeri spis u roku za podnošenje prigovora. Rok za podnošenje prigovora je pet radnih dana,

e) ispitivanje dokaza i obavještenja o daljnjim radnjama dozvoljeno je kada se smatra odgovarajućim, ali se zainteresovane strane ne obavještavaju prije sprovođenja upravnih radnji, osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom,

f) radnje koje je UIO preduzeo u sprovođenju postupaka indirektnog oporezivanja dokumentuju se obavještenjima, pismenim izjavama, izvještajima i svakim drugim dokumentom koji je predviđen posebnim zakonom za svaki indirektni porez:

1) obavještenja su dokumenti kojima UIO obavještava obveznika indirektnog poreza o početku postupka ili o bilo kojim drugim činjenicama ili okolnostima u vezi s tim. Obavještenja se, takođe, koriste za traženje bilo koje potrebne informacije od bilo kojeg lica ili subjekta. Obavještenja se mogu ujediniti u pisanu izjavu,

2) pisane izjave su službeni dokumenti u kojima se evidentiraju činjenice, izjave obveznika indirektnih poreza ili lica sa kojima su radnje preduzete. Pisane izjave ne smiju da sadrže predlog razreza indirektnih poreza;

g) UIO donosi, u skladu s onim što je utvrđeno zakonom, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, bilo koji izvještaj koji je:

1) zakonski (pravno) obavezujući,

2) tražen od bilo kojeg organa javne uprave,

3) tražen od zakonodavnih ili sudskih vlasti,

4) neophodan za primjenu indirektnog oporezivanja.

Član 56

(Završetak postupaka indirektnog oporezivanja)

(1) Postupak indirektnog oporezivanja završava se:

a) rješenjem,

b) dobrovoljnim odustajanjem od zahtjeva,

c) odricanjem od postojećeg prava,

d) usljed materijalne nemogućnosti ili zbog nepredvidivih okolnosti,

e) obustavljanjem radnji,

f) ispunjenjem obaveza i

g) bilo kojim drugim zakonom predviđenim razlogom.

(2) Poreski akti koji su automatski proizvedeni u elektronskim sistemima UIO imaju snagu rješenja u postupku indirektnog oporezivanja.

Član 57

(Razrez indirektnih poreza)

(1) Razrez indirektnih poreza je unošenje poreske obaveze poreskog obveznika za zakonom određeni poreski period u evidencije UIO.

(2) Poreski dokumenti na osnovu kojih se obavlja razrez poreske obaveze su:

a) prijava samooporezivanja propisana zakonima o indirektnim porezima,

b) izmijenjene i dopunske prijave samooporezivanja, isprave i drugi dokumenti propisani zakonima o indirektnim porezima,

c) poreske prijave i ostali poreski dokumenti koje UIO donosi u ime poreskog obveznika, a koji se automatski proizvode u elektronskim sistemima UIO,

d) predlog razreza iz člana 86. stav (5) i člana 89. ovog zakona,

e) rješenje o dodatnom razrezu poreske obaveze.

(3) Ako poreski obveznik naknadno podnese prijavu samooporezivanja, ona zamjenjuje poreski dokument iz stava (2) tačka c) ovog člana.

(4) UIO nije dužan da prihvati podatke koje dostavi obveznik indirektnih poreza u samooporezivanju, ispravama, obavještenjima, zahtjevima ili bilo kojem drugom dokumentu.

Član 58

(Uručenje dokumenta o razrezu indirektnih poreza)

(1) Dokument o razrezu indirektnih poreza uručuje se obveznicima indirektnih poreza na način kako je propisano u članu 64. do 68. ovog zakona.

(2) Izuzetno od procedure propisane stavom (1) ovog člana, dokumenti o razrezu poreske obaveze sačinjeni u slučaju kada poreska prijava nije dostavljena u zakonom propisanom roku, ne uručuju se poreskom obvezniku. Dostavljanje podataka o ovako utvrđenim poreskim obavezama obavlja se u skladu sa propisima koji regulišu prinudnu naplatu.

(3) Dokument sadrži sljedeće:

a) identifikaciju obveznika indirektnih poreza,

b) iznos duga sa glavnicom i drugim dužnim iznosima koji su posebno označeni,

c) mjesto, uslove, način i rok plaćanja,

d) činjenice i dokaze koji su korišćeni pri utvrđivanju iznosa duga sa njegovim zakonskim osnovom,

e) pouku o pravnom lijeku, organ nadležan za rješavanje žalbi i rok za podnošenje žalbi.

Član 59

(Obaveza rješavanja)

(1) UIO je dužan da se izjasni po svakom zahtjevu stranke koji može da nastane tokom postupka indirektnog oporezivanja i uruči rješenje stranci u postupku.

(2) Stav (1) ovog člana ne primjenjuje se u sljedećim slučajevima:

a) dobrovoljnim odustajanjem i

b) obustavljanjem radnji.

Član 60

(Rok za donošenje rješenja)

(1) Rok za donošenje rješenja je onaj koji je određen propisima za svaki postupak. Ako nije propisan, rok za donošenje rješenja je šest mjeseci.

(2) Rokovi se računaju za postupak pokrenut po:

a) službenoj dužnosti – od dana uručenja obavještenja o pokretanju postupka zainteresovanoj strani,

b) zahtjevu stranke – od dana kada je zahtjev upućen preporučenom poštom, tj. uručen UIO.

(3) Rokovi iz stava (1) ovog člana ne odnose se na postupke prinudne naplate.

Član 61

(Teret dokazivanja)

(1) Teret dokazivanja je na obvezniku indirektnih poreza.

(2) Lica koja imaju obaveze indirektnih poreza oslobađaju se tereta dokazivanja ako se pozivaju na dokazna sredstva koja UIO već posjeduje.

Član 62

(Dokazna vrijednost pismenih izjava)

(1) Pismene izjave koje su sačinjene za vrijeme radnji ili postupaka indirektnog oporezivanja službeni su dokumenti i imaju vrijednost dokazanih činjenica koje su navedene u njima, osim ako se ospore dokazivanjem suprotnog.

(2) Činjenice sadržane u pismenim izjavama i prihvaćene od lica koja imaju obaveze indirektnih poreza smatraju se konačnim i mogu se ispravljati samo činjeničnim dokazom greške.

Član 63

(Pretpostavka po pitanjima indirektnog oporezivanja)

(1) UIO smatra vlasnikom – posjednikom bilo koje robe, prava, preduzeća, usluge ili radnji lice koje je registrovano kao takvo u javnom registru, osim ako se ne dokaže suprotno.

(2) Podaci i činjenice navedeni u prijavi samooporezivanja, ispravama, obavještenjima i bilo kojim drugim dokumentima koje podnese lice koje ima obavezu indirektnih poreza, smatraće se istinitim prijavama obveznika i mogu se ispravljati samo dokazivanjem suprotnog.

Član 64

(Uručenje dokumenata po pitanjima indirektnog oporezivanja)

Dokumenti se uručuju zainteresovanim stranama u skladu sa posebnim pravilima propisanim ovim zakonom.

Član 65

(Mjesto uručenja dokumenata)

(1) U postupcima koji su pokrenuti na zahtjev stranaka, dokumenti se uručuju na adresu podnosioca zahtjeva.

(2) U postupcima koji su pokrenuti po službenoj dužnosti, dokumenti se mogu uručiti na adresu lica koje ima obaveze indirektnih poreza, na adresu njegovog zastupnika, na njegovo radno mjesto, na mjesto poslovne djelatnosti ili na bilo koje drugo mjesto koje je odgovarajuće za ove potrebe.

Član 66

(Lica kojima je dozvoljeno primanje dokumenata)

(1) Kada se dokument mora uručiti na adresu prebivališta koju je navela zainteresovana strana ili njen zastupnik, a utvrđeno je da je lice kojem se uručuje dokument odsutno, dokument se može uručiti bilo kojem licu koje se zatekne na licu mjesta i pod uslovom da se navedeno lice s tim složi i potpiše dokaz uručenja. Na dokazu uručenja (potvrda o prijemu), lice koje ovavlja uručenje navodi ime i prezime primaoca pismena i njegovo srodstvo sa imenovanim licem. Dokument se tada smatra uručenim.

(2) Dokument se, takođe, smatra uručenim ako zainteresovana strana ili njen zastupnik odbiju da potpišu dokaz uručenja (potvrda o prijemu). U takvim slučajevima lice koje obavlja uručenje piše izjavu, navodeći da je odbijen potpis prijema dokumenta. Takva izjava služi kao dokaz o uručenju dokumenta.

Član 67

(Uručenje po obavještenju)

(1) Ukoliko se dokument ne može uručiti na način propisan u članu 66. ovog zakona i nije utvrđeno privremeno boravište imenovanog lica, lice koje obavlja uručenje ostavlja pismeno obavještenje na vratima ili u poštanski sandučić na adresi prebivališta ili poslovnog prostora imenovanog lica, navodeći mjesto gdje se dokument o kojem se radi mora podići u roku od 15 dana.

(2) Obavještenje iz stava (1) ovog člana sadrži upozorenje da ako imenovano lice ne podigne dokument u navedenom roku, dokument se smatra uručenim onog dana kada je obavještenje ostavljeno.

(3) Ako se dokument ne može uručiti na način propisan u članu 66. ovog zakona, iz razloga što imenovano lice više ne boravi na prijavljenoj adresi, lice koje obavlja uručenje vraća dokument UIO, sa izjavom o trenutnom mjestu stanovanja imenovanog lica.

(4) U slučaju kada UIO ne zna mjesto stanovanja lica, na oglasnoj tabli u prostorijama UIO saopštava posljednju poznatu adresu prebivališta imenovanog lica, sa pozivom da navedeni dokument mora podići u roku od 15 dana.

(5) Saopštenje iz stava (4) ovog člana sadrži upozorenje da ako imenovano lice ne podigne dokument u navedenom roku, dokument se smatra uručenim onog dana kada je saopštenje objavljeno.

(6) Kada je nemoguće uručiti dokument imenovanom licu na način propisan u ovom članu, u tom slučaju UIO nema obavezu da obavještava navedeno lice o bilo kojoj daljnjoj radnji postupka, osim o odluci o prodaji zaplijenjene imovine.

(7) Izuzetno od stava (6) ovog člana, zainteresovana strana ima pravo da se pojavi u bilo kojoj fazi postupka.

Član 68

(Uručenje putem pošte)

UIO daljnjim instrukcijama propisuje koji se dokumenti mogu uručivati putem preporučene pošte ili drugim odgovarajućim sredstvima koja dozvoljavaju posjedovanje dokaza o prijemu dokumenta ili razloga zašto dokument nije mogao biti uručen.

Član 69

(Ulazak u prostorije za stanovanje)

U slučaju potrebe ulaska u prostorije za stanovanje koje su ustavom zaštićene, radi izvršavanja bilo kojeg postupka indirektnih poreza, UIO traži pristanak lica koje ima obaveze indirektnih poreza. Ako pristanak nije zatražen ili dat, traži se sudsko odobrenje.

Član 70

(Prijava mogućih prekršaja)

(1) Svaki građanin, fizičko lice i pravno lice ima pravo da prijavi UIO bilo koju činjenicu ili situaciju koja može biti prekršaj indirektnih poreza ili može biti od značaja za upravljanje indirektnim porezima. Ovo pravo je nezavisno od obaveze informisanja ili obaveze saradnje.

(2) Nakon prijema, prijava se šalje organu koji je nadležan za odgovarajuće radnje.

(3) Ako se prijavljene činjenice pokažu vjerodostojnim i nepoznate su UIO, mogu se pokrenuti odgovarajuće radnje i postupci. U ovom slučaju, prijava neće biti dio spisa.

(4) UIO može da odloži prijavu bez preduzimanja bilo koje radnje kada je smatra neosnovanom ili kada su prijavljeni podaci neuvjerljivi.

(5) Lice koje podnese prijavu nema pravni položaj zainteresovane strane.

Član 71

(Provjeravanja i istraživanja ovlašćenja i djelovanja)

(1) UIO provjerava i istražuje bilo koju činjenicu, radnju, dokaz, poslovanje, preduzeće, vrijednost i druge okolnosti, uključujući indirektne dokaze na osnovu kojih se mogu utvrditi obaveze indirektnih poreza, uključujući uz sve to i primjenu indirektne procjene poreske obaveze, sa ciljem provjere tačnosti obaveze po osnovi indirektnih poreza.

(2) Izvršavanjem zadataka provjere i istraživanja, UIO će cijeniti bilo koju činjenicu, radnju ili djelatnost koju obavlja lice koje ima obaveze indirektnih poreza bez obaveza prema tvrdnjama koje sačini lice koje ima obaveze indirektnih poreza.

(3) UIO vrši dalje provjere poštovanja propisa o indirektnom oporezivanju.

GLAVA III – POSTUPAK INDIREKTNOG OPOREZIVANjA

Član 72

(Postupak indirektnog oporezivanja)

Postupci indirektnog oporezivanja su preduzimanje upravnih radnji koje se odnose na:

a) prijem i obradu isprava koje nisu samooporezovane, prijava samooporezivanja, prenos podataka i bilo kojih drugih dokumenata koji se odnose na indirektne poreze,

b) provjeru i realizaciju povrata koji su propisani u zakonima o indirektnim porezima,

c) sprovođenje radnji nadzora nad poštovanjem obaveza u smislu podnošenja isprava indirektnih poreza i bilo kojih drugih formalnih obaveza,

d) vršenje provjera podataka,

e) vršenje ograničenih provjera,

f) donošenje dokumenta o razrezu indirektnih poreza koji proizlaze iz provjera i pregleda,

g) izdavanje potvrda o indirektnim porezima,

h) izdavanje i poništavanje identifikacionog broja poreskog obveznika,

i) vođenje i održavanje registara obveznika indirektnih poreza,

j) informacije o indirektnim porezima i

k) bilo koju drugu radnju u vezi sa indirektnim porezima koja se ne odnosi na kontrolu ili radnju prinudne naplate.

Član 73

(Načini pokretanja postupka indirektnog oporezivanja)

Postupak indirektnog oporezivanja pokreće se:

a) samooporezivanjem ili bilo kojom drugom vrstom poreske isprave,

b) na zahtjev obveznika indirektnih poreza, kao što je propisano u članu 54. ovog zakona, i

c) po službenoj dužnosti od strane UIO.

Član 74

(Poreska isprava)

Poreska isprava je bilo koji dokument koji je dostavljen UIO u kojem lice koje ima obaveze indirektnih poreza priznaje ili navodi bilo koju činjenicu koja se odnosi na utvrđivanje obaveza po osnovu indirektnih poreza.

Član 75

(Samooporezivanje)

(1) Samooporezivanje je prijava indirektnog poreza u kojoj lice koje ima obaveze indirektnih poreza dostavlja UIO obaveze po osnovu indirektnih poreza, uključujući vrstu poreza, različite iznose i druge propisane podatke.

(2) Samooporezivanje iz stava (1) ovog člana može biti predmet provjere i kontrole od UIO, koji će, ako se utvrde nepravilnosti, izvršiti dodatni razrez poreza.

(3) Ako lice koje ima obaveze indirektnih poreza smatra da je u prijavi samooporezivanja prikazan iznos koji prelazi iznos poreske obaveze, može da zahtijeva ispravku samooporezivanja. Ako ispravka daje osnov za povrat, a UIO ne izvrši povrat sredstava u roku od šest mjeseci, dužni iznos obuhvatiće i kamatu kao što je propisano u članu 10. ovog zakona. Period od šest mjeseci računa se istekom roka za podnošenje prijave samooporezivanja ako je ispravka podnesena prije tog roka ili od dana kada je ispravka podnesena ako je rok za podnošenje prijave samooporezivanja istekao. Isto se primjenjuje ako ispravka daje osnov za povrat neosnovanog plaćanja.

Član 76

(Dopunske ili zamijenjene isprave i prijave samooporezivanja)

(1) Licima koja imaju obaveze indirektnih poreza dozvoljeno je da dostave dopune ili izmijene isprave i/ili prijave samooporezivanja u roku propisanom za redovno podnošenje isprave ili prijave samooporezivanja i nakon isteka tog roka sve do isteka perioda od pet godina od roka za redovno podnošenje isprave ili prijave samooporezivanja, tj. isteka roka UIO za utvrđivanje poreskog duga.

(2) Svrha dopuna ili izmjena samooporezivanja je da dopuni ili zamijeni prethodno podnesene prijave samooporezivanja i one se mogu podnositi kada je iznos za plaćanje veći od prijavljenog u prethodnom samooporezivanju ili kada je iznos za koji treba izvršiti povrat ili prebijanje manji od prijavljenog u prethodnom samooporezivanju. U drugim slučajevima, primjenjuje se stav (3) člana 75. ovog zakona.

(3) U ispravama ili prijavama samooporezivanja iz stava (1) ovog člana lica koja imaju obaveze indirektnih poreza navode da li su iste dopune ili zamjene podnesenih prijava.

Član 77

(Postupci indirektnog oporezivanja)

(1) Postupci indirektnog oporezivanja, između ostalih, jesu sljedeći:

a) postupci povrata koji su pokrenuti podnošenjem prijave samooporezivanja ili odvojenim zahtjevom,

b) bilo koji postupak koji je pokrenut ispravom,

c) postupci provjere podataka i

d) postupci ograničenih provjera.

(2) Podzakonskim aktima može se propisati bilo koji drugi postupak indirektnog oporezivanja koji je predmet propisa ovog zakona.

Član 78

(Pokretanje postupaka povrata)

Kao što je propisano u zakonu, za svaki indirektni porez, postupci povrata pokretaće podnošenjem prijave samooporezivanja, isprave ili zahtjeva.

Član 79

(Povrati koji proizlaze podnošenjem prijave samooporezivanja)

(1) Ako je rezultat prijave samooporezivanja iznos za povrat, UIO će izvršiti povrat novčanih sredstava, kako je propisano u članu 14. ovog zakona.

(2) Rok za povrat novčanih sredstava teče od dana kada je istekao rok za podnošenje prijave samooporezivanja. Ako nije propisan rok, UIO vrši povrat u roku od šest mjeseci. Za one prijave samooporezivanja koje su podnesene nakon isteka roka za redovno podnošenje prijave samooporezivanja, UIO vrši povrat u roku od šest mjeseci nakon podnošenja prijave samooporezivanja.

Član 80

(Povrati koji proizlaze podnošenjem isprava)

(1) Ako je propisano Zakonom o indirektnim porezima, postupci povrata indirektnih poreza mogu se pokretati podnošenjem isprava ili zahtjeva UIO.

(2) Rok za povrat novčanih sredstava računa se od:

a) sljedećeg dana nakon isteka roka za redovno podnošenje ili

b) dana nakon podnošenja isprave, ako je podnesena nakon isteka roka za redovno podnošenje ili ako nije zakonom propisan rok za redovno podnošenje.

Član 81

(Okončanje postupka povrata)

(1) Postupak povrata može se okončati:

a) rješenjem UIO o odobravanju povrata,

b) rješenjem UIO o odbijanju zahtjeva i

c) pokretanjem postupka provjere, ograničene provjere ili kontrole.

(2) U bilo kojem slučaju iz stava (1) ovog člana, obaveza plaćanja kamate ostaje nepromijenjena.

Link 1Link 4  – Link 5 – Link 6  – Link 8

Član 82

(Pokretanje postupka podnošenjem isprave)

(1) Ako je propisano u Zakonu o indirektnim porezima, postupak se pokreće u momentu podnošenja isprave od obveznika indirektnih poreza.

(2) Nakon prijema isprave, UIO vrši razrez obaveze po osnovu indirektnih poreza.

Član 83

(Faze postupka koji je pokrenut podnošenjem isprave)

(1) UIO vrši uručenje dokumenta o razrezu obvezniku indirektnih poreza, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana isteka roka za podnošenje isprave.

(2) Ako isprava nije dostavljena u propisanom roku, rok se računa od dana nakon isteka roka za podnošenje isprave.

(3) UIO može za utvrđivanje razreza koristiti podatke koje je dostavio obveznik indirektnih poreza i bilo koje druge podatke koje posjeduje. Osim toga, UIO može tražiti od obveznika indirektnih poreza da razjasne podatke i podnesu obrazloženja za iste.

(4) Nakon razvrstavanja i utvrđivanja, UIO vrši uručenje dokumenta o razrezu obvezniku indirektnih poreza.

(5) Ako su podaci ili vrijednosti koje UIO koristi drugačiji od onih koje podnese obveznik, te okolnosti navode se u dokumentu o razrezu, sa pozivanjem na zakonski osnov koji je korišćen kako bi se dala mogućnost obvezniku indirektnih poreza da dostavi svoj prigovor.

Član 84

(Okončanje postupka koji je pokrenut podnošenjem isprave)

Donošenjem dokumenta o razrezu od UIO okončava se postupak koji je pokrenut podnošenjem isprave.

Član 85

(Postupci provjere podataka)

UIO pokreće postupak provjere podataka u slučaju ako:

a) isprava ili prijave samooporezivanja sadrže formalne ili računske greške,

b) se dostavljeni podaci ne podudaraju sa podacima u ispravama koje je ranije podnio obveznik indirektnih poreza ili sa podacima koje ima UIO,

c) postoji pogrešna primjena zakona koja se može uočiti iz isprave ili prijave samooporezivanja ili iz dokaza priloženih uz njih,

d) ako je potrebno bilo kakvo razjašnjenje ili obrazloženje dostavljenih podataka.

Član 86

(Pokretanje i faze postupka provjere podataka)

(1) Postupak provjere podataka može se pokrenuti:

a) na zahtjev UIO obvezniku indirektnih poreza da razjasni ili obrazloži bilo kakvu utvrđenu nesaglasnost u dostavljenim podacima o njegovom samooporezivanju ili ispravi,

b) donošenjem dokumenta o razrezu obvezniku indirektnih poreza od UIO kada je bilo dovoljno podataka da se on izvrši.

(2) Ako se lice koje ima obaveze indirektnih poreza ne slaže sa podacima koje posjeduje UIO, mora pružiti dokaze suprotnog.

(3) Prije okončanja razreza, UIO će dostaviti predlog razreza obvezniku indirektnih poreza i dati rok u kojem obveznik može podnijeti prigovor.

(4) Predloženi razrez poziva se na činjenice i zakonske osnove koje je UIO uzeo u obzir.

(5) Ako obveznik indirektnih poreza u utvrđenom roku ne iznese primjedbe na predlog razreza, predlog postaje konačan bez bilo koje daljnje radnje UIO.

Član 87

(Okončanje postupka provjere podataka)

(1) Postupak provjere podataka može se okončati:

a) odlukom o obustavljanju postupka provjere podataka,

b) razrezom poreske obaveze,

c) razjašnjavanjem, obrazloženjem ili ispravljanjem nesaglasnosti ili podataka koji su predmet zahtjeva obveznika indirektnih poreza i

d) pokretanjem postupka ograničene provjere ili kontrole koji uključuje postupak provjere podataka.

(2) Sprovođenje postupka provjere podataka ne predstavlja smetnju za pokretanje kasnijih provjera ili kontrola istog predmeta.

Član 88

(Ograničene provjere)

(1) U postupku ograničene provjere UIO provjerava činjenice, radnje, dokaze, aktivnosti, poslovne i druge okolnosti koje određuju obavezu po indirektnom porezu.

(2) U postupku ograničene provjere, UIO vrši samo sljedeće radnje:

a) ispitivanje podataka koje podnese obveznik indirektnog poreza u prijavama i prezentovanim opravdanjima,

b) ispitivanje podataka i evidencija koje posjeduje UIO koji dokazuju postojanje obaveze subjekta oporezivanja ili pretpostavke o postojanju obaveze indirektnog poreza ili postojanja dokaza koji određuju obavezu indirektnog poreza koja nije prijavljena ili se razlikuju od onih koje je prijavilo lice obveznik indirektnog poreza,

c) ispitivanje registara i svih ostalih dokumenata koje propisuje zakonodavstvo o indirektnom oporezivanju ili bilo kojih drugih službenih knjiga, evidencija ili dokumenata, kao i faktura ili opravdanja za promjene uključene u te knjige, evidencije ili dokumente i

d) zahtjevi trećim stranama da dostave informacije za koje imaju obavezu da ih dostave ili da potvrde putem podnošenja odgovarajućih opravdanja.

(3) Jedino UIO ima pravo da traži informacije od trećih lica u vezi sa finansijskim kretanjima koja mogu imati uticaj na obaveze po osnovu indirektnih poreza, nakon neuspjeha u njihovom traženju od lica koje ima obaveze indirektnih poreza.

(4) Radnje ograničene provjere vrše se u prostorijama UIO, izuzev onih propisanih carinskim propisima ili onih u svrhu provjere inventurnih lista poreskih obveznika. Službenici UIO koji vrše radnje provjere izvan prostorija UIO, dužni su da se pridržavaju ovlašćenja propisanih članom 93. ovog zakona.

Član 89

(Faze postupka ograničene provjere)

Kada se postupkom ograničene provjere otkriju odstupanja, UIO dostavlja obvezniku indirektnog poreza predlog razreza da bi omogućio obvezniku da iznese svoje primjedbe. Ako obveznik ne iznese primjedbe na predlog razreza u datom roku, predlog postaje konačan bez preduzimanja daljih radnji od UIO. Ako obveznik indirektnih poreza iznese primjedbe na predlog razreza, UIO izdaje rješenje o razrezu u postupku ograničene provjere.

Član 90

(Okončanje postupka ograničene provjere)

Postupak ograničene provjere može se okončati pokretanjem kontrole ako UIO nema dovoljno osnova za donošenje razreza.

Član 91

(Posljedice razreza izvršenog u postupku ograničene provjere)

(1) Nakon što je utvrđen konačni razrez u okviru ograničene provjere, UIO ne može novim postupkom ograničene provjere vršiti novo utvrđivanje iste obaveze po indirektnom porezu za isti poreski period, ako je u postupku ograničene provjere za kasniji period utvrđeno da je prethodni razrez netačan. Postupak kontrole uvijek se može sprovesti za period za koji je izvršen konačni razrez u postupku ograničene provjere.

(2) Činjenice ili elementi koji određuju obaveze po osnovu indirektnog poreza koji poreski obveznik ili njegov zastupnik prihvataju ne može kasnije osporiti poreski obveznik, osim ako on ne podnese dokaze o činjeničnoj greški.

(3) UIO može donijeti propise i instrukcije za dalje regulisanje ograničenih provjera i njihovu primjenu.

GLAVA IV – POSTUPAK KONTROLE

Član 92

(Kontrola indirektnih poreza)

Svrha kontrole indirektnih poreza je da kontroliše poštovanje obaveza po osnovu indirektnih poreza i vrši ispravku stanja. Kontrola indirektnih poreza sastoji se od izvršavanja administrativnih poslova sa ciljem:

a) otkrivanja činjenica u vezi s indirektnim porezima koje su nepoznate UIO,

b) provjere pouzdanosti i tačnosti informacija koje je podnio obveznik indirektnih poreza,

c) dobijanja informacija koje se odnose na upravljanje indirektnim porezima u skladu s obavezama pružanja informacija i saradnje predviđenih ovim i drugim zakonima o indirektnim porezima,

d) vršenja provjere vrijednosti prava, primanja, prihoda, proizvoda, dobara, nepokretne imovine, firmi i sve druge imovine kada je to potrebno radi utvrđivanja poreskih obveza,

e) vršenja provjere ispunjavanja zahtjeva za dobijanje fiskalnih olakšica ili podsticaja, kao i za primjenu posebnih šema indirektnih poreza ili postupaka oporezivanja,

f) informisanja obveznika indirektnih poreza o njihovim dužnostima i pravima prilikom vršenja kontrole i kako da ih ispune,

g) utvrđivanja razreza indirektnog poreza kao rezultata kontrole indirektnog poreza,

h) obavještavanja i informisanja javnih uprava,

i) ispunjavanja bilo kojih drugih dužnosti utvrđenih u bilo kojem drugom zakonu o indirektnim porezima ili povjerenih od nadlažnih organa.

Član 93

(Ovlašćenja prilikom vršenja kontrole indirektnog oporezivanja)

(1) Kontrola indirektnih poreza vrši se provjerom knjiga, evidencija, spisa, faktura, vaučera, korespondencije od važnosti za indirektne poreze, računarskih baza podataka, programa, evidencija ili spisa koji se odnose na privredne djelatnosti, kao i provjerom dobara ili bilo kojih podataka koje bi UIO trebalo da zna ili koji bi bili potrebni za postupanje u skladu s obavezama plaćanja indirektnih poreza.

(2) Inspektorima UIO za indirektne poreze dozvoljen je ulazak u poslovne prostorije ili bilo koji drugi objekat ili mjesto gdje se obavljaju privredne djelatnosti, odnosno gdje se nalaze dobra ili bilo kakvi dokazi o njima. Ako je radi vršenja kontrole indirektnih poreza potrebno ući u privatne prostorije za stanovanje, primjenjuje se postupak iz člana 69. ovog zakona.

(3) Obveznici indirektnih poreza inspektorima indirektnih poreza pružaju neophodnu pomoć i saradnju tokom vršenja kontrole i stavljaju na raspolaganje sve tražene podatke. Lica koja su obavezna da plaćaju indirektne poreze a koja su pozvana od inspektora za indirektne poreze obavezna su da budu prisutna traženog dana ili u traženo vrijeme lično, ili da pošalju svog pravnog zastupnika. Izuzetno, ako postoji opravdan razlog, inspektori UIO za indirektne poreze mogu da insistiraju da se obveznik indirektnih poreza pojavi lično, a ne njegov pravni zastupnik.

(4) Inspektori UIO smatraju se njegovim predstavnicima sa posebnim ovlašćenjima i na zahtjev obveznika svoj identitet dokazuju službenom legitimacijom.

(5) Organi javne uprave obavezni su da na zahtjev inspektora indirektnih poreza pruže pomoć i zaštitu u izvršavanju njihovih zadataka.

Član 94

(Vrste dokumenata)

(1) Kontrole indirektnog oporezivanja dokumentuju se obavještenjima, zabilješkama, pisanim izjavama i zapisnicima o kontroli.

(2) Zapisnik o kontroli je javna isprava koju sačinjavaju inspektori UIO u svrhu konstatovanja činjenica utvrđenih kontrolom indirektnih poreza.

(3) Zapisnikom o kontroli predlažu se neophodne ispravke stanja, indirektnih poreza ili se konstatuje njihova ispravnost.

Član 95

(Mjere obezbjeđenja u postupku kontrole)

(1) Mjere obezbjeđenja mogu se preduzeti u postupku kontrole da bi se spriječio nestanak, uništenje ili zamjena dokaza u vezi s utvrđivanjem poreske obaveze ili da se negira njihovo postojanje ili predstavljanje.

(2) Mjere uključuju pečaćenja, privremeno oduzimanje ili bilo koje drugo preuzimanje kontrole nad trgovačkom robom i drugim dobrima koja podliježu oporezivanju, knjigama, dokumentima, spisima, prostorijama ili računarskom opremom koja može sadržavati relevantne podatke.

(3) Mjere obezbjeđenja proporcionalne su navedenoj svrsi i vremenski ograničene, a one koje mogu prouzrokovati štetu koju je nemoguće ili teško popraviti ne preduzimaju se.

(4) Mjere obezbjeđenja preduzimaju se bez odlaganja, a UIO donosi zaključak o mjeri obezbjeđenja u roku od 15 radnih dana od dana njihovog donošenja, a ukidaju se ako okolnosti koje su prouzrokovale njihovo donošenje više ne postoje.

Član 96

(Pokretanje i obim postupka kontrole)

(1) Obveznik indirektnih poreza na početku postupka kontrole obavještava se nalogom za kontrolu o vrsti kontrole i obimu radnji, kao i o njegovim pravima i obavezama za vrijeme postupka.

(2) Postupak kontrole može biti djelimičan ili potpun.

(3) Postupci kontrole djelimični su kada su predmet provjere samo pojedine poslovne aktivnosti i činjenice bitne za oporezivanje.

(4) Kada je sačinjen razrez nakon djelimične kontrole, UIO ne može vršiti novu djelimičnu kontrolu za iste obaveze po osnovu indirektnih poreza i za isti period. Ako se kasnijom potpunom kontrolom ustanove nove činjenice ili okolnosti, može se vršiti obnova postupka razreza i za period koji je bio predmet djelimične kontrole.

Član 97

(Rok za vršenje radnji kontrole)

(1) Kontrola indirektnih poreza se vrši bez bilo kakvih odlaganja.

(2) Rokovi iz člana 60. ne odnose se na postupak kontrole indirektnih poreza. Postupak kontrole indirektnih poreza može se produžiti zbog objektivnih okolnosti odlukom direktora UIO.

Član 98

(Mjesto vršenja kontrole)

Kontrola indirektnih poreza može se vršiti kada to bude odgovaralo UIO u:

a) mjestu gdje obveznik ima mjesto boravka u svrhe indirektnih poreza, odnosno gdje njegov pravni zastupnik ima svoju kancelariju ili mjesto boravka,

b) mjestu gdje se poslovanje vrši djelimično ili u potpunosti,

c) mjestu gdje postoji bilo kakav dokaz obaveze po osnovu indirektnih poreza i

d) u objektima UIO.

Član 99

(Vrijeme vršenja kontrole)

Kada se kontrola indirektnih poreza vrši u prostorijama obveznika, poštuje se njegovo radno vrijeme, i kada je moguće, uz zajednički pristanak napravi se dogovor za drugi dan ili vrijeme. Ako to okolnosti nalažu, kontrola se može vršiti bilo kojeg dana i u bilo koje vrijeme.

Član 100

(Sadržaj zapisnika o kontroli)

Zapisnik o kontroli mora da sadrži:

a) mjesto i datum njegovog sačinjavanja,

b) ime, prezime ili naziv firme, identifikacioni broj i mjesto boravka u svrhe indirektnih poreza i iste podatke za zastupnika ako su radnje preduzete u njegovom prisustvu,

c) opis radnji, činjenice i dokaza obavljenih u postupku, a naročito činjenice bitne za izmjenu poreske obaveze, kao i pravni osnov,

d) ako se to može primijeniti, utvrđeno stanje u pogledu indirektnih poreza i predlog za vršenje razreza,

e) pouku o pravnom lijeku,

f) nalaz inspektora o postojanju prekršaja u vezi s indirektnim porezima i

g) bilo koje druge podatke koje utvrdi UIO.

Član 101

(Faze postupka nakon zapisnika o kontroli)

(1) Prije konačnog razreza, UIO dostavlja zapisnik kao predlog razreza obvezniku indirektnih poreza da bi dozvolio obvezniku da dostavi primjedbe.

(2) Obveznik indirektnih poreza ili njegov zastupnik imaju pravo da podnesu svoje primjedbe u roku od pet radnih dana od dana dostavljanja zapisnika.

(3) Ako obveznik indirektnih poreza u utvrđenom roku ne iznese primjedbe na predlog razreza, predlog postaje konačan bez bilo koje druge radnje UIO. U tom slučaju, UIO donosi rješenje o razrezu dodatne poreske obaveze.

Član 102

(Rješenje o razrezu dodatne poreske obaveze)

(1) Rješenjem o razrezu utvrđuje se dodatna poreska obaveza poreskog obveznika za period obuhvaćen kontrolom, odnosno provjerom.

(2) Rješenje sadrži i nalog poreskom obvezniku da dodatnu poresku obavezu plati u ostavljenom roku.

DIO IV Ovlašćenja za izricanje sankcija

GLAVA I – PRINCIPI OVLAŠĆENjA ZA IZRICANjE SANKCIJA O PITANjIMA INDIREKTNOG OPOREZIVANjA

Član 103

(Principi ovlašćenja za izricanje sankcija)

(1) Ovlašćenje za izricanje sankcija o pitanjima indirektnog oporezivanja, uključujući i carinska pitanja, sprovodiće se u skladu sa principima koje propisuju ova pitanja i sa posebnim odredbama ovog zakona.

(2) Posebno će se primjenjivati principi zakonitosti, svrstavanja, odgovornosti, proporcionalnosti i nepodudaranja sa krivičnom odgovornošću i sankcijama za prekršaje po zakonima o indirektnim porezima.

(3) Odgovorno lice ne može za isto činjenje ili nečinjenje biti sankcionisano za prekršaj više od jednog propisa sankcija. U slučaju da činjenje ili nečinjenje može biti prekršaj više od jednog propisa sankcija, primjenjuje se propis za najveću sankciju.

(4) Propisi sankcija za indirektne poreze neće se primjenjivati retroaktivno, osim slučajeva u korist sankcionisanog lica.

Član 104

(Princip odgovornosti za prekršaje po osnovu indirektnih poreza)

(1) Obveznicima indirektnih poreza i subjektima navedenim u članu 18. ovog zakona izreći će se sankcija za prekršaje po osnovu indirektnih poreza kada su za njih odgovorni.

(2) Radnje ili propusti određeni zakonom kao prekršaji neće se smatrati takvim ako:

a) su ih učinila lica koja nisu zakonom ovlašćena za pitanja indirektnih poreza,

b) su nastali kao posljedica više sile,

c) su proizišli iz kolektivne odluke, za one koji su glasali protiv te odluke ili iz opravdanih razloga nisu prisustvovali sastanku kada je odluka donesena,

d) je obveznik indirektnog poreza postupio u skladu sa kriterijumom koji je UIO dao u pisanoj formi objavljivanjem ili obavještenjem i

e) su nastale greškom u informacionim programima obveznika indirektnog poreza kod UIO ili drugih lica koja su zadužena po zakonu o indirektnim porezima.

(3) Lica koja imaju obaveze indirektnih poreza koja dobrovoljno isprave stanje indirektnog poreza ili isprave nepravilne dokumente ili druge netačne informacije prethodno dostavljene UIO neće biti odgovorna.

Član 105

(Princip nepodudarnosti sankcija indirektnih poreza)

(1) Ako UIO smatra da prekršaj ima zakonsko obilježje krivičnog djela, proslijediće predmet tužiocu i obustaviti prekršajni postupak dok:

a) sud ne donese presudu,

b) sud ne odbije optužni akt ili

c) tužilac ne vrati predmet zbog nedovoljnog osnova.

(2) Presuda krivice spriječiće UIO u izricanju bilo koje upravne sankcije za prekršaj.

(3) Ako sud odluči da krivično djelo nije izvršeno, UIO će nastaviti prekršajni postupak sankcionisanja.

(4) Dostavljanje predmeta tužilaštvu obustaviće rok zastarjelosti koji će se nastaviti ako i kada se predmet vrati UIO.

(5) Sankcije koje proističu iz kršenja indirektnog poreza obuhvatiće zateznu kamatu i poseban trošak za zakašnjelo plaćanje kada su naplaćene u postupku prinudne naplate.

GLAVA II – OPŠTE ODREDBE U VEZI S PREKRŠAJIMA I SANKCIJAMA PO OSNOVU INDIREKTNOG POREZA

Član 106

(Odgovorna lica)

(1) Odgovorna lica su ona lica navedena u članu 18. ovog zakona koja čine radnje ili propuste koji su propisani kao prekršaji u ovom zakonu.

(2) Ona lica koja udruženo učestvuju u izvršenju istog prekršaja smatraće se pojedinačno i solidarno odgovornim za plaćanje sankcija.

Član 107

(Odgovorna lica i nasljednici sankcija indirektnih poreza)

(1) Pojedinačno i solidarno odgovornim smatraće se ona lica koja prouzrokuju ili aktivno sarađuju u bilo kojem kršenju zakona i propisa o indirektnim porezima i pravni sljednici bilo kojeg oblika reorganizovanja (vlasništvo, vođenje posla, udruživanje, spajanje, podjela, izdvajanje i sl.) za obaveze preuzete od pravnog prethodnika a koje su proistekle iz poslovanja. Odgovornost u prinudnoj naplati biće ograničena u skladu s odredbama propisanim u zakonu o prinudnoj naplati.

(2) Supsidijarno odgovornim licima smatraće se stvarni i pravni upravnici (predstavnici) pravnih lica ako:

a) nisu preduzeli odgovarajuće mjere koje su u njihovoj nadležnosti kako bi učinili da pravno lice poštuje obaveze indirektnih poreza,

b) su izričito ili prećutno odobrili nepoštovanje subordinatora, ili

c) su sklopili ugovore koji omogućavaju nepoštovanje.

(3) Postupak utvrđivanja i potraživanja pojedinačne i solidarne i supsidijarne odgovornosti biće propisano odredbama koje regulišu prinudnu naplatu.

(4) Sankcije indirektnih poreza ne prenose se na zakonske ili testamentarne nasljednike preminulog lica koje je učinilo prekršaje.

(5) Sankcije za prekršaje indirektnih poreza prenijeće se na nasljednike u skladu sa odredbama u članu 20. ovog zakona, kada su prekršaje učinili subjekti nad kojima je sproveden postupak likvidacije.

Član 108

(Pojam i vrste prekršaja indirektnih poreza)

(1) Prekršaji indirektnih poreza su radnje ili propusti koji su izvršeni namjerno ili iz nehata koji su kao takvi utvrđeni i sankcionisani u ovom ili bilo kojem drugom zakonu o indirektnim porezima.

(2) Prekršaji indirektnih poreza razvrstani su na lakše, teže i teške.

(3) Prekršaji u carinskoj oblasti propisaće se posebnim zakonom.

Član 109

(Procjena težine prekršaja indirektnih poreza)

(1) Prekršaji indirektnog poreza razvrstavaju se na lakše, teže i teške, u skladu sa odredbama članova od 115. do 122. ovog zakona.

(2) Ako je učinilac prekršaja jednom radnjom ili propustom, ili sa više radnji ili propusta učinio više prekršaja koji su razvrstani na lakše, teže i teške, u slučaju novčanog kažnjavanja za svaki prekršaj izreći će se kazna u granicama koje su za taj prekršaj određene.

(3) Prikrivanjem podataka smatra se:

a) nepodnošenje prijava indirektnih poreza,

b) podnošenje prijava indirektnih poreza koje sadrže činjenice ili radnje koje ne postoje ili su sa lažnim iznosima i

c) podnošenje prijava indirektnih poreza sa ukupnim ili djelimičnim propustom u radnjama, prihodu ili bilo kojim drugim podacima koji mogu izmijeniti iznos obaveze indirektnih poreza.

(4) Lažnim sredstvima smatraju se:

a) nepravilnosti u računovodstvu/knjigovodstvu i/ili u knjigama ili registrima utvrđenim u zakonu,

b) nepravilnosti su i sljedeće radnje koje nisu ograničene na navedeno:

1) nepoštovanje računovodstvenih principa, vođenja knjigovodstva ili knjiga ili registra koje je UIO propisao kao obavezujuće i/ili zakona koji propisuju ove obaveze,

2) primjenu računovodstva ili vođenje knjiga ili registra sa netačnim i neistinitim knjiženjima događaja i iznosa,

3) računovodstvo koje se ne vodi po principima sveobuhvatnosti, pojedinačnog iskazivanja i blagovremenog knjiženja izvršenih radnji,

4) računovodstvo sa nepouzdanim obračunom na način koji bi promijenio fiskalnu važnost ili značenje,

c) upotreba faktura, priznanica ili bilo kojih drugih dokumenata koji su lažni ili falsifikovani i

d) korišćenje “podmetnutih lica” (formalno ovlašćenih lica) sa njihovim pristankom ili bez pristanka, na način da prekršilac s namjerom da sakrije svoj identitet ostavlja utisak da je obaveza indirektnih poreza nastala od trećeg lica.

Član 110

(Vrste sankcija)

(1) Prekršaji indirektnih poreza sankcionišu se izricanjem novčanih kazni, a ako je utvrđeno u zakonu i propisima, i sporednim nenovčanim sankcijama.

(2) Novčane kazne mogu se sastojati od novčanih kazni u fiksnom iznosu ili proporcionalnih stopa.

(3) Nenovčane sankcije izriču se kada se smatra da novčana kazna nije proporcionalna učinjenom prekršaju. Nenovčana sankcija može se sastojati od gubitka prava sklapanja ugovora o snabdijevanju sa UIO, gubitka prava na subvencije po ovom zakonu, nastavka upotrebe odobrenih administrativnih povlastica i sve drugo zakonom propisano.

Član 111

(Kriterijumi za klasifikaciju sankcija)

(1) Sankcije indirektnih poreza razvrstavaće se u skladu sa sljedećim kriterijumima do mjere do koje se mogu primjenjivati:

a) ponavljanje prekršaja indirektnih poreza,

b) iznos neplaćenih indirektnih poreza,

c) osnovno nepoštovanje obaveza fakturisanja ili podnošenja dokumentacije i

d) ako obveznik ne stavi prigovor na dodatni razrez koji izvrši UIO.

(2) Kriterijumi iz stava (1) ovog člana mogu se primjenjivati istovremeno.

Član 112

(Umanjenje kazni)

(1) Obveznik indirektnih poreza dobiće umanjenje sankcije za 50% ako:

a) je u potpunosti iskazao svoje obaveze po zahtjevu, u potpunosti sarađivao u obračunavanju svojih dodatnih obaveza i nije sprečavao provjeru ni na koji način, uključujući i davanje lažnih podataka,

b) nije uložio žalbu na razrez indirektnih poreza,

c) je na vrijeme platio utvrđene obaveze indirektnih poreza.

Član 113

(Prestanak odgovornosti proistekle iz prekršaja indirektnih poreza)

(1) Odgovornosti za prekršaje indirektnih poreza ugasiće se u slučaju smrti lica koje je prekršilo propis indirektnih poreza ili istekom perioda od pet godina od dana kada je učinjen prekršaj.

(2) Zastarjelost za izricanje sankcija indirektnih poreza obustaviće se:

a) bilo kojom radnjom UIO sa ciljem izricanja sankcije ako je lice koje je učinilo prekršaj znalo za to ili bilo svjesno te radnje,

b) podnošenjem predmeta organu nadležnom za postupanje u krivičnim predmetima i

c) bilo kojom radnjom lica koje je učinilo prekršaj prema UIO, a u vezi sa krivičnim predmetom.

(3) Zastarjelost se proglašava po službenoj dužnosti

Član 114

(Prestanak sankcija)

(1) Sankcije indirektnih poreza ugasiće se:

a) plaćanjem ili poštovanjem,

b) zastarjelošću,

c) prebijanjem,

d) oprostom i

e) smrću svih lica koja su dužna da plate ili poštuju sankcije.

(2) Prinudna naplata sankcija izvršiće se u skladu s odredbama o prinudnoj naplati obaveza indirektnih poreza.

(3) Sankcije indirektnih poreza koje su plaćene bez osnova (bez obaveze za činjenje) smatraće se kao neosnovana plaćanja u smislu ovog zakona.

GLAVA III – KLASIFIKACIJA PREKRŠAJA I SANKCIJA INDIREKTNIH POREZA

Član 115

(Prekršaji zbog neplaćanja duga po osnovu indirektnih poreza)

(1) Prekršaj indirektnih poreza je cjelokupno ili djelimično nepoštovanje obaveze plaćanja obaveza po osnovu indirektnih poreza u zakonu utvrđenim rokovima za svaki indirektni porez, osim ako plaćanje nije prilagođeno stanju kao što je propisano u članu 104. stav (3) ovog zakona.

(2) Osnovica za sankcije indirektnih poreza je neplaćeni iznos.

(3) Prekršaj iz stava (1) ovog člana može biti lakši, teži ili teški, u skladu sa sljedećim propisima:

a) lakši prekršaj – za neplaćene iznose do 1.000 KM

b) teži prekršaj – za neplaćene iznose veće od 1.000 KM

c) teški prekršaj bez obzira na visinu neplaćenog iznosa je ako:

1) postoji prikrivanje,

2) postoji upotreba lažnih sredstava i/ili lažnih ili falsifikovanih faktura ili drugih dokumenata koji se moraju izdavati kao dokumentacija za transakcije,

3) postoji nepravilnost u knjigovodstvu/računovodstvu koja pokazuje procenat veći za 10% od osnovice za sankciju.

(4) Kazne za prekršaje iz stava (1) ovog člana su sljedeće:

a) za lakši prekršaj iznos koji je jednak iznosu od 50% od neplaćenog iznosa,

b) za teži prekršaj iznos od 100% do 150% od neplaćenog iznosa i

c) za teški prekršaj iznos od 150% do 200% od neplaćenog iznosa.

(5) Procenat novčanih kazni razvrstava se u skladu s odredbama iz člana 111. ovog zakona.

Član 116

(Prekršaj zbog nepoštovanja obaveze podnošenja prijava indirektnih poreza ili dokumenata potrebnih za izvršenje razreza)

(1) Prekršaj indirektnih poreza je nepoštovanje obaveze podnošenja ispravnih i potpunih prijava ili dokumenata koji omogućavaju UIO da izvrši razrez duga po osnovu indirektnih poreza onih indirektnih poreza koji nisu naplaćeni u postupku samooporezivanja, uključujući sve one u vezi sa carinskim obavezama, osim ako obveznik indirektnih poreza nije prilagodio stanje kao što je propisano u članu 104. stav (3) ovog zakona.

(2) Osnovica za sankciju je:

a) iznos iz prijave u slučajevima kada prijava nije podnesena,

b) razlika između iznosa stvarnog razreza i iznosa koji bi proizišao iz podnesenih podataka.

(3) Prekršaj iz stava (1) ovog člana može biti lakši, teži ili teški, u skladu sa propisima u ovom članu:

a) lakši prekršaji – kada je osnovica za sankcije manja od 1.000 KM,

b) teži prekršaji – kada je osnovica za sankcije veća od 1.000 KM,

c) teški prekršaji – bez obzira na osnovicu za sankcije ako postoji:

1) prikrivanje,

2) upotreba lažnih sredstava i/ili lažnih ili falsifikovanih faktura ili drugih dokumenata koji se moraju izdavati kao dokumentacija za transakcije i

3) nepravilnost u knjigovodstvu/računovodstvu koja pokazuje procenat veći za 10% od osnovice za sankciju.

(4) Kazne za prekršaje iz stava (1) ovog člana su sljedeće:

a) za lakši prekršaj – iznos koji je jednak iznosu od 50% od osnovice za sankciju,

b) za teži prekršaj – iznos od 100% do 150% od osnovice za sankciju i

c) za teški prekršaj – iznos od 150% do 200% od osnovice za sankciju.

(5) Procenat novčanih kazni razvrstavaće se u skladu s odredbama iz člana 111. ovog zakona.

Član 117

(Prekršaj zbog nepropisnog sticanja povrata i /ili nadoknada)

(1) Prekršaj indirektnih poreza je nepropisno sticanje povrata proisteklih iz pravila za svaki indirektni porez.

(2) Osnovica za sankciju je nepropisno stečeni povrat.

(3) Prekršaj iz stava (1) ovog člana može biti:

a) lakši prekršaj – kada je osnovica za sankcije manja od 1.000 KM,

b) teži prekršaj – kada je osnovica za sankcije veća od 1.000 KM i

c) teški prekršaj – bez obzira na osnovicu za sankcije ako postoji:

1) prikrivanje,

2) upotreba lažnih sredstava i/ili lažnih ili falsifikovanih faktura, ili drugih dokumenata koji se moraju izdavati kao dokumentacija za transakcije i

3) nepravilnost u knjigovodstvu/računovodstvu koja pokazuje procenat veći od 10% od osnovice za sankciju.

(4) Kazne za prekršaj iz stava (1) ovog člana su sljedeće:

a) za lakši prekršaj – iznos koji je jednak iznosu od 50% od osnovice za sankciju,

b) za teži prekršaj – iznos od 100% do 150% od osnovice za sankciju i

c) za teški prekršaj – iznos od 150% do 200% od osnovice za sankciju.

(5) Procenat novčanih kazni razvrstavaće se u skladu s odredbama člana 111. ovog zakona.

Član 118

(Prekršaj zbog nepropisnog zahtjeva za povrate, nadoknade, olakšice ili fiskalne podsticaje)

(1) Prekršaj indireknih poreza je nepropisno podnošenje zahtjeva za povrate, proistekle iz propisa za svaki indirektni porez izostavljanjem bitnih podataka ili unošenjem lažnih podataka u prijave, obavještenja ili zahtjeve, čak i u slučajevima kad povrat nije izvršen. Prekršaj iz ovog stava smatra se težim, a osnovica za sankciju je nepropisno traženi iznos. Kazna za prekršaj iz ovog stava je iznos od 50% od osnovice za sankciju.

(2) Prekršaj indirektnih poreza je nepropisno podnošenje zahtjeva za fiskalne olakšice ili podsticaje izostavljanjem bitnih podataka ili unošenjem lažnih podataka, osim ako nepropisan zahtjev čini prekršaj iz čl. 115, 116. ili 119. ovog zakona ili stava (1) ovog člana. Ovakvo ponašanje sankcioniše se u fiksnom iznosu od 1.000 KM.

Član 119

(Prekršaj zbog podnošenja netačnih podataka

u prijavama indirektnih poreza i ispravama)

(1) Prekršaj indirektnih poreza je podnošenje prijava indirektnih poreza ili carinskih isprava koje sadrže nepotpune, netačne ili lažne podatke.

(2) Ako prekršaj iz stava (1) ovog člana ne prouzrokuje ekonomsku štetu UIO ili ne nametne ekonomski rizik javnim prihodima, sankcija će biti teža i propisuje se u fiksnom iznosu od 1.000 KM.

(3) Ako prekršaj iz stava (1) ovog člana prouzrokuje ekonomsku štetu UIO ili nametne ekonomski rizik javnim prihodima, smatraće se teškim prekršajem.

(4) Osnovica sankcije biće iznos prouzrokovane ekonomske štete.

(5) Kazna za prekršaj iz stava (3) ovog člana je iznos od 150% do 200% od osnovice za sankciju.

(6) Procenat novčane kazne razvrstaće se u skladu s odredbama iz člana 111. ovog zakona.

Član 120

(Prekršaj zbog neblagovremenog podnošenja prijava indirektnih poreza ili isprava)

(1) Prekršaj indirektnih poreza je nepodnošenje prijava indirektnih poreza ili isprava u zakonom propisanom roku za svaki indirektni porez.

(2) Ako prekršajem iz stava (1) ovog člana nije učinjena ekonomska šteta UIO, prekršaj se smatra lakšim i kazna se propisuje u fiksnom iznosom od 500 KM.

(3) Ako je prekršajem iz stava (1) ovog člana učinjena ekonomska šteta za UIO ili ekonomski rizik javnim prihodima, prekršaj se smatra težim i kazna se propisuje u fiksnom iznosu od 1.000 KM.

Član 121

(Prekršaj zbog otpora, opstrukcija, izgovora ili odbijanja prema radnjama UIO)

(1) Teški prekršaj indirektnih poreza je otpor, opstrukcija ili neopravdani izgovor ili odbijanje poštovanja radnji UIO.

(2) Teškim prekršajem navedenim u stavu (1) ovog člana smatra se da je obveznik indirektnih poreza izvršio bilo koju radnju ili propust da bi odgodio, spriječio ili ometao bilo koju radnju UIO, a u vezi sa poštovanjem obaveza indirektnih poreza.

(3) Otporom, opstrukcijom, neopravdanim izgovorom ili odbijanjem poštovanja radnji smatra se:

a) neolakšavanje provjere dokumenata, izvještaja, evidencija, knjiga, registara, spisa, faktura, vaučera, glavnih ili sporednih računovodstvenih stavki, informatičkog programa i datoteke, sistema rada i kontrole i svakog drugog podatka koji je značajan za indirektni porez,

b) neodazivanje na propisno dostavljene pozive,

c) nepojavljivanje, osim ako je propisno dokazana viša sila, na mjesto ili u vrijeme navedeno u pozivu obvezniku indirektnih poreza,

d) odbijanje ili neosnovano ometanje ovlašćenih službenika UIO prilikom ulaska, boravka ili provjere prostorija, mašinerije, instalacija i radnji u vezi sa obavezama indirektnih poreza,

e) bilo koja vrsta pritiska, sile, prinude ili nepropisnog uticaja na službenikeUIO,

f) bilo koje kršenje mjera obezbjeđenja koje je uveo UIO i

g) sve ostalo utvrđeno zakonom ili može biti utvrđeno.

(4) Kazna za prekršaj iz stava (1) ovog člana iznosi 2% od prethodnog godišnjeg prometa prekršioca sa minimumom od 10.000 KM i maksimumom od 500.000 KM.

Član 122

(Drugi prekršaji indirektnih poreza)

(1) Lakšim prekršajima indirektnih poreza smatra se nepoštovanje obaveza:

a) u smislu informisanja UIO o adresi sjedišta ili promjeni adrese sjedišta i

b) u vezi sa upotrebom identifikacionog broja ili bilo kojeg drugog broja ili šifre propisane zakonon o indirektnim porezima ili carinama.

(2) Težim prekršajima indirektnih poreza smatra se:

a) nepoštovanje obaveza knjigovodstva i računovodstva,

b) nepoštovanje obaveza pravljenja i izdavanja faktura ili drugih dokumenata za transakcije,

c) nepoštovanje obaveza dostavljanja informacija traženih od UIO,

d) nepoštovanje obaveza čuvanja tajnosti onih koji zadržavaju porez ili onih koji su dužni da izvrše plaćanje u ratama (na račun) kao što je utvrđeno u članu 52. ovog zakona i

e) bilo koji lakši prekršaj učinjen više od dva puta.

(3) Bilo koji prekršaj iz stava (2) ovog člana koji uključuje prikrivanje, upotrebu lažnih sredstava i/ili upotrebu lažnih ili falsifikovanih faktura ili drugih dokumenata koji se moraju izdavati kao dokumentacija za transakcije ili je učinjen više od dva puta smatra se teškim prekršajem.

(4) Kazne za prekršaje iz st. (1), (2) i (3) ovog člana su sljedeće:

a) za lakši prekršaj – fiksni iznos od 500 KM,

b) za teži prekršaj – fiksni iznos od 1.000 KM i

c) za teški prekršaj – fiksni iznos od 1.500 KM.

GLAVA IV – POSTUPAK SANKCIONISANjA U VEZI SA PITANjIMA INDIREKTNIH POREZA

Član 123

(Propisi postupka sankcionisanja u vezi sa pitanjima indirektnih poreza)

Postupak sankcionisanja u vezi sa pitanjima indirektnih poreza propisuje se posebnim pravilima utvrđenim u ovom poglavlju i podzakonskim aktima koji se mogu donijeti za njihovu primjenu

Član 124

(Postupak izricanja sankcija)

(1) Postupak sankcionisanja u vezi sa pitanjima indirektnih poreza radi zaštite prava lica koje ima obaveze indirektnih poreza odvojen je od postupka upravljanja indirektnim porezima i propisan je u Dijelu IV ovog zakona, osim ako lice koje ima obaveze indirektnih poreza odustane od tog prava. U tom slučaju i jedan i drugi postupak mogu se istovremeno sprovoditi.

(2) U slučaju da je lice koje ima obaveze indirektnih poreza odustalo od odvojenog postupka, sva pitanja u vezi sa prekršajima analiziraju se u odgovarajućem postupku upravljanja indirektnim porezima, kao što je propisano podzakonskim aktima.

(3) Odustajanje od odvojenog postupka propisuje se podzakonskim aktima.

(4) Obavještenja u postupku sankcionisanja dostavljaju se obveznicima indirektnih poreza, kao što je propisano u čl. od 64. do 68. ovog zakona.

Član 125

(Pokretanje postupka sankcionisanja)

(1) Postupak sankcionisanja u vezi sa pitanjima indirektnih poreza pokreće se po službenoj dužnosti dostavljanjem rješenja nadležnog organa počiniocu prekršaja.

(2) Postupci sankcionisanja koji su pokrenuti kao posljedica postupka pokrenutog ispravom ili postupka provjere podataka, provjera ili kontrola ne mogu se pokrenuti u predmetima ovih postupaka ako je istekao period od tri mjeseca od uručenja dokumenta o razrezu ili rješenja počiniocu prekršaja.

Član 126

(Sprovođenje postupka sankcionisanja)

(1) U periodu ispitivanja u toku postupka sankcionisanja primjenjuju se posebna pravila koja se odnose na radnje indirektnih poreza i postupaka propisanih u članu 60. ovog zakona.

(2) Podaci, dokazi ili okolnosti koji se koriste ili su dobijeni u bilo kojim postupcima upravljanja indirektnim porezima propisanim u Dijelu III ovog zakona i koji će se razmatrati u postupku sankcionisanja cijene se zajedno prije predloga rješenja o izricanju sankcije.

(3) U sprovođenju postupka sankcionisanja mogu se preduzeti bilo koje mjere obezbjeđenja u skladu sa odredbama iz člana 105. ovog zakona.

(4) Kada su faze postupka završene izrađuje se predlog rješenja koje sadrži sljedeće:

a) činjenice,

b) pravne kvalifikacije činjenica,

c) vrste prekršaja koji se činjenicama mogu ustanoviti ili ako je određeno nepostojanje prekršaja ili odgovornosti i

d) predložene sankcije sa primijenjenim kriterijumom za određivanje i zakonskim osnovom.

(5) Predlog rješenja uručuje se licu koje je učinilo prekršaj i koje ima pravo da u roku od 15 dana dostavi odgovarajuće dokaze i činjenice i ostale dokumente koji mu idu u prilog.

Član 127

(Okončanje postupka sankcionisanja)

(1) Postupak sankcionisanja može se okončati rješenjem ili istekom vremena.

(2) Postupak sankcionisanja okončava se u roku od šest mjeseci od dana uručenja obavještenja o pokretanju postupka licu koje je učinilo prekršaj. Postupak se smatra okončanim onog dana kada je uručeno rješenje licu koje je učinilo prekršaj. Pravila navedena u stavu (2) iz člana 65. ovog zakona primjenjuju se za donošenje rješenja i računanje rokova.

(3) Rješenje o izricanju sankcije treba da sadrži:

a) utvrđene činjenice,

b) ocjenu dokaza,

c) kvalifikaciju učinjenog prekršaja indirektnih poreza,

d) identifikaciju počinioca prekršaja,

e) odmjeravanje visine izrečene kazne sa primijenjenim kriterijumom za određivanje ili umanjenja ako se mogu primijeniti,

f) nepostojanja prekršaja ili odgovornosti ako se to utvrdi.

(4) Istek roka utvrđenog u stavu (2) ovog člana bez donošenja rješenja dovodi do obustavavljanja postupka. Obustavljanje postupka proglašava se po službenoj dužnosti ili na zahtjev počinioca prekršaja i ima za posljedicu okončanje predmeta i zabranu UIO da pokrene bilo koji novi postupak sankcionisanja za isti prekršaj.

(5) Organi nadležni za izricanje sankcija su ovlašćene organizacione jedinice UIO.

Član 128

(Pravni lijekovi protiv rješenja o izrečenoj sankciji)

(1) Protiv rješenja o izrečenoj sankciji može se podnijeti žalba samostalno u skladu sa odredbama ovog zakona. U slučajevima kada lice koje ima obaveze indirektnih poreza takođe podnese žalbu protiv duga po osnovu indirektnog poreza, žalbe se sjedinjuju.

(2) Organ nadležan za odlučivanje po žalbama razmatra sankciju bez obaveze za bilo kakvo umanjenje izrečene sankcije koja je obračunata u skladu sa odredbama 112. ovog zakona.

(3) Podnošenje žalbe protiv rješenja ne odlaže njegovo izvršenje, niti obustavlja obračunavanje zatezne kamate.

DIO V Pregled upravnih radnji UIO

GLAVA I – OPŠTE ODREDBE

Član 129

(Ovlašćenje UIO u postupcima po pravnim lijekovima)

UIO je ovlašćen za odlučivanje u postupcima po pravnim lijekovima u vezi sa pitanjima indirektnih poreza uključujući i carinska pitanja.

Član 130

(Mjesna nadležnost UIO u postupcima po pravnim lijekovima)

Osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom, za odlučivanje u postupcima indirektnog oporezivanja nadležna je organizaciona jedinica UIO na čijoj teritoriji je poreski obveznik registrovan ili je morao biti registrovan.

Član 131

(Pravni lijekovi)

(1) Rješenja UIO u vezi sa indirektnim porezima i mjerama izricanja sankcija mogu se izmijeniti u skladu sa odredbama ove glave putem:

a) žalbi,

b) vanrednih pravnih lijekova.

(2) Drugostepeno rješenje UIO potvrđeno odlukama nadležnog suda ne može se izmijeniti u postupcima po pravnim lijekovima.

Član 132

(Ovlašćenje za postupanje u postupcima po pravnim lijekovima)

U postupcima po pravnim lijekovima primjenjuju se pravila o pravnoj legitimaciji i zastupanju propisana u čl. od 24. do 27. ovog zakona.

Član 133

(Uručenje rješenja po pravnim lijekovima)

Uručenje rješenja UIO u postupcima po pravnim lijekovima obavlja se na način propisan u čl. od 64. do 68. ovog zakona.

Član 134

(Rokovi za donošenje rješenja po pravnim lijekovima)

UIO donosi rješenje u postupku po pravnim lijekovima u roku propisanom u sljedećim članovima i to rješenje dostavlja zainteresovanim licima.

Član 135

(Rješenja po pravnim lijekovima)

Rješenja u postupcima po pravnim lijekovima moraju biti zasnovana na činjenicama i zakonu u skladu s kojim je dato rješenje doneseno.

GLAVA II – ŽALBA

Član 136

(Podnošenje žalbi)

Protiv svakog prvostepenog rješenja koje donese UIO ili radnji koje utiču na pravni status lica, izuzev razreza koji su sačinjeni umjesto poreskih prijava indirektnih poreza koje nisu dostavljene u zakonom ostavljenom roku, može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana uručenja rješenja, osim ako ovim ili bilo kojim drugim zakonom koji se odnosi na indirektne poreze nije drugačije propisano.

Član 137

(Posljedice žalbi)

(1) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

(2) Izuzetno od prethodnog stava, izvršenje rješenja može se odgoditi ako poreski obveznik podnese odgovarajuće garancije kojim se obezbjeđuje plaćanje obaveza po osnovu indirektnih poreza.

(3) Ukoliko tokom žalbenog postupka garancija prestane biti punovažna, ili ne pokriva više cjelokupni iznos obaveze koja je predmet žalbe, podnosilac žalbe će, na zahtjev UIO, u roku od 10 radnih dana podnijeti novu ili dodatnu garanciju. Rješenje se izvršava odmah ako podnosilac žalbe ne dostavi traženu garanciju.

(4) Garancije se vraćaju ili oslobađaju tek nakon što nadležni organ koji odlučuje o žalbi poreskog obveznika datu obavezu poništi, ili nakon što je obaveza u potpunosti plaćena uključujući i sve kamate, troškove i novčane kazne koje su proistekle kao posljedica proteka vremena ili zbog prinudnih mjera preduzetih sa ciljem izmirenja obaveze po indirektnim porezima.

(5) Vrste garancija koje se prihvataju u smislu odgađanja izvršenja rješenja su one koje su navedene u članu 47. ovog zakona za odobrenje odgode plaćanja.

Član 138

(Rad prvostepenog organa po žalbi)

(1) Poreski obveznik podnosi žalbu prvostepenom organu koji je donio rješenje.

(2) Prvostepenu odluku po žalbi donosi prvostepeni organ UIO koji je donio rješenje, u roku od mjesec dana od dana podnošenja žalbe. Prvostepeni organ donosi novo rješenje koje se podnosiocu žalbe uručuje u skladu sa odredbama čl. od 64. do 68. ovog zakona koje se odnose na uručivanje dokumenata.

Član 139

(Rješavanje drugostepenog organa po žalbi)

(1) Protiv rješenja koje je donio prvostepeni organ po žalbi, poreski obveznik ima pravo žalbe drugostepenom organu.

(2) Direktor UIO odlučuje po žalbi u drugoj upravnoj instanci, koji rješenje donosi i dostavlja u roku od tri mjeseca od dana prijema žalbe.

(3) Rješenje drugostepenog organa po žalbi je konačni upravni akt.

Član 140

(Upravni spor)

(1) Protiv rješenja drugostepenog organa može se pokrenuti upravni spor tužbom kod Upravnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine.

(2) Pravo na pokretanje upravnog spora kod Upravnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine imaju ona lica, obveznici indirektnih poreza, čija su prava ili interesi direktno ugroženi rješenjima drugostepenog organa.

(3) Upravni spor kod Upravnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine pokreće se, ako nije drugačije propisano posebnim zakonom, u roku od mjesec dana od dana nakon uručenja dokumenta, koji je konačni upravni akt, zainteresovanoj strani.

(4) Pokretanje upravnog spora ne odgađa izvršenje rješenja, osim ako obveznik indirektnog poreza podnese odgovarajuće garancije koje će obezbijediti plaćanje obaveza po osnovu indirektnih poreza. Garancije za odgođena plaćanja propisane u članu 47. ovog zakona smatraju se odgovarajućim za odgađanje izvršenja osporenog rješenja..

GLAVA III – VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Član 141

(Posebni postupci ocjenjivanja)

Posebni postupci ocjenjivanja su:

a) pregled radnji koje su ništave,

b) ispravka greške,

c) povrat neosnovanih plaćanja i

d) opoziv radnji.

Član 142

(Ništavost)

(1) Direktor UIO oglasiće apsolutno ništavim rješenje ako:

a) je rješenje donio stvarnonenadležan organ,

b) bi izvršenje rješenja moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo po krivičnom zakonu,

c) izvršenje rješenja uopšte nije moguće,

d) ako je rješenje doneseno bez poštovanja zakonske procedure za donošenje takvog rješenja,

e) se rješenjem krše osnovna prava i slobode,

f) je utvrđeno bilo kojim zakonom na državnom nivou .

(2) Postupak za oglašavanje rješenja ništavim pokreće:

a) organ koji je donio rješenje,

b) nadređeni organa koji je donio rješenje,

c) na zahtjev stranke.

(3) Rješenje iz stava (1) ovog člana donosi se i o njemu se stranka obavještava u roku od šest mjeseci od dana kada je stranka podnijela zahtjev za oglašavanje rješenja ništavim, ili od dana kada je UIO, po službenoj dužnosti, zainteresovanoj strani uručio odluku o pokretanju postupka.

(4) Rješenje iz stava (1) ovog člana je konačno u upravnom postupku i protiv njega stranka može pokrenuti upravni spor.

Član 143

(Ispravka greške ili činjenica)

(1) UIO može u svakom momentu ispraviti, po službenoj dužnosti ili na zahtjev legitimne stranke, svaku grešku u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju, kao i druge očigledne netačnosti u odluci, ako od donošenja rješenja nije proteklo više od pet godina.

(2) Rješenje o ispravci donosi isti organ koji je donio rješenje koja sadrži greške, u roku od tri mjeseca od dana prijema zahtjeva legitimne stranke, ili od dana kada je odluka o pokretanju postupka po službenoj dužnosti uručena zainteresovanoj strani.

(3) Rješenje legitimnoj stranci uručuje se u skladu sa odredbama čl. od 64. do 68. ovog zakona koji se odnosi na uručivanje dokumenata.

(4) Obveznik indirektnih poreza ima pravo podnošenja žalbe drugostepenom organu protiv rješenja koje je donio prvostepeni organ.

Član 144

(Povrati neosnovanih plaćanja)

(1) Obveznici indirektnih poreza i njihovi nasljednici imaju pravo povrata neosnovano plaćenog iznosa uplaćenog UIO, uz zakonsku kamatu, ako nije proteklo više od pet godina od uplate neosnovanog iznosa.

(2) Postupak se pokreće po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke u sljedećim slučajevima kada je:

a) uplata indirektnog poreza, duga ili novčane kazne duplo uplaćena,

b) plaćeni iznos veći od iznosa duga,

c) uplata izvršena nakon što je nastupila zastarjelost i

d) to utvrđeno propisima o indirektnim porezima.

(3) Na rješenje doneseno u ovom postupku može se uložiti žalba.

(4) Rješenje o povratu neosnovanih plaćanja donosi se i dostavlja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili od dana uručenja odluke o pokretanju postupka po službenoj dužnosti zainteresovanoj strani.

Član 145

(Opoziv radnji)

(1) UIO opoziva vlastite upravne radnje u korist poreskog obveznika, ako se:

a) njima očigledno krši zakon,

b) ustanovi da je tokom postupka zainteresovana stranka izgubila mogućnost odbrane.

(2) Opoziv se može izvršiti samo ako nije prošlo više od pet godina od dana obavještavanja o upravnim radnjama.

(3) Opoziv se uvijek vrši po službenoj dužnosti, a nadležni organ koji donosi rješenje ne može biti isti onaj organ koji je izvršio upravne radnje koje su predmet opoziva.

(4) Rješenje se donosi u roku od šest mjeseci od dana obavještavanja o pokretanju postupka i dostavlja se zainteresovanoj strani.

(5) Na rješenje o opozivu ne može se izjaviti žalba u upravnom postupku.

DIO VI Dodatne odredbe

Član 146

(Pojedinačna i solidarna odgovornost entiteta, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i drugih upravnih organa)

Entiteti, Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine i svi drugi upravni organi koji imaju pravne ili ekonomske interese u bilo kojim radnjama koje sprovode entiteti koje daju osnov za obaveze indirektnih poreza, pojedinačno i solidarno odgovorni su za plaćanje obaveza po osnovu indirektnih poreza proporcionalno njihovom učešću u poslovima.

Član 147

(Stečajni postupak)

Primjena odredaba iz člana 44. ovog zakona uvijek se prilagođava eventualnim izmjenama zakonskih propisa o stečaju kada do njih dođe.

Član 148

(Utvrđivanje građanske odgovornosti kao rezultat krivičnih djela protiv UIO)

(1) U radnjama koje imaju obilježja krivičnih djela protiv UIO građanska odgovornost obuhvatiće neplaćeni dug, uključujući kamate, naknadne terete i troškove i naplaćuje se prinudnim putem.

(2) Kada se donese presuda, nadležni sud šalje primjerak presude UIO, uz zahtjev da naplati cijeli iznos neplaćenog duga. Isto se primjenjuje kada je sud donio odluku o privremenom izvršenju presude.

(3) UIO obavještava sud o rezultatu naplate neplaćenog duga.

DIO VII Završne odredbe

Član 149

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Rješenje o otkazu ugovora o radu radniku usljed ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih promjena

0

RJEŠENjE O OTKAZU UGOVORA O RADU RADNIKU USLjED EKONOMSKIH, TEHNIČKIH ILI ORGANIZACIJSKIH PROMJENA

MEMORANDUM POSLODAVCA

Broj: _____/_____

Datum: __________ godine

Na osnovu člana 96. stav 1. tačka a), a u vezi sa čl. 112. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH” br. _______________ – u daljem tekstu: Zakon), člana _____ općeg akta _______________ (kolektivnog ugovora ako je zaključen uz navođenje broja “Sl. novine FBiH” u kojim je objavljen) i člana _____ Pravilnika o radu _______________ (navesti puni naziv općeg akta poslodavca kao i broj i datum donošenja), direktor _______________ (naziv poslodavca), dana __________ godine, donosi

RJEŠENjE

1. Radniku _______________ (ime i prezime), raspoređenom na radno mjesto __________ (naziv radnog mjesta) otkazuje se ugovor o radu broj _____ od __________ godine, usljed _______________ (ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih promjena kod poslodavca – navesti jednu od nabrojanih promjena zbog koje radniku prestaje radni odnos) i nemogućnosti obezbjeđivanja drugog posla radniku.

2. Radniku radni odnos prestaje dana __________ godine, nakon isteka otkaznog roka.

3. Radnik ima pravo na otpremninu, u iznosu od _____ KM, čija visina je utvrđena u skladu sa _______________ (kolektivnim ugovorom ili Pravilnikom o radu). Isplata otpremnine radniku će se izvršiti na njegov tekući račun prilikom isplate plaće.

4. Poslodavac će radniku isplatiti sve neisplaćene plaće, naknade plaće i druga primanja koja je radnik ostvario do dana prestanka radnog odnosa u skladu sa _______________ (kolektivnim ugovorom ili Pravilnikom o radu) i ugovorom o radu radnika.

5. Danom prestanka radnog odnosa radniku prestaju sva prava, obaveze i odgovornosti na radu i po osnovu rada kod poslodavca.

6. Ovo rješenje je konačno danom dostavljanja radniku.

O b r a z l o ž e nj e

Poslodavac je sa radnikom _______________ (ime i prezime) zaključio ugovor o radu pod brojem _____ od __________ godine, kojim je radnik zasnovao radni odnos kod poslodavca _______________ (naziv poslodavca) na radnom mjestu __________ (naziv radnog mjesta).

Kod poslodavca je usljed ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih promjena koje se ogledaju ____________________ (poslodavac mora obrazložiti koje su to promjene i koje su posljedice na način poslovanja prouzrokovale) prestala potreba za obavljanjem određenog posla (došlo do smanjenja obima posla kod poslodavca).

Član 96. stav 1. tačka a) Zakona propisuje da Poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu, uz propisani otkazni rok, ako je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Stavom dva istog člana propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučajevima iz stava 1. ovog člana, ako se ne može osnovano očekivati od poslodavca da zaposli radnika na druge poslove ili da ga prekvalifikuje i dokvalifikuje za rad na drugim poslovima.

S obzirom na ovu odredbu, činjenicu da poslodavac ne može zaposliti radnika na druge poslove ili ga prekvalifikovati i dokvalifikovati za rad na drugim poslovima, bilo je neophodno radniku otkazati ugovor o radu. Radniku radni odnos prestaje dana __________ godine, tj. nakon isteka otkaznog roka.

Radnik ima pravo na otkazni rok u trajanju od _____ dana, shodno članu 105. Zakona i članu _____ _______________ (kolektivnog ugovora ili Pravilnika o radu).

Pravo na otpremninu u iznosu od _____ konvertibilnih maraka, utvrđeno je na osnovu prosječne mjesečne plaće radnika isplaćene u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca (minimalno dvije godine), shodno članu 111. Zakona o radu i članu _____ _______________ (kolektivnog ugovora ili Pravilnika o radu).

Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja.

Pravna pouka: Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa dužan je u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava. Ako poslodavac u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu prava ili postizanja dogovora o mirnom rješavanju spora iz člana 116. stav 1. ovog zakona ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 90 dana podnijeti tužbu pred nadležnim sudom.

Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. ovog člana, osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom.

DIREKTOR

_______________

Dostaviti:

1. _______________ (ime i prezime radnika)

2. Službi za opće, pravne i kadrovske poslove

3. Službi za materijalno-finansijske poslove

4. a/a

Obaveza rezidenta ukoliko ne dostavlja cbc izvještaj

0
OBAVEZA REZIDENTA UKOLIKO NE DOSTAVLjA CBC IZVJEŠTAJ
Pravilnik o transfernim cijenama

član 91

Ukoliko rezident Federacije BiH nije obveznik dostavljanja izvještaja CBC – 901, isti je obavezan obavijestiti Poreznu upravu koji član iz grupe MPL je obveznik dostavljanja navedenog izvještaja.

“Da li je lice A koje je rezident Federacije BiH i nema konsolidirani prihod od 1,5 milijardi BAM, a u vlasništvu je lica B koji podnosi CBC izvještaj u svojoj zemlji rezidentnosti obavezno dostaviti obrazac CBC-901?

Članom 91. Pravilnika o transfernim cijenama (“Sl. novine FBiH”, br. 67/2016 – dalje: Pravilnik) propisana je obaveza dostavljanja Godišnjeg izvještaja Country by country od strane poreznog obveznika – rezidenta Federacije BiH, na Obrascu CBC-901 Godišnji izvještaj o kontrolisanim transakcijama multinacionalnog pravnog lica. Stavom 2. istog člana propisani su uslovi koje rezident Federacije – pravno lice iz grupe MPL treba da posjeduje da bi bio obveznik sačinjavanja i dostavljanja CBC-901.

Shodno navedenom, ukoliko rezident Federacije nije obveznik dostavljanja CBC-901, a što se određuje prema odredbi člana 91. Pravilnika, isti je obavezan obavijestiti Poreznu upravu koji član iz grupe MPL je obveznik dostave CBC, i njegovu državu rezidentnosti. Na osnovu informacija iz vašeg akta u kojem navodite da je lice A – rezident Federacije, te da nema konsolidirani prihod od 1,5 milijardi BAM, a u vlasništvu je lica B koji podnosi CBC izvještaj u svojoj zemlji rezidentnosti, cijenimo bitnim naglasiti, a na osnovu samo ovih činjenica, lice A nije u obavezi dostaviti CBC-901, već je dužan samo obavijestiti Poreznu upravu koji član iz grupe MPL je obveznik dostave CBC.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva finansija, br. 05-14-2-5800/18-1 od 19.9.2018. godine)

 

https://www.anwalt-bih.de