Home Blog Page 30

Zakon o komunalnim taksama Republike Srpske

0

ZAKON O KOMUNALNIM TAKSAMA REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik Republike Srpske”, br. 4/2012)

Član 1

Ovim zakonom utvrđuju se i uređuju osnovni elementi sistema komunalnih taksi, predmet taksene obaveze, obveznik plaćanja komunalne takse (u daljem tekstu: obveznik), kao i oslobađanja od plaćanja komunalne takse.

Član 2

(1) Komunalne takse u skladu sa ovim zakonom posebnim aktom utvrđuje grad, odnosno opština (u daljem tekstu: jedinica lokalne samouprave).

(2) Komunalne takse su prihod budžeta jedinica lokalne samouprave.

Član 3

(1) Komunalne takse mogu se utvrditi za:

a) korišćenje prostora na javnim površinama, osim u svrhu prodaje štampe, knjiga i drugih publikacija,

b) priređivanje muzičkog programa u ugostiteljskim objektima i masovnim skupovima, osim muzike koja se reprodu kuje elektron skim ili mehanič kim sredstvi ma,

v) isticanje reklama na javnim i drugim površinama, osim reklamnih panoa i bilborda pored autoputeva, magistralnih i regionalnih puteva,

g) korišćenje slobodnih površina za kampove, postavljanje šatora ili drugih objekata privremenog karaktera, kao i za karting staze, zabavne parkove i cirkuse,

d) korišćenje vitrina radi izlaganja robe van poslovnih prostorija,

đ) držanje plovnih postrojenja, plovnih naprava i drugih objekata na vodi,

e) držanje restorana i drugih ugostiteljskih i zabavnih objekata na vodi,

ž) korišćenje riječne obale u poslovne svrhe,

z) korišćenje prostora za parkiranje motornih, drumskih i priključnih vozila na uređenim i obilježenim mjestima, određenim za to aktom skupštine jedinice lokalne samouprave i

i) isticanje poslovnog imena pravnog lica ili preduzetnika na poslovnim prostorijama.

(2) U slučaju da jedinica lokalne samouprave naplaćuje zakup u skladu sa posebnim propisom, ne može se za korišćenje istog prostora na javnoj površini naplatiti i komunalna taksa iz stava 1. tačka a) ovog člana.

(3) Za korišćenje prava, predmeta i usluga iz stava 1. ovog člana za koje je propisano plaćanje komunalne takse ne može se uvoditi druga posebna naknada.

Član 4

(1) Obveznik komunalne takse je korisnik prava, predmeta i usluga za čije je korišćenje propisano plaćanje takse.

(2) Taksena obaveza nastaje danom početka korišćenja prava, predmeta i usluga za čije je korišćenje propisano plaćanje komunalne takse.

(3) Taksene obaveze iz člana 3. stav 1. t. a) do z) ovog zakona zastarijevaju istekom dvije godine od dana nastanka obaveze, a na zastarjelost taksene obaveze iz člana 3. stav 1. tačka i) ovog zakona primjenjuju se propisi kojima se uređuje poreski postupak.

Član 5

(1) Javnim površinama, u smislu ovog zakona, smatraju se površine utvrđene planskom dokumentacijom grada, odnosno opštine, koje su dostupne svim korisnicima pod jednakim uslovima (ulice, trgovi, javni prolazi, javna stepeništa, mostovi, podvožnjaci, nadvožnjaci, parking prostori, trotoari, stajališta javnog prevoza, pijace, parkovi, travnjaci, površine za rekreaciju i slično).

(2) Drugim površinama u smislu ovog zakona smatraju se površine koje nisu javne, a vidljive su sa javnih površina i koriste se za oglašavanje postavljanjem objekata, odnosno sredstava za oglašavanje.

Član 6

(1) Pravno lice i preduzetnik koji obavlja djelatnost na osnovu odobrenja nadležnog organa dužan je da na ulazu u svaki poslovni prostor gdje obavlja djelatnost istakne poslovno ime.

(2) Poslovnim imenom, u smislu ovog zakona, smatra se svaki istaknuti naziv ili ime koje upućuje na to da pravno ili fizičko lice obavlja djelatnost.

(3) Poslovno ime iz stava 2. ovog člana identično je nazivu ili imenu sadržanom u odobrenju nadležnog organa i ističe se na odgovarajućoj tabli, čiji se oblik može propisati aktom skupštine jedinice lokalne samouprave.

(4) Ako se na jednom objektu nalazi više istaknutih poslovnih imena istog obveznika, taksa se plaća samo zajedno poslovno ime.

(5) Poslovno ime ističe se najkasnije danom početka obavljanja djelatnosti.

Član 7

(1) Akt o utvrđivanju komunalne takse donosi skupština jedinice lokalne samouprave, a njime se utvrđuju: vrsta, visina, rokovi, način plaćanja i oslobađanja od plaćanja komunalne takse.

(2) Skupština jedinice lokalne samouprave može da utvrdi komunalne takse u različitoj visini, zavisno od vrste djelatnosti, površine, lokacije, odnosno zona u kojima se nalaze objekti, odnosno predmeti ili vrše usluge za koje se plaća taksa iz člana 3. ovog zakona.

Član 8

(1) Od plaćanja komunalnih taksa oslobođeni su:

a) institucije Bosne i Hercegovine,

b) organi, organizacije i javne ustanove Republike Srpske i jedinica lokalne samouprave,

v) akreditovane međunarodne organizacije,

g) diplomatska i konzularna predstavništva,

d) organizacije, odnosno udruženja od javnog interesa u Republici Srpskoj i

đ) lica kojima je rješenjem nadležnog organa priznato svojstvo člana porodice poginulih, umrlih, nestalih i zarobljenih boraca, RVI i civilne žrtve rata.

(2) Pravo na oslobađanje u slučajevima iz stava 1. tačka đ) ovog člana ostvaruje se podnošenjem zahtjeva nadležnom organu jedinice lokalne samouprave na čijem području je propisana taksena obaveza, prije isteka roka za prijavljivanje, odnosno plaćanje taksene obaveze.

(3) Jedinica lokalne samouprave rješenje o oslobađanju od plaćanja komunalne takse dostavlja Poreskoj upravi Republike Srpske.

Član 9

Aktom o utvrđivanju komunalne takse jedinice lokalne samouprave mogu da utvrde i druge slučajeve oslobađanja od plaćanja komunalnih taksa obvezniku koji:

a) obavlja niskoakumulativne i deficitarne djelatnosti,

b) se bavi starim tradicionalnim zanatima,

v) prvi put pokreće privrednu ili uslužnu djelatnost, ukoliko je obveznik preduzetnik,

g) zaposli nove radnike, ukoliko je obveznik preduzetnik i

d) je korisnik prava iz socijalne zaštite.

Član 10

Komunalne takse iz člana 3. t. d), đ), e), ž) i i) ovog zakona utvrđuju se u godišnjem iznosu, a komunalne takse iz člana 3. t. a), b), v), g) i z) ovog zakona utvrđuju se srazmjerno vremenu korišćenja prava, predmeta ili usluga.

Član 11

(1) Nadležna služba jedinice lokalne samouprave pojedinačnim rješenjem utvrđuje obavezu plaćanja komunalne takse iz člana 3. stav 1. t. a) do z) ovog zakona.

(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana obveznik može izjaviti žalbu gradonačelniku, odnosno načelniku jedinice lokalne samouprave u roku i na način propisan Zakonom o opštem upravnom postupku.

Član 12

(1) Postupak utvrđivanja, kontrole i naplate komunalne takse iz člana 3. stav 1. tačka i) ovog zakona sprovodi se u skladu sa propisima kojima se uređuje poreski postupak.

(2) Obveznik komunalne takse iz stava 1. ovog člana dužan je prijaviti taksenu obavezu najkasnije do 31. marta tekuće godine, a uplatu izvršiti najkasnije do 30. juna tekuće godine.

(3) Obveznik koji u toku godine registruje djelatnost za koju se plaća komunalna taksa iz člana 3. stav 1. tačka i) ovog zakona dužan je u roku od 15 dana od dana početka obavljanja djelatnosti prijaviti taksenu obavezu srazmjerno broju mjeseci do kraja kalendarske godine i uplatiti utvrđeni iznos takse najkasnije do kraja godine.

(4) Poreski obveznik koji odjavi djelatnost u toku godine, a platio je komunalnu taksu u skladu sa stavom 2. ovog člana, ima pravo na povrat više uplaćenog iznosa takse, srazmjerno broju mjeseci do kraja kalendarske godine, u skladu sa propisima kojima se uređuje poreski postupak.

Član 13

(1) Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši Ministarstvo finansija.

(2) Inspekcijski nadzor nad sprovođenjem člana 3. stav 1. t. a) do z) ovog zakona vrši nadležni organ jedinice lokalne samouprave, a nadzor nad sprovođenjem člana 3. stav 1. tačka i) ovog zakona vrši Poreska uprava Republike Srpske.

Član 14

Jedinice lokalne samouprave uskladiće svoje odluke o komunalnim taksama sa odredbama ovog zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 15

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da se primjenjuje Zakon o komunalnim taksama (“Službeni list SR – BiH”, br. 21/77, 35/88 i 26/89).

Član 16

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Zakon o komunalnoj policiji Republike Srpske

0

ZAKON O KOMUNALNOJ POLICIJI REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik Republike Srpske”, br. 28/2013)

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuje se organizovanje komunalne policije (u daljem tekstu: Policija), obavljanje komunalno-inspekcijskog nadzora, nadležnost Policije, radnopravni status komunalnog policajca, način i postupak vršenja komunalno-inspekcijskog nadzora, obaveze i ovlašćenja komunalnog policajca, prava i obaveze subjekta nadzora i druga pitanja od značaja za obavljanje komunalnoinspekcijskog nadzora prema važećim propisima na području Republike Srpske.

Član 2

(1) Komunalno-inspekcijski nadzor nad primjenom zakona, odluka gradova, odnosno opština (u daljem tekstu: jedinice lokalne samouprave), drugih propisa i opštih akata iz oblasti komunalnih i drugih djelatnosti utvrđenih posebnim zakonom vrši Policija.

(2) Policija u vršenju komunalno-inspekcijskog nadzora ima prava i obaveze utvrđene ovim zakonom, drugim zakonima i propisima jedinice lokalne samouprave.

Član 3

(1) Pojedini izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

a) propis je zakon, odluka jedinice lokalne samouprave, podzakonski akt ili opšti akt,

b) subjekat komunalno-inspekcijskog nadzora je pravno lice, republički organ, organ Bosne i Hercegovine na teritoriji Republike Srpske, organ jedinice lokalne samouprave, javna ustanova, ustanova, drugi organ ili organizacija, privredno društvo, javno preduzeće, preduzetnik, fizičko lice ili drugi subjekat koji ima obavezu da primjenjuje propise i

v) komunalno-inspekcijski nadzor obuhvata vršenje komunalno-inspekcijskog pregleda u svrhu održavanja komunalnog i drugog propisom uređenog reda, vršenje kontrole nad primjenom propisa iz oblasti komunalnih djelatnosti, preduzimanje mjera i radnji, praćenje i izvršavanje naloženih mjera.

(2) Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

II – ORGANIZOVANjE POLICIJE I SARADNjA SA DRUGIM ORGANIMA

Član 4

(1) Jedinica lokalne samouprave organizuje Policiju kao posebnu organizacionu jedinicu ili dio organizacione jedinice u sastavu administrativne službe jedinice lokalne samouprave.

(2) U skladu sa načelom ekonomičnosti, a radi ujednačenog i efikasnog ostvarivanja komunalno-inspekcijskog nadzora, prilikom organizovanja Policije jedinica lokalne samouprave obezbjeđuje da broj komunalnih policajaca odgovara broju stanovnika jedinice lokalne samouprave, tako da:

a) jedinice lokalne samouprave koje imaju do 1.000 stanovnika mogu da imaju jednog komunalnog policajca,

b) jedinice lokalne samouprave koje imaju od 1.001 do 10.000 stanovnika mogu da imaju najviše tri komunalna policajaca,

v) jedinice lokalne samouprave koje imaju od 10.001 do 50.000 stanovnika mogu da imaju najviše pet komunalnih policajaca,

g) jedinice lokalne samouprave koje imaju od 50.001 do 70.000 stanovnika mogu da imaju najviše sedam komunalnih policajaca,

d) jedinice lokalne samouprave koje imaju od 70.001 do 100.000 stanovnika mogu da imaju najviše 13 komunalnih policajaca,

đ) jedinice lokalne samouprave koje imaju od 100.001 do 200.000 stanovnika mogu da imaju najviše 15 komunalnih policajaca i

e) jedinice lokalne samouprave koje imaju više od 200.000 stanovnika mogu da imaju najviše 21 komunalnog policajca.

(3) Gradonačelnik, odnosno načelnik jedinice lokalne samouprave aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta administrativne službe jedinice lokalne samouprave u skladu sa stavom 2. ovog člana utvrđuje unutrašnju organizaciju Policije i broj komunalnih policajaca.

(4) Policija iz jedne jedinice lokalne samouprave može obavljati komunalno-inspekcijski nadzor na teritoriji druge jedinice lokalne samouprave ukoliko se o tome sporazumiju nadležni organi tih jedinica lokalne samouprave.

Član 5

(1) Načelnik Policije rukovodi Policijom ako je Policija posebna organizaciona jedinica u sastavu administrativne službe jedinice lokalne samouprave.

(2) U slučaju kada je Policija dio organizacione jedinice u sastavu administrativne službe jedinice lokalne samouprave, rukovodilac te organizacione jedinice rukovodi Policijom.

(3) Načelnik Policije ima status opštinskog, odnosno gradskog službenika.

Član 6

(1) Komunalni policajac vrši komunalno-inspekcijski nadzor.

(2) Komunalni policajac ima status opštinskog, odnosno gradskog službenika.

Član 7

(1) Policija neposredno sarađuje sa Ministarstvom unutrašnjih poslova u skladu sa zakonom.

(2) Obavezna neposredna saradnja iz stava 1. ovog člana podrazumijeva i preduzimanje mjera ovlašćenih službenih lica Ministarstva unutrašnjih poslova kojima se obezbjeđuje nesmetano obavljanje komunalno-inspekcijskog nadzora komunalnom policajcu, koji je prilikom vršenja poslova iz svoje nadležnosti naišao na fizički otpor ili se takav otpor može osnovano očekivati.

(3) Kada je to potrebno radi izvršavanja poslova iz nadležnosti Policije, na obrazložen zahtjev u pisanoj formi, Ministarstvo unutrašnjih poslova će dostaviti lične podatke za građane, podatke za vozila i druge podatke iz evidencija koje vodi u skladu sa zakonom.

Član 8

(1) Policija u obavljanju poslova sarađuje sa nadležnim inspektorom u jedinici lokalne samouprave u skladu sa ovim zakonom i propisima kojima se uređuje obavljanje inspekcijskih poslova.

(2) Saradnja iz stava 1. ovog člana obuhvata naročito: međusobno obavještavanje, razmjenu informacija, pružanje pomoći i preduzimanje zajedničkih mjera i aktivnosti od značaja za obavljanje poslova Policije i inspekcijskih organa.

III – NADLEŽNOST POLICIJE

Član 9

(1) Policija vrši komunalno-inspekcijski nadzor nad primjenom propisa kojima se uređuje:

a) pružanje komunalnih usluga;

b) održavanje i korišćenje:

1) javnih saobraćajnih površina u naselju (pločnici, trgovi i saobraćajnice),

2) javnih površina i drvoreda,

3) objekata za snabdijevanje naselja i stanovništva vodom za piće, javne vodovodne mreže i javnih izliva i fontana,

4) javne kanalizacione mreže,

5) objekata za prečišćavanje i odvođenje otpadnih voda i odvođenje atmosferskih voda iz naselja,

6) objekata za deponovanje otpadaka i vrši kontrolu nad odvoženjem, uništavanjem i preradom otpadaka,

7) objekata za proizvodnju i distribuciju toplote,

8) objekata za distribuciju gasa,

9) željezničkih i autobuskih stanica i stajališta,

10) javnih kupatila i kupališta,

11) česmi i bunara,

12) javnih skloništa,

13) javnih toaleta,

14) septičkih i osočnih jama,

15) dječjih igrališta,

16) tržnica,

17) stočnih i drugih pijaca,

18) javnih prostora za parkiranje vozila,

19) objekata za smještaj kućnih ljubimaca (azili);

v) vršenje dimnjačarske djelatnosti;

g) vršenje ugostiteljske djelatnosti u skladu sa zakonom i odlukom jedinice lokalne samouprave;

d) održavanje kulturnih, istorijskih i nacionalnih spomenika i spomen-obilježja;

đ) postavljanje poslovnog imena, natpisa i reklama;

e) održavanje dvorišta, bašta, privremenih objekata, kao i drugih objekata i površina koje su od uticaja na izgled i uređenost jedinice lokalne samouprave;

ž) održavanje i čistoća korita obala rijeka i drugih vodenih površina na području jedinice lokalne samouprave;

z) održavanje vanjskih ograda i rukohvata (mostovi, javna stepeništa i slično);

i) odvoz otpada iz domaćinstava i drugog komunalnog otpada, kao i građevinskog otpadnog materijala;

j) postavljanje posuda (kontejnera) i uličnih korpi za otpatke;

k) obilježavanje ulica, trgova, stambenih, poslovnih i stambeno-poslovnih objekata;

l) zauzimanje javnih površina za prodaju robe i prodaju robe van prostora ili mjesta određenog za prodaju te vrste robe;

lj) uslovi i način održavanja javnih manifestacija, te korišćenje audio i video-pomagala i izvođenje muzike uživo u objektima i van njih;

m) način isticanja zastava (zastava Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i jedinice lokalne samouprave);

n) održavanje javne rasvjete u naseljenim mjestima;

nj) opremanje javnih površina;

o) održavanje sportskih objekata, kampova i izletišta;

p) uklanjanje starih i drugih predmeta sa javnih površina ako su ostavljeni suprotno odredbama propisa jedinice lokalne samouprave;

r) održavanje zgrada i pridržavanje kućnog reda u zgradama;

s) obilježavanje mjesta gdje se vrše radovi na komunalnim uređajima (šahtovi, kanali, bunari i slično) i

t) održavanje grobalja i obavljanje pogrebne djelatnosti.

(2) Policija, osim nadzora iz stava 1. ovog člana vrši komunalno-inspekcijski nadzor nad primjenom i drugog propisa ako je tim propisom određena nadležnost Policije.

(3) Skupština jedinice lokalne samouprave donosi odluku kojom propisuje komunalni red i mjere za njeno sprovođenje.

IV – RADNOPRAVNI STATUS KOMUNALNOG POLICAJCA

Član 10

(1) Na radnopravni status komunalnog policajca primjenjuju se propisi kojima se uređuje radnopravni status službenika u jedinici lokalne samouprave.

(2) Poslove komunalnog policajca može da obavlja lice koje pored opštih i posebnih uslova propisanih za zasnivanje radnog odnosa u administrativnoj službi jedinice lokalne samouprave na radno mjesto službenika ima visoku stručnu spremu, odnosno lice koje je završilo prvi ciklus studija koji se vrednuje sa najmanje 240 ECTS bodova i ima najmanje tri godine radnog iskustva u traženom stepenu obrazovanja.

(3) Poslove načelnika Policije može da obavlja lice koje pored opštih i posebnih uslova propisanih za obavljanje poslova komunalnog policajca ima najmanje pet godina radnog iskustva u traženom stepenu obrazovanja.

(4) Na postupak izbora, imenovanja i prestanka mandata načelnika Policije primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje postupak izbora, imenovanja i prestanka mandata načelnika odjeljenja u administrativnoj službi jedinice lokalne samouprave.

Član 11

Poslovi Policije u odnosu na poslove istog stepena složenosti u okviru administrativne službe jedinice lokalne samouprave smatraju se poslovima sa posebnim uslovima rada.

Član 12

(1) Komunalni policajac ima službenu uniformu, službenu legitimaciju i značku.

(2) Policija ima službeno vozilo sa oznakom Policije.

(3) Vlada Republike Srpske uredbom propisuje izgled službene uniforme i sadržaj, oblik i izgled službene legitimacije i značke, te oznaku Policije na službenim vozilima.

V – POSTUPAK KOMUNALNO-INSPEKCIJSKOG NADZORA

Član 13

(1) Komunalni policajac u obavljanju komunalnoinspekcijskog nadzora samostalno vodi postupak, donosi rješenje i preduzima mjere i radnje u okviru svojih prava, dužnosti i ovlašćenja utvrđenih ovim zakonom i drugim propisima.

(2) Niko ne može korišćenjem službenog položaja ili na drugi način onemogućiti ili ometati komunalnog policajca u vršenju komunalno-inspekcijskog nadzora i preduzimanju mjera i radnji za koje je ovlašćen.

(3) Komunalni policajac obavještava gradonačelnika, odnosno načelnika jedinice lokalne samouprave o pojavama bitnijeg narušavanja samostalnosti i nezakonitog uticaja na njegov rad.

Član 14

U postupku komunalno-inspekcijskog nadzora komunalni policajac ima pravo i dužnost da:

a) zatraži i pregleda isprave na osnovu kojih se može utvrditi identitet lica (lična karta, pasoš i slično),

b) saslušava i uzima izjave od odgovornih i zainteresovanih lica i svjedoka,

v) pregleda zemljište, objekte, stambene i poslovne prostorije, postrojenja, uređaje i druge predmete, evidencije i registre, opšte i pojedinačne akte, ugovore, javne isprave i drugu dokumentaciju koja omogućava uvid u postupanje subjekta nadzora u pogledu pridržavanja propisa,

g) nalaže preduzimanje odgovarajućih mjera i radnji, odnosno zabrani vršenje određenih radnji s ciljem potpunijeg utvrđivanja činjeničnog stanja i

d) preduzima druge mjere i radnje za koje je ovlašćen zakonom ili drugim propisom.

Član 15

U vršenju komunalno-inspekcijskog nadzora komunalni policajac obavezan je da:

a) najavi kod subjekta nadzora obavljanje kontrole i nadzora, osim ako bi najava umanjila uspješnost komunalno-inspekcijskog nadzora,

b) pokaže na uvid službenu legitimaciju subjektu nadzora, odnosno odgovornom ili drugom ovlašćenom licu subjekta nadzora,

v) ukaže subjektu nadzora na prava koja može koristiti u postupku komunalno-inspekcijskog nadzora,

g) o izvršenom komunalno-inspekcijskom nadzoru sačini zapisnik i

d) preduzme i druge mjere i radnje za koje je ovlašćen zakonom ili drugim propisom.

Član 16

Subjekat nadzora obavezan je da komunalnom policajcu dozvoli i omogući nesmetano vršenje komunalno-inspekcijskog nadzora, daje obavještenja i stavlja na uvid isprave, odnosno podatke koji su potrebni za vršenje pregleda i obezbijedi uslove neophodne za nesmetan rad i utvrđivanje činjeničnog stanja.

Član 17

(1) Komunalni policajac može od subjekta nadzora da zatraži izvršenje pojedine radnje i tokom vršenja kontrole i nadzora da bi na potpuniji način utvrdio činjenično stanje.

(2) Subjekat nadzora obavezan je da postupi po prijedlogu i nalogu komunalnog policajca.

(3) Za nesmetano vršenje kontrole i nadzora i izvršenje naloženih mjera odgovara subjekat nadzora i odgovorno lice u subjektu nadzora.

Član 18

(1) Lice koje nije subjekat nadzora dužno je da dozvoli vršenje kontrole i nadzora kada postoji osnovana sumnja da se u njegovim objektima ili prostorijama obavlja djelatnost ili nalaze predmeti koji su u vezi sa kontrolom i nadzorom.

(2) Ako lice iz stava 1. ovog člana ne dozvoli vršenje kontrole i nadzora, na njega se primjenjuju ovlašćenja koja komunalni policajac u vršenju kontrole i nadzora ima prema subjektu nadzora.

(3) Lice iz stava 1. ovog člana i druga lica koja su u vezi sa vršenjem kontrole i nadzora dužna su da na zahtjev komunalnog policajca daju na uvid isprave kojima se može utvrditi njihov identitet (lična karta, pasoš i slično).

Član 19

(1) Kontrola i nadzor vrši se uz prisustvo subjekta nadzora, odnosno odgovornog lica u subjektu nadzora ili drugog lica koje obavlja poslove kod subjekta nadzora.

(2) Kontrola i nadzor može se izvršiti i bez prisustva odgovornog ili drugog lica subjekta nadzora ako bi odgađanje vršenja kontrole i nadzora smanjilo njihovu uspješnost.

(3) Ako komunalni policajac ne zatekne odgovorno ili drugo lice, a nije moguće izvršiti kontrolu i nadzor bez prisustva nekog od njih, komunalni policajac ostavlja poziv odgovornom licu da u određeno vrijeme prisustvuje vršenju kontrole i nadzora ili da obezbijedi prisustvo drugog lica.

(4) Ako odgovorno ili drugo lice subjekta nadzora i pored poziva iz stava 3. ovog člana ne bude prisutno u određeno vrijeme, smatra se da nije omogućio vršenje kontrole i nadzora.

Član 20

(1) U svim slučajevima u kojima kontroli i nadzoru nije prisustvovalo odgovorno ili ovlašćeno lice subjekta nadzora komunalni policajac kod subjekta nadzora ostavlja jedan primjerak zapisnika o izvršenoj kontroli i nadzoru, sa upozorenjem da subjekat nadzora može u roku od tri dana prigovoriti na zapisnikom utvrđeno činjenično stanje i to potkrijepiti valjanim dokazima.

(2) Pravo subjekta nadzora na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja ne utiče na dalji tok vođenja postupka.

Član 21

(1) Komunalni policajac sačinjava zapisnik o izvršenoj kontroli i nadzoru na mjestu njihovog vršenja.

(2) Izuzetno, kada zbog obima i složenosti kontrole i nadzora, njegove prirode i okolnosti nije moguće sačiniti zapisnik u toku kontrole i nadzora, zapisnik se sačinjava u službenim prostorijama Policije u roku od tri dana od dana izvršene kontrole i nadzora i dostavlja subjektu nadzora radi potpisivanja.

(3) U zapisniku iz st. 1. i 2. ovog člana konstatuje se činjenično stanje i način njegovog utvrđivanja i preduzimanje drugih radnji propisanih zakonom.

Član 22

(1) Komunalni policajac i odgovorno, ovlašćeno ili drugo lice subjekta nadzora koje je prisustvovalo kontroli i nadzoru potpisuju zapisnik nakon završene kontrole i nadzora.

(2) Ako odgovorno, ovlašćeno ili drugo lice subjekta nadzora odbije da potpiše zapisnik, komunalni policajac konstatuje razloge njegovog odbijanja.

(3) Odbijanje potpisivanja zapisnika ne zadržava dalje vođenje postupka.

(4) Subjektu nadzora uručuje se ili dostavlja primjerak zapisnika.

Član 23

Ako komunalni policajac u vršenju komunalnoinspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen propis, donosi rješenje kojim se:

a) nalaže otklanjanje nepravilnosti i određuje način i rok za njihovo otklanjanje,

b) zabranjuje vršenje ili preduzimanje radnji koje su u suprotnosti sa propisima, do otklanjanja nepravilnosti i

v) preduzima i druge mjere i radnje predviđene posebnim propisom.

Član 24

Pored ovlašćenja iz člana 23. ovog zakona, ako u vršenju komunalno-inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen propis, komunalni policajac:

a) izdaje prekršajni nalog za učinjeni prekršaj,

b) podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka,

v) podnosi prijavu za učinjeno krivično djelo,

g) obavještava drugi organ o potrebi preduzimanja mjera iz nadležnosti tog organa i

d) preduzima i druge mjere i radnje predviđene posebnim propisom.

Član 25

(1) Komunalni policajac može preduzeti istovremeno više mjera predviđenih ovim zakonom i drugim zakonima.

(2) Komunalni policajac mjere predviđene ovim zakonom i drugim zakonima preduzima bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana završetka kontrole i nadzora i utvrđivanja svih činjenica odlučujućih za njihovo preduzimanje.

(3) Nepreduzimanje mjera u roku iz stava 2. ovog člana ne isključuje obavezu i mogućnost njihovog kasnijeg preduzimanja.

Član 26

Komunalni policajac rješenjem naređuje izvršenje određenih mjera i određuje rok za njihovo izvršenje u skladu sa zakonom i odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave.

Član 27

Subjekat nadzora dužan je da odmah, a najkasnije u roku od tri dana od isteka roka za postupanje po rješenju, u pisanoj formi obavijesti komunalnog policajca da li je postupio po rješenju.

Član 28

(1) Komunalni policajac može mjere i radnje iz člana 23. ovog zakona naložiti zapisnikom, odnosno usmenim rješenjem kada ocijeni da se na taj način otklanja neposredna opasnost po život i zdravlje ljudi, imovinu veće vrijednosti ili kada je u pitanju zaštita drugog važnog javnog interesa.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, komunalni policajac je dužan da u roku od tri dana od dana sačinjavanja zapisnika, odnosno donošenja usmenog rješenja izda pisani otpravak rješenja.

Član 29

(1) Protiv rješenja komunalnog policajca može se izjaviti žalba gradonačelniku, odnosno načelniku jedinice lokalne samouprave u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.

(2) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(3) Izuzetno, na obrazložen prijedlog žalioca izjavljenog u žalbi može se dozvoliti da žalba odgađa izvršenje rješenja do donošenja odluke po žalbi, ako žalilac učini vjerovatnim da bi izvršenjem rješenja nastupila znatna materijalna šteta koja se na drugi način ne može otkloniti, a odgađanje se ne protivi javnom interesu.

(4) O prijedlogu iz stava 3. ovog člana odlučuje zaključkom načelnik, odnosno gradonačelnik jedinice lokalne samouprave.

(5) Protiv zaključka iz stava 4. ovog člana žalba nije dopuštena.

Član 30

(1) Kada komunalni policajac u vršenju komunalnoinspekcijskog nadzora utvrdi da se ometa korišćenje komunalnih objekata i javnih površina ostavljanjem stvari i drugih predmeta, naložiće korisniku, odnosno vlasniku, ako je prisutan, da odmah ili u posebno ostavljenom roku ukloni te stvari, odnosno predmete, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

(2) Ako se korisnik ili vlasnik iz stava 1. ovog člana ne nalazi na licu mjesta ili je nepoznat, komunalni policajac će bez saslušanja stranke donijeti rješenje kojim će naložiti da se stvari i drugi predmeti iz stava 1. ovog člana uklone u određenom roku.

(3) Rješenje iz stava 2. ovog člana ostavlja se na tim stvarima, odnosno predmetima uz naznačenje datuma i časa kada je ostavljeno i time se smatra da je izvršeno uredno dostavljanje.

(4) Kasnije oštećenje, uništenje ili uklanjanje ovog rješenja ne utiče na važenje dostavljanja.

(5) Ako korisnik ili vlasnik iz stava 1. ovog člana ne postupi po datom nalogu, komunalni policajac će odrediti da se te stvari uklone na drugo mjesto koje je za to određeno, i to o trošku korisnika, odnosno vlasnika, angažovanjem drugih lica, a o čemu će obavijestiti korisnika, odnosno vlasnika.

(6) Ako je korisnik ili vlasnik iz stava 1. ovog člana nepoznat ili se ne može utvrditi njegov identitet, komunalni policajac će odrediti da se stvari i predmeti iz stava 1. ovog člana, angažovanjem drugih lica, uklone na drugo mjesto koje je za to određeno, na teret budžeta jedinice lokalne samouprave.

https://www.anwalt-bih.de

Član 31

(1) Komunalni policajac će zatvoriti objekat, odnosno poslovni prostor subjekta nadzora ako utvrdi da:

a) subjekat nadzora obavlja djelatnost u privremenom objektu bez odobrenja za postavljanje i građenje, ili čije je rješenje o utvrđivanju lokacije za postavljanje objekta isteklo ili je istekao ugovor o zakupu javne površine,

b) se u poslovnom prostoru subjekta nadzora izvodi muzika uživo ili se reprodukuje pomoću audio i videopomagala bez odobrenja,

v) se u poslovnom prostoru subjekta nadzora izvodi muzika uživo nakon isteka vremena za njeno izvođenje, odnosno reprodukovanje za koje ima odobrenje i

g) se subjekat nadzora ne pridržava propisanog radnog vremena.

(2) Zatvaranje objekta, odnosno poslovnog prostora komunalni policajac nalaže zapisnikom, a dužan je da donese rješenje u roku od 24 časa od zatvaranja objekta.

(3) U slučaju iz stava 1. tačka a) ovog člana objekat se zatvara dok subjekat nadzora ne pribavi odgovarajuće odobrenje ili rješenje nadležnog organa, odnosno ne zaključi novi ugovor.

(4) U slučaju iz stava 1. tačka b) ovog člana objekat, odnosno poslovni prostor se zatvara dok subjekat nadzora ne pribavi odobrenje za izvođenje muzike uživo ili reprodukovanje pomoću audio i video-pomagala.

(5) U slučaju iz stava 1. tačka v) ovog člana objekat, odnosno poslovni prostor se zatvara na period od sedam dana od zatvaranja objekta ako se u objektu, odnosno poslovnom prostoru subjekta nadzora izvodi muzika uživo ili reprodukuje pomoću audio i video-pomagala nakon isteka vremena do kada je odobreno njeno izvođenje za koje subjekat nadzora ima odobrenje.

(6) U slučaju iz stava 1. tačka g) ovog člana objekat, odnosno poslovni prostor se zatvara na period od sedam dana od zatvaranja objekta, odnosno poslovnog prostora subjekta nadzora.

Član 32

Zatvaranje objekta, odnosno poslovnog prostora vrši se tako što Policija povezuje jemstveni konac na ulazu u objekat, odnosno poslovni prostor koji je predmet kontrole na čije se krajeve utiskuje žig u pečatnom vosku, sa obavještenjem sljedeće sadržine: “ZATVORENO – KOMUNALNA POLICIJA”, te prostor označava posebnom trakom sa tekstom: “KOMUNALNA POLICIJA – ZABRANjEN PRISTUP”.

Član 33

(1) Policija vodi evidenciju o izvršenom komunalnoinspekcijskom nadzoru.

(2) Sadržaj evidencije i način njenog vođenja propisaće ministar uprave i lokalne samouprave posebnim uputstvom.

Član 34

Policija prati izvršenje naloženih mjera i radnji i o kontrolnom pregledu sačinjava poseban zapisnik.

Član 35

U obavljanju komunalno-inspekcijskog nadzora Policija primjenjuje odredbe ovog zakona, zakona kojima se uređuju pitanja u vezi sa postupanjem Policije i Zakona o opštem upravnom postupku.

VI – IZVRŠENjE RJEŠENjA KOMUNALNOG POLICAJCA

Član 36

Subjekat nadzora obavezan je da postupi, odnosno postupa po rješenju komunalnog policajca.

Član 37

(1) Policija prati izvršenje izrečenih mjera u rješenju.

(2) Izvršenje rješenja komunalni policajac će pokrenuti na osnovu rješenja koje je postalo izvršno i izvršenog kontrolnog pregleda kojim je utvrđeno da izvršenik u ostavljenom roku nije izvršio mjere izrečene u rješenju ili ih je izvršio samo djelimično.

Član 38

Nakon što komunalni policajac utvrdi da izvršenik nije izvršio mjere izrečene u rješenju ili ih je izvršio samo djelimično, obavještava izvršenika da je rješenje postalo izvršno i navodi način prinudnog izvršenja rješenja, zavisno od prirode izršenikove obaveze.

Član 39

(1) Na pisani prijedlog izvršenika može se u opravdanim slučajevima dozvoliti odgađanje izvršenja rješenja ako zakonom ili drugim propisom nije isključena mogućnost odgađanja izvršenja mjere i ako se to ne protivi javnom interesu.

(2) O prijedlogu iz stava 1. ovog člana odlučuje isti organ kako je propisano članom 29. stav 4. ovog zakona.

Član 40

Kada postoji mogućnost da se izvršenje sprovede na više načina i primjenom različitih prinudnih sredstava, izvršenje će se sprovesti onim načinom i onim sredstvima koji dovode do cilja u najkraćem roku.

Član 41

(1) Ako se obaveza izrečena u rješenju komunalnog policajca sastoji od izvršenja određene radnje ili je rješenjem komunalnog policajca izvršenik obavezan da nešto dopusti ili trpi, a izvršenik postupa protivno takvim obavezama, komunalni policajac će novčanim kaznama prinuditi izvršenika na izvršenje obaveze.

(2) Novčana kazna koja se u skladu sa stavom 1. ovog člana izriče prvi put izriče se odgovornom licu u pravnom licu, državnom, odnosno republičkom organu, organu jedinice lokalne samouprave u iznosu od 500 KM, odnosno preduzetniku u iznosu od 250 KM, a fizičkom licu u iznosu od 100 KM. Svaka kasnija novčana kazna izriče se u istom iznosu.

(3) Istovremeno sa izricanjem novčane kazne komunalni policajac će izvršeniku, istim aktom, ako to priroda stvari dozvoljava, ostaviti novi rok za postupanje po rješenju, koji ne može biti duži od 15 dana, uz upozorenje da će mu ako do tog roka ne postupi po rješenju ponovo izreći novčanu kaznu.

(4) Ukoliko komunalni policajac ocijeni da izvršenik i pored izrečene novčane kazne iz stava 2. ovog člana neće da postupi po rješenju, može mu zabraniti obavljanje djelatnosti na što se izvršenik unaprijed upozorava.

(5) Zabrana iz stava 4. ovog člana traje sve dok izvršenik u potpunosti ne postupi po rješenju.

(6) Novčanu kaznu i zabranu iz st. 2. i 4. ovog člana komunalni policajac izriče zaključkom na koji nije dozvoljena žalba.

(7) Naplaćene novčane kazne se ne vraćaju.

Član 42

(1) Ako se obaveza izrečena u rješenju komunalnog policajca sastoji u izvršenju određene radnje koju umjesto izvršenika može izvršiti neko drugo lice, a izvršenik je ne izvrši ili je izvrši samo djelimično, izvršenje se može sprovesti preko drugih lica o trošku izvršenika.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana komunalni policajac zaključkom nalaže izvršeniku da unaprijed položi iznos koji je potreban za podmirenje troškova izvršenja i određuje da će se konačan obračun između predujmljenih i stvarno učinjenih troškova izvršenja utvrditi naknadno.

(3) Zaključak iz stava 2. ovog člana je izvršan i dostavlja se uz obavještenje iz člana 38. ovog zakona.

Član 43

(1) Ako se izvršenje ne može uopšte sprovesti ili se ne može sprovesti na vrijeme primjenom sredstava predviđenih u čl. 41. i 42. ovog zakona, izvršenje se može sprovesti i neposrednom prinudom, o čemu se izvršenik unaprijed upozorava u obavještenju.

(2) Oblik i način neposredne prinude određuje komunalni policajac u skladu sa prirodom izrečene mjere.

Član 44

(1) Troškove prinudnog izvršenja snosi izvršenik koji je bio dužan da izvrši mjere izrečene u rješenju komunalnog policajca.

(2) O troškovima izvršenja i obračunu između predujmljenih i stvarno učinjenih troškova izvršenja iz člana 42. ovog zakona odlučuje se posebnim zaključkom nakon sprovedenog postupka prinudnog izvršenja.

(3) Protiv zaključka iz stava 2. ovog člana dozvoljena je posebna žalba.

Član 45

(1) Rješenje komunalnog policajca koje glasi na novčanu obavezu subjekta nadzora prinudno izvršava Poreska uprava Republike Srpske u skladu sa zakonom.

(2) Na izvršno rješenje komunalni policajac stavlja klauzulu izvršnosti i rješenje dostavlja organu iz stava 1. ovog člana na postupak prinudne naplate.

Član 46

Odredbe ovog zakona o prinudnom izvršenju rješenja primjenjuju se i za prinudno izvršenje zaključka.

VII – KAZNENE ODREDBE

Član 47

(1) Novčanom kaznom od 3.000 KM do 10.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako:

a) komunalnom policajcu ne dozvoli ili ne omogući vršenje kontrole i nadzora ili ne pruži obavještenja i ne stavi na uvid isprave, odnosno podatke koji su potrebni za vršenje kontrole i nadzora ili ne obezbijedi uslove neophodne za nesmetan rad i utvrđivanje činjeničnog stanja,

b) lice koje nije subjekat nadzora u postupku ne dozvoli vršenje kontrole i nadzora i

v) ne postupi po rješenju komunalnog policajca.

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se odgovorno lice u pravnom licu, odgovorno lice u državnom organu, republičkom organu uprave i organu jedinice lokalne samouprave, odnosno preduzetnik novčanom kaznom od 300 KM do 1.800 KM.

Član 48

(1) Novčanom kaznom od 500 KM do 1.500 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako u ostavljenom roku pisano ne obavijesti komunalnog policajca o izvršenju rješenja.

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se preduzetnik, odgovorno lice u pravnom licu, državnom organu, republičkom organu, organu jedinice lokalne samouprave novčanom kaznom od 200 KM do 600 KM.

(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i fizičko lice novčanom kaznom od 100 KM do 300 KM.

VIII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 49

Postupci koji do dana stupanja na snagu ovog zakona nisu okončani po odredbama Zakona o komunalnoj policiji (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 85/03) okončaće se po odredbama tog zakona.

Član 50

(1) Jedinice lokalne samouprave dužne su da usklade opšte akte iz oblasti komunalnih djelatnosti sa odredbama ovog zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Jedinice lokalne samouprave dužne su da donesu odluku iz člana 9. stav 3. ovog zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 51

(1) Poslove komunalnog policajca do 31. decembra 2017. godine može obavljati lice koje ima višu stručnu spremu, odnosno lice koje je završilo prvi ciklus studija koji se vrednuje sa 180 ECTS bodova i ispunjava druge opšte i posebne uslove propisane za zasnivanje radnog odnosa službenika u administrativnoj službi jedinice lokalne samouprave.

(2) Komunalni policajac koji je do dana stupanja na snagu ovog zakona ispunjavao uslove za obavljanje poslova komunalnog policajca i ima više od 30 godina radnog staža, a ne ispunjava uslove u pogledu stručne spreme utvrđene ovim zakonom, može se rasporediti na poslove komunalnog policajca.

Član 52

Do donošenja novih ili usklađivanja važećih podzakonskih akata sa odredbama ovog zakona primjenjivaće se podzakonski akti doneseni na osnovu Zakona o komunalnoj policiji (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 85/03), ukoliko nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 53

(1) Vlada Republike Srpske će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti uredbu iz člana 12. stav 3. ovog zakona.

(2) Ministar uprave i lokalne samouprave će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti uputstvo iz člana 33. stav 2. ovog zakona.

Član 54

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o komunalnoj policiji (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 85/03).

Član 55

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Zakon o klasifikaciji djelatnosti Republike Srpske

0

ZAKON O KLASIFIKACIJI DJELATNOSTI REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik Republike Srpske”, br. 66/2013)

Član 1

Ovim zakonom uređuju se pojam, sadržaj i primjena klasifikacije djelatnosti Republike Srpske.

Član 2

Odredbe ovog zakona i propisa koji se donose na osnovu njega usklađene su sa propisima o klasifikaciji djelatnosti donesenim na nivou Bosne i Hercegovine.

Član 3

Klasifikacija djelatnosti Republike Srpske (u daljem tekstu: klasifikacija djelatnosti) je obavezan opšti standard koji se koristi pri evidentiranju, prikupljanju, obradi, analizi i objavljivanju podataka po djelatnostima značajnim za praćenje ekonomskih, socijalnih i demografskih kretanja.

Član 4

Klasifikacija djelatnosti primjenjuje se:

a) u donošenju i praćenju mjera ekonomske i socijalne politike,

b) u statistici i evidenciji,

v) u prikupljanju, obradi i objavljivanju podataka prema djelatnostima,

g) u naučnoistraživačkom i analitičkom radu i

d) za upis djelatnosti u sudske, administrativne i statističke registre, te registre posebnih namjena.

Član 5

(1) U skladu sa klasifikacijom djelatnosti razvrstavaju se: privredna društva i drugi oblici organizovanja i udruživanja koji po zakonu, ili na osnovu odluke zakonom ovlašćenog organa, imaju svojstvo pravnog lica, organi uprave i organi jedinica lokalne samouprave, političke, sindikalne i druge organizacije (u daljem tekstu: poslovni subjekti) i poslovne jedinice u njihovom sastavu.

(2) U odgovarajući nivo klasifikacije djelatnosti razvrstavaju se i preduzetnici po djelatnostima koje obavljaju.

Član 6

Razvrstavanje po djelatnostima i promjene u razvrstavanju na osnovu klasifikacije djelatnosti vrše se u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima kojima se uređuju registracija i razvrstavanje poslovnih subjekata i preduzetnika po djelatnostima u Republici Srpskoj.

Član 7

Klasifikacija djelatnosti uređuje se uredbom koju donosi Vlada Republike Srpske u skladu sa ovim zakonom.

Član 8

Sastavni dio Uredbe iz člana 7. ovog zakona čine:

a) Klasifikacija djelatnosti sa hijerarhijskim nivoima grupisanja, nazivima i opisima djelatnosti i

b) Klasifikacija djelatnosti – skraćena lista naziva djelatnosti.

Član 9

Upravni nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega vrši Ministarstvo finansija.

Član 10

Vlada Republike Srpske će, u roku od 90 dana od dana stupanju na snagu ovog zakona, donijeti Uredbu o klasifikaciji djelatnosti Republike Srpske, kojom će se zamijeniti Uredba o klasifikaciji djelatnosti Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 9/13 i 33/13).

Član 11

Podzakonski akti doneseni na osnovu Zakona o klasifikaciji djelatnosti i Registru poslovnih subjekata po djelatnostima u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 74/10) primjenjivaće se do donošenja podzakonskih akata na osnovu ovog zakona ili posebnih propisa kojima se uređuju registracija i razvrstavanje poslovnih subjekata i preduzetnika po djelatnostima u Republici Srpskoj.

Član 12

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o klasifikaciji djelatnosti i Registru poslovnih subjekata po djelatnostima u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 74/10).

Član 13

Ovaj zakon objavljuje se u “Službenom glasniku Republike Srpske”, a stupa na snagu 1. decembra 2013. godine.

Zakon o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske

0

ZAKON O IZVRŠENjU KRIVIČNIH I PREKRŠAJNIH SANKCIJA REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik Republike Srpske “, br. 63/2018)

GLAVA I
OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom propisuju se način osnivanja i organizacija ustanova za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija, radni odnosi i prava po osnovu rada, nadzor nad radom ustanova, postupak izvršenja kazne zatvora, disciplinska i materijalna odgovornost zatvorenika, mjere za održavanje reda i bezbjednosti, uslovni otpust i otpuštanje zatvorenika, izvršenje kazne dugotrajnog zatvora, izvršenje kazne zatvora izrečene u prekršajnom postupku, izvršenje mjere pritvora, izvršenje novčane kazne, izvršenje mjere rada u javnom interesu, izvršenje mjera bezbjednosti, izvršenje kućnog zatvora, kao i poslovi međunarodne saradnje.

Član 2

Odredbe ovog zakona primjenjuju se na sva lica koja se nalaze u kazneno-popravnim ustanovama Republike Srpske na izvršenju kazne zatvora izrečene u krivičnom i prekršajnom postupku, kazne dugotrajnog zatvora, mjere pritvora, mjere rada u javnom interesu, mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi i obaveznog liječenja od zavisnosti, kao i krivične sankcije koje izreknu strani sudovi, ako drugim zakonom nije drugačije propisano.

Član 3

(1) Svrha izvršenja krivičnih i prekršajnih sankcija (u daljem tekstu: sankcija) je sprovođenje pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka, zaštita društva od vršenja krivičnih djela i izdvajanje učinilaca krivičnih djela iz društvene sredine u cilju njihovog prevaspitanja, liječenja i osposobljavanja za život na slobodi, u skladu sa zakonom i društvenim normama.

(2) Lica prema kojima se izvršavaju sankcije zadržavaju sva prava koja im nisu oduzeta pravosnažnom presudom ili rješenjem kojim je izrečena kazna zatvora, a lišavaju se ili ograničavaju prava u mjeri koja odgovara prirodi i sadržini sankcije i na način kojim se obez6jeđuje poštovanje ličnosti učinioca krivičnog djela i njegovog ljudskog dostojanstva, u skladu sa zakonom i međunarodnim ugovorima.

(3) Licima iz stava 2. ovog člana neće biti nametnuto nijedno ograničenje koje nije predviđeno zakonom, a ona ograničenja koja se izriču moraju biti minimalno potrebna i proporcionalna opravdanom cilju zbog kojeg se izriču.

(4) Zabranjeni su i kažnjivi postupci kojima se lica prema kojima se izvršavaju sankcije podvrgavaju bilo kakvom obliku mučenja, ili drugim oblicima okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili eksperimentisanja.

(5) Lice prema kome se izvršava sankcija ne smije biti stavljeno u neravnopravan položaj zbog rase, boje kože, pola, jezika, vjere, političkih i drugih uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, obrazovanja, društvenog položaja ili drugog ličnog svojstva.

(6) Sa licima prema kojima se izvršavaju sankcije treba postupati čovječno, uz poštovanje njihovog ličnog dostojanstva, štititi njihov tjelesni i duhovni integritet, uz osiguranje pristupa i povjerljive komunikacije sa domaćim i međunarodnim organizacijama i drugim institucijama nadležnim za praćenje i ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, u skladu sa zakonom i odgovarajućim međunarodnim dokumentima.

Član 4

(1) Izvršenju sankcija pristupa se kada odluka kojom je sankcija izrečena postane pravosnažna i kada za izvršenje nema zakonskih smetnji.

(2) Sa izvršenjem sankcije može se početi i prije nego što je odluka kojom je sankcija izrečena postala pravosnažna, samo kada je to zakonom posebno predviđeno.

Član 5

(1) Kada su ispunjeni uslovi za izvršenje sankcije, nadležni sud preduzima potrebne radnje da se izvršenje sprovede bez odgađanja, u skladu sa odredbama ovog zakona.

(2) Izvršenje sankcije može biti odgođeno ili prekinuto u slučajevima i pod uslovima određenim ovim zakonom.

Član 6

(1) Lice prema kome se izvršava sankcija ne plaća troškove izvršenja sankcije, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

(2) Za podneske, službene radnje, rješenja i druge akte u vezi sa izvršenjem sankcija ne plaća se taksa.

(3) Protiv pojedinačnih akata, kojima se po odredbama ovog zakona rješava o pravima i obavezama lica prema kojima se izvršava sankcija, ne može se voditi upravni spor.

Član 7

(1) Radi praćenja, proučavanja i unapređivanja sistema izvršenja sankcija, ministar pravde (u daljem tekstu: ministar) može osnovati stručni savjet sačinjen od predstavnika iz naučnih ustanova, sudova, organa uprave, stručnih udruženja, drugih institucija i pojedinaca koji se bave pitanjima vaspitanja i kriminaliteta.

(2) Organi i druga pravna lica u čiji djelokrug rada spada primjena socijalnih, zdravstvenih, vaspitnih i drugih mjera značajnih za izvršenje pojedinih sankcija sarađuju sa Ministarstvom pravde (u daljem tekstu: Ministarstvo) i ustanovama za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija.

(3) Poslovi izvršenja sankcija propisani ovim zakonom su poslovi od posebnog interesa za Republiku Srpsku.

(4) Tokom izvršenja kazne zatvora obezbjeđuje se da i zatvorenici učestvuju u svom prevaspitanju, održavanju reda i discipline, kao i u vaspitnim, obrazovnim, kulturnim, sportskim, zabavnim i drugim aktivnostima.

Član 8

(1) S ciljem međusobne saradnje, informisanja, dogovaranja i prikupljanja relevantnih podataka, Ustanove i drugi organi za izvršenje sankcija vode propisane evidencije o licima prema kojima se izvršavaju sankcije, pritvor i druge mjere i Ministarstvu dostavljaju mjesečne, periodične i godišnje izvještaje.

(2) Pravilnik o vrstama i načinu vođenja evidencija zatvorenika, pritvorenika i maloljetnika donosi ministar.

Član 9

(1) Radi unapređivanja komunikacije, razmjene podataka unutar i van sistema, vođenja i praćenja statističkih podataka u sistemu izvršenja sankcija, može se uvesti integralni informacioni sistem sa jedinstvenom bazom podataka.

(2) Pravilnik o funkcionisanju integralnog informacionog sistema donosi ministar.

Član 10

(1) Zatvorenici, po pravilu, kaznu zatvora izdržavaju grupno.

(2) Kada to zahtijevaju razlozi bezbjednosti, zdravstveno stanje, lična svojstva zatvorenika ili kada je to predviđeno zakonom, može se odrediti da zatvorenik izdržava kaznu zatvora odvojeno od ostalih zatvorenika.

(3) Muška i ženska lica izdržavaju kaznu zatvora odvojeno.

Član 11

(1) Izrazi korišćeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

1) osuđeni je lice za koje je pravosnažnom odlukom suda utvrđeno da je krivično odgovorno za određeno krivično djelo,

2) kažnjeni je lice za koje je ustanovljeno konačnim prekršajnim nalogom ili pravosnažnim rješenjem o prekršaju da je odgovorno za određeni prekršaj,

3) zatvorenik je lice koje u kazneno-popravnoj ustanovi izdržava kaznu zatvora po pravosnažnoj sudskoj odluci izrečenoj u krivičnom ili prekršajnom postupku,

4) pritvorenik je lice koje pravosnažnom sudskom odlukom nije proglašeno krivično odgovornim za određeno krivično djelo, a koje se nalazi u Odjeljenju za izvršenje mjere pritvora u ustanovi za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija, u skladu sa odredbama ovog zakona,

5) povratnik je osuđeno ili prekršajno kažnjeno lice koje je dva i više puta u krivičnom ili prekršajnom postupku bilo pravosnažno osuđivano ili kažnjeno na kaznu zatvora,

6) ustanove za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija su kazneno-popravni zavodi i vaspitno-popravni domovi,

7) nadležni sud je sud koji je izrekao kaznu zatvora, uputio lice na izdržavanje kazne zatvora ili odredio mjeru pritvora,

8) ovlašćeno službeno lice je lice zaposleno u Ministarstvu i kazneno-popravnoj ustanovi, koje je ovlašćeno da vrši poslove i ovlašćenja u skladu sa ovim zakonom, kao što su nadzor nad radom ustanove za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija, primjena sredstava prinude, pretres prostorija i slično, a koje pored toga vrši i ostale poslove u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim propisima,

9) pripadnik službe obezbjeđenja – policajac kazneno-popravne ustanove je lice zaposleno u kazneno-popravnoj ustanovi na poslovima obezbjeđenja, koje nosi uniformu i koje je naoružano,

10) radni instruktor je lice koje u okviru privredno-instruktorske službe kazneno-popravne ustanove vrši radno-stručno osposobljavanje zatvorenika za pojedina zanimanja kao što su bravar, tokar, limar, pekar i slično,

11) tretman je proces koji podrazumijeva planske, sistematske i organizovane aktivnosti koje se sprovode prema zatvorenicima, a čiji je cilj njihovo osposobljavanje da poštuju društvene norme i pravila da ne bi više dolazili u sukob sa zakonom.

(2) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

GLAVA II
USTANOVE ZA IZVRŠENjE KRIVIČNIH I PREKRŠAJNIH SANKCIJA

1. Osnivanje i organizacija Ustanova

Član 12

(1) Ustanove za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija (u daljem tekstu: Ustanova) su posebne ustanove u sastavu i pod neposrednim nadzorom Ministarstva.

(2) Ustanove osniva, određuje teritorijalnu nadležnost i ukida Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada), na prijedlog ministra.

(3) Ustanove imaju svojstvo pravnog lica, a aktom o osnivanju određuje se vrsta, tip i sjedište Ustanove.

(4) Sredstva za rad Ustanova obezbjeđuju se u budžetu Republike Srpske.

Član 13

(1) Prema stepenu obezbjeđenja, stepenu ograničenja slobode kretanja zatvorenika, kao i primijenjenim mjerama postupanja prema tim licima, Ustanove mogu biti poluotvorenog i zatvorenog tipa.

(2) Ustanove poluotvorenog tipa imaju materijalno-tehničko obezbjeđenje, a služba obezbjeđenja Ustanove osigurava održavanje reda i kontrolu kretanja zatvorenika.

(3) Ustanove zatvorenog tipa, pored službe obezbjeđenja imaju materijalno-tehničko obezbjeđenje, ogradne zidove i druge fizičke prepreke, kao i tehnička sredstva koja predstavljaju prepreku za bjekstvo.

Član 14

(1) Ustanove se organizuju kao kazneno-popravni zavodi i vaspitno-popravni domovi.

(2) U sjedištu i van sjedišta Ustanova mogu postojati posebna odjeljenja za izvršenje:

1) kazne zatvora za lica muškog ili ženskog pola,

2) kazne maloljetničkog zatvora za lica muškog ili ženskog pola,

3) vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom za maloljetna lica muškog ili ženskog pola,

4) mjere pritvora,

5) odjeljenje sa posebnim režimom izvršenja kazne zatvora,

6) odjeljenje pojačanog nadzora i intenzivnog programa postupanja,

7) odjeljenje ekonomije, farme, restorani, moteli i proizvodni pogoni i radilišta.

(3) Odjeljenja iz stava 2. ovog člana mogu biti poluotvorenog ili zatvorenog tipa.

(4) Odjeljenja iz stava 2. ovog člana osniva i ukida ministar.

Član 15

(1) Unutrašnja organizacija i sistematizacija radnih mjesta, osnovne i unutrašnje organizacione jedinice, radna mjesta, potreban broj izvršilaca i opšti i posebni uslovi za ona radna mjesta koja nisu propisana ovim zakonom, uređuje se Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, koji donosi direktor Ustanove, uz saglasnost ministra.

(2) Pravilnik iz stava 1. ovog člana objavljuje se u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Član 16

(1) U Ustanovama se izvršava kazna zatvora prema licima muškog pola, bez obzira na visinu izrečene kazne zatora.

(2) U posebnom odjeljenju Ustanove iz člana 14. stav 2. tačka 1) ovog zakona, izvršava se kazna zatvora prema licima ženskog pola, bez obzira na visinu izrečene kazne zatvora.

(3) U posebnom odjeljenju Ustanove iz člana 14. stav 2. tačka 2) ovog zakona, izvršava se kazna maloljetničkog zatvora prema licima muškog pola.

(4) U posebnom odjeljenju Ustanove iz člana 14. stav 2. tačka 2) ovog zakona, izvršava se kazna maloljetničkog zatvora prema licima ženskog pola.

(5) U vaspitno-popravnom domu za muška maloljetna lica, odnosno u posebnom odjeljenju Ustanove iz člana 14. stav 2. tačka 3) ovog zakona, izvršava se vaspitna mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom prema maloljetnim licima muškog pola.

(6) U vaspitno-popravnom domu za ženska maloljetna lica, odnosno u posebnom odjeljenju Ustanove iz člana 14. stav 2. tačka 3) ovog zakona, izvršava se vaspitna mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom prema maloljetnim licima ženskog pola.

(7) U odjeljenju sa posebnim režimom izvršenja kazne zatvora iz člana 14. stav 2. tačka 5) ovog zakona, izvršava se kazna zatvora prema zatvorenicima za koje se prilikom ispitivanja ličnosti utvrdi da bi bitno ugrozili bezbjednost ostalih zatvorenika i imovine u Ustanovi, koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora bitno narušavaju red i disciplinu, kao i zatvorenici za koje se utvrdi da su ranije preduzete mjere postupanja prema njima ostale bezuspješne.

(8) U odjeljenju pojačanog nadzora i intenzivnog programa postupanja iz člana 14. stav 2. tačka 6) ovog zakona, izvršava se kazna zatvora prema zatvorenicima za koje postoji opasnost od bjekstva, nasilnog ponašanja prema drugim zatvorenicima ili stvarima, opasnost od ugrožavanja discipline i reda koje se ne mogu otkloniti na drugi način, ugrožene lične bezbjednosti i u drugim opravdanim slučajevima.

(9) U odjeljenju ekonomije, farme, restorana, motela i proizvodnih pogona i radilišta iz člana 14. stav 2. tačka 7) ovog zakona raspoređuju se zatvorenici koji su radno angažovani u okviru poslova na radna mjesta van kruga Ustanove.

Član 17

(1) Način života i organizaciju rada zatvorenika sa svim specifičnostima određuje direktor Ustanove rasporedom dnevnih aktivnosti, u skladu sa Pravilnikom o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora.

(2) Pravilnik o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora iz stava 1. ovog člana donosi ministar.

2. Rukovođenje Ustanovama

Član 18

(1) Ustanovom rukovodi direktor Ustanove i za svoj rad odgovara ministru.

(2) Direktor Ustanove organizuje rad, nadzire pravilnost i zakonitost rada, predstavlja Ustanovu, rješava o pravima i obavezama zaposlenih u Ustanovi i vrši druge poslove za koje je nadležan po ovom zakonu i drugim propisima.

(3) Direktor Ustanove podnosi ministru godišnji izvještaj o radu Ustanove.

(4) Ustanove zatvorenog tipa mogu imati zamjenika direktora Ustanove.

(5) Zamjenik direktora Ustanove zamjenjuje direktora Ustanove u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti, pomaže mu u izvršavanju poslova iz njegove nadležnosti i obavlja i druge poslove koje mu odredi direktor Ustanove.

(6) U slučajevima odsutnosti, direktora Ustanove poluotvorenog tipa mijenja pomoćnik direktora Ustanove iz službe obezbjeđenja.

Član 19

(1) Direktora Ustanove i zamjenika direktora Ustanove postavlja ministar, na osnovu javnog konkursa, na period od pet godina, uz mogućnost ponovnog postavljenja.

(2) Za direktora Ustanove i zamjenika direktora Ustanove može biti postavljeno lice, koje ima:

1) visoku stručnu spremu smjera propisanog Pravilnikom iz člana 15. ovog zakona,

2) najmanje tri godine radnog iskustva na rukovodećim radnim mjestima u tom stepenu obrazovanja na poslovima izvršenja krivičnih i prekršajnih sankcija ili pravosuđa, poslije završenog prvog ciklusa studija u trajanju od četiri godine sa ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova ili ekvivalentom,

3) položen stručni ispit iz oblasti izvršenja krivičnih i prekršajnih sankcija ili oblasti pravosuđa ili stručni ispit za rad u organima uprave.

Član 20

(1) Službom u Ustanovi rukovodi pomoćnik direktora Ustanove, koji za svoj rad odgovara direktoru Ustanove.

(2) Pomoćnika direktora Ustanove, na osnovu javnog konkursa postavlja i razrješava direktor Ustanove, uz saglasnost ministra, na period od pet godina, uz mogućnost ponovnog postavljenja.

Član 21

(1) Za pomoćnika direktora Ustanove u službi obezbjeđenja može biti postavljeno lice, koje ima:

1) visoku stručnu spremu smjera propisanog Pravilnikom iz člana 15. ovog zakona,

2) najmanje tri godine radnog iskustva u traženom stepenu obrazovanja na poslovima izvršenja krivičnih sankcija poslije završenog prvog ciklusa studija i ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova ili ekvivalentom,

3) položen stručni ispit iz oblasti izvršenja krivičnih i prekršajnih sankcija i zvanje načelnik policije.

(2) Za pomoćnika direktora Ustanove u službi tretmana može biti postavljeno lice, koje ima:

1) visoku stručnu spremu, smjera propisanog Pravilnikom iz člana 15. ovog zakona,

2) najmanje tri godine radnog iskustva u traženom stepenu obrazovanja na poslovima izvršenja krivičnih sankcija poslije završenog prvog ciklusa studija i ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova ili ekvivalentom,

3) položen stručni ispit iz oblasti izvršenja krivičnih i prekršajnih sankcija.

(3) Za pomoćnika direktora Ustanove u zdravstvenoj službi može biti postavljeno lice, koje ima:

1) završen medicinski fakultet – zvanje doktor medicine,

2) najmanje godinu dana radnog iskustva u traženom stepenu obrazovanja poslije završenih integrisanih studija sa ostvarenih najmanje 360 ECTS bodova ili ekvivalentom,

3) položen stručni ispit iz oblasti zdravstva i licencu za obavljanje zdravstvene djelatnosti.

(4) Za pomoćnika direktora Ustanove u službi za pravne, finansijske i opšte poslove može biti postavljeno lice, koje ima:

1) visoku stručnu spremu smjera propisanog Pravilnikom iz člana 15. ovog zakona,

2) najmanje tri godine radnog iskustva u traženom stepenu obrazovanja poslije završenog prvog ciklusa studija i ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova,

3) položen stručni ispit iz oblasti izvršenja krivičnih i prekršajnih sankcija ili oblasti pravosuđa ili stručni ispit za rad u organima uprave.

(5) Za pomoćnika direktora Ustanove u privredno-instruktorskoj službi može biti postavljeno lice, koje ima:

1) visoku stručnu spremu smjera propisanog Pravilnikom iz člana 15. ovog zakona,

2) najmanje tri godine radnog iskustva u traženom stepenu obrazovanja poslije završenog prvog ciklusa studija i sa ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova ili ekvivalentom,

3) položen stručni ispit iz oblasti izvršenja krivičnih i prekršajnih sankcija ili oblasti pravosuđa ili stručni ispit za rad u organima uprave.

Član 22

(1) Odjeljenjem u Ustanovi rukovodi rukovodilac odjeljenja koji za svoj rad odgovora direktoru Ustanove i pomoćniku direktora Ustanove.

(2) Na radno mjesto rukovodioca odjeljenja može biti raspoređeno lice, koje ima:

1) visoku stručnu spremu smjera propisanog Pravilnikom iz člana 15. ovog zakona,

2) najmanje dvije godine radnog iskustva nakon sticanja visoke stručne spreme na poslovima izvršenja krivičnih sankcija,

3) položen odgovarajući stručni ispit iz oblasti izvršenja krivičnih i prekršajnih sankcija.

(3) Rješenje o raspoređivanju na radno mjesto rukovodioca odjeljenja donosi direktor Ustanove.

3. Službe u Ustanovi

Član 23

U Ustanovama se osnivaju sljedeće službe:

1) služba obezbjeđenja,

2) služba tretmana,

3) zdravstvena služba,

4) privredno-instruktorska služba,

5) služba za pravne, finansijske i opšte poslove.

Član 24

(1) Služba obezbjeđenja brine se o bezbjednosti Ustanove, radilišta i prostorija u kojima zatvorenici borave i rade, o održavanju unutrašnjeg reda i discipline u Ustanovama, vrši sprovođenja zatvorenika i pritvorenika, ako drugim zakonom nije drugačije propisano i obavlja i druge poslove određene ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona.

(2) Poslove službe obezbjeđenja vrše pripadnici službe obezbjeđenja – policija kazneno-popravnih ustanova.

(3) Poslove službe unutrašnjeg obezbjeđenja obavljaju policajci Ustanove, koji su po pravilu istog pola kao i zatvorenici.

(4) Vozila koja se upotrebljavaju u izvršavanju poslova službe obezbjeđenja su posebno označena i opremljena.

(5) Služba je naoružana i jednoobrazno uniformisana.

(6) Pravilnik o načinu vršenja službe obezbjeđenja u Ustanovama donosi ministar.

(7) Pravilnik o zvanjima pripadnika službe obezbjeđenja, uslovima njihovog sticanja, uniformi i oznakama zvanja donosi ministar.

Član 25

(1) Služba tretmana planira, programira, organizuje i sprovodi proces prevaspitanja zatvorenika i u tom cilju koordinira rad ostalih učesnika u tom procesu.

(2) U cilju ostvarenja svrhe sankcije iz člana 3. ovog zakona, služba tretmana programira i koordinira vaspitni rad i ispituje ličnost zatvorenika, izrađuje program postupanja za svakog zatvorenika, vrši procjenu potrebe za stručnim obrazovanjem, neposredno i putem drugih službi prati rad i ponašanje zatvorenika u toku izdržavanja kazne zatvora, odnosno vaspitne mjere, prikuplja i objedinjuje podatke i zapažanja vaspitača i drugih lica koja neposredno rade sa zatvorenicima, analizira i proučava postignute rezultate i uticaj preduzetih vaspitnih mjera, te na osnovu postignutih rezultata preduzima potrebne mjere i unapređuje vaspitni rad u Ustanovi, primjenjujući savremene metode, oblike i sadržaje rada.

(3) Na poslovima tretmana radi odgovarajući broj vaspitača tako da na jednog vaspitača dolazi do 40 zatvorenika, odnosno do 20 zatvorenika ako su u grupi maloljetnici, mlađa punoljetna lica i zatvorenici raspoređeni u odjeljenje sa posebnim režimom izdržavanja kazne zatvora.

(4) U okviru službe tretmana, u prijemno-otpusnom odjeljenju formira se tim stručnjaka za ispitivanje ličnosti i utvrđivanje programa postupanja za zatvorenike (specijalni/socijalni pedagog, pedagog, psiholog, socijalni radnik, kriminolog, pravnik).

(5) Sva stručna lica koja rade u službi tretmana polažu stručni ispit pred komisijom koju imenuje ministar, a članovi komisije mogu imati pravo na naknadu za svoj rad.

(6) Visinu naknade rješenjem utvrđuje ministar.

(7) Pravilnik o uslovima i načinu polaganja stručnog ispita radnika u službi tretmana donosi ministar.

Član 26

(1) Zdravstvena služba obavlja poslove zdravstvene zaštite zatvorenika, pritvorenika i maloljetnika, kontrolu higijenskih mjera, kontrolu kvaliteta i kvantiteta ishrane, po mogućnosti organizuje pružanje psihijatrijskih, stomatoloških i laboratorijskih usluga i vrši i druge poslove određene zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona.

(2) Zdravstvena služba ima najmanje jednog doktora medicine i najmanje dva medicinska tehničara.

(3) U Ustanovama, odnosno posebnom odjeljenju u kome kaznu zatvora izdržavaju zatvorenice, postoji prostorija namijenjena za boravak majke sa djetetom.

(4) Ustanove moraju raspolagati posebnom prostorijom – stacionarom za izdvajanje i liječenje oboljelih lica.

(5) Zdravstvenom radniku koji pregleda i liječi zatvorenike, pritvorenike i maloljetnike garantuje se i obezbjeđuje puna profesionalna nezavisnost, u skladu sa zakonom i etičkim kodeksom.

(6) Ustanova može angažovati i zdravstvene radnike iz drugih zdravstvenih ustanova radi ostvarivanja potpunije zdravstvene zaštite.

Član 27

(1) Privredno-instruktorska služba organizuje rad i sprovodi stručnu obuku zatvorenika, te obavlja druge poslove određene zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona.

(2) Ustanova obezbjeđuje rad zatvorenika, koji će po svojoj prirodi biti koristan.

(3) Rad zatvorenika u Ustanovama je dobrovoljan i može se organizovati u Ustanovi i van Ustanove.

(4) Radi stručnog osposobljavanja zatvorenika, u Ustanovama se obezbjeđuje potreban broj radnih instruktora, koji organizuju radno-stručnu obuku, te obavljaju druge poslove utvrđene zakonom i opštim aktima Ustanove.

(5) Radni instruktori koji rade sa zatvorenicima polažu stručni ispit, pred komisijom koju imenuje ministar, a članovi komisija mogu imati pravo na naknadu za svoj rad.

(6) Visinu naknade rješenjem utvrđuje ministar.

(7) Pravilnik o uslovima i načinu polaganja stručnog ispita radnih instruktora donosi ministar.

Član 28

Služba za pravne, finansijske i opšte poslove obavlja pravne, stručno-administrativne, računovodstveno-finansijske poslove, poslove ekonomata i depozita, vodi propisane evidencije, organizuje pružanje pravne i druge pomoći zatvorenicima, pritvorenicima i maloljetnicima, te vrši i druge poslove određene zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona, kao i zajedničke poslove od opšteg značaja za Ustanovu.

GLAVA III
RADNI ODNOSI I PRAVA PO OSNOVU RADA

1. Zasnivanje radnog odnosa

Član 29

(1) Radni odnos u Ustanovama zasniva se na neodređeno vrijeme, putem javnog konkursa ili sporazumom o preuzimanju zaposlenog iz druge Ustanove, uz saglasnost ministra.

(2) Izuzetno, radni odnos u Ustanovama, bez javnog konkursa, može se zasnovati na određeno vrijeme radi zamjene odsutnog radnika do njegovog povratka, privremeno povećanog obima posla koji sa prekidima ili bez prekida može trajati najduže 24 mjeseca, uz saglasnost ministra.

(3) Odlučivanje o potrebi prijema radnika u Ustanovu u nadležnosti je Ministarstva.

(4) Prilikom zasnivanja radnog odnosa u Ustanovi, vodi se računa o proporcionalnoj zastupljenosti konstitutivnih naroda i reda Ostalih, ukoliko kandidati prijavljeni na konkurs za upražnjeno radno mjesto ispunjavaju iste zakonom propisane uslove.

Član 30

(1) U Ustanove može biti primljeno lice koje ispunjava:

1) opšte uslove:

1. da je državljanin Republike Srpske ili Bosne i Hercegovine,

2. da je stariji od 18 godina,

3. da ima opštu zdravstvenu sposobnost,

4. da nije osuđivan za krivično djelo na bezuslovnu kaznu zatvora od najmanje šest mjeseci ili za krivično djelo koje ga čini nepodobnim za obavljanje poslova u Ustanovi,

5. da nije otpušten iz organa uprave kao rezultat disciplinske mjere na bilo kojem nivou vlasti u BiH tri godine prije objavljivanja javnog konkursa,

6. da se na njega ne odnosi član IX stav 1. Ustava BiH,

7. da ispunjava i druge uslove utvrđene zakonom ili drugim propisima,

2) posebne uslove:

1. odgovarajuću stručnu spremu, radno iskustvo u traženom stepenu obrazovanja, položen odgovarajući stručni ispit i druge uslove utvrđene Pravilnikom iz člana 15. ovog zakona,

2. izuzetno od tačke 2) podtačka 1. ovog stava, lica koja se primaju u radni odnos na određeno vrijeme zbog povećanog obima posla ne moraju ispunjavati uslove u vezi sa odgovarajućim stručnim ispitom.

(2) Lica koja zasnivaju radni odnos u Ustanovama na poslovima i zadacima iz člana 24. stav 2, člana 25. stav 3. i člana 27. stav 4. ovog zakona, pored uslova predviđenih u stavu 1. ovog člana, treba da ispunjavaju i zdravstvene i psihofizičke sposobnosti potrebne za obavljanje tih poslova.

(3) Zdravstvene sposobnosti kandidata iz stava 2. ovog člana ocjenjuje zdravstvena ustanova ovlašćena za izdavanje ljekarskih uvjerenja za zaposlene na poslovima sa posebnim uslovima rada, a psihofizičke sposobnosti za pripadnike službe obezbjeđenja iz člana 24. stav 2. ovog zakona, posebna komisija koju imenuje direktor Ustanove.

(4) Zaposlena i postavljena lica u Ustanovama svojim vladanjem i izgledom u svakoj prilici moraju pružati dobar primjer zatvorenicima i pritvorenim licima.

2. Prava i obaveze iz radnog odnosa

Član 31

(1) Zbog posebnih uslova rada i prirode poslova radna mjesta na kojima rade ovlašćena službena lica Ministarstva i Ustanova na kojima se vrši neposredni uticaj na zatvorenike i pritvorenike, utvrđuju se kao radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa u uvećanom trajanju od najviše 16 mjeseci za 12 mjeseci efektivnog staža.

(2) Licima iz stava 1. ovog člana Ministarstvo izdaje uvjerenja o vremenu provedenom na tim poslovima.

(3) Pravo na staž osiguranja u uvećanom trajanju ne pripada radniku za vrijeme trajanja pripravničkog staža.

(4) Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i stepen uvećanja staža po tom osnovu, rješenjem utvrđuje ministar.

Član 32

(1) Zaposleno lice, po potrebi, obavezno je da radi i duže od punog radnog vremena, a može mu se prekinuti ili odgoditi korišćenje godišnjeg odmora u interesu službe.

(2) Rješenje o dužem radnom vremenu, odgađanju, odnosno prekidu korišćenja godišnjeg odmora donosi direktor Ustanove.

Član 33

(1) Ustanova vrši osiguranje života zaposlenih lica i zaključuje ugovor sa ovlašćenom osiguravajućom kućom.

(2) U slučaju smrti zaposlenog koji je izgubio život u vršenju ili povodom vršenja službenog posla ili zadatka, troškove nabavke posmrtne opreme snosi Ustanova.

(3) Na prava porodice u slučaju smrti zaposlenog primjenjuje se Posebni kolektivni ugovor za zaposlene u pravosuđu Republike Srpske.

Član 34

(1) Zaposleni u Ustanovama koji rade na poslovima izvršenja sankcija stalno se stručno usavršavaju i osposobljavanju u skladu sa okvirnim planom i programom stručnog usavršavanja i osposobljavanja.

(2) Ministarstvo može samostalno i posredstvom projekata međunarodnih organizacija i stručnih udruženja koje se bave ljudskim pravima zatvorenika, pritvorenika i maloljetnika organizovati stručnu obuku za zaposlene iz stava 1. ovog člana, putem seminara, savjetovanja i drugih oblika stručnog usavršavanja.

(3) Radi unapređivanja domaće prakse i njenog usklađivanja sa međunarodnim standardima iz oblasti izvršenja sankcija, Ministarstvo u skladu sa okvirnim planom i programom stručnog usavršavanja i osposobljavanja iz stava 1. ovog člana, obezbjeđuje i primjenu programskih okvira sačinjenih u saradnji sa međunarodnim organizacijama u okviru projekata u kojima je Ministarstvo partner.

(4) Programski okvir iz stava 3. ovog člana zasniva se na međunarodnim standardima, konvencijama, normama i drugim aktima donesenim u ovoj oblasti, kao i na stručnim oblastima obrađenim u projektima međunarodne zajednice koji su sadržani u materijalima u pisanoj formi (priručnici, smjernice, zbornici radova i sl.).

(5) Okvirni plan i program stručnog usavršavanja i osposobljavanja zaposlenih u Ustanovama donosi ministar.

(6) Na osnovu okvirnog plan i programa iz stava 5. ovog člana, direktor Ustanove donosi godišnji plan i program stručnog usavršavanja i osposobljavanja zaposlenih u Ustanovi.

Član 35

(1) Provjera zdravstvenih i psihofizičkih sposobnosti zaposlenih koji rade na poslovima obezbjeđenja obavlja se jednom u toku dvije godine, a po ukazanoj potrebi mogu se upućivati i u kraćim periodima, o čemu odlučuje direktor Ustanove.

(2) Provjera zdravstvenih sposobnosti zaposlenih koji rade na ostalim poslovima za koje se radni staž računa u uvećanom trajanju obavlja se jednom u tri godine, a po potrebi mogu se upućivati i u kraćim periodima, o čemu odlučuje direktor Ustanove.

(3) Provjeru zdravstvenih sposobnosti zaposlenih iz st. 1. i 2. ovog člana obavlja zdravstvena ustanova ovlašćena za izdavanje ljekarskih uvjerenja za zaposlene na poslovima sa posebnim uslovima rada.

(4) Ukoliko kod zaposlenih iz st. 1. i 2. ovog člana nastanu psihičke promjene ili promjene u opštem zdravstvenom stanju koje ih čine nesposobnim za vršenje tih poslova, zaposleni se upućuju nadležnom organu za ocjenu radne sposobnosti, u skladu sa zakonom kojim se uređuju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.

(5) Ukoliko nadležni organ utvrdi postojanje preostale radne sposobnosti, zaposleni se raspoređuje na druge poslove u skladu sa mogućnostima Ustanove ili mu se omogućava prekvalifikacija.

(6) Ukoliko ne postoji mogućnost raspoređivanja na druge poslove, zaposlenom iz stava 5. ovog člana prestaje radni odnos.

(7) Rješenje o prestanku radnog odnosa donosi direktor Ustanove.

Član 36

Zaposlenom radniku u Ustanovi, kome prestane radni odnos radi odlaska u penziju pripada otpremnina u skladu sa Posebnim kolektivnim ugovorom za oblast pravosuđa za zaposlene u institucijama pravosuđa Republike Srpske.

3. Upućivanje na rad u drugu Ustanovu

Član 37

(1) Ovlašćeno službeno lice iz člana 31. stav 1. ovog zakona, zbog potreba posla ili povećanog obima posla, može biti privremeno upućeno bez njegove saglasnosti u drugu Ustanovu, najduže šest mjeseci u toku jedne godine, a uz njegovu saglasnost, najduže 12 mjeseci.

(2) Rješenje o upućivanju donosi ministar.

(3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana može se izjaviti prigovor u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Član 38

(1) Zaposleni u Ustanovi, osim zaposlenih iz člana 18. ovog zakona, može biti raspoređen u Ustanovi na druge poslove za koje ispunjava uslove predviđene Pravilnikom iz člana 15. ovog zakona, ako to nalaže nova organizacija ili racionalizacija poslova ili potreba posla.

(2) Rješenje o rasporedu iz stava 1. ovog člana donosi direktor Ustanove.

(3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana može se izjaviti prigovor ministru u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Član 39

(1) Zaposleni u Ustanovi ocjenjuju se jednom godišnje radi osiguravanja efikasnog načina procjene rada, podsticanja zaposlenih da iskažu maksimum svoje sposobnosti, uočavanja nedostataka u radu i priznavanja istaknutog rada, davanja podsticaja za bolji rad, te postavljanja novih radnih ciljeva.

(2) Pravilnik o postupku i načinu ocjenjivanja rada donosi ministar.

Član 40

(1) Zaposleni u Ustanovi ocjenjuju se sljedećim ocjenama:

1) ne zadovoljava,

2) zadovoljava,

3) dobar,

4) vrlodobar,

5) odličan.

(2) Direktora Ustanove i zamjenika direktora Ustanove ocjenjuje ministar ili lice koje on ovlasti, a pomoćnike direktora Ustanove i rukovodioce posebnih odjeljenja ocjenjuje direktor Ustanove.

(3) Ostale zaposlene u Ustanovi ocjenjuje pomoćnik direktora Ustanove.

Član 41

(1) Direktor Ustanove, zamjenik direktora Ustanove i pomoćnik direktora Ustanove mogu izjaviti prigovor ministru na ocjenu u roku od osam dana od dana prijema rješenja o ocjeni rada.

(2) Ostali zaposleni u Ustanovi mogu izjaviti prigovor direktoru Ustanove na ocjenu u roku od osam dana od dana prijema rješenja na ocjenu rada.

4. Postupak razrješenja

Član 42

(1) Direktora Ustanove i zamjenika direktora Ustanove rješenjem razrješava ministar:

1) nakon isteka mandata na koji je postavljen,

2) ako podnese ostavku,

3) ako godišnji izvještaj o radu bude ocijenjen negativnom ocjenom i pod drugim uslovima predviđenim ovim zakonom,

4) u slučaju da su u obavljanju poslova nastali propusti koji bitno utiču na negativan rad i funkcionisanje Ustanove,

5) u slučaju smrti.

(2) Nakon razrješenja, direktor Ustanove ili zamjenik direktora Ustanove raspoređuju se u Ustanovu na poslove koji odgovaraju njihovoj stručnoj spremi.

(3) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti spor pred nadležnim sudom.

Član 43

(1) Pomoćnika direktora Ustanove razrješava direktor Ustanove:

1) istekom vremena na koje je postavljen,

2) ako podnese ostavku,

3) u slučaju kada direktor Ustanove utvrdi da su u obavljanju poslova nastali propusti koji bitno utiču na negativan rad i funkcionisanje službe, odnosno Ustanove,

4) u slučaju smrti.

(2) Nakon razrješenja, pomoćnik direktora Ustanove raspoređuje se na poslove za koje ispunjava uslove predviđene Pravilnikom iz člana 15. ovog zakona.

(3) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba ministru u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Član 44

(1) Zaposlenom u Ustanovi prestaje radni odnos:

1) u slučaju smrti,

2) istekom roka, ukoliko je radni odnos zasnovan na određeno vrijeme,

3) sporazumnim raskidom,

4) kada ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju u vezi sa godinama života i staža osiguranja ili kada navrši godine života i penzijski staž za ostvarivanje prava na starosnu penziju prema propisima kojima se uređuje oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, a pripadnici službe obezbjeđenja kada navrše 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine života,

5) u slučaju ukidanja ili reorganizacije Ustanove ili ukidanja radnog mjesta, ako ne bude raspoređen na drugo radno mjesto u roku od tri mjeseca od dana kada je došlo do reorganizacije ili ukidanja,

6) ako pravosnažnom presudom bude osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora od najmanje šest mjeseci, osim za krivična djela izvršena protiv bezbjednosti javnog saobraćaja,

8) ako odbije raspoređivanje ili kada iz neopravdanih razloga ne stupi na radno mjesto na koje je raspoređen,

7) ako je prilikom zasnivanja radnog odnosa prećutao ili dao netačne podatke koji su bili od značaja za zasnivanje radnog odnosa,

8) ako ne postoji mogućnost da se u roku od tri mjeseca nakon razrješenja rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi,

9) kada dva puta uzastopno dobije ocjenu ne zadovoljava.

(2) O prestanku radnog odnosa direktor Ustanove donosi rješenje.

(3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana može se izjaviti žalba ministru u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Član 45

Ukoliko dođe do reorganizacije ili ukidanja Ustanove, ministar će posebnim pravilnikom utvrditi uslove za utvrđivanje viška zaposlenih, način njihovog zbrinjavanja, kao i obim prava koja im po tom osnovu pripadaju.

Član 46

Na prava iz radnog odnosa, koja nisu propisana ovim zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o radu, Zakona o platama zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske, Opšteg kolektivnog ugovora i Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u institucijama pravosuđa Republike Srpske.

5. Disciplinska odgovornost radnika Ustanova

Član 47

Radnici Ustanove odgovorni su za učinjene povrede radnih obaveza i dužnosti, koje mogu biti lakše i teže.

Član 48

(1) Lakšom povredom radnih obaveza i dužnosti smatra se postupanje protivno pravilima o radu i propisima o načinu obavljanja poslova u Ustanovama koje je izazvalo ili je moglo izazvati štetne posljedice manjeg značaja, a naročito:

1) učestalo kašnjenje, neopravdano odsustvo u toku radnog vremena i odlazak sa posla prije isteka radnog vremena,

2) neblagovremeno, nesavjesno ili neodgovorno obavljanje poslova i zadataka usljed kojih nisu nastupile štetne posljedice.

(2) Za povrede radnih obaveza i dužnosti iz stava 1. ovog člana može se izreći mjera ukor ili novčana kazna u iznosu do 20% od mjesečne plate zaposlenog, ostvarene u mjesecu u kojem je povreda učinjena, a najviše u trajanju do tri mjeseca.

Član 49

(1) Težom povredom radnih obaveza i dužnosti smatra se postupanje protivno pravilima o radu i propisima o načinu obavljanja poslova u Ustanovama, koje je izazvalo ili je moglo izazvati štetne posljedice većeg značaja, a naročito:

1) neizvršavanje, nesavjesno ili neblagovremeno izvršavanje poslova i radnih zadataka,

2) primanje poklona od zatvorenika, pritvorenika i članova njihovih porodica,

3) trgovanje i razmjena robe sa zatvorenim i pritvorenim licima,

4) unošenje u Ustanovu ili iznošenje iz Ustanove zabranjenih stvari za račun zatvorenika i pritvorenih lica, kao i pomaganje ili omogućavanje takvih radnji ili međusobno posuđivanje, pozajmljivanje i davanje na korišćenje stvari, predmeta i sredstava koja se nalaze u vlasništvu ili posjedu zatvorenika i pritvorenika, odnosno zaposlenog,

5) svako dogovaranje sa zatvorenicima i pritvorenicima, čime se ometa istraga, ili radi pomaganja bjekstva,

6) neprijavljivanje zavjere zatvorenika i pritvorenika koja se tiče pobune, bjekstva ili drugih oblika narušavanja kućnog reda,

7) odavanje službene ili druge tajne utvrđene zakonom ili opštim aktom,

8) odbijanje izvršenja poslova i zadataka na koje je zaposleni raspoređen ili odbijanje naloga neposrednog rukovodioca,

9) neopravdano izostajanje sa posla pet radnih dana u toku šest mjeseci ili neopravdano izostajanje sa posla tri dana uzastopno,

10) dolazak na rad pod dejstvom alkohola ili drugih opojnih sredstava, odnosno konzumiranje alkohola ili drugih opojnih sredstava u toku radnog vremena,

11) krađa, namjerno uništenje, oštećenje ili nezakonito raspolaganje sredstvima Ustanove, oštećenje imovine koja je povjerena na čuvanje, kao i nanošenje štete trećim licima koju je Ustanova dužna nadoknaditi,

12) bavljenje poslovima koji su nespojivi sa službenom djelatnošću,

13) izdavanje ili izvršavanje naređenja, kojim se očigledno ugrožava bezbjednost zatvorenika i pritvorenika, kao i imovine,

14) prekoračenja ovlašćenja pri upotrebi sredstava prinude,

15) izdavanje naređenja čije bi izvršenje predstavljalo krivično djelo,

16) izbjegavanje obaveza u vezi sa stručnim osposobljavanjem i usavršavanjem,

17) izbjegavanje ljekarskih pregleda radi utvrđivanja sposobnosti za rad,

18) ponašanje u Ustanovi i van Ustanove koje narušava ugled Ustanove,

19) neblagovremeno postupanje u obavljanju radnih obaveza i dužnosti ili sprovođenja radnji koje su u suprotnosti sa zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona,

20) povreda propisa o bezbjednosti i opasnosti od požara, eksplozije ili drugih elementarnih nepogoda do kojih je došlo namjerno ili zbog grube nepažnje,

21) neovlašćena posluga i korišćenje opreme i sredstava povjerenih za izvršenje službenog zadatka,

22) nesavjesno čuvanje, neovlašćeno korišćenje i iznošenje službenih spisa ili podataka,

23) nasilničko, nedolično i uvredljivo ponašanje prema drugim zaposlenim u Ustanovi i strankama,

24) fizički napad na drugog radnika ili međusobna tuča.

(2) Za teže povrede radnih obaveza i dužnosti može se izreći novčana kazna u visini od 20% do 30% mjesečne plate zaposlenog ostvarene u mjesecu u kojem se mjera izriče, u trajanju od jednog do šest mjeseci, ili mjera prestanka radnog odnosa.

Član 50

(1) Disciplinski postupak protiv direktora Ustanove i zamjenika direktora Ustanove pokreće se zahtjevom, koji podnosi ministar ili lice koje ministar za to ovlasti.

(2) Disciplinski postupak protiv zaposlenog u Ustanovi pokreće se zahtjevom, koji podnosi direktor Ustanove.

(3) Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka dostavlja se zaposlenom na kojeg se postupak odnosi, disciplinskoj komisiji i nadležnom sindikatu, a protiv zahtjeva nije dozvoljena žalba.

Član 51

(1) Disciplinski postupak pokrenut protiv direktora Ustanove i zamjenika direktora Ustanove vodi disciplinska komisija, koju imenuje ministar.

(2) Disciplinski postupak pokrenut protiv zaposlenih u Ustanovi vodi disciplinska komisija, koju imenuje direktor Ustanove.

(3) Komisija se sastoji od predsjednika i dva člana, koji mogu imati zamjenike.

Član 52

(1) Disciplinske mjere za direktora Ustanove i zamjenika direktora Ustanove izriče rješenjem disciplinska komisija.

(2) Disciplinske mjere za zaposlene u Ustanovi izriče rješenjem direktor Ustanove, na prijedlog disciplinske komisije.

(3) Protiv rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana može se uložiti prigovor ministru u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Član 53

Zaposleni u Ustanovi udaljava se iz Ustanove u slučaju:

1) ako je potvrđena optužnica za krivično djelo učinjeno u vršenju njegovih poslova i zadataka ili

2) ako se zaposleni nalazi u pritvoru ili na izdržavanju kazne zatvora zbog počinjenog krivičnog djela.

Član 54

Zaposleni se udaljava iz Ustanove u slučaju:

1) ako je potvrđena optužnica za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora – u trajanju od najmanje tri godine ili

2) ako je pokrenut disciplinski postupak zbog učinjene teže povrede radne dužnosti – do završetka disciplinskog postupka.

Član 55

(1) Rješenje o udaljenju zaposlenog u Ustanovi donosi direktor Ustanove, odnosno ministar za direktora Ustanove i zamjenika direktora Ustanove.

(2) U slučaju udaljenja, zaposleni ima pravo na platu u iznosu od 50%, dok udaljenje traje.

(3) Na rješenje o udaljenju, koje donosi direktor Ustanove, može se izjaviti prigovor ministru u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

(4) Prigovor ne odgađa izvršenje rješenja.

(5) Na rješenje o udaljenju, koje donosi ministar nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti spor pred nadležnim sudom.

Član 56

Odredbe o pokretanju, vođenju i zastarjelosti disciplinskog postupka za utvrđivanje povreda radnih obaveza i dužnosti i disciplinske odgovornosti zaposlenih, utvrdiće se Pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti zaposlenih u Ustanovama, koji donosi ministar.

6. Posebne odredbe o službi obezbjeđenja

Član 57

(1) Pripadnici službe obezbjeđenja vrše poslove i zadatke i u slučaju kada je izvršenje tih poslova i zadataka opasno po njihov život.

(2) Pripadnicima službe obezbjeđenja izdaje se službena legitimacija i značka, kojom dokazuju službenu funkciju i pravo nošenja oružja i uniforme.

(3) Pravo na službenu legitimaciju i značku, pored pripadnika službe obezbjeđenja iz stava 2. ovog člana, ima direktor Ustanove, zamjenik direktora Ustanove i inspektori u Ministarstvu.

(4) Pravilnik o službenoj legitimaciji i znački pripadnika službe obezbjeđenja iz stava 2. ovog člana donosi ministar.

Član 58

(1) Lice koje se prvi put prima u službu obezbjeđenja prima se kao pripravnik na osnovu javnog konkursa.

(2) Pripravnik se u toku obavljanja pripravničkog staža, koji traje šest mjeseci, osposobljava za samostalno vršenje poslova i zadataka.

(3) Osposobljavanje iz stava 2. ovog člana obavlja se u Ustanovi ili na kursu za pripravnike, po programu koji donosi Ministarstvo.

(4) Nakon završenog pripravničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit pred komisijom koju imenuje ministar, a članovi komisije mogu imati pravo na naknadu za svoj rad.

(5) Visinu naknade utvrđuje rješenjem ministar.

(6) Pripravniku u službi obezbjeđenja koji ne završi stručno osposobljavanje s uspjehom ili ne položi stručni ispit, odnosno samovoljno prekine pripravnički staž, prestaje radni odnos u Ustanovi.

(7) Pravilnik o uslovima i načinu polaganja stručnog ispita radnika službe obezbjeđenja donosi ministar.

Član 59

(1) Za pripravnika u službi obezbjeđenja može biti primljeno lice koje, pored zakonom propisanih uslova za prijem u radni odnos u organu uprave, ispunjava i sljedeće uslove:

1) da nije starije od 27 godina,

2) da ima srednju stručnu spremu, u četvorogodišnjem trajanju,

3) da ispunjava zdravstvene i psihofizičke uslove.

(2) Za pripravnika u službi obezbjeđenja, na radna mjesta za koja je predviđena viša ili visoka stručna sprema, može se primiti i lice koje je starije od 27, a mlađe od 30 godina.

(3) Prije prijema u radni odnos u službu obezbjeđenja vrši se provjera psihofizičkih sposobnosti kandidata, u skladu sa Uputstvom o načinu provjere psihofizičkih sposobnosti kandidata za prijem u službu obezbjeđenja, koje donosi ministar.

Član 60

(1) Izuzetno od odredaba člana 58. stav 1. ovog zakona, za radnika u službi obezbjeđenja, bez svojstva pripravnika može se primiti lice koje je radilo kao pripadnik službe obezbjeđenja u drugim Ustanovama, policiji, sudskoj policiji ili vojsci, uz obavezu da u roku od šest mjeseci od stupanja na rad položi stručni ispit u skladu sa pravilnikom iz člana 58. stav 7. ovog zakona.

(2) Licu koje ne položi stručni ispit u roku iz stava 1. ovog člana, prestaje radni odnos.

Član 61

(1) Svaka Ustanova iz sastava službe obezbjeđenja osniva posebno obučenu i opremljenu jedinicu radi održavanja reda i bezbjednosti Ustanove.

(2) Naredbu o upotrebi posebne jedinice Ustanove donosi direktor Ustanove, uz saglasnost ministra.

(3) U slučaju narušavanja reda i bezbjednosti u Ustanovi u većem obimu, ministar naredbom može angažovati jednu ili više posebnih jedinica Ustanova u cilju uspostavljanja narušenog reda i bezbjednosti Ustanove.

(4) U slučaju narušavanja reda i bezbjednosti u Ustanovi u većem obimu, kada zbog neophodnosti hitne reakcije nema uslova za angažovanje posebnih jedinica iz drugih Ustanova, ministar može od ministra unutrašnjih poslova zatražiti angažovanje i upotrebu najbliže posebne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova, u skladu sa sporazumom potpisanim između Ministarstva i Ministarstva unutrašnjih poslova.

(5) Pravilnik o organizaciji i upotrebi posebne jedinice službe obezbjeđenja kazneno-popravne ustanove donosi ministar.

7. Čuvanje službene tajne i informisanje

Član 62

(1) Svi zaposleni u Ustanovama čuvaju službenu tajnu.

(2) Obaveza čuvanja službene tajne traje i po prestanku radnog odnosa u Ustanovi.

(3) Kao službena tajna, u smislu ovog zakona, smatraju se:

1) podaci i dokumenti do kojih je zaposleni došao u vršenju ili povodom vršenja radnih zadataka, koji su zakonom, odnosno propisom donesenim na osnovu zakona i opšteg akta, predviđeni kao službena tajna,

2) podaci i dokumenti, mjere i radnje do kojih je zaposleni došao u vršenju ili povodom vršenja radnih zadataka, a čijim bi se saopštavanjem ili odavanjem na drugi način neovlašćenom licu mogao osujetiti ili otežati rad Ustanove, ili bi bilo štetno po interes Ustanove ili drugog pravnog lica.

(4) Pravilnik o načinu čuvanja službene tajne donosi ministar.

Član 63

(1) Kada je to u javnom interesu, ministar ili lice koje on ovlasti može dati informacije i saopštenja sredstvima javnog informisanja o pitanjima iz oblasti izvršenja sankcija.

(2) Saopštenja i informacije mogu se uskratiti ako se time odaje službena tajna, ozbiljno ugrožava bezbjednost Ustanove i ugrožavaju ljudska prava zatvorenika i zaposlenih radnika u Ustanovi.

Član 64

(1) Pojedinačne i grupne posjete Ustanovama odobrava ministar.

(2) Predstavnicima domaćih i stranih institucija i udruženja koja se bave zaštitom ljudskih prava omogućava se posjeta Ustanovama.

(3) Odredbe iz stava 1. ovog člana ne odnose se na pripadnike nadležnih organa kada obavljaju službene radnje iz svoje nadležnosti u prostorijama Ustanova.

(4) Izvođenje zatvorenika iz Ustanove radi obavljanja službene radnje po nalogu suda ili tužilaštva vrši se uz prethodno obavještavanje Ustanove.

(5) Izuzetno, posjeta se može uskratiti ako to nalažu razlozi bezbjednosti u Ustanovi, a obrazloženi odgovor dostavlja se instituciji ili udruženju iz stava 2. ovog člana.

(6) U svrhu obavještavanja javnosti o radu Ustanova vodiće se računa da se omogući posjeta predstavnicima javnog informisanja, naučnih radnika koji se bave proučavanjem kriminaliteta i izvršenjem sankcija, kao i studenata odgovarajućih visokoškolskih ustanova.

(7) Licima koja posjećuju Ustanovu, ministar ili lice koje on ovlasti može odobriti razgovor sa zatvorenicima ili određenim zatvorenikom, uz prisustvo ili bez prisustva zaposlenog u Ustanovi.

GLAVA IV
NADZOR NAD RADOM USTANOVA

1. Nadležnost Ministarstva u postupku nadzora

Član 65

(1) Nadzor nad radom Ustanova je u nadležnosti Ministarstva.

(2) Nadzor iz stava 1. ovog člana, u oblasti izvršenja sankcija, vrši Odjeljenje za nadzor nad radom Ustanova putem ovlašćenih službenih lica – inspektora, a u izuzetnim slučajevima, po posebnom ovlašćenju ministra, i načelnik Odjeljenja za nadzor.

(3) Nadzor nad radom Ustanova u vezi sa kontrolom finansijskog poslovanja, radnih odnosa, zaštite na radu, zdravstvene i sanitarne zaštite zatvorenika i pritvorenika, uslova i načina pripremanja hrane, vrše ovlašćeni organi u skladu sa posebnim propisima kojima se propisuje njihova nadležnost i ovlašćenja.

(4) Nadzor nad radom Ustanova u vezi sa kontrolom radnih odnosa, pored ovlašćenih organa za vršenje nadzora, po posebnom ovlašćenju ministra, mogu vršiti pomoćnik ministra za izvršenje sankcija, načelnik i viši stručni saradnik odjeljenja za upravno-pravne i normativne poslove u resoru izvršenja sankcija.

(5) Ukoliko se nadzorom iz stava 4. ovog člana utvrde nepravilnosti, odnosno nedostaci, nalaže se izvršenje mjera radi otklanjanja utvrđenih nedostataka, a ukoliko direktor Ustanove ne izvrši naložene mjere, ministar donosi akt kojim će ukinuti ili poništiti akt Ustanove koji je u suprotnosti sa zakonom ili drugim aktom.

Član 66

(1) Ministarstvo vrši nadzor nad primjenom propisa i stručnog rada Ustanova u cilju obezbjeđenja jedinstvenog sistema izvršenja sankcija, prenošenja iskustava, analiziranja i praćenja rada pojedinih službi i pružanja stručne pomoći.

(2) Nadzor iz stava 1. ovog člana, koji se odnosi na izvršenje kazne zatvora i vaspitne mjere obuhvata kontrolu:

1) planova i programa rada Ustanove i pojedinih njenih organizacionih jedinica,

2) planova i programa stručnog usavršavanja i obučavanja zaposlenih koji rade na poslovima izvršenja sankcija,

3) organizacije i rada službi obezbjeđenja i tretmana,

4) organizacije i rada matične evidencije, prijemno-otpusnog odjeljenja,

5) načina određivanja i realizacije programa postupanja,

6) stanja bezbjednosti,

7) primjene disciplinskih mjera prema zatvorenicima,

8) sprovođenja zdravstvenih i higijenskih mjera,

9) stanja zakonitog i pravilnog postupanja sa zatvorenicima i licima kojima je uz kaznu zatvora izrečena i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi i obaveznog liječenja od zavisnosti,

10) primjene uslovnog otpusta,

11) primjene ovog zakona i drugih propisa kojima se reguliše oblast izvršenja sankcija,

12) organizacije rada zatvorenika,

13) zaštite prava zatvorenika,

14) primjene kriterijuma prilikom odobravanja pogodnosti,

15) stanja objekata, zatvorskih uslova smještaja, grijanja, ishrane, obezbjeđenja odjeće i obuće zatvorenicima i drugo.

(3) Ministarstvo, u saradnji sa Ustanovama, vrši nadzor nad izvršenjem mjere rada u javnom interesu.

(4) U vršenju inspekcijskog nadzora, inspektor je nezavisan u svom radu i preduzima radnje na osnovu ovog zakona i drugih propisa.

(5) Pravilnik o načinu vršenja inspekcijskog nadzora nad radom Ustanova donosi ministar.

2. Način vršenja inspekcijskog nadzora

Član 67

(1) U vršenju nadzora, direktor Ustanove i zaposleni u Ustanovi sarađuju sa inspektorima, stavljaju na raspolaganje svu traženu dokumentaciju i potrebne podatke i omogućavaju im nesmetan rad.

(2) U vršenju nadzora, inspektori mogu da razgovaraju sa zatvorenicima bez prisustva zaposlenih u Ustanovi, kao i sa zaposlenima u Ustanovi, bez prisustva njihovih neposrednih rukovodilaca ili direktora Ustanove.

(3) Kada ocijeni kao potrebno, inspektor može od lica iz stava 2. ovog člana uzeti izjave, koje se upisuju u zapisnik.

Član 68

(1) O izvršenom nadzoru inspektor sačinjava zapisnik, koji se dostavlja ministru i direktoru Ustanove.

(2) Za otklanjanje uočenih nepravilnosti i nedostataka u radu, inspektor na osnovu ovlašćenja ministra donosi rješenje u kojem nalaže određene mjere i rokove za njihovo otklanjanje, a za unapređenje rada daje određene prijedloge ili preporuke.

(3) Rješenje o naloženim mjerama dostavlja se direktoru Ustanove.

(4) Kopija dokumentacije, koja je predmet nadzora, može se dostaviti kao prilog zapisnika.

(5) Direktor Ustanove postupa po naloženim mjerama i datim rokovima i o tome pismeno obavještava Ministarstvo.

(6) Ako postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo koje je propisano Krivičnim zakonikom Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 64/17), (u daljem tekstu: Krivični zakonik), inspektor podnosi izvještaj ministru i nadležnom tužilaštvu.

Član 69

(1) Na naložene mjere i date rokove u rješenju iz člana 68. stav 3. ovog zakona, direktor Ustanove ima pravo prigovora ministru u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

(2) Prigovor odgađa izvršenje naloženih mjera, osim u slučaju kada je u izvještaju ocijenjeno da se na taj način otklanja neposredna opasnost po život i zdravlje zatvorenika, pritvorenika i maloljetnika ili imovine i kada je to u interesu bezbjednosti Ustanove.

(3) Ministar odlučuje rješenjem po prigovoru, koje je konačno.

(4) Ako nakon konačnog rješenja ministra naložene mjere nisu realizovane u određenom roku, inspektor koji je naložio mjere pokreće inicijativu za utvrđivanje odgovornosti direktora Ustanove.

Član 70

(1) Ako se u postupku nadzora utvrdi da Ustanova ne ispunjava propisane zdravstvene i higijenske uslove ili je bitno ugrožena bezbjednost, ministar donosi rješenje o privremenom prekidu rada Ustanove i vrši premještaj zatvorenika, pritvorenika i maloljetnika u drugu Ustanovu.

(2) Ako je u Ustanovi narušena bezbjednost, ministar može da razriješi dužnosti direktora Ustanove i privremeno odredi drugo lice koje će obavljati poslove direktora Ustanove.

Član 71

(1) U cilju nadzora nad zaštitom i stanjem ljudskih prava i uslova u kojima se izvršavaju sankcije, Narodna skupština Republike Srpske može imenovati Nezavisnu komisiju.

(2) Komisija iz stava 1. ovog člana vrši nadzor nad zaštitom i stanjem ljudskih prava i uslova u kojima se izvršavaju sankcije u Ustanovama, samostalno ili u saradnji sa nadležnim inspektorima ili međunarodnim i drugim institucijama koje su nadležne za praćenje i ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, u skladu sa zakonom i odgovarajućim međunarodnim dokumentima.

(3) Nezavisna komisija je nezavisna u svom radu i nadležni organi i institucije dostavljaju joj podatke od značaja za njen rad.

(4) Nezavisna komisija se sastoji od pet članova – eksperata iz pravne ili druge srodne oblasti, koji poznaju probleme izvršenja sankcija, a nisu zaposleni u institucijama u kojima se izvršavaju sankcije, niti u Ministarstvu.

(5) Nezavisna komisija se imenuje na period od pet godina, sa mogućnošću još jednog ponovnog izbora na period od pet godina.

(6) Nezavisna komisija donosi Poslovnik o svom radu.

(7) Nezavisna komisija podnosi godišnji izvještaj o svom radu i dostavlja ga Narodnoj skupštini Republike Srpske i Ministarstvu.

(8) Odredbe u vezi sa čuvanjem službene tajne ili drugog propisa odnose se i na komisiju iz stava 1. ovog člana prilikom obavljanja poslova i zadataka u okviru svoje nadležnosti, kada dođe do saznanja ili u posjed podataka i dokumenata iz člana 62. ovog zakona.

GLAVA V
IZVRŠENjE KAZNE ZATVORA

1. Upućivanje osuđenog na izdržavanje kazne zatvora

Član 72

Osuđeni se upućuje na izdržavanje kazne zatvora u Ustanovu u skladu sa Pravilnikom o upućivanju osuđenih i kažnjenih lica na izdržavanje kazne zatvora, koji donosi ministar.

Član 73

(1) Upućivanje osuđenog na izdržavanje kazne zatvora u Ustanovu vrši osnovni sud na čijem području osuđeni ima prebivalište, odnosno boravište u vrijeme kada je odluka kojom je izrečena kazna postala pravosnažna.

(2) Sud iz stava 1. ovog člana zadržava nadležnost i ako se prebivalište, odnosno boravište osuđenog kasnije promijeni.

(3) Osuđenog, koji je u pritvoru, na izdržavanje kazne zatvora, u skladu sa Pravilnikom iz člana 72. ovog zakona, upućuje osnovni sud u sjedištu Ustanove u kojoj se pritvorenik nalazi.

(4) Zatvorenika, koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, a koji je pravosnažnom presudom osuđen na kaznu zatvora za drugo krivično djelo ili mu je pravosnažnom presudom izrečena jedinstvena kazna zatvora u skladu sa odredbama Zakona o krivičnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 53/12 i 91/17) na izdržavanje kazne zatvora upućuje osnovni sud u sjedištu Ustanove u kojoj se zatvorenik nalazi.

(5) Ako je mjesto prebivališta ili boravišta osuđenog nepoznato, ili je njegovo prebivalište ili boravište u inostranstvu, nadležan za upućivanje je osnovni sud koji je donio prvostepenu presudu, a ako je prvostepenu presudu donio okružni sud, upućivanje osuđenog lica vrši osnovni sud u sjedištu tog okružnog suda.

(6) Ako je mjesto prebivališta ili boravišta osuđenog na području drugog entiteta, a sud entiteta oglasi se nenadležnim za izvršenje i upućivanje na izdržavanje kazne zatvora, postupa se u skladu sa stavom 5. ovog člana.

(7) Ako je presudu donio inostrani sud, a priznata je presudom nadležnog suda Republike Srpske, rješenje koje je ujedno i uputni akt za osuđenog o preuzimanju zatvorenika koji se već nalazi na izdržavanju kazne zatvora u inostranstvu, donosi ministar.

(8) Rješenje o preuzimanju izvršenja kazne zatvora osuđenika koji se ne nalazi na izdržavanju kazne zatvora u inostranstvu donosi ministar, a upućivanje tog osuđenika na izdržavanje kazne zatvora u Ustanovu u Republici Srpskoj, na osnovu rješenja ministra, vrši se u skladu sa stavom 1. ovog člana.

(9) Zatvorenik, koji se već nalazi na izdržavanju druge kazne zatvora, neće se pozivati radi uručivanja uputnog akta, već će se uputni akt zatvoreniku uručiti putem Ustanove.

Član 74

(1) Sud, koji je donio prvostepenu presudu, uz presudu kojom je izrekao kaznu zatvora, dostavlja sudu nadležnom za izvršenje i sve podatke o ličnosti osuđenog koji su pribavljeni u toku postupka, a koji mogu biti od značaja za izvršenje kazne zatvora (podaci o ranijem vršenju krivičnih djela, nalaz vještaka, socijalnu anamnezu, izvod iz kaznene evidencije i dr.), ukoliko ti podaci nisu sadržani u presudi i ukoliko ih zatraži nadležni sud.

(2) Sud, koji je donio prvostepenu presudu, a nije nadležan za upućivanje osuđenog na izdržavanje kazne zatvora postupa u skladu sa odredbama iz stava 1. ovog člana.

(3) Ukoliko predsjednik suda koji vrši upućivanje osuđenog na izdržavanje kazne zatvora ocijeni da bi lice moglo osujetiti izvršenje kazne zatvora odlaskom u inostranstvo, može od nadležnog organa tražiti da mu se oduzme putna isprava do stupanja na izvršenje kazne zatvora.

(4) O oduzimanju putne isprave izdaje se potvrda.

Član 75

(1) Sud poziva osuđenog koji se nalazi na slobodi i saopštava mu dan kada treba da se javi radi izdržavanja kazne zatvora u određenoj Ustanovi.

(2) Dan javljanja u Ustanovu određuje se tako da osuđenom ostane najmanje osam, a najviše 15 dana do javljanja na izdržavanje kazne zatvora.

(3) Pri saopštenju, sud izdaje osuđenom uputni akt, kao i voznu kartu, ako za odlazak treba koristiti prevozna sredstva javnog saobraćaja.

(4) Sud prilikom upućivanja osuđenog na izdržavanje kazne zatvora, istovremeno, a najkasnije u roku od tri dana, obavještava Ustanovu o datumu kada osuđeni treba da se javi na izdržavanje kazne zatvora.

(5) Uz uputni akt u kojem se obavezno navodi jedinstveni matični broj osuđenog, sud dostavlja prepis presude i izvod iz kaznene evidencije, koji ne može biti stariji od šest mjeseci.

(6) Za lica koja se upućuju na izdržavanje kazne zatvora prije pravosnažnosti presude, sud uz rješenje o upućivanju na izdržavanje kazne dostavlja i prepis nepravosnažne presude.

(7) Troškove iz stava 3. ovog člana snosi sud koji upućuje osuđenog na izdržavanje kazne zatvora.

Član 76

(1) Ako se uredno pozvani osuđeni ne javi u Ustanovu utvrđenog dana, Ustanova o tome odmah obavještava sud, koji izdaje naredbu sudskoj policiji da se takvo lice prinudno sprovede u Ustanovu.

(2) Za osuđenog, koji je bjekstvom osujetio izdržavanje kazne zatvora, nadležni sud donosi naredbu za raspisivanje potjernice i dostavlja je nadležnom organu unutrašnjih poslova.

(3) Kada osuđeno lice bude lišeno slobode, sprovodi se u Ustanovu.

Član 77

(1) Početak izdržavanja kazne zatvora računa se od dana kada se osuđeni sam javi u Ustanovu na izdržavanje kazne zatvora, odnosno kada bude sproveden u Ustanovu.

(2) O datumu stupanja na izdržavanje kazne zatvora, Ustanova odmah obavještava sud koji je uputio osuđenog na izdržavanje kazne zatvora, organ unutrašnjih poslova prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta osuđenog, a u slučaju prijema u neradne dane, prvi naredni radni dan.

(3) Ako osuđeni, koji se upućuje na izdržavanje kazne zatvora ima maloljetnu djecu ili druga lica o kojima se brine, sud o tome obavještava nadležni organ socijalne zaštite.

(4) O datumu stupanja na izdržavanje kazne zatvora stranog državljanina, Ustanova odmah obavještava nadležnu službu za poslove sa strancima u Ministarstvu bezbjednosti Bosne i Hercegovine, u skladu sa propisom kojim se regulišu kretanje i boravak stranaca u BiH.

(5) O datumu stupanja na izdržavanje kazne zatvora lica bez državljanstva, Ustanova odmah obavještava predstavnika međunarodne organizacije koja štiti interese lica bez državljanstva.

2. Odgađanje izvršenja kazne zatvora

Član 78

(1) Osuđenom koji se nalazi na slobodi može se, na njegovu molbu, na prijedlog nadležnog organa socijalne zaštite i branioca po njegovom izboru odgoditi izvršenje kazne zatvora:

1) ako je obolio od teže akutne i druge teže bolesti, a provjerom se utvrdi da u kazneno-popravnoj ustanovi nema uslova za liječenje – dok bolest traje,

2) zbog smrti ili teže bolesti bračnog ili vanbračnog druga, djeteta, usvojenika, roditelja i usvojioca osuđenog – najduže tri mjeseca,

3) ako je odgađanje potrebno radi izvršenja ili dovršenja neodložnih poljskih ili sezonskih radova izazvanih elementarnom nepogodom ili drugim udesom, a u porodici osuđenog nema drugih članova sposobnih za rad, niti se zbog slabog imovnog stanja i drugih opravdanih razloga može angažovati drugo lice za obavljanje ovih poslova – najduže tri mjeseca,

4) ako je osuđeni obavezan da izvrši određeni posao koji je već počeo, a usljed neizvršenja tog posla bi nastala znatna šteta – najduže tri mjeseca od dana odgađanja,

5) ako je odgađanje osuđenom potrebno zbog završetka školovanja – najduže šest mjeseci,

6) ako je odgađanje osuđenom potrebno zbog polaganja već prijavljenog ispita – dva mjeseca,

7) ako je zajedno sa osuđenim na izdržavanje kazne zatvora pozvan i bračni drug ili drugi članovi zajedničkog domaćinstva ili ako se neko od njih već nalazi na izdržavanju kazne zatvora, a istovremenim izdržavanjem kazne zatvora svih tih lica bilo bi ugroženo izdržavanje maloljetnih, bolesnih ili starih članova porodice – najduže šest mjeseci,

8) osuđenici – trudnici, poslije navršenih šest mjeseci trudnoće i osuđenici koja ima dijete mlađe od godinu dana – najduže do navršene djetetove prve godine,

9) ako je supruga osuđenog na tri mjeseca pred porođajem ili od porođaja nije proteklo više od šest mjeseci, a nema drugih članova domaćinstva koji joj mogu pomoći – najduže šest mjeseci,

10) ako je osuđeni jedini hranilac porodice, a stupanjem na izdržavanje kazne zatvora bilo bi ugroženo izdržavanje porodičnog domaćinstva – najduže šest mjeseci.

(2) Osuđeni kome je izvršenje kazne zatvora odgođeno zbog teže akutne i druge teže bolesti svaka tri mjeseca, a na zahtjev suda i češće, o svom zdravstvenom stanju podnosi izvještaj zdravstvene ustanove u kojoj se liječi.

Član 79

(1) Molba za odgađanje izvršenja kazne zatvora podnosi se nadležnom sudu u roku od tri dana od dana prijema uputnog akta.

(2) Ako je teža akutna bolest osuđenog, odnosno smrt ili teža bolest njegovog bračnog druga, djeteta, usvojenika, roditelja ili usvojioca uslijedila poslije proteka roka od tri dana, molba se može podnijeti do dana kada osuđeni treba da se javi na izdržavanje kazne zatvora.

(3) U molbi se navode razlozi za odgađanje i prilažu dokazi koji potvrđuju navedene razloge i naznačava vrijeme za koje se odgađanje traži.

(4) Dokaze o razlozima zbog kojih se traži odgađanje izdaje nadležni organ.

Član 80

(1) O molbi za odgađanje izvršenja kazne zatvora rješava predsjednik suda nadležan za upućivanje na izvršenje kazne zatvora, koji u roku od tri dana od dana prijema molbe donese rješenje.

(2) Prije donošenja rješenja predsjednik suda može izvršiti potrebne provjere radi utvrđivanja činjenica navedenih u molbi.

(3) Predsjednik suda rješenjem odbacuje molbu ako nije podnesena u roku ili ako je molbu podnijelo neovlašćeno lice, odnosno molbu odbija ako u molbi nisu navedeni razlozi i priloženi dokazi za odgađanje izvršenja kazne zatvora.

(4) Početak izvršenja kazne zatvora odgađa se do donošenja rješenja o molbi.

(5) Izvršenje kazne zatvora se ne odgađa ako bi zbog odgađanja nastupila zastara.

(6) Zatvorenik koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora ne može podnijeti molbu za odgađanje naredne izrečene kazne zatvora.

Član 81

(1) Protiv rješenja kojim se odbija molba za odgađanje izvršenja kazne zatvora, osuđeni ima pravo žalbe predsjedniku nadležnog okružnog suda u roku od tri dana od dana prijema prvostepenog rješenja.

(2) Žalba odgađa izvršenje rješenja.

(3) Predsjednik okružnog suda donesi rješenje o žalbi iz stava 1. ovog člana u roku od tri dana od dana prijema spisa, a odmah nakon donesenog rješenja dostavlja spis nadležnom sudu za izvršenje kazne zatvora.

(4) Rješenje predsjednika okružnog suda doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni spor.

(5) O odgađanju izvršenja kazne zatvora sud nadležan za upućivanje na izvršenje kazne zatvora, obavještava Ustanovu u koju se upućuje osuđeni.

(6) Predsjednik nadležnog suda opoziva odgađanje izvršenja kazne zatvora ako naknadno utvrdi da nisu postojali ili su prestali razlozi zbog kojih je odgađanje odobreno ili je osuđeni odgađanje koristio protivno odobrenoj svrsi.

3. Prijem osuđenih u Ustanovu, raspored i klasifikacija

Član 82

(1) Osuđeni se primaju u Ustanovu na osnovu uputnog akta nadležnog suda i rješenja ministra u slučaju transfera zatvorenika iz druge države u Bosnu i Hercegovinu.

(2) Pri stupanju osuđenog u Ustanovu radi izdržavanja kazne zatvora utvrđuje se njegov identitet, vrši se kompletan pretres lica i stvari, upis u prijemnu knjigu, oduzimaju se predmeti i stvari čije držanje nije dopušteno.

(3) Prilikom prijema u Ustanovu zatvorenik može zadržati ortopedska i druga neophodna medicinska pomagala, a neophodne lijekove po odobrenju doktora medicine u Ustanovi.

(4) Stvari za koje se sumnja da su u vezi sa izvršenjem krivičnog djela oduzimaju se od zatvorenika i uz zapisnik predaju nadležnom organu.

(5) Stvari za koje se sumnja da su namijenjene za bjekstvo zatvorenika, ugrožavanje reda i discipline, te stvari za koje se sumnja da mogu narušiti zdravlje oduzeće se, uništiti ili predati nadležnom organu, o čemu se sačinjava zapisnik, a jedan primjerak zapisnika uručuje se zatvoreniku.

(6) Ako se pojavi sumnja u identitet, ovlašćeno službeno lice Ustanove zadržaće lice koje se javilo na izdržavanje kazne zatvora i odmah obavijestiti nadležni organ unutrašnjih poslova u sjedištu Ustanove, koji će preduzeti mjere radi utvrđivanja identiteta.

(7) Prilikom prijema zatvorenika u Ustanovu, odmah, a najkasnije u roku od 24 sata utvrđuje se njegovo zdravstveno stanje, koje se unosi u zdravstveni karton, a u slučajevima kada to objektivno nije moguće, pregled zatvorenika vrši se prvog narednog radnog dana.

(8) Za vrijeme dok zatvorenik boravi u prijemnom odjeljenju, a prema procjeni doktora medicine u Ustanovi, uz saglasnost zatvorenika, može se izvršiti RTG snimak pluća, osnovno laboratorijsko testiranje, testiranje na HCV, HIV, HBS antigen i na druge zarazne bolesti.

Član 83

(1) Nakon prijema u Ustanovu, zatvorenik se upućuje u prijemno odjeljenje gdje se iz psihološkog, pedagoškog, socijalnog i bezbjednosnog aspekta proučava njegova ličnost i utvrđuje program postupanja.

(2) U prijemnom odjeljenju zatvorenik se upisuje u matičnu knjigu i za njega se formira lični list.

(3) Ustanova omogućava zatvoreniku da se po prijemu javi porodici ili licu koje on odredi.

(4) Zatvorenik se bez obzira na visinu izrečene kazne zatvora i bez njegovog pristanka fotografiše.

(5) Zatvorenik koji izdržava kaznu zatvora do godinu dana, može se zadržati u prijemnom odjeljenju najduže 15 dana, a zatvorenici koji izdržavaju kaznu zatvora preko godinu dana, najduže 30 dana.

Član 84

(1) U toku boravka u prijemnom odjeljenju, radnici odjeljenja na jasan i razumljiv način upoznaju zatvorenika sa odredbama ovog zakona i podzakonskim aktima iz oblasti izvršenja sankcija, a posebno sa pravima, dužnostima i obavezama zatvorenika u toku izdržavanja kazne zatvora.

(2) Zatvorenik – strani državljanin, odmah po prijemu na izdržavanje kazne zatvora upoznaje se sa pravom da može ostvariti kontakt sa diplomatsko-konzularnim predstavnikom svoje države ili predstavnikom države koja štiti njegove interese, uz uslov reciprociteta.

(3) Odredbe ovog zakona, Pravilnika o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora i drugi propisi koji se odnose na prava i dužnosti zatvorenika treba da budu dostupni zatvorenicima tokom izdržavanja kazne zatvora.

Član 85

(1) Na osnovu rezultata proučavanja ličnosti zatvorenika koje obavlja tim stručnjaka prijemnog odjeljenja vrši se procjena rizika zatvorenika i utvrđuje prijedlog programa postupanja, koji odobrava direktor Ustanove na zvaničnom rasporedu.

(2) Zvaničnom rasporedu prisustvuju direktor Ustanove i njegovi pomoćnici, stručni tim prijemnog odjeljenja, vaspitači i referent za zapošljavanje zatvorenika.

(3) Na zvaničnom rasporedu zatvoreniku se saopštava vaspitni kolektiv, radno mjesto, intenzitet vaspitnog rada, datum sticanja formalnih uslova za odlučivanje o pogodnostima, kao i druge informacije koje su bitne za njegovo uključenje u zatvorenički kolektiv.

(4) Promjene u programu postupanja prema zatvoreniku odobrava direktor Ustanove na prijedlog službe tretmana.

4. Standardi smještaja, higijenski uslovi

Član 86

(1) Zatvoreniku se obezbjeđuje smještaj u zajedničkim prostorijama za spavanje, osim u slučajevima predviđenim članom 10. stav 2. ovog zakona.

(2) Zajednički boravak zatvorenika može se obezbijediti na radnom mjestu, u procesu obrazovnih aktivnosti, objedovanja, tokom slobodnih aktivnosti u dnevnom boravku i krugu Ustanove, upražnjavanju vjerskih potreba i sličnim prilikama, vodeći računa da se ne derogiraju razlozi zbog kojih osuđeni izdržava kaznu zatvora odvojeno od drugih.

(3) Zatvoreniku se obezbjeđuje poseban krevet, posteljina, dostupnost pitke vode, kao i ostali sanitarni uslovi neophodni za održavanje lične i kolektivne higijene.

(4) Smještaj zatvorenika treba da odgovara higijenskim zahtjevima predviđenim ovim zakonom i mjesnim klimatskim prilikama, na način da se omogući korišćenje prikladnih prostorija i uređaja za redovno održavanje lične higijene, redovno brijanje i šišanje i kupanje pri temperaturi koja odgovara klimatskim uslovima i razmacima koji omogućavaju normalno održavanje lične higijene, a zatvoreniku sa invaliditetom osigurava se smještaj primjeren vrsti i stepenu njegove invalidnosti.

(5) U prostorijama u kojima borave zatvorenici moraju se obezbijediti zdravstveni i higijenski uslovi, dovoljna količina svježeg vazduha, grijanje, ventilaciju.

(6) U prostorijama za kolektivno izdržavanje kazne zatvora, svakom zatvoreniku potrebno je obezbijediti najmanje 4 m², odnosno ne manje od 10 m³ prostora, a u prostorijama sa jednokrevetnim smještajem za lični prostor za svakog zatvorenika potrebno je obezbijediti 6 m² prostora.

(7) Prostorije u kojima zatvorenici borave moraju biti dovoljno osvijetljene prirodnim i vještačkim svjetlom da omogućava čitanje i rad bez smetnji za vid, a vještačko osvjetljenje mora odgovarati postojećim standardnim normama.

Član 87

(1) Porodilje i majke koje njeguju djecu u toku izdržavanja kazne zatvora, smještaju se odvojeno od ostalih zatvorenica.

(2) Zatvorenicima sa posebnim potrebama obezbjeđuje se smještaj primjeren vrsti i stepenu njihovih posebnih potreba.

Član 88

(1) Ustanove se održavaju u higijenski ispravnim uslovima.

(2) Ustanova obezbjeđuje opšti pribor i sredstva za čišćenje da bi zatvorenici mogli propisno održavati i redovno čistiti prostorije u kojima borave i rade.

(3) Raspored održavanja svih dijelova Ustanove i prostorija organizuje se i propisuje kroz dnevni raspored aktivnosti zatvorenika.

Član 89

U skladu sa odredbama ovog zakona koje se odnose na zatvorenike, posebna pažnja posvećuje se potrebama žena zatvorenica, u smislu njihovih fizičkih, stručnih, socijalnih i psiholoških potreba prilikom donošenja odluka koje se tiču bilo kojeg aspekta njihovog boravka u Ustanovi.

Član 90

(1) Raspoređivanje zatvorenika u prostorije za zajednički boravak i spavaonice sprovodi se uz pažljivu ocjenu svih okolnosti, posebno imajući u vidu, uzrast, lične osobine i sklonosti, kao i druga svojstva od kojih zavisi pozitivan međusobni uticaj i odsustvo opasnosti od međusobnog fizičkog i psihičkog ugrožavanja.

(2) Smještaj svih zatvorenika obezbjeđuje se u skladu sa izvršenom procjenom rizika.

(3) Ustanove, u skladu sa tipom i karakterom obezbjeđuju tehnički nadzor zatvorenika, pritvorenika i maloljetnika u zajedničkim prostorijama za boravak, poštujući njihovo pravo na privatnost.

(4) U slučajevima bilo kakve sumnje da zatvorenik kod sebe ili u prostoriji u kojoj boravi krije nedozvoljene predmete ili materije, nad zatvorenikom i njegovim stvarima može se izvršiti pretres od ovlašćenog radnika Ustanove.

Član 91

Direktor Ustanove, na prijedlog doktora medicine u Ustanovi, zbog zdravstvenih razloga može odobriti nošenje brade uz redovno i uredno održavanje onoliko vremena koliko to zahtijevaju zdravstveni razlozi.

5. Ishrana, odjeća i obuća

Član 92

(1) Ishrana zatvorenika, pritvorenika i maloljetnika obezbjeđuje se u pravilnim razmacima, pripremljena u obrocima koji kvantitetom i kvalitetom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, vjerskim i kulturnim zahtjevima.

(2) Hrana se dijeli u tri obroka kojima se zatvorenicima obezbjeđuje ishrana vrijednosti od najmanje 12.500 džula dnevno, a za maloljetnike 14.500 džula.

(3) Zatvorenicima koji rade na težim poslovima obezbjeđuje se pojačana ishrana, a bolesnima, trudnicama i porodiljama po vrsti i količini koju odredi doktor medicine u Ustanovi ili drugo stručno lice.

(4) Kvalitet i kvantitet hrane svakog dana provjerava zdravstveni radnik ili drugo stručno lice i svoje zapažanje unosi u kontrolnu knjigu.

(5) Ustanove vrše redovnu kontrolu hrane, vode, lične higijene zatvorenika, te higijene smještaja, odjeće i posteljine, higijene kruga, radionica i drugih prostorija u kojima borave i rade zatvorenici.

Član 93

(1) Zatvorenicima se može obezbijediti besplatno rublje, odjeća i obuća koji su prilagođeni mjesnim klimatskim uslovima i godišnjem dobu.

(2) Zatvorenicima koji kaznu zatvora izdržavaju u odjeljenjima sa posebnim režimom izdržavanja kazne zatvora, Ustanova obezbjeđuje posebno rublje, odjeću i obuću, vodeći računa o uslovima iz stava 1. ovog člana.

(3) Ako to zahtijevaju poslovi koje obavljaju, zatvorenici imaju pravo na posebna radna odijela i drugu odgovarajuću zaštitnu opremu.

(4) U vrijeme korišćenja pogodnosti van Ustanove, zatvorenici nose vlastitu odjeću.

(5) Odredbe o ishrani, odjeći, obući i rublju propisuju se Pravilnikom o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora.

Član 94

(1) U Ustanovi se može organizovati rad prodavnice – kantine u kojoj zatvorenici, pritvorenici i maloljetnici mogu kupovati prehrambene artikle i druge predmete za ličnu upotrebu.

(2) Ukoliko u Ustanovi nema prodavnice, direktor Ustanove obezbjeđuje nabavku navedenih artikala na drugi odgovarajući način.

6. Pravo na kontakte sa spoljnim svijetom, pravna pomoć, biračko pravo, zadovoljavanje vjerskih potreba i rad zatvorenika i prava po osnovu rada

Član 95

(1) U interesu nesmetanog sprovođenja tretmana, na prijedlog službe tretmana i po odobrenju direktora Ustanove, zatvorenici imaju pravo kontaktiranja sa članovima porodice i drugim licima koja mogu pozitivno uticati na tok izdržavanja kazne zatvora.

(2) Kontakti iz stava 1. ovog člana ostvaruju se putem posjeta, pisama i telefona, u skladu sa Pravilnikom o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora, koji donosi ministar.

Član 96

(1) Zatvorenik, bez ograničenja, ima pravo na dopisivanje sa članovima svoje porodice.

(2) U Ustanovama zatvorenog tipa i zatvorenim odjeljenjima Ustanove, ako to nalažu razlozi bezbjednosti, direktor Ustanove može donijeti odluku da se pisma i telefonski razgovori kontrolišu, o čemu obavještava zatvorenika.

(3) O odlukama direktora Ustanove iz stava 2. ovog člana vodi se posebna evidencija.

(4) Licima iz stava 1. ovog člana, direktor Ustanove može iz razloga bezbjednosti uskratiti posjete, dopisivanje i telefonske razgovore, za vrijeme dok svi razlozi, traju o čemu obavještava zatvorenika.

(5) Zatvorenik ima pravo da ga posjeti advokat koji ga zastupa u ostvarivanju njegovih prava.

Član 97

(1) Zatvorenici imaju pravo da primaju posjetu članova uže porodice dva puta u toku mjeseca, a na prijedlog službe tretmana i po odobrenju direktora Ustanove, izuzetno, i druga lica koja mogu pozitivno uticati na tok izdržavanja kazne zatvora.

(2) Zatvorenik, koji je strani državljanin ili lice bez državljanstva ima pravo da ga posjeti diplomatsko-konzularni predstavnik njegove države, ili države koja štiti njegove interese, u skladu sa međunarodnim propisima.

(3) Ako razlozi bezbjednosti zahtijevaju, prilikom obavljanja posjete ovlašćeni radnik Ustanove može da izvrši pretres posjetioca.

(4) Broj posjetilaca može se ograničiti do broja kojim se osigurava bezbjednost i red Ustanove, kao i bezbjednost posjetioca.

(5) Posjetilac pri svakoj posjeti mora dokazati svoj identitet.

(6) Pravilnikom o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora određuje se vrijeme, način i dužina trajanja posjete koju primaju zatvorenici.

Član 98

(1) Na prijedlog službe tretmana, u zavisnosti od klasifikaciono-stimulativne grupe zatvorenika, direktor Ustanove može zatvorenicima jednom mjesečno, u trajanju do pet sati, odobriti boravak u posebnoj prostoriji za intimne posjete sa bračnim/vanbračnim drugom ili boravak sa članovima porodice u posebnim prostorijama koje su namjenski opremljene za posjetu maloljetne djece.

(2) Za vrijeme izdržavanja disciplinske mjere upućivanja u samicu i za vrijeme izdržavanja mjere usamljenja, zatvorenik nema pravo na boravak sa bračnim/vanbračnim drugom u posebnoj prostoriji za intimne posjete.

(3) Odobravanje, korišćenje i izgled posebne prostorije za intimne posjete i posebne prostorije za boravak zatvorenika sa članovima uže porodice propisuju se Pravilnikom o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora.

Član 99

(1) Zatvorenik ima pravo na prijem paketnih pošiljki koje se uz njegovo obavezno prisustvo pregledaju prije uručenja, u skladu sa Pravilnikom o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora.

(2) Predmeti iz paketne pošiljke, čije držanje i posjedovanje nije dozvoljeno, oduzimaju se i deponuju, o čemu se zatvoreniku izdaje potvrda.

Član 100

(1) Zatvorenik ima pravo na podnošenje pritužbi i drugih podnesaka direktoru Ustanove u vezi sa ostvarivanjem svojih prava i zakonom zaštićenih interesa koji se tiču izvršenja kazne zatvora, bez bojazni da će zbog toga trpjeti štetne posljedice.

(2) Ukoliko zatvorenik nije dobio odgovor na upućenu pritužbu ili molbu ili nije zadovoljan odlukom, može podnijeti pismenu pritužbu Ministarstvu ili Instituciji ombudsmana za ljudska prava (u daljem tekstu: Ombudsman), putem Ustanove ili preko advokata po svom izboru.

(3) Zatvorenik ima pravo da bez prisustva službenih lica Ustanove razgovara sa ovlašćenim službenicima – inspektorima Ministarstva koji vrše nadzor, Ombudsmanom i braniocem po svom izboru.

(4) O podnescima iz st. 1. i 2. ovog člana vodi se evidencija.

(5) Način postupanja sa pritužbama i drugim podnescima propisuje se Pravilnikom o postupanju sa pritužbama i drugim podnescima zatvorenika, koji donosi ministar.

Član 101

Pri ispitivanju pritužbi i drugih podnesaka zatvorenika utvrđuju se sve okolnosti od značaja za pravilnu ocjenu njihovih navoda, a naročito:

1) da li su postupanjem zaposlenih Ustanove povrijeđena prava predviđena Ustavom Republike Srpske, zakonom ili drugim propisom kojim su uređena prava i obaveze zatvorenika,

2) da li su prema podnosiocu pritužbe i podnesaka primijenjena Standardna minimalna pravila UN o postupanju sa zatvorenicima, Standardi CPT-a, Preporuke Komiteta ministara zemljama članicama u vezi sa zatvorskim pravilima, kao i preporuke Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

3) da li su poštovana ljudska prava i da li je čovječno postupano, uz očuvanje tjelesnog i duševnog zdravlja ove kategorije lica,

4) da li su prema tim licima primijenjeni jednak tretman i jednaki uslovi boravka i rada u Ustanovi,

5) da li se pravilno primjenjuju odredbe o kućnom redu, pogodnostima, godišnjem odmoru, kao i sva druga pitanja u vezi sa radom, nastavom, sportskim, kulturnim, informativnim i drugim sličnim okolnostima,

6) da li se pravilno primjenjuju i sva druga prava koja proizlaze iz zakona ili podzakonskih akata iz navedenog područja ili obavezujućih međunarodnih dokumenata koje je Bosna i Hercegovina potpisala.

Član 102

Ustanova obezbjeđuje stručno lice za pružanje pravne pomoći zatvorenicima radi preduzimanja potrebnih radnji za zaštitu njihovih prava i zakonom zaštićenih interesa u vezi sa izdržavanjem kazne zatvora.

Član 103

(1) Direktor Ustanove obezbjeđuje da zatvorenici ostvaruju svoje biračko pravo na izborima za sve nivoe vlasti, u mjeri u kojoj to pravo nije ograničeno važećim Izbornim zakonom.

(2) Radi ostvarivanja prava iz stava 1. ovog člana, direktor Ustanove ili lice koje on ovlasti, kontaktira nadležnu Izbornu komisiju u vezi sa načinom, vremenom ili drugim neophodnim radnjama za sprovođenje procedure glasanja unutar Ustanove.

Član 104

(1) Svaki zatvorenik ima pravo da zadovoljava svoje vjerske potrebe, da prisustvuje vjerskim obredima ili skupovima organizovanim unutar Ustanove, da se moli prema propisima vjerskih zajednica i da koristi vjersku literaturu.

(2) Ustanove obezbjeđuju odgovarajuće uslove za obavljanje vjerskih obreda u dogovoru sa nadležnim predstavnikom određene vjerske zajednice koje su kao takve registrovane na teritoriji Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine.

(3) Vrijeme, trajanje, način korišćenja i druga pitanja od interesa za ostvarivanje prava iz ovog člana uređuju se Pravilnikom o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora.

Član 105

(1) Zatvorenicima sposobnim za rad i koji su pristali na radno angažovanje, u skladu sa njihovim zdravstvenim i radnim sposobnostima, stečenim znanjima, mogućnostima Ustanove, privredno-instruktorska služba omogućava i organizuje radno angažovanje i stručnu obuku u radionicama i pogonima Ustanove, ekonomijama, farmama i slično kao i radilištima unutar i van kruga Ustanove.

(2) Rad zatvorenika u Ustanovama mora biti koristan i neće se koristiti kao kazna, i istom se pristupa kao pozitivnom elementu tretmana kojim se zatvorenik podstiče u održavanju i sticanju stručnog znanja i radnog iskustva, stručnog osposobljavanja, kao i zadovoljenja njegovih fizičkih i duševnih potreba.

(3) Na osnovu mišljenja doktora medicine u Ustanovi i pojedinačnog programa tretmana, zatvorenik koji je pristao na rad raspoređuje se na radno mjesto čija organizacija i način rada treba biti što sličniji organizaciji i načinu rada na slobodi.

Član 106

(1) Radno angažovanje zatvorenika ostvaruje se u okviru privredne jedinice u Ustanovi i van Ustanove, kao i na poslovima od zajedničkog interesa za život i rad zatvorenika i predviđenim programom postupanja.

(2) Uz saglasnost ministra ili lica koje ovlasti, Ustanova može za zatvorenike organizovati pogone i radilišta i van sjedišta Ustanove, ukoliko su obezbijeđeni uslovi za izvršenje kazne zatvora propisani ovim zakonom.

(3) Za radno angažovanje zatvorenika van Ustanove, dozvolu za rad izdaje direktor Ustanove.

https://www.anwalt-bih.de

7. Privredne jedinice

Član 107

(1) U okviru privredno-instruktorske službe u Ustanovi, osnivaju se privredne jedinice za ostvarivanje ciljeva iz čl. 105. i 106. ovog zakona.

(2) Svrha osnivanja privrednih jedinica jeste da zatvorenici koji žele da rade za vrijeme izdržavanja kazne zatvora steknu, odnosno održe i povećaju svoje radne sposobnosti, radne navike i stručna znanja, radi lakšeg uključivanja u život i rad nakon otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora.

(3) Obuka za rad i zapošljavanje zatvorenika obavlja se u okviru registrovanih djelatnosti u skladu sa opštim propisima za svaku pojedinu djelatnost.

(4) Proizvodi i usluge iz rada privredne jedinice mogu se koristiti za vlastite potrebe Ustanove, kao i za potrebe drugih Ustanova.

(5) Privredna jedinica proizvode i usluge može prodavati na tržištu.

Član 108

(1) Privrednu jedinicu osniva i ukida Ustanova, uz prethodnu saglasnost ministra.

(2) Privredna jedinica može se osnovati ako su obezbijeđena sredstva za osnivanje i početak rada.

(3) Ministar odobrava prijedlog liste djelatnosti kojim će se baviti privredna jedinica.

Član 109

Privredna jedinica se organizuje na način da postizanje ekonomske koristi od rada zatvorenika ne šteti ostvarenju svrhe izvršenja sankcije.

Član 110

(1) Akt o osnivanju privredne jedinice sadrži obavezno:

1) naziv i sjedište osnivača,

2) poslovni naziv pod kojim će poslovati privredna jedinica,

3) sjedište privredne jedinice,

4) djelatnosti kojom će se baviti privredna jedinica,

5) iznos sredstava koja se obezbjeđuju za osnivanje privredne jedinice i početak rada i način njihovog obezbjeđivanja, odnosno novčana vrijednost i opis nenovčanih uloga privredne jedinice,

6) ovlašćenja privredne jedinice u pravnom prometu,

7) odgovornost privredne jedinice u pravnom prometu,

8) granice ovlašćenja lica koje zastupa privrednu jedinicu.

(2) O promjeni djelatnosti privredne jedinice odlučuje osnivač, uz prethodnu saglasnost Ministarstva, u skladu sa opštim propisima.

Član 111

(1) Privredna jedinica upisuje se u sudski registar.

(2) Privredna jedinica se u svom poslovanju služi poslovnim nazivom.

(3) Rad privredne jedinice obavlja se u okviru registrovanih djelatnosti, u skladu sa opštim propisima za svaku pojedinu djelatnost.

Član 112

(1) Radom privredne jedinice rukovodi pomoćnik direktora za privredno-instruktorsku službu (u daljem tekstu: pomoćnik direktora).

(2) Pomoćnik direktora neposredno organizuje rad privredne jedinice, zastupa privrednu jedinicu i za svoj rad odgovara direktoru Ustanove.

(3) Finansijsko poslovanje privredne jedinice vrši se preko računa posebnih namjena u okviru sistema Jedinstvenog računa trezora Republike Srpske.

(4) Privredna jedinica uspostavlja sistem računovodstva i finansijskog izvještavanja, u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo i finansijsko izvještavanje budžetskih korisnika.

Član 113

Zatvorenici koji rade u okviru privredne jedinice imaju pravo na naknadu za svoj rad, u skladu sa Pravilnikom o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora.

Član 114

Sredstva ostvarena u okviru privredne jedinice koriste se za:

1) obezbjeđenje sredstava privrednim jedinicama za rad i poslovanje,

2) finansiranje dijela izdržavanja kazni zatvora zatvorenika,

3) učešće u finansiranju potrebnih aktivnosti za funkcionisanje Ustanove,

4) učešće u izgradnji i opremanju objekata za izvršenje sankcija, dogradnju i adaptaciju postojećih objekata,

5) investicije u privrednim jedinicama.

Član 115

(1) Privredna jedinica zbog proširenja djelatnosti ili rekonstrukcije može kod banke i drugih finansijskih organizacija koristiti zajmove i kredite samo pod uslovom da je program odobren od osnivača, uz prethodnu saglasnost Ministarstva.

(2) Ugovor o kreditu ili zajmu za investiciona ulaganja, privredna jedinica može zaključiti, uz prethodnu saglasnost Ministarstva i Ministarstva finansija.

Član 116

(1) U izuzetnim slučajevima, zatvoreniku koji izdržava kaznu zatvora do šest mjeseci može se odobriti da za vrijeme izdržavanja kazne zatvora nastavi da obavlja poslove u pravnom licu u kome je te poslove obavljao u vrijeme pozivanja na izdržavanje kazne zatvora, pod uslovom da počinjeno krivično djelo nije u vezi sa tim poslovima i da ranije nije osuđivano.

(2) Na zahtjev pravnog lica u kome je zatvorenik bio zaposlen, uz pristanak zatvorenika i po pribavljenom mišljenju Ustanove, odobrenje iz stava 1. ovog člana donosi ministar ili lice koje on ovlasti.

(3) Međusobna prava i obaveze Ustanove sa pravnim licem koje angažuje zatvoreničku radnu snagu regulišu se ugovorom.

Član 117

(1) Radno vrijeme zatvorenika je do 40 sati sedmično.

(2) Izuzetno, radno vrijeme, uz saglasnost ili na zahtjev zatvorenika može trajati i duže, samo u slučajevima i pod uslovima određenim zakonom, o čemu odlučuje direktor Ustanove.

(3) Za zatvorenike koji pohađaju nastavu opšteg ili stručnog obrazovanja radno vrijeme ne može biti duže od 30 sati sedmično.

(4) Van radnog vremena, zatvorenici se mogu zaposliti dva sata dnevno na poslovima održavanja čistoće prostorija i drugim tekućim poslovima u Ustanovi i za taj rad ne primaju naknadu.

(5) Rad zatvorenika za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ne uračunava se u radni staž.

(6) Zatvorenici koji rade imaju dnevni, sedmični i godišnji odmor, kao i pravo na naknadu za svoj rad.

(7) Za pronalaske, tehnička unapređivanja i djela intelektualne svojine ostvarena za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, zatvoreniku pripadaju prava po opštim propisima.

(8) Način korišćenja, trajanja i druga pitanja u vezi sa odmorom, te način utvrđivanja naknade za rad propisuje se Pravilnikom o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora.

Član 118

(1) Zatvorenicima koji ne rade zbog svoje nesposobnosti i socijalno ugroženim licima, Ustanova obezbjeđuje sredstva za održavanje lične higijene.

(2) Zatvorenicima koji obole na radu ili u vezi sa radom u toku izdržavanja kazne zatvora u Ustanovi pripada naknada za vrijeme spriječenosti za rad po propisima o zdravstvenom osiguranju, osim u slučaju samopovređivanja.

Član 119

(1) Od naknade za rad zatvorenika, 5% se odvaja kao obavezna ušteđevina i polaže se i čuva na depozitu zatvorenika.

(2) Ostalim dijelom naknade za rad zatvorenik raspolaže u skladu sa Pravilnikom o kućnom redu.

(3) Izuzetno od odredbe iz stava 1. ovog člana, predmet izvršenja može biti polovina mjesečne naknade za rad na osnovu izvršne odluke nadležnog suda, po kojoj zatvorenik ima obavezu davati izdržavanje, odnosno nadoknaditi štetu prouzrokovanu krivičnim djelom ili podmiriti druge obaveze.

(4) Na naknadu za rad zatvorenika ne plaćaju se porezi i doprinosi.

Član 120

(1) Zatvorenici imaju pravo na osiguranje od nesreće na poslu i profesionalnog oboljenja pod istim uslovima kao i radnici koji su zaposleni u drugim pravnim licima ili drugim organizacijama.

(2) Mjere zaštite na radu zatvorenika primjenjuju se po opštim propisima.

8. Zdravstvena zaštita

Član 121

(1) Zatvorenicima tokom izdržavanja kazne zatvora obezbjeđuje se zdravstvena zaštita, a liječenje zatvorenika sprovodi se uz njegov pristanak.

(2) Troškove liječenja snosi Ustanova, osim ako je do narušavanja zdravlja došlo samopovređivanjem ili u slučaju zatvorenika kod kojih su sredstva za zdravstvenu zaštitu već obezbijeđena uplatom doprinosa Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske ili iz drugih izvora utvrđenih posebnim zakonima, a kroz status obavezno osiguranih lica u skladu sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju koji im nije prestao stupanjem na izdržavanje kazne zatvora.

(3) Zatvorenici imaju pravo na liječenje, popravku i vađenje zuba.

(4) Stomatološka protetika, ortopedska pomagala, dioptrijske naočare, slušni aparat ili drugo pomagalo obezbjeđuju se o trošku zatvorenika, u skladu sa propisima iz oblasti zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja.

(5) Ako zatvorenik nema sredstava za nabavku pomagala iz stava 4. ovog člana, a prema mišljenju doktora medicine u Ustanovi nabavka se ne može odgoditi bez opasnosti po zdravlje, troškove nabavke snosi Ustanova.

Član 122

(1) Kada ne postoji mogućnost liječenja u Ustanovi i mogućnost obavljanja potrebnog specijalističkog pregleda, zatvorenik se upućuje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.

(2) Konačnu odluku o upućivanju zatvorenika u zdravstvenu ustanovu radi liječenja donosi doktor medicine u Ustanovi.

(3) U slučaju iz stava 1. ovog člana, na prijedlog službe obezbjeđenja, direktor Ustanove nalaže radnje, mjere i postupke za bezbjedno sprovođenje zatvorenika do zdravstvene ustanove, obezbjeđenje u toku specijalističkog pregleda, liječenja i hospitalizacije, kao i obezbjeđenje tokom sprovođenja zatvorenika do Ustanove.

(4) Kada to razlozi bezbjednosti zahtijevaju, na zahtjev direktora Ustanove, pomoć pripadnicima službe obezbjeđenja Ustanove mogu pružiti pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova ili Sudske policije.

(5) O smještaju zatvorenika u stacionar Ustanove odlučuje doktor medicine u Ustanovi.

(6) Vrijeme provedeno na liječenju u zdravstvenoj ustanovi uračunava se u izdržavanje kazne zatvora.

Član 123

(1) Zatvorenik može tražiti odobrenje za specijalistički pregled o svom trošku, ako takav pregled nije odredio doktor medicine u Ustanovi.

(2) Specijalistički pregled iz stava 1. ovog člana odobrava direktor Ustanove.

(3) Odobreni specijalistički pregled vrši se u prisustvu zdravstvenog radnika Ustanove.

Član 124

(1) Zatvorenicama za vrijeme trudnoće, porođaja i materinstva obezbjeđuje se stručna zdravstvena njega.

(2) Ukoliko je dijete rođeno u Ustanovi, ta činjenica se ne navodi u izvodu iz matične knjige rođenih.

(3) Zatvorenica-majka može zadržati dijete do djetetovih navršenih dvije godine života, poslije čega se dijete, u sporazumu sa majkom, predaje porodici ili organu socijalne zaštite nadležnom po mjestu prebivališta, odnosno boravišta majke.

(4) Direktor Ustanove, po preporuci doktora medicine u Ustanovi može zatvorenici-majci u slučaju liječenja novorođenčeta odobriti boravak u zdravstvenoj ustanovi.

(5) Troškove liječenja djeteta koje boravi sa zatvorenicom-majkom u Ustanovi do navršene druge godine života obezbjeđuje Ustanova, ukoliko troškove ne može obezbijediti drugi roditelj.

Član 125

(1) Zatvorenik koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora duševno oboli ili pokazuje teške psihičke smetnje, smješta se u specijalizovanu zdravstvenu ustanovu – Zavod za forenzičku psihijatriju Sokolac, na osnovu rješenja direktora Ustanove.

(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana direktor Ustanove donosi na prijedlog doktora medicine u Ustanovi ili specijaliste psihijatrije koga angažuje Ustanova.

(3) U Zavodu za forenzičku psihijatriju Sokolac zatvorenik ostaje dok traju razlozi zbog kojih je smješten u ovu ustanovu, a ako je liječenje završeno prije isteka kazne zatvora, nastavlja se sa izvršenjem kazne zatvora u Ustanovi.

(4) Troškove liječenja zatvorenika u Zavodu za forenzičku psihijatriju Sokolac snosi Ustanova.

(5) Ukoliko nakon isteka kazne zatvora i dalje postoje zdravstveni razlozi za ostanak zatvorenika na liječenju u Zavodu za forenzičku psihijatriju Sokolac, Ustanova će izvršiti otpust lica, a dokumentaciju o otpustu zajedno sa ličnim stvarima zatvorenika dostaviti uz zapisnik i predati u Zavod za forenzičku psihijatriju Sokolac.

Član 126

(1) Kada je to u interesu zdravlja zatvorenika, doktor medicine u Ustanovi može odrediti da se zatvorenik fizički ograniči u kretanju upotrebom odgovarajuće odjeće ili kaiševa koji se u tu svrhu upotrebljavaju u zdravstvenim ustanovama.

(2) Sredstva za ograničavanja kretanja iz stava 1. ovog člana mogu se koristiti samo kao mjera iz zdravstvenih razloga, po nalogu i pod kontrolom doktora medicine u Ustanovi, da bi se spriječilo samopovređivanje ili napad na druga lica ili uništavanje imovine od zatvorenika.

(3) Sredstva za ograničavanja kretanja mogu se koristiti najduže 12 sati u kontinuitetu.

(4) O svakoj upotrebi sredstava za ograničavanje kretanja sačinjava se izvještaj koji se čuva u zdravstvenom kartonu zatvorenika, a jedan primjerak se dostavlja Ministarstvu.

(5) Sredstva za ograničavanje kretanja ne mogu se upotrebljavati kao kazna.

Član 127

(1) Zatvorenik ima pravo da bude upoznat sa nalazima o svom zdravstvenom stanju i sadržinom zdravstvenog kartona.

(2) Ako zbog ozbiljne ugroženosti zdravlja ili života zatvorenik nije u mogućnosti da obavijesti bračnog druga ili drugog člana porodice, odnosno drugo lice koje on odredi, Ustanova bez odgađanja obavještava ta lica.

Član 128

(1) Po otpustu zatvorenika sa izdržavanja kazne zatvora zdravstveni karton zatvorenika sa svim prilozima trajno se čuva u sklopu arhiviranog ličnog lista zatvorenika.

(2) Originalni zdravstveni nalazi i mišljenja iz zdravstvenih ustanova koje je zatvorenik donio po prijemu u Ustanovu ili ih je donio u toku izdržavanja kazne zatvora, vraćaju se zatvoreniku pri otpustu sa izdržavanja kazne zatvora, nakon što se prethodno kopiraju i ovjere radi deponovanja u zdravstveni karton zatvorenika.

(3) Po isteku kazne zatvora, na zahtjev zatvorenika, zatvoreniku se dostavlja kopirana zdravstvena dokumentacija.

(4) U slučaju smrti zatvorenika, pravo na dokumentaciju iz st. 2. i 3. ovog člana ima porodica zatvorenika.

Član 129

(1) U slučaju smrti zatvorenika, Ustanova bez odgađanja obavještava nadležno tužilaštvo, bračnog druga ili drugog člana porodice, sud koji je osuđenog uputio na izdržavanje kazne zatvora i matičara nadležnog po mjestu sjedišta Ustanove ili po mjestu gdje je nastupila smrt.

(2) Posmrtni ostaci predaju se porodici.

(3) Ako članovi porodice ne žele da prihvate posmrtne ostatke, umrli se sahranjuje na mjesnom groblju o trošku Ustanove.

Član 130

(1) Zdravstvena služba Ustanove podnosi odgovarajuće izvještaje nadležnim organima i institucijama, u skladu sa propisima iz oblasti zdravstvene zaštite.

(2) Zdravstvena služba direktoru Ustanove podnosi:

1) periodične izvještaje o zdravstvenom stanju zatvorenika, pritvorenika i maloljetnika,

2) izvještaj da je fizičko ili duševno stanje zatvorenika narušeno ili ugroženo zbog dužine ili načina izdržavanja kazne i da preporuči mjere za postupanje sa tim licem,

3) nalaze i preporuke o količini i kvalitetu hrane za zatvorenike, pritvorenike i maloljetnike,

4) nalaze i preporuke o poboljšanju higijene zatvorenika, pritvorenika i maloljetnika u Ustanovi, stanju sanitarnih prostorija i uređaja, grijanja, osvjetljenja i ventilacije prostorija u kojima ova lica borave.

(3) Direktor Ustanove bez odgađanja preduzima mjere koje mu preporuči zdravstvena služba.

Član 131

Doktor medicine u Ustanovi:

1) pregleda svakog zatvorenika, pritvorenika i maloljetnika odmah nakon prijema u Ustanovu i prije otpuštanja iz Ustanove,

2) prilikom prijema u Ustanovu i kada je to potrebno, utvrđuje da li je zatvorenik, pritvorenik i maloljetnik fizički ili duševno obolio i procjenjuje njegovu radnu sposobnost,

3) odmah pregleda zatvorenike, pritvorenike i maloljetnike koji se žale da su bolesni ili da postoje indikacije na bolest,

4) svakodnevno pregleda zatvorenike, pritvorenike i maloljetnike koji su bolesni ili odbijaju hranu ili vodu,

5) kontroliše smještaj, ishranu, higijenu, sanitarne i druge uslove od kojih zavisi zdravlje zatvorenika,

6) vodi posebnu evidenciju o povredama zatvorenika, pritvorenika i maloljetnika i obavještava direktora Ustanove o bilo kom znaku ili indiciji da je prema zatvoreniku, pritvoreniku i maloljetniku primijenjeno nasilje,

7) u izvještaju o utvrđenim povredama konstatuje i navode zatvorenika, pritvorenika i maloljetnika o načinu nastanka povrede, kao i da iznese svoje mišljenje o povezanosti navoda zatvorenika, pritvorenika i maloljetnika i nastalih povreda,

8) nadzire rad priručne apoteke – skladišta za lijekove i zdravstvenih radnika, koje evidentira, izdaje i daje propisanu terapiju zatvorenicima.

Član 132

(1) Ako zatvorenik ili pritvorenik štrajkuje glađu, o tome se odmah obavještava direktor Ustanove, a u roku od 72 sata obavještava se sud koji vodi postupak i Ministarstvo.

(2) Zatvorenik koji odbije da uzima hranu, smješta se u stacionar ili drugu posebnu prostoriju.

(3) Lice iz stava 2. ovog člana svakodnevno kontroliše doktor medicine u Ustanovi i sve bitne promjene njegovog zdravstvenog stanja unosi u zdravstveni karton, o čemu redovno izvještava direktora Ustanove.

Član 133

(1) Ako usljed odbijanja hrane budu ugrožene vitalne funkcije štrajkača glađu, odluku o preduzimanju neophodnih medicinskih mjera, bez njegovog pristanka donosi doktor medicine u Ustanovi ili stručni tim doktora medicine, kada je to posebnim zakonom ili drugim propisom određeno.

(2) Stručni tim iz stava 1. ovog člana formira doktor medicine u Ustanovi u saradnji i konsultacijama sa direktorom Ustanove i sudom koji vodi krivični postupak, ako zakonom ili drugim propisima nije drugačije određeno.

(3) O potrebi preduzimanja neophodnih medicinskih mjera obavještava se sud koji vodi postupak i Ministarstvo.

(4) Doktor medicine u Ustanovi prilikom postupanja sa zatvorenicima koji štrajkuju glađu osim propisa iz oblasti izvršenja sankcija, uzima u obzir i propise iz oblasti zdravstva u Republici Srpskoj, međunarodne standarde, propise i osnovna načela sa etičkim postupanjem sa licima koja štrajkuju glađu.

(5) Poštujući osnovne etičke principe u postupanju sa licima koja štrajkuju glađu, doktor medicine u Ustanovi svakom štrajkaču objašnjava posljedice gladovanja na njihovo zdravlje, pojašnjavajući im zdravstveno stanje i bolesti koje mogu ozbiljno da ugroze njihovo zdravlje.

Član 134

(1) U slučaju osnovane sumnje na postojanje zaraznih bolesti, konzumiranje alkohola i psihoaktivnih sredstava, od zatvorenika se mogu uzeti uzorci krvi, uzorci ispljuvka i urina, u mjeri neophodnoj za ispitivanje prema pravilima zdravstvene struke, odnosno korišćenja odgovarajućeg testa.

(2) U slučaju osnovane sumnje na konzumiranje alkohola, testiranje se može izvršiti i uređajem za mjerenje količine alkohola u krvi – alkometrom.

(3) Smještaj u posebnu prostoriju ili prostoriju stacionara zbog sumnji na medicinska stanja iz stava 1. ovog člana, kao i testiranje na zarazne bolesti ili psihoaktivna sredstva, primjenjuju se pod nadzorom doktora medicine u Ustanovi.

9. Obrazovanje zatvorenika i slobodno vrijeme

Član 135

(1) Maloljetnim i mlađim punoljetnim licima koja imaju pravo na osnovno i srednje obrazovanje do nivoa četvrtog stepena, Ustanova organizuje nastavu u skladu sa propisima o osnovnom i srednjem obrazovanju.

(2) Nastava iz stava 1. ovog člana može se organizovati i za ostale zatvorenike za koje je to korisno i potrebno u skladu sa utvrđenim programom postupanja.

(3) Na rad škola koje se osnivaju u Ustanovi primjenjuju se propisi o osnovnom i srednjem obrazovanju Republike Srpske.

(4) Zatvorenici koji završe određenu školu ili steknu kvalifikaciju u Ustanovi dobijaju svjedočanstvo, iz kojeg se ne smije vidjeti da su osnovno i srednje stručno obrazovanje stekli u Ustanovi.

Član 136

(1) Ustanova može organizovati i posebne oblike stručnog osposobljavanja zatvorenika (kurseve, seminare i slično).

(2) Ako to razlozi bezbjednosti dozvoljavaju i ako se programom postupanja ocijeni da je to korisno za postizanje svrhe izvršenja kazne, zatvorenici mogu i studirati na fakultetu.

(3) Troškove školovanja iz stava 2. ovog člana snosi zatvorenik.

Član 137

(1) U cilju sticanja i zadovoljavanja kulturnih, umjetničkih i duhovnih potreba zatvorenika, kao i potreba za sportskim i drugim rekreativnim aktivnostima, u skladu sa svojim mogućnostima, Ustanove obezbjeđuju uslove za korišćenje slobodnog vremena.

(2) U Ustanovi se, u okviru slobodnog vremena mogu organizovati slobodne aktivnosti kao dopunski oblik opšteg i srednjeg stručnog obrazovanja, radi sticanja pozitivnih navika za racionalno korišćenje slobodnog vremena.

(3) Zatvorenicima će se, prema mogućnostima Ustanove, omogućiti samoorganizovanje slobodnog vremena – hobija na vlastiti trošak, ako to ne narušava bezbjednost i red Ustanove i ne ometa druge zatvorenike.

(4) U cilju ostvarivanja aktivnosti iz stava 2. ovog člana, mogu se organizovati sportske, dramske, literarne, muzičke i druge sekcije i održavati priredbe i takmičenja.

(5) Zatvorenicima koji borave ili rade u zatvorenom prostoru omogućava se boravak na otvorenom prostoru u trajanju od najmanje dva sata dnevno.

Član 138

(1) Izrađeni predmeti, umjetničke slike ili druga umjetnička djela zatvorenika koja su nastala u slobodno vrijeme i o trošku zatvorenika, vlasništvo su zatvorenika.

(2) Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu uz pismenu saglasnost zatvorenika ostati u vlasništvu Ustanove.

(3) Predmeti iz stava 1. ovog člana nastali u slobodno vrijeme i o trošku Ustanove, ostaju u vlasništvu Ustanove.

(4) U Ustanovi i van sjedišta Ustanove, može se organizovati izložba i prodajna izložba predmeta, umjetničkih slika i drugih umjetničkih djela zatvorenika nastalih u slobodno vrijeme, uz pristanak zatvorenika kao autora.

(5) Sredstva prikupljena od prodaje predmeta iz stava 1. ovog člana pripadaju zatvoreniku, a sredstva prikupljena od prodaje predmeta iz stava 3. ovog člana pripadaju Ustanovi i mogu se koristiti isključivo za nabavku materijala i druge opreme potrebne za slobodne aktivnosti zatvorenika.

Član 139

(1) Ustanova ima biblioteku, koja je na raspolaganju svim zatvorenicima, pritvorenicima i maloljetnicima.

(2) Biblioteka treba da bude snabdjevena širokim asortimanom knjiga za razonodu, kao i stručnom literaturom, koja se u skladu sa mogućnostima Ustanove konstantno dopunjava.

(3) Zatvorenici mogu koristiti dnevnu i periodičnu štampu, svoje knjige i časopise za čitanje, te druga sredstva javnog informisanja.

10. Pogodnosti i uslovi za odobravanje pogodnosti koje se koriste van Ustanove

Član 140

(1) Vodeći se načelom individualizacije izvršavanja kazne zatvora, za dobro ponašanje i zalaganje na radu kao i aktivno učešće u realizaciji programa postupanja, zatvorenicima se mogu odobravati pogodnosti.

(2) Pogodnosti su skup podsticajnih mjera usmjerenih na pružanje povjerenja zatvoreniku u cilju održavanja i promovisanja odnosa sa porodicom, kao i podsticanja ličnog učešća u ostvarivanju programa postupanja, jačanja odgovornosti i samopouzdanja, radi osposobljavanja za samostalni život u skladu sa pravnim poretkom i normama društva.

(3) Pogodnosti iz stava 1. ovog člana mogu biti:

1) pogodnosti koje se koriste u krugu Ustanove,

2) pogodnosti koje se koriste van Ustanove.

(4) Pogodnosti odobrava direktor Ustanove ili lice koje on ovlasti.

(5) Zatvorenicima koji izdržavaju kaznu zatvora po nepravosnažnoj presudi ne mogu se odobravati pogodnosti koje se koriste van Ustanove, sve do njene pravosnažnosti.

(6) Zatvoreniku koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, a u toku je vođenje drugog krivičnog postupka protiv njega, ne može se odobravati pogodnost koja se koristi van kruga Ustanove sve do okončanja krivičnog postupka koji se vodi, odnosno do donošenja pravosnažne odluke.

(7) Stranim državljanima, licima bez državljanstva i licima sa dvojnim državljanstvom koja imaju prebivalište u stranoj državi ne mogu se odobravati pogodnosti koje se koriste van kruga Ustanove, ukoliko sa državom čiji je zatvorenik državljanin ili dvojni državljanin nije ratifikovan sporazum o međunarodnoj pravnoj pomoći i saradnji u krivičnim stvarima u oblasti izvršenja krivičnih sankcija.

(8) Licima kojima je oduzeto državljanstvo Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, ili koja imaju status lica opasnih po bezbjednost Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, za vrijeme izdržavanja kazne zatvora neće se odobravati pogodnosti van kruga Ustanove za vrijeme trajanja navedenog statusa određenog na osnovu posebnog zakona ili drugog odgovarajućeg propisa.

(9) Zatvorenicima kojima je novčana kazna, izrečena kao glavna ili sporedna kazna, zamijenjena kaznom zatvora, ne mogu se odobravati pogodnosti koje se koriste van kruga Ustanove.

Član 141

(1) Zatvorenicima koji se nalaze na izdržavanju kazne zatvora mogu se odobravati sljedeće pogodnosti koje se koriste van kruga Ustanove tokom jedne kalendarske godine:

1) slobodan izlaz van kruga Ustanove do 24 sata nakon svakih sedam dana provedenih na izdržanju kazne zatvora (četiri puta u toku mjeseca koji se po pravilu koriste u neradne dane, sa mogućnosti spajanja u vikend-dopust u trajanju do četiri dana),

2) slobodan izlaz u grad u čijem je sjedištu Ustanova, u trajanju do pet sati jednom u mjesecu,

3) dopust do šest dana u toku jedne godine koji se dodjeljuje isključivo kao nagrada za dobro vladanje i ponašanje,

4) vanredni dopust do sedam dana u toku jedne godine izdržavanja kazne zatvora u slučaju teške bolesti ili smrti člana porodice, elementarnih nepogoda ili teških socijalnih slučajeva,

5) slobodan izlaz van kruga Ustanove do dva dana u toku jedne godine izdržavanja kazne zatvora za vjerske praznike,

6) slobodan izlaz van kruga Ustanove jedan dan u toku jedne godine izdržavanja kazne zatvora za praznike u Republici Srpskoj, i praznike u Bosni i Hercegovini,

7) godišnji odmor u krugu porodice.

(2) Pogodnosti iz stava 1. t. 1), 2), 3), 5), 6) i 7) ovog člana smatraju se redovnim pogodnostima, a pogodnost iz stava 1. tačka 4) ovog člana je vanredna pogodnost koja se odobrava samo u izuzetnim slučajevima.

(3) Broj i intenzitet korišćenja pogodnosti van Ustanove, osim pogodnosti iz stava 1. tačka 4) ovog člana dodjeljuju se u skladu sa klasifikaciono-stimulativnom grupom u koju je klasifikovan i raspoređen zatvorenik.

(4) Pravilnik o klasifikaciji i reklasifikaciji zatvorenika donosi ministar.

Član 142

(1) Nakon izdržane jedne polovine pravosnažno izrečene kazne zatvora, pogodnosti koje se koriste van kruga Ustanove mogu se odobravati zatvorenicima:

1) koji su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od deset i više godina, bez obzira na vrstu krivičnog djela,

2) koji su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju do deset godina zbog počinjenih krivičnih djela genocida, ratnog zločina, zločina protiv čovječnosti, zločina protiv civilnog stanovništva, ubistva, teškog ubistva, razbojništva, razbojničke krađe, trgovine ljudima, trgovine djecom, krivična djela protiv polnog integriteta, krivična djela seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja djeteta, nasilje u porodici i porodičnoj zajednici, rodoskrvnuće, neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga, omogućavanje uživanja opojnih droga, krivična djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Republike Srpske, krivična djela terorizma i sva krivična djela sa elementima organizovanog kriminala,

3) povratnicima u vršenju krivičnih djela, alkoholičarima i narkomanima, bez obzira na visinu izrečene kazne zatvora.

(2) Nakon izdržane jedne trećine pravosnažno izrečene kazne zatvora, osim lica iz stava 1. t. 2) i 3) ovog člana, mogu se odobriti pogodnosti koje se koriste van kruga Ustanove licima koja su osuđena na kaznu zatvora u trajanju od pet do deset godina.

(3) Drugim zatvorenicima koji su osuđeni na kaznu zatvora do pet godina, osim lica iz stava 1. t. 2) i 3) ovog člana, može se odobriti pogodnost koja se koristi van kruga Ustanove nakon izdržane jedne četvrtine pravosnažno izrečene kazne zatvora.

(4) Za zatvorenike iz stava 1. ovog člana, kao i za zatvorenike za koje se procijeni da bi njihov boravak van kruga Ustanove mogao izazvati negativne reakcije socijalne sredine, prije odobravanja pogodnosti koje se koriste van kruga Ustanove potrebno je pribaviti mišljenje nadležne policijske uprave i nadležnog centra za socijali rad po mjestu prebivališta, odnosno boravišta.

(5) Kriterijumi iz st. 1, 2, 3. i 4. ovog člana ne odnose se na vanredne pogodnosti, kada se odobravaju u izuzetnim slučajevima.

(6) Uz molbu za odobravanje vanrednog dopusta, zatvorenik prilaže originalnu dokumentaciju, ili kopiju originalne dokumentacije ovjerenu od nadležnog organa jedinice lokalne samouprave, u vezi sa razlogom zbog kojeg traži dopust.

(7) Na prijedlog službe tretmana i službe obezbjeđenja, vanredni dopust se može odobriti i pod nadzorom ovlašćenih službenih lica.

(8) Svako neopravdano kašnjenje sa odobrene pogodnosti duže od 24 sata, kao i svako samovoljno udaljavanje iz Ustanove, smatra se bjekstvom.

(9) Pogodnosti koje se koriste van kruga Ustanove ne mogu se koristiti van teritorije Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine.

(10) Pogodnosti koje se koriste u krugu Ustanove propisuju se Pravilnikom o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora.

11. Procjena rizika, obavezan nadzor i nadzor van obaveznog nadzora

Član 143

(1) Prilikom prijema, kao i prilikom odlučivanja o pogodnostima van Ustanove za svakog zatvorenika vrši se procjena:

1) visine rizika za zajednicu u slučaju bjekstva zatvorenika,

2) stepena vjerovatnoće da će takvo lice samostalno ili uz spoljnu pomoć pokušati izvršiti bjekstvo.

(2) Klasifikaciju bezbjednosti treba neprestano ispitivati tokom cijelog vremena izdržavanja kazne zatvora i shodno procijenjenom stepenu rizika bezbjednosnih uslova donijeti odgovarajuću odluku o odobravanju ili neodobravanju pogodnosti.

(3) Procjena rizika bjekstva – bezbjednosnih uslova, obavezno uključuje:

1) prijetnju javnosti – zajednici u slučaju da osuđeni izvrši bjekstvo,

2) prethodno ponašanje, pokušaj bjekstva, ranije lišenje slobode po potjernici,

3) pristup spoljnoj pomoći,

4) raniju osuđivanost,

5) lične i porodične prilike,

6) raniji boravak van područja Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, sklonost stalnim putovanjima iz mjesta u mjesto ili često mijenjanje mjesta prebivališta, odnosno boravišta,

7) lično učešće u ostvarivanju programa postupanja,

8) prirodu krivičnog djela zbog kojeg je osuđen,

9) način, pobude i posljedice izvršenog krivičnog djela,

10) stav prema žrtvi,

11) dužinu izrečene kazne zatvora,

12) moguću prijetnju drugim licima,

13) moguću prijetnju od drugih zatvorenika,

14) druge okolnosti koje mogu biti od značaja za procjenu bezbjednosnog rizika.

Član 144

(1) Prilikom odobravanja redovnih i vanrednih pogodnosti, direktor Ustanove odlučuje o potrebi nadzora.

(2) Nadzor se obavezno određuje ako je pogodnost koja se koristi van Ustanove odobrena:

1) licu osuđenom na kaznu zatvora od deset i više godina, bez obzira na vrstu krivičnog djela,

2) licu osuđenom na kaznu zatvora u trajanju do deset godina zbog počinjenog krivičnog djela genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnog zločina, terorizma, neovlašćene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga, razbojništva, silovanja, obljube nad nemoćnim licem, polnog nasilja nad djetetom, trgovine ljudima radi vršenja prostitucije i organizovanog kriminala,

3) povratnicima u vršenju krivičnih djela, alkoholičarima i narkomanima bez obzira na visinu izrečene kazne zatvora,

4) stranom državljaninu i licu sa dvojnim državljanstvom.

Član 145

(1) Potreba za određivanjem mjera nadzora, osim nadzora iz člana 144. stav 2. ovog zakona, ocjenjuje se i određuje prilikom svakog odobravanja pogodnosti van Ustanove.

(2) Pored procjene rizika i drugih okolnosti prilikom odobravanja pogodnosti van Ustanove, nadležna služba u Ustanovi, prati ponašanje i realizaciju programa postupanja zatvorenika i to redovno, organizovano uz sistemsko zapažanje i praćenje, primjenom savremenih penoloških metoda.

(3) Mjere nadzora mogu trajati dok traje potreba.

12. Mjere zabrane, ograničenja i izvršenje mjera zabrane

Član 146

(1) Da bi se procijenila opasnost koja eventualno prijeti od svakog zatvorenika i osigurala bezbjednost zatvorenika, u cilju sprečavanja bjekstva i zaštite javnosti, odnosno javnog poretka, Ustanova primjenjuje nadzor.

(2) Nadzor podrazumijeva uvid u djelatnost i ponašanje zatvorenika, koji se sprovodi redovno, organizovano i sistematski, primjenom mjera zabrane, obavještenja, oduzimanja nedozvoljenih predmeta, privremenim zadržavanjem isprava, praćenjem lica, predmeta ili događaja, vizuelno ili putem tehničkih metoda i sredstava.

(3) Mjere zabrane koje se mogu odrediti prema zatvoreniku koji koristi pogodnosti van Ustanove su:

1) zabrana napuštanja boravišta ili prebivališta,

2) zabrana putovanja.

(4) U ostale mjere zabrane spadaju:

1) zabrana posjećivanja određenih mjesta ili područja,

2) zabrana boravka u blizini određenih objekata ili institucija,

3) zabrana sastajanja sa određenim licima,

4) zabrana posjećivanja određene adrese ili adresa,

5) zabrana promjene mjesta korišćenja pogodnosti,

6) privremeno zadržavanje isprava i vozačke dozvole koje se mogu koristiti za prelazak državne granice,

7) zahtjev za povremeno javljanje policijskoj upravi ili drugom određenom organu,

8) zahtjev da period pogodnosti van Ustanove prema zatvoreniku bude predmet bliskog nadzora,

9) zahtjev za boravak na određenoj adresi,

10) zahtjev da bude na određenoj adresi u određeno vrijeme,

11) ograničenje udaljenosti kretanja van sjedišta Ustanove.

(5) Uz korišćenje pogodnosti, direktor Ustanove može izreći mjere zabrane i ostale mjere zabrane, odvojeno ili zajedno, tražiti od nadležne policijske uprave ili drugog organa povremeno ili stalno informisanje ili izvještavanje o načinu ponašanja i korišćenju pogodnosti, odrediti prilikom izlaska u grad ili drugo mjesto koje je od mjesta sjedišta Ustanove udaljeno više od pet kilometara kako bi zatvorenici mogli posjetiti takvo mjesto samo uz prethodno pismeno odobrenje direktora Ustanove.

(6) U toku izdržavanja kazne zatvora, mjeru zabrane ili nadzora rješenjem određuje i ukida direktor Ustanove.

(7) Protiv rješenja iz stava 6. ovog člana, zatvorenik može uputiti prigovor ministru u roku od tri dana i pritužbu Ombudsmanu.

Član 147

(1) Mjere zabrane i ostale mjere zabrane naređene uz odobrenje o korišćenju pogodnosti van Ustanove sprovodi nadležni organ unutrašnjih poslova ili drugi određeni organ.

(2) Direktor Ustanove dostavlja organima unutrašnjih poslova u mjestu sjedišta Ustanove i mjestu korišćenja pogodnosti, kao i Graničnoj policiji BiH, osim obavještenja o svim zatvorenicima koji koriste pogodnosti na području njene nadležnosti, sve pismene odluke o svim određenim mjerama zabrane, zahtjevima, kao i sve važne informacije koje mogu biti od značaja za pitanja bezbjednosti i zaštite javnog poretka.

(3) Direktor Ustanove sve pismene odluke i informacije iz stava 2. ovog člana dostavlja organima određenim za sprovođenje mjera zabrane, određenih zahtjeva ili nadzora.

13. Premještaj zatvorenika

Član 148

(1) Nakon izdržane jedne polovine izrečene kazne zatvora, na molbu zatvorenika može se odobriti premještaj iz jedne u drugu Ustanovu, o čemu rješenjem odlučuje ministar ili lice koje on ovlasti.

(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena žalba.

(3) Ako je molba zatvorenika za premještaj odbijena, nova molba se može podnijeti nakon isteka šest mjeseci od dana donošenja odluke o prethodnoj molbi, ako je riječ o kazni zatvora preko godinu dana, odnosno nakon tri mjeseca, ako je riječ o kazni zatvora do godinu dana.

Član 149

(1) Kada to zahtijevaju razlozi bezbjednosti ili organizacije izvršenja kazne zatvora, direktor Ustanove može podnijeti prijedlog za premještaj zatvorenika u drugu Ustanovu, o čemu rješenjem odlučuje ministar ili lice koje on ovlasti.

(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena žalba.

(3) Ako je prijedlog direktora Ustanove odbijen, novi prijedlog može se podnijeti nakon šest mjeseci od dana prijema rješenja.

(4) Ako zatvorenik u toku izdržavanja kazne zatvora bude novom pravosnažnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju dužem od dvije godine, direktor Ustanove poluotvorenog tipa, može podnijeti prijedlog za premještaj zatvorenika u Ustanovu zatvorenog tipa.

(5) Ministar ili lice koje on ovlasti može premjestiti zatvorenika u drugu Ustanovu iz bezbjednosnih razloga i bez prijedloga direktora Ustanove.

(6) Troškove premještaja snosi Ustanova iz koje se vrši premještaj.

(7) Ustanova u koju je zatvorenik premješten, odmah, a najkasnije u roku od 24 sata omogućava zatvoreniku da se o trošku Ustanove javi porodici ili braniocu po svom izboru.

Član 150

(1) U slučaju bolesti za čije liječenje ne postoje uslovi u Ustanovi i sjedištu Ustanove u kojoj izdržava kaznu zatvora, zatvorenik može, na prijedlog direktora Ustanove, uz prethodno pribavljeno mišljenje doktora medicine u Ustanovi, sve dok traje liječenje, biti privremeno premješten u Ustanovu u kojoj postoje uslovi za takvo liječenje.

(2) Radi svrsishodnijeg vođenja novog krivičnog postupka i u slučajevima vanrednih dešavanja i prilika u Ustanovi, na prijedlog suda, tužilaštva i direktora Ustanove, zatvorenik se može privremeno premjestiti u drugu Ustanovu.

(3) Rješenje o privremenom premještaju zatvorenika donosi ministar ili lice koje on ovlasti.

(4) Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana nije dozvoljena žalba.

Član 151

(1) Zbog bezbjednosti ili organizacije izvršenja kazne zatvora, direktor Ustanove, uz pismenu saglasnost zatvorenika, može ministru podnijeti prijedlog za premještaj na izdržavanje kazne zatvora u drugi entitet u kojem zatvorenik ima prebivalište, odnosno boravište.

(2) Bezbjednosni razlozi ili razlozi organizacije izvršenja kazne zatvora iz stava 1. ovog člana moraju biti jasno obrazloženi i dokazani.

(3) Rješenje o premještaju donosi ministar nakon pribavljene saglasnosti ministra pravde entiteta u koji se zatvorenik premješta.

(4) Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana nije dozvoljena žalba.

(5) Ako je prijedlog direktora Ustanove odbijen, novi prijedlog može se podnijeti nakon šest mjeseci od dana prijema rješenja.

(6) Troškove premještaja iz stava 1. ovog člana snosi Ustanova iz koje se vrši premještaj.

14. Prekid izdržavanja kazne zatvora

Član 152

(1) Na molbu zatvorenika, ministar ili lice koje on ovlasti može rješenjem odobriti prekid izdržavanja kazne zatvora u Ustanovi, ako su nastupili sljedeći razlozi:

1) ako je obolio od teže akutne bolesti ili mu se znatno pogoršala postojeća hronična bolest, a nema uslova za liječenje u Ustanovi – dok bolest traje, s tim da se svakih 90 dana preispituje doneseno rješenje,

2) usljed smrtnog slučaja ili teže bolesti u porodici – najduže šest mjeseci,

3) ako je potrebno da obavi poljske ili sezonske radove ili radove izazvane elementarnim nepogodama, a u porodici nema članova sposobnih za rad – najduže šest mjeseci,

4) radi polaganja ispita za koji se pripremao ili zbog završetka školovanja – najduže šest mjeseci,

5) ako Ustanova ne raspolaže odgovarajućim prostorijama za boravak zatvorenica za vrijeme trudnoće, porođaja i materinstva ili težeg, odnosno neizlječivog oboljenja novorođenčeta – najviše do navršene dvije godine života djeteta.

(2) U molbi za prekid izdržavanja kazne zatvora navode se razlozi i prilažu originalni dokumenti izdati od nadležnog organa, ili kopije originalnih dokumenata ovjerenih od nadležnog organa jedinice lokalne samouprave.

(3) Molbu zatvorenika za prekid izdržavanja kazne zatvora sa pratećom dokumentacijom i mišljenjem, Ustanova dostavlja Ministarstvu u roku od tri dana od dana prijema molbe.

(4) Protiv rješenja kojim je odbijena molba za prekid izdržavanja kazne zatvora može se izjaviti žalba ministru u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

(5) Rješenje doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni spor.

(6) Vrijeme provedeno na prekidu izdržavanja kazne zatvora ne uračunava se u izdržanu kaznu zatvora.

(7) O zatvoreniku kome je odobren prekid izdržavanja kazne zatvora Ustanova obavještava organe iz člana 187. stav 2. ovog zakona.

(8) Za vrijeme prekida izdržavanja kazne zatvora zatvoreniku ne pripadaju prava previđena ovim zakonom.

(9) U slučajevima teže akutne bolesti, na inicijativu zdravstvene službe, uz pismenu saglasnost zatvorenika, direktor Ustanove može predložiti prekid izdržavanja kazne zatvora za oboljelog – dok bolest traje, s tim da se svakih 90 dana preispituje doneseno rješenje.

(10) Postupak donošenja rješenja kojim se može odobriti prekid izdržavanja kazne zatvora iz stava 9. ovog člana je isti kao i postupak donošenja rješenja po molbi zatvorenika koji je propisan st. 2, 3, 4, 5, 6. i 7. ovog člana.

Član 153

(1) Ako se za vrijeme trajanja prekida izdržavanja kazne zatvora utvrdi da je prekid odobren na osnovu lažnih isprava ili drugih dokaza, odnosno da se prekid ne koristi u svrhu za koju je odobren, na prijedlog direktora Ustanove opoziva se rješenje iz člana 152. stav 1. ovog zakona, a zatvoreniku se nalaže da se javi na dalje izdržavanje kazne zatvora odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema rješenja o opozivu.

(2) Rješenje o opozivu prekida izdržavanja kazne zatvora donosi ministar ili lice koje on ovlasti, a dostavlja se Ustanovi i licu koje se nalazi na prekidu izdržavanja kazne zatvora.

(3) Ako se zatvorenik ne javi na dalje izdržavanje kazne zatvora, postupiće se u skladu sa odredbama iz člana 184. ovog zakona.

Član 154

(1) U slučaju određivanja pritvora za drugo krivično djelo, sud koji je odredio pritvor donosi rješenje o prekidu izdržavanja kazne zatvora.

(2) Prekid izdržavanja kazne iz stava 1. ovog člana traje do ukidanja pritvora.

(3) Ukoliko je pritvor za drugo krivično djelo odredio sud sa sjedištem van teritorije Republike Srpske, a nije donio rješenje o prekidu izdržavanja kazne zatvora, rješenje o prekidu izdržavanja kazne zatvora za vrijeme dok traje pritvor donosi ministar ili lice koje on ovlasti.

GLAVA VI
DISCIPLINSKA I MATERIJALNA ODGOVORNOST ZATVORENIKA

1. Disciplinska odgovornost zatvorenika

Član 155

(1) Zatvorenici se pridržavaju odredaba ovog zakona, pravila kućnog reda i drugih propisa iz oblasti izvršenja kazne zatvora i postupaju po zakonitim naređenjima službenih lica.

(2) Ponašanje koje je suprotno odredbama iz stava 1. ovog člana predstavlja disciplinski prekršaj, za koji zatvorenik može biti disciplinski kažnjen.

(3) Disciplinski prekršaji mogu biti lakši i teži.

(4) Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti zatvorenika donosi ministar.

Član 156

Lakši disciplinski prekršaji su:

1) davanje na korišćenje stvari drugom licu za koje nema odobrenje,

2) posjedovanje i uzimanje lijekova bez odobrenja,

3) neovlašćeno uzimanje ili korišćenje tuđih stvari,

4) podsticanje drugog na vršenje prekršaja,

5) namjerno prljanje prostorija Ustanove,

6) neovlašćeno kontaktiranje sa drugim licima,

7) zanemarivanje lične higijene,

8) davanje netačnih podataka o činjenicama bitnim za ostvarivanje prava u Ustanovi,

9) pripremanje i držanje napitaka, obroka ili hrane van prostora namijenjenog za te svrhe,

10) tetoviranje i pirsing u Ustanovi,

11) iznošenje alata i drugih materijalnih sredstava sa radnog mjesta,

12) posjedovanje stvari koje zatvorenik ne smije imati kod sebe,

13) nedisciplinovano, nepristojno i agresivno ponašanje koje remeti život i rad u Ustanovi,

14) narušavanje mira vikom, galamom, preglasnim slušanjem radija ili TV prijemnika, lupanjem ili bacanjem stvari.

Član 157

(1) Teži disciplinski prekršaji su:

1) odbijanje izvršenja zakonitog naređenja službenog lica,

2) podstrekavanje na pobunu ili bjekstvo,

3) pripremanje bjekstva, pokušaj bjekstva i bjekstvo,

4) pomaganje drugim zatvorenicima pri pripremanju bjekstva ili bjekstvu,

5) organizovanje i učešće u pobuni,

6) nasilničko ponašanje prema drugim zatvorenicima, fizičko i psihičko zlostavljanje, kao i svako nekorektno ponašanje prema drugim zatvorenicima,

7) namjerno uništavanje tuđe imovine i imovine Ustanove,

8) uzimanje od drugih zatvorenika naknade u novcu ili naturi,

9) neovlašćeno napuštanje Ustanove, odjeljenja Ustanove, bolničkog liječenja u zdravstvenoj ustanovi ili sa radilišta, bez odobrenja službenog lica,

10) proizvodnja, unošenje, posjedovanje, preprodaja i uživanje alkohola, opojnih droga i psihoaktivnih materija u Ustanovi i van Ustanove, tokom korišćenja pogodnosti, tokom radnog angažovanja van Ustanove i na bolničkom liječenju,

11) izrada, posjedovanje i unošenje u Ustanovu ili na radilištima van Ustanove nedozvoljenih predmeta, uključujući i novac, opasne stvari ili sredstva za komunikaciju na daljinu,

12) neopravdano kašnjenje sa pogodnosti van kruga Ustanove i nepoštivanje i neizvršavanje mjera zabrane za vrijeme korišćenja pogodnosti van Ustanove,

13) vrijeđanje, prijetnje i nepristojno ponašanje, međusobne svađe i tuče,

14) izrada bilo kakvih predmeta i obavljanje privatnih poslova za sebe ili drugog bez naloga službenog lica,

15) ometanje sprovođenja dnevnog rasporeda aktivnosti,

16) neovlašćeno ulaženje i korišćenje službene prostorije i boravak na mjestima gdje je to zabranjeno,

17) sprečavanje pristupa u bilo koji prostor Ustanove službenim licima i licima koja imaju ovlašćenje da ulaze u Ustanovu,

18) međusobna preprodaja ili trampa bilo kakvih stvari,

19) krađa, kockanje i igranje nedozvoljenih igara,

20) opiranje zdravstvenom pregledu i testiranju na zarazne bolesti, alkohol i opojna sredstva,

21) podsticanje drugih zatvorenika na ponašanje koje predstavlja krivično djelo, prekršaj ili teži disciplinski prekršaj,

22) nekorektno ponašanje prema službenim licima,

23) pružanje otpora ili fizički napad na službeno lice,

24) zanemarivanje radne obaveze koja je prouzrokovala ili je mogla prouzrokovati štetne posljedice većeg obima,

25) davanje lažnih podataka usljed kojih je nastala ili je mogla nastati šteta većih razmjera,

26) ugrožavanje tuđeg zdravlja koje je izvršeno namjerno ili grubom nepažnjom,

27) obučavanje drugih zatvorenika o načinu izvršenja krivičnog djela na osnovu ličnog ili tuđeg iskustva,

28) namjerno narušavanje svog zdravlja radi onesposobljavanja za izvršenje obaveza,

29) neprimjereno ponašanje za vrijeme korišćenja pogodnosti van Ustanove.

(2) Teži disciplinski prekršaj je i svako ponašanje koje predstavlja krivično djelo za koje se zatvorenik goni po službenoj dužnosti, prekršaj koji učini zatvorenik za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, ponašanje kojim zatvorenik krši naložene mjere nadzora, zabrane ili ograničenja, kao i svako drugo ponašanje koje šteti ugledu Ustanove.

Član 158

(1) Za učinjene disciplinske prekršaje izriču se disciplinske kazne.

(2) Disciplinske kazne su:

1) opomena,

2) pismeni ukor,

3) oduzimanje pogodnosti van Ustanove i u Ustanovi,

4) upućivanje u samicu do 20 dana.

(3) Ako zatvorenik za vrijeme izdržavanja kazne zatvora učini krivično djelo, Ustanova podnosi izvještaj nadležnom organu.

(4) Prema zatvoreniku se primjenjuje disciplinska kazna i ako za vrijeme izdržavanja kazne učini krivično djelo.

(5) Opomena i pismeni ukor izriče se za lakše disciplinske prekršaje.

(6) U slučaju izricanja disciplinske kazne oduzimanja pogodnosti, vrijeme trajanja disciplinske kazne zavisi od težine učinjenog disciplinskog prekršaja, ali ne može biti kraće od mjesec dana ni duže od šest mjeseci.

(7) Disciplinska kazna upućivanja u samicu može se izreći samo za teže disciplinske prekršaje.

(8) U slučaju izricanja disciplinske kazne upućivanja u samicu, zatvorenik gubi mogućnost dodjeljivanja i korišćenja pogodnosti koje se koriste van kruga Ustanove, za vrijeme koje odredi disciplinska komisija, a koje ne može biti kraće od tri mjeseca niti duže od šest mjeseci, osim u slučajevima izricanja disciplinske kazne zbog počinjenog bjekstva, odnosno zloupotrebe pogodnosti, kada ne može biti kraća od godinu dana, a računa se od dana izdržane ili zastarjele izrečene disciplinske kazne.

(9) Zatvoreniku kome se odredi posebna mjera rasporeda u odjeljenje sa pojačanim nadzorom, za vrijeme boravka u odjeljenju ne teče rok koji je izrečen disciplinskom kaznom u vezi sa oduzimanjem pogodnosti.

2. Pokretanje disciplinskog postupka

Član 159

(1) Prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka za utvrđivanje disciplinske odgovornosti zatvorenika podnosi rukovodilac službe u čijem djelokrugu je učinjen prekršaj u roku od 30 dana od dana saznanja za prekršaj i učinioca.

(2) Rješenje o pokretanju disciplinskog postupka donosi direktor Ustanove.

(3) Komisija koju imenuje direktor Ustanove sprovodi disciplinski postupak i izriče disciplinske kazne.

(4) Protiv rješenja komisije može se uložiti žalba direktoru Ustanove u roku od tri dana od dana prijema.

(5) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(6) Rješenje direktora Ustanove je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni spor.

Član 160

(1) Disciplinski postupak je hitan i vodi se u skladu sa odredbama ovog zakona, pravilnika o disciplinskoj odgovornosti zatvorenika i Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.

(2) U disciplinskom postupku obavezno se saslušavaju zatvorenik i svjedoci, a može se izvršiti i suočenje, kao i pribaviti mišljenje službenih lica uključenih u sprovođenje programa tretmana.

(3) Tokom disciplinskog postupka vodi se zapisnik.

3. Disciplinske kazne

Član 161

(1) Zatvorenici koji počine teže disciplinske prekršaje mogu se izdvojiti od ostalih zatvorenika u posebnu prostoriju bez opasnih stvari i prije pokretanja, odnosno okončanja disciplinskog postupka, ako postoji opasnost od nasilnih radnji prema licima i stvarima, opasnost od ubistva i samopovređivanja ili ugrožavanja bezbjednosti u Ustanovi, koje se ne mogu otkloniti na drugi način, o čemu odlučuje direktor Ustanove.

(2) Vrijeme izdvajanja traje dok postoje razlozi zbog kojih je lice izdvojeno, a ne može trajati duže od 72 sata.

(3) Vrijeme provedeno u prostoriji bez opasnih stvari uračunava se u disciplinsku kaznu upućivanja u samicu.

Član 162

(1) Disciplinska kazna upućivanja u samicu podrazumijeva isključenje zatvorenika iz zajedničkih aktivnosti s drugim zatvorenicima tokom cijelog dana i noći.

(2) Prije izvršenja disciplinske kazne upućivanje u samicu obavezan je pregled doktora medicine u Ustanovi.

Član 163

(1) Izvršenje disciplinskih kazni, izuzev opomene i pismenog ukora, može se odgoditi do šest mjeseci, ako se sa osnovom može očekivati da će se i bez izvršenja izrečene disciplinske kazne postići svrha disciplinskog kažnjavanja.

(2) Ukoliko zatvorenik u roku za koji je odgođeno izvršenje disciplinske kazne učini disciplinski prekršaj, uslovno izrečena disciplinska kazna se opoziva.

(3) Kod opoziva uslovne disciplinske kazne upućivanja u samicu, ukupna disciplinska kazna ne može biti duža od 20 dana.

Član 164

(1) U toku izvršenja disciplinske kazne upućivanja u samicu, zatvoreniku se obezbjeđuju potrebni higijenski i zdravstveni uslovi, a po mogućnosti, knjige, udžbenici i novine.

(2) Za vrijeme izvršenja disciplinske kazne upućivanja u samicu, zatvoreniku se obezbjeđuje boravak na svježem vazduhu van zatvorenih prostorija, u trajanju najmanje do dva sata dnevno.

(3) Zatvorenika pri izvršenju disciplinske kazne upućivanja u samicu posjećuje zdravstveni radnik svakog dana, vaspitač i doktor medicine u Ustanovi dva puta sedmično, a jednom u sedam dana direktor Ustanove.

(4) Više odvojeno izrečenih disciplinskih kazni upućivanja u samicu ne može se izvršavati uzastopno u kontinuitetu.

4. Materijalna odgovornost zatvorenika

Član 165

(1) Na pismeni prijedlog službe tretmana, direktor Ustanove rješenjem može obustaviti izvršenje disciplinske kazne upućivanje u samicu i prije njenog isteka, kada utvrdi da je postignuta svrha disciplinskog kažnjavanja.

(2) Direktor Ustanove rješenjem obavezno obustavlja izvršenje disciplinske kazne upućivanja u samicu, ako po pismenom mišljenju doktora medicine u Ustanovi dalji boravak u samici ugrožava zdravlje zatvorenika.

Član 166

(1) Zatvorenik je odgovoran za štetu koju je namjerno ili grubom nepažnjom prouzrokovao i štetu je dužan da nadoknadi.

(2) O nadoknadi štete rješenjem odlučuje direktor Ustanove.

(3) Protiv rješenja o nadoknadi štete može se izjaviti prigovor ministru u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

(4) Ukoliko zatvorenik odbije da plati štetu, Ustanova može svoja potraživanja ostvariti tužbom kod nadležnog suda.

GLAVA VII
MJERE ZA ODRŽAVANjE REDA I BEZBJEDNOSTI

1. Posebne mjere za održavanje reda i bezbjednosti

Član 167

(1) U cilju održavanja reda i bezbjednosti u Ustanovi, prema zatvoreniku se mogu primijeniti mjere koje su propisane ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona, samo u mjeri u kojoj je to neophodno.

(2) Mjere za održavanje reda i bezbjednosti su posebne mjere i mjere prinude.

Član 168

(1) U cilju održavanja reda i discipline i očuvanja opšte bezbjednosti Ustanove, prema zatvorenicima koji konstantno ugrožavaju red i bezbjednost mogu se odrediti posebne mjere utvrđene ovim zakonom, i to:

1) pojačani nadzor,

2) oduzimanje i privremeno zadržavanje stvari čije je držanje dopušteno,

3) testiranje na zarazne bolesti, alkohol i opojna sredstva,

4) izdvajanje u prostoriju bez opasnih stvari,

5) smještaj u medicinsku prostoriju sa intenzivnim nadzorom,

6) smještaj u odjeljenje pojačanog nadzora i intenzivnog programa postupanja,

7) usamljenje.

(2) Prema zatvoreniku se može koristiti više posebnih mjera istovremeno.

(3) Primjena posebnih mjera i mjera prinude ne tretiraju se kao disciplinske kazne.

Član 169

(1) Na prijedlog službe tretmana i službe obezbjeđenja, posebne mjere iz člana 168. stav 1. ovog zakona, izuzev t. 5) i 7), naredbom određuje direktor Ustanove.

(2) Posebnu mjeru usamljenja iz člana 168. stav 1. tačka 7) ovog zakona na prijedlog službe tretmana i službe obezbjeđenja, rješenjem određuje direktor Ustanove.

(3) Mjeru smještaja u medicinsku prostoriju sa intenzivnim nadzorom iz člana 168. stav 1. tačka 5) ovog zakona, na prijedlog doktora medicine u Ustanovi, naredbom donosi direktor Ustanove.

(4) U slučajevima koji ne trpe odgađanje, primjenu posebnih mjera, izuzev mjera iz člana 168. t. 5) i 7) ovog zakona, može odrediti i drugi radnik koga ovlasti direktor Ustanove.

(5) Radnik koji je odredio posebnu mjeru, odmah obavještava direktora Ustanove, koji mjeru odmah potvrđuje ili ukida.

(6) O primjeni mjera iz člana 168. t. 5), 6) i 7) ovog zakona direktor Ustanove odmah, a najkasnije u roku od 24 sata pismenim putem obavještava Ministarstvo.

(7) Posebne mjere ne mogu se primjenjivati duže nego što postoje razlozi zbog kojih su određene, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 170

(1) Pojačani nadzor predstavlja učestalo posmatranje i kontrolu zatvorenika danju i noću, a izvršava se na način da se ne remeti svakodnevna aktivnost ostalih zatvorenika.

(2) Oduzimanje i privremeno zadržavanje stvari čije je držanje dopušteno, izvršava se privremeno dok traju razlozi za primjenu mjere.

(3) U slučaju sumnje na zarazne bolesti, konzumiranje alkohola i opojnih sredstava dozvoljeno je testiranje zatvorenika u skladu sa članom 134. ovog zakona.

(4) Za testiranje na virus HIV-a i na virus hepatitisa C, potreban je pristanak zatvorenika.

(5) Izdvajanje u posebnu prostoriju bez opasnih stvari, kao posebna mjera za održavanje reda i discipline, izvršava se na način predviđen članom 161. ovog zakona.

(6) Prilikom izdvajanja zatvorenika u prostoriju bez opasnih stvari obavezno se obavlja pregled doktora medicine u Ustanovi.

Član 171

(1) Zatvorenici kod kojih se procijeni da će izvršiti ili su već izvršili bilo koji akt samopovređivanja, napada na drugog zatvorenika ili službeno lice, smještaju se iz zdravstvenih razloga u medicinsku prostoriju sa intenzivnim nadzorom.

(2) O zdravstvenom stanju zatvorenika koji se smješta u medicinsku prostoriju sa intenzivnim nadzorom pribavlja se mišljenje doktora medicine u Ustanovi odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od momenta smještaja.

(3) Naredbu o smještaju zatvorenika u medicinsku prostoriju, po prijedlogu doktora medicine u Ustanovi, donosi direktor Ustanove.

(4) Intenzivan nadzor u medicinskoj prostoriji ogleda se u organizovanom nadzoru radnika službe obezbjeđenja i zdravstvene službe, kao i nadzoru putem tehničkih i elektronskih uređaja.

(5) Kada doktor medicine u Ustanovi donese mišljenje o upotrebi sredstava za ograničavanje kretanja, zatvorenik se pregleda, a odluka se preispituje svakih šest sati, a po potrebi i ranije.

(6) Svako preispitivanje mišljenja iz stava 5. ovog člana evidentira se u zdravstveni karton zatvorenika i sačinjava se dnevni izvještaj, koji se dostavlja direktoru Ustanove.

(7) Primjena ove mjere traje dok traju razlozi zbog kojih je određena.

Član 172

(1) Ako postoji opasnost od bjekstva, nasilnog ponašanja prema drugim zatvorenicima ili stvarima, opasnost od ugrožavanja discipline i reda koji se ne mogu otkloniti na drugi način, ugrožavanja lične bezbjednosti i u drugim opravdanim slučajevima, zatvorenici se mogu smjestiti u odjeljenje pojačanog nadzora i intenzivnog programa postupanja.

(2) U odjeljenje iz stava 1. ovog člana može se smjestiti zatvorenik i nakon izvršenja mjere usamljenja, ako nisu prestali razlozi zbog kojih je mjera usamljenja određena.

(3) Na prijedlog službe obezbjeđenja i službe tretmana, naredbu o smještaju donosi direktor Ustanove.

(4) Preispitivanje opravdanosti boravka u odjeljenju vrši se svaka tri mjeseca boravka u odjeljenju, a u izuzetnim slučajevima može se vršiti i ranije.

Član 173

(1) Uz pribavljeno mišljenje doktora medicine u Ustanovi, zatvoreniku koji svojim ponašanjem uporno remeti red i disciplinu, ugrožava bezbjednost Ustanove i predstavlja ozbiljnu opasnost po lice i imovinu u Ustanovi, direktor Ustanove može rješenjem odrediti mjeru usamljenja u trajanju do 60 dana.

(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana, zatvorenik ima pravo žalbe ministru u roku od tri dana od dana prijema rješenja, s tim da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

(3) Rješenje doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni spor.

Član 174

(1) U posebnim slučajevima kada nisu prestali razlozi za primjenu mjere usamljenja, mjera usamljenja može biti produžena, s tim da ukupno vrijeme usamljenja ne može trajati duže od 120 dana neprekidno.

(2) Zatvorenik prema kome je određena mjera usamljenja, za vrijeme trajanja mjere usamljena drži se odvojeno od ostalih zatvorenika i zajedničkog načina izvršenja kazne zatvora i zajedničkih aktivnosti.

(3) Mjera usamljenja može se obustaviti i prije isteka vremena na koje je određena, ako se u toku njenog izvršenja utvrdi da su prestali razlozi zbog kojih je određena ili kada se nalazom doktora medicine u Ustanovi utvrdi da je dalje usamljenje štetno po zdravlje zatvorenika.

(4) Rješenje o obustavi izvršenja mjere usamljenja donosi direktor Ustanove.

(5) Za vrijeme dok traje mjera usamljenja, zatvorenika svakodnevno posjećuju zdravstveni radnik i vaspitač, a doktor medicine u Ustanovi i direktor Ustanove jednom sedmično.

(6) Izvršenje posebne mjere usamljenja i izvršenja disciplinske kazne upućivanja u samicu uređuje se Pravilnikom o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora.

2. Mjere prinude i primjena mjera prinude

Član 175

Mjere prinude prema zatvorenicima su:

1) upotreba fizičke snage,

2) vezivanje,

3) upotreba gumene palice,

4) upotreba službenih pasa,

5) upotreba šmrkova sa vodom,

6) upotreba hemijskih sredstva,

7) upotreba elektromagnetnog/elektroničkog nesmrtonosnog oružja – taser,

8) upotreba kinetičkog nesmrtonosnog oružja – gumeni metak,

9) upotreba vatrenog oružja.

Član 176

(1) U cilju održavanja reda i bezbjednosti u Ustanovi, prema zatvoreniku se mogu primijeniti mjere prinude koje su utvrđene zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona.

(2) Prilikom primjene mjere prinude koristi se mjera koja najmanje ugrožava život i zdravlje lica prema kome se primjenjuje, kojom se uspješno savlađuje otpor i koja je srazmjerna opasnosti koja prijeti.

Član 177

(1) Mjere prinude prema zatvoreniku mogu se primijeniti samo kada je neophodno da se spriječi:

1) bjekstvo,

2) fizički napad na drugo lice,

3) samopovređivanje ili pokušaj samoubistva zatvorenika,

4) namjerno prouzrokovanje požara, poplave i materijalne štete,

5) aktivan i pasivan otpor,

6) pobuna.

(2) Pod aktivnim otporom podrazumijeva se svako suprotstavljanje zatvorenika zakonitim službenim mjerama, radnjama i nalozima službenog lica, koje se vrši zaklanjanjem ili držanjem za lice ili predmet, otimanjem, ili pod pretpostavkom da će se lice napasti ili preduzimanjem slične radnje.

(3) Pod pasivnim otporom podrazumijeva se svako suprotstavljanje zatvorenika zakonitim službenim mjerama, radnjama i nalozima službenog lica, koje se vrši oglušavanjem ili zauzimanjem klečećeg, sjedećeg, ležećeg ili sličnog položaja.

(4) Mjere prinude mogu se primijeniti i prema licu koje van Ustanove protivpravno oslobađa zatvorenika ili protivpravno ulazi u krug i prostorije Ustanove.

(5) U slučaju iz stava 4. ovog člana, navedeno lice se zadržava do dolaska ovlašćenih službenih lica organa unutrašnjih poslova.

Član 178

(1) O primjeni mjere prinude usmeno i jasno se upozorava lice prema kojem se mjera namjerava upotrijebiti, osim ako je riječ o istovremenom ili neposredno predstojećem protivpravnom napadu.

(2) Upotrebu službenih pasa, šmrkova sa vodom, hemijskih sredstava, elektromagnetnog i kinetičkog nesmrtonosnog oružja može narediti samo direktor Ustanove.

(3) Nakon primjene mjera prinude obavezno je izvršiti ljekarski pregled zatvorenika.

(4) O primjeni mjera prinude iz člana 175. t. 3), 4), 5), 6), 7), 8) i 9) ovog zakona i obaveznom ljekarskom pregledu iz stava 3. ovog člana odmah se podnosi izvještaj direktoru Ustanove, koji u roku od 24 sata dostavlja izvještaj Ministarstvu, koje donosi rješenje o opravdanosti primjene mjera prinude.

(5) Ako su mjere prinude i vatreno oružje upotrijebljeni u granicama ovlašćenja, isključena je disciplinska odgovornost pripadnika službe obezbjeđenja.

(6) Ako se protiv radnika Ustanove vodi krivični postupak zbog upotrebe sredstava prinude, vatrenog oružja ili drugih radnji pri vršenju službenog zadatka, Ustanova obezbjeđuje pravnu pomoć u vezi sa vođenjem postupka.

Član 179

(1) U slučaju da se u Ustanovi priprema ili vrši narušavanje reda većeg obima, direktor Ustanove o tome odmah obavještava ministra, koji nakon sagledavanja situacije donosi odluku o angažovanju svih ili pojedinačnih posebnih jedinica Ustanova u skladu sa Pravilnikom o organizaciji i upotrebi posebne jedinice službe obezbjeđenja kazneno-popravne ustanove.

(2) U slučaju da pripadnici posebne jedinice ne mogu spriječiti narušavanje reda većeg obima, ministar može u skladu sa sporazumom iz člana 61. stav 4. ovog zakona, zatražiti angažovanje najbliže posebne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova.

3. Upotreba vatrenog oružja

Član 180

(1) Pripadnici službe obezbjeđenja i druga ovlašćena službena lica Ustanove mogu biti naoružani kada obavljaju dužnost van kruga Ustanove.

(2) Pripadnicima službe obezbjeđenja zabranjeno je nošenje oružja u krugu Ustanove, osim u slučajevima kada je narušavanje reda i discipline takvog intenziteta da je neophodna upotreba vatrenog oružja da bi se uspostavio red i disciplina i zaštitili životi zatvorenika, zaposlenih ili drugih lica koja se nalaze u Ustanovi.

(3) Oružje u službi obezbjeđenja ne mogu nositi pripravnici.

Član 181

(1) Pri vršenju službenih poslova pripadniku službe obezbjeđenja dozvoljena je upotreba vatrenog oružja samo ako se drugim mjerama ne može:

1) zaštiti život ljudi,

2) odbiti neposredni napad kojim se ugrožava njegov život ili život službenih lica,

3) odbiti napad na objekat koji obezbjeđuje,

4) spriječiti bjekstvo zatvorenika iz Ustanove zatvorenog tipa,

5) spriječiti bjekstvo zatvorenika iz Ustanove zatvorenog tipa, odnosno zatvorenog odjeljenja Ustanove kojeg sprovodi ili obezbjeđuje, ako bi njegovo bjekstvo neposredno ugrozilo život drugih, samo ako je to izričito navedeno u nalogu za sprovođenje, odnosno obezbjeđenje.

(2) Pripadnik službe obezbjeđenja koji službu vrši u prisustvu nadređenog rukovodioca, može upotrijebiti vatreno oružje samo po naređenju nadređenog rukovodioca.

(3) Nadređeni rukovodilac može izdati naređenje za upotrebu vatrenog oružja samo u slučajevima iz stava 1. ovog člana.

(4) Pripadnik službe obezbjeđenja neće upotrijebiti vatreno oružje ako bi time ugrozio živote drugih lica.

Član 182

(1) Radi izvršenja zakonom propisanih nadležnosti, pripadnik službe obezbjeđenja ima pravo i dužnost da primijeni ovim zakonom predviđena ovlašćenja.

(2) Pripadnik službe obezbjeđenja primjenjuje ovlašćenja prema svojoj odluci, u skladu sa zakonom, podzakonskim aktima, kao i na osnovu zakonite naredbe nadređenog.

(3) U cilju izvršavanja propisanih dužnosti, pripadnik službe obezbjeđenja može primijeniti sljedeća ovlašćenja:

1) provjera i utvrđivanje identiteta lica i predmeta,

2) izdavanje upozorenja i naređenja,

3) privremeno ograničavanje slobode kretanja,

4) privremeno oduzimanje predmeta,

5) korišćenje tuđih vozila i komunikacijskih sredstava,

6) pregled lica, stvari, prostorija i prevoznih sredstava,

7) upotreba sredstava prinude.

4. Postupanje prilikom bjekstva

Član 183

(1) Pripadnik službe obezbjeđenja, bez odgađanja preduzima radnje da zatvorenika onemogući u bjekstvu.

(2) U cilju neposrednog hvatanja odbjeglog lica, pripadnik službe obezbjeđenja i bez naredbe nadležnog suda o pretresanju, može ući u tuđi stan i ostale prostorije i po potrebi izvršiti pretres u mjeri u kojoj je potrebno da se pronađe i liši slobode odbjegli zatvorenik.

(3) U slučaju kada se vrši pretres stana, odnosno prostorija, sačinjava se zapisnik.

(4) Pripadnik službe obezbjeđenja ima pravo da se posluži saobraćajnim sredstvima i sredstvima veze koja su mu dostupna radi hvatanja lica iz stava 1. ovog člana, kao i radi prevoza i pomoći licu povrijeđenom tom prilikom.

(5) O ulasku u stan ili druge prostorije, te upotrebi sredstava iz stava 4. ovog člana pripadnik službe obezbjeđenja izdaje njihovom držaocu potvrdu radi naknade troškova i druge štete.

Član 184

(1) U slučaju bjekstva zatvorenika, Ustanova odmah obavještava organ unutrašnjih poslova u sjedištu Ustanove, organ unutrašnjih poslova u mjestu prebivališta, odnosno boravišta zatvorenika i Graničnu policiju BiH radi preduzimanja mjera pronalaženja, hvatanja i privođenja odbjeglog.

(2) U slučaju bjekstva stranog državljanina, pored organa iz stava 1. ovog člana obavještava se i nadležna služba za poslove sa strancima u Ministarstvu bezbjednosti BiH.

(3) Bjekstvom se smatra i svako samovoljno udaljenje iz Ustanove ili odjeljenja Ustanove, nedolazak na vrijeme sa odobrenog korišćenja pogodnosti van Ustanove, nedolazak na vrijeme sa odobrenog prekida izdržavanja kazne zatvora, samovoljno udaljenje sa liječenja u zdravstvenoj ustanovi ili radilišta van Ustanove i nejavljanje u Ustanovu nakon opoziva uslovnog otpusta i opoziva prekida izdržavanja kazne zatvora.

(4) O bjekstvu zatvorenika direktor Ustanove odmah obavještava ministra.

(5) Vrijeme provedeno u bjekstvu ne računa se u izdržanu kaznu zatvora.

(6) U slučaju bjekstva zatvorenika, direktor Ustanove podnosi nadležnom organu unutrašnjih poslova naredbu za raspisivanje potjernice radi pronalaženja i sprovođenja bjegunca u Ustanovu.

(7) Troškove sprovođenja iz bjekstva snosi zatvorenik.

GLAVA VIII
USLOVNI OTPUST I OTPUŠTANjE ZATVORENIKA

1. Uslovni otpust

Član 185

(1) Radi podsticanja ličnih napora zatvorenika za uključivanje u život na slobodi, za koja se osnovano može očekivati da više neće činiti krivična djela i da je kazna zatvora postigla svrhu kažnjavanja, zatvorenik se može uslovno otpustiti u skladu sa odredbama Krivičnog zakonika i ovog zakona.

(2) O uslovnom otpustu zatvorenika koji se nalaze na izdržavanju kazne zatvora u Ustanovama Republike Srpske rješava Komisija za uslovni otpust (u daljem tekstu: Komisija), koju imenuje ministar.

(3) Do konačnog rješavanja pitanja uslovnog otpusta zatvorenika koji se po pravosnažnim presudama sudova Republike Srpske nalaze na izdržavanju kazne zatvora u Ustanovama Federacije Bosne i Hercegovine, o uslovnom otpustu tih lica rješava Komisija iz stava 2. ovog člana.

(4) Komisija se sastoji od pet članova, koju čine predstavnik Ministarstva, sudija Vrhovnog suda Republike Srpske i tri nezavisna člana iz relevantne stručne oblasti.

(5) Jedan od članova Komisije je predsjednik.

(6) Komisija se imenuje na period od četiri godine.

(7) Komisija donosi Poslovnik o radu.

Član 186

(1) O uslovnom otpustu rješava se po molbi zatvorenika ili na prijedlog direktora Ustanove.

(2) Inicijativu za podnošenje prijedloga za uslovni otpust može da podnese i doktor medicine u Ustanovi nakon sagledavanja zdravstvenog stanja zatvorenika, ako teže ili akutno zdravstveno stanje zatvorenika na to ukazuje ili ako medicinska procjena ukazuje na nemogućnost izlječenja, odnosno lošu zdravstvenu prognozu zatvorenika.

(3) Ustanova, uz prijedlog direktora Ustanove ili doktora medicine u Ustanovi ili uz molbu zatvorenika, dostavlja Komisiji podatke o postignutom stepenu prevaspitanja i druge podatke o zatvoreniku koji mogu biti od značaja za odluku Komisije, kao i mišljenje o opravdanosti molbe.

(4) Odredbe ovog člana o uslovnom otpustu ne primjenjuju se na zatvorenike kojima je novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora.

(5) Pri donošenju rješenja o uslovnom otpustu, Komisija naročito cijeni:

1) raniju osuđivanost,

2) ponašanje tokom izdržavanja kazne zatvora,

3) lično učešće u procesu prevaspitanja,

4) stav prema učinjenom krivičnom djelu,

5) procjenu ponovnog činjenja krivičnih djela,

6) ostatak neizdržanog dijela kazne zatvora,

7) mišljenje o osnovanosti molbe, odnosno prijedloga za uslovni otpust,

8) mjere u sklopu postpenalne zaštite.

Član 187

(1) Komisija donosi rješenje o uslovnom otpustu.

(2) Rješenje o uslovnom otpustu dostavlja se Ustanovi, koja je obavezna da po jedan primjerak uruči zatvoreniku prilikom otpusta sa izdržavanja kazne zatvora, sudu – koji je uslovno otpuštenog uputio na izdržavanje kazne zatvora, sudu – koji je izrekao prvostepenu presudu, organu unutrašnjih poslova nadležnom po mjestu prebivališta, odnosno boravišta, Graničnoj policiji BiH i nadležnoj službi za poslove sa strancima u Ministarstvu bezbjednosti BiH u slučaju da je strani državljanin.

(3) Ukoliko je molba ili prijedlog odbijen, rješenje se dostavlja podnosiocu molbe, odnosno prijedloga.

Član 188

(1) Protiv rješenja Komisije iz člana 187. ovog zakona nije dozvoljena žalba.

(2) U slučaju odbijanja prijedloga ili molbe za uslovni otpust, novi prijedlog ili molba ne može se podnijeti prije isteka četiri mjeseca, ako je riječ o kazni zatvora do dvije godine, odnosno šest mjeseci, ako je riječ o kazni zatvora od dvije godine i više, računajući od dana konačnosti rješenja.

Član 189

(1) Zatvorenik kojem je odobren uslovni otpust, obavezan je da se za vrijeme trajanja uslovnog otpusta svakih 15 dana javlja organu unutrašnjih poslova nadležnom po mjestu prebivališta, odnosno boravišta zatvorenika, a koja u slučaju nejavljanja u određeno vrijeme o tome obavještava Ustanovu.

(2) Za vrijeme trajanja uslovnog otpusta zatvoreniku nije dozvoljeno napuštanje teritorije Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, osim kada su u pitanju strani državljani ili lica bez državljanstva, a koja nemaju stalno mjesto boravišta u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini.

(3) Ustanova u kojoj je zatvorenik do dana otpuštanja na uslovni otpust izdržavao kaznu zatvora obavezna je da u saradnji sa organom iz stava 1. ovog člana prati realizaciju i ostvarenje svrhe uslovnog otpusta.

(4) Zatvorenicima, za vrijeme trajanja uslovnog otpusta, ne pripadaju prava iz ovog zakona.

(5) Izuzetno od stava 2. ovog člana, na molbu zatvorenika, a uz obrazloženo mišljenje Ustanove i doktora medicine u Ustanovi, Komisija može rješenjem odobriti napuštanje teritorije Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine u slučajevima kada je riječ o liječenju zatvorenika, bračnog ili vanbračnog druga, djeteta, roditelja, usvojenika i usvojioca, a koje nije moguće sprovesti u zdravstvenim ustanovama Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine.

(6) Uz molbu iz stava 5. ovog člana, koju zatvorenik upućuje Komisiji putem Ustanove, prilaže se pismeno izjašnjenje nadležnog univerzitetskog kliničkog centra u Republici Srpskoj, odnosno u Bosni i Hercegovini i originalna zdravstvena dokumentacija ili ovjerene kopije na osnovu kojih se potvrđuje da je liječenje zatvorenika ili članova njegove porodice navedenih u stavu 5. ovog člana neophodno, a da liječenje nije moguće sprovesti na teritoriji Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine.

(7) U slučajevima iz stava 5. ovog člana, rješenje Komisije se dostavlja Ustanovi u skladu sa članom 187. ovog zakona.

(8) Nakon isteka odobrenog perioda iz stava 5. ovog člana, koji je naveden u rješenju Komisije, zatvorenik je dužan da se prijavi organu unutrašnjih poslova nadležnom po mjestu prebivališta i pridržava obaveza propisanih st. 1. i 2. ovog člana.

Član 190

(1) Ako zatvorenik od dana donošenja rješenja Komisije, kojim se odobrava uslovni otpust do dana otpuštanja na uslovni otpust učini teži disciplinski prekršaj, direktor Ustanove odmah podnosi prijedlog za opoziv rješenja o uslovnom otpustu.

(2) O prijedlogu iz stava 1. ovog člana Komisija odlučuje rješenjem.

(3) Ako se zatvorenik za vrijeme trajanja uslovnog otpusta ne pridržava obaveza propisanih članom 189. ovog zakona, počini prekršaj sa elementima nasilja za koje je predviđena kao glavna ili sporedna kazna zatvora ili je izrečena kazna zatvora, učini krivično djelo za koje je potvrđena optužnica, u slučajevima uznemiravanja javnosti i pokušaja prelaska državne granice, na prijedlog direktora Ustanove, Komisija može izvršiti opoziv rješenja o uslovnom otpustu.

(4) Rješenje o opozivu uslovnog otpusta iz stava 3. ovog člana, dostavlja se Ustanovi koja uručuje po jedan primjerak zatvoreniku, sudu koji je uslovno otpuštenog uputio na izdržavanje kazne zatvora, sudu koji je izrekao prvostepenu presudu, organu unutrašnjih poslova i organu socijalne zaštite nadležnom po mjestu boravišta, odnosno prebivališta i Graničnoj policiji BiH.

(5) Na rješenje o opozivu uslovnog otpusta iz stava 3. ovog člana, zatvorenik može izjaviti žalbu ministru u roku od tri dana od dana prijema rješenja.

(6) Žalba na rješenje o opozivu uslovnog otpusta ne zadržava izvršenje rješenja.

(7) Po prijemu rješenja o opozivu uslovnog otpusta, zatvorenik se odmah javlja u Ustanovu na izdržavanje preostalog dijela neizdržane kazne zatvora.

(8) Kao preostali dio neizdržane kazne zatvora računa se vrijeme od dana otpusta na uslovni otpust do dana redovnog isteka kazne zatvora.

(9) U slučaju da se zatvorenik ne javi u Ustanovu, direktor Ustanove donosi naredbu o raspisivanju potjernice.

(10) Ukoliko zatvorenik odbije ili izbjegava prijem rješenja o opozivu uslovnog otpusta, Ustanova postupa u skladu sa stavom 9. ovog člana.

Član 191

(1) Zatvorenik koji je tokom izdržavanja kazne zatvora aktivno učestvovao u procesu prevaspitanja, ispoljavao primjerno ponašanje i vladanje, zalagao se na radu i koji tokom izdržavanja kazne zatvora nije disciplinski kažnjavan zbog težih disciplinskih prekršaja, a izdržao je najmanje 4/5 kazne zatvora, na objedinjeni prijedlog službi tretmana, obezbjeđenja i privredno-instruktorske službe ili na molbu zatvorenika za prijevremeni otpust, može se prijevremeno otpustiti sa izdržavanja kazne zatvora najviše tri mjeseca prije isteka kazne.

(2) O prijevremenom otpustu iz stava 1. ovog člana, cijeneći elemente iz člana 186. stav 5. ovog zakona, rješenjem odlučuje direktor Ustanove.

(3) Rješenje o prijevremenom otpustu zatvorenika dostavlja se u skladu sa članom 187. stav 2. ovog zakona.

(4) Odredbe ovog člana o prijevremenom otpustu zatvorenika ne primjenjuju se na zatvorenike kojima je Komisija rješenjem odobrila uslovni otpust i zatvorenike kojima je novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora.

(5) Ukoliko je objedinjeni prijedlog službi tretmana, obezbjeđenja i privredno-instruktorske službe odbijen ili ukoliko je molba zatvorenika odbijena, obrazloženo rješenje dostavlja se podnosiocu prijedloga, odnosno molbe.

(6) U slučaju odbijanja prijedloga ili molbe za prijevremeni otpust iz stava 1. ovog člana, ne može se podnijeti novi prijedlog ili molba.

(7) Protiv rješenja direktora Ustanove za prijevremeni otpust nije dozvoljena žalba.

(8) Ukoliko zatvorenik od dana donošenja rješenja iz stava 2. ovog člana do dana otpuštanja na prijevremeni otpust učini teži disciplinski prekršaj, direktor Ustanove opoziva rješenje o prijevremenom otpustu zatvorenika.

2. Otpuštanje zatvorenika

Član 192

(1) Zatvorenik se otpušta iz Ustanove:

1) danom kada mu kazna zatvora redovno istekne,

2) kada mu počne teći uslovni otpust,

3) na osnovu rješenja direktora Ustanove kojim je prijevremeno otpušten,

4) na osnovu rješenja o amnestiji,

5) na osnovu odluke o pomilovanju,

6) kada izvrši uplatu novčane kazne,

7) na osnovu odluke suda kojom se obustavlja dalje izvršenje kazne zatvora.

(2) Ako posljednji dan izdržavanja kazne zatvora pada u subotu, nedjelju ili u dane državnih praznika, zatvorenik se otpušta posljednjeg radnog dana koji prethodi tome danu.

(3) Odredba iz stava 2. ovog člana ne primjenjuje se na zatvorenika kome je novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora.

(4) Zatvorenik se, radi pripremanja za izlazak iz Ustanove, oslobađa rada najmanje tri dana prije otpuštanja.

(5) Prije otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora, zatvorenika pregleda doktor medicine u Ustanovi i nalaz upisuje u zdravstveni karton, koji potpisuje zatvorenik koji se otpušta.

(6) Zatvorenik koji se otpušta sa izdržavanja kazne zatvora, a koji nema dovoljno sredstava na svom novčanom depozitu ima pravo na plaćeni prevoz do mjesta prebivališta, odnosno boravišta, a ako je stranac, ima pravo na plaćeni prevoz do graničnog prelaza, ukoliko posebnim propisima nije drugačije određeno.

(7) Ako je zatvorenik u vrijeme otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora teško bolestan ili je usljed bolesti nesposoban za putovanje, Ustanova ga smješta u najbližu zdravstvenu ustanovu radi liječenja.

(8) Ako zatvorenik nema sredstava da plati troškove liječenja, a oboljenje je nastalo za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, troškove liječenja za prvih mjesec dana snosi Ustanova iz koje je zatvorenik otpušten, a nakon toga primjenjuju se opšti propisi o zdravstvenoj zaštiti.

(9) Po otpuštanju zatvorenika sa izdržavanja kazne zatvora lični list se arhivira i čuva u skladu sa opštim propisima o zaštiti arhivske građe.

Član 193

(1) Zatvoreniku koji je izdržao kaznu zatvora, pri otpuštanju iz Ustanove izdaje se otpusni list u kojem se pored osnovnih podataka o zatvoreniku navodi vrijeme i osnov otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora, kao i obaveza da se prijavi organu unutrašnjih poslova nadležnom po mjestu prebivališta, odnosno boravišta.

(2) Zatvoreniku koji se otpušta na uslovni otpust, izdaje se otpusni list u kojem se pored njegovih osnovnih podataka i podataka o vremenu i osnovu otpuštanja navode i obaveze propisane članom 189. st. 1. i 2. ovog zakona.

(3) O otpuštanju zatvorenika sa izdržavanja kazne zatvora Ustanova obavještava sud koji je zatvorenika uputio na izdržavanje kazne zatvora, sud koji je izrekao prvostepenu presudu, organ unutrašnjih poslova i organ socijalne zaštite nadležan po mjestu boravišta, odnosno prebivališta.

(4) O datumu otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora stranog državljanina, Ustanova, u roku od 30 dana prije isteka kazne, obavještava nadležnu službu za poslove sa strancima u Ministarstvu bezbjednosti Bosne i Hercegovine, u skladu sa propisom kojim se regulišu kretanje i boravak stranaca u Bosni i Hercegovini.

(5) O datumu otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora lica bez državljanstva, Ustanova, u roku od 30 dana prije isteka kazne, obavještava predstavnika međunarodne organizacije koja štiti interese lica bez državljanstva.

Član 194

(1) Zatvoreniku se pri otpuštanju predaju sve stvari, predmeti i novac koji su bili na čuvanju u Ustanovi.

(2) Ako zatvorenik nema rublje, odijelo i obuću, a ni sredstava da ih nabavi, Ustanova ih obezbjeđuje bez naknade.

Član 195

(1) Prilikom otpusta iz Ustanove, zatvorenik koji se uslovno otpušta u izjavi u pisanoj formi naznačiće mjesto u kome će boraviti za vrijeme trajanja uslovnog otpusta.

(2) U slučaju promjene mjesta prebivališta, odnosno boravišta, uslovno otpušteni zatvorenik o tome obavještava nadležni organ unutrašnjih poslova, organ nadležan za poslove socijalne zaštite u mjestu prebivališta, odnosno boravišta i Ustanovu.

(3) U slučajevima da se zatvorenik otpušta iz Ustanove na osnovu Zakona o amnestiji, Ustanova ga otpušta najkasnije 24 sata nakon prijema pravosnažnog rješenja o amnestiji, ako Zakonom o amnestiji nije drugačije određeno.

(4) U slučaju da se zatvorenik otpušta iz Ustanove na osnovu odluke o pomilovanju, Ustanova ga otpušta istog dana po prijemu odluke o pomilovanju.

(5) Zatvorenik se smatra otpuštenim kada napusti prostor Ustanove.

(6) Ako je zatvoreniku po otpuštanju sa izdržavanja kazne zatvora potrebna pomoć zajednice, Ustanova o tome blagovremeno obavještava organ nadležan za poslove socijalne zaštite u mestu prebivališta, odnosno boravišta zatvorenika.

GLAVA IX
IZVRŠENjE KAZNE DUGOTRAJNOG ZATVORA

Član 196

Odredbe čl. 72. do 196. ovog zakona primjenjuju se i na izvršenje kazne dugotrajnog zatvora, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Član 197

(1) Kazna dugotrajnog zatvora izvršava se u Ustanovi zatvorenog tipa.

(2) Lica koja izdržavaju kaznu dugotrajnog zatvora klasifikuju se u posebne vaspitne kolektive, s tim da na jednog vaspitača dolazi do 20 zatvorenika.

Član 198

(1) Zatvorenici koji izdržavaju kaznu dugotrajnog zatvora ne mogu biti radno angažovani na poslovima koji se izvode van kruga Ustanove, dok ne počnu koristiti pogodnosti koje se koriste van kruga Ustanove.

(2) Zatvorenicima koji izdržavaju kaznu dugotrajnog zatvora može se vršiti kontrola pisama i telefonskih razgovora, sa čim mora biti upoznat zatvorenik.

GLAVA X
IZVRŠENjE KAZNE ZATVORA IZREČENE U PREKRŠAJNOM POSTUPKU

Član 199

(1) Kazna zatvora izrečena u prekršajnom postupku izvršava se prema odredbama ovog zakona, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Kazna zatvora iz stava 1. ovog člana, po pravilu, izvršava se u posebnom odjeljenju Ustanove prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta lica prema kome je ova kazna izrečena.

(3) Žene kojima je izrečena kazna zatvora u prekršajnom postupku, na izdržavanje kazne upućuju se u Ustanovu za žene.

Član 200

(1) Za upućivanje lica kažnjenog u prekršajnom postupku na izdržavanje kazne zatvora nadležan je sud prema prebivalištu, odnosno boravištu kažnjenog.

(2) Ako kažnjeni iz stava 1. ovog člana nema prebivalište ili boravište na području suda koji je donio prvostepeno rješenje, sud će pravosnažno i izvršno rješenje dostaviti sudu iz stava 1. ovog člana.

(3) Ako je lice kažnjeno u prekršajnom postupku strani državljanin ili je lice koje nema stalno prebivalište na teritoriji Republike Srpske, nadležan za upućivanje na izdržavanje kazne zatvora je sud koji je donio rješenje u prvom stepenu.

Član 201

(1) Izvršenje kazne zatvora izrečene u prekršajnom postupku može se odgoditi iz istih razloga kao i izvršenje kazne zatvora izrečene u krivičnom postupku.

(2) Kažnjenoj ženi od navršena tri mjeseca trudnoće i kažnjenoj majci koja ima dijete mlađe od godinu dana, izvršenje kazne zatvora se odgađa dok dijete ne navrši godinu dana.

(3) U ostalim slučajevima odgađanje izvršenja kazne zatvora može trajati najduže do 60 dana.

Član 202

(1) Izvršenje kazne zatvora izrečene u prekršajnom postupku izuzetno se može prekinuti do deset dana, na način i prema postupku utvrđenim ovim zakonom.

(2) Za vrijeme prekida kažnjenom ne pripadaju prava predviđena ovim zakonom.

Član 203

(1) Ako posljednji dan izdržavanja kazne zatvora pada u subotu, nedjelju ili u dane državnih praznika, zatvorenik se otpušta posljednjeg radnog dana koji prethodi tome danu.

(2) Odredbe iz stava 1. ovog člana ne primjenjuju se na zatvorenika kojem je u prekršajnom postupku novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora.

(3) Na zatvorenika kojem je u prekršajnom postupku izrečena kazna zatvora ne primjenjuju se odredbe o uslovnom otpustu iz člana 186. ovog zakona.

(4) Na zatvorenika kojem je u prekršajnom postupku novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora ne primjenjuju se odredbe ovog zakona u vezi sa pogodnostima, uslovnim otpustom i prekidom izdržavanja kazne zatvora.

GLAVA XI
IZVRŠENjE MJERE PRITVORA

1. Odjeljenje za izvršenje mjere pritvora

Član 204

(1) Mjera pritvora po rješenjima nadležnih sudova izvršava se u posebnom odjeljenju Ustanove za izvršenje mjere pritvora (u daljem tekstu: Odjeljenje), po odredbama ovog zakona koje se odnose na izvršenje kazne zatvora, ukoliko odredbama čl. 204. do 217. ovog zakona nije drugačije određeno.

(2) Odjeljenje iz stava 1. ovog člana je zatvorenog tipa.

Član 205

(1) U postupanju sa pritvorenicima primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske i odredbe ovog zakona.

(2) Na zahtjev tužioca i ako je to u interesu pravde, sud može narediti da se ograniče određena prava pritvorenika.

Član 206

(1) U Odjeljenje može se primiti lice protiv koga je nadležni sud donio rješenje o određivanju pritvora.

(2) Uz rješenje o određivanju pritvora Ustanovi se dostavlja i pismeni nalog za prijem pritvorenika.

(3) Ustanova izdaje pismenu potvrdu o prijemu pritvorenika u koju se, pored ostalog, unosi dan i sat prijema i ime i prezime lica koje je dovelo pritvorenika.

2. Postupak po prijemu

Član 207

(1) Neposredno po prijemu u Ustanovu ljekarski pregled vrši doktor medicine u Ustanovi, a nalaz i mišljenje unosi u zdravstveni karton pritvorenika.

(2) Po prijemu u Ustanovu pritvorenik se upoznaje sa Pravilnikom o kućnom redu za izvršenje mjere pritvora i drugim pravima i dužnostima za vrijeme primjene mjere pritvora.

(3) Pritvorenici koji su zajedno učestvovali u izvršenju krivičnog djela smještaju se u odvojene prostorije.

Član 208

(1) Pritvorenici u Ustanovi borave pod istim uslovima kao i zatvorenici kada je u pitanju smještaj, ishrana, zdravstvena zaštita, primjena mjera prinude, posebne mjere za održavanje reda i bezbjednosti i naknade za pričinjenu štetu za vrijeme primjene mjere pritvora.

(2) U slučaju potrebe čuvanja pritvorenika za vrijeme boravka van Ustanove po bilo kom osnovu, obezbjeđenje vrši sudska policija.

3. Premještaj pritvorenika

Član 209

(1) Pritvorenik se može privremeno izvesti iz pritvorske jedinice samo u slučajevima i na način kako je to propisano zakonom.

(2) Iz razloga bezbjednosti ili ako je to u interesu vođenja krivičnog postupka, pritvorenik se može premjestiti iz pritvorske jedinice jedne u pritvorsku jedinicu druge Ustanove.

(3) Na prijedlog direktora Ustanove, rješenje o premještaju pritvorenika donosi nadležni sud, uz saglasnost ministra koji predlaže u koju pritvorsku jedinicu da se premjesti pritvoreno lice.

(4) Protiv rješenja nadležnog suda iz stava 3. ovog člana pritvorenik može izjaviti žalbu predsjedniku nadležnog suda u roku od tri dana od prijema rješenja.

(5) Žalba na rješenje ne odgađa izvršenje rješenja.

(6) Rješenje po žalbi je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni spor.

(7) Sprovođenje pritvorenika vrši sudska policija.

Član 210

(1) Uz pribavljenu saglasnost nadležnog suda, pritvorenik se može radno angažovati u pogonima i radionicama privredne jedinice koje se nalaze u krugu Ustanove.

(2) Pritvorenik koji radi, ima pravo na naknadu i druga prava po osnovu rada koja u skladu sa ovim zakonom pripadaju zatvorenicima.

Član 211

U slučaju smrti pritvorenika, Ustanova odmah obavještava nadležno tužilaštvo, članove porodice, nadležni sud, Ministarstvo i matični ured i dalje postupa prema uputstvima nadležnog suda.

Član 212

(1) Ako za vrijeme izvršenja mjere pritvora pritvorenik učini disciplinski ili bilo koji drugi prekršaj, Ustanova o tome obavještava nadležni sud koji vodi postupak.

(2) U slučaju bjekstva pritvorenog lica, obavještava se nadležni sud.

(3) Nadležni sud iz stava 2. ovog člana izdaje naredbu za raspisivanje potjernice radi pronalaženja i privođenja pritvorenika.

Član 213

Otpuštanje pritvorenika iz Ustanove vrši se na osnovu rješenja o ukidanju pritvora nadležnog suda ili istekom vremena na koji je pritvor određen.

Član 214

Nadzor nad izvršenjem mjere pritvora vrši predsjednik nadležnog suda, u skladu sa odgovarajućim odredbama Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.

Član 215

Pritvorenik koji na osnovu odredaba Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, na svoj zahtjev, prije pravosnažnosti presude bude upućen na izdržavanje kazne zatvora izjednačen je u pravima i dužnostima sa drugim zatvorenicima.

Član 216

(1) Pravilnikom o kućnom redu u Odjeljenju za izvršenje mjere pritvora utvrđuje se naročito: prijem i raspoređivanje pritvorenika, zdravstveno-higijenske mjere i ishrana, primanje posjeta, dopisivanje, primanje pošiljki i štampe, rad i ponašanje pritvorenika i održavanje reda i discipline, postupak u slučaju bjekstva ili smrti pritvorenika, sprovođenje pritvorenika i otpuštanje i druga pitanja od značaja za izvršenje mjere pritvora.

(2) Pravilnik o kućnom redu iz stava 1. ovog člana donosi ministar.

(3) Direktor Ustanove uređuje raspored dnevnih aktivnosti pritvorenika, u skladu sa specifičnostima pojedine Ustanove, u skladu sa Pravilnikom iz stava 1. ovog člana.

GLAVA XII
IZVRŠENjE NOVČANE KAZNE

Član 217

Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu u roku koji je utvrđen presudom, sud koji je donio presudu u prvom stepenu po službenoj dužnosti pokreće postupak za zamjenu novčane kazne kaznom zatvora.

Član 218

(1) Postupak zamjene novčane kazne kaznom zatvora vrši sud u skladu sa odredbama Krivičnog zakonika Republike Srpske i Zakona o prekršajima Republike Srpske.

(2) Ako osuđeni uplati samo jedan dio novčane kazne, ostatak novčane kazne srazmjerno se pretvara u kaznu zatvora.

(3) U slučaju da zatvorenik tokom izdržavanja kazne zatvora uplati ostatak novčane kazne, izvršenje kazne zatvora se obustavlja.

(4) Rješenje o obustavi kazne zatvora iz stava 3. ovog člana donosi nadležni sud.

Član 219

(1) Zatvorenik kome je novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora u Ustanovi ima isti položaj u pravima i dužnostima kao i druga lica na izdržavanju kazne zatvora, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

(2) Na lice kome je novčana kazna izrečena kao glavna ili sporedna kazna zamijenjena kaznom zatvora ne primjenjuju se odredbe ovog zakona u vezi sa pogodnostima, uslovnim otpustom i prekidom izdržavanja kazne.

(3) Lice iz stava 2. ovog člana otpušta se posljednjeg dana isteka kazne zatvora.

(4) Novčana kazna koja je zamijenjena kaznom zatvora izvršava se prema odredbama ovog zakona, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

GLAVA XIII
IZVRŠENjE MJERE RADA U JAVNOM INTERESU

Član 220

(1) Nakon što nadležni sud dostavi odluku o zamjeni kazne zatvora mjerom rada u javnom interesu, ministar donosi rješenje kojim upućuje osuđeno lice na rad kod pravnog subjekta kod kojih se može izvršavati rad u javnom interesu.

(2) Prilikom određivanja pravnog subjekta kod kojeg se izvršava mjera rada u javnom interesu, vodi se računa da poslovi koje osuđeno lice može da obavlja kod pravnog subjekta budu poslovi od javnog interesa u okviru kojih se može ostvariti svrha sankcije.

(3) Institucije, organizacije, ustanove i druga pravna lica sarađuju sa Ministarstvom u izvršenju mjere rada u javnom interesu na zahtjev Ministarstva.

(4) Prije određivanja pravnog subjekta, ministar će objaviti javni poziv za prijavu učešća pravnih subjekata u realizaciji mjere rada u javnom interesu.

(5) Nakon dostavljanja prijava pravnih subjekata, ministar sačinjava listu pravnih subjekata koji ispunjavaju uslove kod kojih se može izvršavati mjera rada u javnom interesu.

(6) Sa pravnim subjektom u koji se osuđeni upućuje na izvršenje mjere rada u javnom interesu, Ministarstvo zaključuje ugovor kojim se definišu međusobna prava i obaveze, mjesto rada, vrsta posla, radno vrijeme i druga pitanja bitna za ostvarivanje svrhe rada u javnom interesu.

(7) Nadzor nad izvršenjem mjere rada u javnom interesu vrši Ministarstvo u skladu sa čl. 65. do 71. ovog zakona u saradnji sa Ustanovama.

(8) Utvrđivanje uslova za odabir pravnih subjekata, sačinjavanje liste zainteresovanih pravnih subjekata, kao i druga pitanja propisuje se Pravilnikom koji donosi ministar.

Član 221

(1) Mjera rada u javnom interesu izvršava se u mjestu prebivališta, odnosno boravišta osuđenog lica.

(2) Zavisno od raspoloživih mogućnosti, osuđeno lice raspoređuje se na rad prema njegovim psihofizičkim sposobnostima, stečenom stručnom kvalifikacijom, kao i želji osuđenog da radi određeni posao.

GLAVA XIV
IZVRŠENjE MJERA BEZBJEDNOSTI

1. Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi

Član 222

(1) Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi izrečena uz kaznu zatvora izvršava se u specijalizovanoj zdravstvenoj ustanovi – Zavod za forenzičku psihijatriju Sokolac.

(2) Prema licima koja izvršavaju mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi mogu se primijeniti samo ona ograničenja koja su neophodna radi njihovog liječenja ili radi održavanja reda i discipline.

Član 223

(1) Upućivanje lica na izvršenje ove mjere bezbjednosti vrši sud u skladu sa članom 73. ovog zakona.

(2) Kada je mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi izrečena uz kaznu zatvora osuđeni se prvo upućuje na izvršenje mjere bezbjednosti.

(3) Poslije završenog liječenja osuđenog lica kojem kazna zatvora još nije istekla, nadležni sud odlučuje da li će se lice uputiti na izdržavanje preostalog dijela neizdržane kazne zatvora u skladu sa odredbama Pravilnika o upućivanju zatvorenika na izdržavanje kazne zatvora ili će biti pušten na uslovni otpust.

(4) Vrijeme provedeno u specijalizovanoj zdravstvenoj ustanovi za izvršenje mjere bezbjednosti računa se kao vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora.

(5) Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi može trajati duže od izrečene kazne zatvora.

Član 224

(1) Specijalizovana zdravstvena ustanova iz člana 222. stav 1. ovog zakona u kojoj se izvršava mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi obavještava Ustanovu i sud koji je mjeru izrekao o zdravstvenom stanju lica prema kome se ova mjera izvršava.

(2) Sud svake godine ponovo odlučuje da li je liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi i dalje potrebno.

(3) Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena.

(4) Kada se završi liječenje, zdravstvena ustanova iz stava 1. ovog člana o tome obavještava nadležni sud koji je izrekao mjeru, organ unutrašnjih poslova i organ socijalnog staranja nadležan po mjestu prebivališta, odnosno boravišta lica.

Član 225

Troškovi izvršenja mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi obezbjeđuju se u budžetu Republike Srpske.

2. Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti

Član 226

(1) Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti izrečena uz kaznu zatvora izvršava se u Specijalizovanoj zdravstvenoj ustanovi iz člana 222. stav 1. ovog zakona.

(2) Kada je mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti izrečena uz kaznu zatvora, osuđeni se prvo upućuje na izvršenje ove mjere bezbjednosti.

(3) Upućivanje lica na izvršenje mjere iz stava 1. ovog člana vrši nadležni sud prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta osuđenog, a ako se osuđeno lice nalazi u pritvoru, za upućivanje je nadležan sud u sjedištu Ustanove u kojoj se pritvor izdržava.

(4) Ako je mjera iz stava 1. ovog člana izrečena uz kaznu zatvora, vrijeme provedeno u ustanovi za izvršenje ove mjere uračunava se u kaznu zatvora.

(5) Ova mjera može trajati duže od izrečene kazne zatvora, ali ne duže od tri godine, i nakon isteka vremena kazne zatvora – izvršava se na slobodi.

Član 227

(1) Poslije završenog liječenja, osuđeno lice kojem kazna zatvora još nije istekla, nadležni sud upućuje na izdržavanje preostalog dijela neizdržane kazne zatvora, u skladu sa odredbama Pravilnika o upućivanju zatvorenika na izdržavanje kazne zatvora.

(2) Odredbe člana 226. stav 2. ovog zakona shodno se primjenjuju i na troškove izvršenja mjere bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti.

Član 228

Nadzor nad zakonitošću izvršavanja mjera bezbjednosti iz člana 222. stav 1. i člana 226. stav 1. ovog zakona vrši Ministarstvo.

GLAVA XV
IZVRŠENjE KUĆNOG ZATVORA

Član 229

(1) Postupak izvršenja kućnog zatvora vrši se u skladu sa odredbama Krivičnog zakonika Republike Srpske.

(2) Učiniocu koji je star ili iznemogao, teško bolestan, invalidnom licu, trudnoj ženi, samohranom roditelju maloljetne djece, sud može odrediti da se kazna zatvora u trajanju do jedne godine može izvršiti izuzetno i u prostorima u kojima osuđeni stanuje u mjestu prebivališta, odnosno boravišta (kućni zatvor).

(3) Osuđeni kojem je određeno izvršenje kazne zatvora u skladu sa stavom 2. ovog člana ne smije napuštati prostore u kojima stanuje.

Član 230

(1) Ako osuđeni prekrši zabranu napuštanja prostora stanovanja iz člana 229. ovog zakona, sud može odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Ustanovi za izvršenje kazne zatvora.

(2) Na lica kojima je sud odredio da kaznu zatvora do godinu dana izvršavaju u kućnom zatvoru ne primjenjuju se odredbe čl. 72. do 196. ovog zakona.

(3) Odredbe o izvršenju kućnog zatvora propisuju se Pravilnikom o načinu izvršenja kućnog zatvora, koji donosi ministar.

GLAVA XVI
MEĐUNARODNA SARADNjA

Član 231

(1) Državljanin Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske može pod uslovima predviđenim međunarodnim ugovorom i zakonima, odnosno pod uslovom uzajamnosti, u Bosni i Hercegovini, odnosno Republici Srpskoj izdržavati kaznu zatvora izrečenu od suda druge države.

(2) Prema odredbama međunarodnih ugovora ili pod uslovom uzajamnosti, Bosna i Hercegovina, odnosno Republika Srpska omogućava stranim državljanima, osuđenim na kaznu zatvora, da tu kaznu izdržavaju u svojoj državi.

Član 232

(1) Preuzimanje ili ustupanje izvršenja kazne zatvora i premještaj zatvorenika obavlja se u skladu sa Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima.

(2) Preuzimanje ili ustupanje iz stava 1. ovog člana obavlja se u saradnji sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine, u čijoj nadležnosti je međunarodna saradnja o pravnoj pomoći.

(3) Rješenje o preuzimanju izvršenja kazne zatvora i upućivanju u određenu Ustanovu, kao i rješenje o ustupanju izvršenja kazne zatvora, donosi ministar.

GLAVA XVII
KAZNENE ODREDBE

Član 233

Novčanom kaznom od 300 KM do 500 KM kazniće se za prekršaj:

1) osuđeno lice kome je izrečena mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi koji se u određenom roku ne javi na izvršenje ove mjere,

2) osuđeno lice kome je izrečena mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja od zavisnosti koje se u određenom roku ne javi na izvršenje ove mjere,

3) osuđeno lice koje se po uslovnom otpustu ne prijavi nadležnim organima u određenom roku.

Član 234

Novčanom kaznom od 500 KM do 1.000 KM kazniće se za prekršaj:

1) odgovorno lice u zdravstvenoj ustanovi ako Ministarstvu u određenom roku ne dostavi odgovarajuće podatke ili dostavi nepotpune ili netačne podatke, kao i kada propisane evidencije ne vodi ažurno i uredno,

2) odgovorno lice iz nadležne specijalizovane zdravstvene ustanove iz člana 224. ovog zakona.

Član 235

Novčanom kaznom od 3.000 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj nadležna specijalizovana zdravstvena ustanova koja postupi suprotno odredbama člana 222. ovog zakona.

GLAVA XVIII
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

1. Donošenje podzakonskih akata

Član 236

Ministar će u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti sljedeće propise:

1) Pravilnik o vrstama i načinu vođenja evidencije o zatvorenicima, pritvorenicima i maloljetnicima (člana 8. stav 2),

2) Pravilnik o funkcionisanju integralnog informacionog sistema (član 9. stav 2),

3) Pravilnik o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora (član 17. stav 2),

4) Pravilnik o načinu vršenja službe obezbjeđenja u ustanovama Republike Srpske (član 24. stav 6),

5) Pravilnik o zvanjima pripadnika službe obezbjeđenja, uslovima njihovog sticanja, uniformi i oznakama zvanja (član 24. stav 7),

6) Pravilnik o uslovima i načinu polaganja stručnog ispita radnika u službi tretmana (član 25. stav 7),

7) Pravilnik o uslovima i načinu polaganja stručnog ispita radnih instruktora (član 27. stav 7),

8) Okvirni plan i program stručnog usavršavanja i osposobljavanja zaposlenih u Ustanovama (član 34. stav 5),

9) Pravilnik o postupku i načinu ocjenjivanja rada (član 39. stav 2),

10) Pravilnik o uslovima za utvrđivanje viška zaposlenih način njihovog zbrinjavanja, kao i obim prava koja im po tom osnovu pripadaju (član 45),

11) Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti zaposlenih u Ustanovama (član 56),

12) Pravilnik o službenoj legitimaciji i znački pripadnika službe obezbjeđenja (član 57. stav 4),

13) Pravilnik o uslovima i načinu polaganja stručnog ispita radnika službe obezbjeđenja (član 58. stav 7),

14) Uputstvo o načinu provjere psihofizičkih sposobnosti kandidata za prijem u službu obezbjeđenja (član 59. stav 3),

15) Sporazum o angažovanju posebnih jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova i posebnih jedinica Ustanova (član 61. stav 4),

16) Pravilnik o organizaciji i upotrebi posebne jedinice službe obezbjeđenja (član 61. stav 5),

17) Pravilnik o načinu čuvanja službene tajne (član 62. stav 4),

18) Pravilnik o načinu vršenja inspekcijskog nadzora nad radom ustanova (član 66. stav 5),

19) Pravilnik o upućivanju osuđenih i kažnjenih lica na izdržavanje kazne zatvora (član 72),

20) Pravilnik o postupanju sa pritužbama i drugim podnescima zatvorenika (član 100. stav 5),

21) Pravilnik o klasifikaciji i reklasifikaciji zatvorenika (član 141. stav 4),

22) Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti zatvorenika (član 155. stav 4),

23) Pravilnik o kućnom redu u Odjeljenjima za izvršenje mjere pritvora (član 216),

24) Pravilnik za utvrđivanje uslova za odabir pravnih subjekata, način ostvarivanja međusobne saradnje, sačinjavanje liste zainteresovanih pravnih subjekata (član 220. stav 8),

25) Pravilnik o načinu izvršenja kućnog zatvora (član 230. stav 3).

Član 237

Postupci o disciplinskoj odgovornosti zaposlenih koji su početi prema propisima koji su važili u vrijeme njihovog pokretanja okončaće se prema tim propisima.

Član 238

Položen stručni ispit iz oblasti izvršenja krivičnih sankcija izjednačen je sa stručnim ispitom iz oblasti izvršenja krivičnih i prekršajnih sankcija propisanim ovim zakonom.

2. Nastavak rada Ustanova

Član 239

Stupanjem na snagu ovog zakona, Ustanove u Republici Srpskoj nastavljaju sa radom, i to:

1) Kazneno-popravni zavod u Foči, kao kazneno-popravni zavod zatvorenog tipa,

2) Kazneno-popravni zavod u Banjoj Luci, kao kazneno-popravni zavod zatvorenog tipa,

3) Kazneno-popravni zavod u Bijeljini, kao kazneno-popravni zavod zatvorenog tipa,

4) Kazneno-popravni zavod u Istočnom Sarajevu, kao kazneno-popravni zavod poluotvorenog tipa,

5) Kazneno-popravni zavod u Doboju, kao kazneno-popravni zavod poluotvorenog tipa,

6) Kazneno-popravni zavod u Trebinju, kao kazneno-popravni zavod poluotvorenog tipa.

Član 240

(1) U kazneno-popravnim zavodima u Banjoj Luci, Istočnom Sarajevu, Bijeljini, Doboju i Trebinju, postoje zatvorena odjeljenja za izvršenje mjere pritvora.

(2) Teritorijalna nadležnost za izvršavanje mjere pritvora, odnosno Ustanova iz stava 1. ovog člana, odgovara teritorijalnoj nadležnosti okružnog suda na čijem području se Ustanova nalazi.

Član 241

Do osnivanja i početka rada kazneno-popravnih ustanova za izvršenje kazne maloljetničkog zatvora za muška osuđena lica, kazne maloljetničkog zatvora za ženska osuđena lica, kazneno-popravne ustanove za izdržavanje kazne zatvora za ženska osuđena lica, vaspitno-popravnih domova za izvršenje vaspitnih mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom za muška maloljetna lica i vaspitno-popravni dom za ženska maloljetna lica, ove sankcije izvršavaju se u posebnim odjeljenjima kazneno-popravnih ustanova, i to:

1) kazna maloljetničkog zatvora za muška osuđena lica u Kazneno-popravnom zavodu u Istočnom Sarajevu,

2) kazna maloljetničkog zatvora za ženska osuđena lica u Kazneno-popravnom zavodu u Istočnom Sarajevu,

3) kazna zatvora za ženska osuđena lica u Kazneno-popravnom zavodu u Istočnom Sarajevu,

4) vaspitna mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom za ženska maloljetna lica u Kazneno-popravnom zavodu u Istočnom Sarajevu,

5) vaspitna mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom za muška maloljetna lica u Kazneno-popravnom zavodu u Banjoj Luci.

Član 242

(1) U specijalizovanu zdravstvenu ustanovu – Zavod za forenzičku psihijatriju Sokolac upućuju se:

1) lica kojima je uz kaznu zatvora izrečena mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi,

2) lica kojima je uz kaznu zatvora izrečena mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti,

3) lica kojima je nadležni sud odredio privremeni smještaj u zdravstvenu ustanovu do okončanja postupka za primjenu mjere bezbjednosti,

4) lica kojima je izrečena mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi zbog počinjenog krivičnog djela u stanju bitno smanjene uračunljivosti u skladu sa članom 43. Zakona o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 46/04),

5) zatvorenici koji se upućuju na liječenje u skladu sa odredbama člana 125. stav 1. ovog zakona.

(2) Ministarstvo i Zavod za forenzičku psihijatriju Sokolac regulišu međusobna prava i obaveze posebnim sporazumom.

Član 243

(1) U Ustanovama se izvršavaju kazne zatvora i mjere pritvora izrečene od Suda Bosne i Hercegovine, u skladu sa odredbama Pravilnika o kriterijumima za upućivanje osuđenih lica na izdržavanje kazne zatvora u Republici Srpskoj, prema uputnom aktu Suda Bosne i Hercegovine.

(2) Na izvršenje kazne zatvora i mjere pritvora koje je izrekao Sud Bosne i Hercegovine primjenjuje se Zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera – Prečišćeni tekst (“Službeni glasnik BiH”, broj 22/16).

(3) U Ustanovama se izvršavaju kazne zatvora i mjere pritvora izrečene od Suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, u skladu sa odredbama Pravilnika o kriterijumima za upućivanje osuđenih lica na izdržavanje kazne zatvora u Republici Srpskoj, prema uputnom aktu Suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

(4) Na izvršenje kazne zatvora i mjere pritvora koje je izrekao Sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine primjenjuje se Zakon o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH”, broj 31/11).

(5) Sredstva potrebna za izvršenje kazne zatvora i mjere pritvora iz st. 1. i 3. ovog člana obezbjeđuju se u skladu sa sporazumom sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine i Pravosudnom komisijom Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Član 244

Zatvorenici koji su do stupanja na snagu ovog zakona stekli formalne uslove za odobravanje pogodnosti van Ustanove nastavljaju sa korišćenjem pogodnosti, ako za nastavak njihovog daljeg korišćenja nema bezbjednosnih smetnji i novih okolnosti koje bi imale uticaj na odlučivanje o odobravanju.

Član 245

U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, direktori Ustanova će donijeti Pravilnik iz člana 15. ovog zakona.

Član 246

Do donošenja podzakonskih akata predviđenih ovim zakonom, primjenjuju se propisi doneseni prema odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 12/10, 117/11, 98/13 i 44/16), ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 247

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 12/10, 117/11, 98/13 i 44/16).

Član 248

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske

0

ZAKON O IZVRŠNOM POSTUPKU REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik REPUBLIKE SRPSKE

“, br. 59/2003, 85/2003, 64/2005, 118/2007, 29/2010, 57/2012, 67/2013, 98/2014, 5/2017 – odluka US, 58/2018 – rješenje US BiH i 66/2018)

Dio prvi

I – OSNOVNE ODREDBE

Sadržaj zakona

Član 1

(1) Ovim zakonom uređuje se postupak po kojem sudovi u Republici Srpskoj sprovode prinudno ostvarenje potraživanja na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava (u daljem tekstu: izvršni postupak) ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na postupke izvršenja propisane posebnim zakonom.

Značenje pojedinih izraza

Član 2

Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova značenja:

1) “potraživanje” označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje,

2) “tražilac izvršenja” označava lice koje je pokrenulo postupak radi izvršenja nekog potraživanja te lice u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti,

3) “izvršenik” označava lice protiv kojeg se potraživanje ostvaruje,

4) “stranka” označava tražioca izvršenja i izvršenika,

5) “učesnik” označava lice koje u postupku izvršenja nije stranka, a u postupku učestvuje zbog toga što se u njemu odlučuje o nekom njegovom pravu ili zbog toga što za to ima pravni interes,

6) “rješenje o izvršenju” označava rješenje kojim je u cijelosti ili djelimično prihvaćen prijedlog za izvršenje ili kojim se izvršenje određuje po službenoj dužnosti,

7) “zaključak” označava sudski nalog ili drugu odluku suda kojom se upravlja izvršnim postupkom i odlučuje o drugim pitanjima kad je to izričito predviđeno ovim zakonom,

8) “sudski izvršilac” označava sudskog službenika koji po nalogu suda neposredno preduzima pojedine radnje u izvršnom postupku,

9) “zemljoradnik” označava lice kojem je poljoprivredna proizvodnja pretežni izvor prihoda,

10) “banka” označava banku ili finansijsku organizaciju koja obavlja poslove platnog prometa.

11) “zemljišna knjiga” označava sve javne knjige u koje se upisuju prava na nepokretnostima,

12) “hartija od vrijednosti” označava materijalizovani oblik hartije od vrijednosti (isprave),

13) “dionica” označava hartiju od vrijednosti koja se izdaje u obliku elektronskog zapisa i koja se upisuje u registar hartija od vrijednosti,

14) “obavještenje” označava pismeno obavještenje kojim sudski izvršilac obavještava stranke, učesnike o vremenu preduzimanja određene izvršne radnje (i drugim bitnim činjenicama u vezi s tim), odnosno dostavlja pismenu obavijest strankama, učesniku o sprovedenim izvršnim radnjama u kojima nisu bile prisutne,

15) “članski udio” predstavlja skup svih prava koja pripadaju članu privrednog društva,

16) “izvršilac po ugovoru” označava fizičko lice angažovano po ugovoru za izvršenja iz člana 29a. ovog zakona.

Pokretanje postupka

Član 3

(1) Izvršni postupak pokreće se prijedlogom tražioca izvršenja.

(2) Izvršni postupak pokreće se i po službenoj dužnosti kao i po prijedlogu lica i organa kad je to zakonom izričito određeno.

(3) Lica i organi iz stava 2. ovog člana imaju u izvršnom postupku položaj tražioca izvršenja.

(4) Prilikom sprovođenja izvršenja sud će paziti na dostojanstvo izvršenika.

(5) Sudski izvršilac ili izvršilac po ugovoru može sprovoditi izvršenje u izvršenikovom stanu, samo uz izričito odobrenje suda.

Član 3a

(1) Izuzetno od pravila iz člana 3. ovog zakona, u slučaju kada osuđeni ne plati troškove krivičnog postupka po pravosnažnoj odluci suda ili po sporazumu o priznavanju krivice u roku određenom u sudskoj odluci ili sporazumu o priznavanju krivice, sud će po isteku tog roka izvršni naslov dostaviti Poreskoj upravi Republike Srpske, koja će sprovesti prinudnu naplatu troškova krivičnog postupka, shodno odredbama zakona kojim se uređuje poreski postupak.

(2) Poreska uprava Republike Srpske dužna je da nakon izvršene naplate troškova krivičnog postupka obavijesti nadležni sud o izvršenoj naplati.

Nadležnost

Član 4

(1) Izvršenje određuje i sprovodi sud određen zakonom.

(2) Mjesna nadležnost sudova određuje se odredbama ovog zakona u zavisnosti od sredstva i predmeta izvršenja.

(3) Ukoliko sud u postupku izvršenja angažuje izvršioca po ugovoru, u takvim slučajevima je isključeno postupanje sudskog izvršioca.

Hitnost i redoslijed postupanja

Član 5

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Sredstva i predmet izvršenja

Član 6

(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojim se po zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojima se po zakonu može sprovesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

(3) Izvršne radnje mogu se neposredno sprovesti protiv izvršenika i drugih lica u skladu sa ovim zakonom.

Izuzimanje od izvršenja

Član 7

(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.

(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva obezbijeđena za te namjene.

(3) Nepokretna, pokretna imovina i prava Republike Srpske, gradova, opština i javnih preduzeća koja su neophodna za obavljanje poslova od opšteg interesa ne mogu biti predmet izvršenja.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja

Član 8

(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja, sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Podnesci, ročišta i spisi

Član 9

(1) U izvršnom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena.

(2) Sud održava ročište kad je to ovim zakonom određeno ili kad smatra da je održavanje cjelishodno.

(3) O ročištu, umjesto zapisnika, sudija može sastaviti službenu zabilješku.

(4) Sud će izvan ročišta saslušati stranku ili učesnika u postupku ako je to predviđeno ovim zakonom, ili ako smatra da je to potrebno radi razjašnjenja pojedinih pitanja ili izjašnjavanja o nekom prijedlogu stranke.

(5) Izostanak jedne ili obiju stranaka, kao i učesnika sa ročišta, ili njihovo neodazivanje pozivu suda radi saslušanja, ne sprečava sud da dalje postupa.

(6) Podnesci u izvršnom postupku podnose se u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i druge učesnike u postupku.

Dostavljanje

Član 10

(1) Po pravilima o dostavljanju tužbe iz Zakona o parničnom postupku dostavlja se rješenje po prijedlogu za izvršenje, rješenje po prigovoru na rješenje o izvršenju, rješenje o izricanju novčane kazne i zaključak iz člana 37. ovog zakona.

(2) Kod izvršenja na osnovu izvršne isprave ukoliko se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, a niti na adresi, odnosno sjedištu prijavljenom kod nadležnog organa, dostava se vrši putem oglasne table suda i za slučaj dostave odluka navedenih u stavu 1. ovog člana.

(3) Sudski izvršilac i izvršilac po ugovoru pismena dostavljaju strankama i ovlašćenim licima, putem pošte ili neposredno.

(4) Troškovi dostavljanja iz stava 3. ovog člana ulaze u troškove izvršenja.

(5) Sudski izvršilac i izvršilac po ugovoru prilikom dostavljanja iz ovog zakona imaju prava i dužnosti sudskog dostavljača.

Sastav suda i odluke

Član 11

(1) Izvršni postupak u prvom stepenu vodi i odluke donosi sudija pojedinac.

(2) (brisano)

(3) Odluke u izvršnom postupku sud donosi u obliku rješenja ili zaključka.

(4) Zaključkom se izdaje nalog sudskom izvršiocu i izvršiocu po ugovoru za sprovođenje svih ili pojedinih radnji u izvršnom postupku, te odlučuje o upravljanju postupkom i o drugim pitanjima, kad je to predviđeno ovim zakonom.

Pravni lijekovi

Član 12

(1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.

(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.

(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.

(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.

(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje sprovodi naplatom sa transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja kao i drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.

(6) Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.

Izvršnost i pravosnažnost

Član 13

(1) Rješenje protiv koga nije izjavljen u roku prigovor, postaje izvršno i pravosnažno.

(2) Rješenje protiv koga je prigovor odbijen, postaje izvršno, a ako protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba i pravosnažno.

(3) Rješenje kojim je prigovor odbijen, postaje pravosnažno ako žalba ne bude o roku izjavljena ili ako žalba bude odbijena.

(4) Ukoliko je ovim zakonom određeno da se protiv prvostepenog rješenja može izjaviti žalba umjesto prigovora, to rješenje postaje izvršno, a pravosnažno propuštanjem roka za izjavu žalbe ili ako žalba bude odbijena.

Vanredni pravni lijekovi i povrat u prijašnje stanje

Član 14

(1) Protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova.

(2) Povrat u prijašnje stanje dozvoljen je samo zbog propuštanja roka za prigovor i žalbu na izvršno rješenje o izvršenju.

Rokovi za postupanje

Član 15

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Troškovi postupka

Član 16

(1) Troškove postupka u vezi sa određivanjem i sprovođenjem izvršenja prethodno snosi tražilac izvršenja.

(2) Tražilac izvršenja dužan je da troškove postupka iz stava 1. ovog člana predujmi u roku koji sud odredi. Sud će obustaviti izvršenje ako troškovi ne budu predujmljeni u tom roku, a bez toga se izvršenje ne može sprovesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje, ta se radnja neće sprovesti.

(3) Troškove postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava.

(4) Izvršenik je dužan da tražiocu izvršenja nadoknadi troškove koji su bili potrebni za izvršenje.

(5) Tražilac izvršenja dužan je da izvršeniku nadoknadi neosnovano prouzrokovane troškove.

(6) Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka postupka.

(7) O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, izvršenje radi njihova ostvarenja.

Novčana kazna i prinudne mjere u izvršnom postupku

Član 17

(1) Kad je ovim zakonom novčana kazna predviđena kao sredstvo izvršenja, može se izreći fizičkim licima u iznosu od 100 KM do 5.000 KM, a pravnom licu u iznosu od 1.000 do 100.000 KM.

(2) U slučaju iz prethodnog stava, novčana kazna u iznosu od 500 KM do 5.000 KM može se izreći i odgovornom licu u pravnom licu.

(3) Novčana kazna iz st. 1. i 2. ovog člana može se ponovo izricati ako izvršenik ne postupi po ponovljenom nalogu suda ili nastavi da postupa protivno zabrani.

(4) Prije izricanja novčane kazne sud će omogućiti izvršeniku da se izjasni, a po potrebi održaće i ročište radi izvođenja dokaza.

(5) Novčanu kaznu rješenjem izriče sudija, vodeći računa pri odmjeravanju visine kazne o ekonomskoj snazi izvršenika, značenju njegove radnje koju je morao obaviti, te o drugim okolnostima slučaja. Rješenjem se određuje i rok plaćanja.

(6) Lice kojem je kazna izrečena može izjaviti prigovor protiv rješenja u roku od osam dana od prijema rješenja.

(7) Lice kojem je kazna izrečena u skladu sa ovim članom snosi sve troškove nastale izricanjem i izvršenjem te kazne.

(8) Nakon izvršnosti rješenja, novčanu kaznu naplaćuje sud po službenoj dužnosti, u korist budžeta iz kojeg se izvršni sud finansira. Troškovi izvršenja terete predračunska sredstva suda, a naknada ovih troškova koje sud određuje zaključkom, izvršava se u postupku prinudne naplate novčane kazne.

(9) Odredbe ovog člana ne mogu se primjenjivati ako je izvršenik Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, kanton, grad, opština i upravna organizacija, te tijela ovih pravnih lica, ali se shodno primjenjuju odredbe o kažnjavanju odgovornih lica, ukoliko zakonom nije drugačije određeno.

(10) Novčna kazna po odredbama ovog člana može se izreći i izvršiti prema izvršeniku i drugim fizičim i pravnim licima, kao i odgovornim licima u pravnom licu, i u slučaju da odbiju dati podatke o imovini izvršenika, kao i kada svojim radnjama i postupcima, protivno sudskom nalogu ili zabrani skrivaju, oštećuju ili uništavaju imovinu izvršenika ili ometaju sud u sprovođenju izvršnih radnji.

(11) Novčana kazna izrečena po odredbama st. 1. do 10. ovog člana ne može se pretvarati u kaznu zatvora.

Jemstvo

Član 18

(1) Kad ovaj zakon propisuje davanje jemstva, jemstvo se daje u gotovini. Sud može odobriti davanje jemstva u obliku bankarske garancije, hartija od vrijednosti, te dragocjenosti čiju je vrijednost lako utvrditi na tržištu i koje se mogu brzo i jednostavno unovčiti.

(2) Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, kantoni, gradovi i opštine i njihovi organi i službe nisu dužni dati jemstvo kad u postupku učestvuju kao stranke.

(3) Na datom jemstvu protivna stranka stiče zakonsko založno pravo.

(4) Ako sud u izvršnom postupku odluči o pravu protivne stranke na naknadu troškova postupka u vezi sa radnjom zbog čijeg preduzimanja je jemstvo dato, na njen će prijedlog istim rješenjem odlučiti i o naplati utvrđenog potraživanja iz tog jemstva.

Izvršenje odluke stranog suda

Član 19

Odluka stranog suda ima snagu izvršne isprave ukoliko je priznata od nadležnog suda.

Izvršenje na imovini strane države

Član 20

(1) Na imovini strane države i međunarodnih organizacija koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske ne može se odrediti izvršenje bez pismene saglasnosti Ministarstva pravde Republike Srpske, osim ako je strana država pristala na izvršenje.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana Ministarstvo pravde Republike Srpske dužno je da prethodno pribavi mišljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

Primjena odredaba drugih zakona

Član 21

(1) U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Izuzeće sudije može se zahtijevati najkasnije do odluke po prigovoru a službenog lica do preuzimanja prve radnje u izvršnom postupku.

(2a) O izuzeću sudskog izvršioca i izvršioca po ugovoru odlučuje sudija.

(3) Na materijalnopravne pretpostavke i posljedice sprovođenja izvršnog postupka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi i drugi propisi.

Dio drugi

IZVRŠNI POSTUPAK

A. ZAJEDNIČKE ODREDBE

II – IZVRŠNA I VJERODOSTOJNA ISPRAVA

Osnove za određivanje izvršenja

Član 22

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Izvršna isprava

Član 23

(1) Izvršne isprave su:

1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje,

2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drugačije određeno,

3) izvršna notarska isprava,

4) druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava.

(2) Ako je izvršnu ispravu (pravosnažnu sudsku odluku) domaćih sudova potrebno istovremeno izvršiti u Republici Srpskoj i nekoj stranoj državi, sud će obustaviti izvršenje takve odluke ukoliko strana država ne prizna odluku domaćih sudova.

(3) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini.

Odluka i poravnanje

Član 24

(1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rješenje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitražom, a sudskim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno u postupku pred sudom i arbitražama.

(2) Odlukom u upravnom postupku, prema ovom zakonu, smatra se rješenje i zaključak koji su u upravnom postupku donijeli upravni organi i službe ili pravno lice sa javnim ovlaštenjima, a upravnim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno u smislu Zakona o opštem upravnom postupku.

Izvršnost odluke

Član 25

(1) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje izvršna je ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke izvršeniku, a završava se protokom zadnjeg dana određenog sudskom odlukom, ako zakonom nije drugačije određeno.

(2) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko trpljenje ili nečinjenje (propuštanje) izvršna je ako je postala pravosnažna, osim ako je u izvršnoj ispravi određen poseban rok za usklađivanje ponašanja izvršenika s njegovom obavezom.

(3) Odluka donesena u upravnom postupku izvršna je ako je postala izvršna po pravilima koja uređuju taj postupak.

(4) Na osnovu odluke koja je postala izvršna u jednom dijelu, izvršenje se može odrediti samo u odnosu na taj dio.

(5) Izvršenje će se odrediti na osnovu sudske odluke koja nije postala pravosnažna i odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala konačna ako je zakonom propisano da žalba ili koji drugi pravni lijek ne zadržava izvršenje odluke.

Izvršnost poravnanja

Član 26

(1) Sudsko, odnosno upravno poravnanje izvršno je ako je potraživanje koje se prema njemu treba ispuniti dospjelo.

(2) Dospjelost potraživanja dokazuje se zapisnikom o poravnanju, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom ispravom.

(3) Dospjelost koja se ne može dokazati na način iz stava 2. ovog člana dokazuje se pravosnažnom odlukom donesenom u parničnom postupku kojom se utvrđuje dospjelost.

(4) Na osnovu poravnanja koje je postalo izvršno u jednom dijelu izvršenje se može odrediti samo u odnosu na taj dio.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje

Član 27

(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

(2) Ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok određuje se rješenjem o izvršenju.

(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana sud će predloženo izvršenje odrediti uz uslov da izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni svoju obavezu.

(4) Odredbe st. 2. i 3. ovog člana ne primjenjuju se u postupku izvršenja na osnovu izvršne isprave notara.

Naplata zateznih kamata

Član 28

(1) Ako se nakon donošenja izvršne isprave ili zaključenja poravnanja izmijenila zatezna kamata, sud će, na prijedlog stranke, rješenjem o izvršenju odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje se ta izmjena odnosi.

(2) Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u izvršnoj ispravi, sud će, na prijedlog tražioca izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno zaključenja poravnanja do naplate.

(3) Zatezne kamate na troškove izvršnog postupka određuju se od dana donošenja rješenja o izvršenju pa do naplate.

Vjerodostojna isprava

Član 29

(1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave.

(2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga, za cijenu komunalnih usluga, isporuke vode, toplotne energije, telekomunikacionih usluga, RTV takse, odvoz smeća i odluke i knjigovodstveni izvodi Advokatske komore Republike Srpske o visini duga po osnovu članarine.

(3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Angažovanje izvršioca po ugovoru

Član 29a

(1) Za izvršenje novčanih potraživanja po osnovu računa ili izvoda iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga, isporuku vode, toplotne energije, odvoza smeća i RTV pretplate, na prijedlog tražioca izvršenja, sud će angažovati izvršioca po osnovu ugovora, pod uslovom da tražilac izvršenja na depozit suda izvrši uplatu troškova izvršnog postupka, određene od strane suda.

(2) Ukoliko tražilac izvršenja ne izvrši uplatu u roku od 15 dana od dana dostavljanja zaključka i u iznosu određenom od strane suda, sud će izvršni postupak obustaviti.

(3) Izvršilac po ugovoru izvršenje može sprovesti na pokretnim stvarima izvršenika.

(4) Tražilac izvršenja i izvršenik mogu uložiti prigovor sudu da se otklone nepravilnosti koje učini izvršilac po ugovoru pri sprovođenju izvršenja.

(5) O prigovoru iz stava 4. ovog člana sud će odlučiti u roku od osam dana.

Opšti i posebni uslovi za izvršioca po ugovoru

Član 29b

(1) Za izvršioca po ugovoru sud može angažovati fizičko lice koje ispunjava najmanje opšte i posebne uslove propisane za sudskog izvršioca.

(2) Predsjednik suda će izvršiocu po ugovoru izdati valjanu ispravu kojom dokazuje svoj identitet i ovlašćenja.

(3) Na izvršioca po ugovoru primjenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose na sudskog izvršioca.

(4) Ministar pravde donosi pravilnik kojim se propisuje način i postupak angažovanja izvršioca po ugovoru, kao i oblik i sadržaj isprave iz stava 2. ovog člana, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Nagrada i naknada za izvršioca po ugovoru

Član 29v

(1) Visina nagrade i naknade izvršioca po ugovoru odrediće se ugovorom zaključenim između suda i izvršioca po ugovoru.

(2) Za eventualnu štetu pričinjenu trećim licima u postupku izvršenja, izvršilac po ugovoru odgovara po opštim pravilima o odgovornosti za naknadu štete.

Prelaz potraživanja ili obaveze

Član 30

(1) Izvršenje se određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi način prešlo. Ako se prenos ne može dokazati na taj način, stranke svoja prava vezana za prenos potraživanja mogu dokazivati samo u parničnom postupku.

(2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug po zakonu ovavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.

Uslovna i uzajamna obaveza

Član 31

(1) Izvršenje koje zavisi od prethodnog ispunjenja neke obaveze tražioca izvršenja ili od nastupanja nekog uslova, određuje se ako tražilac izvršenja javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je obavezu ispunio odnosno da je uslov nastupio.

(2) Ispunjenje obaveze, odnosno nastupanje uslova dokazuje se pravosnažnom odlukom donesenom u parničnom postupku, ako tražilac izvršenja, nije u mogućnosti da to dokaže na način određen u stavu 1. ovog člana.

(3) Ako je izvršenik po izvršnoj ispravi dužan da ispuni obavezu, uz uslov da se istovremeno ispuni obaveza prema njemu, sud će odrediti izvršenje ako tražilac izvršenja podnese dokaz da je obezbijedio ispunjenje svoje obaveze.

(4) Tražilac izvršenja iz člana 1. ovog zakona dužan je uz prijedlog za dozvolu izvršenja dostaviti dokaz da je odluka domaćih sudova priznata u stranoj državi, te da je u cijelosti izvršio svoju obavezu, u suprotnom, sud će obustaviti izvršenje.

(5) Smatra se da je tražilac izvršenja obezbijedio ispunjenje svoje obaveze, u smislu stava 3. ovog člana, ako je predmet obaveze položio kod suda ili u istom cilju postupio na drugi pogodan način.

Alternativna obaveza po izboru izvršenika

Član 32

Ako izvršenik ima pravo na osnovu izvršne isprave birati između više predmeta svoje obaveze i u roku za dobrovoljno ispunjenje sam ne obavi izbor između tih predmeta i ne ispuni dužnu obavezu, predmet kojim obaveza treba biti ispunjena određuje tražilac izvršenja u prijedlogu za izvršenje.

Fakultativno ovlaštenje izvršenika

Član 33

(1) Izvršenik kojem je izvršnom ispravom naloženo ispunjenje određene obaveze uz pravo da se od ispunjenja te obaveze može osloboditi ispunjenjem nekog drugog činjenja određenog u izvršnoj ispravi može to činjenje ispuniti sve dok tražilac izvršenja nije makar i djelimično primio ispunjenje obaveze.

(2) Tražilac izvršenja ima pravo na naknadu troškova izvršnog postupka koji je obustavljen zato što je izvršenik nakon njegovog pokretanja umjesto dužne obaveze ispunio drugo činjenje određeno u izvršnoj ispravi.

Prekid postupka

Član 34

(1) Sud ne može prekinuti izvršni postupak da bi sačekao odluku nadležnog suda ili drugog organa o prethodnom pitanju.

(2) U drugim slučajevima prekida postupka predviđenim odredbama Zakona o parničnom postupku, sud može, ako to okolnosti slučaja dopuštaju, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, odlučiti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka.

(3) U slučaju smrti tražioca izvršenja koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika, svaki od nasljednika ili zainteresovanih lica može predložiti da dok traje nasljednička zajednica, sud, na trošak predlagača, postavi nasljednicima privremenog zastupnika i postupak nastavi. Sud će imenovati privremenog zastupnika u roku od osam dana od podnošenja zahtjeva. Ako ovakav prijedlog nasljednika ili zainteresovanih lica ne uslijedi u roku od 30 dana od smrti tražioca izvršenja, sud će obustaviti postupak.

(4) U slučaju smrti izvršenika koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika sud će nasljednicima, ako to predloži tražilac izvršenja, u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvršenika, postaviti privremenog zastupnika, na trošak tražioca izvršenja, u pravilu iz reda lica koja su u posjedu imovine koja je predmet izvršenja i nastaviti postupak. Sud imenuje privremenog zastupnika u roku osam dana od podnošenja zahtjeva. Ako ovlašćena lica ne predlože nastavak postupka u ostavljenom roku, sud će obustaviti postupak.

(5) Konačni troškovi tražioca izvršenja iz stava 4. ovog člana namiruju se iz imovine izvršenika.

(6) Nakon prestanka nasljedničke zajednice, svaki od nasljednika može preuzeti postupak prijavom izvršnom sudu. O preuzimanju postupka i razrješenja privremenog zastupnika sud odlučuje zaključkom.

Potvrda o izvršnosti

Član 35

(1) Ako se prijedlog za izvršenje podnosi sudu koji nije odlučivao u prvom stepenu, uz prijedlog se podnosi izvršna isprava, u originalu ili ovjerenom prepisu, na koji je stavljena potvrda o izvršnosti.

(2) Potvrdu o izvršnosti daje sud, odnosno organ koji je odlučivao o potraživanju u prvom stepenu.

(3) Izuzetno od odredbi st. 1. i 2. ovog člana izvršna isprava notara na osnovu koje je podnesen prijedlog za izvršenje ne mora biti snabdjevena potvrdom o izvršnosti, već se njena izvršnost određuje prema odredbama Zakona o notarima.

(4) Neosnovanu potvrdu o izvršnosti ukinuće rješenjem isti sud, odnosno organ, na prijedlog izvršenika, koji mora biti podnesen u roku od osam dana od dana prijema rješenja o izvršenju.

(5) Ako se prijedlog za izvršenje podnosi na osnovu vjerodostojne isprave, prilaže se ta isprava u originalu ili ovjerenom prepisu.

III – PREDLAGANjE I ODREĐIVANjE IZVRŠENjA

Prijedlog za izvršenje

Član 36

(1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba sprovesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za sprovođenje izvršenja.

(2) Ukoliko je uz prijedlog za izvršenje podnesen i zahtjev za utvrđivanje dužnikove imovine, o rezultatu istrage sud će obavijestiti tražioca izvršenja i ostaviti mu rok da podneseni prijedlog uredi, odnosno izmijeni i dopuni.

(3) Prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave mora da sadrži:

1) izvršni zahtjev iz stava 1. ovog člana,

2) zahtjev da sud obaveže izvršenika da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana po dostavi rješenja, namiri potraživanja, zajedno sa odmjerenim troškovima.

(4) Ako se traži izvršenje na pokretnim stvarima, u prijedlogu za izvršenje ne moraju biti bliže naznačene te stvari.

Utvrđivanje dužnikove imovine

Član 37

(1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.

(2) Ovakav zahtjev se može istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.

(3) Sud će po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog člana zaključkom naložiti izvršeniku ili drugom licu, odnosno organu ili organizaciji, da na formularu koji će propisati ministar pravde Republike Srpske, navede potpune podatke kojima raspolaže, o izvršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika kao i mjestu gdje se one nalaze.

(4) Popunjen i uredno potpisan formular mora biti dostavljen sudu u roku koji je sud odredio zaključkom.

(5) Licima koja po nalogu ne postupe sud će izricati novčane kazne na način određen u članu 17. ovog zakona. Ove kazne će se izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu, odnosno organizaciji.

(6) Fizičko lice ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu, odnosno organizaciji krivično će odgovarati za davanje lažnog iskaza pred sudom ako navede nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvršenika. Na ovu posljedicu sud mora izričito upozoriti u zaključku kojim nalaže davanje podataka.

(7) Sud može mjesto izjave na propisanom formularu zahtijevati od izvršenika fizičkog lica ili drugog fizičkog lica da izjavu o imovini izvršenika da na ročištu pred sudom. Ako pozvano lice neće da pristupi na ročište ili odbija da da izjavu, sud će primijeniti odredbe stava 5. ovog člana.

Povlačenje i ograničenje prijedloga

Član 38

(1) Tražilac izvršenja može tokom postupka, bez pristanka izvršenika, povući u cijelosti ili djelimično prijedlog za izvršenje.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana sud će obustaviti izvršenje u cjelini ili djelimično.

(3) Povlačenja prijedloga ne sprečava tražioca izvršenja da podnese novi prijedlog za izvršenje.

Rješenje o izvršenju

Član 39

(1) U rješenju o izvršenju moraju biti naznačeni izvršna, odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvršenje određuje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvršenja, te drugi podaci potrebni za sprovođenje izvršenja.

(2) Ukoliko je rješenjem o izvršenju određena obaveza i naplata kamata, obračun kamate o trošku tražioca izvršenja će obaviti izvršni sud osim kad se naplata vrši na sredstvima na računima kod banaka. U ovom drugom slučaju obračun kamate izvršiće banka na teret izvršenika.

(3) Rješenjem o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave sud će:

1) obavezati izvršenika da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana po prijemu rješenja, namiri potraživanja, zajedno sa odmjerenim troškovima,

2) odrediti izvršenje radi ostvarenja tih potraživanja,

(4) Rješenje o izvršenju ne mora biti obrazloženo i može se izdati stavljanjem pečata na prijedlog za izvršenje.

(5) Rješenje o izvršenju mora sadržavati uputu o pravnom lijeku koji strankama stoji na raspolaganju.

(6) Rješenje kojim se prijedlog za izvršenje potpuno ili djelimično odbacuje ili odbija mora biti obrazloženo.

Dostavljanje rješenja o izvršenju

Član 40

(1) Rješenje o izvršenju dostavlja se tražiocu izvršenja i izvršeniku. O donošenju rješenja o izvršenju sud će istovremeno obavijestiti i poznatog založnog povjerioca.

(2) Sud nije obavezan da dostavi izvršeniku rješenje kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za izvršenje doneseno prije nego što je izvršeniku bilo omogućeno da se o njemu izjasni.

(3) Ukoliko za namirenje svog potraživanja tražilac izvršenja predloži izvršenje na imovini u kojoj izvršenik ima pravo suvlasništva ili zajedničke svojine, sud će o donošenju rješenja o izvršenju obavijestiti sve suvlasnike, odnosno nosioce prava zajedničke svojine.

(4) Rješenje o izvršenju na novčanom potraživanju dostavlja se i izvršenikovom dužniku, a rješenje o izvršenju na sredstvima na računu izvršenika dostavlja se i banci.

(5) Rješenje o izvršenju, doneseno na osnovu vjerodostojne isprave, dostavlja se banci tek pošto postane pravosnažno, osim ako je izvršenje određeno na osnovu mjenice i čeka sa protestom i povratnim računom, ako su potrebni za zasnivanje zahtjeva.

(6) Rješenje o izvršenju doneseno na osnovu mjenice i čeka dostavlja se odmah po donošenju radi zapljene sredstava na računu izvršenika.

(7) Rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima dostavlja se izvršeniku prilikom preduzimanja prve izvršne radnje. Ukoliko se pokretna stvar ne nalazi u posjedu izvršenika, rješenje o izvršenju se dostavlja i licu kod kojeg se stvar nalazi.

Sprovođenje radnji po nalogu sudije

Član 40a

Po nalogu sudije sudski izvršilac i izvršilac po ugovoru sprovode sve ili pojedine izvršne radnje na način i u roku određenim zaključkom suda, u skladu sa ovim zakonom.

IV – SPROVOĐENjE IZVRŠENjA

Izvršenje na osnovu nepravosnažnog rješenja o izvršenju

Član 41

(1) Izvršenje se sprovodi i prije pravosnažnosti rješenja o izvršenju ako za pojedine izvršne radnje ovim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Izvršenje određeno na osnovu vjerodostojne isprave ne može se sprovesti prije pravosnažnosti rješenja o izvršenju.

(3) Izvršenje se sprovodi u granicama određenim u rješenju o izvršenju.

Vrijeme izvršenja

Član 42

(1) Izvršenje se sprovodi radnim danom, u vremenu između 7.00 i 19.00 časova.

(2) Sud može zaključkom odrediti da se izvršenje sprovede i neradnim danom ili noću ako za to postoji opravdan razlog.

Rad sudskog izvršioca

Član 43

(1) Pretraživanje i ulazak u posjed izvršenikove imovine u skladu sa ovim zakonom može se vršiti samo ako je to neophodno potrebno za postupak izvršenja.

(2) Sudski izvršilac je dužan prilikom pretresa izvršenikovog stana ili odjeće koju on nosi na sebi i preduzimanja drugih izvršnih radnji postupati s dužnim obzirom prema ličnosti izvršenika i članovima njegovog domaćinstva.

(3) Izvršnim radnjama u izvršenikovom stanu kojima ne prisustvuje izvršenik, njegov zakonski zastupnik, punomoćnik ili odrasli član njegovog domaćinstva, mora prisustvovati jedan punoljetni svjedok.

(4) Izvršenje u prostoriji pravnog lica sprovodi se tako da sudski izvršilac prije obavljanja izvršne radnje zatraži od zastupnika pravnog lica da on sam ili lice koje on odredi bude prisutno njenom obavljanju. Ako zastupnik pravnog lica odbije postupiti u skladu sa zahtjevom sudskog izvršioca ili ako ga sudski izvšilac ne zatekne u prostoriji pravnog lica prilikom preduzimanja izvršne radnje, radnju će sprovesti u prisustvu jednog punoljetnog svjedoka.

(5) Ako izvršnu radnju treba sprovesti u prostoriji koja je zaključana, a izvršenik ili njegov zastupnik nije prisutan ili neće prostoriju otvoriti, sudski izvršilac će uz upotrebu primjernih sredstava otvoriti prostoriju u prisustvu jednog punoljetnog svjedoka i policije.

(6) O obavljanju izvršnih radnji prema odredbama st. 32. do 54. ovog člana sudski izvršilac sastaviće poseban zapisnik koji će potpisati pozvani svjedok, a primjerak zapisnika ili obavjest o izvršenoj sudskoj radnji pribiće se na vrata stana, odnosno prostorije.

Ometanje sudskog izvršioca u radu

Član 44

(1) Sudski izvršilac je ovlašćen da udalji lice koje ometa sprovođenje izvršenja.

(2) Prilikom provođenja prisilnih radnji predviđenih ovim zakonom, te radnje moraju biti nužne u postupku izvršenja a upotrijebljena sila ili prinuda i proporcionalna okolnostima slučaja.

(3) U toku postupka izvršenja predviđenog ovim zakonom, policija je dužna da pruži sudskom izvršiocu svu pomoć neophodnu za provođenje izvršenja. Sudski izvršilac može, po potrebi, naložiti i upotrebu sile prema licu koje ometa izvršenje.

(4) Pri postupanju policije po nalogu sudskog izvršioca na odgovarajući se način primjenjuju propisi o unutrašnjim poslovima, odnosno sudskoj policiji.

(5) U slučaju nepostupanja policije po zahtjevu sudskog izvršioca za pružanje pomoći u sprovođenju izvršenja, sud je dužan o tome obavijestiti Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske putem Ministarstva pravde.

(6) Odredbe čl. 43. i 44. ovog zakona primjenjuju se i na izvršioca po ugovoru.

Nepravilnosti pri sprovođenju izvršenja

Član 45

(1) Stranka ili učesnik mogu podneskom tražiti od suda da otkloni nepravilnost koju je sudski izvršilac učinio u sprovođenju izvršenja.

(2) Sud može zaključkom ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskog izvršioca.

(3) U slučaju da su stranke ili učesnik podneskom tražili od suda da se otklone nepravilnosti iz stava 1. ovog člana, sudski izvršilac ili izvršilac po ugovoru dužan je, bez odlaganja, obavijestiti sud.

(4) Ako sud nađe da je zahtjev iz stava 1. osnovan, sud sam otklanja nepravilnosti ili nalaže otklanjanje nepravilnosti koje su nastale radnjama sudskog izvršioca ili izvršioca po ugovoru.

(5) Sud će donijeti odluku iz stava 4. ovog člana u roku od tri dana.

V – PRIGOVOR

Prigovor

Član 46

(1) Rješenje o izvršenju može se pobijati prigovorom.

(2) U pogledu sadržaja prigovora na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o žalbi iz Zakona o parničnom postupku.

(3) Rješenje kojim je prijedlog za izvršenje odbačen ili odbijen tražilac izvršenja može pobijati samo žalbom.

Razlozi za prigovor

Član 47

Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito:

1) ako isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju nije izvršna isprava, ili ako isprava nije stekla svojstvo izvršnosti,

2) ako je izvršna isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena van snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,

3) ako su se stranke, javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom sastavljenom nakon nastanka izvršne isprave, sporazumjele da neće na osnovu izvršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti izvršenje,

4) ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti izvršenje,

5) ako je izvršenje određeno na predmetu koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kom je mogućnost izvršenja ograničena,

6) ako tražilac izvršenja nije ovlašćen tražiti izvršenje na osnovu izvršne isprave, odnosno ako nije ovlašćen tražiti izvršenje protiv izvršenika,

7) ako nije ispunjen uslov koji je određen izvršnom ispravom, osim ako zakonom nije drugačije propisano,

8) ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je izvršenik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja,

9) ako je na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je dužnik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja.

10) ako je nastupila zastarjelost potraživanja o kojem je odlučeno izvršnom ispravom.

Odgovor na prigovor

Član 48

(1) Prigovor protiv rješenja o izvršenju dostavlja se suprotnoj stranci.

(2) Odgovor na prigovor može se podnijeti u roku od tri dana od dana dostavljanja prigovora.

(3) Po prijemu odgovora na prigovor ili po isteku roka za odgovor sud će, prema okolnostima slučaja donijeti rješenje bez određivanja ročišta ili zakazati ročište za raspravljanje o prigovoru.

Rješenje o prigovoru

Član 49

(1) Rješenje o prigovoru donosi sudija.

(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.

(3) Ako usvoji prigovor, sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cijelosti ili djelimično i ukinuti sprovedene radnje.

Postupak povodom prigovora protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave

Član 50

(1) Izvršenik će u prigovoru protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rješenje. Prigovor mora biti obrazložen.

(2) Ako u prigovoru nije određeno u kom dijelu se pobija, obim pobijanja će se cijeniti na osnovu obrazloženja.

(3) Neobrazložen prigovor sud će odbaciti.

(4) Ako se rješenje o izvršenju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje smatraće se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka.

(5) Kada je podnesen prigovor iz stava 4. ovog člana, sud će odgoditi izvršenje i nastaviće ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako tražilac izvršenja uspije sa tužbom.

(6) Prijedlog za nastavak postupka podnosi se u roku od 30 dana od dana izvršnosti odluke parničnog suda shodno odredbi člana 25. st. 1, 2, 4. i 5. ovog zakona. Ako tražilac izvršenja u ovom roku ne stavi prijedlog za nastavak izvršenja, sud će obustaviti izvršni postupak.

(6) Ako prvostepeni parnični sud odbije tužbeni zahtjev i ukine rješenje o izvršenju u pobijanom dijelu, naložiće i obustavu izvršnog postupka. Nakon pravosnažnosti ove odluke parničnog suda, izvršni sud će rješenjem konstatovati da je izvršni postupak obustavljen i ukinuće provedene radnje u izvršnom postupku.

(7) Ako se rješenje o izvršenju pobija samo u dijelu kojim je određeno izvršenje, dalji postupak nastaviće se kao postupak po prigovoru protiv rješenja o izvršenju donesenog na osnovu izvršne isprave.

(8) Ako se prigovor iz stava 7. ovog člana prihvati, dio rješenja o izvršenju kojim je izvršeniku naloženo da namiri potraživanje ima svojstvo izvršne isprave na osnovu koje se može ponovo tražiti izvršenje.

VI – PRIGOVOR TREĆEG LICA

Pretpostavke za prigovor

Član 51

(1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.

(2) Prigovor se može podnijeti do dovršetka izvršnog postupka. Podnošenje prigovora ne sprečava sprovedba izvršenja i ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

(3) Sud će prigovor dostaviti tražiocu izvršenja i izvršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana izjasne o prigovoru.

Odluke suda po prigovoru trećeg lica

Član 52

(1) Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.

(2) Izvršni sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svoga prigovora pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom.

Upućivanje na parnicu

Član 53

(1) Upućivanje na parnicu iz stava 1. člana 52. ovog zakona, ne sprečava provedba izvršenja niti ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja.

(2) U parnici iz stava 1. člana 52. ovog zakona podnosilac prigovora iz člana 51. ovog zakona može tražiti odlaganje izvršenja, pri čemu parnični sud na odgovarajući način primjenjuje odredbe parničnog postupka o određivanju sudskih mjera ovezbjeđenja.

(3) Ukoliko donese rješenje o odlaganju izvršenja, parnični sud će odrediti i vrijeme na koje se ono odlaže te ga po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom izvršnom sudu na provođenje.

(4) Izvršni sud će po prijemu rješenja iz stava 3. ovog člana zaključkom odgoditi dalje izvršenje, i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke kojom parnični sud stavlja van snage rješenje o odgodi izvršenja ili odbacuje tužbu podnosioca prigovora, odnosno odbija njegov tužbeni zahtjev. Do nastavka izvršnog postpuka, preduzete izvršne radnje ostaju na snazi.

(5) Ako prvostepeni parnični sud usvoji tužbeni zahtjev trećeg lica da se izvršenje proglasi nedopuštenim i ukine rješenje o izvršenju, naložiće i obustavu izvršnog postupka. Nakon pravosnažnosti ove odluke parničnog suda, izvršni sud će rješenjem konstatovati da je izvršni postupak obustavljen i njime ukinuti sve provedene radnje.

(6) Odlukom o prigovoru trećeg lica koju izvršni sud donese na osnovu stava 2. člana 52. ovog zakona ne dira se u prava tog lica da i nakon te odluke ostvaruje svoja prava protiv tražioca izvršenja, odnosno izvršenika u posebnoj parnici.

(7) Treće lice se može koristiti pravima predviđenim stavom 2. ovog člana samo ako je parnica radi ostvarenja njegovih prava protiv tražioca izvršenja, odnosno izvršenika pokrenuta na osnovu zaključka u upućivanju na parnicu iz stava 1. člana 52. ovog zakona.

VII – PROTIVIZVRŠENjE

Razlozi za protivizvršenje

Član 54

(1) Nakon što je izvršenje već sprovedeno, izvršenik može u istom izvršnom postupku zatražiti od suda da naloži tražiocu izvršenja da mu vrati ono što je izvršenjem dobio:

1) ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez dejstva,

2) ako je rješenje o izvršenju pravosnažno ukinuto ili preinačeno,

3) ako je tokom izvršnog postupka namirio tražiocu izvršenja potraživanje mimo suda tako da je tražilac izvršenja dvostruko namiren.

(2) Ako je tražilac izvršenja izvršenjem naplatio određeni novčani iznos, izvršenik u prijedlogu za protivizvršenje može tražiti plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana naplate tog iznosa.

(3) Prijedlog za protivizvršenje iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kad je izvršenik saznao za razlog za protivizvršenje, a najkasnije u roku od jedne godine od dana okončanja izvršnog postupka.

(4) Izvršenik ne može prije isteka roka iz stava 3. ovog člana svoje potraživanje ostvarivati u parničnom postupku.

Postupak po prijedlogu za protivizvršenje

Član 55

(1) Prijedlog iz člana 54 . ovog zakona sud će dostaviti tražiocu izvršenja i pozvati ga da se u roku od tri dana izjasni o tom prijedlogu.

(2) Ako se tražilac izvršenja usprotivi prijedlogu, sud će o njemu odlučiti nakon održanog ročišta. Ako se tražilac izvršenja u roku ne izjasni o prijedlogu, sud će ocijeniti hoće li o njemu odlučiti bez održavanja ročišta.

(3) Rješenjem kojim prihvati prijedlog sud će naložiti tražiocu izvršenja da u roku od osam dana vrati izvršeniku ono što je izvršenjem dobio.

(4) Protiv rješenja kojim se prihvata ili odbija prijedlog za protivizvršenje može se izjaviti žalba.

Rješenje o protivizvršenju

Član 56

(1) Na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja kojim je tražiocu izvršenja naloženo da izvršeniku vrati ono što je izvršenjem dobio, sud će, na prijedlog izvršenika, donijeti rješenje o protivizvršenju.

(2) Protivizvršenje se sprovodi po odredbama ovog zakona o izvršenju.

Nemogućnost protivizvršenja

Član 57

Prijedlog za protivizvršenje neće se prihvatiti ako su u pogledu onoga što je tražilac izvršenja dobio izvršenjem nastupile takve stvarne i pravne promjene da vraćanje više nije moguće.

Protivizvršenje po prijedlogu trećeg lica

Član 58

(1) Lice na čiji teret je namireno potraživanje tražioca izvršenja, a isto nije bilo označeno kao izvršenik u rješenju o izvršenju, može u rokovima iz glave VII ovog zakona, zahtijevati od suda da naloži tražiocu izvršenja da mu vrati ono što je dobio izvršenjem.

(2) Na osnovu prijedloga iz stava 1. ovog člana sprovodi se postupak protivizvršenja po odredbama glave VII ovog zakona.

(3) U ovom postupku predlagač se smatra tražiocem izvršenja, a protupredlagač izvršenikom.

Protivizvršenje po prijedlogu učesnika u postupku

Član 59

(1) Učesnik u izvršnom postupku može u rokovima iz glave VII ovog zakona, nakon što pravosnažno bude izmijenjeno rješenje o namirenju zahtijevati da sud naloži isplatu novčanog iznosa koji njemu pripada, licima kojima je bila isplata izvršena.

(2) Na osnovu prijedloga iz stava 1. ovog člana sprovodi se postupak protivizvršenja po odredbama glave VII ovog zakona.

(3) U ovom postupku predlagač se smatra tražiocem izvršenja, a protivpredlagač izvršenikom.

VIII – ODLAGANjE, OBUSTAVA I OKONČANjE IZVRŠENjA

Odlaganje izvršenja na prijedlog tražioca izvršenja

Član 60

(1) Ako zakonom nije drugačije određeno, izvršenje se može odložiti potpuno ili djelimično samo na prijedlog tražioca izvršenja ako sprovođenje rješenja nije otpočelo. Ako više tražilaca izvršenja učestvuje u izvršnom postupku pa samo neki od njih traže odlaganje, sud će samo u odnosu na tog tražioca izvršenja odložiti izvršenje.

(2) Ako je sprovođenje izvršenja otpočelo, a izvršenik se, u roku koji mu je sud odredio, izjasnio protiv odlaganja, sud će odlučiti o opravdanosti prijedloga za odlaganje.

(2a) Tražilac izvršenja može samo jednom, u okviru razumnog roka, predložiti odlaganje izvršenja, što će cijeniti sud u svakom konkretnom slučaju.

(3) Ako je zakonom predviđeno da se izvršenje mora tražiti u određenom roku, tražilac izvršenja može podnijeti prijedlog za odlaganje u tom roku.

Vrijeme za koje se izvršenje odlaže

Član 61

(1) Sud će odložiti izvršenje za vrijeme koje je tražilac izvršenja odredio ili na vrijeme koje po okolnostima slučaja smatra opravdanim.

(2) Ako je tražilac izvršenja podnio prijedlog za odlaganje izvršenja u slučaju u kome je zakonom predviđeno da se izvršenje ima tražiti u određenom roku, izvršenje se ne može odložiti za vrijeme duže od tog roka.

Nastavljanje odloženog postupka

Član 62

Odloženo izvršenje se nastavlja na prijedlog tražioca izvršenja i prije isteka roka za koji je odloženo. Ako tražilac izvršenja ne predloži nastavak izvršnog postupka ni po isteku 30 dana od isteka vremena na koje je izvršenje odloženo, sud će obustaviti postupak.

Obustava izvršenja

Član 63

(1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu sa odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršenika.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor, sprovođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.

(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.

(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve sprovedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.

Dovršenje izvršenja

Član 64

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

B. IZVRŠENjE RADI NAPLATE NOVČANOG POTRAŽIVANjA

IX – OPŠTE ODREDBE

Obim izvršenja novčanih potraživanja

Član 65

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.

Redoslijed namirenja više tražilaca izvršenja

Član 66

(1) Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja, namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drugačije određeno.

(2) Ako se istovremeno pojavljuje više tražilaca izvršenja koji ostvaruju pravo na novčana potraživanja iz budžeta Republike, gradova i opština, tražioci izvršenja namiruju se redom, kako ih je zaprimio organ nadležan za izvršenje, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja punog iznosa predviđenog pravosnažnom sudskom presudom ili sporazumom o priznavanju krivice, u kom slučaju kamata ne može preći iznos utvrđen članom 4b. Zakona o visini stope zatezne kamate (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 19/01 i 52/06).

X – IZVRŠENjE NA NEPOKRETNOSTI

1. Opšte odredbe

Mjesna nadležnost

Član 67

Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na nepokretnosti i sprovođenje rješenja o izvršenju nadležan je sud na čijem se području nepokretnost nalazi.

Izvršne radnje

Član 68

Izvršenje na nepokretnosti sprovodi se zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.

Nepokretnost kao predmet izvršenja

Član 69

(1) Ukoliko nije drugačije određeno, predmet izvršenja može biti samo nepokretnost kao cjelina određena propisima koji uređuju svojinu i druga stvarna prava.

(2) Suvlasnički dio nepokretnosti može biti samostalan predmet izvršenja u pogledu kojeg se na odgovarajući način primjenjuju pravila ovog zakona o izvršenju na nepokretnostima.

(3) U slučaju postupka izvršenja na suvlasničkom dijelu, a prema zahtjevu tražioca izvršenja, izvršenika ili drugog suvlasnika, sud će u rješenju o izvršenju odrediti da se na prodaju ponudi cjelokupna nepokretnost i suvlasnički dio, koji je predmet izvršenja, samo ako na to izričito pristane suvlasnik nepokretnosti koji nije izvršenik. Prije donošenja rješenja o izvršenju, sud mora da pribavi izričit pristanak suvlasnika nepokretnosti koji nije izvršenik i u rješenju o izvršenju svojim zaključkom iz člana 90. ovog zakona odlučiti da li je predmet prodaje cjelokupna nepokretnost ili samo njen suvlasnički dio. U istom rješenju sud će odrediti da se zabilježba izvršenja iz člana 72. ovog zakona odnosi na cjelokupnu nepokretnost. Izjava suvlasnika koji nije izvršenik mora biti notarski obrađena, a ukoliko suvlasnik koji nije izvršenik ne dostavi notarski obrađenu ispravu u roku od 15 dana, smatra se da nije dao pristanak za prodaju njegovog suvlasničkog dijela.

(3a) U slučaju da nema izričitog pristanka suvlasnika nepokretnosti iz stava 1. ovog člana, koji nije izvršenik, sud će nastaviti postupak izvršenja na suvlasničkom dijelu izvršenika.

(4) U slučaju da je suvlasnik nepokretnosti koji nije izvršenik dao izričit pristanak za prodaju cjelokupne nepokretnosti, a prodajna cijena suvlasničkog dijela nepokretnosti bi mogla biti znatno viša u slučaju prodaje cjelokupne nepokretnosti, sud će odrediti prodaju cjelokupne nepokretnosti postupajući kao da se radi o zahtjevu suvlasnika za diobu fizički nedjeljive stvari, kako je to predviđeno propisima koji uređuju suvlasničke odnose.

(5) U slučaju iz stava 4. ovog člana, suvlasnici koji nisu izvršenici imaju pravo na namirenje u visini suvlasničkih dijelova iz iznosa dobijenog prodajom stvari prije namirenja tražioca izvršenja i drugih lica koja se namiruju u izvršnom postupku, te prije naknade troškova izvršnog postupka.

(6) Suvlasnici koji nisu izvršenici imaju pravo zahtijevati da im se stvar koja je predmet izvršenja ustupi ako polože iznos koji odgovara vrijednosti izvršenikovog udjela u toj stvari.

(7) Suvlasnika koji nije izvršenik, a kojem je osporen udio u stvari koja je predmet izvršenja, sud će uputiti na parnicu protiv tražioca izvršenja, a i protiv izvršenika ako i on osporava njegovo pravo, da dokaže svoje pravo, osim ako u izvršnom postupku ne može dokazati svoje pravo pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom. Na pokrenutu parnicu kao i na prava suvlasnika da u njoj traže odlaganje postupka izvršenja shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se uređuje postupanje suda po prigovoru trećih lica.

(8) Ako suvlasnik iz stava 7. ovog člana može dokazati svoje pravo pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom, sud će postupati kao da njeno pravo nije osporeno.

(9) Okolnost da je sud u izvršnom postupku uzeo da pravo lica iz stava 7. ovog člana nije osporeno u smislu odredaba tog stava ili stava 8. ovog člana, ne utiče na pravo tražioca izvršenja ili izvršenika da svoja prava protiv tog lica ostvaruju u posebnoj parnici.

(10) Odredbe st. 2. do 9. ovog člana, na odgovarajući način se primjenjuju i na vlasnike zajedničke imovine. Ako između izvršenika i ostalih vlasnika zajedničke imovine ne postoji saglasnost o njihovim pravima u zajedničkoj stvari, sud će vlasnika zajedničke imovine koji osporava izvršenikova prava na zajedničku stvar zaključkom uputiti da svoja prava dokazuje u parnici. Na pokrenutu parnicu kao i na prava vlasnika zajedničke imovine da u njoj traže odlaganje postupka izvršenja shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se uređuje postupanje suda po prigovoru trećih lica.

(11) Ako je u vezi neke nepokretnosti ili njenog idealnog dijela osnovano pravo plodouživanja, ono može biti samostalni predmet izvršenja s tim da izvršenik može namiriti svoje potraživanje iz plodova koje to pravo daje na osnovu nekog pravnog odnosa (najamnina, zakupnina), u pogledu čega se na odgovarajući način primjenjuju pravila ovog zakona o izvršenju na pravima.

Dokaz o svojini izvršenika

Član 70

(1) Uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti tražilac izvršenja je dužan podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao svojina izvršenika.

(2) Ako je pravo na nepokretnosti iz stava 1. ovog člana upisano u zemljišnoj knjizi na drugo lice, a ne na izvršenika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako su, po utvrđenju izvršenikove imovine u skladu sa članom 37. ovog zakona, ispunjeni uslovi za promjenu zemljišnoknjiškog stanja.

Promjena predmeta izvršenja

Član 71

(1) Izvršenik može u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja o izvršenju predložiti da se izvršenje odredi na drugom predmetu izvršenja. Uz prijedlog izvršenik je dužan podnijeti dokaz o svom pravu na drugom predmetu izvršenja na osnovu kojeg je na tom predmetu moguće odrediti izvršenje protiv izvršenika.

(2) Sud će prijedlog dostaviti tražiocu izvršenja koji se o njemu može izjasniti u roku od tri dana od dana dostave. U tom roku tražilac izvršenja može postaviti zahtjev za naknadu troškova započetog postupka izvršenja na nepokretnosti, te zatražiti davanje obezbjeđenja za naknadu štete koju bi mogao trpjeti zbog promjene predmeta izvršenja.

(3) Sud odlučuje o prijedlogu rješenjem u roku od osam dana od dana prijema odgovora tražioca izvršenja iz stava 2. ovog člana ili isteka roka za njegovo podnošenje.

(4) Sud može prihvatiti prijedlog ako izvršenik učini vjerovatnim:

1) da bi izvršenje na nepokretnosti na kojoj je ono predloženo za njega bilo naročito nepovoljno,

2) da iz opravdanih razloga nije sam mogao unovčiti predmet koji predlaže kao novi predmet izvršenja i dobijenim sredstvima namiriti tražioca izvršenja,

3) da bi se potraživanje tražioca izvršenja moglo u potpunosti namiriti iz drugog predloženog predmeta izvršenja.

(5) Sud će rješenjem odbiti prijedlog za promjenu predmeta izvršenja ako ocijeni da bi se zbog toga izvršenje znatnije odužilo ili otežalo, odnosno ako bi tražilac izvršenja zbog toga mogao trpiti znatniju štetu.

(6) Ako je tražilac izvršenja na nepokretnosti na kojoj je zatražio izvršenje prije pokretanja izvršnog postupka stekao založno pravo radi obezbjeđenja svog

potraživanja, bez njegovog se pristanka izvršenje ne može odrediti na drugom predmetu izvršenja.

(7) Ako je izvršenik kao drugo sredstvo izvršenja predložio izvršenje na plati, penziji, invalidnini ili drugom stalnom novčanom primanju, sud može prihvatiti prijedlog uz uslov da izvršenik učini vjerovatnim da će potraživanje biti namireno u roku od jedne godine od donošenja rješenja o njegovom prijedlogu. I u slučaju iz ovog stava moraju biti ispunjeni uslovi iz tačke 1. stava 4. i stava 6. ovog člana.

(8) U rješenju o promjeni predmeta izvršenja sud će odrediti izvršenje na drugom predloženom predmetu izvršenja.

(9) Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog izvršenika za promjenu predmeta izvršenja pravni lijek nije dozvoljen.

(10) Ako je određeno drugo sredstvo, odnosno predmet izvršenja, zabilježba izvršenja na nepokretnosti kao prvobitnom predmetu izvršenja ostaje na snazi sve do namirenja potraživanja tražioca izvršenja. Nakon namirenja potraživanja tražioca izvršenja, sud će po službenoj dužnosti odrediti brisanje zabilježbe.

Zabilježba izvršenja

Član 72

(1) Čim donese rješenje o izvršenju, sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba izvršenja.

(2) Tom zabilježbom tražilac izvršenja stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nepokretnosti (pravo na namirenje) a lice koje nakon upisane zabilježbe izvršenja stekne određena prava nad tom nepokretnošću dužno je trpjeti prevenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tom zabilježbom.

(3) Promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nepokretnosti. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene svojine nije došlo.

(4) U slučaju predviđenim stavom 4. člana 113. ovog zakona, sud će po zahtjevu i na trošak tražioca izvršenja, objaviti rješenje o izvršenju u službenom glasilu Republike Srpske i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Republike Srpske.

(5) U slučaju objave rješenja o izvršenju u skladu sa stavom 4. ovog člana, zabilježba izvršenja, po njenom upisu u zemljišne knjige, ima dejstvo od momenta kada je rješenje o izvršenju prvi put objavljeno u novinama.

Pristupanje izvršenju

Član 73

(1) Nakon upisa zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige ne može se za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog tražioca izvršenja na toj nepokretnosti sprovesti poseban izvršni postupak.

(2) Tražilac izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje na istoj nepokretnosti stupa u već pokrenuti izvršni postupak.

(3) Pokrenutom izvršnom postupku može se pristupiti do donošenja zaključka iz stava 6. člana 90. ovog zakona.

(4) O pristupanju postupku sud će obavijestiti tražioca izvršenja u čiju je korist prije obavljena zabilježba.

(5) Razlozi zbog kojih izvršenje nije dopušteno u korist pojedinih od više tražilaca izvršenja u čiju se korist izvršenje sprovodi na istoj nepokretnosti, odnosno razlozi za obustavu izvršenja u odnosu na pojedine od tražilaca izvršenja, bez uticaja su na sprovođenje postupka u korist drugih tražilaca izvršenja.

(6) Ako se razlog za odlaganje izvršenja tiče samo nekih od više tražilaca izvršenja, izvršenje se neće odgoditi, već će sud prilikom donošenja rješenja o namirenju odrediti odlaganje namirenja tog tražioca izvršenja sve dok se postupak u odnosu na njega ne nastavi. Sredstva namijenjena namirenju tog tražioca izvršenja sud će pohraniti do nastavka postupka. Ako postupak ne bude nastavljen, ta će se sredstva upotrijebiti za namirenje drugih tražilaca izvršenja, odnosno predaće se izvršeniku.

Založna prava

Član 74

(1) U postupku izvršenja na nepokretnosti namiruju se i založni povjerioci koji nisu predložili izvršenje, u skladu sa pravilima koja određuju red prvenstva u namirenju njihovih potraživanja.

(2) Založna prava uknjižena na nepokretnosti prestaju sprovedbom rješenja o dosudi i ako založni povjerioci nisu potpuno namireni, osim u slučaju sporazuma iz stava 3. ovog člana.

(3) Kupac nepokretnosti i založni povjerilac mogu se sporazumjeti, najkasnije na ročištu za prodaju, da založno pravo ostane na nepokretnosti i nakon sprovedbe rješenja o dosudi, a da kupac preuzme izvršenikov dug prema tom povjeriocu u iznosu koji bi mu pripadao u izvršnom postupku. U tom se slučaju kupovna cijena umanjuje za iznos preuzetog duga.

(4) Kupac i založni povjerilac sklapaju sporazum iz stava 3. ovog člana u obliku sudskog poravnanja u izvršnom postupku ili notarski obrađene isprave.

Služnosti i stvarni tereti

Član 75

(1) Stvarne služnosti, stvarni tereti i prava građenja na nepokretnosti ne prestaju prodajom nepokretnosti.

(2) Prodajom nepokretnosti ne prestaju ni lične služnosti koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijeg se namirenja izvršenje sprovodi.

(3) Ostale lične služnosti prestaju sprovedbom rješenja o dosudi.

(4) Na lične služnosti iz stava 3. ovog člana, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe člana 74. st. 3. i 4. ovog zakona.

Ugovori o zakupu i najmu

Član 76

(1) Ugovori o zakupu ili najmu na nepokretnosti koji su sklopljeni i upisani u zemljišnu knjigu prije sticanja založnog prava ili prava na namirenje radi čijeg se ostvarenja izvršenje traži, ne prestaju prodajom nepokretnosti. Kupac stupa na mjesto zakupodavca, odnosno najmodavca od trenutka sticanja svojine nepokretnosti.

(2) Ugovori o zakupu ili najmu koji nisu upisani u zemljišnu knjigu prije sticanja založnog prava ili prava namirenja radi čijeg se ostvarenja izvršenje traži, prestaju pravosnažnošću rješenja o dosudi, ukoliko između kupca i zakupca nije drugačije dogovoreno.

(3) Raniji zakupodavac, odnosno najmodavac odgovara za svu štetu koju je zakupac ili najmoprimac pretrpio prestankom ugovora iz stava 2. ovog člana. Zakupac ili najmoprimac nema pravo tražiti naknadu štete u izvršnom postupku.

(4) Stanarska prava stečena prije sticanja založnog prava ili prava na namirenje radi čijeg se ostvarenja izvršenje traži, ne prestaju prodajom nepokretnosti. Kupac stupa na mjesto davaoca stana od trenutka sticanja svojine nepokretnosti.

(5) Pravosnažno rješenje o dosudi predstavlja izvršnu ispravu za iseljenje.

(6) Nemogućnost da iseli zakupca ili najmoprimca na osnovu izvršne isprave iz stava 5. ovog člana, ne sprečava kupca da svoja prava protiv njega ostvaruje u posebnoj parnici.

Razgledanje nepokretnosti

Član 77

(1) Sud će zaključkom odrediti način i vrijeme kada lice zainteresovano za kupovinu nepokretnosti može razgledati nepokretnost.

(2) Ako izvršenik ili drugo lice sprečava ili ometa razgledanje nepokretnosti, sud će odrediti da se izvršenik i to lice udalje s nepokretnosti za vrijeme razgledanja. Zaključak o udaljavanju sprovodi izvršilac, po potrebi, uz pomoć policije.

Obezbjeđenje nepokretnosti

Član 78

(1) Na prijedlog tražioca izvršenja u čiju je korist određeno izvršenje, sud može zaključkom, radi sprečavanja oštećenja nepokretnosti, omogućavanja njezine procjene, razgledavanja, zaštite i sl.:

1) odrediti da se izvršenik i drugo lice privremeno udalje s nepokretnosti,

2) povjeriti nepokretnost na čuvanje tražiocu izvršenja ili trećem licu,

3) odrediti druge mjere potrebne radi njene zaštite, odnosno omogućavanja nesmetanog sprovođenja izvršenja.

(2) Sredstva potrebna radi sprovođenja mjera iz stava 1. ovog člana dužan je unaprijed obezbijediti tražilac izvršenja.

2. Izuzimanje od izvršenja

Član 79

(1) Ne može biti predmet izvršenja poljoprivredno zemljište zemljoradnika u površini do 5.000 m2.

(2) Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na izvršenje radi ostvarenja novčanih potraživanja obezbijeđenih ugovornim založnim pravom na nepokretnostima (hipotekom).

3. Utvrđivanje vrijednosti nepokretnosti Način utvrđivanja vrijednosti

Član 80

(1) O načinu utvrđivanja vrijednosti nepokretnosti sud će odlučiti zaključkom odmah nakon što donese rješenje o izvršenju. Ako je to potrebno, sud će prije donošenja zaključka održati ročište sa strankama.

(2) Utvrđivanju vrijednosti nepokretnosti pristupiće se nakon što rješenje o izvršenju postane izvršno, ali i prije toga ako tražilac izvršenja to predloži, unaprijed obezbijedi za to potrebna sredstva i izjavi da će snositi troškove utvrđivanja vrijednosti i u slučaju da izvršenje bude obustavljeno.

(3) Vrijednost nepokretnosti utvrđuje se na osnovu procjene vještaka i drugih činjenica u visini njene tržišne cijene na dan procjene. Pri utvrđivanju vrijednosti nepokretnosti vodiće se računa i o tome koliko ona manje vrijedi zbog toga što na njoj ostaju određena prava i poslije prodaje.

(4) Umjesto procjene na način predviđen u stavu 3. ovog člana, sud može dostavljanje podataka o vrijednosti nepokretnosti zatražiti od nadležnog organa poreske uprave.

(5) U postupku izvršenja na suvlasničkom dijelu iz člana 69. ovog zakona, procjena će sadržavati utvrđene vrijednosti i za cjelokupnu nepokretnost i za suvlasnički dio, te vrijednost suvlasničkog dijela koja bi se dobila u slučaju prodaje cjelokupne nepokretnosti, u skladu sa stavom 4. člana 69. ovog zakona.

(6) Odredbe st. 1. do 4. ovog člana neće se primjenjivati ukoliko stranke i druga lica koja se u izvršnom postupku namiruju postignu sporazum o vrijednosti nepokretnosti.

Prigovor nedostatka pokrića

Član 81

(1) Svako lice koje ima pravo da bude namireno iz prodajne cijene nepokretnosti, a koje po redu prvenstva dolazi ispred tražioca izvršenja, može predložiti da se izvršenje obustavi ako utvrđena vrijednost nepokretnosti ne pokriva ni djelimično iznos potraživanja tražioca izvršenja.

(2) Prijedlog za obustavu izvršenja može se podnijeti u roku od osam dana od dana dostavljanja zaključka o prodaji.

(3) Na prijedlog imaoca prava i po ispunjenju uslova iz stava 1. ovog člana, sud će rješenjem obustaviti postupak izvršenja.

(4) U slučaju obustave izvršenja iz stava 1. ovog člana troškove postupka snosi tražilac izvršenja koji je pokrenuo izvršenje.

4. Prodaja nepokretnosti

Zaključak o prodaji

Član 82

(1) Nakon sprovođenja postupka za utvrđivanje vrijednosti nepokretnosti sud donosi zaključak o prodaji nepokretnosti kojim se utvrđuje vrijednost nepokretnosti i određuju način i uslovi prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje ako se prodaja vrši putem javnog nadmetanja.

(2) U postupku izvršenja na suvlasničkom dijelu iz člana 69. ovog zakona, zaključak o prodaji će sadržavati odvojene podatke i za cjelokupnu nepokretnost i za suvlasnički dio koji je predmet izvršenja kao i napomenu da će sud o konačnom predmetu prodaje odlučiti u skladu sa stavom 3. člana 90. ovog zakona.

(3) Zaključak o prodaji objavljuje se na sudskoj oglasnoj tabli i po ocjeni suda na drugi odgovarajući način.

(4) Stranka može o svom trošku da objavi zaključak o prodaji u sredstvima javnog informisanja, odnosno da o zaključku obavijesti lica koja se bave posredovanjem u prodaji nepokretnosti.

(5) Od objavljivanja zaključka o prodaji na sudskoj oglasnoj tabli do dana prodaje mora proteći najmanje 30 dana.

(6) Zaključak o prodaji dostavlja se strankama, licima koja imaju prvenstveno pravo namirenja ili pravo namirenja istog ranga kao i tražilac izvršenja, licima koja imaju upisano ili zakonsko pravo preče kupovine i nadležnom organu Poreske uprave.

Pravo preče kupovine

Član 83

(1) Lice koje ima zakonsko ili ugovorno pravo preče kupovine upisano u zemljišnoj knjizi ima prednost pred najpovoljnijim ponudiocem ako odmah po zaključenju nadmetanja izjavi da nepokretnost kupuje uz iste uslove.

(2) Ako je nepokretnost prodata neposrednom pogodbom, sud će pozvati nosioca uknjiženog prava preče kupovine, odnosno nosioca zakonskog prava preče kupovine, da se pod prijetnjom gubitka prava u određenom roku izjasni hoće li se tim pravom koristiti.

Način prodaje

Član 84

(1) Prodaja nepokretnosti obavlja se putem usmenog javnog nadmetanja.

(2) Ročište za prodaju nepokretnosti održava se u sudskoj zgradi, ako sud nije drugačije odredio.

(3) Ročište za prodaju održava se pred sudijom pojedincem ili stručnim saradnikom kojeg on odredi.

(4) Stranke i založni povjerioci čije je pravo namirenja istog ili prvenstvenog ranga u odnosu na tražioca izvršenja mogu se sporazumjeti u pismenom obliku, najkasnije do prodaje nepokretnosti na javnom nadmetanju, da se prodaja nepokretnosti izvrši u određenom roku neposrednom pogodbom preko lica ovlašćenog za promet nepokretnosti, izvršioca ili na drugi način.

(5) Osim ako zakonom nije drugačije određeno, ugovor o prodaji neposrednom pogodbom zaključuje se u pismenoj formi. Ugovor u ime i za račun izvršenika zaključuje lice kojem je povjerena prodaja na osnovu zaključka suda. Potpisi lica koja zaključuju ugovor moraju biti ovjereni kod nadležnog organa.

(6) Ugovor iz stava 5. ovog člana proizvodi dejstvo od dana donošenja rješenja o dosudi.

Uslovi prodaje

Član 85

(1) Uslovi prodaje unose se u zaključak o prodaji i pored ostalih podataka, sadrže:

1) bliži opis nepokretnosti s pripacima,

2) naznačenje prava trećih lica koja ne prestaju prodajom,

3) naznačenje da li je nepokretnost slobodna od lica i stvari ili se koristi i po kom pravnom osnovu,

4) vrijednost nepokretnosti,

5) cijenu po kojoj se nepokretnost može prodati i ko je dužan platiti poreze i takse u vezi sa prodajom,

6) rok u kojem je kupac dužan položiti cijenu,

7) način prodaje,

8) iznos obezbjeđenja, rok u kojem mora biti dato, kod kog i kako mora biti dato,

9) posebne uslove koje kupac mora ispunjavati da bi mogao steći nepokretnost.

(2) Rok u kojem je kupac dužan položiti cijenu ne može biti duži od 30 dana od dana prodaje, bez obzira na to da li se cijena isplaćuje odjednom ili u ratama.

(3) U postupku izvršenja na suvlasničkom dijelu iz člana 69. ovog zakona, uslovi prodaje iz stava 1. ovog člana obuhvatiće uslove prodaje kako cjelokupne nepokretnosti tako i suvlasničkog dijela koji je predmet izvršenja.

Davanje obezbjeđenja

Član 86

(1) U javnom nadmetanju, kao kupci mogu učestvovati samo lica koja su prethodno dala obezbjeđenje.

(2) Pored lica koja po ovom zakonu nisu dužna dati obezbjeđenje u izvršnom postupku, obezbjeđenje nisu dužni dati tražilac izvršenja na čiji je prijedlog određeno izvršenje i nosioci prava upisanih u zemljišnoj knjizi koja prestaju prodajom nepokretnosti, ako njihova potraživanja dostižu iznos obezbjeđenja i ako bi se, s obzirom na njihov prvenstveni red i utvrđenu vrijednost nepokretnosti, taj iznos mogao namiriti iz kupovne cijene.

(3) Obezbjeđenje iznosi jednu desetinu određene vrijednosti nepokretnosti, s tim što ne može iznositi više od 10.000 KM.

(4) Ponudiocima čija ponuda nije prihvaćena, osim za tri najbolja ponuđača, vratiće se obezbjeđenje odmah nakon zaključenja javnog nadmetanja.

Pretpostavke za održavanje ročišta

Član 87

(1) Ročište za javno nadmetanje održaće se kada sud utvrdi da su ispunjeni uslovi u skladu sa zakonom.

(2) Ako prvom ročištu ne prisustvuje nijedan ponuđač, smatraće se da prodaja nije uspjela i sud će zakazati drugo ročište u roku od 30 dana.

(3) Na zahtjev lica koje ima pravo prvenstvenog namirenja sud će zaključkom odrediti da se ročište za prodaju odgodi ako učestvuje samo jedan ponuđač. Odgoda iz ovih razloga može se tražiti samo jednom u toku postupka.”.

Ko ne može biti kupac

Član 88

Kupac ne može biti sudija ili drugo lice koje službeno učestvuje u postupku prodaje, njihov supružnik ako nije suvlasnik i s njima povezana lica (preci, potomci, braća i sestre i njihovi supružnici), izvršenik i njegov supružnik, a ni lice koje po zakonu ne može steći nepokretnost koja je predmet izvršenja.

Prodajna cijena

Član 89

(1) Bez pristanka lica koje se u izvršnom postupku po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja, nepokretnost se na javnom nadmetanju ne može prodati za cijenu koja ne pokriva ni djelimično iznos potraživanja tražioca izvršenja.

(2) Na prvom ročištu za javno nadmetanje ne može se nepokretnost prodati ispod polovine utvrđene vrijednosti. Početne ponude za prvo ročište na iznose manje od jedne polovine utvrđene vrijednosti neće biti razmatrane.

(3) Ako se nepokretnost ne proda na prvom, sud će zakazati drugo ročište u roku od 30 dana. Sud će zakazati ročište u istom roku i u slučaju da tri ponuđača sa najvišom ponudom na prvom ročištu nisu uplatila prodajnu cijenu u skladu sa odredbama člana 92. stav 3. ovog zakona.

https://www.anwalt-bih.de

(4) Na drugom ročištu nepokretnost ne može biti prodata za manje od jedne trećine vrijednosti utvrđene zaključkom o prodaji. Početna ponuda na drugom ročištu ne može biti manja od jedne trećine od utvrđene vrijednosti.

(5) (brisano)

(6) Ukoliko nema nosilaca prava preče kupovine iz člana 83. stav 1. ovog zakona, lice koje po odredbama člana 98. ovog zakona ima pravo prvenstvenog namirenja iz prodajne cijene stiče pravo preče kupovine po cijeni postignutoj na trećem ročištu.

(7) Stranke i lica koja se namiruju u postupku mogu se sporazumjeti, izjavom datom na zapisnik, da se nepokretnost može prodati nadmetanjem i za cijenu nižu od one iz st. 1, 2. i 4 . ovog člana.

(8) Ako su se stranke prije pokretanja izvršnog postupka u sporazumu sklopljenom pred sudom saglasile da se nepokretnost radi naplate potraživanja tražioca izvršenja utvrđene tim sporazumom može prodati i za cijenu nižu od one iz st. 1, 2. i 4. ovog člana, nepokretnost se već na prvom ročištu za prodaju može prodati po toj cijeni ako u postupku ne učestvuju druga lica koja se u njemu namiruju, a svoje su pravo upisali u zemljišnu knjigu prije nego što je u tu knjigu upisano pravo tražioca izvršenja kojim je obezbijeđena naplata njegovog potraživanja. Najniža cijena po kojoj se nepokretnost može prodati u tom slučaju ne može biti ispod jedne trećine utvrđene vrijednosti.

(9) Odredbe st. 1, 2, 4, 7. i 8. ovog člana na odgovarajući način se primjenjuju i u slučaju u kojem se nepokretnost prodaje neposrednom pogodbom.

Ročište za nadmetanje i prodaja

Član 90

(1) Ako na dan njegovog održavanja rješenje o izvršenju nije postalo izvršno, sud može da odgodi održavanje ročišta za nadmetanje i prodaju za najduže 30 dana.

(2) Javnom nadmetanju za prodaju pristupa se nakon što se utvrdi da su ispunjeni uslovi za javnu prodaju. Javno nadmetanje počinje objavljivanjem početne cijene. Ako najmanje jedan učesnik prihvati objavljenu cijenu, objavljuje se sljedeća cijena koja je viša i to najmanje za 5% od prethodne cijene. Ovaj postupak se ponavlja sve dok posljednja ponuđena cijena ostane neprihvaćena.

(3) Ako se postupak izvršenja provodi na suvlasničkom dijelu iz člana 69. stav 3. ovog zakona, sud će na prodaju istovremeno ponuditi i suvlasnički dio i cjelokupnu nepokretnost samo ako je na to dao izričit pristanak suvlasnik koji nije izvršenik. Nakon stavljanja najpovoljnijih ponuda i za suvlasnički dio i za cjelokupnu nepokretnost, te nakon ocjene uslova iz stava 4. člana 69. ovog zakona, sud će zaključkom odlučiti o konačnom predmetu prodaje.

(4) Nadmetanje se zaključuje nakon proteka deset minuta neposredno nakon stavljanja najpovoljnije ponude.

(5) Nakon zaključenja nadmetanja utvrđuje se lista ponuđača koji su ponudili cijenu iznad minimuma i da je nepokretnost prodata najpovoljnijem ponuđaču ukoliko su ispunjeni ostali uslovi.

(6) O prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponuđaču sud donosi pismeni zaključak, koji se objavljuje na sudskoj tabli.

(7) Smatraće se da je zaključak iz stava 6. ovog člana dostavljen svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim učesnicima u nadmetanju istekom trećeg dana od dana njegovog isticanja na oglasnoj tabli.

(8) O ročištu za prodaju vodi se zapisnik.

Prodaja neposrednom pogodbom

Član 91

(1) U slučaju prodaje neposrednom pogodbom sud će donijeti zaključak iz stava 6. člana 90. ovog zakona pošto utvrdi da je udovoljeno uslovima za punovažnost prodaje.

(2) Ako u vrijeme donošenja zaključka iz stava 1. ovog člana rješenje o izvršenju nije postalo izvršno, sud može odgoditi njegovo donošenje za najduže 30 dana.

(3) Odredbe stava 3. člana 90. ovog zakona shodno se primjenjuju i na prodaju neposrednom pogodbom.

(4) Zaključak iz stava 1. ovog člana objavljuje se na sudskoj tabli i dostavlja svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, kao i kupcu.

Polaganje cijene

Član 92

(1) Ponuđač sa najvišom ponudom na ročištu plaća ukupnu prodajnu cijenu, umanjenu za položeno obezbjeđenje, polaganjem cijene sudu u roku koji je sud odredio, a koji ne može biti duži od 30 dana od dana objavljivanja zaključka iz stava 6. člana 90. ovog zakona na sudskoj tabli.

(2) Ukoliko ponuđač sa najvećom ponudom ne deponuje prodajnu cijenu u predviđenom roku, sud će zaključkom proglasiti prodaju tom ponuđaču nevaljanom i novim zaključkom odrediti da je nepokretnost prodata drugom po redu ponuđaču, koji treba da u roku koji odredi sud, a koji ne može biti duži od 30 dana od dana prijema tog zaključka sudu deponuje prodajnu cijenu. Ukoliko drugi ponuđač ne položi cijenu u predviđenom roku, sud primjenjuje ova pravila i na trećeg ponuđača.

(3) U slučaju da sva tri ponuđača sa najvišom ponudom ne ispune svoje obaveze plaćanja prodajne cijene u određenim rokovima, sud može oglasiti da prvo ročište nije uspjelo i zakazati novo ročište koje treba da se održi u skladu sa čl. 84. do 90. ovog zakona.

(4) Iz položenog obezbjeđenja prvog ponuđača kojem je prodata imovina i koji u predviđenom roku ne uplati prodajnu cijenu pokrivaju se troškovi neuspjelog ročišta. Ako se ovi troškovi ne mogu namiriti u cijelosti iz iznosa obezbjeđenja koje je položio prvi ponuđač, razlika se namiruje iz obezbjeđenja drugog ponuđača ako i ovaj odustane od kupovine nepokretnosti. Ova pravila se shodno primjenjuju i u slučaju odustanka trećeg ponuđača.

(5) Troškovi održavanja narednog ročišta pokrivaju se srazmjerno iz obezbjeđenja ponuđača kojima je nepokretnost prodata a koji prodajnu cijenu nisu uplatili u određenom roku.

(6) Preostali iznos će se vratiti davaocu obezbjeđenja.

(7) Kada je položena ukupna cijena imovine na sudu, položeno obezbjeđenje preostalih ponuđača se vraća u roku od tri dana nakon uplate cijene na sudu.

(8) Ako je tražilac izvršenja kupac a ne postoje druga lica čija se potraživanja namiruju iz prodajne cijene prije njega, nije obavezan položiti cijenu sudu do visine svog potraživanja.

Predaja nepokretnosti kupcu

Član 93**

(1) Nakon polaganja cijene, sud rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu, a rješenje dostavlja kupcu i svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, i objavljuje na oglasnoj tabli suda.

(2) Rješenjem iz stava 1. ovog člana sud određuje da se nepokretnost preda kupcu, a Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove da se izvrši upis promjene prava svojine, te brišu prava trećih za koje je to rješenjem određeno.

(3) Protiv rješenja o dosudi nije dozvoljen prigovor ali se može izjaviti žalba.

(4) (prestalo da važi)

Zaštita prava kupca

Član 94

Ukidanje ili preinačenje rješenja o izvršenju poslije sprovođenja rješenja o dosudi nepokretnosti nema uticaja na pravo svojine kupca stečeno po odredbama člana 93. ovog zakona.

Obustava izvršenja

Član 95

(1) Sud će obustaviti izvršenje ako se nepokretnost nije mogla prodati ni na drugom ročištu.

(2) U slučaju prodaje neposrednom pogodbom, sud će obustaviti izvršenje ako se nepokretnost nije mogla prodati u roku određenom sporazumom stranaka i lica koja se namiruju u postupku, osim ako sporazumom stranaka nije drugačije određeno.

(3) Obustava izvršenja ne sprečava pokretanje novog izvršnog postupka radi naplate istog potraživanja na istoj nepokretnosti.

5. Namirenje tražilaca izvršenja

Kad se pristupa namirenju

Član 96

Sud pristupa namirenju tražilaca izvršenja odmah nakon donošenja rješenja o dosudi.

Lica koja se namiruju

Član 97

(1) Iz prodajne cijene namiruju se tražioci izvršenja na čiji je prijedlog određeno izvršenje, založni povjerioci i kad nisu prijavili svoja potraživanja i lica koja imaju pravo na naknadu za lične služnosti.

(2) Višak prodajne cijene koji preostane nakon namirenja lica iz stava 1. ovog člana predaće se izvršeniku ako za to nema smetnji.

Prvenstveno namirenje

Član 98

(1) Iz iznosa dobijenog prodajom namiruju se prvenstveno, i to ovim redoslijedom:

1) troškovi izvršnog postupka,

2) potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja,

3) potraživanja tražioca izvršenja po čijem je prijedlogu određeno izvršenje,

4) potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju poslije tražioca izvršenja,

5) naknada za lične služnosti koje se prodajom gase.

(2) Ako izvršenik pored glavnog potraživanja duguje i kamatu, ona se namiruje prije iznosa glavnog potraživanja.

(3) Više lica unutar iste tačke iz stava 1. ovog člana namiruju se po redu sticanja založnog prava i prava na namirenje tražioca izvršenja koji su predložili izvršenje, odnosno po redu sticanja ličnih služnosti, a ako je bio ustupljen prvenstveni red, tada se lica iz stava 1. ovog člana namiruju po tom uspostavljenom prvenstvenom redu.

Namirenje ostalih potraživanja

Član 99

(1) Odredba člana 98. ovog zakona, na odgovarajući se način primjenjuje i na namirenje podzaložnih prava (nadhipoteka) i drugih prava koja su teret prava koja se namiruju.

(2) Troškovi i kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nepokretnosti kupcu, određeni izvršnom ispravom, namiruju se po istom redoslijedu kao i glavno potraživanje.

Visina nadoknade za lične služnosti i druga prava koja prestaju prodajom

Član 100

(1) Ako se o visini nadoknade za lične služnosti ili druga prava koja prestaju prodajom ne postigne sporazum između nosioca tih prava i tražilaca izvršenja koji po redu za namirenje dolaze poslije njih, visinu naknade određuje sud, uzimajući u obzir naročito vrijeme za koje bi ta prava još trajala, njihovu vrijednost i godine života nosioca tih prava.

(2) Kupac i nosilac prava lične služnosti mogu se sporazumjeti da kupac preuzme služnost, a da se iznos naknade, utvrđen prema stavu 1. ovog člana, odbije od kupovne cijene.

Srazmjerno namirenje

Član 101

Više potraživanja koja imaju isti red namirenja namiruju se srazmjerno svojoj visini ako iznos dobijen prodajom nije dovoljan za potpuno namirenje.

Osporavanje potraživanja

Član 102

Lice koje se namiruje iz prodajne cijene može, ako to utiče na njegovo namirenje, najkasnije na ročištu za diobu, drugom takvom licu osporiti postojanje potraživanja, njegovu visinu i red namirenja.

Upućivanje na parnicu

Član 103

(1) Sud će lice koje je osporilo potraživanje uputiti da u određenom roku, koji ne može biti duži od 15 dana, pokrene parnicu ako odluka zavisi od spornih činjenica, osim ako svoje osporavanje ne dokazuje pravosnažnom presudom, javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom. Ako lice koje osporava potraživanje to osporavanje potkrepljuje pravosnažnom presudom, javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom sud će o osporavanju odlučiti u izvršnom postupku. Sud će o osporavanju odlučiti u izvršnom postupku i ako nisu sporne činjenice od kojih zavisi donošenje odluke.

(2) Ako lice koje je osporilo potraživanje učini vjerovatnim postojanje razloga za osporavanje, sud će zaključkom na parnicu uputiti lice čije je potraživanje osporeno, a donošenje rješenja o namirenju lica čije je potraživanje osporeno odgoditi do završetka parnice. Izuzetno, sud može donošenje rješenja o namirenju i namirenje tog lica usloviti davanjem obezbjeđenja.

(3) Iznos koji se odnosi na osporeno potraživanje položiće se u sudski depozit.

(4) Ako lice koje je upućeno na parnicu u roku koji mu je za to određen ne dokaže da je parnicu pokrenulo, smatraće se da potraživanje nije osporeno, odnosno da je odustalo od zahtjeva da njegovo potraživanje bude namireno u izvršnom postupku.

(5) Presuda donesena u parnici o osporenom potraživanju djeluje protiv izvršenika i svih tražilaca izvršenja.

(6) Odredbom stava 4. ovog člana ne dira se u pravo lica koje je upućeno na parnicu da, i nakon završetka izvršnog postupka, pokrene parnicu protiv lica čije je potraživanje osporilo, odnosno protiv lica koje mu je potraživanje osporilo.

(7) Na prijedlog lica čije je potraživanje osporeno sud može odgodu donošenja rješenja o namirenju i namirenje potraživanja tog lica usloviti davanjem primjerenog obezbjeđenja za štetu koju bi to lice moglo pretrpjeti zbog odgode namirenja. Ako lice koje je osporilo potraživanje ne da primjereno obezbjeđenje u roku koji mu je određen, smatraće se da potraživanje nije osporeno.

(8) Lice čije je potraživanje bilo osporeno ima pravo na naknadu štete koju je pretrpjelo zbog neosnovanog osporavanja potraživanja, ako je ono bilo učinjeno jedino radi toga da mu se šteti ili mu smeta u izvršavanju i ostvarenju njegovih prava.

6. Posebne odredbe o načinu namirenja nekih potraživanja

Nedospjelo potraživanje

Član 104

(1) Potraživanje založnog povjerioca koje nije dospjelo do dana donošenja rješenja o namirenju za koje nisu ugovorene kamate, isplatiće se nakon odbitka iznosa koji odgovara zakonskim zateznim kamatama, od dana donošenja rješenja o namirenju do dana dospjeća tog potraživanja.

(2) Nedospjelo potraživanje za koje su ugovorene kamate isplatiće se zajedno s iznosom ugovorenih kamata obračunatih do dana donošenja rješenja o namirenju.

Nedospjelo potraživanje povremenih primanja

Član 105

(1) Potraživanja povremenih primanja po osnovi zakonskog izdržavanja, po osnovi naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i po osnovi naknade štete za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davaoca izdržavanja, koja su obezbijeđena zalogom, a dospijevaju nakon dana donošenja rješenja o namirenju, namiruju se na izričit zahtjev povjerilaca.

(2) Potraživanja iz stava 1. ovog člana obračunavaju se na način na koji se obračunava nadoknada za ličnu služnost.

Potraživanja uz uslov

Član 106

(1) Iznos uslovnog potraživanja koje je obezbijeđeno založnim pravom izdvojiće se i položiti u sudski depozit i isplatiti kad se odložni uslov ispuni ili kad bude sigurno da se raskidni uslov neće ispuniti.

(2) Ako se odložni uslov ne ispuni ili se ispuni raskidni uslov, izdvojeni iznos cijene služi za namirenje tražilaca izvršenja čija potraživanja nisu potpuno ili nisu uopšte namirena, a ako takvih tražilaca izvršenja nema ili cijeli iznos nije iscrpljen njihovim namirenjem, taj će se iznos, odnosno ostatak, predati izvršeniku.

Predbilježba založnog prava i zabilježba spora

Član 107

(1) Ako je u zemljišnu knjigu upisana predbilježba založnog prava, a lice u čiju je korist predbilježba upisana dokaže da je u toku postupak za njegovo opravdanje, odnosno da još nije protekao rok za pokretanje tog postupka, potraživanje na koje se predbilježba odnosi namiruje se na način na koji se namiruje potraživanje uz odložni uslov.

(2) Potraživanje za koje je u zemljišnoj knjizi upisana zabilježba spora radi brisanja založnog prava ili zabilježba o drugom sporu namiruje se na način na koji se namiruje potraživanje uz raskidni uslov.

7. Ročište za diobu i rješenje o namirenju

Ročište za diobu

Član 108

(1) Nakon ispunjenja uslova iz člana 96. ovog zakona, sud određuje ročište za diobu cijene (iznosa dobijenog prodajom) ako ima više od jednog tražioca izvršenja ili trećih lica koja imaju prava na namirenje.

(2) Na ročište se pozivaju, pored stranaka, i lica koja prema stanju spisa i prema podacima iz zemljišne knjige polažu pravo da se namire iz tog iznosa.

(3) U pozivu ta će se lica upozoriti na to da će se njihova potraživanja ukoliko ne dođu na ročište, uzeti prema stanju koje proizlazi iz zemljišne knjige i spisa, te da, najkasnije na ročištu za diobu, mogu drugom osporiti potraživanje, njegovu visinu i red namirenja.

(4) Na ročištu se raspravlja o namirenju tražioca izvršenja i drugih lica koja postavljaju zahtjev za namirenje.

(5) Sud će na ročištu obavijestiti prisutna lica o datumu donošenja rješenja o namirenju, nakon čega će se na odgovarajući način primjenjivati opšte odredbe o dostavljanju, uključujući i pretpostavke i posljedice propuštanja preuzimanja rješenja.

Rješenje o namirenju

Član 109***

(1) O namirenju tražioca izvršenja i drugih lica kojima pripada pravo na namirenje sudija bez odlaganja odlučuje rješenjem nakon održanog ročišta, uzimajući u obzir podatke iz spisa i zemljišne knjige, kao i stanja utvrđenog na ročištu.

(2) Pri donošenju rješenja iz stava 1. ovog člana uzeće se u obzir samo ona potraživanja po kojima je rješenje o izvršenju postalo izvršno najkasnije na dan ročišta za diobu.

(3) Ako ima potraživanja u odnosu na koje rješenje o izvršenju nije postalo izvršno najkasnije na dan ročišta za diobu, ta će se potraživanja namiriti, nakon izvršnosti rješenja o izvršenju iz preostalog iznosa prodajne cijene, ako je ima, a ostatak će se vratiti izvršeniku.

(4) Odredbe st. 2. i 3. ovog člana ne odnose se na potraživanja obezbijeđena založnim pravom ili zemljišnim dugom.

(5) Protiv rješenja o namirenju nije dozvoljen prigovor, ali se može izjaviti žalba.

(6) (brisano)

(7) Izvršenju rješenja o namirenju pristupiće se nakon što istekne rok za izjavu žalbe ovlašćenih lica.

(8) Ako nužnost održavanja ročišta za diobu nije propisana ovim zakonom, sud će rješenje o namirenju dostaviti strankama i licima koja imaju pravo da se iz prodajne cijene namire.

(9) Ako žalba na rješenje o namirenju bude izjavljena u roku, dostaviće se strankama i ostalim učesnicima u postupku, a rješenje izvršiti ako tražilac izvršenja u roku od tri dana od prijema žalbe ne predloži odlaganje izvršenja do odluke drugostepenog suda po žalbi.

8. Pravni položaj izvršenika i trećih lica nakon prodaje nepokretnosti

Gubitak prava na posjed nepokretnosti

Član 110

Prodajom nepokretnosti izvršenik gubi pravo posjeda nepokretnosti i dužan ju je predati kupcu odmah nakon dostavljanja rješenja o dosudi nepokretnosti, ako zakonom ili u sporazumu s kupcem nije drugačije određeno.

Iseljenje izvršenika

Član 111

(1) Nakon što donese rješenje o dosudi nepokretnosti, sud će, na zahtjev kupca naložiti zaključkom da se nepokretnost isprazni i preda kupcu.

(2) Izvršenje iz stava 1. ovoga člana sprovodi se po pravilima ovoga zakona o izvršenju ispražnjenjem i predajom nepokretnosti.

(3) U izvršnom postupku iz stava 2. ovoga člana, kupac stiče položaj tražioca izvršenja podnošenjem prijedloga iz stava 2. ovoga člana.

Iseljenje drugih lica

Član 112

(1) Nakon što donese rješenje o dosudi nepokretnosti, sud će, na prijedlog kupca, rješenjem narediti drugim licima koja ne raspolažu valjanim pisanim pravnim osnovom za korišćenje nepokretnosti da je bez odgode predaju kupcu i u istom rješenju odrediti protiv tih lica izvršenje ispražnjenjem i predajom nepokretnosti.

(2) Provođenju izvršenja iz stava 1. ovoga člana izvršni sud će pristupiti odmah po donošenju rješenja iz tog stava. Izvršenje se sprovodi po pravilima ovoga zakona o izvršenju ispražnjenjem i predajom nepokretonsti.

(3) U postupku iz st. 1. i 2. ovoga člana kupac ima položaj tražioca izvršenja.

Primjena odredaba glave Dž ovog zakona u slučaju kada nepokretnost nije upisana u zemljišne knjige

Član 113

(1) Postupak izvršenja na nepokretnostima koje nisu upisane u zemljišne knjige provodi se prema odredbama glave X ovog zakona, ako odredbama ovog člana nije drugačije određeno.

(2) U slučaju nepokretnosti iz stava 1. ovog člana, tražilac izvršenja će uz prijedlog za izvršenje podnijeti dokaze da je izvršenik njen vlasnik ili će od suda zatražiti dostavljanje dokaza u skladu sa članom 37. ovog zakona. Tražilac izvršenja je dužan označiti nepokretnost prema podacima iz katastra, a ako takvih podataka u katastru nema, dužan je naznačiti mjesto na kojemu se nepokretnost nalazi, njezin naziv, granice i površinu.

(3) Nakon donošenja rješenja o izvršenju, sud će zastati sa izvršenjem do okončanja postupaka predviđenih u stavu 4., odnosno stavu 8. ovog člana.

(4) Nakon što je rješenje o izvršenju doneseno, postupak izvršenja na nepokretnostima na području gdje zemljišne knjige nisu uspostavljene ili su uništene, odnosno nestale, nastaviće se nakon što se nepokretnost koja je predmet izvršenja upiše u zemljišne knjige u skladu sa glavom VIII Zakona o zemljišnim knjigama, ukoliko takav upis nije u suprotnosti sa zakonom.

(5) Tražilac izvršenja je obavezan da zahtijeva upis u zemljišne knjige u skladu sa stavom 4. ovog člana u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja o izvršenju, te da o tome, u roku koji mu bude određen, izvijesti izvršni sud. Ako tražilac izvršenja ne podnese zahtjev za upis u zemljišne knjige u predviđenom roku ili u datom mu roku o tome ne izvijesti izvršni sud, postupak izvršenja će se obustaviti.

(6) Ako bi upis u zemljišne knjige bio u suprotnosti sa zakonom, sud će obaviti popis zapljene nepokretnosti za koju je predloženo izvršenje, i na ročište za popis zapljene pozvati tražioca izvršenja, izvršenika i lica s čijim nepokretnostima graniči ta nepokretnost.

(7) Zapisnik o popisu zapljene objavljuje se na sudskoj ploči.

(8) O obavljenom popisu zapljene sud će u “Službenom glasniku Republike Srpske” i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Republike Srpske objaviti oglas u kojem će navesti sud koji objavljuje oglas, broj predmeta, ime i adrese stranaka, podatke o nepokretnosti na kojoj se izvršenje sprovodi, te obavijesti o tome gdje je i kad održano ročište na kojemu je nepokretnost popisana i kad je zapisnik o popisu zapljene istaknut na sudskoj ploči. Tim će oglasom sud pozvati sva zainteresovana lica da pismeno ili usmeno obavijeste sud o razlozima zbog kojih se izvršenje ne može sprovesti na toj nepokretnosti.

XI – IZVRŠENjE NA POKRETNIM STVARIMA

1. Opšte odredbe

Mjesna nadležnost ako je poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze

Član 114

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na pokretnim stvarima i za sprovedbu tog izvršenja mjesno je nadležan sud na čijem se području, prema naznaci u prijedlogu za izvršenje, one nalaze.

(2) Odredbe stava 1. ovoga člana primjenjuje se na odgovarajući način i kad se izvršenje pokreće po službenoj dužnosti.

Mjesna nadležnost ako nije poznato gdje se pokretne stvari nalaze

Član 115

(1) Tražilac izvršenja može predložiti da sud donese rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima, ne naznačavajući mjesto gdje se one nalaze.

(2) Za odlučivanje o prijedlogu iz stava 1. ovoga člana mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište, ili ako nema prebivališta, boravište izvršenika fizičkog lica, odnosno sjedište izvršenika pravnog lica.

(3) Tražilac izvršenja može u slučaju iz stava 1. ovoga člana podnijeti rješenje o izvršenju svakom stvarno nadležnom sudu na čijem se području nalaze izvršenikove pokretne stvari, s prijedlogom da taj sud sprovede izvršenje.

Dostava rješenja o izvršenju na dalje sprovođenje

Član 116

Ukoliko je sud odredio izvršenje nad pokretnim stvarima na području tog ili drugog suda, po okončanju izvršenja nad pokretnim stvarima na svom području, rješenje o izvršenju će dostaviti drugom sudu na dalje sprovođenje, do potpunog namirenja tražioca izvršenja.

Izuzimanje od izvršenja

Član 117

(1) Ne mogu biti predmet izvršenja:

1) predmeti koji su neophodno potrebni izvršeniku i članovima njegove porodice za zadovoljavanje svakodnevnih potreba,

2) hrana i ogrev za potrebe izvršenika i članova njegovog domaćinstva za tri mjeseca,

3) gotov novac izvršenika po osnovi potraživanja koja su izuzeta ili ograničena od izvršenja, te gotov novac izvršenika koji ima stalna mjesečna primanja do mjesečnog iznosa koji je po zakonu izuzet od izvršenja, proporcionalno vremenu do idućeg primanja,

4) medalje, ratne spomenice i drugo ordenje i priznanja, vjenčani prsten, lična pisma, rukopisi i drugi lični spisi izvršenika, porodične fotografije, lične i porodične isprave i porodični portreti.

(2) Poštanska pošiljka ili poštanska novčana doznaka upućena izvršeniku ne može biti predmet izvršenja prije uručenja.

(3) Odredbe stava 1. ovog člana, ne odnose se na izvršenje radi ostvarenja novčanih potraživanja obezbijeđenih ugovornim založnim pravom na pokretnim stvarima.

Izvršne radnje

Član 118

(1) Izvršenje na pokretnim stvarima sprovodi se njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.

(2) Prijedlogom za izvršenje može se zahtijevati da se sprovede samo zapljena i procjena, ali u tom slučaju tražilac izvršenja je dužan u roku od tri mjeseca od dana izvršenog popisa, odnosno procjene podnijeti prijedlog za prodaju stvari.

(3) Ako tražilac izvršenja u roku iz stava 2. ovog člana ne podnese prijedlog za prodaju, izvršenje će se obustaviti

2. Zapljena i procjena pokretnih stvari

Obavijest o zapljeni

Član 119

(1) U pravilu, sudski izvršilac, prije nego što pristupi zapljeni, predaće izvršeniku rješenje o izvršenju i pozvaće ga da plati iznos za koji je određeno izvršenje.

(2) Ako izvršeniku rješenje o izvršenju nije moglo da se preda prilikom zapljene, dostaviće mu se naknadno, po opštim pravilima o dostavi.

(3) Sud može odlučiti zavisno od okolnosti svakog pojedinačnog slučaja da uruči rješenje o izvršenju prije pokušaja popisa i zapljene izvršenikovih stvari.

(4) Izuzetno, popis i zapljena izvršenikovih stvari može se izvršiti po uručenju rješenja o izvršenju, što sud cijeni u svakom pojedinom slučaju.

(5) O vremenu i mjestu zapljene obavijestiće se tražilac izvršenja ako je to tražio.

(6) Odsutnost tražioca izvršenja ne sprečava sprovođenje zapljene.

(7) O obavljenoj zapljeni obavijestiće se stranka koja joj nije bila prisutna.

Predmet zapljene

Član 120

(1) Zapljena se obavlja sastavljanjem popisa zapljene.

(2) Popisati se mogu stvari koje se nalaze u posjedu izvršenika, te njegove stvari koje se nalaze u posjedu tražioca izvršenja.

(3) Ako treća lica ne obavijeste sud o svojim pravima na pokretnoj stvari u posjedu izvršenika koja je predmet izvršenja, niti dokažu svoja prava na njima, smatra se da takva prava trećih ne postoje i da je izvršenik vlasnik stvari koje se nalaze u njegovom posjedu.

(4) Smatra se da su bračni ili vanbračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima svih pokretnih stvari koje se zateknu u njihovoj kući, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj nepokretnosti.

(5) Izvršenikove stvari koje se nalaze u posjedu trećeg lica mogu se popisati samo ako ono na to pristane.

(6) Ako treće lice ne pristane na popis, sud će zaključkom na tražioca izvršenja, na njegov prijedlog, prenijeti izvršenikovo pravo na predaju stvari radi sprovođenja izvršenja po pravilima o prenosu radi naplate.

Obim popisa zapljene

Član 121

(1) Popisaće se onoliko stvari koliko je potrebno za namirenje potraživanja tražioca izvršenja i troškova izvršenja.

(2) Prvenstveno se popisuju stvari u pogledu kojih nema primjedbi o postojanju prava koje bi sprečavalo izvršenje i stvari koje se najlakše mogu unovčiti, pri čemu će se o tome uzeti u obzir i izjave prisutnih stranaka i trećih lica.

Čuvanje popisanih stvari

Član 122

(1) Popisane stvari sudski izvršilac će ostaviti na čuvanje izvršeniku, ako sud, na prijedlog tražioca izvršenja, nije odredio da se one predaju na čuvanje tražiocu izvršenja ili trećem licu.

(2) Rizik od uništenja ili oštećenja stvari datih na čuvanje tražiocu izvršenja ili trećem licu snosi tražilac izvršenja, osim ako je uništenje ili oštećenje posljedica više sile.

(3) Gotov novac, hartije od vrijednosti i dragocjenosti predaće se u sudski depozit.

(4) U sudski depozit predaće se i druge stvari veće vrijednosti, ako su pogodne za takav način čuvanja.

Zabrana raspolaganja popisanim stvarima

Član 123

Svim licima koja posjeduju ili imaju kontrolu nad popisanim stvarima, zabranjuje se da raspolažu istim bez sudskog naloga.

Sticanje založnog prava

Član 124

(1) Tražilac izvršenja stiče popisom zapljene založno pravo na popisanim pokretnim stvarima.

(2) Ako je popis obavljen u korist više tražilaca izvršenja, prvenstveni red prava iz stava 1. ovog člana stečenog popisom ili zabilješkom u zapisniku o popisu zapljene određuje se prema danu kad je prijedlog za izvršenje primljen u sudu, a ako su prijedlozi za izvršenje primljeni istog dana, njihova založna prava imaju isti prvenstveni red.

(3) Ako je prijedlog za izvršenje upućen poštom preporučenom pošiljkom, dan predaje pošti smatra se kao dan primitka u sudu.

Bezuspješan pokušaj zapljene

Član 125

(1) Ako se pri zapljeni ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud će o tome obavijestiti tražioca izvršenja koji nije bio prisutan zapljeni.

(2) Tražilac izvršenja može u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijesti, odnosno od dana pokušane zapljene kojoj je bio prisutan predložiti da se zapljena ponovo sprovede.

(3) Ako tražilac izvršenja u roku iz stava 2. ovog člana ne predloži ponovno sprovođenje zapljene, ili ako se ni pri ponovnoj zapljeni ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud će obustaviti izvršenje.

Procjena

Član 126

(1) Istodobno s popisom zapljene obaviće se i procjena vrijednosti pokretnih stvari.

(2) Procjenu obavlja sudski izvršilac, ako sud nije odredio da je obavi sudski procjenilac ili posebni vještak.

(3) Stranka može predložiti da procjenu obavi vještak iako to sud nije odredio. Ako sud prihvati taj prijedlog, troškove vještačenja dužan je predujmiti predlagač u roku koji sud odredi. Ako predujam ne bude plaćen u roku, smatraće se da je predlagač odustao od svog prijedloga.

(4) O prijedlogu iz stava 3. ovog člana sud odlučuje zaključkom.

(5) Troškove vještačenja iz stava 3. ovog člana snosi predlagač, bez obzira na ishod izvršnog postupka.

(6) Stranka može, u roku od tri dana od obavljene procjene, predložiti sudu utvrđivanje niže, odnosno više vrijednosti zaplijenjenih pokretnih stvari od procijenjene ili određivanje nove procjene, izuzev ukoliko procjenu nije obavio vještak. O prijedlogu sud odlučuje zaključkom.

Zapisnik o popisu zapljene i procjeni

Član 127

(1) O popisu zapljene i procjeni sastavlja se zapisnik.

(2) U zapisnik se, uz ostalo, pojedinačno naznačuju zaplijenjene stvari s njihovom procijenjenom vrijednosti i unose izjave stranaka i učesnika u postupku.

(3) Na popisanim stvarima će se na odgovorajući način naznačiti da su zaplijenjene.

(4) Zapisnik o popisu zapljene tražilac izvršenja može o svom trošku objaviti u sredstvima javnog informisanja.

Zabilješka umjesto popisa zapljene

Član 128

Ako se nakon popisa zapljene odredi izvršenje na zaplijenjenim stvarima radi naplate drugog potraživanja istog tražioca izvršenja ili potraživanja drugog tražioca izvršenja, neće se obaviti ponovni popis i procjena tih pokretnih stvari, nego će se u nastavku zapisnika samo zabilježiti podaci iz kasnijeg rješenja o izvršenju.

3. Prodaja stvari

Vrijeme prodaje

Član 129

(1) Između dana popisa zapljene i dana prodaje mora proteći najmanje 15 dana.

(2) Prodaja se može sprovesti i prije isteka roka iz stava 1. ovog člana ako izvršenik pristane da se prodaja obavi prije toga, ili ako su u pitanju stvari koje su podložne brzom kvarenju, ili ako postoji opasnost od znatnog pada njihove cijene, ili ako tražilac izvršenja da obezbjeđenje za štetu koju bi bio dužan nadoknaditi izvršeniku u slučaju da rješenje o izvršenju ne postane izvršno.

Uslovi prodaje

Član 129a

Sud donosi zaključak o prodaji stvari, utvrđuje vrijednost pokretnih stvari, određuje način, uslove i mjesto prodaje.

Način prodaje

Član 130

(1) Prodaja stvari se vrši putem usmenog javnog nadmetanja ili neposrednom pogodbom. Način prodaje određuje zaključkom sud, pazeći na to da se postigne najpovoljnije unovčenje stvari.

(2) Javno nadmetanje provodi sudija, sudski izvršilac ili drugo lice određeno od strane suda.

(3) Prodaja neposrednom pogodbom obavlja se između kupca, s jedne strane, i sudskog izvršioca ili lica koje obavlja komisione poslove, s druge strane. Sudski izvršilac pokretne stvari prodaje, u ime i za račun izvršenika, a lice koje obavlja komisione poslove u svoje ime, a za račun izvršenika.

(4) Prodaja javnim nadmetanjem odrediće se ako su u pitanju stvari veće vrijednosti, a može se očekivati da će se prodati po većoj cijeni od procijenjene vrijednosti.

(5) Prodaja stvari objaviće se blagovremeno na oglasnoj tabli suda, a može se objaviti i na način predviđen za objavljivanje prodaje nepokretnosti.

(6) Tražilac izvršenja i izvršenik obavijestiće se o mjestu, danu i času prodaje.

Ročište za javnu prodaju

Član 131

(1) Kod prodaje pokretnih stvari shodno se primjenjuju odredbe člana 89. st. 1. i 2. i člana 90. stav 5. ovog zakona.

(2) Ponuđač sa najvećom ponudom će platiti cijenu za pokretnu stvar odmah nakon objavljivanja rezultata, ako sud zaključkom ne odluči drugačije. Ukoliko ponuđač ne plati odmah po pozivu suda, drugi ponuđač će biti proglašen kupcem i platiće onu cijenu koju je on ponudio i tako redom.

(3) U slučaju da ni jedan od ponuđača sa odgovarajućom ponudom ne uplati cijenu odmah po pozivu suda, sud će na zahtjev jedne od stranaka, oglasiti da prvo ročište nije uspjelo. Zahtjev sudu za zakazivanje novog ročišta stranka može podnijeti u roku osam dana od održavanja neuspjelog ročišta.

(4) Sud na drugom ročištu za javno nadmetanje postupa u skladu sa odredbama st. 1. do 3. ovog člana ali se pokretna stvar koja je predmet prodaje ne može prodati ispod 1/3 procijenjene vrijednosti.

(5) Sud će obustaviti postupak ako nijedna stranka ne predloži održavanje drugog javnog nadmetanja u propisanom roku, ili ako se stvari ne uspiju prodati na drugom javnom nadmetanju, odnosno putem neposredne pogodbe.

Predaja stvari prije plaćanja

Član 132

(1) Sudski izvršilac predaće stvari kupcu i ako nije položio cijenu, ako na to, na svoj rizik, pristane tražilac izvršenja i učesnici koji imaju pravo prvenstva kod namirenja, u granicama iznosa koji bi im pripali iz postignute cijene.

(2) Ako kupac ne položi cijenu u roku koji mu je određen, lica iz stava 1. ovog člana mogu zatražiti od suda da u istom postupku naloži kupcu da im plati cijenu, te nakon pravosnažnosti i izvršnosti tog rješenja protiv njega predložiti izvršenje.

4. Namirenje tražioca izvršenja

Namirenje jednog tražioca izvršenja

Član 133

(1) Ako se iz prodajne cijene namiruje samo jedan tražilac izvršenja, sud će, bez održavanja ročišta, rješenjem odrediti da se iz iznosa dobivenog prodajom stvari i oduzetog novca namire redom: troškovi postupka, troškovi određeni u izvršnoj ispravi, kamate do dana unovčenja stvari i glavno potraživanje.

(2) Višak prodajne cijene koji preostane nakon namirenja predaće se izvršeniku ako za to nema smetnji.

Namirenje više tražilaca izvršenja

Član 134

(1) Ako se u izvršnom postupku namiruje više tražilaca izvršenja, odnosno ako se, pored tražilaca izvršenja namiruju i lica čija prava prestaju prodajom stvari, oni se uz shodnu primjenu člana 98. ovog zakona iz prodajne cijene namiruju onim redom kojim su stekli založno ili drugo pravo koje prodajom prestaje, ako zakonom za određena potraživanja nije propisano prvenstveno pravo namirenja.

(2) Tražioci izvršenja istog reda koji se iz prodajne cijene ne mogu potpuno namiriti, namiruju se razmjerno iznosima svojih potraživanja.

(3) Pri donošenju rješenja o namirenju sud će uzeti u obzir samo ona potraživanja za koja je rješenje o izvršenju postalo izvršno do dana donošenja rješenja o namirenju.

5. Primjena odredaba o izvršenju na nepokretnostima

Član 135

Odredbe ovog zakona o izvršenju na nepokretnostima, izuzev člana 71. ovog zakona, primjenjuju se na odgovarajući način i u postupku izvršenja na pokretnim stvarima, ako odredbama glave XI ovog zakona nije drugačije određeno.

XII – IZVRŠENjE NA NOVČANOM POTRAŽIVANjU IZVRŠENIKA

1. Opšte odredbe

Mjesna nadležnost

Član 136

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na novčanom potraživanju i za sprovedbu tog izvršenja mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište izvršenika, a ako izvršenik nema prebivalište u Republici Srpskoj, nadležan je sud na čijem se području nalazi izvršenikovo boravište.

(2) Ako izvršenik nema u Republici Srpskoj ni boravište, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište izvršenikova dužnika, a ako ovaj nema prebivalište u Republici Srpskoj, nadležan je sud na čijem se području nalazi boravište izvršenikova dužnika.

(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana koje se odnose na prebivalište fizičkog lica na odgovarajući se način primjenjuju i na sjedište pravnog lica.

(4) Izuzetno, tražilac izvršenja zakonskog izdržavanja može podnijeti prijedlog za izvršenje i sudu na čijem području ima prebivalište ili boravište.

Izuzimanje od izvršenja

Član 137

(1) Izuzeta su od izvršenja primanja po osnovu zakonskog izdržavanja, ukoliko se ne radi o potraživanjima iste vrste.

(2) Predmet izvršenja ne mogu biti potraživanja po osnovu poreza, taksi i doprinosa propisanih zakonom.

Ograničenje izvršenja

Član 138

(1) Izvršenje na plati, naknadi umjesto plate, naknadi za skraćeno radno vrijeme i naknadi zbog umanjenja plate i penzije, primanja po osnovu naknade zbog tjelesnog oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanja po osnovu socijalne pomoći, primanja po osnovu privremene nezaposlenosti, primanja po osnovu dodatka na djecu, primanja po osnovu stipendije i pomoći učenicima i studentima i nadoknada za rad osuđenika može se sprovesti do iznosa od jedne polovine.

(2) Ograničenja izvršenja na novčanim potraživanjima izvršenika iz stava 1. ovog člana primjenjuju se samo ako potraživanja ne prelaze 1.000 KM mjesečno. Na dijelu potraživanja koji prelazi 1.000 KM mjesečno, izvršenje se može sprovesti do iznosa od dvije trećine potraživanja.

Izvršne radnje

Član 139

Izvršenje na novčanom potraživanju sprovodi se zapljenom i prenosom, ako ovim zakonom za pojedine slučajeve nije drugačije određeno.

Obim izvršenja

Član 140

(1) Zapljena i prenos novčanog potraživanja mogu se odrediti i sprovesti samo u iznosu koji je potreban za namirenje potraživanja tražioca izvršenja, osim ako je u pitanju nedjeljivo potraživanje.

(2) Ako više tražilaca izvršenja traži izvršenje na istom potraživanju koje je djeljivo, zapljena i prenos određuju se u odgovarajućim iznosima, posebno u korist svakog tražioca izvršenja.

2. Zapljena potraživanja

Dejstvo zapljene

Član 141

(1) Zapljena se sprovodi dostavom izvršenikovom dužniku rješenja o izvršenju kojim se izvršenikovom dužniku zabranjuje da izvršeniku ispuni novčano potraživanje, a izvršeniku se zabranjuje da to potraživanje naplati ili da inače raspolaže njim i zalogom koji je dat za njegovo obezbjeđenje.

(2) Zapljena je sprovedena danom dostave rješenja o izvršenju izvršenikovom dužniku.

(3) Tražilac izvršenja zapljenom stiče založno pravo na izvršenikovom potraživanju.

(4) Izvršenikov dužnik nema pravo prigovora niti žalbe protiv rješenja o izvršenju.

Zapljena potraživanja zasnovana na vrijednosnom papiru

Član 142

(1) Zapljenu novčanog potraživanja zasnovanu na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom, ili za čije je ostvarenje inače potreban taj papir, sprovodi sudski izvršilac oduzimanjem papira od izvršenika i njegovom predajom sudu. Zapljena je obavljena oduzimanjem papira od izvršenika.

(2) Pravne radnje potrebne za očuvanje ili ostvarenje prava iz papira iz stava 1. ovog člana, obavlja u izvršenikovo ime sudski izvršilac na osnovu zaključka suda.

Založno pravo na kamate

Član 143

Založno pravo stečeno na potraživanju po kojem teku kamate odnosi se i na kamate koje dospijevaju nakon zapljene.

Prvenstveni red

Član 144

(1) Prvenstveni red založnih prava više tražilaca izvršenja određuje se prema danu primitka izvršnog prijedloga.

(2) Ako je izvršni prijedlog upućen poštom preporučenom pošiljkom, dan predaje pošti smatra se kao dan predaje sudu.

(3) Ako su izvršni prijedlozi više tražilaca izvršenja primljeni u sudu istog dana, založna prava imaju isti prvenstveni red.

(4) Potraživanja s istim redom prvenstva namiruju se srazmjerno, ako se ne mogu namiriti u cijelosti.

(5) Ako zbog sprovedbe izvršenja na novčanom potraživanju prestaju založna i druga prava koja su stečena prije pokretanja postupka, prvenstveni red u namirenju tih prava određuje se prema propisima koji uređuju sticanje reda prvenstva tih prava izvan izvršnog postupka.

Zapljena potraživanja obezbijeđena založnim pravom upisanim u javni registar

Član 145

(1) Zapljena potraživanja obezbijeđena založnim pravom upisanim u javni registar sprovodi se upisom zapljene u taj registar.

(2) Upis se obavlja po službenoj dužnosti uz naznaku da je zapljena, na osnovu koje je na potraživanju stečeno založno pravo, određeno radi namirenja potraživanja tražioca izvršenja.

(3) Ako ima više tražilaca izvršenja, prvenstveni red njihovih potraživanja određuje se prema vremenu upisa.

3. Prenos potraživanja

a) Opšte odredbe

Vrste prenosa

Član 146

(1) Zaplijenjeno potraživanje prenosi se na tražioca izvršenja u skladu s njegovim prijedlogom, radi naplate ili umjesto isplate.

(2) Tražilac izvršenja je dužan već u izvršnom prijedlogu zatražiti da se potraživanje na njega prenese radi naplate ili umjesto isplate, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. O vrsti prenosa sud odlučuje rješenjem o izvršenju.

(3) U rješenju o izvršenju ili u posebnom rješenju o prenosu pozvaće se izvršenikov dužnik da dužni iznos položi kod suda uplatom na određeni račun i da o tome obavijesti sud.

Posebni uslovi za prenos nedjeljivog potraživanja

Član 147

(1) Potraživanje koje se zasniva na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili za čije je ostvarenje potrebno podnošenje tog papira, ili koje se iz drugih razloga ne može dijeliti u pogledu prenosa ili ostvarenja, može se prenijeti samo u svom punom iznosu.

(2) Ako taj iznos prelazi iznos potraživanja tražioca izvršenja, zaplijenjeno potraživanje će se prenijeti pošto povjerilac položi jemstvo da će taj višak predati sudu.

(3) Potraživanje koje je djelimično izuzeto od izvršenja ili koje je već zabranjeno u korist drugih lica, prenosi se pošto povjerilac položi jemstvo da će sudu predati dio koji je izuzet od izvršenja.

(4) Ako je više tražilaca izvršenja podnijelo prijedlog za prenos u razne dane, sud će prenijeti potraživanje na tražioca izvršenja koji je prvi podnio prijedlog, a ako je više tražilaca izvršenja podnijelo prijedlog istog dana, potraživanje će se prenijeti na tražioca izvršenja čije je potraživanje najveće.

Provođenje prenosa

Član 148

(1) Prenos potraživanja je sproveden dostavom izvršenikovom dužniku rješenja kojim je prenos određen.

(2) Prenos potraživanja zasnovan na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili kojeg je radi ostvarenja inače potrebno podnijeti, sproveden je kada sud na taj papir stavi izjavu o prenosu i papir s tom izjavom preda tražiocu izvršenja.

Obaveze izvršenika i tražioca izvršenja

Član 149

(1) Izvršenik je dužan u roku koji odredi sud, a na zahtjev tražioca izvršenja na koga je potraživanje preneseno, dati objašnjenja koja su tražiocu izvršenja potrebna radi ostvarivanja tog potraživanja i predati mu isprave koje se na to potraživanje odnose.

(2) Tražilac izvršenja na koga je prenesen dio potraživanja dužan je, ako to izvršenik zatraži, u roku koji odredi sud, dati obezbjeđenje da će nakon ostvarenja tog potraživanja vratiti isprave koje se odnose na potraživanje.

(3) Sud će na prijedlog tražioca izvršenja sprovesti izvršenje protiv izvršenika radi predaje isprava ako ih on sam ne preda.

(4) Predaju isprava koje se nalaze kod trećeg lica tražilac izvršenja može zahtijevati tužbom, ako bi to pravo imao izvršenik.

(5) Na ispravi koja se daje tražiocu izvršenja sud će zabilježiti da je sproveden prenos potraživanja za koje je određeno izvršenje.

Polaganje novca kod suda

Član 150

(1) Izvršenikov dužnik kojem je dostavljeno rješenje o izvršenju ili posebno rješenje o prenosu ispunjava svoju obavezu polaganjem novca ili hartija od vrijednosti kod suda koji sprovodi izvršenje.

(2) Ako je radi naplate prenesenog novčanog potraživanja tražilac izvršenja morao pokrenuti sudski ili drugi postupak, sud ili organ koji vodi postupak, u odluci kojom prihvata zahtjev tražioca izvršenja naložiće izvršenikovom dužniku da dužni iznos položi kod suda koji sprovodi izvršenje.

(3) Na osnovu odluke kojom je izvršenikovom dužniku naloženo da dužni iznos položi kod suda koji sprovodi izvršenje, na prijedlog tražioca izvršenja na koga je potraživanje preneseno sprovešće se izvršenje protiv izvršenikova dužnika i novac naplaćen tim izvršenjem, nakon podmirenja troškova postupka, doznačiti po službenoj dužnosti sudu koji sprovodi izvršenje.

b) Prenos radi naplate

Ovlaštenja tražioca izvršenja

Član 151

(1) Prenosom potraživanja radi naplate ovlašćuje se tražilac izvršenja da traži od izvršenikova dužnika isplatu iznosa naznačenog u rješenju o izvršenju ili u posebnom rješenju o prenosu, ako je taj iznos dospio, da obavlja sve radnje koje su potrebne radi očuvanja i ostvarenja prenesenog potraživanja i da se koristi pravima u vezi sa zalogom koji je dat za obezbjeđenje tog potraživanja.

(2) Prenosom potraživanja radi naplate tražilac izvršenja nije ovlašćen na teret izvršenika zaključiti poravnanje, izvršenikovom dužniku oprostiti dug ili prenesenim potraživanjima inače raspolagati, te ni s izvršenikovim dužnikom sklopiti ugovor da odluku o potraživanju, ako je ona sporna, donese arbitraža.

(3) Tražiocu izvršenja na koga je preneseno potraživanje radi naplate izvršenikov dužnik može istaknuti samo prigovore koje bi mogao istaknuti izvršeniku.

(4) Ustupanje prenesenog potraživanja izvršeno od strane izvršenika poslije prenosa nema pravnog dejstva na prava koja je tražilac izvršenja stekao prenosom.

Prenos radi naplate potraživanja upisanog u javni registar

Član 152

Prenos radi naplate potraživanja upisanog u javni registar upisaće se po službenoj dužnosti.

Uslovljenost obaveze izvršenikovog dužnika predajom stvari

Član 153

(1) Ako obaveza izvršenikovog dužnika da isplati potraživanje zavisi od obaveze izvršenika da mu preda određenu stvar koja se nalazi u posjedu izvršenika, a ta je obaveza utvrđena pravosnažnom presudom, sud će, na prijedlog tražioca izvršenja na koga je potraživanje preneseno radi naplate, naložiti izvršeniku predaju stvari sudu radi predaje izvršenikovom dužniku.

(2) Na prijedlog tražioca izvršenja, sud će prema izvršeniku koji nije predao stvar u određenom roku, sprovesti izvršenje radi predaje stvari.

Obavještavanje izvršenika o tužbi za naplatu prenesenog potraživanja

Član 154

Tražilac izvršenja koji je podnio tužbu radi naplate prenesenog potraživanja dužan je bez odlaganja obavijestiti izvršenika o pokrenutoj parnici, a u protivnom odgovara izvršeniku za štetu koja mu je tim propustom nanesena.

Zakašnjenje u naplati prenesenog potraživanja

Član 155

(1) Tražilac izvršenja koji se ne brine za naplatu prenesenog potraživanja odgovara za štetu koja je time nanesena drugom tražiocu izvršenja koji ima založno ili koje drugo pravo koje se namiruje iz potraživanja.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana sud može, na prijedlog drugog tražioca izvršenja, ukinuti rješenje o prenosu potraživanja na neurednog tražioca izvršenja i potraživanje prenijeti na drugog tražioca izvršenja.

Namirenje tražioca izvršenja

Član 156

(1) Tražilac izvršenja na koga je potraživanje preneseno radi naplate namiruje se iz sredstava položenih kod suda.

(2) Namirenje tražioca izvršenja i drugih lica čija prava prestaju sprovođenjem izvršenja sprovodi se uz odgovarajuću primjenu odredbi čl. 133. i 134. ovog zakona.

v) Prenos umjesto isplate

Član 157

(1) Zaplijenjeno potraživanje prelazi prenosom umjesto isplate na tražioca izvršenja prenesenog iznosa, sa dejstvom ustupanja potraživanja uz naknadu.

(2) Ako je preneseno potraživanje obezbijeđeno založnim pravom upisanim u javni registar, sud će po službenoj dužnosti, prenijeti izvršenikova prava na tražioca izvršenja a brisati založno pravo upisano u korist izvršenika.

(3) Tražilac izvršenja na kojeg je potraživanje preneseno umjesto isplate dužan je potraživanje naplatiti po pravilima koja važe za potraživanja prenesena radi naplate, s tim da se novac dobijen ostvarenjem potraživanja isplaćuje neposredno tražiocu izvršenja, osim u slučaju iz stava 4. ovog člana.

(4) Tražilac izvršenja na koga je potraživanje preneseno umjesto isplate smatra se namirenim i samim prenosom, u visini tog potraživanja, ako u izvršnom postupku nije učestvovalo više tražilaca izvršenja ili drugih povjerilaca koji se namiruju iz prenesenog potraživanja. Ako u izvršnom postupku učestvuju takva lica, tražilac izvršenja na koga je potraživanje preneseno umjesto isplate smatraće se tražiocem izvršenja na koga je potraživanje preneseno radi naplate.

(5) Okolnost da je na tražioca izvršenja potraživanje preneseno umjesto isplate ne utiče na odgovornost izvršenika za istinitost i naplativost prenesenog potraživanja.

4. Posebne odredbe o izvršenju na plati i drugim stalnim novčanim primanjima

Primjena odredbi glave XII ovog zakona

Član 158

U izvršenju na plati i drugim stalnim novčanim primanjima primjenjuju se odredbe čl. 137. do 157. ovog zakona, ako odredbama čl. 158. do 165. ovog zakona nije drugačije određeno.

Rješenje o izvršenju

Član 159

(1) Rješenjem o izvršenju na plati određuje se zapljena određenog dijela plate i nalaže se poslodavcu koji izvršeniku isplaćuje platu da novčani iznos za koji je određeno izvršenje isplati, odnosno isplaćuje tražiocu izvršenja nakon izvršnosti rješenja o izvršenju, ako ovim zakonom nije dugačije određeno.

(2) Rješenje o izvršenju odnosi se i na povećanje plate do kojeg dođe nakon dostave rješenja o izvršenju kao i na sva primanja izvršenika po osnovu rada.

Izvršenje kada pravo na izdržavanje ima više lica

Član 160

(1) Ako pravo na zakonsko izdržavanje, odnosno pravo na rentu za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davaoca izdržavanja prema istom izvršeniku ima više lica, a ukupni iznos njihovih potraživanja prelazi dio plate koji može biti predmet izvršenja, izvršenje se određuje i sprovodi u korist svakog od takvih tražilaca izvršenja srazmjerno visini njihovih potraživanja.

(2) Ako nakon započetog sprovođenja izvršenja na plati, odnosno drugom stalnom novčanom primanju bude podnesen novi prijedlog za izvršenje na potraživanje iz stava 1. ovog člana, sud će prije doneseno rješenje o izvršenju izmijeniti po službenoj dužnosti u smislu stava 1. ovog člana i odrediti iznos koji će se ubuduće isplaćivati pojedinim tražiocima izvršenja.

(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana, rješenje o izvršenju dostavlja se i ranijem tražiocu izvršenja koji protiv tog rješenja može izjaviti prigovor.

Mjesto isplate

Član 161

(1) Potraživanja za koja nije propisano bezgotovinsko plaćanje tražilac izvršenja naplaćuje neposredno na blagajni na kojoj se izvršeniku isplaćuje plata.

(2) Tražilac izvršenja ima pravo da zahtijeva da mu se obustavljeni iznos isplaćuje poštom na adresu koju naznači ili na određeni račun kod banke, uz odbijanje troškova doznake.

Prestanak rada

Član 162

(1) Kad izvršeniku prestane rad, rješenje o izvršenju djeluje i prema drugom poslodavcu kod kojeg dužnik stupa na rad i to od dana kad je tom poslodavcu dostavljeno rješenje o izvršenju.

(2) Prijašnji poslodavac izvršenika dužan je bez odgode preporučenom pošiljkom s povratnicom dostaviti rješenje o izvršenju novom poslodavcu i o tome obavijestiti sud.

(3) Prijašnji poslodavac obavijestiće sud o prestanku rada izvršenika bez odlaganja ako mu nije poznat novi poslodavac, o čemu će sud obavijestiti tražioca izvršenja određujući mu rok radi pribavljanja podataka o novom poslodavcu.

(4) Ako tražilac izvršenja ne obavijesti sud u roku koji mu je određen o novom poslodavcu, sud će obustaviti izvršenje.

Odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih rata

Član 163

(1) Tražilac izvršenja može predložiti da sud u izvršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve rate što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju.

(2) Prijedlog iz stava 1. ovog člana tražilac izvršenja može podnijeti do završetka izvršnog postupka.

(3) Rješenje kojim se usvaja prijedlog tražioca izvršenja ima dejstvo rješenja o izvršenju.

(4) Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o izvršenju ili je propustio postupiti po članu 162. st. 2. i 3. ovog zakona, odgovara za štetu koju je tražilac izvršenja zbog toga pretrpio.

Zapljena po pristanku dužnika

Član 164

(1) Dužnik može ovjerenom ispravom dati saglasnost da se radi naplate potraživanja povjerioca zaplijeni dio njegove plate i da se isplati neposredno povjeriocu, na način određen u toj ispravi. Takva isprava ima pravno dejstvo rješenja o izvršenju.

(2) Ispravu iz stava 1. ovog člana sa dejstvima dostave rješenja o izvršenju poslodavcu dostavlja povjerilac preporučenom poštanskom pošiljkom sa povratnicom.

(3) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, zapljena na osnovu saglasnosti dužnika nema uticaja na sprovođenje izvršenja na plati radi namirenja potraživanja po osnovi zakonskog izdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenog izdržavanja zbog smrti davaoca izdržavanja.

Primjena odredaba

Član 165

Odredbe čl. 158. do 164. ovog zakona na odgovarajući se način primjenjuju i na izvršenje na drugim stalnim novčanim primanjima izvršenika.

5. Izvršenje na potraživanju po računu kod banke

Prinudno izvršenje

Član 166*

(1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se sprovesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese sa transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja ili njegovog punomoćnika, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke, da isplati taj iznos tražiocu izvršenja ili njegovom punomoćniku u gotovom novcu.

(3) Izvršenje na novčanom potraživanju, koje po štednom ulogu, tekućem ili žiroračunu, deviznom i drugim računima kod banke izuzev transakcijskog računa, pripada izvršeniku, određuje se tako što se rješenjem o izvršenju nalaže banci da novčani iznos za koji je određeno izvršenje isplati tražiocu izvršenja ili njegovom punomoćniku nakon izvršnosti rješenja o izvršenju. To rješenje ima dejstvo rješenja o izvršenju kojim su određeni zapljena novčanog potraživanja i prenos radi naplate.

(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odrediće se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu, te broj računa tražioca izvršenja ili njegovog punomoćnika na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.

(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenog rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prenose. Podaci koji se dostavljaju a koji se odnose na međubankarske prenose moraju sadržavati, između ostalog, ime primaoca i broj računa u odredišnoj banci.

(6) Ugovor o štednom ulogu i svakom drugom depozitu se raskida po sili zakona danom izvršnosti rješenja o izvršenju bez obzira da li je oročen ili ne. Po namirenju potraživanja primijeniće se ugovorne odredbe o raskidu ovih ugovora.

(7) Odredbe ovog člana ne primjenjuju se na novčana sredstva potrebna za obavljanje poslova od opšteg interesa Republike Srpske, gradova i opština koja se nalaze kod banaka u Republici Srpskoj ili banaka na području Bosne i Herecegovine.

st. (8) i (9) (prestalo da važi)

Redoslijed naplate

Član 167

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju, ako zakonom nije drugačije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može sprovesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđenog rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Povremena davanja

Član 168

(1) Ako je rješenjem o izvršenju banci naloženo plaćanje određenih iznosa u određenim razmacima, to će lice obavljati isplate u skladu s nalogom iz rješenja o izvršenju.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, redoslijed naplate svih budućih rata računa se prema vremenu dostave rješenja o izvršenju.

(3) Banka vodi posebnu evidenciju rješenja o izvršenju kojim su naložena buduća povremena plaćanja.

Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu

Član 169

(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini da naplati izvršno potraživanje zbog nedostatka sredstava na računu, držaće rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno.

(3) O tome da nema sredstava na računu, banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

Postupak u slučaju smetnji za sprovođenje izvršenja

Član 170

(1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržaće rješenje o izvršenju, izvršiti zapljenu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.

(2) Ako se radi o smetnjama trajne prirode sud će obustaviti postupak a u slučaju drugih razloga obavijestiće tražioca izvršenja i banku o daljem postupanju.

Izvršenje prema solidarnom izvršeniku

Član 171

(1) Ako na osnovu izvršne isprave dva ili više izvršenika solidarno odgovaraju, sud će, na prijedlog tražioca izvršenja, protiv njih donijeti jedno rješenje o izvršenju kojim se vrši zapljena računa izvršenika, u iznosima određenim rješenjem o izvršenju.

(2) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje odrediti redoslijed po kojem će se obaviti naplata od pojedinih izvršenika, a ako to nije učinjeno, naplata će se obaviti onim redom kojim su oni navedeni u prijedlogu.

(3) Namirenje se vrši po odredbama iz stava 2. ovog člana tako da banka koja nema dovoljno sredstava na računima izvršenika dostavlja rješenje o izvršenju na sprovođenje banci narednog izvršenika uz izvještaj o do tada sprovedenom izvršenju, o čemu obavještava sud bez odlaganja.

Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica

Član 172

Ukoliko izvršenik ima novčana sredstava na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.

Izvršenje na sredstvima na deviznom računu

Član 173

Ako se izvršenje sprovodi radi naplate potraživanja u drugim novčanim sredstvima, sredstva s deviznog računa izvršenika preračunavaju se u ta sredstva po kursu po kojem bi banka kod koje se vodi račun obavila to preračunavanje na zahtjev izvršenika i isplata se obavlja po pravilima o isplatama s računa koji se vode u tim sredstvima.

Izvršenje radi naplate potraživanja u stranoj valuti

Član 174

(1) Ako potraživanje utvrđeno u izvršnoj ispravi glasi na stranu valutu i ako izvršenik ima devizni račun u toj valuti, rješenjem o izvršenju naložiće se banci kod koje se vodi devizni račun izvršenika da prenese odgovarajući iznos u stranoj valuti s računa izvršenika na račun tražioca izvršenja, ili da isplatu u stranoj valuti izvrši na neki drugi dozvoljen način.

(2) Tražilac izvršenja može zatražiti da se izvršenje radi namirenja njegovog potraživanja u određenoj stranoj valuti odredi i sprovede na drugim računima ili predmetima izvršenika kao izvršenje radi naplate potraživanja u iznosu koji je potreban da bi se od ovlašćenog lica kupila dužna devizna sredstva.

(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primjenjuju se i kada se izvršenje određuje protiv izvršenika koji nisu pravna lica.

Odgovornost banaka za štetu

Član 175

Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima, odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po opštim pravilima o naknadi štete.

Primjena odredbi glave XII ovog zakona

Član 176

U izvršenju na potraživanju po računu kod banke na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 136. do 157. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.

XIII – IZVRŠENjE NA POTRAŽIVANjU DA SE PREDAJU ILI ISPORUČE POKRETNE STVARI ILI DA SE PREDA NEPOKRETNOST

1. Opšte odredbe

Mjesna nadležnost

Član 177

Za odlučivanje o izvršnom prijedlogu na izvršenikovom potraživanju da mu se preda određena pokretna ili nepokretna stvar ili da mu se isporuči određena količina pokretnih stvari i za sprovedbu tog izvršenja mjesno je nadležan sud na čijem se području nalaze te stvari.

Izvršne radnje

Član 178

Izvršenje na izvršenikovom potraživanju da se predaju ili isporuče pokretne stvari ili da se preda nepokretnost sprovodi se zapljenom tog potraživanja, njegovim prenosom na tražioca izvršenja i prodajom stvari.

Dejstvo prenosa

Član 179

Prenos zaplijenjenog izvršenikovog potraživanja ima dejstvo prenosa novčanog potraživanja radi naplate.

Nedospjelost izvršenikovog potraživanja

Član 180

Ako izvršenikovo potraživanje još nije dospjelo, sud će naložiti izvršenikovom dužniku predaju stvari nakon dospijeća.

Tužba protiv izvršenikovog dužnika

Član 181

Protiv izvršenikovog dužnika koji nije voljan stvari da preda, tražilac izvršenja može tužbom tražiti predaju, ako o obavezi predaje nema izvršnu ispravu.

Primjena odredbi o izvršenju na novčanom potraživanju

Član 182

Odredbe glave XII ovog zakona o izvršenju na novčanom potraživanju izvršenika na odgovarajući se način primjenjuju i na izvršenje na potraživanju da se predaju ili isporuče pokretne stvari ili da se preda nepokretnost, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.

2. Pokretne stvari

Predaja stvari na čuvanje

Član 183

(1) Rješenjem kojim se određuje prenos izvršenikovog potraživanja sud će po prijedlogu tražioca izvršenja, naložiti izvršenikovom dužniku da pokretne stvari na koje se to potraživanje odnosi sam čuva, ako na to pristane, odnosno preda službenom licu ili drugom licu na čuvanje.

(2) Na čuvanje stvari na odgovarajući se način primjenjuju odredbe člana 122. ovog zakona.

Prodaja stvari i namirenje tražioca izvršenja

Član 184

Prodaja pokretnih stvari predatih na čuvanje, te namirenje tražioca izvršenja obavljaju se prema odredbama glave XI ovog zakona o izvršenju na pokretnim stvarima.

3. Nepokretnosti

Predaja tražiocu izvršenja

Član 185

(1) Rješenjem kojim se određuje prenos izvršenikovog potraživanja sud će naložiti izvršenikovom dužniku da nepokretnost na koju se to potraživanje odnosi preda tražiocu izvršenja.

(2) Tražilac izvršenja je dužan nepokretnošću, u ime i za račun izvršenika, upravljati kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin, i da sudu, na njegov zahtjev, položi račun o upravljanju.

Prodaja i namirenje tražioca izvršenja

Član 186

(1) Tražilac izvršenja može radi namirenja svog potraživanja, u roku koji ne može biti duži od 30 dana od dana kad mu je nepokretnost predana, predložiti sudu prodaju te nepokretnosti.

(2) Ako tražilac izvršenja ne predloži blagovremeno prodaju, sud će obustaviti izvršenje i ukinuti sve sprovedene izvršne radnje.

(3) Nepokretnost se prodaje i tražilac izvršenja namiruje prema odredbama glave X ovog zakona o izvršenju na nepokretnostima.

XIV – IZVRŠENjE NA DIONICI I OSTALIM REGISTROVANIM HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI, TE NA ČLANSKOM UDJELU U PRAVNOM LICU

Mjesna nadležnost

Član 187

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na dionici i ostalim registrovanim hartijama od vrijednosti (u daljem tekstu: dionice), te osnivačkom ili drugom udjelu u pravnom licu i za sprovedbu tog izvršenja mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište, odnosno sjedište izvršenika kao vlasnika dionice ili udjela.

(2) U slučaju da izvršenik nema prebivalište, odnosno boravište ili sjedište na području Bosne i Hercegovine, mjesno je nadležan sud prema mjestu sjedišta emitenta hartije od vrijednosti, odnosno sjedište pravnog lica u kojem izvršenik ima udio.

Izvršne radnje

Član 188

(1) Na dionici izvršenje se sprovodi zapljenom dionice, njenom procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja. Izuzetno, dionica se na prijedlog tražioca izvršenja a uz saglasnost izvršenika može prenijeti na tražioca izvršenja u nominalnoj vrijednosti, umjesto isplate.

(2) Na udjelu u pravnom licu izvršenje se sprovodi zapljenom udjela, njegovom procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja.

(3) Izvršne radnje iz ovog člana sprovode se i kada je ugovorom ili pravilima pravnog lica ograničeno ili zabranjeno raspolaganje dionicama ili udjelima.

Zapljena dionice

Član 189

(1) Zapljena dionice obavlja se dostavom rješenja o izvršenju Centralnom registru hartija od vrijednosti RS. Zapljenom tražilac izvršenja stiče založno pravo na dionici. Rješenje o izvršenju se istovremeno dostavlja depozitaru i emitentu dionice.

(2) Centralni registar hartija od vrijednosti RS dužan je u Centralnom registru upisati da je na dionici zasnovano založno pravo u korist tražioca izvršenja momentom prijema rješenja o izvršenju. Centralni registar je dužan bez odlaganja obavijestiti sud o zakonskim smetnjama za zasnivanje založnog prava.

(3) Nakon upisa zapljene u Centralnom registru hartija od vrijednosti RS, Centralni registar ne smije u odnosu na zaplijenjene dionice obaviti u Centralnom registru bilo koji upis na osnovu raspolaganja izvršenika. Centralni registar je dužan bez odlaganja obavijestiti sud o svakoj promjeni u pogledu zaplijenjenih dionica, posebno o prisilnom izvršenju radi naplate kojeg drugog potraživanja ili o obezbjeđenju takvog potraživanja.

(4) Izvršeniku je zabranjeno raspolagati zaplijenjenom dionicom. Upozorenje o toj zabrani, te o krivičnopravnim posljedicama njene povrede unijeće se u rješenje o izvršenju.

Procjena i prodaja dionica, te namirenje tražilaca izvršenja

Član 190

(1) Dionice koje se po zakonu i propisima Komisije za hartije od vrijednosti obavezno uvrštavaju u promet na berzi i drugim uređenim javnim tržištima prodaju se u skladu sa Zakonom o tržištu hartija od vrijednosti, uz posredovanje brokera kojeg sud odabere, nakon izvršnosti rješenja o izvršenju. Namirenje lica u postupku izvršenja obavlja se uz odgovarajuću primjenu odredbi glave XI ovog zakona o izvršenju na pokretnim stvarima.

(2) Dionice koje se po zakonu i propisima Komisije za hartije od vrijednosti obavezno ne uvrštavaju u promet na berzi i drugim uređenim javnim tržištima prodaju se na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom. Neposrednom pogodbom dionice prodaje sudski izvršilac ili lice ovlašćeno za prodaju dionica kojem je sud povjerio prodaju. Sudski izvršilac ili lice ovlašćeno za prodaju dionica sklapaju ugovor o prodaji dionica u ime izvršenika na osnovu zaključka suda koji ih na to ovlašćuje.

(3) Ako se dionice prodaju na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom, procjena, utvrđivanje prodajne cijene i prodaja dionica, te namirenje tražioca izvršenja obavljaju se uz odgovarajuću primjenu odredbi glave XI ovog zakona o izvršenju na pokretnim stvarima.

(4) Ako se dionice iz stava 1. ovog člana ne prodaju u roku od dva mjeseca od dana prve ponude za prodaju na berzi ili u slučaju neuspjele prodaje iz stava 2. ovog člana, tražilac izvršenja može zahtijevati izvršenje putem prenosa dionice u svojinu, umjesto isplate. Rješenje o prenosu dionice se dostavlja Centralnom registru hartija od vrijednosti RS.

(5) Sud će o ovom pravu izvijestiti tražioca izvršenja kada se ispune uslovi iz stava 4. ovog člana i pozvati ga da u određenom roku podnese prijavu za prenos dionica.

(6) Ako tražilac izvršenja ne podnese prijavu iz stava 5. ovog člana, postupak će se obustaviti.

Izvršenje na osnivačkom ili drugom udjelu u pravnom licu

Član 191

(1) Zapljena osnivačkog ili drugog udjela vrši se dostavljanjem rješenja o izvršenju registarskom sudu, odnosno drugom nadležnom registarskom organu radi zabilježbe založnog prava.

(2) Odredbe glave XIV i odredbe ovog zakona o izvršenju na pokretnim stvarima na odgovarajući se način primjenjuju i na izvršenje na osnivačkom ili drugom udjelu u pravnom licu.

Pravo preče kupovine

Član 192

Ako drugi dioničari, odnosno suosnivači ili sunosioci udjela imaju pravo preče kupovine zasnovano na zakonu, ugovoru ili pravilima pravnog lica, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe člana 83. ovog zakona.

XV – IZVRŠENjE NA DRUGIM IMOVINSKIM PRAVIMA

Izvršne radnje

Član 193

Izvršenje na patentu, tehničkom unapređenju, plodouživanju i nekom sličnom izvršenikovom pravu, sprovodi se zapljenom tog prava, te njegovim unovčenjem u skladu s odredbama ovog zakona o prodaji pokretnih stvari.

V. IZVRŠENjE RADI OSTVARENjA NENOVČANOG POTRAŽIVANjA

XVI – SUDSKI PENALI

Izricanje sudskih penala

Član 194

(1) Kad izvršenik ne izvrši u roku neku svoju nenovčanu obavezu utvrđenu izvršnom ispravom, sud koji bi bio nadležan da odredi izvršenje na nenovčanom potraživanju će u izvršnom postupku, na prijedlog tražioca izvršenja, rješenjem odrediti izvršeniku naknadni primjereni rok i izreći izvršeniku da će, ako svoju obavezu ne ispuni u tom roku, biti dužan da isplati tražiocu izvršenja određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali) u smislu pravila o obligacionim odnosima, počev od isteka tog roka.

(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se izjaviti samo žalba u roku od osam dana. Žalba ne odlaže izvršenje.

(3) Naknadno određeni primjereni rok iz stava 1. ovog člana počinje teći od dostave izvršeniku prvostepenog rješenja kojim je taj rok određen. Žalba ne utiče na tok tog roka.

(4) Ako izvršenik najkasnije u roku od 15 dana nakon pravosnažnosti rješenja iz stava 1. ovog člana ispuni svoju obavezu, sud može u istom izvršnom postupku na zahtjev izvršenika podnesenim u roku od osam dana od ispunjenja obaveze, smanjiti iznos dosuđenih penala, vodeći računa o svrsi zbog koje je naredio njihovo plaćanje. Podnošenje tog zahtjeva bez uticaja je na određivanje i sprovođenje izvršenja na osnovu pravosnažnog rješenja o plaćanju sudskih penala iz stava 1. ovog člana.

(5) Plaćanje sudskih penala može se tražiti sve dok se, na osnovu izvršne isprave, ne predloži izvršenje radi ostvarenja nenovčanog potraživanja.

(6) Pravo na sudske penale prestaje od dana podnošenja prijedloga za izvršenje iz stava 5. ovog člana. Prinudna naplata sudskih penala dospjelih do tog dana može se tražiti u smislu člana 195. ovog zakona.

(7) Ako izvršenje iz stava 6. ovog člana bude obustavljeno, pravo tražioca izvršenja na sudske penale oživljava.

Izvršenje radi naplate dosuđenih penala

Član 195

(1) Na osnovu pravosnažnog rješenja o plaćanju sudskih penala iz člana 194. ovog zakona, sud će u istom izvršnom postupku u kojem je donio to rješenje, na prijedlog tražioca izvršenja, donijeti rješenje o izvršenju radi prinudne naplate dosuđenih penala.

(2) Ako izvršenik u prigovoru protiv rješenja o izvršenju istakne da je svoju obavezu ispunio, sud će njegov prigovor prihvatiti u izvršnom postupku samo ako njegovu osnovanost dokaže javnom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne isprave.

XVII – IZVRŠENjE RADI PREDAJE I ISPORUKE POKRETNIH STVARI

Mjesna nadležnost

Član 196

Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje radi predaje jedne ili više određenih stvari ili radi isporuke određene količine zamjenjivih stvari, te za sprovođenje izvršenja, nadležan je sud na čijem se području nalaze stvari.

Izvršenje radi predaje određenih stvari koje se nalaze kod izvršenika ili trećeg lica

Član 197

(1) Izvršenje radi predaje jedne ili više određenih stvari koje se nalaze kod izvršenika sprovodi se tako što sudski izvršilac oduzima te stvari od izvršenika i predaje ih uz potvrdu tražiocu izvršenja.

(2) Na način iz stava 1. ovog člana izvršenje će se sprovesti i kad se stvari nalaze kod trećeg lica koje ih je voljno predati sudskom izvršiocu.

(3) Ako treće lice nije voljno predati stvari, tražilac izvršenja može sudu predložiti da na njega prenese izvršenikovo potraživanje prema trećem licu na predaju stvari.

(4) Na postupak po prijedlogu iz stava 3. ovog člana primjenjuju se odredbe glave XVII ovoga zakona o izvršenju na potraživanju izvršenika da se predaju ili isporuče pokretne stvari.

Izvršenje radi predaje određenih stvari koje se nisu mogle naći kod izvršenika niti kod trećeg lica

Član 198

(1) Ako stvari nisu nađene niti kod izvršenika niti kod trećeg lica, sud će u istom postupku, na prijedlog tražioca izvršenja, procijeniti vrijednost tih stvari i rješenjem naložiti izvršeniku da tražiocu izvršenja u određenom roku isplati iznos te vrijednosti.

(2) Tražilac izvršenja može prijedlog iz stava 1. ovog člana podnijeti u roku od tri dana od dana obavijesti da stvari nisu nađene. Ako tražilac izvršenja ne podnese taj prijedlog u određenom roku, sud će obustaviti izvršenje.

(3) Na osnovu rješenja iz stava 1. ovog člana tražilac izvršenja može predložiti u istom postupku izvršenje radi naplate dosuđenog iznosa. Taj se prijedlog mora podnijeti najkasnije u roku od osam dana od donošenja rješenja iz stava 1. ovog člana.

(4) Ako prijedlog iz stava 3. ovog člana ne bude podnesen u određenom roku, sud će obustaviti izvršenje, te ukinuti rješenje iz stava 1. ovog člana i druge sprovedene radnje.

(5) Tražilac izvršenja može zajedno s prijedlogom za izvršenje iz člana 197. st. 1. i 2. ovog zakona spojiti i prijedlog za donošenje rješenja iz stava 1. ovog člana. U tom se slučaju izvršenje prema članu 197. ovog zakona i postupak iz ovog člana sprovode istovremeno. Sud može odrediti izvršenje u smislu odredbe stava 3. ovog člana i započeti s njenim sprovođenjem, ali se radnje unovčenja zaplijenjenih dijelova imovine izvršenika ili prenos sredstava s njegovog računa ne mogu sprovesti prije nego što se utvrdi da se izvršenje iz člana 197. st. 1. i 2. ovog zakona nije moglo sprovesti.

(6) Ako se izvršenje iz člana 197. st. 1. i 2. ovog zakona sprovede, sud će, po službenoj dužnosti, obustaviti izvršenje, te ukinuti rješenje iz stava 1. ovog člana i druge sprovedene radnje u smislu odredbe stava 5. ovog člana. U tom slučaju tražilac izvršenja snosi u cijelosti troškove izazvane podnošenjem prijedloga iz stava 5. ovog člana.

Izvršenje radi isporuke zamjenljivih stvari koje se nalaze kod izvršenika ili trećeg lica

Član 199

Ako je izvršnom ispravom utvrđena obaveza na isporuku određene količine zamjenjivih stvari koje se nalaze kod izvršenika ili trećeg lica, izvršenje se sprovodi na način propisan za predaju određenih stvari.

Izvršenje kad zamjenjive stvari nisu nađene niti kod izvršenika niti kod trećeg lica

Član 200

(1) Ako stvari nisu nađene niti kod izvršenika, niti kod trećeg lica, izvršenje će se sprovesti uz odgovarajuću primjenu odredbi člana 198. ovog zakona. Prilikom procjene vrijednosti stvari uzeće se u obzir potreba njihove nabave na drugoj strani.

(2) Ako tokom izvršnog postupka dođe do promjene vrijednosti zamjenjivih stvari, tražilac izvršenja može zatražiti od suda novu procjenu, te naložiti izvršeniku plaćanje razlike u vrijednosti. U tom slučaju primjenjuju se na odgovarajući način odredbe stava 1. ovog člana.

Pravo na naknadu štete

Član 201

Odredbama glave XVII ovog zakona ne dira se u pravo tražioca izvršenja da u parnici traži od izvršenika naknadu štete koja mu je nanesena tim što mu predaja, odnosno isporuka stvari nije obavljena.

XVIII – IZVRŠENjE RADI ISPRAŽNjENjA I PREDAJE NEPOKRETNE STVARI

Mjesna nadležnost

Član 202

Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti i za sprovedbu tog izvršenja mjesno je nadležan sud na čijem se području nepokretnost nalazi.

Način sprovođenja izvršenja

Član 203

(1) Izvršenje radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti sprovodi se tako da sudski izvršilac, nakon što udalji lica i ukloni stvari s te nepokretnosti, predaje nepokretnost u posjed tražioca izvršenja.

(2) Ispražnjenju i predaji nepokretnosti može se pristupiti nakon isteka osam dana od dana dostave rješenja o izvršenju ako prigovor nije izjavljen, odnosno dostave rješenja kojim je prigovor izvršenika odbijen.

(3) Ako je to potrebno, sud će protiv lica koja ometaju sprovođenje izvršenja izreći novčane kazne iz člana 17. ovog zakona.

(4) Ukoliko izvršenje o predaji nepokretnosti, istovremeno treba izvršiti u Republici Srpskoj i nekoj stranoj državi, sud će postupiti u smislu čl. 1. i 2. ovog zakona.

(5) Na zahtjev suda policija i organ socijalnog staranja dužni su pružiti svu potrebnu pomoć u sprovođenju radnji iz stava 1. ovog člana.

(6) Potrebnu radnu snagu i prevozna sredstva radi sprovođenja izvršenja dužan je obezbijediti tražilac izvršenja na zahtjev sudskog izvršioca, koji tražiocu izvršenja mora biti saopšten najkasnije osam dana prije sprovođenja izvršenja.

Uklanjanje pokretnih stvari

Član 204

(1) Pokretne stvari koje su uklonjene s nepokretnosti predaju se izvršeniku, a ako on nije prisutan, odraslom članu njegovog domaćinstva ili njegovom punomoćniku.

(2) Ako pri preduzimanju izvršnih radnji nije prisutno nijedno od lica kojem se stvari mogu predati, ili ih ta lica neće da prime, stvari se predaju na čuvanje drugom licu, na trošak izvršenika. Tražilac izvršenja je dužan obezbijediti drugo lice kojem će se predati uklonjene stvari. Tražilac izvršenja može sam preuzeti stvari izvršenika na čuvanje.

(3) Uklonjene stvari predaje na čuvanje drugom licu ili tražiocu izvršenja sudski izvršilac. Radnju sudskog izvršioca potvrđuje sud zaključkom. Sud može naknadno zaključkom odrediti da se stvari povjere nekom trećem licu umjesto onom kome su predate.

(4) O predaji drugom licu i o troškovima čuvanja sud obavještava izvršenika, ako je to moguće, ostavljajući mu primjeren rok u kojem može zatražiti predaju stvari nakon što nadoknadi troškove čuvanja.

(5) Uz obavijest iz stava 4. ovog člana sud će upozoriti izvršenika da će, nakon isteka određenog roka, stvari biti prodate i da će se iz prodajne cijene namiriti troškovi čuvanja i prodaje stvari.

Prodaja pokretnih stvari

Član 205

(1) Sud će po službenoj dužnosti odrediti zaključkom prodaju stvari za račun izvršenika, ako ovaj u ostavljenom roku ne zatraži njihovu predaju i ne naknadi troškove čuvanja.

(2) Dio cijene postignut prodajom koji preostane nakon podmirenja troškova čuvanja i prodaje stvari polaže se kod suda, u korist izvršenika.

(3) Prodaja stvari obavlja se po odredbama glave XI ovog zakona o izvršenju na pokretnim stvarima.

Izvršenje radi naplate troškova postupka

Član 206

(1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti zatražiti da se zajedno s izvršenjem odredi izvršenje na izvršenikovim pokretnim stvarima koje treba ukloniti s nepokretnosti radi naplate troškova izvršnog postupka.

(2) Izvršenje iz stava 1. ovog člana određuje se i sprovodi po pravilima ovog zakona o izvršenju na izvršenikovim pokretnim stvarima radi naplate novčanog potraživanja, a na prijedlog tražioca izvršenja. Sud rješenjem određuje izvršenje.

XIX – IZVRŠENjE RADI OSTVARENjA POTRAŽIVANjA NA RADNjU, TRPLjENjE ILI NEČINjENjE

Mjesna nadležnost

Član 207

Ako je izvršenik dužan po izvršnoj ispravi da obavi određenu radnju ili da trpi određene radnje ili da se suzdrži od određene radnje, za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje i za sprovedbu izvršenja mjesno je nadležan sud na čijem području izvršenik treba da ispuni obavezu po izvršnoj ispravi.

Izvršenje radi ostvarenja obaveze na radnju koju može obaviti i drugo lice

Član 208

(1) Izvršenje radi ostvarenja obaveze na radnju koju može obaviti i drugo lice sprovodi se tako da sud ovlašćuje tražioca izvršenja da na trošak izvršenika povjeri drugom licu da tu radnju obavi ili da je obavi on sam.

(2) U prijedlogu za izvršenje tražilac izvršenja može predložiti da sud rješenjem naloži izvršeniku da unaprijed položi kod suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane drugog lica ili tražioca izvršenja. Visinu iznosa sud određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir, po mogućnosti, troškovnik lica ovlašćenog za obavljanje takve radnje koji uz prijedlog za izvršenje priloži tražilac izvršenja.

(3) Konačno rješenje o visini troškova iz stava 2. ovog člana sud donosi na prijedlog tražioca izvršenja, odnosno izvršenika. Ako se naknadno pokaže da je na osnovu rješenja iz stava 2. ovog člana pribavljeno od izvršenika više sredstava nego što je bilo potrebno za pokriće troškova obavljanja radnje i troškova izvršnog postupka, sud će, na izvršenikov prijedlog, razliku vratiti izvršeniku ako on raspolaže sredstvima pribavljenim od izvršenika, odnosno naložiće tražiocu izvršenja da u određenom roku tu razliku vrati ako je njemu stavljena na raspolaganje.

Izvršenje radi ostvarenja obaveze na radnju koju može obaviti samo izvršenik

Član 209

(1) Ako radnju može obaviti samo izvršenik, sud će rješenjem o izvršenju odrediti izvršeniku primjereni rok za ispunjenje obaveze.

(2) Rješenjem o izvršenju sud će istovremeno zaprijetiti izvršeniku, a i odgovornim licima u izvršeniku pravnom licu da će im izricati novčane kazne u skladu sa članom 17. ovog zakona ako u određenom roku ne ispuni obavezu.

(3) Ako izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni obavezu, sud će, na prijedlog tražioca izvršenja dalje postupati po odredbama člana 17. ovog zakona.

(4) Izvršenik koji je ispunio svoju obavezu u roku koji mu je sud odredio, dužan je da bez odlaganja o tome obavijesti sud i priloži nesumnjive dokaze o tome. Nesumnjivim će se dokazom smatrati ovjerena pisana izjava tražioca izvršenja o tome da je radnja obavljena, zapisnik sudskog izvršioca o obavljanju radnje, nalaz i mišljenje sudskog vještaka da je radnja obavljena i sl. U protivnom, smatraće se da radnja nije obavljena.

(5) Ako radnja koju može obaviti samo izvršenik ne ovisi isključivo o njegovoj volji (npr. stvaranje određenog umjetničkog djela i sl.), tražilac izvršenja nema pravo da traži izvršenje iz stava 1. ovog člana, već samo nadoknadu štete.

Izvršenje radi ostvarenja obaveze na trpljenje i nečinjenje

Član 210

(1) Ako je izvršenik dužan da trpi preduzimanje neke radnje ili se suzdržava od njenog preduzimanja, sud će, na prijedlog tražioca izvršenja koji tvrdi da se izvršenik ponaša protivno svojoj obavezi, rješenjem naložiti izvršeniku da se ponaša u skladu sa svojom obavezom i zaprijetiti mu novčanom kaznom u skladu sa članom 17. ovog zakona ako se nastavi tako ponašati.

(2) Tražilac izvršenja može podnijeti prijedlog da se izvršeniku izrekne novčana kazna zato što se i nakon naloga suda ponašao protivno svojoj obavezi, u roku od 15 dana od saznanja za takvo ponašanje, a najkasnije u roku od jedne godine od povrede obaveze. Ako ovi rokovi bezuspješno proteknu sud će rješenjem odbiti zahtjev za izricanje novčane kazne i obustaviti postupak a tražilac izvršenja gubi pravo na podnošenje novog prijedloga za izvršenje na osnovu iste izvršne isprave.

(3) Na izvršenje iz stava 1. ovog člana na odgovarajući se način primjenjuju odredbe člana 209. ovog zakona.

Izvršenje radi uspostavljanja pređašnjeg stanja

Član 211

(1) Ako je zbog ponašanja izvršenika protivno obavezi iz izvršne isprave nastala promjena koja nije u skladu s pravom tražioca izvršenja sud će ovlastiti tražioca izvršenja, na njegov prijedlog, da sam, a po potrebi i uz pomoć sudskog izvršioca, uspostavi pređašnje stanje na trošak i rizik izvršenika.

(2) U pogledu polaganja iznosa potrebnog za podmirenje troškova za uspostavljanje pređašnjeg stanja i određivanja konačne visine tih troškova primjenjuju se odredbe o troškovima za izvršenje radnje koju mogu, pored izvršenika, obaviti i druga lica.

(3) Ako je do promjena iz stava 1. ovog člana došlo nakon nastanka izvršne isprave, sud će postupiti u skladu s odredbom stava 1. ovog člana tek pošto utvrdi da je do promjene došlo zbog ponašanja izvršenika.

Ponovno smetanje posjeda

Član 212

(1) Ako je na osnovu izvršne isprave, donesene u postupku zbog smetanja posjeda, izvršenje sprovedeno, ili je izvršenik dobrovoljno ispunio svoju obavezu, pa poslije toga ponovo učini smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od pređašnjeg, sud će na prijedlog tražioca izvršenja, na osnovu iste izvršne isprave, ako je njom zabranjeno takvo buduće ponašanje, donijeti novo rješenje o izvršenju radi uspostave pređašnjeg stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti izvršeniku izricanjem novčane kazne ako ponovo počini smetanje posjeda. U tom se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 209. i 210. ovog zakona.

(2) Prijedlog za izvršenje iz stava 1. ovog člana tražilac izvršenja može podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od godine dana nakon ponovljenog smetanja.

Pravo na naknadu štete

Član 213

Odredbama glave XIX ovog zakona ne dira se u pravo tražioca izvršenja da u parnici traži naknadu štete koja mu je nanesena tim što se izvršenik ponašao protivno svojoj obavezi utvrđenoj u izvršnoj ispravi.

XX – IZVRŠENjE RADI VRAĆANjA ZAPOSLENOG NA RAD, ODNOSNO U SLUŽBU

Mjesna nadležnost

Član 214

Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da zaposlenika vrati na rad i da člana tijela izvršenika vrati u službu i za sprovedbu izvršenja, mjesno je nadležan sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

Rok za podnošenje prijedloga za izvršenje

Član 215

(1) Prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da zaposlenog vrati na rad, odnosno službu može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je tražilac izvršenja stekao pravo da taj prijedlog podnese.

(2) Smatra se da je radnik stekao pravo da podnese prijedlog iz stava 1. ovog člana po protoku roka za dobrovoljno izvršenje određeno u izvršnoj ispravi.

Način sprovođenja izvršenja

Član 216

Izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je izvršeniku naloženo da tražioca izvršenja vrati na rad, odnosno u službu sprovodi se primjenom odgovarajućih odredbi člana 17. i odredbama glave XIX ovog zakona o izvršenju radi ostvarenja obaveze na radnju koju može obaviti samo izvršenik.

Nadoknada plate u slučaju vraćanja zaposlenog na rad

Član 217

(1) Tražilac izvršenja koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad, odnosno u službu, može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je izvršenik dužan isplatiti na ime plate mjesečne iznose dospjele od pravosnažnosti odluke pa dok ponovo ne bude vraćen na posao, te odrediti izvršenje radi naplate dosuđenih iznosa.

(2) Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za izvršenje radi vraćanja na rad ili može biti podnesen naknadno do završetka izvršnog postupka.

(3) Rješenje kojim se prijedlog za naknadu prihvata ima dejstvo rješenja kojim se utvrđuje postojanje obaveze izvršenika i dejstvo rješenja o izvršenju.

(4) Izvršenik može predložiti da se rješenje iz stava 3. ovog člana stavi izvan snage, ako su se nakon njegovog donošenja izmijenile okolnosti na osnovu kojih je doneseno.

(5) Mjesečna nadoknada plate određuje se u iznosu koji bi tražilac izvršenja ostvario da je bio na radu. Mjesečna nadoknada obuhvata i plaćanje poreza, te drugih davanja po osnovi plate.

(6) Tražilac izvršenja može svoje pravo na naknadu ostvarivati i u posebnom postupku pred sudom.

(7) Ako je sud djelimično prihvatio zahtjev za isplatu naknade, uputiće tražioca izvršenja da ostatak ostvaruje u postupku pred sudom.

XXI – IZVRŠENjE DIOBOM STVARI

Mjesna nadležnost

Član 218

Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje diobom zajedničke stvari i za sprovedbu tog izvršenja mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi stvar.

Fizička dioba

Član 219

(1) Fizičku diobu zajedničke stvari sud će odrediti ako je takva dioba predviđena izvršnom ispravom.

(2) Pojedine radnje sprovođenja fizičke diobe preduzima, prema okolnostima slučaja, sudija ili po njegovom ovlaštenju stručni saradnik ili sudski izvršilac.

(3) Sud će pozvati učesnike da prisustvuju sprovođenju diobe.

(4) U slučaju potrebe sud će odrediti i vještačenje.

Dioba prodajom

Član 220

Ako na osnovu izvršne isprave zajedničku stvar treba, radi njene diobe, prodati, prodaja će se obaviti na način propisan ovim zakonom za izvršenje na pokretnoj ili nepokretnoj stvari, osim ako se stranke o pojedinim pitanjima drugačije ne sporazumiju.

Određivanje načina diobe rješenjem suda

Član 221

(1) Sud odlučuje, po propisima o svojinskopravnim odnosima, hoće li se dioba obaviti fizički ili prodajom, ako izvršnom ispravom način diobe nije određen niti su se stranke o tome sporazumjele.

(2) Dioba će se obaviti prodajom ako se u izvršnom postupku utvrdi da fizička dioba, određena izvršnom ispravom, nije moguća ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari.

Troškovi postupka

Član 222

(1) Troškove sprovođenja izvršenja po odredbama glave XXI ovog zakona, snose svi sudionici srazmjerno vrijednosti svojih udjela u zajedničkoj stvari.

(2) Stranka koja je prouzrokovala posebne troškove dužna ih je naknaditi onim strankama koje su ih imale.

XXII – OSTVARENjE POTRAŽIVANjA NA DAVANjE IZJAVE VOLjE I UPISIVANjE U JAVNE REGISTRE

Bezuslovno potraživanje

Član 223

(1) Ako je dužnik odlukom koja ima svojstvo izvršne isprave obavezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu sadržine kao u izvršnoj ispravi dao momentom pravosnažnosti te odluke.

(2) Ako je dužnik sudskim ili upravnim poravnanjem obavezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu sadržine kao u poravnanju dao danom dospijeća njegove obaveze.

Uslovno potraživanje

Član 224

Ako ispunjenje potraživanja na davanje izjave volje zavisi od ispunjenja neke obaveze povjerioca ili kojeg drugog uslova, smatra se da je dužnik dao izjavu volje kad povjerilac ispuni svoju obavezu ili kad bude ispunjen koji drugi uslov.

Upis prava u javne registre

Član 225

(1) Odredbe čl. 223. i 224. ovog zakona na odgovarajući način i saglasno pravilima vođenja javnih knjiga primijeniće se kada je izvršnom ispravom utvrđena obaveza davanja isprave podobne za upis u javni registar.

(2) Ako je izvršnom ispravom naložen upis u javni registar, obaviće se na osnovu izvršne isprave na koju je stavljena potvrda o izvršnosti.

XXIII – PREDAJA DJETETA

Mjesna nadležnost

Član 226

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje odluke suda kojom se naređuje predaja djeteta roditelju ili drugom licu, odnosno organizaciji kojoj je dijete povjereno na čuvanje i vaspitanje, nadležan je sud koji je opšte mjesno nadležan za stranku koja zahtijeva izvršenje, kao i sud na čijem se području zatekne dijete.

(2) Za provođenje izvršenja mjesno je nadležan sud na čijem se području zatekne dijete.

Način provođenja izvršenja

Član 227

(1) Prilikom provođenja izvršenja, sud posebno vodi računa o potrebi da se u najvećoj mjeri zaštiti interes djeteta.

(2) Sud će rješenjem o izvršenju izvršeniku ostaviti rok od tri dana od dana dostavljanja rješenja da preda dijete roditelju ili drugom licu, odnosno organizaciji kojoj je dijete povjereno na čuvanje i vaspitanje, pod prijetnjom izvršenja novčane kazne.

(3) Novčana kazna se izriče i njeno izvršenje provodi prema odredbama ovog zakona o izvršenju radnje koju može izvršiti samo izvršenik.

(4) Ako se izvršenje nije moglo provesti izricanjem i izvršenjem odluke o novčanoj kazni, izvršenje će se provesti oduzimanjem djeteta od lica kod kojeg se dijete nalazi i predajom djeteta roditelju, odnosno drugom licu ili organizaciji kojoj je ovo dijete povjereno na čuvanje i vaspitanje.

(5) U postupku izvršenja, sud će zahtijevati pomoć organa starateljstva.

Nastavak izvršenja

Član 228

Sud će, na prijedlog stranke kojoj je dijete povjereno, nastaviti izvršenje po istom rješenju o izvršenju, ako se dijete u toku od 60 dana od dana predaje ponovo zatekne kod lica od kojeg je oduzeto.

XXIV – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Postupci u toku

Član 229

Postupak izvršenja započet do dana stupanja na snagu ovog zakona okončaće se po odredbama ovog zakona.

Važenje odredbi o zasnivanju založnog prava na nepokretnim i pokretnim stvarima na osnovu sporazuma stranaka

Član 229a

Sud će po službenoj dužnosti odložiti započeta izvršenja koja su suprotna odredbama čl. 1. i 2. ovog zakona, a odnose se na sva potraživanja iz budžeta Republike Srpske, gradova i opština nastala u periodu od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine.

Odlaganje iz stava 1. ovog člana traje do donošenja posebnih zakona.

Član 230

Do stupanja na snagu drugog odgovarajućeg zakona sud će primjenjivati odredbe čl. 251a, 251b, 251v, 251g, 251d, 251đ Zakona o izvršnom postupku (“Službeni list SFRJ”, br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 17/93 i 14/94).

Prestanak važenja odredbi drugih zakona

Član 231

Odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odlaganje i prekid izvršenja neće se primjenjivati u izvršnom postupku.

Član 231a

Primjena člana 231. Zakona odlaže se do donošenja posebnih zakona kojima će se regulisati izvršenje sudskih odluka po osnovu isplate stare devizne štednje, ratne štete i isplata po osnovu ostalih sudskih odluka, vansudskih poravnanja i drugih upravnih akata, na osnovu potraživanja iz perioda ratnih dejstava između 20. maja 1992. i 19. juna 1996. godine.

Prestanak važenja važećeg Zakona o izvršnom postupku

Član 232

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe Zakona o izvršnom postupku (“Službeni list SFRJ”, br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 17/93 i 14/94).

Stupanje na snagu zakona

Član 233

Ovaj zakon stupa na snagu 1. avgusta 2003. godine.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o izvršnom postupku

(“Sl. glasnik RS”, br. 85/2003)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Samostalni član Zakona o dopunama
Zakona o izvršnom postupku

(“Sl. glasnik RS”, br. 64/2005)

Član 4

Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Samostalni član Zakona o dopunama
Zakona o izvršnom postupku

(“Sl. glasnik RS”, br. 118/2007)

Član 4

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Zakon o inspekcijama Republike Srpske

0

ZAKON O INSPEKCIJAMA REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik RS”, br. 18/2020)

GLAVA I

OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se obavljanje inspekcijskog nadzora u okviru inspekcijskog sistema, nadležnost inspekcijskih organa, inspekcijska zvanja i radnopravni status inspektora, ovlašćenja, prava i obaveze inspektora, prava i obaveze subjekata nadzora, način i postupak vršenja inspekcijskog nadzora, odlučivanja po žalbama izjavljenim na rješenje inspektora, izvršenja rješenja inspektora, posebni postupci u inspekcijskom nadzoru, postupak posebne i unutrašnje kontrole, prekršajna odgovornost i druga pitanja značajna za obavljanje inspekcijskog nadzora u skladu sa važećim propisima Republike Srpske.

Član 2

(1) Inspekcijski sistem Republike Srpske, u smislu ovog zakona, čine Republička uprava za inspekcijske poslove (u daljem tekstu: Inspektorat) i inspektori u jedinicama lokalne samouprave.

(2) Cilj inspekcijskog nadzora je ostvarivanje i zaštita opšteg interesa, a nadzor se vrši preduzimanjem inspekcijskih mjera i radnji da bi se utvrđeno stanje i poslovanje uskladilo sa propisima.

Član 3

(1) Inspekcijski nadzor vrše inspektori Inspektorata (u daljem tekstu: republički inspektori) na teritoriji Republike Srpske.

(2) Poslove inspekcijskog nadzora, kao povjerene poslove, na području jedinice lokalne samouprave vrše inspektori u jedinicama lokalne samouprave u zvanjima: inspektor za hranu, tržišni inspektor, poljoprivredni inspektor, veterinarski inspektor, vodni inspektor, saobraćajni inspektor, urbanističko-građevinski inspektor, ekološki inspektor i zdravstveni inspektor.

(3) Poslove inspekcijskog nadzora, kao povjerene poslove, na području jedinice lokalne samouprave vrše inspektori u jedinicama lokalne samouprave u skladu sa posebnim materijalnim propisima i ovim zakonom.

(4) Republički inspektori mogu obavljati nadzor i iz nadležnosti inspektora jedinica lokalne samouprave.

Član 4

Na osnivanje, organizaciju i rad Inspektorata primjenjuju se propisi kojima se uređuju osnivanje, organizacija i rad republičkih organa uprave, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Član 5

(1) Pojedini izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

1) inspekcijski organ je Inspektorat, republički inspektori i inspektori u jedinicama lokalne samouprave,

2) inspektor je službeno lice sa posebnim ovlašćenjima, obavezama i odgovornostima propisanim zakonom, koji ispunjava posebne uslove za obavljanje inspekcijskog nadzora i vrši inspekcijski nadzor,

3) inspekcija je organizaciono povezana cjelina, sistematizovana prema oblastima u kojima se vrši inspekcijski nadzor, u čijem su sastavu inspektori koji mogu imati jedno ili više inspekcijskih zvanja,

4) poslovi inspekcijskog nadzora su poslovi koje obavlja Inspektorat, kao vid inspekcijskog nadzora, a sprovode ga republički inspektori u okviru poslova Inspektorata i inspektori u jedinicama lokalne samouprave kao povjerene poslove,

5) subjekat nadzora je pravno lice, republički organ, organ Bosne i Hercegovine sa sjedištem na teritoriji Republike Srpske, organ opštine ili grada, ustanova, drugi organ i organizacija, preduzetnik – fizičko lice ili drugi subjekat nadzora koji je obavezan primjenjivati propise,

6) inspekcijski nadzor obuhvata vršenje inspekcijskog pregleda, preduzimanje inspekcijskih i drugih mjera i radnji, praćenje i izvršavanje naloženih mjera,

7) inspekcijski pregled prestavlja neposredan uvid inspektora u opšte i pojedinačne akte, uslove i način rada subjekta nadzora koji se odnosi na pridržavanje propisa,

8) poslovnim prostorom smatra se otvoreni ili zatvoreni prostor korišćen kao poslovni, prevozna sredstva i slično, u kojima subjekat nadzora pruža uslugu, obavlja djelatnost, odnosno rad.

(2) Jezički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog i ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

GLAVA II

ORGANIZACIJA INSPEKCIJSKOG SISTEMA

Član 6

(1) Inspektorat je samostalna republička uprava koja vrši inspekcijske, upravne, stručne i druge poslove koji se odnose na izvršavanje zakona i drugih propisa.

(2) Sjedište Inspektorata je u Banjoj Luci.

(3) Inspektorat se organizuje u sjedištu, područnim odjeljenjima, odsjecima i drugim organizacionim jedinicama utvrđenim aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Inspektoratu.

(4) Inspektorat obavlja inspekcijske poslove posredstvom republičkih inspektora.

(5) Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Inspektoratu donosi direktor Inspektorata, uz saglasnost Vlade Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada), a u skladu sa zakonom.

Član 7

(1) Nadzor nad radom Inspektorata vrši Vlada.

(2) Inspektorat jednom godišnje podnosi Vladi izvještaj o radu.

(3) Inspektorat, putem glavnog republičkog inspektora, podnosi šestomjesečnu informaciju resornom ministarstvu o izvršenom inspekcijskom nadzoru nadležne inspekcije.

Član 8

Jedinice lokalne samouprave obavljaju povjerene poslove inspekcijskog nadzora iz nadležnosti Inspektorata, u skladu sa ovim zakonom.

Član 9

(1) Jedinice lokalne samouprave organizuju obavljanje povjerenih inspekcijskih poslova u okviru gradske, odnosno opštinske uprave.

(2) Potreban broj inspektora u jedinicama lokalne samouprave utvrđuje gradonačelnik, odnosno načelnik opštine, pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u gradskoj, odnosno opštinskoj upravi, uz prethodno pribavljeno mišljenje Inspektorata na broj radnih mjesta inspektora, a u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast lokalne samouprave.

(3) Gradonačelnik, odnosno načelnik opštine vrši raspoređivanje inspektora, uz prethodnu saglasnost Inspektorata.

(4) Inspektor iz jedne jedinice lokalne samouprave može trajno obavljati inspekcijski nadzor na teritoriji druge jedinice lokalne samouprave, ukoliko se o tome sporazumiju gradonačelnici, odnosno načelnici opština, a u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast lokalne samouprave.

(5) O sporazumu iz stava 4. ovog člana obavještava se Inspektorat.

Član 10

(1) Inspektor iz jedne jedinice lokalne samouprave, na osnovu ovlašćenja glavnog inspektora, izvršiće u određenoj oblasti inspekcijski nadzor na području druge jedinice lokalne samouprave.

(2) Inspektor u sastavu jedinice lokalne samouprave, na osnovu ovlašćenja glavnog inspektora, izvršiće u određenoj oblasti inspekcijski nadzor iz nadležnosti ili djelokruga rada inspekcije Inspektorata.

Član 11

(1) Inspektorat vrši nadzor nad radom inspektora u jedinici lokalne samouprave.

(2) Kada pojedine inspekcijske poslove vrše inspektori u jedinici lokalne samouprave, Inspektorat prema tim inspektorima ima, osim opštih ovlašćenja u nadzoru propisanih zakonom kojim se uređuju pitanja od značaja za osnivanje, organizaciju i rad republičkih organa uprave, pravo i dužnost da:

1) oduzme saglasnost inspektoru za kojeg se u vršenju nadzora nad radom utvrdi da poslove ne obavlja blagovremeno, stručno, zakonito i savjesno,

2) organizuje zajedničke inspekcijske kontrole sa inspektorima Inspektorata, kada to potrebe zahtijevaju,

3) po pravu nadzora poništi ili ukine rješenje inspektora,

4) traži izvještaje, podatke i obavještenja o izvršenju povjerenih poslova nadzora.

(3) Radi unapređivanja koordinacije rada inspekcija i efikasnosti inspekcijskog nadzora, Inspektorat posredstvom glavnog republičkog inspektora donosi operativne planove rada republičkih inspektora, a inspektori u jedinicama lokalne samouprave usaglašavaju operativne planove rada sa Inspektoratom.

(4) Inspektor u jedinicama lokalne samouprave obavezan je da kontinuirano prati stanje iz svoje oblasti, blagovremeno preduzima mjere iz svoje nadležnosti i da podnosi Inspektoratu redovne sedmične i mjesečne izvještaje o radu.

(5) Pravilnik o sadržaju i načinu dostavljanja planova i izvještaja iz st. 3. i 4. ovog člana donosi direktor Inspektorata, uz saglasnost Vlade.

Član 12

(1) Nadležni organ kojem je inspektor uputio zahtjev ili prijavu obavezan je da uzme zahtjev ili prijavu u razmatranje odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana podnošenja.

(2) Organ iz stava 1. ovog člana dužan je da o toku i ishodu postupka obavijesti inspektora.

Član 13

(1) Inspektorat, posredstvom inspektora, neposredno sarađuje sa Ministarstvom unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: MUP), u skladu sa zakonom.

(2) Obavezna neposredna saradnja iz stava 1. ovog člana podrazumijeva i preduzimanje mjera policijskih službenika MUP-a, kojima se inspektoru obezbjeđuje nesmetano obavljanje inspekcijskog nadzora.

(3) U skladu sa stavom 2. ovog člana, inspektor je ovlašćen da zatraži pomoć policijskih službenika MUP-a ako se prilikom inspekcijskog nadzora ili izvršenja izvršnog akta pruži otpor, ili se pružanje otpora može opravdano očekivati.

(4) Inspektorat obavezno sarađuje sa Poreskom upravom Republike Srpske (u daljem tekstu: Poreska uprava) u oblasti zajedničkih kontrola.

(5) Koordinaciju aktivnosti između Inspektorata, MUP-a i Poreske uprave, vrši zajedničko radno tijelo, koje imenuje Vlada i koje donosi poslovnik o radu, a o svom radu izvještava Vladu jednom godišnje.

Član 14

(1) Inspektor može, u okviru inspekcijskog postupka, zatražiti mišljenje nadležnih institucija ako je to potrebno radi pravilne ocjene činjeničnog stanja.

(2) Potrebne podatke za vršenja inspekcijskog nadzora inspektor može pribaviti i elektronskim putem od nadležnih institucija u Republici Srpskoj.

GLAVA III

NADLEŽNOST I DJELOKRUG RADA INSPEKCIJSKIH ORGANA

Član 15

(1) U okviru vršenja poslova iz redovne nadležnosti inspekcijski nadzor nad primjenom propisa kojima se uređuju opšti uslovi obavljanja djelatnosti, odnosno posjedovanje rješenja o upisu u odgovarajući registar, vrše svi inspektori određeni ovim zakonom.

(2) U slučaju postojanja sumnje u obavljanje djelatnosti koja nije registrovana u skladu sa propisima, inspektor vrši inspekcijski nadzor nad tim subjektom.

(3) Inspekcijski nadzor nad primjenom propisa koji nalažu pribavljanje posebne saglasnosti ili drugog odobrenja nadležnih institucija, nakon pribavljanja rješenja o registraciji iz stava 1. ovog člana, vrše nadležne inspekcije svaka iz svoje stvarne nadležnosti u skladu sa posebnim propisima.

(4) Inspektori iz stava 1. ovog člana, u okviru vršenja poslova iz redovne nadležnosti, nadležni su da izvrše i provjeru primjene propisa o registraciji obveznika doprinosa u jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa u skladu sa zakonom kojim se uređuje poreski postupak.

Član 16

Inspektor za hranu obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa koji se odnose na hranu u spoljnotrgovinskom i unutrašnjem nadzoru, nadzor nad sanitarno-higijenskim stanjem objekata u kojima se vrši proizvodnja i promet hrane i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom.

Član 17

Tržišni inspektor obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa koji se odnose na trgovinu, ugostiteljstvo, turizam, usluge, zaštitu potrošača, cijene, mjerne jedinice i mjerila, intelektualnu svojinu, kvalitet tečnog naftnog goriva pri uvozu, bezbjednost neprehrambenih proizvoda i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom.

Član 18

U okviru poljoprivredne inspekcije inspekcijski nadzor vrše inspektori u zvanjima:

1) fitosanitarni inspektor – obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa koji se odnose na fitosanitarnu oblast (zaštita zdravlja bilja, sredstva za zaštitu bilja, sjeme i sadni materijal, đubriva i oplemenjivači zemljišta) i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom,

2) poljoprivredni inspektor – obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa koji se odnose na primarnu biljnu proizvodnju, zaštitu poljoprivrednog zemljišta, podsticaje u poljoprivredi i ruralnom razvoju i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom.

Član 19

Šumarski inspektor obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa koji se odnose na šume i šumarstvo, lovstvo, nacionalne parkove, reproduktivni materijal šumskog drveća i grmlja i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom.

Član 20

Veterinarski inspektor obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa koji se odnose na zdravstvenu zaštitu životinja, zaštitu i dobrobit životinja, veterinarsku djelatnost, veterinarske lijekove i dodatke i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom.

Član 21

Vodni inspektor obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa koji se odnose na vode i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom.

Član 22

U okviru tehničke inspekcije inspekcijski nadzor vrše inspektori u zvanjima:

1) elektroenergetski inspektor – obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa iz oblasti elektroenergetike i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom,

2) termoenergetski inspektor – obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa iz oblasti termoenergetike i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom,

3) rudarski inspektor – obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa iz oblasti rudarstva i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom,

4) geološki inspektor – obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa iz oblasti geologije i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom,

5) elektroenergetski inspektor u rudarstvu – obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa iz oblasti elektroenergetika u rudarstvu i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom,

6) inspektor za naftu i gas – obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa iz oblasti kontrole kvaliteta nafte i gasa koji se stavljaju u promet i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom.

Član 23

Saobraćajni inspektor obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa koji se odnose na javne puteve i drumski saobraćaj, stanice za tehnički pregled vozila, željeznice i željeznički saobraćaj, vodni saobraćaj, poštanski saobraćaj, telekomunikacije, međunarodni i međuentitetski prevoz lica i stvari u drumskom prevozu, elektronski potpis i elektronski dokument i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom.

Član 24

U okviru urbanističko-građevinske i ekološke inspekcije inspekcijski nadzor vrše inspektori u zvanjima:

1) urbanističko-građevinski inspektor – obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa koji se odnose na planiranje i uređenje prostora, građenje i građevinarstvo, građevinske materijale i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom,

2) ekološki inspektor – obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa koji se odnose na zaštitu životne sredine, upravljanja otpadom i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom.

Član 25

Inspektor rada obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa koji se odnose na zapošljavanje, rad i radne odnose, bezbjednost i zdravlje na radu i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom.

Član 26

(1) U okviru zdravstvene inspekcije inspekcijski nadzor vrše inspektori u zvanjima:

1) zdravstveni inspektor – obavlja nadzor nad primjenom propisa koji se odnose na obavljanje zdravstvene i stomatološke djelatnosti i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom,

2) farmaceutski inspektor – obavlja nadzor nad primjenom propisa koji se odnose na promet na malo i upotrebu lijekova i medicinskih sredstava i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom,

3) inspektor za nejonizujuće zračenje – obavlja nadzor nad primjenom propisa koji se odnose na nejonizujuća zračenja i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom,

4) inspektor za hemikalije i biocide – obavlja nadzor nad primjenom propisa koji se odnose na hemikalije i biocide i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom,

5) inspektor za socijalnu zaštitu – obavlja nadzor nad primjenom propisa koji se odnose na socijalnu, porodičnu i dječju zaštitu i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom,

6) inspektor za predmete opšte upotrebe i protivepidemijsku zaštitu – obavlja nadzor nad primjenom propisa koji se odnose na predmete opšte upotrebe, sanitarno-higijensko stanje i protivepidemijsku zaštitu u objektima i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom.

(2) Na nivou jedinica lokalne samouprave inspekcijski nadzor obavljaju inspektori za predmete opšte upotrebe i protivepidemijsku zaštitu u oblastima iz stava 1. tačka 6) ovog člana.

(3) Po nalogu glavnog zdravstvenog inspektora inspektor iz stava 1. ovog člana može obaviti nadzor i iz druge oblasti koja je u nadležnosti zdravstvene inspekcije.

Član 27

Inspektor za prosvjetu i sport obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa koji se odnose na predškolsko, osnovno, srednje, visoko obrazovanje i obrazovanje odraslih, učenički i studentski standard, kulturu i djelatnosti iz oblasti kulture i sporta i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom.

Član 28

Inspektor za zaštitu od požara obavlja inspekcijski nadzor u vezi sa pridržavanjem propisa koji se odnose na zaštitu od požara, eksplozivne materije, zapaljive tečnosti i gasove, kao i ostale opasne materije i u drugim upravnim područjima kada je to određeno posebnim propisom.

Član 29

Inspekcijski poslovi u odnosu na poslove istog stepena složenosti u republičkim organima uprave i lokalne samouprave smatraju se poslovima sa posebnim i otežanim uslovima rada.

Član 30

(1) Poslove inspektora može obavljati lice koje, osim propisanih opštih i posebnih uslova za zapošljavanje u republičkom organu uprave na radnom mjestu državnog službenika, ima visoku stručnu spremu, odnosno prvi ciklus odgovarajućeg studija koji se vrednuje sa najmanje 240 ECTS bodova ili ekvivalent, ili prvi i drugi ciklus koji se u zbiru vrednuju sa najmanje 300 ECTS bodova ili ekvivalent, ili integrisani studij koji se vrednuje sa najmanje 300 ECTS bodova ili ekvivalent i ima najmanje tri godine radnog iskustva u odgovarajućem smjeru i stepenu stručne spreme.

(2) Poslove inspektora za poseban nadzor i unutrašnju kontrolu može obavljati lice koje, osim propisanih opštih i posebnih uslova za zapošljavanje u republičkom organu uprave na radnom mjestu državnog službenika, ima visoku stručnu spremu, odnosno prvi ciklus odgovarajućeg studija koji se vrednuje sa najmanje 240 ECTS bodova ili ekvivalent, ili prvi i drugi ciklus koji se u zbiru vrednuju sa najmanje 300 ECTS bodova ili ekvivalent, ili integrisani studij koji se vrednuje sa najmanje 300 ECTS bodova ili ekvivalent i ima najmanje četiri godine radnog iskustva u odgovarajućem smjeru i stepenu stručne spreme, od čega najmanje jednu godinu radnog iskustva na poslovima inspektora u odgovarajućem smjeru i stepenu stručne spreme.

(3) Poslove glavnog republičkog inspektora sa statusom pomoćnika direktora Inspektorata može obavljati lice koje, osim uslova iz stava 1. ovog člana, ima i najmanje dvije godine radnog iskustva na poslovima inspektora u odgovarajućem smjeru i stepenu stručne spreme.

(4) Inspekcijsko zvanje inspektor stiče na osnovu ispunjavanja propisanih uslova, rasporedom na određeno radno mjesto ili ovlašćivanjem za obavljanje poslova iz druge inspekcijske oblasti ako ispunjava uslove stručne spreme propisane za obavljanje poslova inspektora u toj inspekcijskoj oblasti.

(5) Ovlašćenje iz stava 1. ovog člana daje direktor Inspektorata za inspektore Inspektorata, odnosno gradonačelnik ili načelnik opštine za inspektore koji poslove inspekcijskog nadzora obavljaju na nivou jedinice lokalne samouprave, na osnovu potrebe za izvršavanjem inspekcijskog nadzora iz druge inspekcijske oblasti, a na osnovu prethodne saglasnosti Inspektorata.

(6) Direktor Inspektorata, uz saglasnost Vlade, donosi pravilnik kojim se propisuje odgovarajući smjer i stepen stručne spreme za određeno inspekcijsko zvanje, odnosno određenu oblast nadzora u skladu sa ovima zakonom, a koji će se primjenjivati i na inspektore koji poslove inspekcijskog nadzora obavljaju na nivou jedinica lokalne samouprave.

(7) Na radnopravni status republičkih inspektora primjenjuju se odredbe ovog zakona i odredbe zakona kojim se uređuje radnopravni status državnih službenika, a na radnopravni status inspektora u jedinicama lokalne samouprave primjenjuju se odredbe ovog zakona i odredbe zakona kojim se uređuje radnopravni status službenika i namještenika u jedinicama lokalne samouprave.

https://www.anwalt-bih.de

Član 31

(1) Inspektor je odgovoran za povredu radnih dužnosti utvrđenih propisima iz člana 30. stav 7. ovog zakona.

(2) Osim slučajeva koji se odnose i na druge državne službenike, odnosno službenike jedinica lokalne samouprave, inspektor je odgovoran za težu povredu radnih dužnosti u slučaju kada ne preduzme mjere ili radnje koje je dužan preduzeti u inspekcijskom nadzoru.

(3) Osim slučajeva koji se odnose na druge državne službenike, odnosno službenike jedinica lokalne samouprave, inspektoru će prestati radni odnos u slučaju kada je pravosnažnom presudom osuđen za krivično djelo iz grupe krivičnih djela protiv službene dužnosti, utvrđenih Krivičnim zakonikom Republike Srpske.

Član 32

(1) Inspektor ne može obavljati privredne, trgovačke ili druge djelatnosti, niti učestvovati u radu stručnih komisija organa uprave koje daju dozvole ili mišljenja za izdavanje dozvola za obavljanje djelatnosti koje podliježu inspekcijskom nadzoru, niti može u okviru inspekcijskog nadzora davati prethodna mišljenja o ispunjenosti uslova ili davati dozvole za obavljanje djelatnosti koje podliježu inspekcijskom nadzoru.

(2) O uslovima i slučajevima u kojima se može dati posebno odobrenje za obavljanje dodatne aktivnosti primjenjuju se odredbe posebnog propisa kojim je to pitanje uređeno za zaposlene u republičkim organima uprave i jedinicama lokalne samouprave.

Član 33

(1) Inspektor ima službenu legitimaciju i značku.

(2) Vlada, na prijedlog Inspektorata, donosi uredbu o sadržaju, obliku, izgledu službene legitimacije i značke republičkih inspektora, inspektora jedinice lokalne samouprave i inspektora za posebnu i unutrašnju kontrolu, postupak izdavanja legitimacije, vođenje evidencije o izdatim, izgubljenim i zamijenjenim legitimacijama.

Član 34

(1) Inspektori koji vrše spoljnotrgovinski nadzor imaju službenu uniformu.

(2) Pravilnik o izgledu i načinu korišćenja službenih uniformi donosi direktor Inspektorata, uz saglasnost Vlade.

Član 35

(1) Postupak inspekcijskog nadzora inspektor pokreće i vodi po službenoj dužnosti.

(2) Inspektor je obavezan da bez odlaganja postupi po predstavkama fizičkih lica, privrednih društava, preduzetnika, javnih preduzeća, ustanova, agencija, udruženja i drugih pravnih lica koje se odnose na povredu propisa iz njegove nadležnosti, izvrši inspekcijski nadzor, a o utvrđenom činjeničnom stanju i preduzetim mjerama, pisanim putem, obavijesti podnosioca predstavke u roku od 30 dana od dana prijema predstavke.

(3) Ako podnosilac predstavke ponovi predstavku koja u odnosu na prethodno podnesenu ne sadrži nove činjenice, okolnosti ili dokaze u odnosu na one koje su već utvrđene, podnosilac predstavke se obavještava da je postupljeno po predstavci.

(4) Inspektor je obavezan da u obavljanju inspekcijskog nadzora čuva identitet podnosioca predstavke, osim ako se inspekcijska kontrola ne može obaviti bez upoznavanja subjekta nadzora sa identitetom podnosioca predstavke.

(5) Inspektor je obavezan da čuva lične, komercijalne i druge podatke koji su pod određenom zaštitom, a do kojih dođe prilikom vršenja inspekcijskog nadzora.

(6) Izuzetno od stava 2. ovog člana, ako se radi o povredi prava iz radnog odnosa, inspektor je obavezan da o utvrđenom činjeničnom stanju i preduzetim mjerama, pisanim putem, obavijesti i sindikat u roku od 30 dana od dana prijema predstavke.

Član 36

(1) Inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora samostalno vodi postupak, donosi rješenje i preduzima mjere i radnje u okviru svojih prava, dužnosti i ovlašćenja utvrđenih ovim zakonom i drugim propisima.

(2) Niko ne može korišćenjem službenog položaja ili na drugi način onemogućiti ili ometati inspektora u vršenju inspekcijskog nadzora i preduzimanju mjera i radnji za koje je ovlašćen.

(3) Inspektor je dužan da obavijesti direktora Inspektorata o svakom bitnijem narušavanju digniteta, samostalnosti i nezakonitog uticaja na njegov rad.

Član 37

(1) Inspektori predviđeni ovim zakonom u vršenju poslova inspekcijskog nadzora koriste jedinstveni inspekcijski informacioni sistem.

(2) Jedinstveni inspekcijski informacioni sistem je upravljački informacioni sistem koji u potpunosti podržava sve procese rada inspekcija u Republici Srpskoj.

(3) Uputstvo o sadržaju i načinu korišćenja jedinstvenog inspekcijskog informacionog sistema iz stava 1. ovog člana propisuje direktor Inspektorata.

Član 38

U postupku inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i dužnost da:

1) zatraži i pregleda isprave na osnovu kojih se može utvrditi identitet lica koje je subjekat nadzora i lica koje je zatečeno u postupku nadzora,

2) uzme izjavu od odgovornog lica subjekata nadzora, kao i od lica zatečenih prilikom nadzora,

3) pregleda i dokumentuje objekte, stambene i poslovne prostorije i prostore, luke, zemljište, privremena gradilišta i izvođenja radova, postrojenja, uređaje i opremu, vozila, sredstva rada i druge predmete, predmete koji se stavljaju u promet, robu u prometu, obavljanje djelatnosti, poslovne knjige i registre, kompjuterske programe, podatke, audio i video zapise, opšte i pojedinačne akte, evidencije, ugovore, javne isprave i drugu dokumentaciju koja omogućava uvid u postupanje subjekta nadzora i pravilno primjenjivanje propisa,

4) uzima uzorke robe, drugih predmeta i materija koji su potrebni za utvrđivanje činjeničnog stanja,

5) nalaže mjerenja i ispitivanja koje obavlja ovlašćena stručna organizacija,

6) preduzima ili nalaže preduzimanje odgovarajućih mjera i radnji, odnosno zabrani vršenje određenih radnji s ciljem potpunijeg utvrđivanja činjeničnog stanja,

7) privremeno oduzme dokumentaciju, predmete, robu ili druge stvari,

8) preduzme druge mjere i radnje za koje je ovlašćen zakonom ili drugim propisom,

9) ponudi robu oduzetu u postupku nadzora subjektu nadzora radi otkupa,

10) naloži subjektu nadzora uništavanje oduzete robe.

Član 39

U vršenju inspekcijskog nadzora inspektor je obavezan da:

1) najavi kod subjekta nadzora obavljanje inspekcijskog pregleda, osim ako bi najava umanjila uspješnost inspekcijskog nadzora,

2) ukaže subjektu nadzora na prava koja može koristiti u postupku inspekcijskog pregleda,

3) sačini zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu,

4) izda potvrdu o oduzimanju za privremeno oduzetu dokumentaciju, predmete i druge stvari,

5) preduzme i druge mjere i radnje za koje je ovlašćen.

Član 40

(1) Inspektorat osniva organizacionu jedinicu za posebnu i unutrašnju kontrolu, sa ciljem utvrđivanja nezakonitog rada, nedoličnog ponašanja inspektora i ostalih eventualnih zloupotreba koje je izvršio inspektor.

(2) Poslove posebne i unutrašnje kontrole vrše inspektori za posebnu i unutrašnju kontrolu.

(3) U mjeri u kojoj je to neophodno za utvrđivanje činjenica bitnih za vršenje unutrašnje kontrole inspektor iz stava 1. ovog člana u odnosu na subjekte nadzora ima prava i obaveze iz čl. 38. i 39. ovog zakona.

(4) Posebna i unutrašnja kontrola može biti redovna, vanredna, posredna i neposredna.

(5) Posebnu i unutrašnju kontrolu iz stava 4. ovog člana inspektor za posebnu i unutrašnju kontrolu može vršiti i uz pomoć drugog inspektora, obavljanjem ponovnog inspekcijskog pregleda kod istog subjekta nadzora ako se sumnja da prethodni inspekcijski pregled nije izvršen u skladu sa propisima koji se primjenjuju u postupku inspekcijskog nadzora.

(6) Pravilnik kojim se uređuju postupak i način vršenja posebne i unutrašnje kontrole i druga pitanja od značaja za rad posebne i unutrašnje kontrole donosi direktor Inspektorata, uz saglasnost Vlade.

Član 41

(1) Subjekat nadzora je stranka u postupku inspekcijskog nadzora.

(2) Druga lica nemaju svojstvo stranke u postupku inspekcijskog nadzora.

(3) Subjekat nadzora ima pravo da daje primjedbe na postupanje inspektora u toku inspekcijskog nadzora i na tačnost utvrđenog činjeničnog stanja.

(4) Ako inspektor, tokom vršenja inspekcijskog nadzora utvrdi da je subjekat nadzora angažovao privredno društvo ili preduzetnika koji nije registrovan u Republici Srpskoj i da postoje nepravilnosti, preduzima protiv subjekta nadzora mjere i radnje propisane zakonom.

Član 42

(1) Subjekat nadzora obavezan je da inspektoru dozvoli i omogući nesmetano vršenje inspekcijskog pregleda, daje obavještenja i stavlja na uvid isprave, odnosno podatke koji su potrebni za vršenje inspekcijskog pregleda i obezbijedi uslove neophodne za nesmetan rad i utvrđivanje činjeničnog stanja.

(2) Da bi na potpuniji način utvrdio činjenično stanje, inspektor može od subjekta nadzora zatražiti izvršenje pojedine radnje i tokom vršenja inspekcijskog pregleda.

(3) Subjekat nadzora obavezan je da postupi po prijedlogu i nalogu inspektora.

(4) Za izvršenje naloženih radnji iz stava 2. ovog člana odgovaraju subjekat nadzora i odgovorno lice u subjektu nadzora.

Član 43

(1) Subjekat nadzora obavezan je da najkasnije u roku od tri dana od dana isteka roka određenog za postupanje po rješenju pismeno obavijesti inspektora da je postupio po rješenju.

(2) Uz obavještenje iz stava 1. ovog člana subjekat nadzora obavezan je da dostavi i dokaz o izvršenju naloženih mjera ako priroda izvršenja mjere to dozvoljava.

Član 44

(1) Lice koje nije subjekat nadzora obavezno je da dozvoli vršenje inspekcijskog pregleda kada postoji osnovana sumnja da se u njegovim objektima nalaze predmeti koji su u vezi sa inspekcijskim nadzorom.

(2) Ako lice iz stava 1. ovog člana ne dozvoli vršenje inspekcijskog pregleda, prema njemu se primjenjuju ovlašćenja koja inspektor u inspekcijskom nadzoru ima prema subjektu nadzora.

Član 45

Inspekcijski pregled sprovodi se kao:

1) neposredni inspekcijski pregled, koji se sprovodi kod subjekta nadzora direktnim uvidom u opšte i pojedinačne akte, uslove i način rada i postupanja subjekta nadzora u vezi sa pridržavanjem propisa i predstavlja osnovni metod utvrđivanja činjeničnog stanja u postupku inspekcijskog nadzora,

2) posredni inspekcijski pregled, koji se sprovodi u službenim prostorijama Inspektorata, odnosno jedinice lokalne samouprave, uvidom u dostavljene podatke i dokumentaciju.

Član 46

(1) Inspekcijski pregled može biti redovni, vanredni i kontrolni.

(2) Redovni inspekcijski pregled vrši se u skladu sa planovima rada inspekcijskih organa.

(3) Vanredni inspekcijski pregled vrši se kada dođe do promjena okolnosti u odnosu na utvrđeni plan rada, a realizuje se ako to zatraži organ koji je nadležan za vršenje nadzora nad radom inspekcijskog organa ili resorno ministarstvo, odnosno na osnovu inicijativa drugih organa, pravnih ili fizičkih lica.

(4) Kontrolni inspekcijski pregled vrši se radi utvrđivanja izvršenja mjera koje su naložene subjektu nadzora u okviru redovnog i vanrednog inspekcijskog pregleda.

Član 47

(1) Inspekcijski pregled vrši se uz prisustvo subjekta nadzora, odnosno odgovornog lica u subjektu nadzora ili drugog lica koje obavlja poslove kod subjekta nadzora.

(2) Inspekcijski pregled kod subjekta nadzora može se izvršiti i bez prisustva odgovornog ili drugog lica subjekta nadzora ako bi odlaganje vršenja inspekcijskog pregleda umanjilo uspješnost inspekcijskog pregleda.

(3) Ako inspektor ne zatekne odgovorno ili drugo lice, a nije moguće izvršiti inspekcijski pregled bez prisustva nekog od njih, inspektor ostavlja poziv odgovornom licu da u određeno vrijeme prisustvuje vršenju inspekcijskog pregleda ili da obezbijedi prisustvo drugog lica.

(4) Ako odgovorno ili drugo lice subjekta nadzora i pored poziva iz stava 3. ovog člana ne bude prisutno u određeno vrijeme, smatra se da nije omogućilo vršenje inspekcijskog pregleda.

(5) U slučaju iz stava 4. ovog člana, inspektor ostavlja novi poziv da odgovorno ili drugo lice u određeno vrijeme bude prisutno radi vršenja pregleda, uz upozorenje da će se subjektu nadzora u slučaju ponovnog neodazivanja izreći mjera zabrane obavljanja djelatnosti u skladu s ovim zakonom.

(6) Ako se odgovorno ili drugo lice subjekta nadzora i pored poziva iz stava 5. ovog člana ne odazove, inspektor subjektu nadzora izriče mjeru zabrane obavljanja djelatnosti u skladu s ovim zakonom.

(7) Izrečena zabrana iz stava 6. ovog člana traje sve dok se inspektoru ne omogući obavljanje inspekcijskog pregleda.

(8) Oštećenje, uništenje ili uklanjanje poziva iz st. 3. i 5. ovog člana ne utiče na valjanost njegovog dostavljanja.

Član 48

(1) U svim slučajevima u kojima inspekcijskom pregledu nije prisustvovalo odgovorno ili drugo lice subjekta nadzora inspektor ostavlja licu koje je prisustvovalo inspekcijskom pregledu jedan primjerak zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu, sa upozorenjem da subjekat nadzora može u roku od tri dana od dana uručenja zapisnika prigovoriti na zapisnikom utvrđeno činjenično stanje i priložiti dokaze.

(2) Pravo subjekta nadzora na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja ne utiče na dalji tok vođenja postupka i preduzimanje mjera.

Član 49

(1) Inspektor može naložiti subjektu nadzora da u roku, koji ne može biti duži od 15 dana, pripremi ili dostavi tačne i potpune podatke, obavještenja i druge materijale koji su mu potrebni za obavljanje inspekcijskog nadzora.

(2) Ako subjekat nadzora ne postupi u skladu sa stavom 1. ovog člana, smatra se da onemogućava obavljanje inspekcijskog nadzora.

Član 50

(1) Inspektor sačinjava zapisnik o inspekcijskom pregledu na mjestu vršenja inspekcijskog pregleda tokom neposrednog inspekcijskog nadzora.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, kad zbog obima i složenosti inspekcijskog nadzora, njegove prirode i okolnosti nije moguće sačiniti zapisnik u toku inspekcijskog pregleda, zapisnik se sačinjava u službenim prostorijama organa, u roku od tri dana od dana izvršenog pregleda.

(3) Inspektor sačinjava zapisnik o inspekcijskom pregledu u službenim prostorijama kada se radi o posrednom inspekcijskom nadzoru, u skladu sa članom 45. tačka 2) ovog zakona.

(4) Zapisnik o inspekcijskom pregledu sadrži i poziv subjektu nadzora da utvrđenu nepravilnost otkloni odmah ili u određenom kraćem roku ako priroda nepravilnosti to dozvoljava.

(5) U slučaju otklanjanja nepravilnosti iz stava 4. ovog člana, inspektor neće donositi rješenje kojim nalaže otklanjanje nepravilnosti.

Član 51

(1) Inspektor i ovlašćeno, odgovorno ili drugo lice subjekta nadzora koje je prisustvovalo inspekcijskom pregledu potpisuju zapisnik nakon završenog inspekcijskog pregleda.

(2) Ako lice iz stava 1. ovog člana odbije da potpiše zapisnik, inspektor konstatuje razloge njegovog odbijanja.

(3) Odbijanje potpisivanja zapisnika ne zadržava dalje vođenje postupka.

(4) Subjektu nadzora uručuje se ili dostavlja primjerak zapisnika.

(5) Jedan primjerak zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru povodom povrede radnika na radu i u vezi sa radom, kod poslodavca, obavezno se uručuje ili dostavlja i povrijeđenom radniku ili njegovom ovlašćenom zastupniku, a u slučaju povrede sa smrtnim ishodom, dostavlja se članu njegove porodice.

Član 52

(1) Inspektorat, putem posebne organizacione jedinice, može organizovati službene savjetodavne posjete mikroprivrednim subjektima koji su registrovani u periodu kraćem od godinu dana ili u slučaju donošenja novog propisa koji subjekat nadzora primjenjuje u svom poslovanju.

(2) Službena savjetodavna posjeta je oblik preventivnog djelovanja, pružanjem stručne i savjetodavne podrške subjektu nadzora na licu mjesta, čiji je cilj sprečavanje nastanka nezakonitosti i štetnih posljedica.

(3) O izvršenoj posjeti iz stava 1. ovog člana sačinjava se službena zabilješka.

(4) Tokom službenih savjetodavnih posjeta neće se preduzimati inspekcijske mjere za uočene nepravilnosti, izuzev ako se utvrdi da subjekat nadzora nije prijavio radnika na obavezne vidove osiguranja, da je u pitanju povreda ili ugrožavanje života i zdravlja ljudi, ili drugog važnog javnog interesa.

Član 53

(1) Inspektor je obavezan da vodi evidencije o izvršenim inspekcijskim pregledima.

(2) Inspekcijski organ ima pravo da vrši obradu ličnih podataka koji su neophodni da bi se ispunile nadležnosti utvrđene zakonom.

(3) Sadržaj i način vođenja evidencija iz stava 1. ovog člana propisuje pravilnikom direktor Inspektorata, uz saglasnost Vlade.

Član 54

(1) U slučaju osnovane sumnje da subjekat nadzora obavlja djelatnost u suprotnosti sa zakonom, inspektor može, radi utvrđivanja činjeničnog stanja, izvršiti sve potrebne mjere i radnje (koristiti uslugu ili kupiti robu), bez prethodne najave i predočavanja subjektu nadzora službene legitimacije.

(2) U postupku inspekcijskog pregleda inspektor je ovlašćen da putem neposrednog opažanja prikuplja dokaze i podatke korisne za utvrđivanje činjeničnog stanja i vrši druga ovlašćenja radi utvrđivanja činjenica iz stava 1. ovog člana.

(3) Nakon završenog inspekcijskog pregleda iz stava 1. ovog člana i utvrđenog činjeničnog stanja, inspektor predočava subjektu nadzora službenu legitimaciju i sačinjava zapisnik o izvršenoj inspekcijskoj kontroli.

(4) Preduzimanje radnji iz stava 1. ovog člana ne smatra se podstrekavanjem ili navođenjem subjekta nadzora na činjenje prekršaja.

Član 55

(1) Kada je u postupku inspekcijskog nadzora neophodno ući u stan ili drugu prostoriju, a opravdano se sumnja da bi se pretresom stana ili druge prostorije mogli naći predmeti ili drugi tragovi koji bi mogli da budu od ključne važnosti za postupak, ako mu vlasnik ili korisnik stana ili druge prostorije ne dozvole ulazak, inspektor primjenjuje odredbe propisa kojim je regulisan prekršajni postupak, tako da nadležnom sudu podnosi zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje stana, prostorija i lica.

(2) Radnju dokazivanja iz stava 1. ovog člana vrše najmanje dva inspektora, uz primjenu odredaba propisa kojim je regulisan prekršajni postupak.

(3) Dokazi pribavljeni preduzimanjem radnji dokazivanja iz stava 1. ovog člana koriste se isključivo u postupku inspekcijskog nadzora, odnosno u prekršajnom postupku.

Član 56

(1) Inspektor preduzima mjere i radnje na osnovu činjenica i okolnosti utvrđenih u inspekcijskom pregledu.

(2) Ako inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen propis, rješenjem nalaže otklanjanje nezakonitosti, nepravilnosti i nedostataka i određuje rok za njihovo izvršenje.

(3) Rješenjem iz stava 2. ovog člana može se, zavisno od predmeta i prirode utvrđenih nezakonitosti, nepravilnosti i nedostataka u radu:

1) naložiti donošenje, stavljanje van snage ili odgađanje izvršenja odgovarajućeg akta i preduzimanje drugih odgovarajućih mjera utvrđenih posebnim propisom potrebnih radi otklanjanja nezakonitosti, nepravilnosti i nedostataka u radu,

2) zabraniti subjektu nadzora obavljanje djelatnosti, postupanje ili preduzimanje radnji koje su u suprotnosti sa drugim zakonom ili propisom do otklanjanja nezakonitosti, nepravilnosti i nedostataka,

3) narediti subjektu nadzora otklanjanje nezakonitosti, nepravilnosti i nedostataka, određujući način i rok za njihovo otklanjanje,

4) preduzeti druge mjere i radnje utvrđene posebnim propisom.

(4) Izuzetno od st. 2. i 3. ovog člana, ako inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da subjekat nadzora ne posjeduje rješenje o upisu u sudski registar, odnosno da ne posjeduje rješenje o registraciji preduzetnika, rješenjem izriče mjeru zabrane obavljanja nezakonite djelatnosti do otklanjanja nepravilnosti.

(5) U slučaju izricanja mjere zabrane iz stava 4. ovog člana, inspektor oduzima robu, opremu, uređaje, sredstva za rad, prevozna i druga sredstva ili njihove dijelove radi onemogućavanja daljeg obavljanja djelatnosti.

(6) Inspektor obavještava Poresku upravu o preduzetim mjerama iz stava 4. ovog člana i dostavlja zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu radi utvrđivanja poreske osnovice i naplate poreske obaveze.

(7) Na način propisan u st. 4, 5. i 6. ovog člana postupaće i inspektori Poreske uprave i inspektori Republičke uprave za igre na sreću u zajedničkim kontrolama čiji je predmet nadzor nad poštovanjem odredaba o registraciji subjekata za obavljanje određene djelatnosti u skladu sa posebnim propisima.

(8) Inspektor je ovlašćen da u postupku inspekcijskog nadzora, osim nalaganja mjera za koje je ovlašćen posebnim propisom, naloži i neku od mjera iz stava 3. ovog člana.

(9) Ako inspektor subjektu nadzora zabranjuje obavljanje djelatnosti, a on djelatnost obavlja u više organizacionih jedinica (pogona, fabrika, prodavnica, izdvojenih poslovnih mjesta, radilišta i slično), zabrana obavljanja djelatnosti odnosiće se na poslovni prostor, odnosno prostoriju gdje je učinjena povreda propisa, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano.

(10) Inspektor izdaje prekršajni nalog za učinjeni prekršaj.

(11) Inspektor podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

Član 57

Pored ovlašćenja iz člana 56. ovog zakona, inspektor je obavezan da:

1) odmah prijavi nadležnom javnom tužilaštvu krivično djelo za koje sazna u toku inspekcijskog nadzora,

2) preduzme mjere da bi se sačuvali tragovi krivičnog djela, predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno krivično djelo i drugi dokazi i da obavijesti, bez odgađanja, ovlašćeno službeno lice,

3) obavještava drugi organ o potrebi preduzimanja mjera iz nadležnosti tog organa,

4) preduzima druge mjere i radnje utvrđene posebnim propisom.

Član 58

Ako inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da je ostvarena protivpravna imovinska korist, odnosno da postoje opravdani razlozi za određivanje zaštitne mjere ili mjere bezbjednosti, obavezan je da, uz preduzimanje mjera iz člana 56. st. 10. i 11. i člana 57. ovog zakona, predlaže sudu i oduzimanje utvrđenog iznosa protivpravno stečene imovinske koristi, odnosno predlaže ili izriče zaštitnu mjeru ili predlaže izricanje mjere bezbjednosti.

Član 59

(1) Inspektor može preduzeti istovremeno više mjera utvrđenih ovim i drugim zakonima.

(2) Inspektor mjere propisane ovim i drugim zakonima preduzima bez odlaganja, a najkasnije u roku od osam dana od dana završetka inspekcijskog pregleda i utvrđivanja svih činjenica presudnih za njihovo preduzimanje.

(3) Nepreduzimanje mjera u roku iz stava 2. ovog člana ne isključuje obavezu i mogućnost njihovog kasnijeg preduzimanja.

Član 60

(1) Inspekcijske mjere inspektor izriče usmenim rješenjem u slučajevima kada:

1) ocijeni da se na taj način otklanja neposredna opasnost po život i zdravlje ljudi, životinja, imovinu veće vrijednosti i opasnost po životnu sredinu,

2) ako utvrdi da subjekat nadzora ne posjeduje odobrenje za rad ili nije registrovan za obavljanje djelatnosti,

3) je u pitanju zaštita drugog važnog javnog interesa.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, inspektor je obavezan da u roku od tri dana od dana izvršenog pregleda donese rješenje u pisanoj formi.

(3) U slučaju da je rješenjem iz stava 1. ovog člana izrečena mjera zabrane, obilježava se istovremeno sa njenim izricanjem.

Član 61

(1) Protiv rješenja inspektora može se izjaviti žalba resornom ministarstvu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.

(2) Kada je resorno ministarstvo subjekat nadzora, žalba protiv rješenja inspektora nije dozvoljena, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3) Žalba izjavljena na rješenje inspektora ne odlaže izvršenje rješenja.

Član 62

(1) Izuzetno od člana 61. stav 3. ovog zakona, na obrazložen prijedlog žalioca izjavljenog uz žalbu može se dozvoliti da žalba odlaže izvršenje rješenja do donošenja odluke o žalbi, ako žalilac učini vjerovatnim da bi izvršenjem rješenja nastupila znatna materijalna šteta koja se na drugi način ne može otkloniti, a odlaganje se ne protivi javnom interesu.

(2) O prijedlogu iz stava 1. ovog člana odlučuje zaključkom direktor Inspektorata.

(3) Protiv zaključka iz stava 2. ovog člana žalba nije dopuštena.

Član 63

(1) Subjekat nadzora obavezan je da postupi po rješenju inspektora.

(2) Inspektor prati izvršenje izrečenih mjera u rješenju.

(3) Izvršenje rješenja inspektora pokreće se na osnovu rješenja koje je postalo izvršno i izvršenog inspekcijskog pregleda kojim je utvrđeno da izvršenik, u ostavljenom roku, nije izvršio mjere izrečene u rješenju ili ih je izvršio samo djelimično.

Član 64

Nakon što inspektor utvrdi da izvršenik nije izvršio mjere izrečene u rješenju ili ih je izvršio samo djelimično, obavještava izvršenika da je rješenje postalo izvršno i navodi način prinudnog izvršenja rješenja, u zavisnosti od prirode izvršenikove obaveze.

Član 65

(1) Na pismeni prijedlog izvršenika može se u opravdanim slučajevima dozvoliti odlaganje prinudnog izvršenja rješenja, osim ako zakonom ili drugim propisom nije isključena mogućnost odlaganja izvršenja mjere naložene rješenjem i ako se to ne protivi javnom interesu.

(2) O prijedlogu iz stava 1. ovog člana odlučuje isti organ i po istom postupku kako je propisano članom 62. ovog zakona.

Član 66

Kad postoji mogućnost da se izvršenje sprovede na više načina i primjenom različitih prinudnih sredstava, izvršenje se sprovodi na način i sredstvima koji dovode do cilja u najkraćem roku.

Član 67

(1) Ako se obaveza izrečena u rješenju inspektora sastoji u izvršenju određene radnje ili je rješenjem inspektora izvršenik obavezan da nešto dopusti ili trpi, a izvršenik postupa protivno takvim obavezama, inspektor će novčanim kaznama prinuditi izvršenika na izvršenje obaveze.

(2) Novčana kazna, koja se na osnovu stava 1. ovog člana izriče prvi put, iznosi 1.000 KM odgovornom licu u pravnom licu, republičkom organu uprave i organu jedinice lokalne samouprave i preduzetniku, a fizičkom licu 500 KM, a svaka sljedeća novčana kazna izriče se u istom iznosu.

(3) Istovremeno sa izricanjem novčane kazne inspektor će izvršeniku, ako to priroda stvari dozvoljava, ostaviti novi rok za postupanje po rješenju, koji ne može biti duži od 15 dana, uz upozorenje da će mu ako do tog roka ne postupi po rješenju, ponovo izreći novčanu kaznu.

(4) Ako inspektor ocijeni da izvršenik i pored izrečene novčane kazne iz stava 2. ovog člana neće postupiti po rješenju, može mu zabraniti obavljanje djelatnosti, o čemu se izvršenik unaprijed upozorava.

(5) Zabrana iz stava 4. ovog člana traje sve dok izvršenik u potpunosti ne postupi po rješenju.

(6) Novčanu kaznu i zabranu iz st. 2. i 4. ovog člana inspektor izriče zaključkom, na koji nije dozvoljena žalba.

(7) Naplaćene novčane kazne se ne vraćaju.

Član 68

(1) Ako se obaveza izrečena u rješenju inspektora sastoji od izvršenja određene radnje koju umjesto izvršenika može izvršiti neko drugo lice, a izvršenik je ne izvrši ili je izvrši samo djelimično, izvršenje rješenja može se sprovesti preko drugih lica o trošku izvršenika.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, inspektor zaključkom nalaže izvršeniku da unaprijed položi iznos koji je potreban za podmirenje troškova izvršenja i određuje da će se konačan obračun između predujmljenih i stvarno učinjenih troškova izvršenja utvrditi naknadno.

(3) Zaključak iz stava 2. ovog člana je izvršan i dostavlja se uz obavještenje iz člana 64. ovog zakona.

Član 69

(1) Ako se izvršenje uopšte ne može sprovesti ili se ne može sprovesti na način definisan čl. 67. i 68. ovog zakona, rješenje se može sprovesti i neposrednom prinudom, o čemu se izvršenik unaprijed upozorava u obavještenju.

(2) Oblik i način neposredne prinude određuje inspektor u skladu sa prirodom izrečene mjere.

Član 70

(1) Troškove prinudnog izvršenja rješenja snosi izvršenik koji je bio obavezan da izvrši naloženu inspekcijsku mjeru.

(2) O troškovima izvršenja i obračunu između predujmljenih i stvarno učinjenih troškova izvršenja iz člana 68. ovog zakona odlučuje se posebnim zaključkom nakon sprovedenog postupka prinudnog izvršenja.

(3) Protiv zaključka iz stava 2. ovog člana dozvoljena je posebna žalba.

Član 71

(1) Rješenje inspektora koje glasi na novčanu obavezu prinudno izvršava Poreska uprava u skladu sa zakonom.

(2) Na izvršno rješenje inspektor stavlja klauzulu izvršnosti i rješenje dostavlja Poreskoj upravi na postupak prinudne naplate.

Član 72

Odredbe ovog zakona o prinudnom izvršenju rješenja primjenjuju se i za prinudno izvršenje zaključka.

Član 73

(1) U postupku inspekcijskog nadzora inspektor je ovlašćen da uzme uzorke za laboratorijsku analizu.

(2) Troškove analiza snosi:

1) uvoznik, bez obzira na rezultate analize,

2) proizvođač ili uvoznik u slučaju potrebe da se analizom provjere informacije o ispravnosti proizvoda koja je utvrđena van Republike Srpske, bez obzira na rezultat analize, a ako proizvođač, odnosno uvoznik nije na teritoriji Republike Srpske, troškove snosi subjekat nadzora,

3) svi drugi subjekti nadzora ako analiza pokaže da je uzorak neispravan.

(3) Pravilnik kojim se propisuju postupak uzimanja uzoraka i njihovog čuvanja, način dostavljanja stručnim laboratorijama i troškova postupka uzorkovanja donosi direktor Inspektorata, uz saglasnost Vlade.

Član 74

(1) Inspektor obilježava mjeru zabrane izrečenu u postupku inspekcijskog nadzora, a može i oduzeti opremu, uređaje, sredstva za rad, prevozna i druga sredstva ili njihove dijelove radi obezbjeđenja poštovanja zabrane.

(2) Pravilnik kojim se propisuje način obilježavanja mjera zabrane izrečenih u postupku inspekcijskog nadzora donosi direktor Inspektorata, uz saglasnost Vlade.

Član 75

(1) Inspektor oduzima robu u slučajevima propisanim ovim ili posebnim zakonom.

(2) O oduzimanju robe inspektor donosi rješenje i izdaje potvrdu o oduzimanju robe.

(3) Rješenje i potvrda o oduzetoj robi su dokumenti na osnovu kojih se roba otkupljuje, preuzima i skladišti, odnosno određuje drugi način postupanja u skladu sa ovim zakonom.

(4) Ako se oduzeta roba može dalje prometovati i upotrebljavati, inspektor će, uz prethodnu saglasnost direktora Inspektorata i neposrednog rukovodioca, odnosno gradonačelnika ili načelnika opštine i neposrednog rukovodioca, ponuditi subjektu nadzora od kojeg je roba oduzeta da robu otkupi na licu mjesta, prema vrijednostima robe po kojim je zatečena u prometu, a u nedostatku toga, prema prosječnoj tržišnoj vrijednosti takve robe u prometu.

(5) Izuzetno od stava 4. ovog člana, robu oduzetu u inspekcijskom nadzoru, čija je proizvodnja, promet ili upotreba u skladu sa posebnim propisima zabranjena i robu koja se u skladu sa posebnim propisima ne može staviti u dalji promet, subjekat nadzora na odgovarajući način uništava nakon konačnosti odluke o oduzimanju robe, uz neophodne mjere kontrole kojima se onemogućava ponovno stavljanje robe u promet i upotrebu, odnosno kojim se obezbjeđuje trajno uništavanje bitnih svojstava robe, uz poštovanje propisa o zaštiti životne sredine.

(6) Činjenicu uništavanja oduzete robe iz stava 5. ovog člana inspektor konstatuje u zapisniku.

(7) Ako je za oduzetu robu potrebno osigurati uskladištenje i čuvanje, inspektor će o uskladištenju i čuvanju odlučiti u rješenju o oduzimanju robe, a može je privremeno ostaviti na čuvanje kod subjekta nadzora, čija je dužnost da čuva robu koja mu je povjerena.

(8) Ako subjekat nadzora ne otkupi oduzetu robu u skladu sa stavom 4. ovog člana, direktor Inspektorata, odnosno gradonačelnik ili načelnik opštine, nakon konačnosti odluke o oduzimanju robe, određuje za svaki pojedinačni slučaj dalji način postupanja sa oduzetom robom, u zavisnosti od vrste i prirode robe, u skladu sa uredbom Vlade iz stava 15. ovog člana.

(9) Izuzetno od stava 8. ovog člana, sa oduzetom robom se može odmah postupati ako je ta roba podložna propadanju ili ako njeno čuvanje iziskuje troškove koji su nesrazmjerno veliki u odnosu na vrijednost oduzete robe.

(10) Izuzetno od stava 4. ovog člana, oduzeti šumski drvni sortimenti predaju se nadležnom šumskom gazdinstvu Javnog preduzeća šumarstva “Šume Republike Srpske” (u daljem tekstu: Javno preduzeće) radi uskladištenja, čuvanja i daljeg postupanja.

(11) Potvrda o oduzetoj robi koju izdaje nadležni inspektor dokument je na osnovu koga Javno preduzeće preuzima i skladišti šumske drvne sortimente, te nakon sprovedenog postupka i konačnosti odluke inspektora o oduzimanju robe vrši prodaju robe.

(12) Izuzetno od stava 11. ovog člana, Javno preduzeće može odmah prodati oduzete šumske drvne sortimente ako su podložni propadanju ili ako njihovo čuvanje iziskuje troškove koji su nesrazmjerno veliki u odnosu na njihovu vrijednost.

(13) Sredstva od prodate robe iz st. 11. i 12. ovog člana uplaćuju se na žiro račun Javnog preduzeća.

(14) Sredstva dobijena prodajom robe prihod su budžeta Republike Srpske, izuzev sredstava dobijenih prodajom oduzetih drvnih sortimenata, koja se raspodjeljuju u skladu sa uredbom Vlade iz stava 15. ovog člana.

(15) Načine uskladištenja, čuvanja, otkupa i uništavanja i druge vidove raspolaganja robom oduzetom u postupku inspekcijskog nadzora uredbom propisuje Vlada.

Član 76

(1) O oduzimanju robe i drugih stvari inspektor sačinjava potvrdu.

(2) Potvrda iz stava 1. ovog člana sadrži podatke o imenu i prezimenu, odnosno nazivu subjekta nadzora, vremenu i mjestu oduzimanja, pravnom osnovu za oduzimanje, vrsti, vrijednosti, količini i drugim za identifikaciju važnim obilježjima robe i drugih stvari i potpis inspektora.

Član 77

U postupku inspekcijskog nadzora na pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o opštem upravnom postupku.

GLAVA IV

KAZNENE ODREDBE

Član 78

(1) Novčanom kaznom od 3.000 KM do 9.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako ne postupi po rješenju inspektora (član 63. stav 1).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i preduzetnik, odgovorno lice u pravnom licu, odnosno odgovorno lice u republičkom organu i organu jedinice lokalne samouprave novčanom kaznom od 2.000 KM do 6.000 KM.

(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i fizičko lice novčanom kaznom od 1.000 KM do 3.000 KM.

Član 79

(1) Novčanom kaznom od 2.000 KM do 6.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako:

1) inspektoru ne dozvoli ili ne omogući vršenje inspekcijskog pregleda, ili ne pruži obavještenja i ne stavi na uvid isprave, odnosno podatke koji su potrebni za vršenje pregleda, ne obezbijedi uslove neophodne za nesmetan rad i utvrđivanje činjeničnog stanja (član 42. stav 1),

2) ne postupi po nalogu inspektora koji je dat tokom vršenja inspekcijskog pregleda (član 42. stav 3),

3) onemogući vršenje inspekcijskog pregleda, tako da i uprkos dostavljenom pozivu ne prisustvuje vršenju inspekcijskog pregleda ili ne obezbijedi prisustvo drugog lica u inspekcijskom pregledu (član 47),

4) ne postupi po nalogu inspektora da, u roku koji mu inspektor odredi, pripremi ili dostavi tačne i potpune podatke, obavještenja i druge materijale koji su potrebni za obavljanje inspekcijskog nadzora (član 49).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i preduzetnik, odgovorno lice u pravnom licu, odnosno odgovorno lice u republičkom organu uprave i organu jedinice lokalne samouprave novčanom kaznom od 1.000 KM do 3.000 KM.

(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i fizičko lice novčanom kaznom od 800 KM do 2.400 KM.

(4) Novčanom kaznom od 100 KM do 300 KM kazniće se fizičko lice koje na zahtjev inspektora ne stavi na uvid isprave kojim se može utvrditi njegov identitet (lična karta, pasoš i slično), (član 38. tačka 1).

(5) Novčanom kaznom od 200 KM do 600 KM kazniće se fizičko lice koje ne dozvoli vršenje inspekcijskog pregleda kada postoji osnovana sumnja da se u njegovim objektima nalaze predmeti koji su u vezi sa inspekcijskim pregledom (član 44. stav 1).

Član 80

(1) Novčanom kaznom od 500 KM do 1.500 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako u propisanom roku pismeno ne obavijesti inspektora o izvršenju rješenja i ne dostavi dokaz o tome (član 43).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i preduzetnik, odgovorno lice u pravnom licu, odnosno odgovorno lice u republičkom organu uprave i organu jedinice lokalne samouprave novčanom kaznom od 200 KM do 600 KM.

(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i fizičko lice novčanom kaznom od 100 KM do 300 KM.

GLAVA V

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 81

Postupci koji do dana stupanja na snagu ovog zakona nisu pravosnažno okončani po odredbama Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 74/10, 109/12, 117/12 i 44/16) okončaće se po odredbama tog zakona.

Član 82

Ako je posebnim materijalnim propisom kojim se uređuju pojedine oblasti iz čl. 16. do 28. ovog zakona određeno da inspekcijski nadzor vrše neki drugi organi uprave ili inspektori, inspekcijski nadzor će vršiti inspekcijski organi određeni ovim zakonom.

Član 83

(1) Inspektorat će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona započeti proces preuzimanja inspektora rada koji poslove inspekcijskog nadzora obavljaju na nivou jedinica lokalne samouprave, a koji su zatečeni na tim poslovima danom stupanja na snagu ovog zakona,.

(2) Inspektori iz stava 1. ovog člana nastavljaju da obavljaju poslove inspekcijskog nadzora iz pripadajućih oblasti nadzora na nivou jedinica lokalne samouprave do preuzimanja u Inspektorat.

Član 84

Stupanjem na snagu ovog zakona lica zatečena u obavljanju poslova unutrašnje kontrole nastavljaju da rade na poslovima posebne i unutrašnje kontrole.

Član 85

Jedinice lokalne samouprave dužne da do 1. januara 2021. godine obezbijede pretpostavke za rad u jedinstvenom inspekcijskom informacionom sistemu.

Član 86

(1) Vlada će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti sljedeće podzakonske akte:

1) Uredbu o sadržaju, obliku i izgledu službene legitimacije i značke inspektora (član 33. stav 2),

2) Uredbu o načinu uskladištenja, čuvanja i raspolaganja robom oduzetom u postupku inspekcijskog nadzora (član 75. stav 15).

(2) Direktor Inspektorata će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti sljedeće podzakonske akte:

1) Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja operativnih planova, sedmičnih i mjesečnih izvještaja rada (član 11. stav 5),

2) Pravilnik o vrstama stručne spreme za određeno inspekcijsko zvanje, odnosno određenu oblast nadzora (član 30. stav 6),

3) Pravilnik o izgledu i načinu korišćenja službenih uniformi (član 34. stav 2),

4) Uputstvo o sadržaju i načinu korišćenja jedinstvenog inspekcijskog informacionog sistema (član 37. stav 3),

5) Pravilnik o posebnoj i unutrašnjoj kontroli (član 40. stav 6),

6) Pravilnik o vođenju evidencija o izvršenim inspekcijskim pregledima (član 53. stav 3),

7) Pravilnik o postupku uzimanja uzoraka, njihovog čuvanja, način dostavljanja stručnim laboratorijama i troškova postupka uzorkovanja (član 73. stav 3),

8) Pravilnik o načinu obilježavanja mjera zabrane izrečenih u postupku inspekcijskog nadzora (član 74. stav 2).

Član 87

Do donošenja novih podzakonskih akata primjenjuju se podzakonski akti doneseni na osnovu Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 74/10, 109/12, 117/12 i 44/16) ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 88

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 74/10, 109/12, 117/12 i 44/16), izuzev odredbe člana 88. tog zakona, koja će se primjenjivati do donošenja posebnih materijalnih propisa kojim se uređuje inspekcijski nadzor u određenoj oblasti, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 89

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Zakon o investicionim fondovima Republike Srpske

0

ZAKON O INVESTICIONIM FONDOVIMA REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik RS”, br. 92/2006, 82/2015 i 94/2019)

I – OSNOVNE ODREDBE

1. Određenje pojmova

Član 1

Ovim zakonom propisuju se:

a) uslovi osnivanja i rada investicionih fondova i društava za upravljanje investicionim fondovima,

b) emisije i prodaja udjela i akcija,

v) otkupa udjela,

g) promovisanje fondova,

d) poslovi koje za fondove obavljaju treća lica,

đ) nadzor nad radom fondova, društava za upravljanje, banke depozitara i lica koja obavljaju prodaju udjela i akcija.

Član 2

Pojedini pojmovi korišćeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

“Društvo za upravljanje” – akcionarsko društvo ili društvo sa ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Republici Srpskoj, koje je dobilo dozvolu Komisije za obavljanje poslova osnivanja i upravljanja investicionim fondovima,

“Država članica” – država članica Evropske unije,

“Matična država članica” – država članica Evropske unije u kojoj je registrovano društvo za upravljanje,

“Banka depozitar” – banka koju izabere društvo za upravljanje i koja, na osnovu ugovora s društvom za upravljanje i po njegovom nalogu, obavlja poslove banke depozitara određene ovim zakonom,

“Investicioni fond” (u daljem tekstu: Fond) je institucija kolektivnog ulaganja, čiji je jedini cilj da prikuplja novčana sredstva i da ih u skladu sa unaprijed određenom investicionom politikom ulaže u različite vrste imovine radi ostvarenja prihoda i smanjenja rizika ulaganja,

“Otvoreni investicioni fond” – otvoreni investicioni fond sa javnom ponudom, otvoreni investicioni fond sa privatnom ponudom, otvoreni investicioni fond rizičnog kapitala sa privatnom ponudom,

“Zatvoreni investicioni fond” – zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom,

“Akcionar zatvorenog investicionog fonda” ili “Akcionar” – fizičko ili pravno lice koje po objavljivanju javne ponude naznačene u prospektu fonda u cijelosti uplati cijenu emisije akcija ili akcije stekne od postojećeg akcionara na osnovu valjanog pravnog posla, u skladu sa odredbama ovog zakona,

“Vlasnik udjela u otvorenom investicionom fondu” ili “Vlasnik udjela” – fizičko ili pravno lice koje na osnovu javne ili privatne ponude za prodaju udjela u otvorenom fondu u cijelosti uplati novčana sredstva na račun fonda radi sticanja udjela u određenom fondu ili stekne u fondu od postojećeg vlasnika udjela na osnovu valjanog pravnog posla, u skladu sa odredbama ovog zakona,

“Kvalifikovani investitori” – investitori koji na osnovu važeće dozvole posluju kao investicioni ili penzijski fond, kao društvo za upravljanje investicionim ili penzijskim fondom, kao banka, kao osiguravajuće društvo ili kao brokerskodilersko društvo, te sva druga pravna ili fizička lica, s tim da neto vrijednost imovine tih društava i fizičkih lica prelazi 300.000 KM i koji za potrebe ulaganja u određeni investicioni fond raspolažu gotovim novcem u iznosu od najmanje 100.000 KM,

“Kvalifikovani investitori u fondove rizičnog kapitala” – investitori koji na osnovu važeće dozvole posluju kao investicioni ili penzijski fond, kao društvo za upravljanje investicionim ili penzijskim fondom, kao banka, ili kao osiguravajuće društvo ili kao brokersko društvo, te sva druga pravna ili fizička lica s tim da neto vrijednost imovine tih društava i fizičkih lica prelazi 3.000.000 KM i koji za potrebe ulaganja u određeni investicioni fond raspolažu gotovim novcem u iznosu od najmanje 1.000.000 KM,

“Komisija” – Komisija za hartije od vrijednosti Republike Srpske,

“Povezana lica” u smislu ovog zakona su pravna i fizička lica koja su međusobno povezana vlasništvom na kapitalu ili upravljanjem kapitalom, sa 20% ili više glasačkih prava ili kapitala ili na drugi način povezana radi postizanja zajedničkih poslovnih ciljeva, tako da poslovanje i rezultati poslovanja jednog lica mogu značajno uticati na poslovanje, odnosno rezultate poslovanja drugog lica.

Povezanim licima smatraju se i:

a) lica koja su međusobno povezana:

1) tako da jedno lice, odnosno lica koja se smatraju povezanim licima u skladu sa ovom alinejom, zajedno, posredno ili neposredno, učestvuju u drugom licu,

2) tako da u oba lica učešće ima isto lice, odnosno lica koja se smatraju povezanim licima u skladu sa ovom alinejom,

3) na način propisan zakonom kojim se uređuje poslovanje privrednih društava i

4) kao članovi upravnog odbora i drugih organa u društvu u kojem obavljaju tu funkciju, odnosno u kojem su zaposleni, i članovi uže porodice tih lica;

b) članovi uže porodice:

1) supružnici, odnosno lica koja žive u vanbračnoj zajednici,

2) potomci i preci u pravoj liniji neograničeno,

3) srodnici do trećeg stepena srodstva u pobočnoj liniji, uključujući i srodstvo po tazbini,

4) usvojilac i usvojenici i potomci usvojenika i

5) staralac i štićenici i potomci štićenika,

“Povezana lica fonda” su društvo za upravljanje, zaposleni i lica u organima društva, banka depozitar, advokat, odnosno advokatska kancelarija, revizor i poreski savjetnik koji se nalaze u ugovornom odnosu po osnovu pružanja usluga fondu, kao i svako drugo lice koje je u prethodne dvije kalendarske godine zaključilo ugovor o obavljanju usluga za potrebe fonda,

“Investitor” – vlasnik udjela u otvorenom investicionom fondu, odnosno akcionar zatvorenog investicionog fonda i

“Kvalifikovano učešće” – direktno ili indirektno učešće u društvu za upravljanje, koje predstavlja 10% ili više udjela u osnovnom kapitalu ili glasačkim pravima, ili koje omogućava ostvarivanje značajnog uticaja na upravljanje društvom za upravljanje.

Član 3

(1) Fond je pravno lice ili posebna imovina, čije je osnivanje i poslovanje određeno ovim zakonom.

(2) U smislu ovog zakona i nezavisno od toga da li je u ponudi imenovano ili opisano kao takvo, fondom se smatra i svaki pravni subjekt, društvo ili posebna imovina, bez obzira na pravni oblik, u kojoj se učešće bilo putem akcija, udjela ili kakvog prava – nudi sa ciljem prikupljanja uloga u gotovom novcu te sa izričitom namjerom ulaganja više od 60% tih uloga u portfelj hartija od vrijednosti, novčanih depozita i svih drugih vrsta imovine, pri čemu investitori nemaju svakodnevni nadzor nad donošenjem odluka o ulaganjima, a osnovni cilj je osigurati investitorima povrat na njihova ulaganja, i to bilo u dobiti ili kakvoj drugoj koristi.

Član 4

(1) Fondom iz člana 3. ovog zakona ne smatraju se:

a) banke,

b) društva za osiguranje,

v) penzijski fondovi,

g) ostala pravna lica koja ulažu vlastita sredstva,

d) članovi porodice koji zajednički ulažu,

đ) druga lica koja su izuzeta zakonima Republike Srpske ili međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina potpisala ili im pristupila.

(2) Odredbe stava 1. ovog člana ne odnose se na status, prava i obaveze koje ta lica imaju na osnovu drugih zakona, propisa ili međunarodnih ugovora.

2. Registar fondova

Član 5

(1) Fondovi se upisuju u registar fondova Republike Srpske (u daljem tekstu: registar fondova).

(2) U registar fondova upisuju se fondovi i svi podaci određeni ovim zakonom i Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja registra fondova te promjene tih podataka.

(3) Registar fondova vodi Komisija.

Član 6

Upis u registar fondova vrši se na osnovu zahtjeva za izdavanje dozvole za rad fonda i prijave upisa u registar fondova koji podnosi društvo za upravljanje.

Član 7

(1) Prilikom izdavanja dozvole za rad i donošenja odluke o upisu u registar fondova, Komisija svakom fondu određuje identifikacioni broj fonda.

(2) Identifikacioni broj određuje se svakom fondu kod upisa u registar i mora biti jedinstven, nepromjenljiv i neponovljiv.

Član 8

Odluka Komisije o upisu u registar fondova objavljuje se u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Član 9

Upis u registar fondova ima pravno dejstvo prema trećim licima narednog dana od dana upisa u registar fondova ako ovim zakonom ili Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja registra nije drugačije propisano.

3. Javna i privatna ponuda i vrste fondova

Član 10

Za privatnu ili javnu ponudu u Republici Srpskoj svaki fond mora imati odobrenje Komisije u skladu sa postupcima propisanim ovim zakonom i drugim zakonskim i podzakonskim propisima.

Član 11

(1) Javna ponuda je bezuslovni poziv za kupovinu udjela ili akcija u fondu upućen neodređenom broju lica, na način određen ovim zakonom.

(2) Smatra se da je ponuda fonda javna, osim:

a) ako je usmjerena isključivo prema ograničenoj grupi koja odgovara značenju pojma kvalifikovanih investitora u skladu sa ovim zakonom,

b) ako se zahtjevi za upis mogu prihvatiti samo od lica koja odgovaraju značenju pojma kvalifikovanih investitora u skladu sa ovim zakonom.

(3) Privatna ponuda je bezuslovni poziv za kupovinu udjela ili akcija u fondu upućen određenom broju lica, na način određen ovim zakonom.

(4) U slučaju privatne ponude, kvalifikovani investitori svoj status dokazuju potpisom izjave kojom navode da u trenutku kupovine udjela ispunjavaju uslove iz člana 2. ovog zakona.

(5) Društvo za upravljanje ne odgovara za potpunost i istinitost izjave iz prethodnog stava ovog člana, kao ni za naknadno promijenjene okolnosti koje se odnose na ispunjavanje uslova zahtijevanih za sticanje statusa kvalifikovanog investitora.

(6) Komisija će bliže propisati javnu i privatnu ponudu, vrste fondova sa javnom i privatnom ponudom, kvalifikovane investitore i najniže dopuštene iznose upisa u slučaju fondova sa privatnom ponudom.

Član 12

Kao fondove sa javnom ponudom Komisija može odobriti sljedeće vrste investicionih fondova:

a) zatvoreni investicioni fond, uključujući i zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom za ulaganje u hartije od vrijednosti koje nisu uvrštene na službeno berzansko tržište i

b) otvoreni investicioni fond.

Član 13

Kao fondove sa privatnom ponudom Komisija može odobriti sljedeće vrste investicionih fondova:

a) otvoreni investicioni fond sa privatnom ponudom,

b) otvoreni investicioni fond rizičnog kapitala sa privatnom ponudom.

Član 14

(1) U zavisnosti od vrste pretežnog ulaganja, podvrste investicionih fondova mogu biti:

a) akcijski fond, koji ima sredstva uložena pretežno u akcije ili u akcije i udjele akcijskih ciljnih fondova,

b) obveznički fond, koji ima sredstva pretežno uložena u obveznice ili u obveznice i udjele obvezničkih ciljnih fondova ili druge oblike listiranog duga,

v) fond novčanog tržišta, koji ima sredstva pretežno uložena u instrumente tržišta novca, novčane depozite i udjele ciljnog fonda novčanog tržišta, i

g) mješoviti fond, koji ima uložena sredstva u različite vrste hartija od vrijednosti, instrumente tržišta novca, novčane depozite i udjele ciljnog fonda novčanog tržišta.

(2) Pod pretežnim ulaganjem iz stava 1. ovog člana podrazumijeva se da je najmanje 70% sredstava fonda uloženo u određenu vrstu imovine.

(3) Naziv investicionog fonda obavezno sadrži oznaku iz koje je jasno vidljiva njegova podvrsta i nije dozvoljeno da sadržava izraze koji bi investitore mogli dovesti u zabludu.

4. Osnovna ograničenja

Član 15

(1) Javna ponuda u Republici Srpskoj dozvoljena je:

a) fondu osnovanom uz dozvolu Komisije, kojim upravlja društvo za upravljanje registrovano u Republici Srpskoj,

b) fondu osnovanom na osnovu odobrenja nadležnog organa države članice, koji posluje u skladu sa odredbama ovog zakona koje uređuju poslovanje otvorenih investicionih fondova sa javnom ponudom.

(2) Fond iz stava 1. tačke a) ovog člana ne može poslovati niti može promijeniti oblik u fond sa privatnom ponudom.

(3) Komisija je ovlašćena da propiše uslove izdavanja dozvole za rad fondova iz stava 1. ovog člana.

Član 16

(1) Nijedno lice, bilo pravno ili fizičko, ne može osnovati ni upravljati investicionim fondom iz člana 3. ovog zakona ako za to nije dobilo dozvolu Komisije.

(2) Nijedno lice, bilo pravno ili fizičko, osim lica iz člana 186. ovog zakona, ne može obavljati poslove zastupanja u prodaji udjela ili akcija fondova.

(3) Ko bez ovlašćenja ili dozvole Komisije obavlja neku od djelatnosti osnivanja i upravljanja investicionim fondom iz člana 3. ovog zakona, njegovom ponudom trećim licima na teritoriji Republike Srpske ili poslovima zastupanja u prodaji udjela ili akcija investicionog fonda čini krivično djelo.

5. Primjena propisa

Član 17

(1) Poreski organ će na zahtjev društva za upravljanje, a u poreske svrhe, izdati potvrdu kojom se dokazuje poreski status investicionog fonda u Republici Srpskoj.

(2) Ako se poreskim propisima ne propiše drugačije, u poreske svrhe, fond se smatra krajnjim vlasnikom hartija od vrijednosti, odnosno cjelokupne imovine fonda i krajnjim korisnikom ekonomskih koristi koje iz nje proizlaze.

Član 18

(1) Na poslovanje društava za upravljanje i investicionih fondova na odgovarajući način se primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje tržište hartija od vrijednosti, osim ako ovim zakonom ili propisom donesenim na osnovu ovog zakona nije utvrđeno drugačije.

(2) Na osnivanje i poslovanje društava za upravljanje i investicionih fondova na odgovarajući način se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava u slučaju kada je to ovim zakonom ili propisom donesenim na osnovu ovog zakona izričito utvrđeno.

(3) Društvo za upravljanje i investicioni fond mogu da vrše statusne promjene po prethodno pribavljenoj dozvoli Komisije.

(4) Na statusne promjene društva za upravljanje shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava.

(5) Komisija donosi akt kojim propisuje postupak i uslove za izdavanje dozvole iz stava 3. ovog člana.

II – DRUŠTVA ZA UPRAVLjANjE INVESTICIONIM FONDOVIMA

Član 19

Društvo za upravljanje osniva se u pravnom obliku društva sa ograničenom odgovornošću ili akcionarskog društva, a predmet njegovog poslovanja je isključivo osnivanje investicionih fondova i upravljanje investicionim fondovima, odnosno ulaganje novčanih sredstava u vlastito ime i za račun vlasnika udjela otvorenih investicionih fondova i u ime i za račun akcionara zatvorenih investicionih fondova te obavljanje drugih poslova određenih ovim zakonom.

Član 20

(1) Društvo za upravljanje ne smije imati kontrolni uticaj niti kontrolni udio u brokerskom društvu ili banci ovlašćenoj za obavljanje poslova sa hartijama od vrijednosti.

(2) Društvo za upravljanje ne može imati udio u banci depozitaru. Poslovanje banke depozitara i društva za upravljanje ne može biti organizaciono povezano, niti na tim poslovima smiju biti zaposlena ista lica.

(3) Društvu za upravljanje nije dozvoljeno da stekne udio ili druga prava u društvu lica ili drugom pravnom licu na osnovu kojih bi neograničeno odgovaralo za obaveze tog pravnog lica.

Član 21

(1) Riječi: “društvo za upravljanje fondovima”, “investiciono društvo”, “uprava fondova”, “investitor”, “invest” ili “investirati”, same ili zajedno sa drugim riječima, smiju u nazivu firme ili njegovom dodatku upotrebljavati samo društva za upravljanje investicionim fondovima sa svrhom označavanja predmeta poslovanja te u promotivne svrhe.

(2) Stav 1. ovog člana ne odnosi se na društva koja riječi: “upravljati fondovima”, “investicija”, “investitor” ili “investirati” upotrebljavaju u kontekstu koji isključuje privid da je sadržaj predmeta poslovanja usmjeren na osnivanje i upravljanje investicionim fondovima, odnosno ulaganje novčanih sredstava u vlastito ime i za zajednički račun vlasnika udjela u otvorenom investicionom fondu, odnosno u ime i za račun zatvorenog investicionog fonda, te upravljanje tim sredstvima.

1. Osnovni kapital i adekvatnost kapitala društva za upravljanje

Član 22

(1) Najniži iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje je 250.000 KM. U slučaju da ukupna neto vrijednost imovine fondova kojima upravlja pređe protivvrijednost iznosa od 450 miliona KM, osnovni kapital društva za upravljanje mora biti veći za 0,02% iznosa za koji neto vrijednost imovine fondova kojima upravlja prelazi navedeni granični iznos, do najvišeg iznosa osnovnog kapitala u visini od 15 miliona KM.

(2) Komisija je ovlašćena da propiše oblik i iznos kapitala koji su društva za upravljanje dužna održavati.

Član 22a

(1) Fizičko ili pravno lice, samo ili zajedno sa povezanim licima, ne može bez dozvole Komisije steći ili povećati udio u osnovnom kapitalu ili glasačkim pravima u društvu za upravljanje koji je jednak ili veći od 10%, 20%, 33% ili 50%.

(2) Dozvolu za sticanje iz stava 1. ovog člana Komisija izdaje samo ako procijeni da se predloženim promjenama obezbjeđuje odgovorno poslovanje društva za upravljanje i ako ocijeni da to neće uticati na obavljanje funkcije nadzora Komisije.

(3) Dozvola za sticanje iz stava 1. ovog člana važi 12 mjeseci od dana izdavanja, a lice koje je dobilo dozvolu, a nije počelo ili nije dovršilo sticanje do nivoa do kojeg je dobilo dozvolu, dužno je da pribavi novu dozvolu ako namjerava da nastavi sticanje.

(4) Lice koje je dobilo dozvolu za sticanje iz stava 1. ovog člana dužno je da o završetku sticanja obavijesti Komisiju u roku od osam dana od dana zadnjeg sticanja.

(5) Lice koje namjerava da smanji udio u osnovnom kapitalu ili glasačkim pravima u društvu za upravljanje ispod nivoa iz stava 1. ovog člana, za koji je dobilo dozvolu Komisije, dužno je da o tome obavijesti Komisiju u roku koji ne može biti kraći od osam ni duži od 15 dana od dana zaključenja pravnog posla kojim svoj udio u cjelini ili djelimično prenosi na drugo lice.

(6) Akcije, odnosno udjeli društva za upravljanje za koje Komisija nije dala dozvolu za sticanje iz stava 1. ovog člana ne daju pravo glasa.

(7) Komisija nalaže licu da proda akcije, odnosno udjele iz stava 6. ovog člana, u roku koji ne može biti kraći od tri ni duži od šest mjeseci, ako to lice u roku od tri mjeseca od dana sticanja naknadno ne dobije dozvolu za sticanje.

(8) Komisija donosi akt kojim propisuje uslove za izdavanje dozvole za sticanje ili povećanje, te postupak za obavještavanje o smanjenju udjela u osnovnom kapitalu ili glasačkim pravima u društvu za upravljanje, kao i uslove za određivanje kriterijuma podobnosti lica koja namjeravaju da stiču udio u osnovnom kapitalu ili glasačkim pravima u društvu za upravljanje.

Član 22b

(1) U postupku izdavanja dozvole iz člana 22a. ovog zakona, Komisija procjenjuje podobnost lica koje podnosi zahtjev za izdavanje dozvole za sticanje, na osnovu sljedećih kriterijuma:

a) ugleda tog lica,

b) ugleda i iskustva lica koje će upravljati društvom za upravljanje, u slučaju odobravanja zahtjeva za izdavanje dozvole za sticanje,

v) finansijske situacije tog lica u odnosu na poslove društva za upravljanje u kojem namjerava da stiče udio u osnovnom kapitalu ili glasačkim pravima,

g) mogućih posljedica na sposobnost društva za upravljanje, na postupanje u skladu sa odredbama ovog i drugih zakona, ako to lice stekne udio u osnovnom kapitalu ili glasačkim pravima i

d) postojanja razloga za sumnju da postoji, može doći do rizika ili se povećava rizik prilikom sticanja udjela u osnovnom kapitalu ili glasačkim pravima, od pranja novca ili finansiranja terorizma, u skladu sa zakonom kojim se uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma.

(2) Kod procjene podobnosti lica na osnovu kriterijuma iz stava 1. tačka g) ovog člana, Komisija procjenjuje organizaciju, procese i sisteme unutar grupacije, čiji bi dio postalo društvo za upravljanje ako to lice stekne udio u osnovnom kapitalu ili glasačkim pravima, kao i njihov uticaj na mogućnost sprovođenja efikasnog nadzora, efikasne razmjene informacija između nadležnih organa i podjele nadležnosti i odgovornosti za nadzor između nadležnih nadzornih organa.

(3) Ukoliko istovremeno odlučuje o dva ili više zahtjeva za izdavanje dozvole za sticanje udjela u osnovnom kapitalu ili glasačkim pravima u društvu za upravljanje, Komisija je dužna sva lica koja su podnijela zahtjev za izdavanje dozvole za sticanje tretirati ravnopravno.

(4) Komisija je dužna riješiti zahtjev za izdavanje dozvole za sticanje najkasnije u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva.

(5) Društvo za upravljanje dužno je da najmanje jedanput godišnje obavijesti Komisiju o imenima akcionara koji posjeduju kvalifikovano učešće i visini kvalifikovanog učešća.

(6) Ako procijeni da postoji opasnost od uticaja lica koja su stekla kvalifikovano učešće na pažljivo i bonitetno upravljanje društvom, Komisija je ovlašćena da društvu za upravljanje naloži otklanjanje utvrđenih nedostataka, uključujući i suspenziju prava glasa tim licima.

(7) Komisija je ovlašćena da licu koje je steklo kvalifikovano učešće oduzme dozvolu za sticanje ako:

a) je lice dobilo dozvolu na osnovu neistinitih, netačnih ili podataka koji dovode u zabludu ili na drugi nepropisan način,

b) lice prestane da ispunjava propisane uslove na osnovu kojih je dozvola izdata.

(8) U slučaju iz stava 7. ovog člana, Komisija nalaže licu kojem je oduzeta dozvola za sticanje kvalifikovanog učešća da proda akcije, odnosno udjele društva za upravljanje u roku koji ne može biti kraći od tri ni duži od šest mjeseci, a akcije, odnosno udjeli za koje je Komisija oduzela dozvolu za sticanje u skladu sa ovim članom ne daju pravo glasa.

2. Predmet poslovanja društva za upravljanje

Član 23

(1) Predmet poslovanja društva za upravljanje je isključivo osnivanje i upravljanje investicionim fondovima. Samo navedene djelatnosti mogu biti upisane u sudski registar kao predmet poslovanja društva za upravljanje investicionim fondovima.

(2) Poslovi upravljanja investicionim fondovima obuhvataju:

a) upravljanje imovinom fonda,

b) promovisanje investicionih fondova i prodaju udjela u otvorenim investicionim fondovima, odnosno akcija u zatvorenim investicionim fondovima,

v) administrativne poslove:

1) vođenje poslovnih knjiga i sastavljanje finansijskih izvještaja,

2) odnose sa investitorima,

3) utvrđivanje vrijednosti imovine fonda i obračun cijene udjela,

4) usklađivanje poslovanja društva sa zakonima i mjerodavnim propisima,

5) objavljivanje i obavještavanje akcionara i vlasnika udjela,

6) isplata akcionara, odnosno vlasnika udjela iz imovine ili dobiti fonda,

7) isplata udjela u otvorenom investicionom fondu,

8) vođenje registra vlasnika udjela, odnosno akcionara,

9) vođenje arhive u skladu sa odredbama ovog zakona,

10) ostale administrativne poslove koje odobri Komisija.

(3) Komisija je ovlašćena da propiše uslove i postupak izdavanja dozvole za obavljanje poslova upravljanja investicionim fondom i način izvještavanja o tim poslovima.

Član 24

(1) Društvo za upravljanje ne može poslove iz člana 23. stav 2. t. a) i b) ovog zakona prenijeti na treće lice. Izuzetno, društvo za upravljanje može, uz prethodno odobrenje Komisije, prenijeti preostale poslove iz člana 23. stav 2. tačka v) ovog zakona na treće lice ali isključivo sa ciljem povećanja efikasnosti obavljanja navedenih poslova.

(2) Komisija je ovlašćena da propiše postupak i vrste poslova koje društvo za upravljanje može prenijeti na treće lice.

(3) Prenošenjem poslova na treće lice ne smije se umanjiti efikasnost nadzora nad društvom za upravljanje i fondom i ugroziti interesi investitora.

3. Uslovi i način osnivanja društva za upravljanje

Član 25

Osnivač i član društva za upravljanje može biti fizičko ili pravno lice.

Član 26

Članovi društva za upravljanje, članovi upravnog odbora izvršni direktori i investicioni menadžeri tog društva ne mogu biti:

a) lica koja su u periodu od tri godine prije sticanja članstva u društvu za upravljanje imala najmanje 10% udjela u osnovnom kapitalu u društvu za upravljanje, banci ovlašćenoj za obavljanje poslova banke depozitara, zatvorenom investicionom fondu, brokerskom društvu ili banci ovlašćenoj za obavljanje poslova kupovine i prodaje hartija od vrijednosti, osiguravajućem društvu ili penzijskom fondu u privatnom vlasništvu, u vrijeme kada je tim društvima oduzeta dozvola za rad,

b) lica koja su izgubila članstvo u strukovnom udruženju zbog nepridržavanja pravila udruženja, ili kojima je Komisija, odnosno odgovarajući nadležni organ izrekao mjeru oduzimanja dozvole za obavljanje poslova sa hartijama od vrijednosti za vrijeme dok ta mjera traje,

v) lica koja su pravosnažno osuđena za krivično djelo prouzrokovanja stečaja nesavjesnim poslovanjem, povrede obaveze vođenja poslovnih knjiga, oštećenja ili povlašćivanja povjerilaca, zloupotrebe u stečajnom postupku, neovlašćenog odavanja i pribavljanja poslovne tajne, te krivičnog djela poslovne prevare, i to na vrijeme od pet godina nakon pravosnažnosti presude kojom su osuđena, a u to vrijeme se ne računa vrijeme sprovedeno na izdržavanju kazne,

g) lica protiv kojih su izrečene mjere bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti koje je u potpunosti ili djelomično obuhvaćeno predmetom poslovanja društva za upravljanje, dok traje zabrana,

d) lica koja su pravosnažno osuđena za krivično djelo prema zakonu kojim se regulišu poslovi emisije i prometa hartija od vrijednosti i lica koja su više puta kažnjavana za prekršaje propisane odgovarajućim zakonima,

đ) lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost,

e) lica koja posjeduju važeću dozvolu Komisije za brokera ili investicionog menadžera, odnosno odgovarajuće odobrenje nadležnog organa i stvarno obavljaju te poslove kao zaposleni kod brokerskog društva ili banke ovlašćene za poslove sa hartijama od vrijednosti,

ž) lica koja trenutno obavljaju neku dužnost u administrativnoj službi i koja su trenutno funkcioneri republičke ili lokalne samouprave ili organa odgovornih Vladi Republike Srpske ili Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Član 27

(1) Društvo za upravljanje obavezno ima upravni odbor.

(2) Upravni odbor društva za upravljanje ima najmanje tri člana.

(3) Na članove upravnog odbora društva za upravljanje shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

(4) Manje od polovine članova upravnog odbora društva za upravljanje mogu biti izvršni direktori.

(5) Članovima upravnog odbora koji nisu izvršni direktori nije dozvoljeno da vode poslove društva za upravljanje.

(6) Isto lice može biti zaposleno ili biti član upravnog odbora samo u jednom društvu za upravljanje.

(7) Funkciju člana upravnog odbora društva za upravljanje ne može obavljati lice koje je povezano sa pravnim licem u kojem društvo za upravljanje ima više od 5% glasačkih prava ili učešća u kapitalu.

(8) Komisija izdaje dozvolu za obavljanje funkcije člana upravnog odbora društva za upravljanje.

(9) St. 3, 6, 7. i 8. ovog člana shodno se primjenjuju i na izvršne direktore društva za upravljanje, ako oni nisu istovremeno i članovi upravnog odbora.

(10) Društvo za upravljanje obavezno ima internu reviziju na koju se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava.

Član 27a

(1) Za člana upravnog odbora društva za upravljanje može biti imenovano lice:

a) koje ima odgovarajuće stručno znanje, iskustvo i lična svojstva koja ga čine dostojnim za obavljanje funkcije člana upravnog odbora društva za upravljanje i

b) za koje ne postoje smetnje iz člana 26. ovog zakona.

(2) Minimalni uslovi stručnog znanja i iskustva iz stava 1. tačka a) ovog člana ispunjeni su ako lice ima visoku stručnu spremu i najmanje tri godine iskustva na rukovodećim položajima u društvu za upravljanje, odnosno pet godina iskustva u obavljanju poslova koji se mogu uporediti sa djelatnostima društva za upravljanje.

(3) Smatra se da lice ima lična svojstva koja ga čine dostojnim za obavljanje funkcije člana upravnog odbora ako se, na osnovu njegovog dosadašnjeg ponašanja, može opravdano zaključiti da će pošteno i savjesno obavljati funkciju člana upravnog odbora društva za upravljanje.

(4) Podatke iz stava 1. tačka b) ovog člana Komisija pribavlja od kandidata za člana upravnog odbora ili iz kaznene evidencije.

(5) Komisija donosi akt kojim propisuje uslove za obavljanje funkcije člana upravnog odbora društva za upravljanje, te sadržinu zahtjeva i postupak izdavanja dozvole za obavljanje funkcije člana upravnog odbora društva za upravljanje.

Član 27b

(1) Pored nadležnosti koje ima upravni odbor u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje privrednih društava, upravni odbor društva za upravljanje ima i nadležnosti da:

a) usvaja poslovnu politiku, finansijski plan poslovanja i organizaciju sistema interne kontrole na prijedlog izvršnih direktora,

b) razmatra izvještaj službe interne revizije,

v) razmatra nalaze Komisije, poreskih organa ili drugih nadzornih organa u postupku nadzora nad društvom za upravljanje,

g) provjerava godišnje i druge finansijske izvještaje društva za upravljanje i fondova kojim društvo upravlja i o tome sačinjava izvještaj u pisanoj formi skupštini akcionara društva za upravljanje i fondova kojim društvo upravlja i

d) odlučuje o drugim pitanjima utvrđenim ovim zakonom.

(2) Članovi upravnog odbora društva za upravljanje solidarno odgovaraju društvu za štetu koja je nastala kao posljedica kršenja njihovih dužnosti, osim ako dokažu da su pri ispunjavanju svojih dužnosti u nadzoru nad upravljanjem društvom postupali profesionalno, s pažnjom dobrog stručnjaka.

(3) Član upravnog odbora društva za upravljanje dužan je da bez odgađanja obavijesti Komisiju o:

a) tome da je imenovan, odnosno da mu je prestala funkcija u organima upravljanja ili nadzora drugih pravnih lica i

b) pravnim poslovima, na osnovu kojih je posredno ili neposredno, on ili član njegove uže porodice stekao akcije, odnosno udjele pravnog lica, na osnovu kojih zajedno sa članovima porodice u tom pravnom licu stiče ili povećava kvalifikovano učešće, odnosno da se njihov udio smanjuje ispod granice kvalifikovanog učešća.

Član 27v

(1) Društvo za upravljanje obavezno ima najmanje dva izvršna direktora koji društvo zajednički zastupaju u obavljanju poslova osnivanja i upravljanja investicionim fondovima.

(2) Izvršni direktor društva za upravljanje može biti ovlašćen da samostalno zastupa društvo za upravljanje u poslovima za račun društva, a koji nisu poslovi iz stava 1. ovog člana.

(3) Izvršni direktori društva za upravljanje dužni su da obavljaju poslove u društvu s punim radnim vremenom.

(4) Najmanje jedan od izvršnih direktora društva za upravljanje dužan je da posjeduje zvanje investicioni menadžer, kao i znanje jednog od jezika koji je u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini, koje je primjereno za obavljanje dužnosti izvršnog direktora društva za upravljanje.

(5) Izvršni direktori dužni su da vode poslove društva za upravljanje u Republici Srpskoj.

Član 27g

(1) Za izvršnog direktora društva za upravljanje može biti imenovano lice:

a) koje ima odgovarajuće stručno znanje, iskustvo i lična svojstva koja ga čine dostojnim obavljanja funkcije izvršnog direktora društva za upravljanje i

b) za koje ne postoje smetnje iz člana 26. ovog zakona.

(2) Minimalni uslovi stručnog znanja i iskustva iz stava 1. tačka a) ovog člana ispunjeni su ako lice ima visoku stručnu spremu i najmanje tri godine iskustva na rukovodećim položajima u društvu za upravljanje, odnosno pet godina iskustva u obavljanju poslova koji se mogu uporediti sa djelatnostima društva za upravljanje.

(3) Smatra se da lice ima lična svojstva koja ga čine dostojnim za obavljanje funkcije izvršnog direktora ako se na osnovu njegovog dosadašnjeg ponašanja može opravdano zaključiti da će pošteno i savjesno obavljati funkciju izvršnog direktora društva za upravljanje.

(4) Podatke iz stava 1. tačka b) ovog člana Komisija pribavlja od kandidata za izvršnog direktora ili iz kaznene evidencije.

(5) Komisija donosi akt kojim propisuje uslove za obavljanje funkcije izvršnog direktora društva za upravljanje, te sadržinu zahtjeva i postupak izdavanja dozvole za obavljanje funkcije izvršnog direktora društva za upravljanje.

Član 27d

(1) Funkciju izvršnog direktora društva za upravljanje može obavljati lice koje za obavljanje te funkcije dobije dozvolu Komisije.

(2) Uz zahtjev za izdavanje dozvole iz stava 1. ovog člana kandidat za izvršnog direktora obavezno prilaže:

a) dokaze o ispunjavanju uslova iz člana 27g. ovog zakona,

b) odluku upravnog odbora društva za upravljanje o imenovanju za izvršnog direktora društva i

v) program vođenja poslova društva za upravljanje.

(3) Kandidat za izvršnog direktora u postupku odlučivanja o izdavanju dozvole dužan je Komisiji predstaviti program vođenja poslova društva za upravljanje.

(4) Komisija odbija zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje funkcije izvršnog direktora društva za upravljanje ako:

a) kandidat ne ispunjava uslove iz člana 27g. ovog zakona ili

b) iz podataka sa kojima raspolaže proizlazi da bi mogao, zbog djelatnosti i poslova koje kandidat za izvršnog direktora društva za upravljanje obavlja, odnosno zbog radnji koje je počinio, ugroziti poslovanje društva za upravljanje u skladu sa pravilima o upravljanju rizicima.

(5) Komisija od nadležnih organa može tražiti podatke potrebne za procjenu da kandidat za izvršnog direktora ispunjava uslove.

(6) Upravni odbor društva za upravljanje dužan je obavijestiti Komisiju o tome da je licu prestala funkcija izvršnog direktora društva za upravljanje u roku od pet radnih dana od prestanka funkcije.

(7) U slučaju iz stava 6. ovog člana, Komisija izdaje rješenje kojim se utvrđuje da je dozvola prestala da važi.

(8) St. 1, 2, 4. i 5. ovog člana shodno se primjenjuju na izdavanje dozvole za obavljanje funkcije člana upravnog odbora društva za upravljanje.

Član 27đ

(1) Izvršni direktori društva za upravljanje dužni su da obezbijede da društvo posluje u skladu sa propisima kojima se uređuje rad investicionih fondova, hartija od vrijednosti i drugim propisima i pravilima struke.

(2) Izvršni direktori društva za upravljanje solidarno odgovaraju društvu za štetu koja je nastala kao posljedica kršenja njihovih dužnosti iz stava 1. ovog člana, osim ako dokažu da su pri ispunjavanju svojih dužnosti postupali sa pažnjom dobrog stručnjaka u upravljanju društvom za upravljanje i fondom.

Član 27e

(1) Izvršni direktori društva za upravljanje dužni su da, bez odgađanja, u pisanoj formi, obavijeste upravni odbor društva za upravljanje:

a) ako je ugrožena likvidnost ili adekvatnost kapitala društva,

b) ako su nastupili razlozi za prestanak važenja ili oduzimanje dozvole za poslovanje, odnosno zabrana obavljanja pojedinih poslova društva za upravljanje investicionim fondovima,

v) ako se finansijski položaj društva za upravljanje promijeni tako da društvo ne ispunjava uslove u pogledu minimalnog kapitala iz člana 22. ovog zakona,

g) o nastanku svake velike izloženosti rizicima i o razlozima neispunjavanja poslovne politike i

d) o nalazima Komisije, poreskih organa i drugih nadzornih organa u postupku nadzora nad društvom.

(2) Izvršni direktor društva za upravljanje dužan je da, bez odgađanja, u pisanoj formi, obavijesti upravni odbor društva i Komisiju o:

a) tome da je imenovan, odnosno da mu je prestala funkcija u organima upravljanja ili nadzora drugih pravnih lica i

b) pravnim poslovima na osnovu kojih je, direktno ili indirektno, on sam ili član njegove uže porodice, stekao akcije, odnosno udjele pravnog lica, na osnovu kojih zajedno sa članovima uže porodice u tom pravnom licu stiče ili povećava kvalifikovano učešće, odnosno da se njihov udio smanjio ispod granice kvalifikovanog učešća.

Član 27ž

(1) Komisija oduzima dozvolu za obavljanje funkcije izvršnog direktora društva za upravljanje ako:

a) je dozvola izdata na osnovu neistinitih podataka,

b) izvršni direktori krše obaveze iz člana 27j. ovog zakona,

v) izvršni direktor teže krši druge obaveze izvršnog direktora utvrđene u propisima ili pravilima iz člana 27đ. stav 1. ovog zakona i

g) je izvršni direktor pravosnažno osuđen za krivično djelo iz člana 26. tačka v) ovog zakona.

(2) Kršenje obaveza iz stava 1. tačka v) ovog člana ima značaj težeg kršenja ako:

a) je zbog tog kršenja ugrožena likvidnost ili adekvatnost kapitala društva za upravljanje ili

b) izvršni direktor ponovo počini prekršaj jednakog značaja kao prekršaj koji je već počinio u periodu od prethodne tri godine.

(3) Licu kojem je Komisija oduzela dozvolu za obavljanje funkcije izvršnog direktora društva za upravljanje nije dozvoljeno ponovo zatražiti dozvolu za obavljanje ove funkcije u istom ili drugom društvu za upravljanje, u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti rješenja Komisije kojim mu je oduzeta dozvola.

(4) Odredbe ovog člana i čl. 27z. i 27i. ovog zakona shodno se primjenjuju na oduzimanje dozvole za obavljanje funkcije člana upravnog odbora.

Član 27z

(1) Komisija može odlučiti da se rješenje o oduzimanju dozvole neće izvršiti pod uslovom da izvršni direktor u periodu koji odredi Komisija, a koji ne može biti kraći od šest mjeseci ni duži od dvije godine od dana donošenja rješenja o oduzimanju dozvole, ne počini neku radnju zbog koje bi mu bilo moguće oduzeti dozvolu ili izreći javnu opomenu.

(2) U slučaju da Komisija utvrdi da je izvršni direktor u periodu iz stava 1. ovog člana počinio neku radnju zbog koje bi mu bilo moguće oduzeti dozvolu ili izreći javnu opomenu, opoziva svoje rješenje i oduzima mu se dozvola.

Član 27i

(1) Komisija izvršnom direktoru društva za upravljanje može izreći javnu opomenu ako krši obaveze izvršnog direktora utvrđene propisima ili pravilima iz člana 27đ. stav 1. ovog zakona, a nisu ispunjeni uslovi za oduzimanje dozvole za obavljanje funkcije izvršnog direktora.

(2) Komisija izvršnom direktoru društva za upravljanje izriče opomenu ako kršenje obaveze iz stava 1. ovog člana ima mali značaj i nisu nastupile štetne posljedice.

Član 27j

(1) Zabranjeno je društvu za upravljanje da zaključuje poslove kupovine i prodaje, odnosno druge poslove čiji je predmet ulaganje imovine investicionih fondova kojim upravlja to društvo sa licima sa kojima su izvršni direktori, odnosno članovi upravnog odbora društva za upravljanje i članovi njihove uže porodice povezani kapitalom tako da:

a) zbog te povezanosti zajedno oblikuju poslovnu politiku i zajednički djeluju s namjerom postizanja zajedničkih ciljeva,

b) jedno lice ima mogućnost upravljanja drugim ili da utiče na njega u donošenju odluka o finansiranju i poslovanju ili

v) poslovne odluke ili poslovanje jednog lica mogu značajno uticati na poslovne odluke, poslovne rezultate ili poslovanje drugog lica.

(2) Zabrana iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na poslove koji su predmet ulaganja imovine investicionog fonda zaključeni na berzi ili drugom uređenom javnom tržištu, ako strane u poslu nisu znale ili nisu mogle unaprijed znati jedna za drugu.

Član 28

Društvo za upravljanje može obavljati djelatnosti vezane uz upravljanje investicionim fondom isključivo na osnovu dozvole za obavljanje djelatnosti vezanih uz upravljanje investicionim fondovima koju izdaje Komisija ili nadležni organ države članice.

Član 28a

(1) Opšti akti društva za upravljanje su osnivački akt, pravila poslovanja i drugi opšti akti.

(2) Komisija daje saglasnost na osnivački akt, na pravila poslovanja i na druge opšte akte kada je to utvrđeno propisima kojima se uređuje tržište hartija od vrijednosti, kao i na njihove izmjene i dopune.

(3) Društvo za upravljanje dužno je da objavljivanjem na svojoj internet stranici obavještava sve vlasnike udjela, odnosno akcionare investicionog fonda o izmjenama opštih akata, najkasnije 15 dana prije početka njihove primjene.

Član 29

(1) Društvo za upravljanje podnosi Komisiji zahtjev za izdavanje dozvole za poslovanje.

(2) Uz zahtjev iz stava 1. ovog člana prilažu se:

a) osnivački akt društva za upravljanje,

b) poslovni plan za prve tri godine rada društva za upravljanje, koji mora sadržavati planirani obim investicionih fondova koje društvo za upravljanje namjerava ponuditi na tržištu, organizacionu šemu društva, te podatke o strukturi zaposlenih,

v) popis članova društva za upravljanje, njihova imena i prezimena, adresu, odnosno firmu i sjedište, nominalni iznos akcija, odnosno udjela, te postotak akcija, odnosno udjela koja pripadaju članovima u osnovnom kapitalu društva,

g) popis povezanih lica društva za upravljanje,

d) dokaz da ima najmanje dva investiciona menadžera u radnom odnosu na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom,

đ) dokaz o obezbjeđenju i porijeklu osnivačkog kapitala, koje je jasno i nesumnjivo na osnovu priloženih dokaza,

e) dokaz o ispunjenosti uslova u pogledu podobnosti akcionara sa kvalifikovanim učešćem, ako takvo učešće postoji,

ž) dokumenti koje propiše Komisija, a na osnovu kojih je moguće utvrditi da li je društvo za upravljanje kvalifikovano za obavljanje poslova osnivanja i upravljanja investicionim fondovima, naročito u pogledu zaposlenih, tehničke opremljenosti i organizacije i

z) ostali dokumenti koje propiše Komisija.

(3) O zahtjevu za izdavanje dozvole za poslovanje Komisija je dužna da odluči u roku od dva mjeseca od dana njegovog podnošenja.

(4) Društvo za upravljanje dužno je da, u roku od osam dana od dana prijema rješenja o registraciji poslovnog subjekta, dostavi Komisiji to rješenje.

(5) Komisija izdaje dozvolu na promjenu dokumenata i podataka za koje je dala dozvolu.

(6) Komisija donosi akt kojim propisuje sadržaj i postupak izdavanja dozvole za poslovanje.

(7) Izuzetno od stava 1. ovog člana, zahtjev za izdavanje dozvole za osnivanje i upravljanje investicionim fondom može da podnese i privredno društvo osnovano u pravnoj formi akcionarskog društva, koje pruža finansijske uslužne djelatnosti, pod uslovom da je posebnim zakonom utvrđeno da to privredno društvo može obavljati djelatnost osnivanja i upravljanja investicionim fondovima.

(8) Uz zahtjev iz stava 7. ovog člana, podnosilac zahtjeva, osim dokumentacije propisane u stavu 2. ovog člana, prilaže i:

a) finansijske izvještaje i izvještaje revizora za prethodne tri poslovne godine u kojim je društvo poslovalo i

b) konsolidovane finansijske izvještaje i izvještaje revizora za prethodne tri poslovne godine u kojim je društvo poslovalo, ako to društvo ima obavezu sastavljanja konsolidovanih finansijskih izvještaja.

(9) Privredno društvo iz stava 7. ovog člana dužno je da pribavi dozvolu za osnivanje i upravljanje investicionim fondom prije upisa te djelatnosti u registar poslovnih subjekata.

(10) Na privredno društvo iz stava 7. ovog člana u obavljanju djelatnosti osnivanja i upravljanja investicionim fondom shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se uređuje obavljanje djelatnosti društava za upravljanje.

4. Poslovanje društva za upravljanje

Član 30

(1) Društvo za upravljanje je dužno:

a) da se u zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanja prava i obaveza iz tih odnosa pridržava načela savjesnosti i poštenja,

b) da u izvršavanju obaveza društva za upravljanje postupa sa povećanom pažnjom, prema pravilima struke, dobrim poslovnim običajima i propisima Republike Srpske,

v) da bude sposobno blagovremeno da ispuni dospjele obaveze (načelo likvidnosti), odnosno trajno sposobno da ispunjava sve svoje obaveze (načelo solventnosti),

g) da odgovara za blagovremeno, savjesno i efikasno ispunjavanje svih prava i obaveza predviđenih ovim zakonom, prospektom i statutom fonda, te za propisno izvršavanje navedenih prava i obaveza u skladu sa ovim zakonom i prospektom i statutom fonda, bez obzira na to da li je neke od njih povjerila drugom,

d) da podatke o akcionarima, vlasnicima udjela, stanju udjela, uplatama i isplatama čuva kao poslovnu tajnu društva za upravljanje, a može ih saopštavati samo na osnovu sudskog naloga, zahtjeva određenih vlasnika udjela ili akcionara te banci depozitaru,

đ) ako je povjerilo poslove i dužnosti trećim licima, da prati pridržavaju li se u svom radu odredaba ovog zakona te prospekta ili statuta fonda,

e) da uz saglasnost nadležnog organa donese pravilnik kojim se uređuje sukob interesa sa investicionim fondovima kojim upravlja, te vlasnika udjela u otvorenim investicionim fondovima, odnosno akcionara u zatvorenim investicionim fondovima, sukob interesa s obzirom na upravljanje imovinom trećih lica i obavljanje investicionog savjetovanja,

ž) da obezbijedi sisteme i mehanizme nadzora koji jasno pokazuju da društvo za upravljanje na dugoročnoj osnovi postupa u skladu sa ovim zakonom, prospektom i statutom fonda, a koji omogućava praćenje svih odluka, naloga i transakcija sa imovinom fonda,

z) da obezbijedi da svi oglasni i promotivni sadržaji, obavještenja te izvještaji akcionarima, odnosno vlasnicima udjela, bilo da su im dostavljeni, odnosno objavljeni u novinama ili putem elektronskih sredstava javnog saopštavnja, budu jasni, tačni, da ne navode na pogrešne zaključke i da su u skladu sa zahtjevima Komisije,

i) da obezbijedi prodaju udjela i akcija fonda isključivo posredstvom lica iz člana 186. ovog zakona,

j) da kupuje imovinu za investicione fondove isključivo u svoje ime i za račun otvorenog investicionog fonda, odnosno vlasnika udjela fonda kojim upravlja, te u ime i za račun zatvorenog investicionog fonda, deponujući je u banci depozitaru, a u skladu sa postupkom predviđenim propisima Komisije,

k) da dostavlja banci depozitaru fotokopije svih originalnih isprava vezanih uz transakcije imovinom investicionih fondova, i to neposredno po sastavljanju tih isprava ili njihovom prijemu,

l) da evidencije transakcija sa imovinom pojedinog fonda vodi odvojeno od svojih vlastitih računa i od evidencija transakcija ostalih fondova, te da ih u pravilnim vremenskim razmacima usklađuje sa računima banke depozitara,

lj) da vodi poslovne knjige i ostalu dokumentaciju na način utvrđen posebnim propisom,

m) da objavljuje podatke o fondovima kojim upravlja kao i o društvu u skladu sa zakonom i propisima Komisije,

n) da podnosi Komisiji redovne izvještaje u skladu sa postupkom predviđenim propisima Komisije,

nj) da održava otvorene i poštene odnose sa Komisijom,

o) da blagovremeno podnosi zahtjev za izdavanje odgovarajućih dozvola i saglasnosti propisanih ovim zakonom, te da izvještava Komisiju o svakoj promjeni osnovnog kapitala, odnosa ili članstva u osnovnom kapitalu, promjeni podataka i dokumenata u odnosu na one koje je odobrila Komisija,

p) da na potpun, blagovremen i tačan način i u onom trajanju koje odredi Komisija uvede, vodi i stavlja na uvid svu evidenciju koju propiše Komisija,

r) da Komisiji blagovremeno omogući uvid u svu svoju evidenciju i omogući joj razgovor sa licima koja obavljaju poslove u društvu za upravljanje,

s) da se pridržava drugih zahtjeva predviđenih ovim zakonom i propisima Komisije, kao i zakona država članica u kojima mu je dozvoljena javna ponuda akcija, odnosno udjela investicionih fondova kojima upravlja,

https://www.anwalt-bih.de

t) da ne sačinjava bilo kakav ugovor koji ima za cilj umanjivanje ili promjenu odgovornosti utvrđenih ovim zakonom, pri čemu se svaka odredba ugovora sastavljanog u tom cilju smatra ništavnom,

ć) da obezbijedi da njegovi zaposleni i svako lice sa kojim je zaključen ugovor o prodaji akcija ili udjela u fondovima u njegovo ime postupaju u skladu sa ovim zakonom i mjerodavnim propisima,

u) da jednog člana uprave zaduži za praćenje usklađenosti poslovanja društva za upravljanje sa odredbama ovog zakona i drugim propisima te za održavanje kontakata sa Komisijom u cilju izvještavanja i drugih korespondentnih aktivnosti u skladu sa ovim zakonom,

f) da upravlja fondom u skladu sa investicionim ciljevima svakog pojedinog fonda kojim upravlja,

h) da izdaje banci depozitaru naloge za ostvarivanje prava povezanih sa imovinom fonda,

c) da obezbijedi da procijene vrijednosti fonda budu tačne i da cijena udjela bude ispravno utvrđena i

č) da donese pravila poslovanja čiji sadržaj propisuje Komisija.

(2) Komisija će donijeti pravilnik kojim se uređuje poslovanje društava za upravljanje.

Član 31

(1) Društvo za upravljanje mora uspostaviti sistem upravljanja rizicima koji u svako doba omogućava mjerenje i praćenje rizičnosti pojedinih instrumenata u portfelju, kao i ukupnog portfelja fonda.

(2) Sistem upravljanja rizicima mora omogućiti tačno i nezavisno utvrđivanje vrijednosti finansijskih derivata kojima se trguje na drugim organizovanim tržištima (OTS).

(3) Društvo za upravljanje će, u skladu sa pravilima koja će propisati Komisija, za svaki pojedini fond izvještavati Komisiju o tipovima finansijskih derivata u portfelju fonda, povezanim rizicima, kvantitativnim limitima i primijenjenoj metodologiji za mjerenje rizika vezanih uz pozicije i transakcije tim derivatima.

(4) Izloženost fonda prema pojedinim finansijskim instrumentima na kojima se zasniva derivat ne može biti u suprotnosti sa ograničenjima ulaganja propisanim ovim zakonom, prospektom i statutom fonda.

(5) Kada hartija od vrijednosti ili instrument tržišta novca u sebi ima ugrađeni derivat, takav derivat mora se uzeti u obzir prilikom obračuna izloženosti fonda iz st. 3. i 4. ovog člana.

Član 31a

(1) Nezavisni revizor društva za upravljanje, odnosno fonda dužan je da bez odgađanja obavijesti Komisiju o činjenicama i okolnostima koje je utvrdilo u toku revizije, a koje:

a) mogu predstavljati kršenje ovog zakona, zakona kojim se uređuje tržište hartija od vrijednosti i drugih zakona koji uređuju poslove upravljanja investicionim fondovima, kao i propisima donesenim na osnovu tih zakona,

b) bi mogle uticati na sistem upravljanja društvom za upravljanje ili

v) mogu biti razlog za davanje mišljenja nezavisnog revizora sa rezervom, negativnog mišljenja ili odbijanja davanja mišljenja.

(2) Obaveza iz stava 1. ovog člana odnosi se i na činjenice i okolnosti u vezi sa privrednim društvom koje je povezano sa društvom za upravljanje na osnovu kontrolnog uticaja.

(3) Nezavisni revizor dužan je na zahtjev Komisije dostaviti i druge podatke koji su Komisiji potrebni za obavljanje nadzora nad društvom za upravljanje u skladu sa ovim zakonom.

(4) Komisija može zahtijevati od nezavisnog revizora iz stava 1. ovog člana da u pisanoj formi dostavi potrebna pojašnjenja, smjernice i uputstva u vezi sa izvještajem o izvršenoj reviziji finansijskih izvještaja društva za upravljanje, odnosno fonda.

(5) Dostavljanje podataka Komisiji u skladu sa st. 1. do 4. ovog člana ne smatra se kršenjem obaveze nezavisnog revizora na čuvanje tajnosti podataka u skladu sa zakonom kojim se uređuju računovodstvo i revizija ili na osnovu ugovora.

Član 31b

(1) Društvo za upravljanje dužno je da utvrdi adekvatna i efektivna pravila za ostvarivanje prava glasa po hartijama od vrijednosti iz portfelja fonda u isključivom interesu investicionog fonda i objavi ih na svojoj internet stranici.

(2) Pravila iz stava 1. ovog člana obavezno obuhvataju mjere i postupke za:

a) nadzor nad relevantnim korporativnim radnjama,

b) korišćenje mehanizama zaštite interesa fonda kao akcionara u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje privrednih društava i drugim propisima,

v) ostvarivanje prava glasa u skladu sa investicionim ciljevima i politikama investicionog fonda i

g) sprečavanje i upravljanje rizikom koji proizlazi iz korišćenja prava glasa.

(3) Komisija donosi akt kojim propisuje sadržaj i način objavljivanja pravila iz stava 1. ovog člana.

Član 31v

(1) Društvo za upravljanje dužno je da sprovodi odgovarajuće postupke koji obezbjeđuju da se prigovori investitora investicionih fondova kojim društvo upravlja rješavaju na odgovarajući način.

(2) Društvo za upravljanje dužno je da na odgovarajući način omogući da informacije u vezi sa rješavanjem prigovora investitora budu dostupni javnosti i nadzornim organima investicionog fonda.

5. Poslovanje društava za upravljanje sa sjedištem u Republici Srpskoj izvan teritorije Republike Srpske

Član 32

Društvo za upravljanje može obavljati djelatnost i na teritoriji država članica, bilo osnivanjem i poslovanjem putem poslovnice ili neposredno, u skladu sa propisima određene države članice.

Član 33

(1) Društvo za upravljanje koje namjerava osnovati poslovnicu u državi članici mora o tome obavijestiti Komisiju, navodeći državu članicu u kojoj namjerava osnovati poslovnicu. Uz obavještenje mora priložiti:

a) opšte podatke o poslovnici, koji obuhvataju:

1) predmet poslovanja poslovnice,

2) imena lica ovlašćenih za zastupanje poslovnice,

3) firmu i sjedište poslovnice, na kojima će se moći dobiti svi podaci vezani za poslovanje poslovnice,

b) podatke o fondovima kojim upravlja društvo za upravljanje, podatke o udjelima, odnosno akcijama koje društvo za upravljanje namjerava javno nuditi na prodaju putem poslovnice u državi članici koji predstavljaju:

1) tačan opis planiranih poslovnih aktivnosti koje društvo za upravljanje namjerava preduzimati u vezi sa prodajom udjela, odnosno akcija u fondovima,

2) za svaki fond, njegov prospekt ili statut te finansijske izvještaje za prethodnu poslovnu godinu.

(2) Komisija mora, najkasnije u roku od tri mjeseca od prijema obavještenja iz stava 1. ovog člana, obavještenje zajedno sa prilozima dostaviti nadležnom organu države članice i o tome obavijestiti društvo za upravljanje.

(3) Zajedno sa obavještenjem iz stava 2. ovog člana nadležnom organu države članice Komisija mora da dostavi:

a) podatke o visini osnovnog kapitala društva za upravljanje,

b) izjavu da svaki fond na koji se odnosi obavještenje iz stava 1. ovog člana ispunjava propisane zakonske uslove za otvorene investicione fondove sa javnom ponudom.

(4) Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, Komisija neće dostaviti obavještenje o osnivanju poslovnice nadležnom organu države članice ako na osnovu dostavljenih podataka iz stava 1. ovog člana i na osnovu prijedloga obima poslovanja zaključi da postoji osnovana sumnja u pogledu organizacije ili vođenja poslova poslovnice, odnosno finansijske sposobnosti društva za upravljanje za poslovanje u državi članici, o čemu će donijeti odgovarujeće rješenje.

(5) Rješenje iz stava 4. ovog člana je konačno i protiv njega društvo za upravljanje ima pravo da pokrene upravni spor.

(6) Društvo za upravljanje mora obavijestiti Komisiju o promjeni podataka iz stava 1. ovog člana, najmanje mjesec dana prije namjeravanih promjena.

Član 34

(1) Društvo za upravljanje koje namjerava da neposredno obavlja poslove upravljanja fondovima na području države članice mora o tome obavijestiti Komisiju, navodeći državu članicu u kojoj namjerava započeti sa neposrednim obavljanjem poslova upravljanja fondovima i uz obavještenje mora priložiti:

a) plan aktivnosti,

b) podatke i dokumentaciju iz člana 33. stav 1. tačka b) ovog zakona.

(2) Komisija mora, najkasnije u roku mjesec dana od prijema obavještenja iz stava 1. ovog člana, obavještenje zajedno sa prilozima dostaviti nadležnom organu države članice i o tome obavijestiti društvo za upravljanje.

(3) Zajedno sa obavještenjem iz stava 2. ovog člana nadležnom organu države članice Komisija mora dostaviti:

a) podatke o visini osnovnog kapitala društva za upravljanje,

b) izjavu da svaki fond na koji se odnosi obavještenje iz stava 1. ovog člana ispunjava propisane zakonske uslove za otvorene investicione fondove sa javnom ponudom.

(4) Društvo za upravljanje mora Komisiju obavijestiti o promjeni podataka iz stava 1. ovog člana, najmanje mjesec dana prije namjeravanih promjena.

(5) Odredbe ovog člana primjenjuju se i u slučaju kada društvo za upravljanje ovlasti drugo lice za obavljanje pojedinih djelatnosti iz predmeta svog poslovanja.

Član 35

(1) Komisija obavlja nadzor nad poslovanjem poslovnice društva za upravljanje u državi članici, odnosno nad neposrednim obavljanjem poslova društva za upravljanje u državi članici.

(2) Komisija može zahtijevati od nadležnog organa države članice u kojoj društvo za upravljanje obavlja djelatnost da sprovede postupak nadzora nad poslovanjem poslovnice ako bi se na taj način ubrzao i pojednostavio postupak nadzora, u skladu sa načelima efikasnosti, ekonomičnosti i postupanja u razumnom roku. Pod istim uslovima mogu se ovlastiti lica ovlašćena od strane nadležnog organa države članice za učešće u postupku nadzora.

Član 36

(1) Društvo za upravljanje može obavljati poslove upravljanja fondovima u državama koje nisu države članice isključivo osnivanjem poslovnice.

(2) Za osnivanje poslovnice u inostranstvu društvo za upravljanje mora dobiti dozvolu Komisije.

(3) Na postupak izdavanja dozvole za osnivanje poslovnice shodno se primjenjuje odredba člana 33. ovog zakona.

(4) Komisija može da odbije izdavanje dozvole za osnivanje poslovnice ako je vjerovatno da bi sprovođenje nadzora nad društvom za upravljanje bilo otežano u značajnijoj mjeri.

(5) Odredbe ovog člana primjenjuju se i u slučaju kada društvo za upravljanje ovlasti drugo lice za obavljanje pojedinih djelatnosti iz predmeta svog poslovanja.

6. Poslovanje fonda i društva za upravljanje sa sjedištem u državama članicama Evropske unije na teritoriji Republike Srpske

6.1. Izdavanje dozvole investicionim fondovima država članica

Član 37

(1) Fond iz člana 15. stav 1. tačka b) ovog zakona koji svoje udjele želi ponuditi na tržištu Republike Srpske dužan je Komisiji dostaviti:

a) potvrdu nadležnog organa matične države članice Evropske unije da fond ispunjava propisane uslove,

b) statut ili drugi odgovarajući dokument fonda,

v) prospekt i skraćeni prospekt,

g) posljednje polugodišnje i godišnje finansijske izvještaje,

d) podatke o načinu ponude svojih udjela na tržištu Republike Srpske,

đ) podatke o mjestu na kojem će domaći investitori moći dobiti prospekt, statut, izvještaje i druga obavještenja o fondu na jednom od jezika koji je u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj te podatke o mjestu na kojem će domaći investitori moći kupovati i prodavati udjele fonda u domaćoj valuti.

(2) Podaci iz stava 1. ovog člana dostavljaju se na jednom od jezika koji je u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj i na engleskom jeziku. Komisija je dužna da odluči o zahtjevu u roku od dva mjeseca od dana dostavljanja potpunih podataka.

Član 38

(1) Fond iz člana 15. stav 1. tačka b) ovog zakona za poslove koje obavlja u Republici Srpskoj podliježe odredbama ovog zakona.

(2) Sva obavještenja i izvještaji fonda iz člana 15. stav 1. tačka b) ovog zakona moraju se učiniti dostupnima na jednom od jezika koji je u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj.

Član 39

Komisija je ovlašćena da propiše izdavanje dozvola, tržišnu djelatnost, javnu ponudu i obaveze objavljivanja podataka fondova iz člana 15. stav 1. tačka b) ovog zakona u Republici Srpskoj.

6.2. Poslovnica društva za upravljanje države članice

Član 40

(1) Društvo za upravljanje sa sjedištem u nekoj od država članica koje namjerava osnovati poslovnicu u Republici Srpskoj dužno je obavijestiti nadležni organ u državi članici u kojoj ima registrovano sjedište o namjeri osnivanja poslovnice u Republici Srpskoj i dostaviti mu sljedeće podatke:

a) opšte podatke o poslovnici, koji obuhvataju:

1) predmet poslovanja poslovnice,

2) imena lica ovlašćenih za zastupanje poslovnice,

3) firmu i sjedište poslovnice, na kojima će se moći dobiti svi podaci vezani za poslovanje poslovnice,

b) podatke o fondovima kojim upravlja društvo za upravljanje, podatke o udjelima, odnosno akcijama koje društvo za upravljanje namjerava javno nuditi na prodaju posredstvom poslovnice u Republici Srpskoj:

1) tačan opis planiranih poslovnih aktivnosti koje društvo za upravljanje namjerava preduzimati u vezi sa prodajom udjela, odnosno akcija u fondovima,

2) za svaki fond njegov prospekt i statut i posljednji godišnji izvještaj.

(2) Nadležni organ države članice mora obavještenje iz stava 1. ovog člana, zajedno sa prilozima dostaviti Komisiji, te o tome obavijestiti društvo za upravljanje.

(3) Zajedno sa obavještenjem iz stava 2. ovog člana nadležni organ države članice dažan je dostaviti Komisiji:

a) podatke o visini osnovnog kapitala društva za upravljanje,

b) izjavu da svaki fond na koji se odnosi obavještenje iz stava 1. ovog člana ispunjava propisane uslove.

(4) Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, nadležni organ države članice neće Komisiji dostaviti obavještenje o osnivanju poslovnice ako na osnovu dostavljenih podataka iz stava 1. ovog člana i na osnovu prijedloga obima poslovanja zaključi da postoji osnovana sumnja u pogledu organizacije ili vođenja poslova poslovnice, odnosno finansijske sposobnosti društva za upravljanje za poslovanje u Republici Srpskoj.

(5) Društvo za upravljanje dužno je obavijestiti nadležni organ države članice o promjeni podataka iz stava 1. ovog člana, najmanje mjesec dana prije namjeravanih promjena.

Član 41

(1) Komisija je dužna obavijestiti društvo za upravljanje o svim zakonskim obavezama o poslovanju u Republici Srpskoj, u roku od dva mjeseca od prijema podataka iz člana 40. ovog člana.

(2) Društvo za upravljanje može otpočeti obavljati djelatnost u poslovnici nakon prijema obavještenja iz stava 1. ovog člana.

6.3. Neposredno obavljanje poslova u Republici Srpskoj

Član 42

(1) Društvo za upravljanje koje namjerava neposredno obavljati poslove upravljanja fondovima na području Republike Srpske mora o tome obavijestiti nadležni organ države članice u kojoj ima registrovano sjedište. Uz obavještenje se moraju priložiti:

a) plan aktivnosti,

b) podaci i dokumentacija iz člana 40. stav 1. tačka b) ovog zakona.

(2) Nadležni organ države članice mora obavještenje zajedno sa prilozima dostaviti Komisiji, te o tome obavijestiti društvo za upravljanje.

(3) Zajedno sa obavještenjem iz stava 2. ovog člana nadležni organ države članice mora dostaviti Komisiji:

a) podatke o visini osnovnog kapitala društva za upravljanje,

b) izjavu da svaki fond na koji se odnosi obavještenje iz stava 1. ovog člana ispunjava propisane uslove.

(4) Komisija je dužna obavijestiti društvo za upravljanje o svim zakonskim obavezama u poslovanju u Republici Srpskoj u roku od dva mjeseca od prijema podataka o takvom prijedlogu.

(5) Nakon prijema obavještenja, odnosno isteka roka iz stava 4. ovog člana društvo za upravljanje može otpočeti obavljati djelatnost.

(6) Društvo za upravljanje mora nadležni organ države članice obavijestiti o promjeni podataka iz stava 1. ovog člana, najmanje mjesec dana prije namjeravanih promjena.

(7) Odredbe ovog člana primjenjuju se i u slučaju kada društvo za upravljanje ovlasti drugo lice za obavljanje pojedinih djelatnosti iz predmeta svog poslovanja.

6.4. Nadzor poslovanja u Republici Srpskoj

Član 43

(1) Nadležni organ države članice ima pravo da vrši nadzor nad poslovanjem poslovnice društva za upravljanje sa sjedištem u državi članici, odnosno nad neposrednim poslovanjem takvog društva za upravljanje u Republici Srpskoj.

(2) Nadležni organ države članice može zahtijevati od Komisije da sprovede postupak nadzora nad poslovanjem poslovnice ako bi se na taj način ubrzao i pojednostavio postupak nadzora, u skladu sa načelima efikasnosti, ekonomičnosti i postupanja u razumnom roku. Pod istim uslovima mogu se ovlastiti lica ovlašćena od strane nadležnog organa države članice za učešće u postupku nadzora.

7. Prestanak važenja dozvole za poslovanje i prestanak obavljanja registrovane djelatnosti društva za upravljanje

Član 44

Dozvola za poslovanje društvu za upravljanje prestaje da važi ako:

a) društvo za upravljanje ne počne sa poslovanjem u roku od godinu dana od dana izdavanja dozvole,

b) se društvo za upravljanje dobrovoljno odrekne dozvole u slučaju prestanka obavljanja djelatnosti osnivanja i upravljanja investicionim fondovima,

v) društvo za upravljanje šest ili više mjeseci ne obavlja djelatnosti osnivanja i upravljanja investicionim fondovima u skladu sa ovim zakonom i

g) je donesena pravnosnažna sudska odluka koja predstavlja smetnju za obavljanje djelatnosti.

Član 45

(1) Društvo za upravljanje ima pravo da prenese poslove upravljanja otvorenim investicionim fondom na neko drugo društvo koje ima dozvolu Komisije.

(2) U slučaju zatvorenog investicionog fonda, pravo da prenese upravljanje investicionim fondom na neko drugo društvo koje ima dozvolu Komisije ima nadzorni odbor fonda uz saglasnost skupštine akcionara zatvorenog investicionog fonda.

(3) Najmanje tri mjeseca prije prenosa upravljanja investicionim fondom, društvo za upravljanje je dužno o prenosu upravljanja obavijestiti sve vlasnike udjela u tom fondu. Vlasnicima udjela koji u navedenom periodu žele istupiti iz fonda društvo za upravljanje ne može obračunati i naplatiti izlaznu naknadu.

(4) Način prenosa poslova upravljanja iz st. 1. i 2. ovog člana propisuje Komisija.

Član 46

Društvo za upravljanje može prestati da obavlja svoju registrovanu djelatnost pod sljedećim pretpostavkama:

a) mora uputiti pisano obavještenje banci depozitaru najmanje dva mjeseca prije prestanka upravljanja, u slučaju kada fond koristi usluge banke depozitara, Komisiji, u slučaju ako upravlja otvorenim investicionim fondom ili nadzornom odboru i Komisiji, ako upravlja zatvorenim investicionim fondom,

b) ako nastupe okolnosti iz kojih nedvosmisleno proizilazi da društvo za upravljanje nije ili neće biti u mogućnosti da ispunjava svoje obaveze, dužno je da o tome odmah obavijesti Komisiju, ako upravlja otvorenim investicionim fondom, odnosno nadzorni odbor, ako upravlja zatvorenim investicionim fondom,

v) ako u roku od šezdeset dana od upućivanja obavještenja iz t. a) ili b) ovog stava društvo za upravljanje koje upravlja otvorenim investicionim fondom ne sprovede postupak prenosa upravljanja drugom ovlašćenom društvu za upravljanje u skladu sa članom 45. ovog zakona, odnosno ako isto ne učini nadzorni odbor u slučaju zatvorenog investicionog fonda, pokreće se postupak likvidacije fonda u skladu sa odredbama glave IX ovog zakona.

8. Ograničenja i odgovornost društva za upravljanje

Član 47

(1) Upravljanje imovinom investicionog fonda iz člana 23. stav 2. tačka a) ovog zakona obuhvata:

a) zaključivanje pravnih poslova, čiji su predmet imovina investicionog fonda, raspolaganje imovinom investicionog fonda radi ispunjavanja obaveza iz poslova zaključenih u upravljanju imovinom investicionog fonda, prihvatanje ispunjenja obaveza druge ugovorne strane na osnovu poslova zaključenih u upravljanju imovinom investicionog fonda i ostvarivanje prava iz hartija od vrijednosti iz portfelja investicionog fonda ili drugih finansijskih ulaganja investicionog fonda i

b) upravljanje rizicima investicionog fonda.

(2) Društvo za upravljanje investicionim fondovima sa javnom ponudom ne može da:

a) obavlja djelatnosti posredovanja u kupovini i prodaji hartija od vrijednosti,

b) otuđuje hartije od vrijednosti ili bilo kakvu drugu imovinu fonda, niti da je od njega stiče, bilo za svoj račun ili za račun povezanih lica,

v) kupuje sredstvima fonda imovinu koja nije predviđena njegovim statutom i prospektom,

g) obavlja transakcije kojim krši odredbe ovog zakona i propise Komisije, uključujući odredbe o ograničenjima ulaganja u fondove kojim upravlja,

d) otuđuje imovinu zatvorenog investicionog fonda i imovinu koja čini otvoreni investicioni fond bez primanja odgovarajuće naknade,

đ) stiče ili otuđuje imovinu u ime fondova kojim upravlja po cijeni nepovoljnijoj od tržišne cijene ili procijenjene vrijednosti predmetne imovine,

e) u svoje ime i za račun otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom, odnosno u ime i za račun zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom, posuđuje sredstva, osim ako to ne čini sa ciljem korišćenja tih sredstava za otkup udjela u otvorenom investicionom fondu sa javnom ponudom, i to pod uslovom da novčana sredstva raspoloživa u portfelju fonda nisu dovoljna za tu svrhu, pri čemu, u slučaju takvih pozajmica, ukupni iznos obaveza koje podliježu otplati iz imovine koja čini otvoreni investicioni fond sa javnom ponudom, prema svim ugovorima o zajmu ili kreditu, ne može prelaziti 10% neto vrijednosti imovine otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom u trenutku uzimanja tih pozajmica, na rok koji ne može biti duži od tri mjeseca,

ž) odobrava zajmove iz imovine fonda,

z) koristi imovinu fonda kao garanciju izvršenja obaveza društva za upravljanje ili obaveza trećih lica ili kako bi društvu za upravljanje, njegovim zaposlenima ili povezanim licima omogućio sklapanje poslova pod povlašćenim uslovima,

i) vrši transakcije između fondova kojim upravlja, pod uslovima različitim od tržišnih uslova ili uslovima koji jedan fond stavljaju u povoljniji položaj u odnosu na drugi,

j) preuzima obaveze u vezi sa imovinom koja u trenutku preuzimanja tih obaveza nije vlasništvo investicionog fonda sa javnom ponudom, uz izuzetak transakcija sa hartijama od vrijednosti obavljenih na berzi ili drugom uređenom javnom tržištu čija pravila omogućavaju isporuku hartija od vrijednosti uz istovremeno plaćanje,

k) stiče udjele u otvorenom investicionom fondu kojim upravlja u iznosu većem od 20% imovine fonda,

l) emituje druge hartije od vrijednosti otvorenih investicionih fondova osim njihovih udjela i

lj) ulaže imovinu fonda u hartije od vrijednosti ili druge finansijske instrumente koje ono emituje.

(3) Izuzetno od stava 2. tačka k) ovog člana, Komisija može da odobri ulaganje društva u otvoreni fond kojim upravlja do 35% ako je to u interesu tržišta.

(4) Fondovi sa javnom ponudom kojim upravlja jedno društvo za upravljanje ne mogu biti vlasnici ukupno:

a) više od 20% akcija sa pravom glasa jednog emitenta,

b) više od 10% akcija bez prava glasa jednog emitenta,

v) više od 15% dužničkih hartija od vrijednosti emitovanih od strane jednog emitenta, uz izuzetak da se ograničenja iz ove tačke ne primjenjuju na dužničke hartije od vrijednosti čiji su emitent Republika Srpska, Bosna i Hercegovina ili jedinica lokalne samouprave u Republici Srpskoj,

g) 5% udjela ili akcija pojedinog investicionog fonda,

d) više od 15% instrumenata tržišta novca jednog emitenta, uz izuzetak da se ograničenja iz ove tačke ne primjenjuju na instrumente tržišta novca čiji su emitent Republika Srpska, Bosna i Hercegovina ili jedinica lokalne samouprave u Republici Srpskoj.

(5) Izuzeci od ograničenja ulaganja jednog fonda utvrđeni ovim zakonom primjenjuju se i u slučaju kada društvo upravlja sa više fondova.

(6) Društvu za upravljanje nije dozvoljeno da za investicioni fond, odnosno investicione fondove kojim upravlja obavlja aktivnosti koje bi mu omogućile ostvarivanje značajnog uticaja na upravljanje emitentom iz portfelja investicionog fonda, odnosno investicionih fondova kojim upravlja.

(7) Ograničenja i odgovornost društva za upravljanje investicionim fondom sa privatnom ponudom propisanasu prospektom fonda.

(8) Društvo za upravljanje dužno je da internim aktom propiše uslove i okolnosti u kojim je dozvoljeno vršenje transakcija iz stava 2. tačka i) ovog člana, te da osigura da se transakcije vrše pod uslovima koji nisu različiti od tržišnih uslova ili uslova koji jedan fond stavljaju u povoljniji položaj u odnosu na drugi fond.

(9) Imovina investicionog fonda nije vlasništvo društva za upravljanje, ne ulazi u njegovu imovinu, niti u likvidacionu ili stečajnu masu i ne može se koristiti za izmirenje potraživanja povjerilaca društva za upravljanje.

(10) Komisija donosi akt kojim propisuje kriterijume i uslove za ostvarivanje značajnog uticaja na upravljanje emitentom iz stava 6. ovog člana.

Član 47a

(1) Društvu za upravljanje zabranjeno je da za račun investicionog fonda zaključuje poslove kupovine i prodaje, odnosno druge poslove koji su predmet ulaganja investicionog fonda, ako je druga strana u poslu:

a) društvo za upravljanje tog investicionog fonda,

b) lice koje je povezano sa društvom za upravljanje,

v) depozitar koji za investicioni fond obavlja depozitarne poslove i

g) lice koje je povezano sa depozitarom.

(2) Depozitar je dužan prilikom zaključivanja ugovora o obavljanju depozitarnih poslova obavijestiti društvo za upravljanje o licima koja su sa njim povezana i redovno ga obavještavati o promjenama te povezanosti.

(3) Društvo za upravljanje dužno je prilikom zaključivanja ugovora o obavljanju depozitarnih poslova obavijestiti depozitara o licima koja su sa njim povezana i redovno ga obavještavati o promjenama te povezanosti.

(4) Izuzetno od stava 1. ovog člana, dozvoljeni su poslovi zaključeni na berzi ili drugom uređenom javnom tržištu hartija od vrijednosti, ako strane u transakciji sa tim nisu bile međusobno upoznate ili to nisu mogle znati unaprijed.

Član 48

(1) Društvo za upravljanje dužno je da u upravljanju imovinom investicionog fonda postupa u skladu sa ovim zakonom, propisima donesenim na osnovu njega i drugim propisima koji se odnose na vršenje njegove djelatnosti, u skladu sa pravilima upravljanja, odnosno statutom i prospektom investicionog fonda, ugovorom o upravljanju zatvorenim investicionim fondom i pravilima struke, te da postupa u interesu akcionara i vlasnika udjela investicionog fonda.

(2) Društvo za upravljanje odgovorno je akcionarima i vlasnicima udjela investicionog fonda za štetu koju, postupajući suprotno stavu 1. ovog člana, prouzrokuje imovini investicionog fonda kojim upravlja.

(3) Tužbu za naknadu štete iz stava 2. ovog člana ovlašćen je da podnese depozitar koji obavlja depozitarne poslove za taj investicioni fond, na zahtjev akcionara ili vlasnika udjela investicionog fonda, odnosno člana nadzornog odbora zatvorenog investicionog fonda, u ime i za račun, odnosno za račun investicionog fonda.

(4) Ako depozitar u roku od 30 dana od prijema pisanog zahtjeva akcionara ili vlasnika udjela investicionog fonda, odnosno člana nadzornog odbora zatvorenog investicionog fonda ne podnese tužbu iz stava 3. ovog člana, tužbu u ime i za račun, odnosno za račun investicionog fonda može podnijeti svaki akcionar ili vlasnik udjela investicionog fonda ili član nadzornog odbora zatvorenog investicionog fonda.

(5) St. 3. i 4. ovog člana ne odnose se na pravo vlasnika udjela investicionog fonda za naknadu štete koju mu je društvo za upravljanje prouzrokovalo kršenjem obaveza u vezi sa prodajom, izdavanjem, kupovinom ili isplatom udjela investicionog fonda, odnosno netačnim obračunom njegove cijene.

(6) Odgovornost društva za upravljanje za naknadu štete iz st. 2. i 5. ovog člana ne može se ograničiti niti isključiti.

III – BANKA DEPOZITAR

1. Pojam banke depozitara

Član 49

(1) Banka depozitar je banka koja za potrebe fonda obavlja poslove čuvanja posebne imovine fonda, poslove vođenja posebnih računa za imovinu fonda i odjeljivanja imovine svakog pojedinog fonda od imovine ostalih fondova, te obavlja druge poslove banke depozitara u skladu sa odredbama ovog zakona.

(2) Banka depozitar fonda registrovanog u Republici Srpskoj može biti samo banka sa sjedištem u Republici Srpskoj koja je, u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište hartija od vrijednosti, dobila dozvolu za obavljanje kastodi poslova.

(3) Pored banke iz stava 2. ovog člana, poslove depozitara fonda može da obavlja i Centralni registar hartija od vrijednosti, pod uslovom da za obavljanje ovih poslova dobije dozvolu Komisije.

2. Osnovna obilježja poslova banke depozitara

Član 50

(1) Investicioni fond sa javnom ili privatnom ponudom koji je osnovan u skladu sa odredbama ovog zakona i posluje na teritoriji Republike Srpske dužan je imati banku depozitara.

(2) Društvo za upravljanje dužno je za račun investicionog fonda kojim upravlja sa depozitarom zaključiti ugovor o obavljanju depozitarnih poslova.

(3) Društvo za upravljanje dužno je prije zaključenja ugovora o obavljanju depozitarnih poslova pribaviti dozvolu Komisije za zaključenje ugovora o obavljanju depozitarnih poslova.

(4) Prinudne odredbe ovog zakona kojim se propisuju obaveze postupanja fondova i društava za upravljanje u vezi sa korišćenjem poslova banke depozitara odnose se na sve investicione fondove i društva koja njima upravljaju.

(5) Komisija donosi akt kojim propisuje sadržaj zahtjeva i uslove za izdavanje dozvole iz stava 3. ovog člana.

Član 51

(1) Poslovi čuvanja i ostali poslovi koje banka depozitar obavlja za društvo za upravljanje moraju biti organizaciono odvojeni od poslova društva za upravljanje.

(2) Imovinu investicionih fondova, uključujući hartije od vrijednosti, bankovne račune i drugu imovinu, banka depozitar čuva i vodi na posebnom računu za svaki od fondova za koji obavlja poslove banke depozitara.

(3) Banka depozitar ne može koristiti imovinu investicionog fonda, bilo direktno ili indirektno, za obavljanje transakcija za svoj račun ili za ostvarivanje bilo kakve koristi za sebe ili svoje zaposlene ili u bilo koju drugu svrhu osim u korist akcionara fonda ili vlasnika udjela u fondu.

(4) Imovina fondova kod banke depozitara ne ulazi u imovinu banke depozitara ni u likvidacionu ili stečajnu masu niti se može upotrijebiti za izvršenje u vezi sa potraživanjem prema banci depozitaru.

Član 52

(1) Banka depozitar djeluje isključivo u interesu investitora u fondove za koje obavlja poslove banke depozitara.

(2) Banka depozitar ne može obavljati poslove depozitara iz člana 49. stav 1. ovog zakona za investicione fondove kojim upravlja društvo za upravljanje sa kojim je banka depozitar direktno ili indirektno povezana.

3. Prava i obaveze banke depozitara

Član 53

(1) Pored čuvanja posebne imovine fonda, vođenja posebnih računa za imovinu svakog pojedinog fonda i odjeljivanja imovine svakog pojedinog fonda od imovine ostalih fondova, banka depozitar obavlja sljedeće poslove:

a) u slučaju otvorenog investicionog fonda, obezbjeđuje da se prodaja i otkup udjela za račun fonda obavljaju u skladu sa zakonom i pravilima fonda,

b) u slučaju otvorenog investicionog fonda, otkupljuje i isplaćuje udjele i vrši isplate vlasnicima udjela otvorenog investicionog fonda iz dobiti fonda,

v) vodi računa da je obračun neto vrijednosti pojedine akcije ili udjela u fondu obavljen u skladu sa ovim zakonom, drugim propisima, te prospektom i statutom fonda,

g) izvršava naloge društva za upravljanje u vezi sa transakcijama sa hartijama od vrijednosti i drugom imovinom koja čini portfelj fonda, pod uslovom da nisu u suprotnosti sa ovim zakonom, propisima Komisije, prospektom i statutom fonda te obezbjeđuje da transakcije hartijama od vrijednosti budu izmirene, odnosno da dospjela novčana potraživanja budu naplaćena u zakonskim ili ugovorenim rokovima,

d) izvještava društvo za upravljanje o korporativnim radnjama vezanim za imovinu fonda koju čuva i izvršava njegove naloge koji iz toga proizlaze,

đ) naplaćuje sve prihode i druga prava dospjela u korist fonda koja proizlaze iz njegove imovine,

e) obezbjeđuje da se prihodi fonda koriste u skladu sa ovim zakonom i prospektom ili statutom fonda te da su troškovi koje plaća fond u skladu sa uslovima iz prospekta ili statuta fonda, odredbama ovog zakona i drugih propisa,

ž) obavlja druge stručne ili upravne poslove koji su predviđeni ugovorom zaključenim sa društvom za upravljanje ili nadzornim odborom fonda,

z) vodi evidenciju poslovanja koje obavlja kao banka depozitar svakog pojedinog fonda i na redovnoj osnovi usklađuje sa evidencijom društva za upravljanje,

i) prijavljuje Komisiji kršenje ovog zakona i ugovora koje učini društvo za upravljanje, u slučaju da društvo za upravljanje odbije da prihvati njen zahtjev za prestanak takvog kršenja,

j) revizorima i drugim licima ovlašćenim za obavljanje uvida, uključujući i Komisiju, omogućava pristup podacima i računima vezanim uz fond i njegovu imovinu.

(2) Komisija će propisati način sprovođenja odredaba stava 1. ovog člana.

4. Odgovornost banke depozitara

Član 54

Banka depozitar odgovara društvu za upravljanje, vlasnicima udjela u otvorenom investicionom fondu i akcionarima zatvorenog investicionog fonda za pričinjenu štetu ako ne obavlja ili nepravilno obavlja poslove predviđene ugovorom o poslovima banke depozitara ili ovim zakonom, uključujući i slučaj kada je obavljanje svojih poslova iz člana 53. stav 1. ovog zakona u cijelosti ili djelimično povjerila trećim licima.

Član 55

Podatke o vlasnicima udjela, njihovim udjelima, odnosno akcionarima, te uplatama i isplatama, koji su joj učinjeni dostupnim u skladu sa odredbama ovog zakona, banka depozitar je dužna čuvati kao poslovnu tajnu.

5. Promjena banke depozitara

Član 56

Investicionim fondovima nije dozvoljeno zamijeniti banku depozitara bez dozvole Komisije.

Član 57

(1) Banka depozitar koja želi prestati sa obavljanjem djelatnosti banke depozitara ili raskinuti ugovor o poslovima banke depozitara određenog fonda ili fondova dužna je najmanje dva mjeseca prije prestanka obavljanja djelatnosti, odnosno raskida ugovora uputiti pismeno obavještenje o svojoj namjeri Komisiji, nadzornom odboru svakog zatvorenog investicionog fonda ili društvu za upravljanje otvorenog investicionog fonda za koje obavlja poslove banke depozitara.

(2) U slučaju da društvo za upravljanje otvorenog investicionog fonda, odnosno nadzorni odbor zatvorenog investicionog fonda ne zaključe ugovor o poslovima banke depozitara sa drugom bankom depozitarom u roku od dva mjeseca od dana prijema obavještenja iz stava 1. ovog člana, banka depozitar je dužna, ako je u mogućnosti, da nastavi sa pružanjem depozitnih usluga u daljem roku od mjesec dana.

(3) U slučaju da banka depozitar prestane poslovati u svojstvu banke depozitara, ili ako u roku od dva mjeseca, odnosno u dodatnom roku od mjesec dana ne bude zaključen ugovor sa drugom bankom depozitarom, investicioni fondovi za koje je obavljala poslove banke depozitara moraju biti likvidirani, u skladu sa odredbama glave IX ovog zakona.

Član 58

Društvo za upravljanje otvorenim investicionim fondom ili nadzorni odbor zatvorenog investicionog fonda mogu jednu banku depozitara zamijeniti nekom drugom. Dotadašnja banka depozitar mora u pismenom obliku, u roku od tri dana od prijema zahtjeva, da obavijesti Komisiju da prema svim njenim saznanjima ne postoje bilo kakve nerazriješene povrede zakona ili propisa.

Član 59

U slučaju raskida ugovora o poslovima banke depozitara, banka depozitar je dužna da svu imovinu investicionih fondova koju ima na čuvanju prenese na čuvanje banci depozitaru sa kojom društvo za upravljanje, odnosno nadzorni odbor zaključe ugovor o poslovima banke depozitara, pri čemu mora predati i knjige računa, evidenciju i sve druge dokumente i materijale bitne za poslovanje fondova za koje je do tada obavljala poslove banke depozitara, u pisanom ili elektronskom obliku, zavisno od načina vođenja navedenih podataka.

IV – INVESTICIONI FONDOVI SA JAVNOM PONUDOM

1. Zatvoreni investicioni fondovi sa javnom ponudom

Član 60

(1) Zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom je akcionarsko društvo sa sjedištem u Republici Srpskoj koje, uz dozvolu Komisije, osniva i njime upravlja društvo za upravljanje, a čiji je predmet poslovanja prikupljanje novčanih sredstava javnom ponudom svojih neograničeno prenosivih akcija i ulaganje tih sredstava, uz uvažavanje načela disperzije rizika.

(2) Zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom može se osnovati na određeno ili neodređeno vrijeme.

(3) Statutom zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom moraju se utvrditi njegovi investicioni ciljevi.

(4) Zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom ne može se transformisati u holding, koncern ili druge oblike povezanih društava.

(5) Na zatvorene investicione fondove sa javnom ponudom primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 61

(1) Zahtjev za izdavanje dozvole i prijava upisa zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom u registar fondova, koje Komisiji podnosi ovlašćeno društvo za upravljanje, moraju sadržavati:

a) firmu društva za upravljanje i podatke o dozvoli za poslovanje koje je društvo za upravljanje dobilo od Komisije, kao i ime i prezime lica ovlašćenog za zastupanje, adresu, telefon, telefaks i adresu elektronske pošte društva za upravljanje,

b) firmu fonda,

v) ciljeve ulaganja fonda,

g) ime i prezime, adresu, telefon, telefaks i adresu elektronske pošte članova prvog saziva nadzornog odbora fonda,

d) statut fonda,

đ) prospekt fonda,

e) odluku o imenovanju članova prvog nadzornog odbora i njihove pismene izjave o prihvatanju imenovanja,

ž) ugovor zaključen između nadzornog odbora fonda i društva za upravljanje,

z) ugovor sa bankom depozitarom i kopiju izvoda iz sudskog registra za banku,

i) zahtjev za uvrštenje akcija fonda na berzu ili uređeno javno tržište i pisanu potvrdu berze da akcije fonda, sudeći prema prijedlogu, ispunjavaju uslove za uvrštenje i

j) firmu revizora, izvod iz sudskog registra i osnovne podatke o revizoru.

(2) Komisija će propisati obavezni sadržaj zahtjeva, statuta, prospekata i ugovora zatvorenih investicionih fondova sa javnom ponudom i drugih dodatnih podataka koji se mogu tražiti ako je to neophodno za zaštitu investitora.

1.1. Osnovni kapital i akcije zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom

Član 62

(1) Najniži iznos osnovnog kapitala zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom je 1.000.000 KM.

(2) Komisija može propisati i viši iznos osnovnog kapitala od iznosa navedenog u stavu 1. ovog člana.

Član 63

(1) Na upis i uplatu akcija shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava.

(2) Akcije zatvorenog investicionog fonda uplaćuju se u gotovini i moraju u cijelosti biti uplaćene prije nego što se osnivanje zatvorenog investicionog fonda upiše u sudski registar ili prije upisa povećanja osnovnog kapitala.

Član 64

(1) Redovne akcije zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom glase na ime i akcionarima daju jednaka prava utvrđena zakonom, prospektom i statutom fonda.

(2) Zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom ne može emitovati nijednu drugu vrstu hartija od vrijednosti, osim akcija iz stava 1. ovog člana.

(3) Akcije zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom moraju biti uvrštene na berzu ili drugo uređeno javno tržište.

1.2. Troškovi zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom

Član 65

(1) Troškovi i naknade u vezi sa osnivanjem zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom mogu se plaćati na teret imovine fonda jedino ako je tako određeno prospektom i statutom. Najviši iznos troškova i naknada osnivanja koje se isplaćuju na teret imovine fonda u prospektu iskazuje se kao procenat novčanih sredstava uplaćenih u fond prilikom osnivanja. Sve ostale troškove i naknade u vezi sa osnivanjem koji prelaze tako utvrđeni procenat snosi društvo za upravljanje, odnosno nadzorni odbor, zavisno od toga ko ih je prouzrokovao.

(2) Ako zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom ne uspije doseći najniži iznos osnovnog kapitala, troškove i naknade u vezi sa osnivanjem snose osnivači koji su usvojili statut, a novčani ulozi se u cijelosti vraćaju investitorima.

(3) Troškovi i naknade u vezi sa osnivanjem plaćeni iz imovine zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom ne mogu prelaziti 3,5% ukupnih novčanih sredstava prikupljenih emisijom akcija.

Član 66

(1) Iz imovine zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom mogu se direktno plaćati isključivo sljedeći ostali troškovi:

a) naknada društvu za upravljanje, koja se zasniva na procentu ponderisane prosječne godišnje tržišne vrijednosti akcija fonda i mora se navesti u ugovoru između fonda i društva za upravljanje i u prospektu fonda, a kao godišnji trošak može se odbiti od imovine fonda i obračunava se prilikom svakog obračuna neto vrijednosti imovine fonda,

b) naknada banci depozitaru,

v) naknada i troškovi članova nadzornog odbora,

g) troškovi, provizije ili takse neposredno povezane sa sticanjem ili prodajom imovine fonda,

d) naknada i trošak vođenja registra akcija, uključujući troškove izdavanja potvrda o stanju udjela, ako se one emituju, te troškove isplate dividendi,

đ) revizorski i advokatski troškovi nastali u poslovanju zatvorenog investicionog fonda,

e) troškovi izrade, štampanja i poštarine vezani uz objavljivanje i dostavljanje izvještaja koji se prema ovom zakonu podnose akcionarima,

ž) troškovi održavanja glavne skupštine, osim u slučaju vanredne skupštine koju sazove društvo za upravljanje, u kom slučaju te troškove snosi društvo za upravljanje,

z) sve propisane naknade koje se plaćaju Komisiji u vezi sa izdavanjem dozvole zatvorenom investicionom fondu,

i) troškovi uvrštenja na berzu ili drugo uređeno javno tržište,

j) porezi koje je fond dužan platiti na imovinu ili dobit,

k) troškovi oglašavanja, ali samo kada je ono obavezno za zatvorene investicione fondove u skladu sa ovim zakonom i

l) ostale naknade koje fond plaća u skladu sa ovim ili drugim zakonom.

(2) Naknada društvu za upravljanje iz stava 1. tačka a) ovog člana ne može biti definisana tako da zavisi od prinosa fonda.

(3) Na teret imovine zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom mogu se isplaćivati samo troškovi predviđeni prospektom fonda.

Član 67

(1) Ukupni iznos svih troškova koji se knjiže na teret zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom iskazuje se kao pokazatelj ukupnih troškova, a za svaku prethodnu godinu obračunava se na sljedeći način:

Ukupna naknada za upravljanje + ukupni iznos svih ostalih troškova iz člana 66. ovog zakona, osim troškova iz stava 1. t. g) i j) tog člana  ∙ 100

Ponderisana prosječna godišnja tržišna vrijednost akcija fonda

(2) Iznos troškova iz stava 1. ovog člana mora se objaviti u revidiranom godišnjem izvještaju fonda.

Član 68

(1) Pokazatelj ukupnih troškova fonda ne može biti veći od 3,5% ponderisane prosječne godišnje tržišne vrijednosti akcija fonda. Komisija svake godine, po završetku godišnjeg obračunskog perioda, objavljuje sažeto poređenje pokazatelja ukupnih troškova svih zatvorenih investicionih fondova sa javnom ponudom.

(2) Sve nastale troškove koji u određenoj godini pređu najviši dopušteni pokazatelj ukupnih troškova u visini od 3,5%, snosi društvo za upravljanje.

(3) Izuzetno od stava 1. ovog člana, ako je ponderisana prosječna godišnja tržišna vrijednost akcija fonda veća od prosječne godišnje neto vrijednosti imovine fonda, kao osnovica za utvrđivanje pokazatelja ukupnih troškova fonda primjenjuje se prosječna godišnja neto vrijednost imovine fonda.

1.3. Nadzorni odbor

Član 69

(1) Zatvoreni investicioni fond nema upravni odbor, a u tom slučaju obaveze i ovlašćenja koja, u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje privrednih društava u akcionarskim društvima, ima upravni odbor, u zatvorenim investicionim fondovima ima društvo za upravljanje koje upravlja fondom.

(2) Društvo za upravljanje vodi poslove zatvorenog investicionog fonda i zastupa fond u svim slučajevima, osim onih za koje je u skladu sa ovim zakonom za zastupanje fonda ovlašćen nadzorni odbor fonda.

(3) Nadzorni odbor zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom mora da ima najmanje pet članova.

(4) Članovi nadzornog odbora iz stava 3. ovog člana su lica koja posjeduju odgovarajuće stručno znanje i iskustvo u oblasti upravljanja finansijskom imovinom.

(5) Za člana nadzornog odbora ne može biti imenovano lice koje:

a) ima učešće u društvu za upravljanje ili član njegove uže porodice;

b) vrši funkciju člana upravnog odbora ili druge odgovorne funkcije na osnovu ugovora o radu u:

1) društvu za upravljanje,

2) pravnom licu koje direktno ili indirektno ima kvalifikovano učešće u društvu za upravljanje,

3) depozitaru,

4) pravnom licu koje direktno ili indirektno ima kvalifikovano učešće u depozitaru,

5) pravnom licu koje je na drugi način povezano sa društvom za upravljanje.

(6) Komisija izdaje dozvolu za vršenje funkcije člana nadzornog odbora fonda.

(7) Komisija donosi akt kojim uređuje postupak i uslove za izdavanje dozvole iz stava 6. ovog člana.

Član 70

Članovi nadzornog odbora zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom pored lica iz člana 69. stav 5. ovog zakona, ne mogu biti i sljedeća lica:

a) članovi uprave ili nadzornog odbora društva za upravljanje, banke depozitara, brokerskog društva ili banke ovlašćene za poslovanje sa hartijama od vrijednosti, društva za osiguranje ili penzijskog fonda u privatnom vlasništvu, u vrijeme kada je tim društvima nadležni regulatorni organ oduzeo dozvolu za rad, u roku od tri godine od oduzimanja dozvole,

b) lica koja su izgubila članstvo u strukovnom udruženju zbog nepridržavanja pravila udruženja, ili kojima je Komisija, odnosno odgovarajući nadležni organ izrekao mjeru oduzimanja dozvole za obavljanje poslova sa hartijama od vrijednosti za vrijeme dok ta mjera traje,

v) lica koja su pravosnažno osuđena za krivično djelo protiv imovine, krivično djelo protiv privrede i platnog prometa i krivično djelo protiv pravnog saobraćaja iz Krivičnog zakona Republike Srpske, i to za vrijeme od godinu dana po pravosnažnosti presude kojom su osuđena, s tim da se u to vrijeme ne računa vrijeme sprovedeno na izdržavanju kazne,

g) lica koja su pravosnažno osuđena za krivično djelo neovlašćenog korišćenja i odavanja povlašćenih informacija, manipulisanja cijenama i širenja neistinitih informacija, navođenja neistinitih podataka u prospektu i njegove nedozvoljene distribucije, nedozvoljenog uvrštenja hartija od vrijednosti, prikrivanja vlasništva i nedozvoljene trgovine hartijama od vrijednosti iz Zakona o tržištu hartija od vrijednosti, i to za vrijeme od godinu dana po pravosnažnosti presude kojom su osuđena, s tim da se u to vrijeme ne računa vrijeme sprovedeno na izdržavanju kazne,

d) lica koja su pravosnažno osuđena za prekršaj propisan odredbama Zakona o tržištu hartija od vrijednosti za vrijeme od godine dana po pravosnažnosti odluke,

đ) lica protiv kojih je izrečena mjera bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti koje je u potpunosti ili djelimično obuhvaćeno predmetom poslovanja fonda ili društva za upravljanje, za vrijeme dok traje ta zabrana,

e) lice kojem je oduzeta poslovna sposobnost,

ž) lica koja posjeduju važeću dozvolu Komisije, odnosno odgovarajućeg nadležnog organa za obavljanje poslova brokera ili investicionog savjetnika i stvarno obavljaju te poslove kao zaposleni kod brokerskog društva ili banke ovlašćene za poslovanje sa hartijama od vrijednosti,

z) lica koja trenutno obavljaju neku dužnost u administrativnoj službi i koja su trenutno zaposlena u republičkoj upravi ili organu lokalne samouprave, organima odgovornim Vladi Republike Srpske ili Narodnoj Skupštini Republike Srpske, ili odgovarajućim organima u nekoj drugoj državi.

Član 71

Članovi nadzornog odbora zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom imenuju se na period od najviše četiri godine i mogu biti ponovo imenovani.

Član 72

U godišnjem finansijskom izvještaju zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom objavljuje se ukupni iznos naknada i troškova plaćenih članu nadzornog odbora, kao i broj i vrijednost svih akcija kojim pojedini član nadzornog odbora raspolaže u fondu. Članovima nadzornog odbora nije dozvoljeno primanje bilo kakve naknade od emitenta hartija od vrijednosti u koje fond ulaže svoja sredstva, osim primanja koja mu pripadaju na osnovu ugovora o radu.

1.4. Nadležnost nadzornog odbora

Član 73

(1) Nadzorni odbor zatvorenog investicionog fonda nadzire sprovođenje obaveza društva za upravljanje u pogledu ostvarenja investicionih ciljeva i investicione politike, kao i poštovanja ograničenja ulaganja.

(2) U vršenju svoje funkcije članovi nadzornog odbora mogu vršiti pregled poslovnih knjiga i dokumentacije i zahtijevati pojašnjenja od društva za upravljanje.

(3) Nadzorni odbor zatvorenog investicionog fonda nadležan je i za:

a) davanje saglasnosti za zaključenje ugovora sa licima koja fondu pružaju usluge, pri čemu se takvi ugovori zaključuju na period do tri godine,

b) nadzor nad izvršavanjem ugovora iz tačke a) ovog stava, pri čemu nadzorni odbor ima ovlašćenje da raskine ugovor u slučaju trajnijeg neizvršavanja obaveza, a u tom slučaju naknada koja dospijeva poslije takvog raskida ne može prelaziti iznos tromjesečne nagrade utvrđene raskinutim ugovorom,

v) donošenje odluke o izboru i zaključivanje ugovora sa društvom za reviziju,

g) usvajanje kvartalnih i polugodišnjih finansijskih izvještaja fonda i razmatranje i predlaganje skupštini na usvajanje godišnjeg finansijskog izvještaja fonda,

d) razmatranje i davanje saglasnosti na odluku kojom se skupštini akcionara fonda predlaže odlučivanje u vezi sa smanjenjem osnovnog kapitala i restrukturiranjem fonda i

đ) prijavljivanje Komisiji propusta društva za upravljanje i banke depozitara u primjeni ovog zakona, drugih propisa i akata fonda.

(4) U slučaju da se otkriju propusti u sprovođenju investicione politike, kao i poštovanju ograničenja ulaganja, nadzorni odbor zatvorenog investicionog fonda obavezan je da zahtijeva od društva za upravljanje da otkloni propuste, te da o tome obavijesti Komisiju i akcionare fonda.

(5) Nadzorni odbor zatvorenog investicionog fonda može sazvati skupštinu akcionara zatvorenog investicionog fonda odlukom donesenom dvotrećinskom većinom svih članova.

(6) Nadzorni odbor zatvorenog investicionog fonda donosi poslovnik o radu kojim uređuje način rada i druga pitanja od značaja za njegov rad.

Član 74

U slučaju oduzimanja dozvole za rad društvu za upravljanje ili nastanka kakve druge okolnosti koja onemogućuje nastavak obavljanja poslova upravljanja zatvorenim investicionim fondom sa javnom ponudom, nadzorni odbor je dužan u roku od 60 dana od nastupanja takvih okolnosti potpisati ugovor iz člana 76. ovog zakona sa novim društvom za upravljanje. U protivnom, depozitar je dužan sazvati glavnu skupštinu fonda.

Član 75

U slučaju oduzimanja dozvole za rad banci depozitaru zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom ili nastanka neke druge okolnosti koja banci depozitaru fonda onemogućuje nastavak obavljanja ugovorenih poslova, nadzorni odbor je dužan u roku od dva mjeseca od nastupanja takvih okolnosti, potpisati ugovor sa drugom bankom depozitarom. U protivnom, nadzorni odbor je dužan sazvati glavnu skupštinu fonda.

1.5. Upravljanje fondom

Član 76

(1) Uprava društva za upravljanje ima ovlašćenja, imenuje se i djeluje kao uprava zatvorenog investicionog fonda i upravlja fondom u skladu sa ugovorom koji je sa društvom za upravljanje u ime fonda zaključio nadzorni odbor fonda u skladu sa odredbama ovog zakona i drugih propisa.

(2) Obavezni sadržaj ugovora iz stava 1. ovog člana koji zaključuju društvo za upravljanje i zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom, propisuje Komisija.

Član 77

Društvo za upravljanje je odgovorno za izvršavanje poslova preuzetih ugovorom iz člana 76. ovog zakona, bez obzira obavlja li te poslove neposredno ili preko trećeg lica.

1.6. Dozvoljena ulaganja i ograničenja ulaganja

Član 78

(1) Imovina zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom može se sastojati isključivo od:

a) prenosivih hartija od vrijednosti ili instrumenata tržišta novca kojima se trguje:

1) na uređenim tržištima u Bosni i Hercegovini,

2) na uređenom tržištu u državi članici EU, OECD i CEFTA;

b) novoemitovanih prenosivih hartija od vrijednosti ili instrumenata tržišta novca ako:

1) je prospektom emisije predviđeno njihovo uvrštenje na uređenim tržištima u Bosni i Hercegovini ili u državi članici EU, OECD i CEFTA,

2) je ulaganje u novoemitovane prenosive hartije od vrijednosti ili instrumente tržišta novca predviđeno prospektom i statutom fonda i

3) se takvo uvrštenje obezbijedi u roku od godinu dana od emisije, u protivnom, hartija od vrijednosti se smatra neuvrštenom;

v) udjela ili akcija investicionih fondova kojima se trguje na uređenim tržištima u Bosni i Hercegovini ili u državi članici EU, OECD i CEFTA pod uslovom:

1) da nivo zaštite investitora i obaveza izvještavanja i informisanja investitora u takve fondove bude najmanje jednaka uslovima propisanim ovim zakonom, naročito u pogledu ograničenja ulaganja, te da je takve investicione fondove ovlastila Komisija ili odgovarajući nadležni organ države u koju se ulaže,

2) da je prospektom i statutom fonda predviđeno ulaganje u akcije ili udjele drugih investicionih fondova, države u koje se namjerava ulagati, kao i iznos sredstava fonda koji se može uložiti, iskazan u procentu u odnosu na neto imovinu fonda;

g) oročenih depozita kod banaka sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, koji se mogu u svakom trenutku razročiti;

d) finansijskih derivata kojima se trguje na uređenim tržištima iz tačke a) ovog člana ili finansijskih derivata kojima se trguje na drugim uređenim tržištima (engl. over the counter – OTC) pod uslovom da:

1) se zasnivaju na finansijskim instrumentima, ulaganje u koje je dozvoljeno ovim članom, finansijskim indeksima, kamatnim stopama, deviznim kursevima ili valutama u koje fond može ulagati na osnovu svog prospekta i statuta,

2) se poslovi ugovoreni na drugim uređenim tržištima (OTC) zaključuju sa institucijama koje podliježu nadzoru nekog regulatornog organa u Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini ili državi članici Evropske unije,

3) podliježu pouzdanoj i provjerljivoj procjeni vrijednosti na svakodnevnom osnovu, te se po nalogu fonda mogu u svako doba prodati, likvidirati ili zaključiti kompenzacijskom transakcijom po njihovoj pravičnoj vrijednosti,

4) se takvi instrumenti koriste isključivo za smanjivanje ili ograničavanje rizika ili povećanje prinosa, odnosno smanjenje troškova fonda bez ikakvog povećanja rizika, odnosno da se njima neće mijenjati investiciona strategija, ciljevi i ograničenja definisani ovim zakonom i prospektom ili statutom fonda,

5) u prospektu fonda mora biti navedeno može li se ulagati u takve instrumente, da li će se koristiti u svrhu zaštite od rizika ili u svrhu postizanja investicionih ciljeva fonda i kakav je uticaj takvih instrumenata na rizičnost fonda i

đ) novca na računima.

(2) Uređenim tržištem, u smislu stava 1. ovog člana, smatra se tržište hartija od vrijednosti koje je regulisano, dostupno javnosti, na kome se trgovanje odvija redovno, prema utvrđenim pravilima i ima dozvolu nadležnog organa.

(3) OTC tržištem u smislu stava 1. ovog člana smatra se sekundarno tržište za trgovanje hartijama od vrijednosti, koje ne mora da ima organizatora tržišta i čiji sistem trgovanja podrazumijeva pregovaranje između prodavca i kupca hartija od vrijednosti u cilju zaključenja transakcije.

Član 79

(1) Ulaganje imovine zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom podliježe sljedećim ograničenjima:

a) najviše 15% neto vrijednosti imovine fonda može biti uloženo u hartije od vrijednosti ili instrumente tržišta novca jednog emitenta;

b) lica koja čine povezana društva u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava i ovog zakona smatraju se jednim emitentom, pri čemu najviše 35% neto vrijednosti imovine fonda može biti uloženo u hartije od vrijednosti ili instrumente tržišta novca čiji su emitenti lica koja čine grupu povezanih društava;

v) ograničenja iz stava 1. tačka a) ovog člana ne odnose na:

1) depozite i

2) finansijske derivate kojima se trguje na drugim uređenim tržištima (OTC);

g) najviše 10% neto vrijednosti imovine fonda može biti uloženo u udjele ili akcije jednog ili više investicionih fondova, pod uslovom da tim fondom ne upravlja isto društvo za upravljanje, ili drugo društvo sa kojim je to društvo za upravljanje povezano zajedničkom upravom ili kontrolom, ili direktnim ili indirektnim vlasničkim udjelom;

d) ako se imovina fonda ulaže u akcije ili udjele drugih investicionih fondova, u prospektu fonda, obavezno se jasno navodi i maksimalna naknada za upravljanje na imovini fondova u koju se namjerava ulagati, a u godišnjim izvještajima fonda obavezno se jasno navodi maksimalna ukupna naknada za upravljanje koja je bila naplaćena tom fondu i drugom fondu u koji je taj fond uložio, izražena u procentu imovine fonda koji je uložio u udjele ili akcije drugog investicionog fonda;

đ) zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom ne može biti vlasnik:

1) više od 20% akcija sa pravom glasa jednog emitenta,

2) više od 10% akcija bez prava glasa jednog emitenta,

3) više od 15% dužničkih hartija od vrijednosti emitovanih od strane jednog emitenta, uz izuzetak da se ograničenja iz ove podtačke ne primjenjuju na dužničke hartije od vrijednosti čiji su emitent Republika Srpska, Bosna i Hercegovina ili jedinica lokalne samouprave Republike Srpske,

4) više od 5% udjela ili akcija pojedinog investicionog fonda,

5) više od 15% instrumenata tržišta novca jednog emitenta, uz izuzetak da se ograničenja iz ove podtačke ne primjenjuju na instrumente tržišta novca čiji su emitent Republika Srpska, Bosna i Hercegovina ili jedinica lokalne samouprave Republike Srpske;

e) izloženost prema jednom licu na osnovu finansijskih derivata ugovorenih sa tim licem na drugom uređenom tržištu (OTC) ne može biti veća od:

1) 10% neto vrijednosti imovine fonda ako se radi o banci iz člana 78. stav 1. tačka g) ovog zakona,

2) 5% neto vrijednosti imovine fonda ako se radi o nekom drugom pravnom licu;

ž) najviše 20% neto vrijednosti imovine može se položiti kao depozit kod ovlašćenih banaka iz člana 78. stav 1. tačka g) ovog zakona i z) nije dozvoljeno vršiti ulaganja u društva sa ograničenom odgovornošću, kao ni u hartije od vrijednosti koje nisu slobodno prenosive.

(2) Ograničenja ulaganja u povezana lica iz stava 1. tačka b) ovog člana ne odnose se na ulaganja u hartije od vrijednosti emitenata koji se smatraju emitentima od strateškog značaja u skladu sa propisima o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima.

(3) Izuzetno od stava 1. tačka đ) podt. 1) do 3) ovog člana, zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom može bez ograničenja biti vlasnik hartija od vrijednosti koje emituje jedan emitent koji se smatra malim preduzećem u smislu propisa o razvoju malih i srednjih preduzeća, pri čemu zbir svih ulaganja u hartije od vrijednosti ovih emitenata ne može biti veći od 15% neto vrijednosti imovine fonda.

Član 80

(brisano)

1.8. Prekoračenje ograničenja ulaganja

Član 81

Ograničenja ulaganja iz člana 79. ovog zakona mogu se prekoračiti ako se radi o prenosivim hartijama od vrijednosti ili instrumentima tržišta novca koje fond stiče prilikom povećanja osnovnog kapitala iz sredstava društva ili na osnovu ostvarenja prava prvenstva upisa ili prava upisa koja proizlaze iz hartija od vrijednosti ili instrumenata tržišta novca, te prilikom prodaje imovine fonda radi istovremene isplate većeg broja udjela.

Član 82

U slučaju prekoračenja ograničenja ulaganja iz člana 79. ovog zakona, koja su posljedica kretanja cijena na tržištu, odnosno prekoračenja iz člana 81. ovog zakona, društvo za upravljanje, u nastojanju da sačuva interese akcionara, dužno je, u roku od godine dana uskladiti ulaganja fonda sa odredbom člana 79. ovog zakona, nastojeći pri tom eventualni gubitak svesti na najmanju moguću mjeru.

Član 83

U slučaju prekoračenja ograničenja ulaganja iz člana 79. ovog zakona koja su posljedica transakcija koje je zaključilo društvo za upravljanje, a kojim su u trenutku njihovog zaključenja prekoračena navedena ograničenja, društvo za upravljanje dužno je da odmah po saznanju za prekoračenje uskladi ulaganja fonda sa odredbom člana 79. ovog zakona. Društvo za upravljanje dužno je da fondu nadoknadi tako nastalu štetu.

Član 84

Ograničenja ulaganja navedena u ovom zakonu mogu biti prekoračena u prvih godinu dana od osnivanja fonda, uz poštivanje načela disperzije rizika i zaštite interesa investitora.

1.9. Glavna skupština

Član 85

(1) Na nadležnost, sazivanje i održavanje glavne (godišnje) skupštine akcionara zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom, kao i na isključivanje prava glasa akcionara, shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava.

(2) Poslovi u kojima postoji sukob interesa između akcionara i/ili sa njim povezanih lica i zatvorenog investicionog fonda, kada se u smislu stava 1. ovog člana isključuje pravo glasa akcionara, naročito se smatraju:

a) povećanje godišnje naknade društva za upravljanje,

b) promjena investicionih ciljeva fonda u odnosu na ciljeve navedene u prospektu,

v) usvajanje finansijskih izvještaja sa izvještajem nezavisnog revizora i izvještaja o poslovanju fonda,

g) ugovor o upravljanju sa društvom,

d) pokretanje ili odustajanje od pokrenutog spora protiv društva ili sa njim povezanih lica i

đ) izbor članova nadzornog odbora fonda.

(3) Glavna skupština može valjano odlučiti ako su na njoj zastupljeni glasovi koji predstavljaju najmanje 30% osnovnog kapitala zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom.

(4) Ako je sjednica glavne skupštine zatvorenog investicionog fonda odgođena zbog nedostatka kvoruma, može biti ponovo sazvana sa istim dnevnim redom najranije sedam, a najkasnije 15 dana od dana njenog odgađanja (ponovljena sjednica skupštine).

(5) Ponovljena glavna skupština može valjano odlučivati glasovima prisutnih i predstavljenih akcionara, bez obzira na broj prisutnih i predstavljenih akcionara i broj glasova koje imaju.

(6) Članovi nadzornog odbora zatvorenog investicionog fonda biraju se kumulativnim glasanjem u smislu odredaba zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava.

Član 86

Glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine osnovnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini fonda glavna skupština donosi odluke o:

a) otkazu ugovora o upravljanju i promjeni godišnje naknade za upravljanje,

b) promjeni investicionih ciljeva fonda u odnosu na ciljeve navedene u prospektu,

v) likvidaciji fonda i produženju trajanja fonda, ako je fond osnovan na određeno vrijeme i

g) statusnim promjenama predviđenim ovim zakonom.

2. Otvoreni investicioni fondovi sa javnom ponudom

Član 87

Otvoreni investicioni fond sa javnom ponudom je posebna imovina, bez svojstva pravnog lica, koju uz dozvolu Komisije, osniva društvo za upravljanje, sa ciljem prikupljanja novčanih sredstava javnom ponudom udjela u fondu, čija se sredstva ulažu u skladu sa odredbama ovog zakona i čiji vlasnici udjela imaju pravo, pored prava na srazmjerni udio u dobiti fonda, da u svako doba zahtijevaju isplatu udjela, i da na taj način istupe iz fonda.

Član 88

(1) Kupovina udjela javnom ponudom obavlja se isključivo uplatama novčanih sredstava. Kupovinom udjela kupac ulazi u ugovorni odnos sa društvom za upravljanje koje se obavezuje da će uplaćenim novčanim sredstvima upravljati kao dijelom zajedničke imovine, u skladu sa uslovima navedenim u prospektu.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana kupovina udjela može se obaviti dodjelom novih udjela na ime isplate udjela u dobiti, odnosno prilikom smanjivanja vrijednosti udjela na ime dodjele novih udjela, odnosno u drugim slučajevima koje propiše Komisija.

Član 89

Sredstva otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom prikupljena emisijom i javnom prodajom udjela u fondu i imovina stečena ulaganjem uplaćenih novčanih sredstava, uključujući prihode i prava proizašla iz imovine fonda, čine otvoreni investicioni fond sa javnom ponudom, odnosno posebnu imovinu u zajedničkom vlasništvu svih vlasnika udjela u fondu.

Član 90

Vlasnici udjela odgovaraju za obaveze otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom do visine iznosa svog udjela u fondu.

2.1. Osnivanje otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom

Član 91

(1) Zahtjev za izdavanje dozvole i prijava upisa otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom u registar fondova, koje Komisiji u ime fonda podnosi društvo za upravljanje, mora sadržavati:

a) firmu društva za upravljanje, podatke o dozvoli za rad koje je dobilo od Komisije, kao i ime i prezime lica ovlašćenog za zastupanje, adresu, telefon, telefaks i adresu elektronske pošte društva za upravljanje,

b) naziv fonda i njegove ciljeve ulaganja,

v) prospekt fonda,

g) statut fonda,

d) ugovor zaključen između društva za upravljanje i banke depozitara i izvod iz sudskog registra za banku depozitara,

đ) firmu revizora i izvod iz sudskog registra za revizora,

e) naznaku da li se osniva fond iz člana 15. stav 1. tačke a) ili tačke b) ovog zakona.

(2) Komisija će bliže propisati uslove za izdavanje dozvole, obavezni sadržaj prospekta otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom i druge podatke koji se mogu tražiti ako je to neophodno za zaštitu investitora.

2.2. Udjeli u otvorenom investicionom f ondu sa javnom ponudom

Član 92

(1) Otvoreni investicioni fond sa javnom ponudom može emitovati samo udjele i nije mu dozvoljeno emitovanje nijedne druge vrste hartija od vrijednosti koje nose prava na neki dio imovine fonda.

(2) Udio je hartija od vrijednosti bez nominalne vrijednosti koju za račun otvorenog investicionog fonda emituje društvo za upravljanje, a koja daje sljedeća prava:

a) pravo da od društva za upravljanje zahtijeva isplatu udjela,

b) pravo na isplatu dijela likvidacione mase u slučaju likvidacije otvorenog fonda i

v) pravo na isplatu srazmjernog dijela neto dobiti, odnosno prinosa otvorenog fonda, ako je tako određeno pravilima otvorenog fonda.

(3) Udio je hartija od vrijednosti koja glasi na ime.

(4) Udio se emituje kao nematerijalizovana hartija od vrijednosti, u elektronskom zapisu.

(5) Udio je slobodno prenosiva hartija od vrijednosti.

(6) Društvo za upravljanje može da udjele uvrsti na trgovanje na berzu ili drugo uređeno javno tržište.

(7) U slučaju da su udjeli uvršteni na berzu ili drugo uređeno javno tržište u smislu stava 6. ovog člana, nije dozvoljena njihova prodaja izvan berze ili drugog uređenog javnog tržišta, te uplate i isplate i prenos vlasništva udjela izvršen na osnovu ovih poslova.

(8) Izuzetno od stava 7. ovog člana, društvo za upravljanje, odnosno lica ovlašćena za obavljanje usluga otkupa ili prodaje udjela otvorenog fonda, za račun tog otvorenog investicionog fonda, vrši otkup, odnosno prodaju udjela izvan organizovanog tržišta neposredno investitorima, odnosno vlasnicima tih otvorenih investicionih fondova.

(9) Komisija donosi akt kojim propisuje uslove za uvrštenje, trgovanje, obračun i poravnanje transakcija udjelima otvorenog investicionog fonda na berzi i drugom uređenom javnom tržištu.

Član 93

Vrijednost imovine otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom ne može pasti ispod 500.000 KM tokom tri uzastopna kalendarska mjeseca, a ako se to dogodi, fond mora biti likvidiran ili pripojen nekom drugom fondu.

2.3. Troškovi otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom i troškovi vlasnika udjela u otvorenom investicionom fondu

Član 94

(1) Iz imovine otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom mogu se direktno plaćati sljedeći troškovi:

a) naknada društvu za upravljanje,

b) naknada i troškovi koji se plaćaju banci depozitaru,

v) troškovi i provizije u vezi sa sticanjem ili prodajom imovine,

g) troškovi vođenja registra udjela, ako registar ne vodi društvo za upravljanje,

d) troškovi isplate dobiti otvorenog investicionog fonda,

đ) troškovi godišnje revizije finansijskih izvještaja otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom,

e) naknade koje se plaćaju Komisiji u vezi sa izdavanjem odobrenja fondu,

ž) porezi koje je fond dužan da plati na svoju imovinu ili dobit,

z) troškovi objavljivanja izmjena prospekta i drugih propisanih obavještenja,

i) troškovi platnog prometa,

j) ostale naknade koje fond plaća u skladu sa ovim ili drugim zakonom.

(2) Naknada za upravljanje iz stava 1. tačka a) ovog člana obračunava se dnevno na osnovu neto vrijednosti fonda, prema sljedećoj formuli:

Iskazana godišnja naknada za upravljanje • 1/365.

(3) Nijedan trošak poslovanja društva za upravljanje, kao ni bilo koja usluga koju ono pruža otvorenom investicionom fondu sa javnom ponudom, ne može se naplaćivati fondu izvan okvira naknade iz stava 2. ovog člana.

(4) Nije dozvoljeno naplaćivati naknadu u vezi sa prinosom fonda.

(5) Plaćanje svih naknada kontroliše depozitar otvorenog investicionog fonda.

Član 95

(1) Naknade koje plaćaju vlasnici udjela u otvorenom investicionom fondu sa javnom ponudom ograničene su na ulaznu i izlaznu naknadu.

(2) Ulazna naknada dodaje se iznosu neto vrijednosti imovine fonda po udjelu u trenutku kupovine udjela, dok se izlazna naknada odbija od neto vrijednosti imovine fonda po udjelu u trenutku otkupa udjela otvorenog investicionog fonda.

(3) Izuzetno od stava 1. ovog člana, troškovi koji se mogu naplaćivati na teret vlasnika udjela su troškovi izdavanja potvrda o stanju udjela, te troškovi izrade, štampanja i poštarine u vezi sa polugodišnjim i godišnjim izvještajima vlasnicima udjela, ako ih oni budu zahtijevali.

Član 96

(1) Iz imovine otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom ne može se plaćati nijedan trošak koji kao trošak nije naveden u prospektu fonda.

(2) Otvorenom investicionom fondu sa javnom ponudom ne može se naplaćivati bilo kakva naknada vezana uz oglašavanje ili promovisanje prodaje udjela u fondu, kao ni nagrada prodajnim zastupnicima za fondove. Takve troškove snosi društvo za upravljanje iz prihoda ostvarenih na ime naknada za upravljanje i naplaćenih ulaznih i izlaznih naknada.

Član 97

(1) Ukupni iznos svih troškova koji se knjiže na teret otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom iskazuje se kao pokazatelj ukupnih troškova, a za svaku prethodnu godinu obračunava se na sljedeći način:

Ukupna naknada za upravljanje + ukupni iznos svih ostalih troškova iz člana 94. ovog zakona, osim troškova iz stava 1. t. v) i ž) tog člana  ∙ 100

Prosječna godišnja neto vrijednost imovine

(2) Iznos troškova iz stava 1. ovog člana mora se objaviti u revidiranom godišnjem izvještaju.

Član 98

(1) Pokazatelj ukupnih troškova fonda ne može prelaziti 3,5% prosječne godišnje neto vrijednosti imovine fonda. Po završetku godišnjeg obračunskog razdoblja, Komisija svake godine objavljuje uporedni pregled pokazatelja ukupnih troškova svih otvorenih investicionih fondova sa javnom ponudom.

(2) Troškove koji u određenoj godini pređu najviši dozvoljeni pokazatelj ukupnih troškova iz stava 1. ovog člana, snosi društvo za upravljanje.

2.4. Upravljanje otvorenim investicionim fondom sa javnom ponudom

Član 99

Poslove upravljanja i vođenja poslovanja otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom, u skladu sa ciljevima utvrđenim u njegovom prospektu, može obavljati isključivo društvo za upravljanje, koje je od Komisije dobilo dozvolu za poslovanje.

2.5. Dozvoljena ulaganja, ograničenja ulaganja i prekoračenja ograničenja ulaganja

Član 100

(1) Imovina otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom može se sastojati isključivo od:

a) prenosivih hartija od vrijednosti ili instrumenata tržišta novca kojim se trguje:

1) na uređenom javnom tržištu,

2) na uređenom javnom tržištu države članice koje redovno posluje,

3) na službenom berzanskom tržištu hartija od vrijednosti ili na drugom uređenom javnom tržištu država koje nisu članice Evropske unije koje redovno posluje, pod uslovom da je takvo ulaganje predviđeno prospektom i statutom fonda,

b) novoemitovanih prenosivih hartija od vrijednosti pod uslovom:

1) da je prospektom emisije predviđeno njihovo uvrštenje na službeno berzansko tržište ili drugo uređeno javno tržište koje redovno posluje, i

2) da je ulaganje na tu berzu ili drugo uređeno javno tržište predviđeno prospektom i statutom fonda, i

3) da se takvo uvrštenje obezbijedi u roku od jedne godine od emisije, jer će se u protivnom hartija od vrijednosti smatrati neuvrštenom,

v) udjela ili akcija investicionih fondova registrovanih u Republici Srpskoj ili državi članici ili državi koja nije članica Evropske unije, pod uslovom:

1) da nivo zaštite investitora i obaveza izvještavanja i informisanja investitora u takve fondove bude najmanje jednaka zahtjevima propisanim ovim zakonom, naročito u pogledu ograničenja ulaganja, te da su takvi investicioni fondovi ovlašćeni od strane Komisije ili odgovarajućih nadležnih organa u državi članici ili državi koja nije članica Evropske unije, i

2) da je prospektom ili statutom fonda u čije se akcije ili udjele ulaže predviđeno da najviše 10% imovine fonda može biti uloženo u akcije ili udjele drugih fondova,

g) oročenih depozita kod banaka sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, koji se mogu u svakom trenutku razročiti,

d) terminskih i opcijskih ugovora i drugih finansijskih derivata, kojim se trguje na uređenim tržištima iz stava 1. tačka a) ovog člana, ili finansijskih derivata kojim se trguje na drugim organizovanim tržištima (OTS), pod uslovom:

1) da se zasnivaju na finansijskim instrumentima u koje je ovim članom dozvoljeno ulaganje, finansijskim indeksima, kamatnim stopama, deviznim kursevima ili valutama u koje fond može ulagati na osnovu prospekta i statuta fonda,

2) da se poslovi ugovoreni na drugim organizovanim tržištima zaključuju sa institucijama koje podliježu strogom nadzoru nekog regulatornog organa u Republici Srpskoj ili državi članici,

3) da podliježu pouzdanoj i provjerljivoj procjeni vrijednosti na svakodnevnoj osnovi i da se po nalogu fonda u svako doba mogu prodati, likvidirati ili zaključiti kompenzacijskom transakcijom po njihovoj pravičnoj vrijednosti,

4) da se takvi instrumenti koriste isključivo za smanjivanje ili ograničavanje rizika ili povećanje prinosa, odnosno smanjenje troškova fonda, bez ikakvog povećanja rizika, odnosno, da se njima neće mijenjati investiciona strategija fonda, ciljevi i ograničenja definisani ovim zakonom i prospektom ili statutom fonda,

5) da u prospektu fonda mora biti navedeno može li se ulagati u takve instrumente, da li će se koristiti u svrhu zaštite od rizika ili u svrhu postizanja investicionih ciljeva fonda, i kakav je uticaj takvih instrumenata na rizičnost fonda,

đ) instrumenata tržišta novca kojim se ne trguje na uređenom tržištu, pod uslovom:

1) da su ih emitovali ili za njih garantuju, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, jedinice lokalne samouprave u Republici Srpskoj ili Centralna banka Bosne i Hercegovine, države članice, jedinice lokalne uprave ili centralne banke država članica, Evropska centralna banka, Evropska investiciona banka, države koje nisu članice Evropske unije, federativne jedinice u slučaju federativnih država, ili javna međunarodna organizacija čija je članica jedna ili više država članica, ili

2) da su ih emitovali emitenti čijim se hartijama od vrijednosti trguje na uređenim tržištima iz stava 1. tačka a) ovog člana, ili

3) da ih je emitovala institucija koja podliježe nadzoru nadležnog nadzornog organa države članice ili podliježe nadzoru za koji Komisija smatra da je odgovarajući u odnosu na ovaj zakon, ili

4) da su ih emitovala druga lica koja je Komisija odobrila pod uslovom da investitori u takve instrumente uživaju sigurnost koja je najmanje jednaka sigurnosti instrumenata iz stava 1. tačka đ) podt. 1), 2) ili 3) ovog člana, i da je njihov emitent preduzeće čiji kapital i rezerve premašuju 10 miliona KM i koje izrađuje i objavljuje finansijske izvještaje u skladu sa odgovarajućim standardima finansijskog izvještavanja, ili da je u sklopu grupe povezanih društava koja uključuje jednu ili nekoliko lica čije su akcije uključene u službenu kotaciju neke berze, a koja je posvećena finansiranju te grupe, ili da je preduzeće čiji je predmet poslovanja finansiranje posebnih subjekata za sekuritizaciju koja uživaju bankovnu kreditnu liniju, ili

e) neuvrštenih hartija od vrijednosti,

ž) novca na računima.

(2) Komisija će propisati dozvoljena ulaganja otvorenih investicionih fondova sa javnom ponudom.

Član 101

(1) Ulaganje imovine otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom podliježe sljedećim ograničenjima:

a) najviše 10% neto vrijednosti imovine može biti uloženo u prenosive hartije od vrijednosti i instrumente tržišta novca osim onih navedenih u članu 100. stav 1. t. a) i b) ovog zakona,

b) najviše 10% neto vrijednosti imovine fonda može biti uloženo u prenosive hartije od vrijednosti ili instrumente tržišta novca jednog emitenta, pod uslovom da, ako je vrijednost prenosivih hartija od vrijednosti ili instrumenata tržišta novca jednog emitenta koji čine imovinu fonda veća od 5% neto vrijednosti imovine fonda, zbir vrijednosti tih ulaganja za sve takve emitente ne može preći 40% neto vrijednosti imovine fonda, ali uz izuzetke da:

1) u prenosive hartije od vrijednosti ili instrumente tržišta novca čiji je emitent ili za koje garantuje Republika Srpska, Bosna i Hercegovina ili jedinica lokalne samouprave Republike Srpske, država članica ili jedinica lokalne uprave države članice, država koja nije članica Evropske unije ili međunarodna javna organizacija čije su članice jedna ili više država članica, može se ulagati bez ograničenja pod uslovom da:

– u prospektu, statutu i promotivnim materijalima fonda budu jasno navedene države, jedinice lokalne uprave ili međunarodne organizacije u čije se hartije od vrijednosti i instrumente tržišta novca može ulagati više od 35% neto vrijednosti imovine fonda,

– se imovina fonda sastoji od najmanje šest različitih hartija od vrijednosti ili instrumenata tržišta novca, i

– da vrijednost nijedne pojedinačne hartije od vrijednosti ili instrumenta tržišta novca iz tačke b) podtačke 1) ovog stava ne prelazi 30% neto vrijednosti imovine fonda,

2) najviše 25% neto vrijednosti imovine fonda može biti uloženo u obveznice koje odobri Komisija, a koje emituju banke registrovane u Republici Srpskoj ili državi članici koje su na osnovu nekog zakona ili propisa predmet posebnog javnog nadzora sa svrhom zaštite investitora u te obveznice. Sredstva prikupljena emisijom takvih obveznica moraju biti uložena u skladu sa zakonom u imovinu koja će do dospijeća obveznica omogućiti ispunjenje obaveza koje proizlaze iz obveznica, i koja bi u slučaju nesolventnosti emitenta prioritetno poslužila za povrat glavnice i kamata iz tih obaveznica. Ako je više od 5% neto vrijednosti imovine fonda uloženo u takve obveznice jednog emitenta, ukupna vrijednost tih ulaganja koja čine više od 5% neto vrijednosti imovine fonda ne može preći 80% neto vrijednosti imovine fonda,

3) lica koja čine povezana društva u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava i ovog zakona smatraju se jednim emitentem u smislu člana 100. i člana 101. ovog zakona. Najviše 20% neto vrijednosti imovine fonda može biti uloženo u hartije od vrijednosti ili instrumente tržišta novca čiji su emitenti lica koja, u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava, čine povezana društva,

4) ako fond nastoji replicirati neki akcijski indeks ili indeks dužničkih hartija od vrijednosti, Komisija može dozvoliti da se u akcije ili dužničke hartije od vrijednosti jednog emitenta može uložiti do 20% neto vrijednosti imovine fonda, a u izuzetnim okolnostima, da se u akcije ili dužničke hartije od vrijednosti jednog emitenta može uložiti do 35% neto vrijednosti imovine fonda ako je to neophodno za repliciranje tog indeksa. Ulaganje do 35% neto vrijednosti imovine fonda u akcije ili dužničke hartije od vrijednosti jednog emitenta dozvoljeno je samo za jednog emitenta, takav fond mora u prospektu i statutu fonda jasno naznačiti da mu je investicioni cilj repliciranje indeksa,

v) prenosive hartije od vrijednosti i instrumenti tržišta novca iz tačke b), podt. 1) i 2) ovog stava ne uključuju se u obračun ograničenja od 40% iz tačke b) ovog stava,

g) ograničenja iz tačke b) ovog stava ne odnose se na:

1) depozite,

2) finansijske derivate kojim se trguje na drugim organizovanim tržištima (OTS),

d) najviše 20% neto vrijednosti imovine fonda može se položiti kao depozit u istu banku iz člana 100. stav 1. tačka g. ovog zakona,

đ) izloženost prema jednom licu na osnovu finansijskih derivata ugovorenih s tim licem na drugom organizovanom tržištu (OTS) ne može biti veća od:

1) 10% neto vrijednosti imovine, ako se radi o banci iz člana 100. stav 1. tačka g. ovog zakona,

2) 5% neto vrijednosti imovine, ako se radi o nekom drugom pravnom licu,

e) ukupna vrijednost ulaganja u prenosive hartije od vrijednosti ili instrumente tržišta novca čiji je emitent isto lice, i vrijednosti depozita položenih kod tog lica i izloženosti na osnovu finansijskih derivata kojim se trguje na drugom organizovanom tržištu (OTS) ugovorenih sa tim licem, ne može preći 20% neto vrijednosti imovine fonda,

ž) najviše 20% neto vrijednosti imovine fonda može biti uloženo u udjele ili akcije jednog investicionog fonda iz člana 100. stav 1. tačka v) ovog zakona, uz uslov da najviše 30% neto vrijednosti imovine fonda može biti uloženo u fondove, osim fondova iz člana 15. stava 1. tačke b) ovog zakona,

z) ulaganja u udjele ili akcije investicionih fondova ne uključuju se u ograničenja iz t. a) do đ) ovog stava,

i) ako se imovina fonda ulaže u udjele ili akcije investicionih fondova kojima direktno ili indirektno upravlja isto društvo za upravljanje, ili kojima upravlja drugo društvo sa kojim je to društvo povezano zajedničkom upravom ili vladajućim uticajem, ili direktnim ili indirektnim međusobnim vlasničkim udjelom, na takva se ulaganja fondu ne može naplatiti ulazna ili izlazna naknada,

j) ako se imovina fonda može ulagati u udjele ili akcije drugih investicionih fondova, u prospektu fonda, uz maksimalnu naknadu za upravljanje koja se može naplatiti na imovinu tog fonda, mora biti jasno naznačena i maksimalna naknada za upravljanje koja se može naplatiti na imovinu fondova u koje namjerava ulagati, a u godišnjim izvještajima fonda mora jasno biti navedena maksimalna ukupna naknada za upravljanje koja je bila naplaćena tome fondu i drugom fondu u koji je taj fond uložio, izražena u procentu imovine fonda koji je uložio u udjele ili akcije drugog investicionog fonda,

k) otvoreni investicioni fond sa javnom ponudom ne može biti vlasnik:

1) više od 10% akcija sa pravom glasa jednog emitenta,

2) više od 10% akcija bez prava glasa jednog emitenta,

3) više od 10% dužničkih hartija od vrijednosti emitovanih od strane jednog emitenta,

4) više od 25% udjela pojedinog investicionog fonda,

5) više od 10% instrumenata tržišta novca jednog emitenta uz izuzetak da se ograničenja iz ovog stava ne primjenjuju na dužničke hartije od vrijednosti i instrumente tržišta novca čiji su emitent Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, jedinica lokalne samouprave Republike Srpske, država članica, jedinica lokalne uprave države članice, države koja nije članica Evropske unije, međunarodna javna organizacija čije su članice jedna ili više država članica,

6) ograničenja iz tačke k) podt. 3), 4) i 5) ovog stava mogu se zanemariti u trenutku ulaganja, ako tada nije moguće obračunati ukupan broj ili vrijednost instrumenata u opticaju,

l) ukupna izloženost fonda prema finansijskim derivatima ni u kom slučaju ne može biti veća od neto vrijednosti imovine fonda,

lj) otvoreni investicioni fondovi sa javnom ponudom ne mogu ulagati u plemenite metale ni u hartije od vrijednosti ili druge instrumente emitovane na osnovu plemenitih metala.

(2) Ograničenja ulaganja u povezana lica iz stava 1. tačka b) podtačka 3) ovog člana ne odnose se na ulaganja u hartije od vrijednosti emitenata koji se smatraju emitentima od strateškog značaja u skladu sa propisima o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima.

(3) Izuzetno od stava 1. tačka k) podt. 1) do 3) ovog člana, otvoreni investicioni fond sa javnom ponudom može bez ograničenja biti vlasnik hartija od vrijednosti koje emituje jedan emitent koji se smatra malim preduzećem u smislu propisa o razvoju malih i srednjih preduzeća, pri čemu zbir svih ulaganja u hartije od vrijednosti ovih emitenata ne može biti veći od 15% neto vrijednosti imovine fonda.

(4) Ograničenja ulaganja iz ovog člana mogu se prekoračiti ako se radi o prenosivim hartijama od vrijednosti ili instrumentima tržišta novca koje fond stiče prilikom povećanja osnovnog kapitala iz sredstava emitenta ili na osnovu ostvarenja prava prvenstva upisa ili prava upisa koja proizlaze iz hartija od vrijednosti ili instrumenata tržišta novca, te prilikom prodaje imovine fonda radi istovremene isplate većeg broja udjela u fondu.

(5) U slučaju prekoračenja ograničenja ulaganja iz ovog člana, koja su posljedica kretanja cijena na tržištu, društvo za upravljanje, u nastojanju da sačuva interese vlasnika udjela, dužno je da uskladi ulaganja fonda u što moguće kraćem vremenskom roku, nastojeći pri tome eventualni gubitak svesti na najmanju moguću mjeru.

(6) U slučaju prekoračenja ograničenja ulaganja iz ovog člana, koja su posljedica transakcija koje je zaključilo društvo za upravljanje i kojim su u trenutku njihova zaključenja prekoračena navedena ograničenja, društvo za upravljanje dužno je uskladiti ulaganja fonda odmah po saznanju za prekoračenje ograničenja. Društvo za upravljanje dužno je fondu nadoknaditi tako nastalu štetu.

(7) Ograničenja ulaganja navedena u ovom zakonu mogu biti prekoračena u prvih šest mjeseci od osnivanja otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom, uz obavezno poštivanje načela disperzije rizika i zaštite interesa investitora.

(8) Komisija će propisati ograničenja ulaganja otvorenih investicionih fondova sa javnom ponudom.

3. Prospekt investicionih fondova sa javnom ponudom

Član 102

Prospekt investicionog fonda sa javnom ponudom predstavlja poziv na kupovinu udjela u otvorenom, odnosno akcija u zatvorenom investicionom fondu.

Član 103

Informacije navedene u prospektu moraju biti istinite i potpune.

Član 104

(1) Prospekt mora sadržavati one informacije na osnovu kojih će investitori moći stvoriti potpun stav o investicionom fondu sa javnom ponudom i donijeti odluku o ulaganju, a posebno o rizicima povezanima sa prirodom fonda i njegovog portfelja.

(2) Prospekt investicionog fonda sa javnom ponudom mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) Podaci o fondu:

1) naziv, odnosno firmu fonda, naznaku vrste fonda, te imena i kratku biografiju članova nadzornog odbora fonda, u slučaju da se radi o zatvorenom investicionom fondu,

2) datum osnivanja fonda i vrijeme trajanja fonda, u slučaju da je osnovan na određeno vrijeme,

3) mjesto gdje je moguće dobiti polugodišnje i godišnje izvještaje, primjerak statuta ili cjelovitog prospekta fonda ili dodatne informacije o fondu,

4) najniži iznos novčanih sredstava koji će se prikupiti i radnje koje će se preduzeti ako se ne prikupi najniži utvrđeni iznos,

5) ime, odnosno firmu revizora i drugih davalaca usluga fondu,

6) prava iz udjela ili akcija fonda:

a) pravo na glasanje na skupštini zatvorenog investicionog fonda,

6) pravo na obaviještenost (polugodišnji i godišnji izvještaji),

v) pravo na dividendu ili udio u dobiti,

g) pravo na prodaju udjela fondu, odnosno obaveza otkupa udjela,

d) pravo na isplatu dijela ostatka likvidacione, odnosno stečajne mase fonda,

7) pretpostavke pod kojim je dozvoljeno donijeti odluku o likvidaciji fonda, te postupak likvidacije fonda,

8) u slučaju zatvorenog investicionog fonda, informacije o berzi ili berzama na kojim će akcije fonda biti uvrštene,

9) vrsta imovine u koju je fondu dozvonjeno ulaganje,

10) detaljan opis politike ulaganja koja sadrži: način sprovođenja ciljeva ulaganja, najveći i najmanji dio sredstava investicionog fonda koji se može ulagati u pojedine oblike imovine, najveći dio sredstava koji se može držati na novčanom računu investicionog fonda i način izmjene investicione politike,

11) dozvoljenost ulaganja u terminske i opcijske ugovore i druge finansijske derivate, u slučaju dozvoljenosti takvog ulaganja, mora sadržavati izjavu mogu li se takve transakcije zaključivati sa svrhom zaštite ili sa svrhom postizanja investicionih ciljeva, te uticaj takvih transakcija na stepen rizičnosti fonda,

12) naznaku država, jedinica lokalne uprave ili međunarodnih organizacija u čije se hartije od vrijednosti i instrumente tržišta novca može ulagati više od 35% imovine fonda,

13) naznaku da mu je investicioni cilj repliciranje indeksa, ako fond nastoji replicirati neki akcijski indeks ili indeks dužničkih hartija od vrijednosti,

14) najniži iznos pojedinačnih ulaganja u fond, način upisa akcija ili udjela te, za otvoreni investicioni fond sa javnom ponudom, način i uslove otkupa udjela,

15) način i vrijeme obračuna vrijednosti imovine fonda,

16) ako će neto vrijednost imovine fonda imati visoku volatilnost s obzirom na sastav portfelja fonda, odnosno na tehnike upravljanja imovinom fonda, izjavu koja će upozoriti na navedenu karakteristiku imovine fonda,

17) u slučaju otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom: vrijeme, metod i učestalost obračunavanja cijene za prodaju novih udjela ili otkup postojećih, te način objavljivanja tih cijena, okolnosti u kojima može doći do obustavljanja emisije ili otkupa, opis iznosa i učestalosti plaćanja dozvoljenih naknada i troškova emisije i otkupa udjela,

18) u slučaju zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom: iznos, vrsta i granica troškova osnivanja koji mogu teretiti fond,

19) u slučaju bilo kog fonda: visinu godišnje naknade za upravljanje, kao i ukupan iznos troškova upravljanja i poslovanja koji mogu teretiti fond i opis njihovog uticaja na buduće prinose investitora,

20) informacije o načinu obračuna i načinu i učestalosti isplate udjela u dobiti ili dividende fonda akcionarima i vlasnicima udjela,

21) kratki podaci o poreskim propisima koji se primjenjuju na fond, ako su od značaja za akcionara ili vlasnika udjela,

22) istorijski prinos fonda i profil tipičnog investitora kome je fond namijenjen,

23) trajanje poslovne godine i

24) datum izdavanja prospekta.

b) Podaci o društvu za upravljanje:

1) firma, pravni oblik, sjedište društva za upravljanje i mjesto uprave, ako ono nije isto kao sjedište, broj odobrenja Komisije, kao i datum osnivanja i upisa u sudski registar,

2) u slučaju da društvo za upravljanje upravlja i drugim fondovima sa javnom ponudom, popis tih drugih fondova,

3) imena i povezanost članova upravnog odbora te njihove kratke biografije,

4) iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje, imena članova društva za upravljanje, pravni oblik i naznaku udjela članova u osnovnom kapitalu,

5) firmu, pravni oblik, datum osnivanja i upisa u sudski registar te ulogu društava koja djeluju kao savjetnik za ulaganje fonda, te ime predsjednika uprave ili drugih odgovornih lica tih društava,

6) za fond iz člana 15. stava 1. tačke b) ovog zakona, u prospektu se moraju navesti podaci o mjestu u Republici Srpskoj u kojem domaći investitori mogu dobiti informacije i kupovati i prodavati udjele ili akcije tog fonda. Takve informacije moraju biti objavljene na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj, a transakcije moraju biti izvršene u domaćoj valuti.

v) Podaci o banci depozitaru:

1) firma, pravni oblik, sjedište i adresa uprave banke depozitara, te podaci i broj odobrenja nadležne institucije za obavljanje poslova banke depozitara.

Član 105

(1) Prije početka javne ponude za prodaju akcija ili udjela, Komisija je dužna da odluči o zahtjevu za odobrenje prospekta investicionog fonda sa javnom ponudom, odnosno da prethodno odluči o zahtjevu za odobrenje izmjena i dopuna postojećih prospekata do kojih je došlo zbog bitnih promjena, u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.

(2) Nije dozvoljeno nuditi javnom ponudom akcije ili udjele u investicionom fondu sa javnom ponudom prije nego što Komisija odobri prospekt fonda.

Član 106

(1) Društvo za upravljanje je dužno da u roku od sedam dana od dana dobijanja odobrenja Komisije, objavi prospektna svojoj internet stranici i internet stranici berze ili drugog uređenog javnog tržišta, te da obezbijedi dostupnost prospekta za sve vrijeme važenja prospekta, a najmanje deset godina od dana njegovog objavljivanja.

(2) Društvo za upravljanje dužno je da obavještenje o načinu na koji je prospekt stavljen na raspolaganje javnosti objavi u najmanje jednom dnevnom listu koji je dostupan na cijeloj teritoriji Republike Srpske.

Član 107

(1) Komisija može odobriti pripremu i distribuciju prospekta u skraćenom obliku (skraćeni prospekt) samo za potrebe otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom, pod uslovom da je u skraćenom prospektu jasno i vidljivo navedeno postojanje cjelovitog prospekta i uz napomenu da je cjeloviti prospekt moguće dobiti na zahtjev.

(2) Uslovi navedeni u skraćenom prospektu ne mogu se razlikovati od uslova iz cjelovitog prospekta.

Član 108

(1) U slučaju zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom, prospekt se mora izraditi i podnijeti Komisiji na odobrenje za početnu emisiju akcija i svaki put kada nastane promjena podataka iz člana 104. stav 2. ovog zakona.

(2) U slučaju otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom, novi prospekt se mora izraditi i podnijeti Komisiji na odobrenje svaki put kada nastane bitna promjena prospekta navedena u članu 109. st. 1. i 3. ovog zakona, odnosno u drugim slučajevima predviđenim ovim zakonom.

(3) Komisija će propisati obavezni sadržaj i način i postupak objavljivanja i odobravanja cjelovitih i skraćenih prospekata.

Član 109

(1) Na izmjene prospekta otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom koje se predlažu sa ciljem: povećanja ulaznih naknada, godišnjih naknada za upravljanje ili izlaznih naknada; promjene investicionih ciljeva fonda i rizika navedenih ulaganja fonda; promjene politike isplata udjela u dobiti, ili pripajanja, spajanja sa drugim fondom, ili podjele fonda, potrebno je pribaviti prethodnu saglasnost Komisije.

(2) Pored navedenog u stavu 1. ovog člana, za izmjene prospekta otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom, moraju biti ispunjeni i sljedeći uslovi:

a) obavještenje o predloženim promjenama mora se poštom poslati svim vlasnicima udjela i objavljivati u najmanje jednom dnevnom listu koji je dostupan na cijeloj teritoriji Republike Srpske, najmanje jednom u svakih četrnaest dana tokom perioda od dva mjeseca do dana uvođenja promjena,

b) svi vlasnici udjela moraju biti upoznati sa činjenicom da od fonda mogu tražiti otkup udjela bez odbitka bilo kakve izlazne naknade koju bi inače morali platiti, i to prije uvođenja promjena, a uz obavještenje o danu njihovog uvođenja,

v) mora biti izvršen otkup svih udjela po zahtjevima primljenim prije stupanja na snagu promjena prospekta.

(3) Pored izmjena iz st. 1. ovog člana, prethodnoj saglasnosti Komisije podliježu i promjene članova upravnog odbora društva za upravljanje, banke depozitara ili revizora fonda.

(4) Komisija će bliže propisati postupak izmjena prospekata otvorenih investicionih fondova sa javnom ponudom.

4. Statut investicionih fondova sa javnom ponudom

Član 110

(1) Statut otvorenog, odnosno zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom uređuje pravne odnose društva za upravljanje sa vlasnicima udjela u otvorenom investicionom fondu, odnosno akcionarima zatvorenog investicionog fonda.

(2) Statut se prilaže prospektu fonda i čini njegov sastavni dio.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, statut otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom ne mora biti priložen prospektu fonda u slučaju da prospekt predviđa da će vlasniku udjela ili akcionaru fonda statut biti dostavljen na njegov zahtjev, odnosno ako se u prospektu navodi mjesto gdje će statut biti dostupan na uvid.

Član 111

Informacije navedene u statutu moraju biti istinite i potpune.

Član 112

Statut otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom koji podatke navedene u ovom članu ne sadrži u prospektu, odnosno statut zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) Podaci o fondu:

1) naziv, odnosno firmu fonda i naznaku vrste fonda,

2) datum osnivanja fonda i vrijeme trajanja fonda, ako je fond osnovan na određeno vrijeme,

3) mjesto gdje je moguće dobiti polugodišnje i godišnje izvještaje, primjerak prospekta fonda ili dodatne informacije o fondu,

4) najniži i najviši iznos novčanih sredstava koji će se prikupiti, te radnje koje će se preduzeti ako se ne prikupi najniži utvrđeni iznos,

5) prava iz udjela ili akcija fonda:

– pravo na glasanje na skupštini zatvorenog investicionog fonda,

– pravo na obaviještenost (polugodišnji i godišnji izvještaji),

– pravo na dividendu ili udio u dobiti,

– pravo na prodaju udjela fondu, odnosno obaveza otkupa udjela,

– pravo na isplatu dijela ostatka likvidacione, odnosno stečajne mase fonda,

6) u slučaju zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom, informacije o berzi ili berzama na kojim će akcije fonda biti uvrštene,

7) opis investicionih ciljeva investicionog fonda i prirodu predloženih ili stvarnih portfelja, načina za ostvarenje ciljeva i rizika povezanih sa ulaganjima i sa strukturom fonda,

8) najniži iznos ulaganja u fond, način upisa, a za otvoreni investicioni fond sa javnom ponudom i način otkupa udjela,

9) naznaku država, jedinica lokalne uprave ili međunarodnih organizacija u čije se hartije od vrijednosti i instrumente tržišta novca može ulagati više od 35% imovine fonda,

10) naznaku da mu je investicioni cilj repliciranje indeksa, ako fond nastoji replicirati neki akcijski indeks ili indeks dužničkih hartija od vrijednosti,

11) način i vrijeme obračuna vrijednosti imovine fonda,

12) u slučaju otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom: vrijeme, metode i učestalost obračunavanja cijene za prodaju novih udjela ili otkup postojećih, te način objavljivanja tih cijena, okolnosti u kojima može doći do obustavljanja emisije ili otkupa, opis iznosa i učestalosti plaćanja dozvoljenih naknada i troškova emisije i otkupa udjela,

13) u slučaju zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom: iznos, vrsta i granica troškova osnivanja koji mogu teretiti fond,

14) u slučaju bilo kojeg investicionog fonda sa javnom ponudom: godišnje naknade i troškove upravljanja i poslovanja koji mogu teretiti fond i opis njihovog uticaja na buduće prinose investitora,

15) informacije o načinu obračuna i načinu i učestalosti podjele udjela u dobiti ili dividende investicionog fonda akcionarima i vlasnicima udjela,

16) kratki podaci o poreskim propisima koji se primjenjuju na fond, ako su od značaja za akcionare ili vlasnike udjela,

17) trajanje poslovne godine,

18) datum donošenja statuta i

19) u slučaju zatvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom, drugi sadržaj propisan zakonom kojim se uređuje poslovanje privrednih društava, a koji nije u suprotnosti sa ovim zakonom.

b) Podaci o društvu za upravljanje:

1) firma, pravni oblik, sjedište društva za upravljanje i mjesto uprave, ako ono nije isto kao sjedište, broj odobrenja Komisije, kao i datum osnivanja i upisa u sudski registar,

2) u slučaju da društvo za upravljanje upravlja i drugim fondovima sa javnom ponudom, popis tih drugih fondova,

3) imena i povezanost članova upravnog odbora i njihove kratke biografije,

4) iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje, imena članova društva za upravljanje, pravni oblik i naznaku udjela članova u osnovnom kapitalu,

5) firma, pravni oblik, datum osnivanja i upisa u sudski registar i uloga društava koja djeluju kao savjetnik za ulaganje fonda, i ime predsjednika uprave ili drugih odgovornih lica tih društava,

6) za fondove iz člana 15. stav 1. tačka b) ovog zakona, u statut se moraju navesti podaci o mjestu u Republici Srpskoj u kojem domaći investitori mogu dobiti informacije i kupovati i prodavati udjele ili akcije tog fonda. Takve informacije moraju biti objavljene na jednom od jezika koji je u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj, a transakcije moraju biti izvršene u domaćoj valuti.

v) Podaci o banci depozitaru:

1) firma, pravni oblik, sjedište i adresa uprave banke depozitara te podaci i broj odobrenja nadležne institucije za obavljanje poslova banke depozitara.

Član 113

Odredbe od čl. 105. do 109. ovog zakona shodno se primjenjuju i na statut investicionih fondova sa javnom ponudom.

5. Promovisanje investicionih fondova sa javnom ponudom

Član 114

Promotivne aktivnosti fondova kojim upravlja mogu preduzimati i sprovoditi isključivo:

a) ovlašćeno društvo za upravljanje sa sjedištem u Republici Srpskoj,

b) ovlašćeno društvo sa sjedištem u državi članici.

Član 115

(1) Sve promotivne informacije o investicionim fondovima i društvima koja njima upravljaju, a posebno koje se odnose na vlasničke udjele, finansijsko poslovanje i prava vlasnika udjela investicionog fonda moraju se, prije objavljivanja, dostaviti Komisiji na odobrenje.

(2) Društvo za upravljanje koje upravlja otvorenim investicionim fondom odgovorno je za potpunost i tačnost informacija objavljenih u svrhu promovisanja fonda.

(3) Članovi upravnog odbora društva i društvo za upravljanje koje upravlja zatvorenim investicionim fondom solidarno su odgovorni za potpunost i tačnost informacija objavljenih u svrhu promovisanja fonda.

Član 116

Promotivne informacije o fondovima sa javnom ponudom mogu se saopštavati trećim licima putem oglasa u novinama, na radiju i televiziji, putem ličnih posjeta, telefonskih poziva, internet mreže i elektronskih medija, te putem interaktivne televizije, pri čemu navedena sredstva saopštavanja uključuju i:

a) brošure,

b) oglase u novinama, časopisima, na radiju i televiziji, te internet stranicama,

v) pošiljke poslane običnom ili elektronskom poštom, telefaksom ili na druge načine,

g) telemarketing, što uključuje i korišćenje specijalizovanog davaoca telemarketing usluga na osnovu ugovora zaključenog sa društvom za upravljanje,

d) dopise, telefonske ili lične razgovore,

đ) sredstva za unapređenje prodaje, koja prema svojim obilježjima čine finansijsko promovisanje,

e) investicione ili druge publikacije kojim se nude uopštene preporuke o kupovini, držanju ili prodaji ulaganja,

ž) prezentacije većem broju ljudi i

z) druge metode ili sredstva koje fizička ili pravna lica sa prebivalištem u Republici Srpskoj mogu pročitati, vidjeti ili primiti.

Član 117

(1) Sve promotivne informacije o investicionim fondovima sa javnom ponudom moraju odobriti lica ovlašćena za zastupanje društva za upravljanje.

(2) Društvo za upravljanje mora sačuvati primjerak svake objavljene promotivne informacije, kao i izvore podataka koji potkrepljuju navode iz takvih publikacija.

Član 118

Pri davanju promotivnih informacija o investicionim fondovima sa javnom ponudom i društvima koja njima upravljaju:

a) ne može se prikrivati ni pogrešno prikazivati njihova promotivna svrha,

b) mora se navesti cjelovit, tačan i istinit opis obaveza i povezanih rizika investicionog fonda sa javnom ponudom koji se promoviše,

v) mora se obezbijediti da iznesene činjenice i navodi na dan njihova iznošenja budu cjeloviti, jasni, istiniti i nedvosmisleni, te da ne dovode u zabludu, pri čemu se svi činjenični navodi moraju dokumentovati,

g) mora se obezbijediti da svako navedeno mišljenje bude potpuno i nedvosmisleno, te da je za svako njegovo dalje korišćenje dobijena saglasnost društva za upravljanje,

d) mora se obezbijediti da, prilikom upotrebe nekog poređenja, činjenice na kojima se takvo poređenje zasniva budu tačne i ažurne, ili da bitne pretpostavke budu jasno navedene, te da poređenje bude izneseno na savjestan i nepristrasan način koji ne dovodi u zabludu i koji obuhvata sve bitne faktore za takvo poređenje,

đ) ne mogu se navoditi neistiniti podaci, posebno u pogledu stručnosti odgovornih lica, sredstava i obima poslovanja fonda i društva za upravljanje, te vlasništva ili broja akcija ili udjela u fondu,

e) mora se obezbijediti da izgled, sadržaj ili oblik promotivnih informacija ne iskrivljuje, prikriva ili umanjuje važnost bilo koje izjave, upozorenja ili drugog navoda, koji se prema ovom zakonu i drugim propisima moraju iznijeti,

ž) mora se obezbijediti da se bez saglasnosti Komisije ili drugog nadležnog organa ne navodi bilo koje odobrenje koje je dao nadležni organ, niti se smiju navesti treća lica na zaključak da odobrenje koje je izdala Komisija ima značenje različito od značenja potvrde kojom se utvrđuje da je predmetna firma zadovoljila uslove za sticanje pravnog statusa navedenog u odobrenju,

z) ne može se izostaviti nijedan podatak čiji bi izostanak prouzrokovao da promotivne informacije budu netačne, neistinite, nejasne ili da dovode u zabludu,

i) mora se navesti tačan i istinit opis investicionog fonda sa javnom ponudom, propisanih obaveza i povezanih rizika.

Član 119

(1) Izvještaj o rezultatima poslovanja investicionog fonda sa javnom ponudom:

a) ne može davati bilo kakvu garanciju ili obećanje,

b) ne može biti sačinjen u obliku procjene bilo koje vrste,

v) mora odražavati rezultate poslovanja fonda od njegovog osnivanja do dana davanja izvještaja ili u posljednjih pet godina, zavisno od toga koji je od navedenih perioda kraći,

g) mora sadržavati posljednje podatke dostupne u trenutku prikazivanja rezultata poslovanja fonda,

d) mora biti sastavljen na dosljednoj osnovi u odnosu na periode, uz obuhvatanje ili isključivanje određenih faktora koji utiču na takve rezultate (npr. osnovica za cijenu, troškovi, porez, dividende),

đ) ne može biti sačinjen na način iz kojeg bi se dalo zaključiti da se radi o predviđanju mogućih budućih rezultata poslovanja fonda.

(2) Komisija će propisati sadržaj i metode prikazivanja rezultata poslovanja investicionog fonda sa javnom ponudom.

Član 120

Komisija će propisati sadržaj, rokove, izdavanje i promjenu promotivnih informacija o investicionim fondovima sa javnom ponudom.

Član 121

Saopštenja koja se izuzimaju od primjene odredaba ovog zakona o uslovima promovisanja i objavljivanja promotivnih informacija o investicionim fondovima sa javnom ponudom su:

a) saopštenja između društva za upravljanje i svakog drugog lica koja posjeduje dozvolu za obavljanje finansijske djelatnosti u Republici Srpskoj,

b) kratko, isključivo činjenično objavljivanje na radiju, televiziji, u novinama ili elektronskim medijima, koje se odnosi na fond ili društvo za upravljanje, te naznake osnovnih podataka za kontakt,

v) dopisi i pismene pošiljke pojedinačno naslovljeni trećim licima o njihovim posebnim zahtjevima koji ne potpadaju pod masovno oglašavanje poštom i

g) godišnji poslovni i finansijski izvještaji fonda ili društva koje njime upravlja.

V – OTVORBNI INVBSTICIONI FONDOVI SA PRIVATNOM PONUDOM

Član 122

Na investicione fondove sa privatnom ponudom osnovane u obliku otvorenog investicionog fonda, odnosno otvorene investicione fondove sa privatnom ponudom, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe glave I, II, Š, VI, VII, VIII, IX, X, XII, HŠ i XIV ovog zakona, kao i preostale odredbe ovog zakona primjenjive na investicione fondove sa javnom ponudom isključivo pod uslovom da odredbama glave V ovog zakona nije izričito utvrđeno drugačije, ili nemogućnost takve primjene proizlazi iz značenja ili primjene preostalih odredaba ovog zakona.

Član 123

Otvoreni investicioni fond sa privatnom ponudom je posebna imovina bez svojstva pravnog lica, koju uz odobrenje Komisije osniva društvo za upravljanje, sa ciljem prikupljanja novčanih sredstava privatnom ponudom udjela u fondu, čija se sredstva ulažu u skladu sa ciljevima ulaganja i ograničenjima ulaganja utvrđenim prospektom fonda, te čiji vlasnici udjela imaju pravo, pored prava na srazmjerni udio u dobiti fonda, na način i pod uslovima utvrđenim prospektom fonda, da zahtijevaju isplatu udjela i na taj način istupe iz fonda.

1. Osnivanje otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom

Član 124

(1) Otvoreni investicioni fond sa privatnom ponudom može se osnovati na određeno ili neodređeno vrijeme.

(2) Prilikom osnivanja otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom, udjeli u fondu mogu biti nuđeni privatnom ponudom isključivo licima kojim se, na osnovu ispunjenosti uslova utvrđenih ovim zakonom, priznaje status kvalifikovanih investitora.

(3) Društvo za upravljanje može prospektom i statutom fonda odrediti najveći dozvoljeni broj investitora u fond, s tim da ukupan broj vlasnika udjela u fondu ni u jednom trenutku ne može preći gornju granicu od 200.

(4) Najniža prva uplata jednog investitora u fond iznosi 100.000 KM. U slučaju povlačenja udjela, iznos ulaganja izražen množenjem broja udjela i cijene udjela fonda nakon povlačenja mora biti viši od 120.000 KM. U protivnom, vlasnik udjela mora povući sve udjele iz fonda.

Član 125

(1) Kupovina udjela u otvorenom investicionom fondu sa privatnom ponudom obavlja se uplatama novčanih sredstava. Kupovinom udjela kupac ulazi u ugovorni odnos sa društvom za upravljanje, koje se obavezuje da će uplaćenim novčanim sredstvima upravljati kao dijelom zajedničke imovine fonda, u skladu sa uslovima navedenim u prospektu.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, kupovina udjela u fondu može se obaviti dodjelom novih udjela na ime isplate udjela u dobiti ili prilikom smanjivanja vrijednosti udjela na ime dodjele novih udjela, odnosno u drugim slučajevima propisanim prospektom fonda.

(3) Društvo za upravljanje može trajno ili privremeno obustaviti dalje kupovine udjela u otvorenom investicionom fondu sa privatnom ponudom. U slučaju obustavljanja kupovine udjela, društvo za upravljanje mora informaciju o obustavljanju kupovine sa obrazloženjem dostaviti svim postojećim članovima fonda i Komisiji.

(4) Kupovina udjela u fondu i isplata udjela obavlja se u vrijeme i na način naveden u prospektu fonda, a najmanje jednom godišnje u toku svake poslovne godine fonda.

Član 126

Zahtjev za izdavanje odobrenja i prijava upisa otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom koji u ime fonda društvo za upravljanje podnosi Komisiji mora da sadrži:

a) firmu društva za upravljanje, podatke o dozvoli za rad koju je dobilo od Komisije, kao i ime i prezime lica ovlašćenog za zastupanje, adresu, telefon, telefaks i adresu elektronske pošte društva za upravljanje,

b) naziv fonda, naznaku vrste fonda i ciljeve ulaganja,

v) prospekt fonda,

g) statut fonda,

d) ugovor zaključen između društva za upravljanje i banke depozitara i izvod iz sudskog registra za banku depozitara,

đ) firmu revizora i izvod iz sudskog registra za revizora.

2. Udjeli u otvorenom investicionom fondu sa privatnom ponudom

Član 127

(1) Otvoreni investicioni fond sa privatnom ponudom može emitovati samo jednu vrstu udjela i ne može emitovati nijednu drugu vrstu hartija od vrijednosti koji nose prava na bilo koji dio imovine fonda.

(2) Udjeli u otvorenom investicionom fondu sa privatnom ponudom smatraju se hartijama od vrijednosti i mogu se prodavati i prenositi isključivo kvalifikovanim investitorima.

Član 128

Najmanja vrijednost imovine otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom koju fond mora imati u trenutku završetka privatne ponude iznosi 1.000.000 KM.

3. Prava i obaveze vlasnika udjela

Član 129

Sredstva otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom prikupljena emisijom i privatnom prodajom udjela u fondu te imovina stečena ulaganjem uplaćenih novčanih sredstava, uključujući prihode i prava proizašla iz imovine fonda, čine otvoreni investicioni fond sa privatnom ponudom, odnosno posebnu imovinu u zajedničkom vlasništvu svih vlasnika udjela u fondu.

Član 130

Vlasnici udjela u otvorenom investicionom fondu sa privatnom ponudom imaju pravo, pored prava na srazmjerni udio u dobiti fonda, da zahtijevaju isplatu udjela u fondu prema dinamici, na način i prema uslovima isplate utvrđenim statutom i prospektom fonda, uz poštivanje ograničenja utvrđenih odredbama ovog zakona.

Član 131

Vlasnici udjela odgovaraju za obaveze otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom do visine iznosa svog udjela u fondu.

4. Troškovi otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom

Član 132

Naknade koje se naplaćuju investitoru, odnosno otvorenom investicionom fondu sa privatnom ponudom ograničene su na:

a) ulaznu naknadu koja se odbija od iznosa uplate u trenutku prodaje udjela,

b) izlaznu naknadu koja se odbija od neto vrijednosti imovine fonda po udjelu u trenutku otkupa,

v) naknadu za upravljanje.

Član 133

(1) Naknada društvu za upravljanje otvorenim investicionim fondom sa privatnom ponudom određuje se samostalnom odlukom društva za upravljanje. Naknada za upravljanje mora biti navedena u prospektu fonda.

(2) Naknada za upravljanje otvorenim investicionim fondom sa privatnom ponudom, odnosno jedan njen dio, može biti utvrđen u zavisnosti od prinosa fonda. Naknada, odnosno dio naknade koji zavisi od prinosa fonda, računa se kao proizvod razlike ulazne cijene i izlazne cijene, odnosno ulazne cijene i cijene fonda na posljednji radni dan poslovne godine i broja udjela. Visinu naknade, način njenog obračuna i plaćanja utvrđuje društvo za upravljanje u prospektu fonda.

Član 134

Na teret imovine otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom mogu se isplaćivati samo troškovi predviđeni prospektom fonda.

Član 135

(1) U pogledu visine pokazatelja ukupnih troškova, otvoreni investicioni fond sa privatnom ponudom ne podliježe ograničenjima iz člana 98. ovog zakona.

(2) Komisija može, po završetku godišnjeg obračunskog perioda, objavljivati poređenje pokazatelja ukupnih troškova otvorenih investicionih fondova sa privatnom ponudom.

5. Dozvoljena ulaganja, ograničenja i prekoračenja ulaganja

Član 136

Imovina otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom može se sastojati isključivo od:

a) prenosivih hartija od vrijednosti,

b) udjela ili akcija investicionih fondova,

v) instrumenata tržišta novca,

g) depozita kod ovlašćenih banaka u Republici Srpskoj ili državi članici, ili nekoj drugoj državi,

d) terminskih i opcijskih ugovora i drugih finansijskih derivata, kojim se trguje na uređenim tržištima i finansijskih derivata kojim se trguje na drugim organizovanim tržištima (OTS),

đ) novčanih sredstava i

e) instrumenata emitovanih na osnovu plemenitih metala i drugih robnih berzi.

Član 137

(1) Ulaganje imovine otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom podliježe sljedećim ograničenjima:

a) imovina fonda mora se sastojati od najmanje šest različitih hartija od vrijednosti, udjela ili akcija investicionih fondova ili instrumenata tržišta novca i

b) tri instrumenta iz prethodne tačke sa najvećim udjelom u vrijednosti imovine fonda ne mogu prelaziti 60% vrijednosti imovine fonda,

v) hartije od vrijednosti, udjeli ili akcije investicionih fondova jednog emitenta ili depoziti kod jedne depozitne institucije ne mogu prelaziti 20% vrijednosti svih hartija od vrijednosti, udjela ili akcija investicionih fondova ili depozita u fondu,

g) lica koja čine povezana društva u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava i ovog zakona smatraju se jednim emitentom u smislu prethodne tačke,

d) ograničenja iz t. b) ili v) ovog stava ne odnose se na hartije od vrijednosti ili instrumente tržišta novca čiji je emitent ili za koje garantuju Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, ili jedinica lokalne samouprave Republike Srpske, država članica ili jedinica lokalne uprave države članice, država koja nije članica Evropske unije ili međunarodna javna organizacija čije su članice jedna ili više država članica,

đ) ako se imovina fonda ulaže u udjele ili akcije investicionih fondova kojim direktno ili indirektno upravlja isto društvo za upravljanje, ili kojim upravlja drugo društvo sa kojim je to društvo povezano zajedničkom upravom ili vladajućim uticajem, ili direktnim ili indirektnim međusobnim vlasničkim udjelom, na takva se ulaganja fondu ne može naplatiti ulazna ili izlazna naknada,

e) ako se imovina fonda može ulagati u udjele ili akcije drugih investicionih fondova, u prospektu fonda, uz maksimalnu naknadu za upravljanje koja se može naplatiti na imovinu tog fonda, mora biti jasno navedena i maksimalna naknada za upravljanje koja se može naplatiti na imovinu fondova u koje namjerava ulagati, a u godišnjim izvještajima fonda mora jasno biti navedena maksimalna ukupna naknada za upravljanje koja je bila naplaćena u tom fondu i drugom fondu u koji je taj fond uložio, izražena u procentu imovine fonda koji je uložio u udjele ili akcije drugog investicionog fonda.

(2) Društvo za upravljanje mora izraditi i u prospektu fonda prikazati strategiju ulaganja kojom će uvažiti disperziju rizika i obezbijediti likvidnost fonda u skladu sa ciljevima ulaganja fonda.

(3) Društvo za upravljanje mora u prospektu fonda jasno navesti klase imovine i finansijske instrumente u koje namjerava ulagati, uključujući finansijske derivate kojim se trguje na uređenim ili drugim organizovanim tržištima kao i stepen finansijske izloženosti fonda i pripadajućih rizika koji proizlaze iz takve strategije ulaganja.

(4) Komisija će bliže propisati ulaganja otvorenih investicionih fondova sa privatnom ponudom.

Član 138

Moguća prekoračenja ulaganja iz člana 137. ovog zakona, posebni uslovi za prekoračenje ulaganja i rokovi ispunjenja ograničenja ulaganja moraju se opisati u prospektu i statutu fonda.

6. Prospekt otvorenih investicionih fondova sa privatnom ponudom

Član 139

Prospekt otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom predstavlja poziv na kupovinu udjela u otvorenom investicionom fondu sa privatnom ponudom, koji je usmjeren isključivo prema pojedinačno navedenom licu ili ograničenoj grupi investitora, koji odgovaraju značenju pojma kvalifikovanih investitora iz ovog zakona.

Član 140

Informacije navedene u prospektu moraju biti istinite i potpune.

Član 141

(1) Prospekt otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom mora sadržavati one informacije na osnovu kojih će investitori moći stvoriti potpun stav o fondu i donijeti odluku o ulaganju, a posebno o rizicima povezanima sa prirodom fonda i njegovog portfelja.

(2) Prospekt investicionog fonda sa privatnom ponudom mora sadržavati najmanje sljedeće podatke.

a) Podaci o fondu:

1) naziv fonda, naznaku vrste fonda,

2) naznaku da je fond namijenjen isključivo investitorima koji odgovaraju značenju pojma kvalifikovanih investitora iz ovog zakona i koji to dokazuju potpisom izjave iz člana 11. ovog zakona,

3) datum osnivanja fonda, te vrijeme trajanja fonda u slučaju da je osnovan na određeno vrijeme,

4) mjesto gdje je moguće dobiti polugodišnje i godišnje izvještaje i primjerak statuta ili prospekta fonda i dodatne informacije o fondu,

5) najniži iznos novčanih sredstava i radnje koje će se preduzeti ako se ne prikupi najniži utvrđeni iznos,

6) ime, odnosno firmu revizora, advokata i drugih davalaca usluga fondu, ako ih društvo za upravljanje namjerava koristiti,

7) prava iz udjela:

a) pravo na obaviještenost (polugodišnje i godišnje izvještaje),

b) pravo na udio u dobiti,

v) pravo na prodaju udjela fondu, odnosno obaveza otkupa udjela,

g) pravo na isplatu dijela ostatka likvidacione mase fonda,

8) pretpostavke pod kojim je dozvoljeno donijeti odluku o likvidaciji fonda, te postupak likvidacije fonda,

9) vrste imovine u koje je fondu dozvoljeno ulaganje, moguća prekoračenja ulaganja, posebni uslovi za prekoračenje ulaganja i rokovi ispunjenja ograničenja ulaganja,

10) opis investicionih ciljeva fonda i ciljane strukture portfelja, načina ostvarenja ciljeva fonda i rizika povezanih sa ulaganjima fonda,

11) dozvoljenost ulaganja u terminske i opcijske ugovore i druge finansijske derivate, u slučaju dozvoljenosti takvog ulaganja, mora sadržavati izjavu da li se takve transakcije mogu zaključivati sa svrhom zaštite ili sa svrhom postizanja investicionih ciljeva, te uticaj takvih transakcija na stepen rizičnosti fonda,

12) odredbe o likvidnosti fonda,

13) najniži i najviši iznos pojedinačnih ulaganja u fond, način upisa udjela, te način i uslove otkupa udjela,

14) način i vrijeme obračuna vrijednosti imovine fonda,

15) ako će neto vrijednost imovine fonda imati visoku volatilnost s obzirom na sastav portfelja fonda, odnosno na tehnike upravljanja imovinom fonda, izjavu koja će upozoriti na navedeno obilježje imovine fonda,

16) vrijeme, metode i učestalost obračunavanja cijene za prodaju novih udjela ili otkup postojećih, te način objavljivanja tih cijena, okolnosti u kojima može doći do obustavljanja emisije ili otkupa, opis iznosa i učestalosti plaćanja dozvoljenih naknada i troškova emisije i otkupa udjela,

17) godišnje naknade i troškove upravljanja i poslovanja koji mogu teretiti fond i opis njihovog učinka na buduće prinose investitora, te način obračunavanja i plaćanja naknade za upravljanje ako iznos te naknade zavisi od prinosa fonda,

18) informacije o načinu obračuna, te načinu i učestalosti isplate udjela u dobiti fonda vlasnicima udjela,

19) kratki podaci o poreskim propisima koji se primjenjuju na fond ako su od značaja za vlasnike udjela,

20) trajanje poslovne godine i

21) datum izdavanja prospekta.

b) Podaci o društvu za upravljanje:

1) firma, pravni oblik, sjedište društva za upravljanje i mjesto upravnog odbora, ako ono nije isto kao sjedište, broj dozvole Komisije, kao i datum osnivanja i upisa u sudski registar,

2) imena i povezanost članova upravnog odbora i prvog nadzornog odbora, te njihove kratke biografije,

3) iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje,

4) firma, pravni oblik, datum osnivanja i upisa u sudski registar, kao i ulogu društava koja djeluju kao savjetnik za ulaganje fonda, te ime predsjednika upravnog odbora ili drugih odgovornih lica tih društava.

v) Podaci o banci depozitaru:

1) firma, pravni oblik, sjedište i adresa uprave banke depozitara, te podaci i broj odobrenja nadležne institucije za obavljanje poslova banke depozitara.

Član 142

(1) Komisija mora odobriti svaki prospekt investicionog fonda sa privatnom ponudom prije pokretanja privatne ponude za prodaju udjela, kao i izmjene i dopune postojećih prospekata do kojih je došlo usljed bitnih promjena.

(2) Nije dozvoljeno nuditi privatnom ponudom udjele u investicionom fondu sa privatnom ponudom prije nego što Komisija odobri prospekt fonda, odnosno njegove izmjene i dopune.

Član 143

(1) Na izmjene prospekta otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom koje se predlažu sa ciljem: povećanja ulaznih naknada, godišnjih naknada za upravljanje ili izlaznih naknada; promjene investicionih ciljeva fonda i rizika navedenih ulaganja fonda; promjene politike isplata udjela u dobiti, ili pripajanja, spajanja sa drugim fondom, ili podjele fonda, potrebno je pribaviti prethodnu saglasnost Komisije. Pored toga, za izmjene prospekta otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom, moraju biti ispunjeni i sljedeći uslovi:

1) obavještenje o predloženim promjenama mora se poštom poslati svim vlasnicima udjela,

2) prije uvođenja promjena svi vlasnici udjela moraju biti upoznati sa činjenicom da od fonda mogu tražiti otkup udjela, bez odbitka bilo kakve izlazne naknade koju bi inače trebalo da plate, uz obavještenje o danu njihovog uvođenja,

3) otkup svih udjela po zahtjevima primljenim prije stupanja na snagu promjena prospekta mora biti izvršen.

(2) Pored izmjena iz stava 1. ovog člana, prethodnoj saglasnosti Komisije podliježu i promjene članova upravnog odbora i drugih odgovornih lica, promjene banke depozitara ili revizora fonda.

7. Statut otvorenih investicionih fondova sa privatnom ponudom

Član 144

(1) Statut otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom uređuje pravne odnose društva za upravljanje sa vlasnicima udjela u otvorenom investicionom fondu sa privatnom ponudom.

(2) Statut se prilaže prospektu fonda i čini njegov sastavni dio.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, statut ne mora biti priložen prospektu fonda u slučaju da prospekt predviđa da će vlasniku udjela ili akcionaru fonda statut biti dostavljen na njegov zahtjev, odnosno ako se u prospektu navodi mjesto gdje će statut biti dostupan na uvid.

Član 145

Informacije navedene u statutu moraju biti istinite i potpune.

Član 146

Statut otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom koji navedene podatke iz ovog člana već ne sadrži u prospektu mora sadržavati najmanje sljedeće podatke.

a) Podaci o fondu:

1) naziv fonda i naznaku vrste fonda,

2) naznaku da je fond namijenjen isključivo investitorima koji odgovaraju značenju pojma kvalifikovanih investitora iz ovog zakona i koji to dokazuju potpisom izjave iz člana 11. zakona,

3) datum osnivanja fonda, te vrijeme trajanja fonda u slučaju da je osnovan na određeno vrijeme,

4) mjesto gdje je moguće dobiti polugodišnje i godišnje izvještaje i primjerak prospekta fonda ili dodatne informacije o fondu,

5) najniži iznos novčanih sredstava, koji će se prikupiti i radnje koje će se preduzeti ako se ne prikupi najniži utvrđeni iznos,

6) prava iz udjela fonda:

a) pravo na obaviještenost (polugodišnje i godišnje izvještaje),

b) pravo na udio u dobiti,

c) pravo na prodaju udjela fondu, odnosno obaveza otkupa udjela,

d) pravo na isplatu dijela ostatka likvidacione mase fonda,

7) vrste imovine u koju je fondu dozvoljeno ulaganje, moguća prekoračenja ulaganja, posebni uslovi za prekoračenje ulaganja i rokovi ispunjenja ograničenja ulaganja,

8) najniži iznos ulaganja u fond, način upisa i otkupa udjela,

9) odredbe o likvidnosti fonda,

10) način i vrijeme obračuna vrijednosti imovine fonda,

11) vrijeme, metoda i učestalost obračunavanja cijene za prodaju novih udjela ili otkup postojećih, te način objavljivanja tih cijena, okolnosti u kojima može doći do obustavljanja emisije ili otkupa, opis iznosa i učestalosti plaćanja dozvoljenih naknada i troškova emisije i otkupa udjela,

12) godišnje naknade i troškovi upravljanja i poslovanja koji mogu teretiti fond i opis njihovog uticaja na buduće prinose investitora,

13) informacije o načinu obračuna i načinu i učestalosti podjele udjela u dobiti vlasnika udjela,

14) kratki podaci o poreskim propisima koji se primjenjuju na fond, ako su od značaja za vlasnike udjela,

15) trajanje poslovne godine,

16) datum izdavanja statuta.

b) Podaci o društvu za upravljanje:

1) firma, pravni oblik, sjedište društva za upravljanje i mjesto uprave, ako ono nije isto kao sjedište, broj dozvole Komisije, kao i datum osnivanja i upisa u sudski registar,

2) imena i povezanost članova upravnog odbora i njihove kratke biografije,

3) iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje i imena članova društva za upravljanje, pravni oblik i veličinu udjela članova u osnovnom kapitalu,

4) firma, pravni oblik, datum osnivanja i upisa u sudski registar, kao i ulogu društava koja djeluju kao savjetnik za ulaganje fonda, te ime predsjednika uprave ili drugih odgovornih lica tih društava.

v) Podaci o banci depozitaru:

1) firma, pravni oblik, sjedište i mjesto uprave banke depozitara, podaci i broj odobrenja nadležne institucije za obavljanje poslova banke depozitara.

8. Promovisanje otvorenih investicionih fondova sa privatnom ponudom

Član 147

Društvo za upravljanje ne može voditi javnu promotivnu kampanju investicionog fonda sa privatnom ponudom kojim upravlja. Javnim vođenjem promotivnih akitivnosti ne smatra se isticanje u javnosti prezentacionih materijala u kojim se uz firmu i djelatnost društva za upravljanje, potencijalni kvalifikovani investitori upućuju na društvo za upravljanje investicionog fonda sa privatnom ponudom.

Član 148

Svi prezentacioni podaci o investicionim fondovima sa privatnom ponudom i društvima koja njima upravljaju moraju biti cjeloviti, jasni, istiniti, tačni i ne smiju dovoditi u zabludu, naročito u pogledu povezanih rizika i naknada, a moraju ih odobriti članovi uprave društva za upravljanje.

Član 149

(1) Izvještaj o rezultatima poslovanja investicionog fonda sa privatnom ponudom mora:

a) sadržavati najnovije podatke dostupne u trenutku izrade izvještaja o rezultatima poslovanja,

b) biti sastavljen na dosljednoj osnovi u odnosu na periode, uz obuhvatanje ili isključivanje određenih faktora koji utiču na takve rezultate (npr. osnovica za cijenu, troškovi, porez, dividende i sl.).

(2) Komisija će propisati obavezni sadržaj i metode izrade i prikazivanja rezultata poslovanja investicionog fonda sa privatnom ponudom.

VI – UTVRĐIVANjE VRIJEDNOSTI IMOVINE I CIJENE UDJELA I AKCIJA INVESTICIONOG FONDA

1. Učestalost utvrđivanja vrijednosti

Član 150

(1) Prije utvrđivanja neto vrijednosti imovine otvorenog investicionog fonda po udjelu, odnosno cijene udjela društvo za upravljanje dužno je da utvrdi vrijednost njegove imovine i svih obaveza i naknada fonda.

(2) Vrijednost neto imovine otvorenog investicionog fonda sa javnom ponudom obračunava se svakog dana, u vrijeme navedeno u prospektu. Društvo za upravljanje dužno je da narednog radnog dana obavijesti Komisiju o vrijednosti imovine otvorenog investicionog fonda, stanju obaveza i naknada, i cijeni udjela otvorenog investicionog fonda na dan obračuna.

(3) Vrijednost neto imovine otvorenog investicionog fonda sa privatnom ponudom obračunava se u vrijeme navedeno u prospektu fonda, a najmanje jednom mjesečno.

(4) Vrijednost neto imovine otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom obračunava se u vrijeme navedeno u prospektu fonda.

(5) Vrijednost neto imovine zatvorenog fonda obračunava se najmanje jednom mjesečno, u vrijeme navedeno u prospektu.

2. Odgovornost za obračun vrijednosti fonda, odnosno cijene udjela ili akcija

Član 151

(1) Vrijednost imovine zatvorenih i otvorenih investicionih fondova i cijenu udjela u otvorenom investicionom fondu, obračunava društvo za upravljanje.

(2) Obračun vrijednosti iz stava 1. ovog člana kontroliše i potvrđuje banka depozitar, koja je u tom slučaju odgovorna za tačnost obračuna. Banka depozitar potpisuje i zadržava jedan primjerak dokumenta o utvrđenoj vrijednosti imovine za svoju evidenciju, koja se mora dati na uvid Komisiji.

(3) Revizor investicionog fonda je dužan da tokom godišnje revizije obavi nasumičnu provjeru kako bi se uvjerio da su načela utvrđivanja vrijednosti sadržana u propisima poštivana, da su na osnovu primjene navedenih načela dobijene cijene akcija ili udjela tačne, te da naknada za upravljanje i druge naknade i troškovi predviđeni propisima, prospektom ili statutom fonda ne prelaze dozvoljene iznose.

3. Načela i metodologija utvrđivanja vrijednosti portfelja fonda

Član 152

Obračun vrijednosti portfelja mora obezbijediti jednako postupanje prema svim investitorima u fond, nezavisno o obliku fonda ili okolnosti da li se radi o investicionom fondu sa javnom ili sa privatnom ponudom.

Član 153

(1) U slučaju hartija od vrijednosti, uključujući i akcije zatvorenih investicionih fondova, utvrđivanje vrijednosti imovine zasniva se na tržišnoj cijeni koja je formirana na organizovanom i uređenom tržištu.

(2) U slučaju hartija od vrijednosti za koje ne postoji tržišna cijena koja zadovoljava uslove iz stava 1. ovog člana, za utvrđivanje vrijednosti se kao osnova primjenjuje cijena posljednje transakcije koja je zaključena u tom fondu, odnosno prinos posljednje transakcije u slučaju dužničkih hartija od vrijednosti, osim ako Komisija svojim propisom ne dozvoli primjenu drugačije metode obračuna vrijednosti imovine.

(3) U slučaju depozita i gotovine ili novčanih ekvivalenata, kratkoročnih potraživanja i obaveza, te prihoda i rashoda u budućem periodu, primjenjuje se nominalna vrijednost uvećana za pripadajuću kamatu, osim u okolnostima za koje Komisija propiše drugačije.

(4) Za utvrđivanje vrijednosti terminskih i opcijskih poslova te derivata za koje nije moguće utvrditi tržišnu cijenu, Komisija će propisati metode obračuna vrijednosti imovine.

(5) U slučaju udjela otvorenog investicionog fonda primjenjuje se cijena udjela, osim u okolnostima za koje Komisija propiše drugačije.

(6) Devizna sredstva se preračunavaju u KM po posljednjem dostupnom kursu neposredno prije utvrđivanja vrijednosti imovine u skladu sa propisima Komisije.

(7) U slučaju drugih oblika imovine za koje ne postoji tržišna cijena, procjenjuje se fer vrijednost imovine. Postupci utvrđivanja fer vrijednosti imovine uključuju modele diskontovanja novčanog toka, poređenja sa sličnom imovinom kojoj je poznata tržišna cijena, modele procjene opcija te druge metode koje može propisati Komisija.

(8) Osnov za utvrđivanje vrijednosti imovine navodi se u prospektu i statutu fonda i mora se dosljedno primjenjivati prilikom svakog obračuna vrijednosti imovine fonda.

(9) Komisija će propisati obavezni osnov za utvrđivanje vrijednosti imovine zatvorenih i otvorenih fondova, kako hartija od vrijednosti, tako i gotovine i kvazinovca, domaće i strane valute, terminskih i opcijskih poslova, derivata, udjela u privrednim društvima ili drugih prenosivih imovinskih prava, i definisati uređeno i organizovano tržište u smislu ovog zakona, te uslove likvidnosti za propisno formiranje tržišnih cijena i uslove blagovremenosti formiranja takvih cijena, poštujući pri tom različite metode uobičajene za vrednovanje pojedinih vrsta fondova.

4. Neto vrijednost imovine fonda i vrijednost po akciji, odnosno udjelu fonda

Član 154

(1) U slučaju otvorenog investicionog fonda, neto vrijednost imovine je vrijednost imovine fonda (ulaganja uvećana za kratkoročnu imovinu) umanjena za obaveze. Neto vrijednost po udjelu je neto vrijednost imovine fonda podijeljena brojem udjela fonda u trenutku obračuna neto vrijednosti imovine fonda.

(2) Neto vrijednost imovine zatvorenog investicionog fonda je vrijednost imovine fonda (ulaganja uvećana za kratkoročnu imovinu) umanjena za obaveze. Neto vrijednost imovine po akciji fonda je neto vrijednost imovine fonda srazmjerno raspoređena na svaku emitovanu akciju fonda u trenutku obračuna neto vrijednosti imovine fonda.

(3) Komisija će propisati definicije imovine i obaveza investicionih fondova, kao i osnovicu, način i rokove obračuna neto vrijednosti imovine fonda te neto vrijednost imovine po udjelu, odnosno po akciji.

5. Početna ponuda i utvrđivanje cijene udjela ili akcija fonda

Član 155

(1) Period za početnu ponudu udjela u otvorenom fondu, odnosno akcija zatvorenog fonda ne može trajati duže od 90 dana. U toku tog perioda ukupni iznos primljenih novčanih sredstava drži se kao depozit i ne može se ulagati sve do trenutka kada fond ne pređe zakonom utvrđeni prag najniže vrijednosti imovine fonda.

(2) Ulaganje prikupljenih novčanih sredstava, osim ulaganja u depozit, može početi tek poslije isteka perioda ponude.

(3) Cijena inicijalne, odnosno prve emisije zatvorenog investicionog fonda je nominalna cijena svake akcije. Cijena kasnijih emisija je tržišna cijena akcije, pri čemu se ne dira u pravo postojećih akcionara da im se dodatne akcije ponude srazmjerno sa njihovim trenutnim udjelom u fondu.

(4) Kod inicijalne, odnosno početne ponude otvorenog investicionog fonda cijenu emisije određuje društvo za upravljanje i navodi je u prospektu fonda. Nakon početne ponude, cijena udjela u otvorenom investicionom fondu je jedinstvena cijena jednaka neto vrijednosti imovine fonda po udjelu koja se obračunava na osnovu tržišne cijene svih hartija od vrijednosti iz portfelja fonda.

6. Cijena udjela u otvorenim investicionim fondovima

Član 156

(1) Prodaja i otkup udjela u otvorenom investicionom fondu sa javnom ponudom obavlja se tokom određenog dana po cijeni obračunatoj u skladu sa zakonom i drugim propisima, odnosno prospektom fonda, te objavljenoj na način propisan ovim zakonom. Na tako utvrđenu cijenu, dozvoljeno je obračunavati i naplaćivati ulazne naknade i izlazne naknade.

(2) Nije dozvoljena prodaja, odnosno otkup udjela u otvorenom investicionom fondu za iznos manji ili veći od trenutno važeće jedinstvene cijene (neto vrijednosti imovine) po udjelu. Cijena udjela može varirati zavisno od promjene neto vrijednosti imovine obračunate prema formuli koju može propisati Komisija.

(3) Cijena udjela u otvorenom investicionom fondu obračunava se prema sljedećoj formuli:

neto vrijednost imovine fonda

————————————————-

broj emitovanih udjela

(4) Neto vrijednost imovine iz stava 3. ovog člana obračunava se u skladu sa odredbama člana 154. ovog zakona.

(5) Broj emitovanih udjela iz stava 3. ovog člana jednak je broju udjela u trenutku obračuna cijene, uzevši u obzir prodaju i otkupe izvršene od trenutka posljednjeg obračuna cijene do trenutka obračuna nove cijene.

7. Zamjena i prodaja udjela u otvorenim investicionim fondovima

Član 157

Vlasnik udjela u otvorenom investicionom fondu može svoje udjele zamijeniti za udjele u nekom drugom fondu kojim upravlja isto društvo za upravljanje.

Član 158

(1) Prodaja udjela u otvorenom investicionom fondu vrši se u skladu sa prospektom fonda i važećim propisima, po cijeni koja vrijedi u trenutku prijema uplate u fond, uvećanoj za ulaznu naknadu, ako se ona naplaćuje.

(2) Uplata u otvoreni investicioni fond sa javnom ponudom vrši se u novcu, a izuzetno i u hartijama od vrijednosti u posebnim okolnostima koje propiše Komisija, uz uslov da se ponuđenim hartijama od vrijednosti trguje na organizovanom i uređenom tržištu te da im je moguće utvrditi tačnu cijenu.

(3) Uplata u otvoreni investicioni fond sa privatnom ponudom vrši se u novcu.

8. Otkup udjela u otvorenim investicionim fondovima

Član 159

(1) Vlasnik udjela može da od društva za upravljanje, u bilo koje vrijeme, zahtijeva otkup udjela u otvorenom fondu.

(2) Društvo za upravljanje dužno je da otkupi udjele na zahtjev vlasnika udjela.

(3) Zahtjev za otkup je u pisanoj formi ili odgovarajućoj elektronskoj formi.

(4) Zahtjev za otkup obavezno sadrži:

a) poslovno ime, sjedište i matični broj, odnosno lično ime, adresu i datum rođenja vlasnika,

b) ime otvorenog fonda, te firmu i sjedište društva za upravljanje,

v) izjavu vlasnika da zahtijeva isplatu udjela,

g) broj udjela otvorenog fonda koji su predmet zahtjeva i

d) druge podatke određene opštim aktima otvorenog fonda.

(5) Otkup udjela u otvorenom investicionom fondu vrši se u skladu sa prospektom fonda, ovim zakonom i propisima Komisije po cijeni na dan u kojem je primljen zahtjev za otkup, umanjenoj za izlaznu naknadu, ako se ona naplaćuje.

(6) Društvo za upravljanje vlasniku plaća otkupnu vrijednost udjela, u roku od pet radnih dana od dana u kojem je primljen zahtjev za otkup, ako u prospektu otvorenog fonda nije određen kraći rok za isplatu.

(7) Otkup in specie, odnosno otkup prenosom odgovarajućeg procenta svake vrste imovine fonda u vrijednosti jednakoj vrijednosti udjela koji se time otkupljuju vrši se u mjeri u kojoj je to moguće i sprovodivo, u slučaju kada bi se prodajom imovine fonda, neophodnom za zadovoljenje zahtjeva za otkup velike vrijednosti, dovela u pitanje likvidnost fonda i time u nepovoljan položaj doveli drugi vlasnici udjela u fondu, pod uslovom da statut i prospekt fonda predviđaju otkup in specie.

(8) Ako bi se otkupom udjela u skladu sa odredbama ovog člana u nepovoljan položaj doveli drugi vlasnici udjela u fondu, dozvoljena je kombinacija otkupa in specie iz stava 7. ovog člana i otkupa iz stava 1. ovog člana, pod uslovom da je to predviđeno prospektom fonda.

(9) Komisija može da donese akt kojim propisuje uslove, ograničenja i postupak otkupa udjela u otvorenom investicionom fondu.

Član 159a

(1) Društvo za upravljanje dužno je da organizuje efikasan sistem za upravljanje likvidnošću koji omogućava procjenu likvidnosti u različitim vanrednim i nepredvidivim situacijama (poremećaji na tržištu kapitala), vodeći računa o interesima investitora u fondu.

(2) Društvo za upravljanje dužno je da pravilno procijeni likvidnost imovine u portfelju i da svoje investicione odluke uskladi sa upravljanjem likvidnošću fonda.

(3) Društvo za upravljanje dužno je da definiše odgovarajuće limite likvidnosti koji su proporcionalni obavezama po osnovu otplate udjela i obaveza fonda.

(4) Društvo za upravljanje dužno je da obezbijedi da se sa rizikom likvidnosti i procesom upravljanja rizikom likvidnosti upoznaju investitori.

9. Potvrda o kupovini udjela

Član 160

(1) Potvrde o kupovini udjela izdaju se na vlastiti zahtjev investitora, najkasnije u roku od sedam dana od izvršene uplate u fond.

(2) Potvrda o kupovini udjela mora sadržavati:

a) datum kupovine udjela,

b) firmu fonda, te firmu i sjedište društva za upravljanje,

v) broj udjela u imovini fonda na koje glasi potvrda,

g) ime i prezime vlasnika udjela,

d) mjesto i datum izdavanja potvrde,

đ) potpis ovlašćenog lica društva za upravljanje. Potpis može biti izveden mehaničkim umnožavanjem potpisa.

10. Netačan obračun cijene udjela u otvorenom investicionom fondu

Član 161

Ako je cijena udjela otvorenog investicionog fonda netačno obračunata za više od 1% u odnosu na vrijednost dobijenu primjenom metodologije iz člana 153. ovog zakona, Komisija može da naloži društvu za upravljanje i banci depozitaru odgovornoj za takav netačan obračun da:

a) u slučaju da je obračunata niža cijena po udjelu u odnosu na ispravnu vrijednost dobijenu primjenom metodologije iz člana 153. ovog zakona:

1) isplatom razlike u cijeni nadoknade štetu svakom investitoru kome je pri otkupu udjela isplaćena niža cijena i

2) uplatom razlike u fond nadoknade nastalu štetu,

b) u slučaju da je obračunata viša cijena po udjelu u odnosu na ispravnu vrijednost dobijenu primjenom metodologije iz člana 153. ovog zakona:

1) priznavanjem srazmjernog broja dodatnih udjela nadoknade štetu svakom investitoru kome je pri kupovini udjela obračunata viša cijena, i

2) uplatom razlike u fond nadoknade nastalu štetu.

11. Ulazna i izlazna naknada za otvorene investicione fondove

Član 162

(1) Osim cijene udjela, te ulaznih i izlaznih naknada, prilikom kupovine ili otkupa udjela u otvorenom investicionom fondu ne može se naplaćivati druga naknada.

(2) Naknade iz stava 1. ovog člana iskazuju se odvojeno od cijene udjela, te ih zadržava društvo za upravljanje, a mogu biti i prihod fonda.

Član 163

(1) Ulazna i izlazna naknada ne naplaćuju se u slučaju likvidacije otvorenog investicionog fonda zbog nepostizanja najnižeg iznosa fonda tokom perioda inicijalne, odnosno početne ponude, u skladu sa važećim propisima ili prospektom i statutom fonda.

(2) Izlazna naknada ne naplaćuje se u slučaju likvidacije fonda, bez obzira na razlog likvidacije.

(3) U slučaju najave uvođenja ili uvećanja visine izlazne naknade, izlazna naknada se ne naplaćuje u periodu od prvog objavljivanja najavljenih promjena naknada u fondu, pa do odobrenja Komisije na izmjene prospekta kojim se utvrđuje uvođenje ili uvećanje visine izlazne naknade.

(4) Ulazna i izlazna naknada ne naplaćuju se prilikom promjene oblika otvorenog investicionog fonda.

(5) Nije dozvoljeno naplaćivati ulaznu ili izlaznu naknadu prilikom pripajanja ili spajanja otvorenog investicionog fonda sa drugim fondom, odnosno prilikom podjele fonda.

(6) Odluka društva za upravljanje o nenaplaćivanju ulazne i izlazne naknade mora biti jasno navedena u prospektu fonda, uz navođenje okolnosti u kojim do toga može doći.

Član 164

Ulazna ili izlazna naknada u otvorenom investicionom fondu mogu biti snižene u odnosu na naknade navedene u prospektu fonda samo u slučajevima velikih transakcija prema klasifikaciji obavezno navedenoj u prospektu fonda, objavljenoj i podijeljenoj prodajnim zastupnicima društva za upravljanje, uz naznaku zabrane odstupanja u primjeni.

12. Obustavljanje otkupa udjela u otvorenom investicionom fondu

Član 165

(1) Otkup udjela u otvorenom investicionom fondu može se obustaviti samo ako društvo za upravljanje i banka depozitar smatraju da usljed izuzetnih okolnosti nije moguće utvrditi tačnu cijenu imovine iz portfelja fonda i da postoje osnovani i dovoljni razlozi za obustavljanje otkupa u interesu vlasnika ili potencijalnih vlasnika udjela. Iz navedenih razloga mora se istovremeno obustaviti i emisija udjela.

(2) Obustavljanje otkupa udjela mora se odmah prijaviti Komisiji. O svakom obustavljanju potrebno je neposrednim putem obavijestiti vlasnike udjela u otvorenom investicionom fondu sa privatnom ponudom, dok je kod obustavljanja otkupa udjela u otvorenom investicionom fondu sa javnom ponudom potrebno okolnost obustavljanja objaviti u jednim dnevnim novinama koje se redovno prodaju na cjelokupnom području Republike Srpske. Komisija može naložiti isplate udjela u otvorenim investicionim fondovima sa javnom ponudom ako je to u javnom interesu ili interesu investitora u fondu.

(3) Komisija može naložiti društvu za upravljanje i banci depozitaru da privremeno obustave prodaju i otkup udjela ako stekne nesporna saznanja ili ako postoji osnovana sumnja da se investitorima nanosi šteta zbog netačnog obračuna cijene udjela u fondu.

Član 166

(1) Obustavljanje otkupa udjela iz člana 165. ovog zakona mora prestati što je prije moguće, nakon što društvo za upravljanje i banka depozitar ocijene da je moguće odrediti tačnu cijenu imovine iz portfelja fonda, a najkasnije u roku od 28 dana od početka obustavljanja, osim ako se Komisija izričito ne saglasi sa produženjem navedenog roka. Obavještenje o nastavku poslovanja potrebno je dostaviti svim vlasnicima udjela u otvorenom fondu sa privatnom ponudom, dok je nastavak poslovanja otvorenog fonda sa javnom ponudom potrebno objaviti u jednim dnevnim novinama koje se redovno prodaju na cjelokupnom području Republike Srpske.

(2) Za vrijeme trajanja obustavljanja prodaje i otkupa udjela društvo za upravljanje i njegovi prodajni zastupnici mogu nastaviti sa primanjem zahtjeva za prodaju ili otkup udjela, koji će se izvršiti u trenutku kada bude obračunata sljedeća prodajna i otkupna cijena, pri čemu se nalogodavcima mora jasno staviti do znanja da njihovi nalozi neće biti izvršeni u rokovima predviđenim prospektom i statutom fonda.

Član 167

Komisija će propisati osnov, sadržaj, način i rokove obračuna kod utvrđivanja vrijednosti i cijena otvorenih investicionih fondova, sadržaj, ograničenja, način obračuna, naplatu i objavljivanje naknada za udjele u otvorenim investicionom fondovima, trajanje i uslove propisanog perioda ponude, postupak, rokove i sprovođenje prodaje i otkupa udjela, kao i obustavljanje i nastavak njihove prodaje te otkup “in specie ” i zamjenu udjela u jednom fondu za udjele u drugom fondu kojim upravlja isto društvo za upravljanje.

VII – OBAVJEŠTAVANjE I IZVJEŠTAVANjE AKCIONARA I VLASNIKA UDJELA INVESTICIONOG FONDA

1. Obaveza izdavanja prospekta

Član 168

Svaki sadržaj objavljen neodređenom broju lica kao prijedlog za zaključenje ugovora o prodaji udjela ili akcija fonda mora sadržavati i informaciju gdje i na koji način je moguće izvršiti uvid u prospekt fonda.

Član 169

(1) Svim upisnicima akcija zatvorenog investicionog fonda i svim kupcima udjela u otvorenom investicionom fondu mora prethodno biti uručen ili učinjen dostupnim prospekt ili statut koji, u slučaju otvorenog investicionog fonda, može biti u skraćenom obliku.

(2) Svim upisnicima akcija zatvorenog investicionog fonda i svim kupcima udjela u otvorenom investicionom fondu moraju se, u slučaju njihove dostupnosti, dati na uvid primjerci najnovijih polugodišnjih i godišnjih poslovnih i finansijskih izvještaja fonda.

2. Objavljivanje cijena i neto vrijednosti

Član 170

(1) Utvrđena cijena udjela u otvorenom investicionom fondu sa javnom ponudom mora biti objavljena za svaki dan u kojem je obavljena kupovina ili prodaja udjela otvorenog investicionog fonda, a najmanje jedanput mjesečno, a vrijednost neto imovine po akciji i cijena akcije za zatvoreni investicioni fond sa javnom ponudom mora biti objavljena najmanje jednom mjesečno.

(2) Objavljivanje iz stava 1. ovog člana vrši se u medijima koji su dostupni na cjelokupnom području Republike Srpske i mora biti na raspolaganju bilo kojem investitoru koji je zatraži lično, putem pošte ili elektronskim putem na adresu uprave društva za upravljanje, poslovnici društva za upravljanje ili u prostorijama ovlašćenog prodajnog zastupnika.

(3) Komisija će propisati sadržaj i vrijeme objavljivanja neto vrijednosti imovine po akciji i cijena akcija i udjela u fondovima sa javnom ponudom.

Član 171

(1) Društvo za upravljanje dužno je obezbijediti da cijena udjela u otvorenom investicionom fondu sa javnom ponudom i neto vrijednost imovine po akciji zatvorenog fonda sa javnom ponudom, budu stavljene javnosti na raspolaganje po svakom njihovom obračunu, u skladu sa odredbom člana 150. stav 2. ovog zakona.

(2) Društvo za upravljanje dužno je da vlasnika udjela u otvorenom investicionom fondu sa privatnom ponudom, na njegov zahtjev, izvijesti o cijeni udjela, odnosno vrijednosti imovine po akciji.

(3) Komisija će propisati način, sadržaj, oblik i rokove objavljivanja cijena udjela u fondovima sa privatnom ponudom.

3. Izvještaji akcionarima i vlasnicima udjela u fondu

Član 172

(1) Investitorima u fondove, isključivo na njihov zahtjev, moraju se dostaviti polugodišnji izvještaji i revidirani godišnji izvještaji fonda.

(2) Izvještaji iz stava 1. ovog člana moraju se učiniti dostupnim investitorima na mjestima navedenim u prospektu fonda.

Član 173

Investitorima u fondove, isključivo na njihov zahtjev, moraju se dostaviti i dodatne informacije o limitima koji se primjenjuju na području upravljanja rizicima fonda, procesima koji se koriste u tu svrhu, kao i o promjenama u rizičnosti i prinosima osnovnih vrsta finansijskih instrumenata u koje je uložena imovina fonda.

4. Rokovi izrade i sadržaj polugodišnjih i revidiranih godišnjih izvještaja

Član 174

(1) Polugodišnji izvještaji dostavljaju se Komisiji u roku od dva mjeseca od završetka šestomjesečnog obračunskog perioda.

(2) Revidirani godišnji izvještaji dostavljaju se Komisiji u roku od četiri mjeseca od završetka obračunske godine.

Član 175

(1) Polugodišnji i revidirani godišnji izvještaji moraju sadržavati:

a) izvještaje o imovini i obavezama (bilansu stanja) za tekući obračunski period i uporedni prethodni obračunski period,

b) izvještaje o ukupnom prinosu za tekući obračunski period i uporedni prethodni obračunski period,

v) podatke o portfelju, raspoređene prema vrsti i likvidnosti imovine, te ključnim promjenama portfelja tokom obračunskog perioda,

g) pokazatelj ukupnih troškova za obračunski period,

d) tabelu sa naznakom svakog berzanskog posrednika u trgovini hartijama od vrijednosti putem kojeg je fond obavio više od 10% svojih transakcija tokom predmetne kalendarske godine, uz navođenje:

1) ukupne vrijednosti svih transakcija obavljenih putem pojedinog berzanskog posrednika, iskazane kao procenat ukupne vrijednosti svih transakcija fonda u toj godini,

2) provizije plaćene berzanskom posredniku, iskazane kao procenat ukupne vrijednosti transakcija obavljenih posredstvom tog berzanskog posrednika.

(2) Za potrebe otvorenih investicionih fondova, pored podataka iz stava 1. ovog člana, polugodišnji i revidirani godišnji izvještaji moraju sadržavati i:

a) pregled kretanja vrijednosti imovine fonda,

b) broj emitovanih udjela na početku i na kraju obračunskog perioda i

v) cijenu po udjelu na početku i na kraju obračunskog perioda.

(3) Polugodišnji i revidirani godišnji izvještaji zatvorenih investicionih fondova moraju, pored podataka iz st. 1. i 2. ovog člana, sadržavati i najvišu i najnižu cijenu po akciji u svakoj od prethodne tri poslovne godine.

(4) Pored podataka iz st. 1. do 3. ovog člana, revidirani godišnji izvještaji fonda moraju sadržavati i:

a) najvišu i najnižu vrijednost imovine fonda i cijenu po akciji ili udjelu u fondu unutar istog obračunskog perioda za proteklih pet kalendarskih godina,

b) izvještaj uprave sa obrazloženjem poslovnih rezultata fonda, promjena u portfelju i planirane strategije ulaganja u nastupajućem periodu,

v) uporedni pregled poslovanja u protekle tri kalendarske godine, sa prikazom sljedećih podataka na kraju svake poslovne godine:

1) ukupna neto vrijednost imovine iz portfelja,

2) neto vrijednost imovine po udjelu ili akciji,

3) pokazatelj ukupnih troškova,

4) raspodjela prihoda, odnosno dobiti isplaćene po akciji ili udjelu tokom godine.

(5) Komisija će propisati sadržaj izvještaja akcionara i vlasnika udjela u fondu.

VIII – REGISTAR UDJELA OTVORENOG INVESTICIONOG FONDA

1. Odgovornost za vođenje registra

Član 176

(1) Registar udjela u otvorenom investicionom fondu vodi društvo za upravljanje ili Centralni registar hartija od vrijednosti.

(2) Evidencija o udjelima kojima se trguje na berzi ili drugom uređenom javnom tržištu vodi se u Centralnom registru hartija od vrijednosti.

(3) Udjelima koji se registruju u Centralnom registru hartija od vrijednosti dodjeljuje se CFI kod i ISIN broj koji se utvrđuju u skladu sa odgovarajućim međunarodnim standardima putem Centralnog registra hartija od vrijednosti.

2. Način i uslovi upisa u registar udjela

Član 177

(1) Prava iz udjela u fondu stiču se upisom u registar udjela iz člana 176. ovog zakona.

(2) Društvo za upravljanje, odnosno Centralni registar hartija od vrijednosti dužni su da, na zahtjev vlasnika udjela ili njihovih zakonskih zastupnika, na njihov trošak, dostave izvod o stanju i prometu udjela u fondu u njihovom vlasništvu.

(3) Banka depozitar i Komisija imaju uvid u registar udjela fonda.

Član 178

(1) Vlasnik udjela u otvorenom investicionom fondu kojim se ne trguje na berzi ili drugom uređenom javnom tržištu ima pravo da prenese svoje udjele na drugo lice davanjem naloga za prenos, a obrazac naloga propisuje društvo za upravljanje, pri čemu takav prenos proizvodi pravno dejstvo prema trećim licima tek po njihovom upisu u registar udjela fonda.

(2) Prenos udjela u fondu može biti odbijen:

a) ako sticalac udjela ne ispunjava uslove da postane investitor u fondu u skladu sa odredbama ovog zakona, statuta i prospekta fonda, ili

b) ako je sticalac udjela takve udjele stekao na način suprotan dozvoljenom načinu sticanja udjela u fondu utvrđenom odredbama ovog zakona, statuta ili prospekta fonda, ili

v) ako bi takvim prenosom sticalac ili prenosilac udjela raspolagali udjelom u fondu koji je manji od najmanjeg udjela propisanog statutom ili prospektom fonda, odnosno ako bi time bile povrijeđene odredbe o najnižem broju udjela u fondu, bilo na strani prenosioca ili na strani sticaoca udjela.

(3) Obrazac o prenosu udjela iz stava 1. ovog člana potpisuju i prenosilac i primalac prenosa i dostavljaju ga društvu za upravljanje.

(4) Lice koje vodi registar dužno je čuvati obrasce o prenosu tokom perioda u kojemu se može podnijeti tužba za pobijanje upisa u registar udjela, a ako je takva tužba podnesena, do pravosnažnog završetka sudskog postupka.

(5) Odredbe ovog člana shodno se primjenjuju na prenos udjela u otvorenom investicionom fondu kojima se trguje na berzi ili drugom uređenom javnom tržištu, po osnovu poklona udjela.

Član 179

Komisija će propisati način uspostavljanja i vođenja registra te objavljivanja podataka iz registra investicionih fondova.

IX – REORGANIZACIJA I LIKVIDACIJA INVESTICIONOG FONDA

1. Reorganizacija i likvidacija zatvorenog investicionog fonda

Član 180

(1) Pod reorganizacijom zatvorenih investicionih fondova u smislu ovog zakona podrazumijevaju se statusne promjene spajanja i podjele i preoblikovanje u otvoreni investicioni fond.

(2) Statusne promjene spajanja i podjele zatvorenih investicionih fondova i preoblikovanje u otvoreni fond mogu se vršiti po prethodno pribavljenoj dozvoli Komisije.

(3) Skupština akcionara zatvorenog investicionog fonda može donijeti odluku o prestanku rada fonda i dobrovoljnoj likvidaciji.

(4) Društvo za upravljanje dužno je da blagovremeno izvještava depozitara o svim aktivnostima u toku trajanja postupka reorganizacije ili likvidacije fonda.

(5) Komisija donosi akt kojim propisuje sadržaj plana reorganizacije zatvorenog investicionog fonda, koji je društvo za upravljanje sačinilo i dostavilo Komisiji prije izdavanja dozvole iz stava 2. ovog člana, te postupak i uslove za izdavanje dozvole iz stava 2. ovog člana, kao i način i rokove obavještavanja akcionara fonda i depozitara o aktivnostima u procesu reorganizacije.

Član 180a

(1) Na statusne promjene spajanja i podjele iz člana 180. stav 1. ovog zakona shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava.

(2) Obaveze i ovlašćenja koja u postupku spajanja i podjele po zakonu kojim se uređuje poslovanje privrednih društava ima upravni odbor privrednog društva u postupku spajanja i podjele zatvorenih investicionih fondova ima društvo za upravljanje.

(3) U postupku spajanja i podjele mogu učestvovati samo zatvoreni investicioni fondovi.

(4) Komisija odbija zahtjev za izdavanje dozvole za spajanje, odnosno podjelu zatvorenih investicionih fondova ako utvrdi da za fondove koji nastaju spajanjem, odnosno podjelom nisu ispunjeni uslovi za izdavanje dozvole u skladu sa ovim zakonom.

Član 180b

(1) Zatvoreni investicioni fond može se preoblikovati u otvoreni investicioni fond na osnovu odluke skupštine akcionara ako:

a) akcionar zatvorenog investicionog fonda u otvorenom fondu stiče udjele koji su jednaki njegovom učešću u osnovnom kapitalu zatvorenog investicionog fonda i

b) je izlazna naknada određena pravilima upravljanja otvorenim fondom u skladu sa ovim zakonom.

(2) U slučaju preoblikovanja u otvoreni investicioni fond, društvo za upravljanje koje je upravljalo zatvorenim investicionim fondom dužno je cjelokupnu imovinu tog zatvorenog investicionog fonda, zajedno sa svim obavezama, prenijeti na otvoreni investicioni fond kojim upravlja isto društvo, a zatvoreni investicioni fond prestaje bez posebnog likvidacionog postupka, danom brisanja iz sudskog registra.

(3) U slučaju odvajanja dijela imovine zatvorenog investicionog fonda u otvoreni investicioni fond, taj dio imovine zatvorenog investicionog fonda i srazmjeran dio obaveza prenosi se na otvoreni investicioni fond kojim upravlja isto društvo za upravljanje, a zatvoreni investicioni fond za iznos prenesene imovine smanjuje osnovni kapital i smanjenje upisuje u sudski registar.

(4) U slučaju preoblikovanja iz stava 3. ovog člana, na odvajanje dijela imovine zatvorenog investicionog fonda shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava.

(5) U slučaju preoblikovanja zatvorenog investicionog fonda u skladu sa ovim članom, društvo za upravljanje dužno je da izda vlasničke udjele u otvorenom investicionom fondu u roku od osam dana od dana upisa smanjenja osnovnog kapitala, odnosno brisanja zatvorenog investicionog fonda u sudskom registru.

(6) Na preoblikovanje zatvorenog investicionog fonda u otvoreni investicioni fond shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o osnivanju otvorenog investicionog fonda.

(7) U slučaju preoblikovanja zatvorenog investicionog fonda u otvoreni investicioni fond, društvo za upravljanje koje njime upravlja može vlasnicima udjela koji žele da budu isplaćeni u prvoj godini nakon preoblikovanja da naplati izlaznu naknadu u visini koja ne može biti veća od 20% vrijednosti pojedinačne isplate, a u drugoj godini nakon preoblikovanja može isplatiti izlaznu naknadu u visini koja ne može biti veća od 10% vrijednosti pojedinačne isplate. Naplaćena izlazna naknada povećava sredstva otvorenog fonda.

Član 180v

(1) Skupština akcionara zatvorenog investicionog fonda može donijeti odluku o prestanku rada fonda i dobrovoljnoj likvidaciji.

(2) Na dobrovoljnu likvidaciju zatvorenog investicionog fonda shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava.

(3) U postupku likvidacije zatvorenog investicionog fonda, društvo za upravljanje ima ovlašćenja likvidacionog upravnika.

(4) Društvo za upravljanje dužno je da, sljedećeg radnog dana nakon održavanja skupštine akcionara fonda koja je donijela odluku o likvidaciji, obavijesti Komisiju o početku likvidacije fonda.

(5) U roku od tri dana nakon održavanja skupštine akcionara fonda, društvo za upravljanje dužno je da javno objavi informaciju o početku likvidacije zatvorenog investicionog fonda i da u tom roku akcionare obavijesti o likvidaciji fonda.

(6) Ako društvo za upravljanje ne ispuni obaveze iz st. 4. i 5. ovog člana, dužan je da ih ispuni depozitar, a rokovi teku od dana kada je depozitar saznao ili je morao saznati za propuste društva za upravljanje.

(7) Depozitar ima pravo da od društva za upravljanje potražuje naknadu troškova koji nastanu zbog izvršenja obaveze iz stava 6. ovog člana.

(8) Komisija donosi akt kojim propisuje sadržaj i način objave i obavještenja iz st. 4. i 5. ovog člana.

(9) Nakon sprovođenja likvidacije, društvo za upravljanje može vršiti isplatu dospjele naknade za upravljanje samo istovremeno sa isplatom srazmjernog dijela likvidacione mase akcionarima zatvorenog investicionog fonda.

(10) U sprovođenju likvidacije, društvo za upravljanje za račun zatvorenog investicionog fonda može da vrši samo one poslove koji su potrebni da se unovči imovina fonda.

(11) Društvo za upravljanje, pri prodaji imovine zatvorenog investicionog fonda, nije dužno da primjenjuje pravila o najvišim i najnižim dozvoljenim ulaganjima iz statuta zatvorenog investicionog fonda.

2. Spajanje i likvidacija otvorenog investicionog fonda

Član 181

(1) Spajanje otvorenih investicionih fondova može se vršiti spajanjem uz pripajanje i spajanjem uz osnivanje.

(2) Spajanjem uz pripajanje jedan otvoreni investicioni fond prestaje da postoji bez likvidacije, prenoseći drugom otvorenom fondu cijelu svoju imovinu i obaveze u zamjenu za izdavanje vlasničkih udjela članovima otvorenog investicionog fonda koji je prestao pripajanjem.

(3) Spajanjem uz osnivanje dva ili više otvorena investiciona fonda oni prestaju da postoje bez likvidacije, prenoseći cijelu svoju imovinu i obaveze na novi otvoreni investicioni fond u zamjenu za izdavanje vlasničkih udjela od strane novog otvorenog investicionog fonda vlasnicima udjela otvorenih investicionih fondova koji su prestali spajanjem.

(4) Komisija izdaje dozvolu za spajanje otvorenih investicionih fondova.

(5) Društvo za upravljanje dužno je da dva mjeseca prije spajanja o tome obavijesti članove otvorenog fonda.

(6) Komisija donosi akt kojim propisuje postupak spajanja otvorenih investicionih fondova.

(7) Društvo za upravljanje može donijeti odluku o prestanku rada otvorenog investicionog fonda i o dobrovoljnoj likvidaciji, a u slučaju nemogućnosti ispunjenja obaveza isplate udjela po zahtjevu vlasnika udjela, društvo za upravljanje dužno je da donese odluku o likvidaciji otvorenog investicionog fonda.

(8) Likvidaciju otvorenog investicionog fonda sprovodi društvo za upravljanje fondom u likvidaciji, osim u slučajevima u kojim je društvo za upravljanje u stečaju ili mu je Komisija privremeno ili trajno oduzela dozvolu za poslovanje.

(9) U slučaju nemogućnosti sprovođenja likvidacije otvorenog investicionog fonda od strane društva za upravljanje zbog razloga navedenih u stavu 7. ovog člana, likvidaciju sprovodi banka depozitar fonda.

(10) Ako je banka depozitar fonda u stečaju ili je Agencija za bankarstvo Republike Srpske privremeno ili trajno oduzela odobrenje za rad banci depozitaru fonda, likvidaciju sprovodi ovlašćeni likvidator fonda imenovan od strane Komisije.

(11) Komisija je dužna imenovati likvidatora fonda iz stava 9. ovog člana bez odgađanja, postupajući pritom sa povećanom pažnjom i brinući se o pravima i interesima vlasnika udjela u fondu.

(12) Komisija je odgovorna vlasnicima udjela u fondu za svako neopravdano kašnjenje ili odugovlačenje sa imenovanjem likvidatora fonda, odnosno za postupanje protivno načelu povećane pažnje, a zbog čega su vlasnici udjela pretrpili štetu.

3. Prava, obaveze i odgovornost likvidatora

Član 182

(1) Likvidator je dužan da u roku od sedam dana od donošenja odluke o likvidaciji, odnosno od dana imenovanja likvidatora fonda, o tome obavijesti Komisiju i sve investitore u fondu.

(2) Nakon donošenja odluke o likvidaciji, zabranjena je svaka dalja prodaja ili otkup udjela u otvorenom investicionom fondu, osim u slučaju zahtjeva primljenih nakon utvrđivanja posljednje cijene, a prije donošenja odluke o likvidaciji, pri čemu se transakcije sa imovinom fonda mogu obavljati isključivo za potrebe likvidacije fonda.

(3) Od dana donošenja odluke o likvidaciji, fondu se ne mogu naplaćivati bilo kakve naknade, osim naknada banci depozitaru, troškova vezanih uz postupak likvidacije i njene revizije, te troškova sačinjavanja i podnošenja polugodišnjih ili revidiranih godišnjih izvještaja investitorima u fondu, nastalih tokom trajanja postupka likvidacije fonda.

(4) Likvidator je odgovoran za izradu zaključnih likvidacionih izvještaja i izvještaja o sprovedenoj likvidaciji fonda, koje je dužan dostaviti Komisiji.

4. Završetak postupka likvidacije fonda

Član 183

U postupku sprovođenja likvidacije fonda sva imovina fonda se prodaje, a obaveze fonda dospjele do dana donošenja odluke o likvidaciji izmiruju se.

Član 184

Preostala neto vrijednost imovine fonda se raspodjeljuje vlasnicima udjela srazmjerno njihovom udjelu u fondu.

Član 185

Komisija će propisati postupak, troškove i rokove likvidacije investicionih fondova.

X – PRODAJA AKCIJA ILI UDJELA U INVESTICIONIM FONDOVIMA

1. Prodaja akcija ili udjela u investicionim fondovima sa javnom ponudom

Član 186

(1) Prodaju akcija ili udjela u fondovima sa javnom ponudom obavljaju društva za upravljanje.

(2) Pored društava za upravljanje, prodaju akcija ili udjela u investicionim fondovima sa javnom ponudom mogu obavljati sljedeća pravna lica koja zaključe ugovor sa društvom za upravljanje a ovlašćena su za rad u Republici Srpskoj:

a) banke,

b) osiguravajuća društva,

v) brokerskodilerska društva,

g) druga pravna lica koja na osnovu ugovora o poslovnoj saradnji obavljaju poslove prodaje za društvo za upravljanje.

Član 187

(1) U prodaji akcija ili udjela u fondovima sa javnom ponudom banke ili osiguravajuća društva i druga pravna lica iz člana 186. stav 2. tačka g) ovog zakona nastupaju kao zastupnici društva za upravljanje na osnovu pismenog ugovora zaključenog sa društvom za upravljanje.

(2) U prodaji akcija ili udjela u fondovima sa javnom ponudom, brokerska društva nastupaju na osnovu ugovora kao zastupnici klijenata u sticanju udjela ili akcija fonda u njihovo ime.

Član 188

(1) Lica iz člana 187. ovog zakona ne mogu obavljati poslove prodaje udjela, odnosno akcija fondova sa javnom ponudom za vrijeme u kojem im je nadležni organ privremeno oduzeo dozvolu za rad.

(2) O oduzimanju dozvole za rad lica iz stava 1. ovog člana moraju odmah obavijestiti društva za upravljanje sa kojima su zaključila ugovor o obavljanju poslova prodaje.

(3) Komisija će propisati uslove, način sticanja i priznavanja ovlašćenja za prodaju akcija ili udjela u investicionim fondovima za sva fizička lica u pravnom licu i fizička lica koja po posebnom ugovoru obavljaju te poslove za društvo za upravljanje.

Član 189

Lica iz člana 187. ovog zakona, ovlašćena za prodaju akcija, odnosno udjela u investicionim fondovima sa javnom ponudom, dužna su da:

a) obezbijede investitorima dostupnost svih relevantnih dokumenata i podataka, a posebno prospekt, izvještaje, cijene i sl.,

b) kontrolišu da li su obrasci zahtjeva za kupovinu i otkup uredno ispunjeni,

v) blagovremeno prosljeđuju naloge za prodaju i otkup društvu za upravljanje,

g) se u promovisanju investicionih fondova sa javnom ponudom ili davanju podataka o investicionim fondovima sa privatnom ponudom koristite isključivo prospektom, izvještajima i propagandnim, odnosno prezentacionim materijalima koje odobri ovlašćeno društvo za upravljanje,

d) ne daju lažne podatke ili podatke koji investitore mogu dovesti u zabludu o stanju fonda i netačne navode o fondu, njegovim ciljevima ulaganja, povezanim rizicima, cijenama, prinosima ili bilo kojem drugom pitanju ili sadržaju vezanom uz fond ili ovlašćeno društvo za upravljanje, te da ne daju druge navode koji odstupaju od sadržaja prospekta, statuta ili izvještaja fonda,

đ) odgovaraju društvu za upravljanje otvorenim investicionim fondom ili upravi zatvorenog investicionog fonda za greške ili propuste svojih zaposlenih i svako nepridržavanje ovog zakona i drugih propisa,

e) upoznaju potencijalnog investitora o isplaćenom iznosu provizije na osnovu obavljanja prodaje akcija ili udjela u fondu, i to u procentu ulazne naknade, godišnje naknade za upravljanje ili izlazne naknade,

ž) upoznaju potencijalnog investitora sa okolnošću koje društvo za upravljanje zastupa i da li nudi na prodaju proizvode samo navedene firme ili proizvode više firmi,

z) obezbijede da predloženi investicioni fond ili fondovi odgovaraju potrebama zainteresovanog lica,

i) u svako doba postupaju u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima.

Član 190

Pri davanju preporuka o kupovini ili prodaji akcija ili udjela u fondu, brokerska društva su dužna da se pridržavaju odredaba člana 189. ovog zakona, uz izuzetak stava 1. t. đ) i ž) tog člana.

Član 191

Lica iz člana 187. ovog zakona primaju nagradu za rad isključivo od društva za upravljanje, i to iz sredstava ulazne naknade ili naknade za upravljanje ili izlazne naknade koju investitoru, odnosno fondu naplaćuje društvo za upravljanje.

2. Prodaja akcija ili udjela investicionih fondova sa privatnom ponudom

Član 192

(1) Prodaju akcija ili udjela u investicionim fondovima sa privatnom ponudom može obavljati isključivo društvo za upravljanje fondom čije se akcije ili udjeli prodaju.

(2) Prodajom se ne smatra upućivanje potencijalnih kvalifikovanih investitora na društvo za upravljanje od strane lica iz člana 186. ovog zakona.

Član 193

Komisija će propisati koja su lica ovlašćena za prodaju ili promovisanje prodaje akcija ili udjela u investicionim fondovima, uslove vezane uz način njihovog poslovanja u vezi sa prodajom ili promovisanjem prodaje i izvještavanje o prodaji akcija ili udjela u investicionim fondovima.

XI – OTVORENI INVESTICIONI FONDOVI RIZIČNOG KAPITALA SA PRIVATNOM PONUDOM

Član 194

Na investicione fondove osnovane u obliku otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom, na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe glave I, glave II, glave Š, glave VI, glave VII, glave VIII, glave IX, glave X, glave XII, glave XIII i glave XIV ovog zakona te preostale odredbe ovog zakona koje su primjenljive na otvorene investicione fondove sa javnom ponudom isključivo pod uslovom da odredbama glave XI ovog zakona nije izričito utvrđeno drugačije ili nemogućnost takve primjene proizlazi iz značenja ili primjene preostalih odredaba ovog zakona.

Član 195

Društvo za upravljanje otvorenim investicionim fondovima rizičnog kapitala osniva se u pravnom obliku društva sa ograničenom odgovornošću ili akcionarskog društva, čiji je predmet poslovanja isključivo osnivanje i upravljanje otvorenim investicionim fondovima rizičnog kapitala sa privatnom ponudom, odnosno ulaganje novčanih sredstava u svoje ime i za račun vlasnika udjela fondova, te obavljanje drugih poslova određenih ovim zakonom.

Član 196

(1) Banka depozitar je banka koja za potrebe otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom obavlja poslove čuvanja posebne imovine fonda, poslove vođenja posebnih računa za imovinu fonda i odjeljivanja imovine svakog pojedinog investicionog fonda od imovine ostalih investicionih fondova, te obavlja druge poslove banke depozitara u skladu s odredbama ovog zakona.

(2) Društvo za upravljanje otvorenim investicionim fondovima rizičnog kapitala sa privatnom ponudom ne mora u upravljanju imovinom fonda koristiti usluge banke depozitara.

(3) Banka depozitar otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom registrovanog u Republici Srpskoj može biti samo banka sa sjedištem u Republici Srpskoj, koja je za to dobila odobrenje Agencije za bankarstvo Republike Srpske.

Član 197

Povjerenički odbor otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom (u daljem tekstu: povjerenički odbor fonda) je organ koji čine predstavnici investitora u fond, kao i predstavnici društva za upravljanje, ako je društvo jedan od investitora.

Član 198

(1) Povjerenički odbor fonda ima najmanje pet članova.

(2) Član povjereničkog odbora fonda ne može biti član uprave ili nadzornog odbora:

a) bilo kojeg drugog društva za upravljanje investicionim ili penzijskim fondom,

b) banke depozitara fonda, ukoliko društvo koristi usluge banke depozitara,

v) bilo kog povezanog lica u odnosu na subjekte navedene u t. a) i b) ovog stava.

(3) Mandat članova povjereničkog odbora fonda jednak je trajanju fonda. Član povjereničkog odbora fonda može biti opozvan i prije isteka mandata. O sazivanju sjednica, glasanju i drugim pitanjima bitnim za njegov rad povjerenički odbor fonda donosi poslovnik.

Član 199

(1) Povjerenički odbor fonda ima predsjednika.

(2) Predsjednik povjereničkog odbora fonda bira se između članova povjereničkog odbora.

Član 200

(1) Povjerenički odbor fonda zastupa investitore u fond prema društvu za upravljanje te obavlja i druge poslove koji su mu na osnovu zakona stavljeni u nadležnost, a naročito:

a) potvrđuje odluku o izboru revizora poslovanja fonda,

b) odlučuje o promjeni načela, ograničenja i sektora ulaganja koja su sastavni dio statuta fonda,

v) usvaja finansijske izvještaje o poslovanju fonda,

g) donosi odluku o otkazu društvu za upravljanje u skladu sa odredbama statuta fonda,

d) daje druge saglasnosti i odobrenja društvu u skladu sa odredbama statuta fonda.

(2) Povjerenički odbor fonda može zahtijevati od društva za upravljanje da ga izvještava i o stanju portfelja fonda i investicionim mogućnostima te o drugim okolnostima bitnim za stvaranje stava o upravljanju imovinom fonda.

Član 201

(1) Sjednice povjereničkog odbora fonda saziva predsjednik povjereničkog odbora fonda ili drugi član povjereničkog odbora po ovlašćenju predsjednika povjereničkog odbora fonda.

(2) Povjerenički odbor fonda donosi valjane odluke većinom od ukupnog broja glasova u skladu sa odredbama statuta fonda.

Član 202

Otvoreni investicioni fond rizičnog kapitala sa privatnom ponudom je posebna imovina bez svojstva pravnog lica, koju uz odobrenje Komisije osniva društvo za upravljanje otvorenim investicionim fondovima rizičnog kapitala sa privatnom ponudom, sa ciljem prikupljanja novčanih sredstava i privatnom ponudom udjela u fondu, čija se sredstva ulažu u skladu s ciljevima ulaganja i ograničenjima ulaganja utvrđenim prospektom fonda, a čiji vlasnici udjela imaju pravo, pored prava na srazmjerni udio u dobiti fonda, na način i pod uslovima utvrđenim prospektom fonda, da zahtijevaju isplatu udjela i na taj način istupe iz fonda.

1. Osnivanje otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom

Član 203

(1) Otvoreni investicioni fond rizičnog kapitala sa privatnom ponudom može se osnovati samo na određeno vrijeme, koje ne može biti kraće od deset godina.

(2) Veličina fonda mora iznositi najmanje 10.000.000 KM. Pod veličinom fonda podrazumijeva se upisana maksimalna obaveza uplate svih investitora po svim osnovama kroz sve vrijeme trajanja fonda.

(3) Pristup novih investitora fondu nije moguć nakon isteka dvije godine od dana osnivanja fonda.

(4) Prilikom osnivanja otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom, udjeli u fondu mogu se nuditi privatnom ponudom isključivo licima kojim se, na osnovu ispunjenja uslova utvrđenih ovim zakonom, priznaje status kvalifikovanih investitora u fondove rizičnog kapitala.

(5) Društvo za upravljanje može prospektom i statutom fonda odrediti najveći dozvoljeni broj investitora u fond, s tim da ukupan broj vlasnika udjela u fondu ni u jednom trenutku ne može preći gornju granicu od 20 investitora.

(6) Najniži iznos maksimalne obaveze uplate pojedinog investitora u fond iznosi 1.000.000 KM, koju je investitor dužan izvršiti po pozivima društva za upravljanje u skladu sa odredbama prospekta.

(7) U slučaju da investitor po pozivu društva ne izvrši uplate do maksimalnog iznosa iz stava 6. ovog člana, investitor ne može zahtijevati otkup svojih udjela sve do konačnog isteka roka na koji je fond osnovan, odnosno do likvidacije fonda i otkupa svih udjela.

(8) Najniži iznos neto imovine fonda na dan isteka pete godine od dana osnivanja ne može biti manji od 50% veličine fonda iz stava 2. ovog člana.

(9) U slučaju neispunjenja uslova iz stava 8. ovog člana, povjerenički odbor će u roku od dva mjeseca od isteka roka iz stava 8. ovog člana izabrati novo društvo za upravljanje, s tim da iznos neto imovine fonda na dan isteka godine dana od dana izbora novog društva za upravljanje ne može biti manji od 50% veličine fonda iz stava 8. ovog člana.

(10) U slučaju neispunjenja kriterijuma iz stava 9. ovog člana, Komisija će donijeti odluku o likvidaciji fonda u skladu s odredbama ovog zakona.

Član 204

(1) Kupovina udjela u otvorenom investicionom fondu rizičnog kapitala sa privatnom ponudom vrši se uplatama novčanih sredstava. Kupovinom udjela investitor ulazi u ugovorni odnos s društvom za upravljanje, koje se obavezuje da će uplaćenim novčanim sredstvima upravljati kao dijelom zajedničke imovine fonda, u skladu s uslovima navedenim u prospektu.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, kupovina udjela u fondu može se obaviti dodjelom novih udjela na ime isplate udjela u dobiti ili prilikom smanjivanja vrijednosti udjela na ime dodjele novih udjela, odnosno u drugim slučajevima propisanim prospektom fonda.

(3) Kupovina udjela u fondu i isplata udjela vrši se na način i u vrijeme navedeno u prospektu fonda.

Član 205

Zahtjev za izdavanje odobrenja i prijava upisa otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom koji u ime fonda Komisiji podnosi društvo za upravljanje mora da sadrži:

a) firmu društva za upravljanje investicionim fondovima rizičnog kapitala, podatke o dozvoli za rad koju je dobilo od Komisije, kao i ime i prezime lica ovlašćenog za zastupanje, adresu, telefon, telefaks i adresu elektronske pošte društva za upravljanje,

b) naziv fonda, naznaku vrste fonda i ciljeve ulaganja,

v) prospekt fonda,

g) statut fonda,

d) ugovor zaključen između društva za upravljanje i banke depozitara te izvod iz sudskog registra za banku depozitara, ako se u upravljanju imovinom fonda koriste usluge banke depozitara,

đ) firmu revizora i izvod iz sudskog registra za revizora.

2. Udjeli u otvorenom investicionom fondu rizičnog kapitala sa privatnom ponudom

Član 206

(1) Otvoreni investicioni fond rizičnog kapitala sa privatnom ponudom može emitovati samo jednu vrstu udjela i ne može emitovati nijednu drugu vrstu hartija od vrijednosti koje nose prava na bilo koji dio imovine fonda.

(2) Udjeli u otvorenom investicionom fondu rizičnog kapitala sa privatnom ponudom smatraju se hartijama od vrijednosti i mogu se prodavati i prenositi isključivo kvalifikovanim investitorima u investicione fondove rizičnog kapitala u skladu s odredbama statuta fonda.

3. Prava i obaveze vlasnika udjela

Član 207

Vlasnici udjela u otvorenom investicionom fondu rizičnog kapitala sa privatnom ponudom imaju pravo, pored prava na srazmjerni udio u dobiti fonda, da zahtijevaju isplatu udjela u fondu prema dinamici, na način i prema uslovima isplate utvrđenim statutom i prospektom fonda.

Član 208

Vlasnici udjela odgovaraju za obaveze otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom do visine iznosa svoga udjela u fondu.

4. Troškovi otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom

Član 209

Naknade koje se naplaćuju investitoru, odnosno otvorenom investicionom fondu rizičnog kapitala sa privatnom ponudom ograničene su na:

a) ulaznu naknadu koja se pribraja neto vrijednosti imovine fonda po udjelu u trenutku prodaje,

b) izlaznu naknadu koja se odbija od neto vrijednosti imovine fonda po udjelu u trenutku otkupa,

v) naknadu za upravljanje.

Član 210

(1) Naknada društvu za upravljanje otvorenim investicionim fondom rizičnog kapitala sa privatnom ponudom određuje se samostalnom odlukom društva za upravljanje. Naknada za upravljanje mora biti navedena u prospektu fonda.

(2) Naknada, odnosno dio naknade za upravljanje otvorenim investicionim fondom rizičnog kapitala sa privatnom ponudom, može biti utvrđena u zavisnosti od prinosa fonda. Naknadu koja zavisi od prinosa fonda, odnosno visinu naknade, način obračuna i plaćanja utvrđuje društvo za upravljanje u prospektu fonda.

Član 211

Na teret imovine otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom mogu se isplaćivati samo troškovi predviđeni prospektom fonda.

5. Dozvoljena ulaganja, ograničenja ulaganja i zaduživanja

Član 212

Imovina otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom može se sastojati isključivo od udjela i akcija, novčanih sredstava i datih zajmova.

Član 213

(1) Ulaganje imovine i zaduživanje otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom podliježe sljedećim ograničenjima:

a) u roku od pet godina nakon osnivanja fonda fond mora napraviti minimalno pet investicija u različite udjele ili akcije s tim da udjeli ili akcije jednog emitenta ne mogu prelaziti 33% veličine fonda definisane u članu 203. stav 2. ovog zakona,

b) u slučaju neispunjenja broja investicija iz tačke a) ovog člana, povjerenički odbor će u roku od dva mjeseca od isteka roka iz stava 1. ovog člana izabrati novo društvo za upravljanje, s tim da broj investicija na dan isteka godine dana od dana izbora novog društva za upravljanje ne može biti manji od pet,

v) u slučaju neispunjenja kriterijuma iz tačke b) ovog člana, Komisija će donijeti odluku o likvidaciji fonda u skladu s odredbama čl. 181. do 185. ovog zakona,

g) ulaganje u jedan privredni sektor ne može iznositi više od 40% veličine fonda definisane u članu 203. stav 2. ovog zakona,

d) lica koja čine povezana društva u skladu sa odredbama ovog zakona smatraju se jednim emitentem u smislu tačke a) ovog člana,

đ) nije dozvoljeno ulaganje u hartije od vrijednosti koje su uvrštene na berzu s namjerom kratkoročnog trgovanja,

e) najviše do 75% veličine fonda definisane u članu 203. stav 2. ovog zakona fond može uzimati kredite,

ž) dati depoziti bankama i uzeti krediti od banaka od strane fonda ne mogu se naplaćivati ni otplaćivati preuzimanjem udjela ili akcija emitenta koje su banke prethodno stekle u vlasništvo ili na njih imaju prethodno upisano založno pravo.

(2) Društvo za upravljanje mora u prospektu fonda jasno navesti politiku ulaganja i klase imovine u koju namjerava ulagati, uključujući i stepen finansijske izloženosti fonda rizicima koji proizlaze iz zaduživanja.

(3) Komisija će propisati ulaganja i prekoračenja ulaganja i zaduživanja otvorenih investicionih fondova rizičnog kapitala sa privatnom ponudom.

6. Prospekt investicionih fondova rizičnog kapitala sa privatnom ponudom

Član 214

Prospekt investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom predstavlja poziv na kupovinu udjela u otvorenom investicionom fondu rizičnog kapitala sa privatnom ponudom, koji je usmjeren isključivo prema pojedinačno navedenom licu ili ograničenoj grupi investitora, koji odgovaraju značenju pojma kvalifikovanih investitora u investicione fondove rizičnog kapitala iz ovog zakona.

Član 215

Informacije navedene u prospektu moraju biti istinite i potpune.

Član 216

(1) Prospekt investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom mora sadržavati one informacije na osnovu kojih će investitori moći stvoriti utemeljeni stav o fondu, te donijeti odluku o ulaganju, a posebno o rizicima povezanim sa prirodom fonda i njegovog portfelja.

(2) Prospekt investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom mora sadržavati najmanje sljedeće podatke.

a) Podaci o fondu:

1) naziv fonda, naznaku vrste fonda,

2) naznaka da je fond namijenjen isključivo investitorima koji odgovaraju značenju pojma kvalifikovanih investitora u investicione fondove rizičnog kapitala iz ovog zakona i koji to dokazuju potpisom posebne izjave, sporazuma ili ugovora s društvom za upravljanje,

3) datum osnivanja fonda, te vrijeme trajanja fonda,

4) mjesto gdje je moguće dobiti polugodišnje i godišnje izvještaje, primjerak statuta ili prospekta fonda i dodatne informacije o fondu,

5) najniži iznos novčanih sredstava koji će se prikupiti te radnje koje će se preduzeti ako se ne prikupi najniži utvrđeni iznos,

6) ime, odnosno firmu revizora, advokata i drugih davalaca usluga fondu,

7) prava iz udjela,

8) pretpostavke pod kojima je dozvoljeno donijeti odluku o likvidaciji fonda te postupak likvidacije fonda,

9) vrste imovine u koju je fondu dozvoljeno ulaganje,

10) opis investicionih ciljeva fonda i ciljane strukture portfelja, načina ostvarenja ciljeva fonda, te rizika povezanih s ulaganjima fonda,

11) najniži i najviši iznos pojedinačnih ulaganja u fond, način upisa udjela, te način i uslove otkupa udjela,

12) način i vrijeme obračuna vrijednosti imovine fonda,

13) godišnje naknade i troškove upravljanja i poslovanja koji mogu teretiti fond i opis njihovog uticaja na buduće prinose investitora, te način obračunavanja i plaćanja naknade za upravljanje, ako iznos te naknade zavisi od prinosa fonda,

14) informacije o načinu obračuna, te načinu i učestalosti isplate udjela u dobiti fonda vlasnicima udjela,

15) kratki podaci o poreskim propisima koji se primjenjuju na fond ako su od značaja za vlasnika udjela,

16) trajanje poslovne godine i

17) datum izdavanja prospekta.

b) Podaci o društvu za upravljanje:

1) firma, pravni oblik, sjedište društva za upravljanje i mjesto uprave, ako ono nije isto kao sjedište, broj dozvole Komisije, kao i datum osnivanja i upisa u sudski registar,

2) imena i povezanost članova uprave i prvog nadzornog odbora, te njihove kratke biografije,

3) iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje,

4) firma, pravni oblik, datum osnivanja i upisa u sudski registar, kao i ulogu društava koja djeluju kao savjetnik za ulaganje fonda te ime predsjednika uprave ili drugih odgovornih lica tih društava.

v) Podaci o banci depozitaru:

1) firma, pravni oblik, sjedište i adresa uprave banke depozitara, te podaci i broj odobrenja nadležne institucije za obavljanje poslova banke depozitara, ako društvo za upravljanje izabere banku depozitara.

g) Opis položaja i ovlašćenja povjereničkog odbora.

Član 217

(1) Prije pokretanja privatne ponude za prodaju udjela, Komisija mora odobriti svaki prospekt investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom, odnosno prethodno odobriti izmjene i dopune postojećih prospekata do kojih je došlo usljed bitnih promjena.

(2) Nije dozvoljeno nuditi privatnom ponudom udjele u investicionom fondu rizičnog kapitala sa privatnom ponudom prije nego što Komisija odobri prospekt fonda.

7. Statut investicionih fondova rizičnog kapitala sa privatnom ponudom

Član 218

(1) Statut otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom uređuje pravne odnose društva za upravljanje sa vlasnicima udjela u otvorenom investicionom fondu rizičnog kapitala sa privatnom ponudom.

(2) Statut se prilaže prospektu fonda i čini njegov sastavni dio.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, statut ne mora biti priložen prospektu fonda u slučaju da prospekt predviđa da će vlasniku udjela ili akcionaru fonda statut biti dostavljen na njegov zahtjev, odnosno da se u prospektu navodi mjesto gdje će statut biti dostupan na uvid.

Član 219

Informacije navedene u statutu moraju biti istinite i potpune.

Član 220

Statut otvorenog investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom koji navedene podatke iz ovog člana već ne sadrži u prospektu mora sadržavati najmanje sljedeće podatke.

a) Podaci o fondu:

1) naziv fonda i naznaku vrste fonda,

2) naznaka da je fond namijenjen isključivo investitorima koji odgovaraju značenju pojma kvalifikovanih investitora u investicione fondove rizičnog kapitala iz ovog zakona i koji to dokazuju potpisom posebne izjave, sporazuma ili ugovora s društvom za upravljanje,

3) datum osnivanja fonda, te vrijeme trajanja fonda,

4) mjesto gdje je moguće dobiti polugodišnje i godišnje izvještaje, primjerak prospekta fonda ili dodatne informacije o fondu,

5) najniži iznos novčanih sredstava koji će se prikupiti, te radnje koje će se preduzeti ako se ne prikupi najniži utvrđeni iznos,

b) prava iz udjela fonda,

7) najniži iznos ulaganja u fond, način upisa te način otkupa udjela,

8) način i vrijeme obračuna vrijednosti imovine fonda,

9) vrijeme, metod i učestalost obračunavanja cijene za prodaju novih udjela ili otkup postojećih te način objavljivanja tih cijena, okolnosti u kojima može doći do obustavljanja emisije ili otkupa, opis iznosa i učestalosti plaćanja dozvoljenih naknada i troškova emisije i otkupa udjela,

10) godišnje naknade i troškovi upravljanja i poslovanja koji mogu teretiti fond i opis njihova uticaja na buduće prinose investitora,

11) informacije o načinu obračuna i načinu i učestalosti podjele udjela u dobiti vlasnicima udjela,

12) kratki podaci o poreskim propisima koji se primjenjuju na fond, ako su od značaja za vlasnika udjela,

13) trajanje poslovne godine,

14) datum izdavanja statuta.

b) Podaci o društvu za upravljanje:

1) firma, pravni oblik, sjedište društva za upravljanje i mjesto uprave, ako ono nije isto kao sjedište, broj dozvole Komisije, kao i datum osnivanja i upisa u sudski registar,

2) imena i povezanost članova upravnog odbora i njihove kratke biografije,

3) iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje te imena članova društva za upravljanje, pravni oblik i naznaku udjela članova u osnovnom kapitalu,

4) firma, pravni oblik, datum osnivanja i upisa u sudski registar, kao i ulogu društava koja djeluju kao savjetnik za ulaganje fonda, te ime predsjednika uprave ili drugih odgovornih lica tih društava.

v) Podaci o banci depozitaru:

1) firma, pravni oblik, sjedište i mjesto uprave banke depozitara, te podaci i broj odobrenja nadležne institucije za obavljanje poslova banke depozitara, ako društvo za upravljanje izabere banku depozitara.

g) Opis položaja i ovlašćenja povjereničkog odbora fonda.

8. Promovisanje investicionih fondova rizičnog kapitala sa privatnom ponudom

Član 221

(1) Društvo za upravljanje ne može voditi javnu promotivnu kampanju investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom kojim upravlja.

(2) Javnim vođenjem promocije ne smatra se isticanje u javnosti prezentacionih materijala u kojima se uz navođenje firme i djelatnosti društva za upravljanje, potencijalne kvalifikovane investitore u investicione fondove rizičnog kapitala upućuje na društvo za upravljanje investicionim fondom rizičnog kapitala sa privatnom ponudom.

Član 222

Svi prezentacioni podaci o investicionim fondovima rizičnog kapitala sa privatnom ponudom i društvima koja njima upravljaju moraju da budu cjeloviti, jasni, istiniti, tačni i ne smiju dovoditi u zabludu, naročito u pogledu povezanih rizika i naknada, a moraju ih odobriti članovi uprave društva za upravljanje.

Član 223

(1) Izvještaj o rezultatima poslovanja investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom mora:

a) sadržavati najnovije podatke dostupne u trenutku izrade rezultata poslovanja,

b) biti sastavljen na dosljednom osnovu u odnosu na periode, uz obuhvatanje ili isključivanje određenih faktora koji utiču na takve rezultate (npr. osnovica za cijenu, troškove, porez, dividende i sl.).

(2) Komisija će propisati obavezni sadržaj i metode izrade rezultata poslovanja investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom.

XII – NADZOR NAD POSLOVANjEM DRUŠTAVA ZA UPRAVLjANjE I INVESTICIONIH FONDOVA

Član 224

(1) Nadzor nad poslovanjem društava za upravljanje i investicionih fondova vrši Komisija.

(2) Komisija je ovlašćena da vrši neposredni i posredni nadzor nad poslovanjem društava za upravljanje i investicionih fondova, pri čemu je, u slučaju neposrednog nadzora, dužna obavijestiti društvo za upravljanje najmanje tri dana prije početka vršenja nadzora.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, Komisija može odlučiti da se neposredni nadzor vrši bez obavještavanja nadziranog lica, ukoliko procijeni da bi njegovim obavještavanjem bila ugrožena svrha neposrednog nadzora i u tom slučaju se obavještenje o neposrednom nadzoru uručuje nadziranom licu neposredno prije početka nadzora.

(4) Nadzor iz stava 1. vrši ovlašćeno lice Komisije:

a) uvidom i analizom u finansijske i druge izvještaje, poslovnu dokumentaciju, te ostale podatke i evidencije koje je društvo za upravljanje ili drugo lice obavezno voditi ili dostavljati Komisiji, na način i u rokovima u skladu sa odredbama ovog i drugih zakona i propisima Komisije i

b) uzimanjem izjava i izjašnjenja odgovornih lica i zaposlenih u društvu za upravljanje ili drugom licu.

(5) Komisija može ovlastiti društvo za reviziju ili drugo stručno osposobljeno lice za sprovođenje pojedinih naloga u vezi sa nadzorom i u tom slučaju ovlašćena lica imaju jednake nadležnosti i dužnosti kao ovlašćeno lice Komisije.

(6) U cilju vršenja nadzora nad poslovanjem društva za upravljanje i investicionih fondova, Komisija vrši nadzor i nad:

a) licem koje je povezano lice sa društvom za upravljanje,

b) licem koje je povezano lice sa investicionim fondom kojim društvo upravlja,

v) licem na koje je društvo za upravljanje prenijelo dio svojih poslova i

g) licima koja imaju dozvolu za trgovanje akcijama ili udjelima investicionih fondova određenih u članu 186. ovog zakona.

(7) Ukoliko je za nadzor nad licima iz stava 6. ovog člana nadležan drugi organ, Komisija u saradnji sa tim organom vrši analizu finansijskih izvještaja i poslovne dokumentacije.

(8) Nadzirana lica dužna su da ovlašćenim licima Komisije:

a) omoguće pristup u poslovne prostorije, te obezbijede odgovarajuće prostorije i radnike,

b) daju na uvid i dostave traženu dokumentaciju i isprave, u bilo kom obliku, ili da im izdaju kopije tih dokumenata,

v) omoguće pristup i uvid u elektronska i druga sredstva komunikacije instalirana kod nadziranog lica,

g) daju izjave i izjašnjenja i

d) obezbijede druge uslove potrebne za vršenje nadzora.

(9) Za obavljanje nadzora iz ovog člana, društvo za upravljanje i investicioni fond plaćaju Komisiji naknadu za nadzor, čiju visinu, način obračuna i plaćanja propisuje Komisija svojom tarifom.

(10) Komisija donosi akt kojim propisuje postupak nadzora u skladu sa ovim zakonom.

Član 225

U nadzoru nad poslovanjem društava za upravljanje, Komisija donosi rješenje kojim društvu za upravljanje može izreći sljedeće nadzorne mjere:

a) preporuke i upozorenja,

b) naložiti otklanjenje nezakonitosti i nepravilnosti,

v) odrediti dodatne mjere,

g) izreći opomenu,

d) izreći javnu opomenu,

đ) privremeno zabraniti obavljanje poslova i

e) oduzeti dozvolu za poslovanje.

Član 226

(1) Društvo za upravljanje dužno je redovno izvještavati Komisiju o:

a) promjenama podataka o društvu za upravljanje koji se upisuju u sudski registar,

b) sjednicama i odlukama upravnog odbora društva za upravljanje,

v) sazivanju skupštine društva i svim odlukama usvojenim na sjednici skupštine,

g) razrješenju i imenovanju izvršnih direktora i članova upravnog odbora,

d) sticanju, odnosno prodaji akcija i članskih udjela u pravnim licima od strane društva za upravljanje, članova organa i zaposlenih u društvu, te od strane članova nadzornog odbora zatvorenog investicionog fonda, kao i o drugim promjenama s obzirom na ta ulaganja,

đ) prenosu obavljanja pojedinih poslova i

e) drugim činjenicama i okolnostima koje se odnose na društvo za upravljanje.

(2) Upravni odbor društva za upravljanje bez odgađanja obavještava Komisiju i o sljedećim događajima:

a) ugroženoj likvidnosti ili adekvatnosti kapitala društva za upravljanje,

b) nastupanju razloga za prestanak važenja ili oduzimanje dozvole za poslovanje,

v) obimnijem obnavljanju informacionog sistema društva za upravljanje i

g) poslovnim rezultatima i drugim događajima koji mogu značajno uticati na poslovanje društva za upravljanje.

(3) Društvo za upravljanje izvještava Komisiju u vezi sa vrstom i sadržajem ulaganja i poslovnim rezultatima i drugim podacima o poslovanju svakog investicionog fonda kojim upravlja, na način i u rokovima koji propiše Komisija.

(4) Društvo za upravljanje obavještava Komisiju u vezi sa svakim otvorenim investicionim fondom kojim upravlja i o:

a) vrijednosti udjela i

b) broju udjela u opticaju.

(5) Društvo za upravljanje izvještava Komisiju u vezi sa svakim zatvorenim investicionim fondom kojim upravlja i o:

a) promjeni podataka koji se upisuju u sudski registar,

b) sazivanju skupštine i svim odlukama usvojenim na sjednici skupštine,

v) sjednicama i odlukama nadzornog odbora zatvorenog investicionog fonda i

g) smanjenju osnovnog kapitala zatvorenog investicionog fonda.

(6) Komisija donosi akt kojim propisuje sadržaj, način i rokove izvještavanja i objavljivanja izvještaja iz ovog člana.

Član 227

(1) Ako u vršenju nadzora nad poslovanjem društava za upravljanje i investicionih fondova utvrdi neefikasnost ili nedosljednost u poslovanju, a koje nema značaj kršenja propisa, Komisija društvu za upravljanje izdaje preporuku za poboljšanje poslovanja.

(2) Ako u vršenju nadzora nad poslovanjem društava za upravljanje i investicionih fondova utvrdi kršenje propisa, koje po svom značaju i obimu nema značajne štetne posljedice, Komisija društvu za upravljanje izriče upozorenje u kojem mu ukazuje na kršenje propisa i propisuje rok za njihovo dobrovoljno otklanjanje.

Član 228

(1) Komisija rješenjem nalaže društvu za upravljanje da otkloni nezakonitosti i nepravilnosti utvrđene u postupku nadzora ako:

a) ne postupi u skladu sa upozorenjem iz člana 227. stav 2. ovog zakona i

b) nad poslovanjem društava za upravljanje i investicionih fondova utvrdi kršenje propisa koje po svom značaju i obimu ima značajne štetne posljedice.

(2) Rješenjem kojim se nalaže otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti Komisija određuje rok za njihovo otklanjanje i dostavljanje izvještaja Komisiji o preduzetim mjerama sa odgovarajućim dokazima da su nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene.

(3) Pored izvještaja o preduzetim mjerama iz stava 2. ovog člana, Komisija može naložiti društvu za upravljanje i dostavljanje izvještaja revizora o otklanjanju utvrđenih nedostataka i nepravilnosti.

Član 228a

Komisija može da odredi dodatnu mjeru kojom se nalaže nadležnom organu društva za upravljanje da razriješi člana upravnog odbora, odnosno izvršnog direktora društva za upravljanje i imenuje druga lica ako društvo za upravljanje:

a) nije postupilo u skladu sa rješenjem o otklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti ili

b) učestalo krši dužnosti blagovremenog i pravilnog izvještavanja ili obavještavanja Komisije ili ako na drugi način ometa vršenje nadzora.

Član 228b

(1) Komisija određuje društvu za upravljanje dodatne mjere za sprovođenje pravila bonitetnog poslovanja ako društvo za upravljanje:

a) nije uspostavilo pouzdan sistem upravljanja rizicima,

b) ne zadovoljava minimalne uslove kapitala iz člana 22. ovog zakona,

v) pri svom poslovanju prekoračuje ograničenja ulaganja, dozvoljene izloženosti ili druga ograničenja utvrđena ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega i

g) ne postupa u skladu sa rješenjem o otklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti.

(2) Komisija može za sprovođenje bonitetnog poslovanja odrediti sljedeće dodatne mjere:

a) naložiti upravnom odboru društva za upravljanje da usvoji plan mjera za obezbjeđenje minimalnog kapitala društva za upravljanje iz člana 22. ovog zakona;

b) naložiti upravnom odboru društva za upravljanje da sazove skupštinu društva za upravljanje, te predložiti usvajanje odgovarajućih odluka:

1) odluku o povećanju osnovnog kapitala društva za upravljanje novim ulozima,

2) odluku o povećanju osnovnog kapitala društva za upravljanje iz sredstava društva,

3) odluku o pokriću gubitka;

v) naložiti upravnom odboru društva za upravljanje da razriješi izvršnog direktora, odnosno izvršne direktore i imenuje druga lica;

g) zabraniti društvu za upravljanje:

1) obavljanje pojedinih poslova i aktivnosti u vezi sa poslovima upravljanja investicionim fondovima,

2) zaključivanje poslova sa pojedinim akcionarima, izvršnim direktorima, članovima upravnog odbora i društvima koji su sa društvom za upravljanje u odnosu bliske povezanosti;

d) naložiti upravnom odboru društva za upravljanje da usvoji i sprovede mjere za poboljšanje sistema upravljanja rizicima;

đ) naložiti društvu za upravljanje da u daljem poslovanju smanji rizike značajne za njegovo poslovanje i

e) naložiti društvu za upravljanje druge mjere, potrebne za sprovođenje pravila bonitetnog poslovanja.

(3) Na dodatne mjere za sprovođenje pravila o upravljanju rizicima shodno se primjenjuju odredbe člana 228. ovog zakona.

Član 228v

(1) Komisija društvu za upravljanje može izreći opomenu ako u određenom roku ne otkloni nezakonitosti i nepravilnosti u skladu sa nalogom Komisije iz člana 228. stav 2. ovog zakona.

(2) Komisija društvu za upravljanje može izreći javnu opomenu ako u određenom roku ne postupi u skladu sa nalogom Komisije iz člana 228a. ovog zakona, a nisu nastupile štetne posljedice.

Član 228g

(1) Komisija može rješenjem društvu za upravljanje privremeno zabraniti obavljanje poslova upravljanja investicionim fondovima u periodu od najmanje tri mjeseca, a najduže do godinu dana, ako društvo za upravljanje:

a) nije organizovalo poslovanje ili ne vodi redovno svoje poslovne knjige ili poslovne knjige investicionih fondova kojim upravlja, te druge administrativne i poslovne evidencije na način koji omogućava da se u svako doba može provjeriti da li društvo za upravljanje posluje u skladu sa pravilima o upravljanju rizicima, odnosno da li društvo za upravljanje poslove upravljanja investicionim fondovima obavlja u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima,

b) nije postupilo u skladu sa nalogom za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti ili po nalogu za sprovođenje dodatnih mjera,

v) sprečava vršenje nadzora nad njegovim poslovanjem,

g) krši pravila o ulaganjima investicionog fonda kojim upravlja, odnosno pravila upravljanja imovinom investicionog fonda, zbog čega je investicionom fondu nastala ili bi mogla nastati veća šteta,

d) krši odredbe o obavještavanju javnosti i investitora zbog čega je akcionarima zatvorenih investicionih fondova i vlasnicima udjela otvorenih investicionih fondova nastala ili je mogla nastati veća šteta,

đ) prenese na drugo lice obavljanje pojedinih poslova u vezi sa upravljanjem investicionim fondom u suprotnosti sa članom 24. ovog zakona.

(2) Komisija može u slučaju iz stava 1. t. b) do đ) ovog člana privremeno zabraniti obavljanje poslova upravljanja samo određenim investicionim fondovima, ako povrede proizlaze iz upravljanja tim investicionim fondovima.

(3) Rješenje kojim se privremeno zabranjuje obavljanje poslova upravljanja investicionim fondovima dostavlja se i depozitaru.

(4) Od prijema rješenja o privremenoj zabrani obavljanja poslova upravljanja investicionim fondovima do prestanka zabrane, depozitar je obavezan obavljati one poslove upravljanja investicionim fondovima koje nije moguće odložiti.

(5) Poslovima upravljanja investicionim fondovima koje nije moguće odložiti u smislu stava 4. ovog člana smatraju se:

a) poslovi zbog kojih bi, ako ih depozitar ne obavi, na imovini fonda nastala šteta i

b) administrativni poslovi povezani sa poslovanjem fonda iz člana 23. stav 2. tačka v) ovog zakona.

(6) Od prijema rješenja o privremenoj zabrani obavljanja poslova upravljanja investicionim fondovima depozitar je obavezan, u ime i za račun otvorenog fonda, obustaviti plaćanje i otkup udjela otvorenog fonda, pri čemu, u vezi sa obavještavanjem investitora i izvještavanjem Komisije, shodno primjenjuje pravilnik Komisije iz člana 167. ovog zakona.

(7) Od prijema rješenja o privremenoj zabrani obavljanja poslova upravljanja investicionim fondovima do prestanka zabrane depozitar ima pravo na proviziju i ostale naknade koje u skladu sa pravilima upravljanja, odnosno statutom investicionog fonda pripadaju društvu za upravljanje.

(8) Od donošenja rješenja o privremenoj zabrani obavljanja poslova upravljanja investicionim fondovima do prestanka te zabrane Komisija na svojoj internet stranici objavljuje dispozitiv rješenja o privremenoj zabrani obavljanja poslova upravljanja investicionim fondovima.

Član 228d

(1) Komisija oduzima društvu za upravljanje dozvolu za poslovanje ako:

a) je dozvola dobijena na osnovu neistinitih i netačnih podataka,

b) društvo za upravljanje prestane da ispunjava uslove propisane za dobijanje dozvole za poslovanje,

v) je pravosnažnom sudskom odlukom zabranjeno obavljanje djelatnosti,

g) društvo za upravljanje sprečava sprovođenje nadzora nad njegovim poslovanjem,

d) krši dužnost zaštite tajnosti podataka ili zabranu korišćenja povlašćenih informacija,

đ) krši zabranu trgovanja na osnovu povlašćenih informacija ili zabranu tržišne manipulacije, u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište hartija od vrijednosti,

e) društvo za upravljanje nije, u određenom roku, izvršilo nalog o otklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti,

ž) društvo za upravljanje, u određenom roku, nije sprovelo dodatne mjere i

z) društvo za upravljanje ne postupa po rješenju o privremenoj zabrani obavljanja poslova.

(2) Pored slučajeva navedenih u stavu 1. ovog člana, Komisija može oduzeti dozvolu društvu za upravljanje ako društvo, i nakon rješenja Komisije o otklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti ili rješenja o preduzimanju dodatnih ili drugih mjera, i dalje:

a) ne ispunjava uslove u odnosu na adekvatnost kapitala, odnosno druge uslove za poslovanje u skladu sa pravilima o upravljanju rizicima,

b) je Komisija odredila dodatnu mjeru iz člana 228a. ovog zakona, a nadležni organ društva za upravljanje u roku određenom za ispunjenje dodatne mjere nije razriješio člana upravnog odbora, odnosno izvršnog direktora i imenovao novog, odnosno ako ni novoimenovani članovi upravnog odbora u roku od dva mjeseca od imenovanja nisu završili otklanjanje nepravilnosti koje su bile razlog za dodatne mjere iz člana 228a. ovog zakona,

v) krši odredbe o privremenoj zabrani obavljanja poslova iz člana 228g. ovog zakona,

g) postoje razlozi za oduzimanje dozvole za sticanje kvalifikovanog učešća licu koje je direktno ili indirektno kontrolno lice društva za upravljanje u smislu zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava,

d) krši pravila o ulaganjima, odnosno o upravljanju imovinom investicionog fonda zbog čega je investicionom fondu nastala ili je mogla nastati veća šteta,

đ) učestalo krši pravila o ulaganjima, odnosno o upravljanju imovinom investicionog fonda i

e) ne ispunjava tehničke, organizacione, kadrovske ili druge uslove za obavljanje poslova upravljanja investicionim fondovima.

(3) Komisija može u slučaju iz stava 1. t. a) i g) i stava 2. t. d) do e) ovog člana oduzeti dozvolu društvu za upravljanje za obavljanje poslova upravljanja samo određenih vrsta investicionih fondova, ako kršenja proizlaze iz upravljanja tim vrstama fondova.

(4) Dispozitiv rješenja o oduzimanju dozvole za obavljanje poslova upravljanja investicionim fondovima Komisija objavljuje na svojoj internet stranici.

Član 228đ

(1) Komisija može odlučiti da se doneseno rješenje o oduzimanju dozvole neće izvršiti pod uslovom da društvo za upravljanje u periodu koji odredi Komisija, a koji ne može biti kraći od jedne ni duži od pet godina od dana donošenja rješenja o oduzimanju dozvole, ne počini neku radnju zbog koje bi mu bilo moguće oduzeti dozvolu ili izreći javnu opomenu.

(2) Pored uslova iz stava 1. ovog člana, Komisija može odrediti i da se doneseno rješenje o oduzimanju dozvole neće izvršiti ako društvo za upravljanje u određenom roku otkloni nepravilnosti zbog kojih je bila izrečena mjera oduzimanja dozvole, odnosno ako društvo za upravljanje investicionom fondu nadoknadi štetu iz člana 228d. stav 2. tačka d) ovog zakona.

(3) U slučaju da utvrdi da je društvo za upravljanje u periodu iz stava 1. ovog člana počinilo neku radnju zbog koje bi mu bilo moguće oduzeti dozvolu ili izreći javnu opomenu ili nije ispunilo dodatne uslove iz stava 2. ovog člana, Komisija će opozvati svoje rješenje da se oduzimanje dozvole ne izvrši i dozvola će se oduzeti.

Član 228e

Odredbe poglavlja XII ovog zakona shodno se primjenjuju i na nadzor nad depozitarima investicionih fondova.

XIII – KAZNENE ODREDBE

1. Krivična djela

1.1. Neovlašćeno osnivanje i upravljanje investicionim fondovima

Član 229

(1) Ko se neovlašćeno bavi osnivanjem i upravljanjem investicionim fondovima kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana počinilac pribavio znatnu imovinsku korist, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.

1.2. Neovlašćena ponuda investicionih fondova

Član 230

(1) Ko se neovlašćeno bavi ponudom investicionih fondova trećim licima na teritoriji Republike Srpske kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana počinilac pribavio znatnu imovinsku korist, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.

1.3. Neovlašćena prodaja udjela ili akcija investicionih fondova

Član 231

(1) Ko se neovlašćeno bavi poslovima zastupanja u prodaji udjela ili akcija investicionih fondova trećim licima na teritoriji Republike Srpske kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana počinilac pribavio znatnu imovinsku korist, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

2. Prekršaji

2.1. Prekršaji društva za upravljanje

Član 232

(1) Novčanom kaznom u iznosu 10.000 KM do 50.000 KM kazniće se za prekršaj društvo za upravljanje ako:

a) vrši statusne promjene, a da za to nije dobilo dozvolu Komisije (član 18. stav 3),

b) stekne udio ili druga prava u društvu lica ili drugom pravnom licu na osnovu kojih bi neograničeno odgovaralo za obaveze tog pravnog lica (član 20. stav 3),

v) počne obavljati djelatnosti u vezi sa upravljanjem investicionim fondovima bez dozvole ili prije dobijanja dozvole Komisije (čl. 28. i 29),

g) ne poštuje proceduru i dužnosti koje se odnose na poslovanje (član 30),

d) ne obavijesti Komisiju o otvaranju poslovnice u državi članici (član 33. stav 1),

đ) ne obavijesti Komisiju o neposrednom obavljanju poslova u državi članici (član 34. stav 1),

e) bez dozvole Komisije počne putem poslovnice obavljati poslove izvan država članica (član 36. st. 1. i 2),

ž) obavlja zabranjene djelatnosti i poslove (član 47. stav 2),

z) za račun investicionog fonda zaključuje poslove kupovine i prodaje, odnosno druge poslove suprotno propisanim odredbama (član 47a. stav 1),

i) obračunava troškove naknade u vezi sa osnivanjem zatvorenog investicionog fonda koji nisu propisani (član 65),

j) iz imovine zatvorenog investicionog fonda plaća troškove koji nisu propisani (član 66. stav 1),

k) pokazatelj ukupnih troškova fonda prelazi propisane vrijednosti (član 68),

l) ulaže u imovinu izvan određenih okvira (član 78),

lj) ne poštuje ograničenja ulaganja (član 79), a ne radi se o slučaju iz čl. 81. i 84. ovog zakona,

m) ne uskladi prekoračenja ulaganja određena članom 79. u propisanom roku (čl. 82, 83. i 84),

n) naplaćuje naknade suprotno propisanim odredbama (član 94),

nj) naplaćuje naknade vlasnicima udjela u otvorenom investicionom fondu suprotno propisanim odredbama (član 95),

o) ukupni iznos svih troškova prelazi određene okvire (član 98),

p) ulaže u imovinu izvan određenih okvira (član 100),

r) ne poštuje određena ograničenja ulaganja (član 101),

s) nudi akcije ili udjele u investicionom fondu prije nego što Komisija odobri prospekt fonda (član 105),

t) počne sa promotivnim aktivnostima bez odobrenja Komisije (član 115),

ć) pri davanju promotivnih informacija o investicionim fondovima sa javnom ponudom i društvima koja njima upravljaju postupi suprotno propisanim odredbama (član 118),

u) izvještaj o rezultatima poslovanja investicionog fonda sa javnom ponudom sačini suprotno propisanim odredbama (član 119),

f) sadržaj, rokovi, izdavanje i promjena promotivnih informacija o investicionim fondovima sa javnom ponudom nisu usklađeni sa propisima Komisije (član 120),

h) nudi udjele licima koja nisu kvalifikovani investitori (član 127. stav 2),

c) naplati naknadu investitoru suprotno propisanim odredbama (član 132),

č) ulaže u imovinu izvan određenih okvira (član 136),

dž) ne poštuje propisana ograničenja ulaganja (član 137), a ne radi se o slučaju iz člana 138. ovog zakona,

š) ne podnese prospekt na odobrenje (član 142),

aa) ne podnese izmjene prospekta na odobrenje (član 143),

ab) ne ispunjava utvrđivanje vrijednosti imovine na propisani način i u propisanim rokovima (član 150),

av) vrši otkup udjela suprotno propisanim odredbama (član 159),

ag) osim ulazne i izlazne naknade naplati i druge naknade (član 162),

ad) ulaznu i izlaznu naknadu naplati suprotno propisanim odredbama (član 163),

ađ) postupi suprotno odredbama kojima se regulišu privremeno i djelimično obustavljanje otkupa i prodaje udjela (član 165),

ae) za vrijeme trajanja obustavljanja prodaje i otkupa udjela ne postupa na propisani način (član 166),

až) ne ispunjava obaveze obavještavanja i izvještavanja prema akcionarima i vlasnicima udjela investicionih fondova (član 169),

az) ne objavljuje neto vrijednost imovine po akciji i cijenu akcije i udjela u fondovima sa javnom ponudom na propisani način (član 170),

ai) ne obavijesti vlasnika udjela o cijeni na njegov zahtjev (član 171. stav 2),

aj) ne dostavi izvještaje akcionarima i investitorima (član 172),

ak) ne dostavi dodatne informacije u skladu sa propisanim odredbama (član 173),

al) ne dostavi izvještaje u skladu sa propisanim odredbama (član 174),

alj) izvještaji ne sadrže podatke u skladu sa propisanim odredbama (član 175),

am) ne informiše akcionare fonda i depozitara u skladu sa propisanim odredbama (član 180),

an) prodaje akcije ili udjele u investicionim fondovima sa privatnom ponudom suprotno propisanim odredbama (član 192),

anj) naplaćuje naknade suprotno propisanim odredbama (član 209),

ao) ulaže u imovinu izvan određenih okvira (član 212),

ap) ne poštuje ograničenja ulaganja i zaduživanja (član 213),

ar) nudi udjele u fondovima rizičnog kapitala prije nego što Komisija odobri prospekt fonda (član 217. stav 2),

as) vodi javno promovisanje investicionog fonda rizičnog kapitala sa privatnom ponudom kojim upravlja (član 221),

at) izvještaj o rezultatima poslovanja investicionog fonda rizičnog kapitala ne sadrži podatke u skladu sa propisanim odredbama (član 223),

ać) ne podnosi izvještaje i ne obavještava Komisiju u skladu sa propisanim odredbama (član 226) i

au) ne informiše akcionare u skladu sa propisanim odredbama (član 243d).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 5.000 KM.

Član 232a

(1) Novčanom kaznom u iznosu 5.000 KM do 25.000 KM kazniće se za prekršaj društvo za upravljanje ako:

a) ne obavještava Komisiju o licima koja posjeduju kvalifikovano učešće (član 22b. stav 5),

b) poslove iz člana 23. prenese na treće lice suprotno propisanim odredbama (član 24),

v) izvršni direktori društva ne postupaju u skladu sa propisanim odredbama (član 27v),

g) ne utvrdi i ne poštuje pravila za ostvarivanje prava glasa po hartijama od vrijednosti iz portfelja fonda (član 31b),

d) ne sprovodi postupke o rješavanju prigovora investitora i ne učini dostupnim javnosti i nadzornim organima investicionog fonda informacije o rješavanju prigovora (član 31v),

đ) prenos upravljanja investicionog fonda ne vrši u skladu sa propisanim odredbama (član 45),

e) ne organizuje efikasan sistem upravljanja likvidnošću u skladu sa propisanim odredbama (član 159a),

ž) ne plati Komisiji naknadu za nadzor (član 224. stav 9).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 2.500 KM.

Član 232b

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj društvo za upravljanje ako ne obavijesti depozitara o licima povezanim s društvom (član 47a. stav 3).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 2.500 KM.

Član 232v

Novčanom kaznom u iznosu 1.000 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj:

a) član upravnog odbora društva ako ne obavještava Komisiju (član 27b. stav 3),

b) izvršni direktor društva za upravljanje ako ne obavještava Komisiju i upravni odbor društva za upravljanje (član 27e. stav 2).

2.2. Prekršaji banke depozitara

Član 233

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 25.000 KM kazniće se za prekršaj banka depozitar ako:

a) ne postupa sa imovinom investicionih fondova u skladu sa propisanim odredbama (član 51),

b) ne obavlja poslove u skladu sa propisanim odredbama (član 53. stav 1),

v) ne obavijesti Komisiju o prestanku obavljanja poslova (član 57),

g) ne obavijesti Komisiji u skladu sa propisanim odredbama (član 58),

d) u slučaju raskida ugovora ne postupi u skladu sa propisanim odredbama (član 59).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 2.500 KM.

Član 233a

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj banka depozitar ako društvo za upravljanje ne obavijesti o licima povezanim s depozitarom (član 47a. stav 2).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 2.500 KM.

2.3. Prekršaji pravnih lica koji prodaju akcije ili udjele u investicionim fondovima sa javnom ponudom

Član 234

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 15.000,00 KM kazniće se za prekršaj pravno lice koje je u ime društva za upravljanje ovlašćeno da vrši prodaju akcija ili udjela sa javnom ponudom ako ne postupa u skladu sa članom 189. ovog zakona.

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 2.500,00 KM.

2.4. Prekršaj revizora

Član 235

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 15.000,00 KM kazniće se za prekršaj revizor investicionog fonda ako ne obavlja reviziju poslovanja u skladu sa članom 151. stav 3. ovog zakona.

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 2.500,00 KM.

Član 235a

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj nezavisni revizor društva za upravljanje, odnosno investicionog fonda ako ne obavještava Komisiju (član 31a. st. 1. do 4).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 2.500 KM.

2.5. Prekršaj člana Nadzornog odbora zatvorenog investicionog fonda

Član 236

Novčanom kaznom u iznosu od 2.500,00 do 5.000,00 KM kazniće se za prekršaj član nadzornog odbora ako ne preduzme radnje u skladu sa članom 74. ovog zakona.

2.6. Prekršaji lica koja su stekla kvalifikovano učešće

Član 237

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 10.000 KM kazniće se za prekršaj pravno ili fizičko lice koje je steklo kvalifikovano učešće u društvu za upravljanje ako:

a) u roku koji je odredila Komisija ne proda akcije, odnosno udjele društva za upravljanje za koje Komisija nije dala dozvolu za sticanje (član 22a. stav 7),

b) u roku koji je odredila Komisija ne proda akcije, odnosno udjele društva za upravljanje za koje Komisija oduzela dozvolu za sticanje (član 22b. stav 8).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 5.000 KM.

2.7. Zastarjelost

Član 238

(1) Prekršajni postupak za prekršaje predviđene ovim zakonom ne može se pokrenuti ni voditi ako je od dana kada je prekršaj počinjen protekao rok od tri godine.

(2) Zastarjelost se prekida svakom radnjom nadležnog organa za postupak, preduzetom radi gonjenja učinioca prekršaja.

(3) Svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo da teče, ali bez obzira na prekide, zastarjelost u svakom slučaju nastaje kada protekne šest godina od dana kada je prekršaj izvršen.

(4) Prekršaji iz čl. 232. do 237. ovog zakona su finansijski prekršaji.

3. Mjere bezbjednosti

Član 239

Društvu za upravljanje koje je počinilo prekršaj iz člana 232. ovog zakona može se u prekršajnom postupku izreći mjera bezbjednosti zabrane obavljanja djelatnosti osnivanja i upravljanja investicionim fondovima u trajanju do šest mjeseci.

Član 240

Odgovornom licu društva za upravljanje koje je počinilo prekršaj iz člana 232. ovog zakona može se u prekršajnom postupku izreći mjera zabrane obavljanja poslova odgovornog lica društva za upravljanje investicionim fondovima u trajanju do šest mjeseci.

Član 241

Banci depozitaru koja je počinila prekršaj iz člana 233. ovog zakona može se u prekršajnom postupku izreći mjera zabrane obavljanja poslova banke depozitara za investicione fondove u trajanju do šest mjeseci.

XIV – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 242

(1) Preduzeća osnovana do dana stupanja na snagu ovog zakona, koja u nazivu djelatnosti ili u firmi imaju riječ: “fond”, izvedenice riječi: “fond” ili druge riječi utvrđene članom 21. ovog zakona ili potpadaju pod pojam investicionog fonda prema značenju pojma iz člana 3. ovog zakona, dužna su da usklade svoje organizovanje, akte i poslovanje s odredbama ovog zakona koje se odnose na oblik, organizaciju, visinu osnovnog kapitala i djelatnosti, te način zastupanja i upravljanja investicionim fondovima.

(2) Preduzeća iz stava 1. ovog člana dužna su Komisiji podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za nastavak poslovanja, i to najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona ili u istom roku prijaviti brisanje ili promjenu firme ili njenog dijela riječi: “fond”, izvedenice riječi: “fond”, djelatnosti upravljanja investicionim fondovima, odnosno drugih suprotnosti s članom 21. ovog zakona i o tome izvijestiti Komisiju.

Član 243

Odredbe člana 15. stav 1. tačka b), čl. 33. do 35, čl. 37. do 43, člana 47. stav 1. tačka m) podt. 3) i 5), člana 91. stav 1. tačka e), člana 104. stav 2. tačka b) podtačka 6), člana 112. stav 1. tačka b) podtačka 6), člana 114. tačka b) ovog zakona počeće se primjenjivati od dana prijema Bosne i Hercegovine u članstvo Evropske unije.

Član 243a

(1) Društva za upravljanje dužna su da usklade svoje poslovanje sa odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

(2) Društvo za upravljanje dužno je da u roku iz stava 1. ovog člana dostavi Komisiji izvještaj o usklađivanju i priloži dokaze o usklađivanju.

(3) Ako društvo za upravljanje postupi suprotno st. 1. i 2. ovog člana, Komisija može da privremeno zabrani obavljanje poslova upravljanja investicionim fondovima, odnosno da oduzme dozvolu za obavljanje poslova upravljanja investicionim fondovima.

Član 243b

Lica koja su do dana stupanja na snagu ovog zakona dobila saglasnost za obavljanje funkcije člana upravnog odbora ili izvršnog direktora društva za upravljanje smatra se da imaju dozvolu za obavljanje funkcije člana upravnog odbora, odnosno izvršnog direktora u skladu sa ovim zakonom.

Član 243v

(1) Društvo za upravljanje dužno je da u roku od petnaest dana od dana stupanja na snagu ovog zakona dostavi Komisiji obavještenje o licima koja imaju kvalifikovano učešće u društvu i visini njihovih udjela.

(2) Uz obavještenje iz stava 1. ovog člana dostavlja se izvod iz sudskog registra, ako je društvo organizovano kao društvo sa ograničenom odgovornošću, odnosno izvještaj iz knjige akcionara, ako je organizovano kao akcionarsko društvo.

Član 243g

Društva za upravljanje dužna su da u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu akta Komisije kojim se uređuju postupak i uslovi za izdavanje dozvole za člana nadzornog odbora fonda dostave Komisiji zahtjev za izdavanje dozvole za vršenje funkcije članova nadzornog odbora zatvorenih investicionih fondova kojim upravljaju sa odgovarajućim dokazima iz kojih se može utvrditi da članovi nadzornog odbora ispunjavaju uslove iz člana 69. st. 4. i 5. ovog zakona.

Član 243d

(1) Društvo za upravljanje koje na dan stupanja na snagu ovog zakona upravlja zatvorenim investicionim fondom, koji je osnovan u skladu sa Zakonom o privatizacionim investicionim fondovima i društvima za upravljanje privatizacionim fondovima (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 24/98, 63/02 i 67/05) i organizovan u zatvoreni investicioni fond u skladu sa Zakonom o investicionim fondovima (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 92/06), dužno je da najkasnije u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona taj zatvoreni investicioni fond preoblikuje u otvoreni investicioni fond.

(2) Plan aktivnosti usklađivanja ulaganja i izloženosti prema pojedinim licima i plan preoblikovanja zatvorenog investicionog fonda u otvoreni donosi glavna skupština, a društvo za upravljanje i s njim povezana lica nemaju pravo glasa o ovom pitanju.

(3) Društvo za upravljanje dužno je da dostavi Komisiji na odobrenje akte iz stava 2. ovog člana, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu akta Komisije kojim se propisuje sadržaj plana aktivnosti preoblikovanja.

(4) Društvo za upravljanje dužno je po dobijanju odobrenja iz stava 3. ovog člana izvršiti promjenu u nazivu fonda na način da se dodaju riječi: “fond u preoblikovanju”.

(5) Društvo za upravljanje dužno je da kvartalno dostavlja Komisiji izvještaj o sprovođenju plana aktivnosti usklađivanja ulaganja i izloženosti prema pojedinim licima i plana preoblikovanja zatvorenog investicionog fonda u otvoreni, sa prilozima dokaza o usklađenosti.

(6) Društvo za upravljanje dužno je da zahtjev za odobrenje potpunog preoblikovanja iz stava 1. ovog člana podnese Komisiji najkasnije 60 dana prije završetka roka za preoblikovanje.

(7) Uz zahtjev iz stava 6. ovog člana društvo za upravljanje dužno je da priloži izvještaj depozitara o usklađenosti ulaganja i izloženosti prema pojedinim licima, u kojem su detaljno opisane moguće neusklađenosti i mišljenje revizora o usklađenosti ulaganja i izloženosti prema pojedinim licima sa odredbama ovog zakona koje se odnose na otvorene investicione fondove.

(8) Komisija izdaje rješenje kojim odobrava preoblikovanje u otvoreni investicioni fond ako iz izvještaja depozitara iz stava 7. ovog člana i ostalih podataka i dokumenata utvrdi da su ispunjeni uslovi za preoblikovanje.

(9) Ako društvo za upravljanje ne postupi u skladu sa st. 3, 4, 5. i 6. ovog člana, Komisija društvu za upravljanje nalaže otklanjanje nepravilnosti i određuje dodatni rok koji ne može biti duži od 15 dana od dana donošenja rješenja Komisije.

(10) Ako društvo za upravljanje ne postupi u skladu sa nalogom o otklanjanju nepravilnosti iz stava 9. ovog člana, Komisija mu može oduzeti dozvolu za poslovanje.

(11) Ako se ne izvrši potpuno preoblikovanje u roku iz stava 1. ovog člana, depozitar fonda je dužan da odmah pokrene postupak likvidacije zatvorenog investicionog fonda u ime i za račun zatvorenog investicionog fonda.

(12) U slučaju preoblikovanja zatvorenog investicionog fonda iz stava 1. ovog člana, društvo za upravljanje koje njime upravlja dužno je da vlasnicima udjela, koji žele da budu isplaćeni u prvoj godini nakon preoblikovanja, naplati izlaznu naknadu koja povećava sredstva otvorenog fonda u visini od 20%, a u drugoj godini nakon preoblikovanja naplati izlaznu naknadu u visini od 10% vrijednosti pojedinačne isplate.

(13) Obračun izlazne naknade iz stava 12. ovog člana može se izvršiti u novcu, odnosno hartijama od vrijednosti u zavisnosti od načina isplate udjela.

(14) Društvo za upravljanje dužno je da, u roku od 15 dana od dana dobijanja rješenja iz stava 8. ovog člana, uvrsti udjele otvorenih fondova nastalih preoblikovanjem u skladu sa odredbama ovog člana na berzu ili drugo uređeno javno tržište.

(15) Udjeli iz stava 14. ovog člana obavezno su uvršteni na berzu ili drugo uređeno javno tržište najmanje dvije godine.

(16) Na preoblikovanje zatvorenog investicionog fonda iz stava 1. ovog člana u otvoreni investicioni fond na odgovarajući način se primjenjuje član 180b. ovog zakona, ako ovim članom nije drugačije propisano.

(17) Izuzetno od člana 159. stav 5. ovog zakona, društvo za upravljanje će za otvoreni investicioni fond, koji je nastao preoblikovanjem u skladu sa odredbama ovog člana, u prvoj i drugoj godini nakon preoblikovanja vršiti otkupe udjela najmanje jednom godišnje, po cijeni na posljednji dan perioda u kojem je primljen zahtjev za otkup.

(18) Komisija donosi akt kojim propisuje sadržaj plana aktivnosti iz stava 2. ovog člana, rokove i izvještavanje Komisije o sprovođenju plana, te način i rokove obavještavanja akcionara o aktivnostima u procesu preoblikovanja.

Član 243đ

(1) Postojeća i buduća potraživanja zatvorenog investicionog fonda iz člana 243d. ovog zakona, koja su nastala ili mogu nastati po osnovu ulaganja vaučera u privredna društva na području Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH, zahtjeva za isplatu nesaglasnih akcionara, raspodjele stečajne i likvidacione imovine emitenata iz portfelja fonda i druga sporna ulaganja, prenose se nakon transformacije na otvoreni investicioni fond i posebno se evidentiraju i procjenjuju.

(2) Sredstva naplaćena po osnovu potraživanja iz stava 1. ovog člana čine imovinu otvorenog investicionog fonda.

Član 244

(1) Komisija mora u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti propise na osnovu ovog zakona.

(2) U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona Komisija je dužna donijeti pravilnik o sadržaju i načinu vođenja registra fondova te je u daljem roku od šest mjeseci dužna da preduzme i sprovede sve tehničke i druge radnje potrebne u cilju uspostavljanja, otpočinjanja s radom i redovnog vođenja registra fondova.

(3) Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja registra fondova Komisija je dužna objaviti u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Član 244a

Komisija će donijeti akte propisane ovim zakonom i uskladiti postojeće u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 244b

(1) Komisija će uskladiti postojeće podzakonske propise u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Do donošenja propisa iz stava 1. ovog člana primjenjuju se podzakonski propisi koji su važili na dan stupanja na snagu ovog zakona, a koji sa njim nisu u suprotnosti.

Član 244v

Društva za upravljanje dužna su da usklade svoje poslovanje sa odredbama ovog zakona u roku od 90 dana od dana njegovog stupanja na snagu.

Član 245

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Zakon o građevinskom zemljištu Republike Srpske

0

ZAKON O GRAĐEVINSKOM ZEMLJIŠTU REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik RS”, br. 112/2006, 38/2011 – odluka US i 40/2013 – dr. zakon)

Čl. 1 – 43*

(prestali da važe)

Član 44

(1) Stupanjem na snagu ovog zakona, po sili zakona prestaje državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom, a u društveno, odnosno državno vlasništvo je prešlo na osnovu:

a) Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (“Službeni list FNRJ”, broj 52/58),

b) Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u određenim naseljima gradskog karaktera (“Službeni list SRBiH”, broj 24/68), koji se odnosi na opštine Banja Luka, Doboj, Rudo, Višegrad i Zvornik.

(2) Na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom, a u društveno, sada državno vlasništvo prešlo je na osnovu odluke opštine, na kojem je prestalo državno vlasništvo, na osnovu člana 96. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 86/03) utvrdiće se prestanak državnog vlasništva i uspostavljanje ranijeg vlasničko pravnog odnosa.

(3) Prestanak vlasništva iz st. 1. i 2. ovog člana, kao i uspostavljanje ranijeg vlasničko pravnog odnosa, utvrđuje se rješenjem nadležnog organa uprave za imovinsko pravne poslove.

(4) Rješenje iz stava 2. ovog člana može se osporavati žalbom u postupku pred Republičkom upravom za geodetske i imovinskopravne poslove.

(5) Pravosnažno rješenje iz stava 2. ovog člana dostavlja se po službenoj dužnosti organu nadležnom za evidenciju prava na nekretninama na sprovođenje.

Čl. 45 – 51*

(prestali da važe)