Home Blog Page 31

Zakon o gasu Republike Srpske

0

ZAKON O GASU REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik RS”, br. 22/2018)

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

(1) Ovim zakonom uređuju se način organizovanja, regulacija i funkcionisanje sektora prirodnog gasa, uslovi za uredno, kvalitetno i sigurno snabdijevanje kupaca prirodnog gasa, način obavljanja djelatnosti iz sektora prirodnog gasa na teritoriji Republike Srpske.

(2) Cilj ovog zakona je utvrđivanje kriterijuma i procedura koje se primjenjuju za davanje ovlašćenja za obavljanje djelatnosti iz sektora prirodnog gasa, obezbjeđenje zakonskog okvira preduzećima za pružanje javnih usluga za nesmetano snabdijevanje potrošača prirodnim gasom i nadzor nad obavljanjem ovih djelatnosti.

(3) Odredbe ovog zakona primjenjivaće se na tečni naftni gas (TNG), na biogas i gas iz biomase ili druge vrste gasova ukoliko se ti gasovi mogu tehnički i sigurno transportovati kroz sistem prirodnog gasa.

Član 2

(1) U sektoru prirodnog gasa obavljaju se sljedeće djelatnosti: transport, distribucija, skladištenje, snabdijevanje i trgovina prirodnim gasom kao i upravljanje sistemima.

(2) Djelatnosti iz stava 1. ovog člana obavljaju se tako da se obezbijedi sigurno snabdijevanje kupaca, bezbjedno funkcionisanje sistema, planirani razvoj sistema, na način i u skladu sa odredbama ovog zakona.

(3) Djelatnosti iz stava 1. ovog člana obavljaju se na načelima: konkurencije, nediskriminacije, energetske efikasnosti, zaštite životne sredine, transparentnosti i čuvanja poslovne tajne učesnika na tržištu prirodnog gasa.

Član 3

Izrazi koji se upotrebljavaju u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) energetski subjekt za prirodni gas je pravno lice ili preduzetnik koji u sektoru prirodnog gasa obavlja jednu od sljedećih djelatnosti: transport, distribuciju, snabdijevanje, trgovinu ili skladištenje prirodnog gasa, uključujući TPG i upravljanje sistemima, koje je odgovorno za komercijalne, tehničke i/ili zadatke održavanja koji se odnose na te djelatnosti, ali ne uključuje krajnje kupce,

b) transport gasa je transport prirodnog gasa kroz cjevovodni sistem pod visokim pritiskom, osim dijela cjevovoda koji se primarno koristi za distribuciju da bi se isporučio kupcima prirodnog gasa, ali ne uključuje snabdijevanje,

v) operater transportnog sistema je pravno lice ili preduzetnik koji obavlja djelatnost upravljanja transportnim sistemom na teritoriji Republike Srpske, odgovorno je za razvoj i interkonekcije i za osiguranje dugoročne sposobnosti sistema da odgovore potrebama za transportom gasa na teritoriji Republike Srpske,

g) transporter je pravno lice ili preduzetnik koji obavlja djelatnost transporta, koje je odgovorno za rad, održavanje i, u saradnji sa operaterom transportnog sistema, razvoj transportnog sistema na određenom području,

d) distribucija gasa je transport prirodnog gasa kroz lokalne ili regionalne cjevovodne sisteme radi isporuke kupcima, ali ne uključuje snabdijevanje,

đ) operater distributivnog sistema je pravno lice ili preduzetnik koji obavlja djelatnost distribucije, koje je odgovorno za rad, održavanje i, ako je neophodno, razvoj distributivnog sistema na određenom području i eventualnih njenih interkonekcija sa drugim sistemima i za osiguranje dugoročne sposobnosti sistema da odgovori potrebama za distribucijom gasa,

e) snabdijevanje je nabavka, prodaja i trgovina prirodnog gasa i TPG kupcima,

ž) snabdjevač je pravno lice ili preduzetnik koji obavlja djelatnost snabdijevanja,

z) trgovina je kupovina radi dalje prodaje i prodaja prirodnog gasa na slobodnom tržištu energetskim subjektima i kvalifikovanim kupcima,

i) skladište je postrojenje koje se koristi za skladištenje prirodnog gasa, koje je u vlasništvu ili kojim upravlja energetski subjekt, koji uključuje i dio postrojenja za TPG, ali koji ne obuhvata postrojenja koja se koriste za proizvodnju ili koja koriste isključivo operateri transportnih sistema za obavljanje svoje djelatnosti,

j) operater skladišta je pravno lice ili preduzetnik koji obavlja djelatnost skladištenja i koje je odgovorno za rad skladišta,

k) sistem je transportna ili distributivna mreža, TPG objekat ili skladište, čiji je vlasnik ili kojim upravlja energetski subjekt u skladu sa ovim zakonom, uključujući količinu gasa u gasovodu i postrojenja za pružanje pomoćnih usluga i usluge povezanih preduzeća koje su neophodne za obezbjeđenje pristupa transportnim i distributivnim mrežama i TPGu,

l) pomoćne usluge su usluge koje su neophodne za pristup sistemu i skladištu i usluge neophodne za rad sistema, uključujući postrojenja za balansiranje, opterećenje i miješanje, ali koje ne obuhvata postrojenja koja su rezervisana isključivo za operatere transportnih sistema koji obavljaju svoje djelatnosti,

lj) količina gasa u gasovodu – Ipe rask je skladištenje gasa kompresijom u transportnim i distributivnim sistemima, ali koje ne obuhvata objekte koje koriste isključivo operateri transportnog sistema koji obavljaju svoje djelatnosti,

m) interkonektivni sistem označava međusobno povezane sisteme,

n) interkonektor je transportni gasovod koji se ukršta ili prelazi preko granice između država sa isključivim ciljem da poveže nacionalne transportne sisteme tih država,

nj) međusobno povezani sistemi je niz sistema koji su povezani jedni sa drugim,

o) direktni gasovod je gasovod kvalifikovanog kupca prirodnog gasa, koji je priključen na sistem, nema ulogu sistema koju koriste treća lica i, shodno svojoj prirodi, nije predmet nadležnosti Regulatorne komisije, ali u slučaju priključenja trećeg lica mijenja svoju pravnu prirodu i postaje sistem,

p) integrisani energetski subjekt je vertikalno ili horizontalno integrisan energetski subjekt,

r) vertikalno integrisan energetski subjekt je energetski subjekt koji obavlja djelatnosti u vezi sa prirodnim gasom ili predstavlja povezana privredna društva (grupa), u kojem isto lice ili više njih ima pravo da direktno ili indirektno upravlja i u kojem energetski subjekt ili grupa preduzeća obavljaju bar jednu od djelatnosti transporta, distribucije ili skladištenja i bar jednu od djelatnosti proizvodnje ili snabdijevanja prirodnim gasom,

s) horizontalno integrisan energetski subjekt je energetski subjekt koji obavlja najmanje jednu djelatnost proizvodnje, transporta, distribucije, skladištenja, snabdijevanja i trgovine prirodnim gasom i neku aktivnost koja nije u vezi sa sektorom gasa,

t) korisnik sistema je pravno lice ili preduzetnik koji snabdijeva sistem ili sistem snabdijeva njih,

ć) kupac označava kupaca na veliko ili krajnjeg kupaca ili energetski subjekt koji kupuje prirodni gas,

u) tarifni kupac je kupac prirodnog gasa koji kupuje prirodni gas za potrošnju u svom domaćinstvu,

f) ostali kupci su kupci koji kupuju prirodni gas koji nije namijenjen za korišćenje u njihovom vlastitom domaćinstvu,

h) krajnji kupac je kupac koji kupuje prirodni gas za vlastitu upotrebu,

c) kvalifikovani kupac je krajnji kupac koji je stekao pravo da prirodni gas kupuje po svom izboru, u skladu sa propisima kojima se uređuje tržište prirodnog gasa,

č) kupci na veliko su pravno lice ili preduzetnik koji nije operater distributivnog sistema, a kupuju prirodni gas radi daljeg prometa unutar ili izvan sistema u kojem se nalazi,

dž) plan razvoja za izgradnju i rekonstrukciju sistema je planiranje snabdijevanja transportnih, distributivnih i skladišnih kapaciteta od strane energetskog subjekta na dugoročnom osnovu radi zadovoljenja potražnje sistema za prirodnim gasom, diverzifikacije izvora i obezbjeđenja snabdijevanja za kupce,

š) sigurno snabdijevanje je snabdijevanje prirodnim gasom tako da se njime obezbijede neophodne količine prirodnog gasa i tehnički uslovi funkcionisanja sistema i

aa) nova infrastruktura je sistem koji nije završen do stupanja na snagu ovog zakona.

II – REGULATORNA KOMISIJA ZA ENERGETIKU REPUBLIKE SRPSKE

Član 4

(1) Regulaciju djelatnosti u sektoru prirodnog gasa na teritoriji Republike Srpske vrši Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske (u daljem tekstu: Regulatorna komisija).

(2) Regulatorna komisija iz stava 1. ovog člana ima sljedeće nadležnosti:

a) utvrđuje metodologije za obračun troškova: transporta i upravljanja sistemom za transport, distribucije i upravljanja sistemom za distribuciju, skladištenja i upravljanja sistemom za skladištenje i snabdijevanja tarifnih kupaca prirodnim gasom,

b) utvrđuje metodologiju za obračun troškova priključenja na transportni i distributivni sistem i skladište prirodnog gasa,

v) donosi tarifni sistem za obračun cijene za pristup i korišćenje sistema za transport, distribuciju i skladištenje prirodnog gasa i tarifni sistem za obračun cijene prirodnog gasa za snabdijevanje tarifnih kupaca,

g) utvrđuje kriterijume i propisuje uslove i rješava u postupku za izdavanje, produženje, izmjenu i dopunu, prenos, poništenje i oduzimanje dozvole za obavljanje djelatnosti i vodi registar izdatih i privremeno oduzetih dozvola za obavljanje djelatnosti u sektoru prirodnog gasa,

d) rješava u drugom stepenu po žalbi na rješenje operatera transportnog, distributivnog ili skladišnog sistema u postupku davanja odobrenja za pristup i korišćenje transportnog ili distributivnog sistema ili skladišta, kao i u postupku davanja odobrenja za priključenje na transportni ili distributivni sistem ili skladište prirodnog gasa,

đ) daje saglasnost na pravila rada operatera transportnog, distributivnog i skladišnog sistema i na opšte uslove snabdijevanja kupaca prirodnim gasom,

e) daje saglasnost energetskim subjektima na cijene usluga i cijene snabdijevanja prirodnim gasom, u skladu sa Zakonom i

ž) obavlja i druge poslove u skladu sa Zakonom.

Član 5

Pored poslova iz člana 4. ovog zakona, Regulatorna komisija nadležna je i za:

a) usmjeravanje razvoja tržišta prirodnog gasa na principu nediskriminacije, konkurencije, javnosti i čuvanja poslovne tajne učesnika na tržištu prirodnog gasa,

b) regulaciju djelatnosti u sektoru prirodnog gasa za zaštitu kupaca prirodnog gasa,

v) praćenje obavljanja djelatnosti i međusobnog razdvajanja djelatnosti u sektoru prirodnog gasa,

g) praćenje primjene tarifnih sistema i metodologija za pristup, korišćenje i priključenje na transportni ili distributivni sistem ili skladište prirodnog gasa,

d) nadzor nad primjenom pravila rada operatera sistema, posebno u pogledu pristupa i korišćenja sistema, rješavanja pitanja zagušenja sistema, vremena potrebnog operaterima sistema za izvođenje spajanja i popravki, objavljivanja informacija u vezi sa interkonektivnim vodovima, korišćenja sistema i dodjeli kapaciteta,

đ) nadzor nad obavljanjem djelatnosti u sektoru prirodnog gasa u skladu sa ovim zakonom i načelima utvrđenim u ovom zakonu; davanje saglasnosti na akta kojima se u okviru integrisanog subjekta uređuju: pravila o odvojenom vođenju računovodstva između djelatnosti unutar integrisanog energetskog subjekta u sektoru prirodnog gasa i pravila na osnovu kojih se ostvaruje funkcionalna nezavisnost operatera transportnog, distributivnog odnosno skladišnog subjekta u pogledu upravljanja transportnom, odnosno distributivnim ili skladišnim sistemom,

e) prikupljanje i obradu podataka o energetskim subjektima u vezi sa obavljanjem djelatnosti u sektoru prirodnog gasa i objavljivanje relevantnih podataka o tržištu prirodnog gasa,

ž) objavljuje godišnje izvještaje o regulatornim aktivnostima i

z) nadzor nad pravilima za upravljanje i raspodjelu kapaciteta interkonekcije zajedno sa regulatornim tijelom ili tijelima država sa kojima postoji interkonekcija.

Član 6

(1) Regulatorna komisija ovlašćena je da od energetskih subjekata traži podatke, izvještaje i druge dokumente koji su neophodni za obavljanje poslova Regulatorne komisije.

(2) Energetski subjekti obavezni su da na zahtjev Regulatorne komisije dostave podatke, izvještaje i ostale dokumente potrebne za obavljanje poslova iz njene nadležnosti.

(3) Regulatorna komisija dužna je da u skladu sa zakonom i drugim propisima čuva tajnost komercijalnih i drugih povjerljivih poslovnih podataka koji su joj dostavljeni.

Član 7

(1) Regulatorna komisija prilikom donošenja odluka na zahtjev energetskog subjekta ili kupca postupa u skladu sa zakonom kojim se uređuje upravni postupak, ukoliko ovim zakonom nije nešto drugo utvrđeno.

(2) Odluke, saglasnosti i druga akta donesena na zahtjev energetskog subjekta ili kupca Regulatorna komisija donosi u formi rješenja.

(3) Rješenja koja donosi Regulatorna komisija su konačna i protiv njih se može pokrenuti upravni spor.

III – DOZVOLA

Član 8

(1) Dozvola je ovlašćenje za obavljanje djelatnosti (u daljem tekstu: dozvola) u sektoru prirodnog gasa.

(2) Energetski subjekt može početi da obavlja energetske djelatnosti na osnovu dozvole za obavljanje djelatnosti u sektoru prirodnog gasa, koju u formi rješenja izdaje Regulatorna komisija.

(2a) Dozvolu za obavljanje djelatnosti obavezni su da posjeduju energetski subjekti koji u sektoru prirodnog gasa obavljaju jednu od sljedećih djelatnosti:

a) upravljanje sistemom za transport prirodnog gasa,

b) transport prirodnog gasa,

v) distribucija i upravljanje sistemom za distribuciju prirodnog gasa,

g) skladištenje i upravljanje sistemom za skladištenje prirodnog gasa,

d) snabdijevanje tarifnih kupaca prirodnim gasom i

đ) trgovina i snabdijevanje prirodnim gasom.

(3) Dozvola obavezno sadrži:

a) naziv energetskog subjekta,

b) djelatnost u sektoru prirodnog gasa za koju je podnio zahtjev za izdavanje dozvole,

v) spisak objekata i podatke o kapacitetu objekata za obavljanje djelatnosti za koju je podnio zahtjev za izdavanje dozvole,

g) podatke o području na kome će se obavljati djelatnost za koju je podnio zahtjev za izdavanje dozvole,

d) period obavljanja djelatnosti za koju je podnio zahtjev za izdavanje dozvole.

(4) Dozvola se izdaje u formi rješenja u roku od 60 dana nakon podnošenja potpunog zahtjeva za izdavanje dozvole.

(5) Rješenje Regulatorne komisije iz stava 2. ovog člana je konačno i protiv ovog rješenja može se pokrenuti upravni spor.

Član 9

(1) Dozvola se izdaje na zahtjev energetskog subjekta za svaku djelatnost u sektoru prirodnog gasa posebno.

(2) Dozvola se izdaje za period do deset godina.

(3) Rok trajanja dozvole može se produžiti na zahtjev energetskog subjekta.

(4) Zahtjev za produženje dozvole podnosi se Regulatornoj komisiji najkasnije 60 dana prije isteka roka na koji je dozvola izdata.

(5) Za izdavanje dozvole plaća se godišnja naknada čiju visinu određuje Regulatorna komisija u skladu sa utvrđenim kriterijumima i mjerilima koje ona donosi.

Član 10

(1) Dozvola se može privremeno oduzeti ako energetski subjekt prestane da ispunjava jedan ili više uslova propisanih za izdavanje dozvole ili ne obavlja djelatnost u skladu sa odredbama ovog zakona ili drugih propisa.

(2) O privremenom oduzimanju dozvole iz stava 1. ovog člana Regulatorna komisija donosi rješenje u kome određuje rok za otklanjanje nedostataka zbog kojih se privremeno oduzima dozvola, a koji ne može biti duži od 30 dana nakon uručenja rješenja.

Član 11

(1) Rješenje o privremenom oduzimanju dozvole zbog neobavljanja djelatnosti u skladu sa odredbama ovog zakona ili drugih propisa, može se donijeti i na prijedlog nadležnog inspektora.

(2) Regulatorna komisija će energetskom subjektu trajno oduzeti dozvolu za obavljanje djelatnosti, ako energetski subjekt, u roku koji je određen rješenjem o privremenom oduzimanju dozvole iz člana 10. stav 2. ovog zakona, ne otkloni nedostatke zbog kojih mu je dozvola privremeno oduzeta.

Član 12

Izuzetno od člana 11. ovog zakona, a radi zaštite javnog interesa, Regulatorna komisija može nakon pribavljanja mišljenja ministarstva nadležnog za oblast energetike i mišljenja nadležne inspekcije rješenjem odobriti energetskom subjektu da nastavi obavljanje djelatnosti do obezbjeđivanja uslova za otklanjanje štetnih posljedica prestanka rada energetskog subjekta, ali ne duže od dvostrukog trajanja roka određenog u članu 10. stav 2. ovog zakona.

Član 13

(1) Ako bi prestankom obavljanja jedne od djelatnosti u sektoru prirodnog gasa energetski subjekt kome je trajno oduzeta dozvola mogao da ugrozi redovno i sigurno snabdijevanje prirodnim gasom, život i zdravlje ljudi ili prouzrokuje teške poremećaje u privredi, Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada), radi zaštite javnog interesa, na prijedlog ministarstva nadležnog za oblast energetike, može posebnom odlukom odrediti da drugi energetski subjekt koji ima dozvolu za obavljanje iste djelatnosti kao energetski subjekt kome je trajno oduzeta dozvola, obavlja tu djelatnost.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, aktom Vlade utvrđuju se prava i obaveze energetskog subjekta koji je određen za obavljanje energetske djelatnosti na određenom području, vrijeme u kojem će obavljati djelatnosti, kao i prava vlasnika objekta koji je služio za obavljanje djelatnosti energetskog subjekta kome je dozvola oduzeta, ako postoji potreba za korišćenjem istog objekta za obavljanje energetske djelatnosti, u skladu sa rješenjem Regulatorne komisije.

Član 14

Regulatorna komisija propisuje kriterijume i uslove za izdavanje dozvole, postupak izdavanja, produženja, izmjena i dopuna, prenosa i poništavanja dozvola, postupak privremenog oduzimanja dozvole i sadržaj registra o izdatim i privremeno oduzetim dozvolama.

Član 15

(1) Stručna osposobljenost za obavljanje poslova projektovanja gasnih instalacija, revizije projektne dokumentacije, nadzora pri izgradnji gasnih instalacija, tehničkog rukovođenja gasovodnim sistemima, rukovanja i održavanja gasnih uređaja, postrojenja i instalacija dokazuje se položenim stručnim ispitom iz oblasti gasne tehnike.

(2) Uslove, program i način polaganja ispita iz stava 1. ovog člana propisuje ministar nadležan za oblast energetike.

IV – IZGRADNjA NOVIH OBJEKATA

Član 16

Novi objekti za obavljanje djelatnosti u sektoru prirodnog gasa grade se u skladu sa propisima o izgradnji objekata u Republici Srpskoj, a pravo na njihovu izgradnju stiče se u skladu sa Zakonom o koncesijama Republike Srpske.

Član 17

(1) U slučaju izgradnje nove infrastrukture, kao što su interkonektivni vodovi, skladišta i drugi objekti za obavljanje djelatnosti u sektoru prirodnog gasa, značajnog povećanja kapaciteta postojećih objekata kao i izmjena kojima se omogućava razvoj novih izvora snabdijevanja prirodnim gasom, na zahtjev investitora, Regulatorna komisija može ovakvu infrastrukturu izuzeti iz pravila o regulisanom pristupu treće strane i regulisanim cijenama za pristup i korišćenje ove infrastrukture, pod uslovima da:

a) nova infrastruktura povećava konkurentnost u snabdijevanju prirodnim gasom i poboljšava bezbjednost isporuka,

b) je nivo rizika koji prati investiciju takav da neće biti investicije ukoliko izuzeće nije odobreno,

v) je vlasnik infrastrukture fizičko ili pravno lice koje nije povezano, odnosno koje je odvojeno od operatera sistema u čijem sistemu će ta infrastruktura biti sagrađena,

g) troškove izgradnje ovakvog objekta snose njegovi korisnici,

d) izuzeće nema štetan uticaj na konkurenciju ili efikasno funkcionisanje tržišta prirodnog gasa ili na efikasno funkcionisanje sistema sa kojim je ova infrastruktura povezana.

(2) Regulatorna komisija donosi rješenje o izuzeću infrastrukture iz stava 1. ovog člana i o tome obavještava ministarstvo nadležno za oblast energetike.

(3) Prilikom odlučivanja o izuzeću, Regulatorna komisija dužna je uzeti u obzir:

a) nediskriminatorski pristup interkonektoru,

b) povećanje kapaciteta,

v) uticaj na tržišnu konkurenciju i efikasno funkcionisanje tržišta gasa,

g) razloge za određivanje perioda trajanja izuzeća i

d) doprinos infrastrukture raznovrsnosti snabdijevanja prirodnim gasom.

(4) U slučaju interkonektivnog voda, akt o izuzeću može se donijeti nakon izvršenih konsultacija sa relevantnim tijelima država na koje ta infrastruktura ima uticaja.

(5) Rješenje o izuzeću sa detaljnim obrazloženjem razloga iz stava 3. ovog člana objavljuje se u ‘Službenom glasniku Republike Srpske’.

V – DJELATNOSTI U SEKTORU PRIRODNOG GASA

Član 18

(1) Djelatnosti u sektoru prirodnog gasa iz člana 8. stav 2a. t. a) do d) Zakona su djelatnosti od opšteg interesa i obavljaju se kao obaveza pružanja javne usluge u skladu sa zakonom i dozvolom za obavljanje djelatnosti i smatraju se regulisanim djelatnostima.

(2) Regulaciju djelatnosti iz stava 1. ovog člana vrši Regulatorna komisija u skladu sa odredbama ovog zakona.

(3) Operateri transportnog i distributivnog sistema i skladišta dužni su da jednom godišnje, i to najkasnije do 31. marta za prethodnu godinu, podnesu izvještaj Regulatornoj komisiji o načinu na koji su obezbijedili nediskriminaciju korisnika sistema kojima upravljaju.

Član 19

Trgovina i snabdijevanje kvalifikovanih kupaca prirodnim gasom su djelatnosti koje se obavljaju na tržišnim principima otvorenog i slobodnog tržišta prirodnog gasa u Republici Srpskoj.

VI – UPRAVLjANjE TRANSPORTNIM SISTEMOM I TRANSPORT PRIRODNOG GASA

Član 21

(1) Djelatnost upravljanja transportnim sistemom za prirodni gas u Republici Srpskoj obavlja operater transportnog sistema.

(2) Vlada donosi odluku kojom određuje operatera transportnog sistema.

(3) Operater transportnog sistema odgovoran je za:

a) upravljanje i razvijanje transportnih sistema na ekonomskim principima i u skladu sa propisima i standardima,

b) sigurno, pouzdano i efikasno upravljanje transportnim sistemom prirodnog gasa od ulaza u transportni sistem do mjesta gdje se vrši isporuka gasa subjektu čiji je objekat ili distributivni sistem priključen na transportni sistem,

v) obezbjeđenje pristupa, priključenja i korišćenja transportnog sistema svim trećim licima pod jednakim i javno objavljenim uslovima, na principu nediskriminacije i čuvanja poslovne tajne korisnika sistema,

g) dostupnost podataka transportnih sistema da bi se obezbijedilo efikasno i bezbjedno funkcionisanje međusobno povezanih sistema,

d) pružanje informacija koje su potrebne za efikasan pristup sistemu, korisnicima transportnog sistema i

đ) uspostavljanje efikasnog sistema evidentiranja transportovanih količina gasa na svim ulazima i izlazima iz sistema i izvršavanje drugih obaveza definisanih uslovima iz dozvole za obavljanje djelatnosti.

(4) Djelatnost transporta prirodnog gasa obavlja transporter.

(5) Transporter prirodnog gasa odgovoran je za:

a) održavanje transportnih sistema na ekonomskim principima i u skladu sa propisima i standardima,

b) siguran, pouzdan i efikasan rad i funkcionisanje transportnog sistema od ulaza u transportni sistem do mjesta gdje se vrši isporuka gasa subjektu čiji je objekat ili distributivni sistem priključen na transportni sistem,

v) priključenje, pristup i korišćenje transportnog sistema, uz saglasnost operatera transportnog sistema, trećih lica pod jednakim i javno objavljenim uslovima, na principu nediskriminacije i čuvanja poslovne tajne korisnika sistema i

g) sprovođenje i kontinuirano nadziranje usvojenih mjera zaštite na radu, zaštite od požara, eksplozije, zaštite životne sredine u skladu sa propisima i standardima iz ovih oblasti i druge obaveze definisane uslovima dozvole za obavljanje djelatnosti.

Član 22

(1) Operater transportnog sistema, po prethodno pribavljenoj saglasnosti Regulatorne komisije, donosi pravila rada transportnog sistema za prirodni gas, koja obavezno sadrže:

a) pristup i korišćenje transportnog sistema,

b) razvoj transportnog sistema, povezivanje transportnih sistema, pravila o priključenju na transportni sistem,

v) bezbjedno funkcionisanje, upravljanje i održavanje transportnog sistema i način rješavanja sporova u slučaju zagušenja transportnih kapaciteta,

g) način postupanja u slučaju redovnog i vanrednog održavanja sistema,

d) uslove obustave, ograničenja i prekida isporuke prirodnog gasa u slučaju havarija i opšte nestašice gasa,

đ) način pružanja pomoćnih usluga,

e) posljedice neurednog izvršavanja ili neizvršavanja ugovornih obaveza od kupca i

ž) funkcionalne zahtjeve i klasu tačnosti mjernih uređaja i način mjerenja prirodnog gasa.

(2) Pravila rada transportnog sistema iz stava 1. ovog člana primjenjuju se na osnovu javno i unaprijed objavljenih tarifa za pristup i korišćenje transportnog sistema i na principu nediskriminacije, jednakog položaja korisnika transportnog sistema i čuvanja poslovne tajne korisnika transportnog sistema.

(3) Pravila rada transportnog sistema iz stava 1. ovog člana objavljuju se u ‘Službenom glasniku Republike Srpske’.

Član 22

(1) Operater transportnog sistema dužan je da uz saglasnost Regulatorne komisije donese pravila rada transportne mreže za prirodni gas, koja sadrže naročito: pravila o pristupu i korišćenju transportne mreže za prirodni gas; pravila o priključenju na transportnu sistem za prirodni gas; način rješavanja sporova u pogledu zagušenja transportnih kapaciteta; postupke u slučajevima redovnog i vanrednog održavanja mreže; uslove obustavljanja, ograničenja i prekida isporuke prirodnog gasa u slučaju havarija; način pružanja pomoćnih usluga, neurednog izvršavanja ili neizvršavanja ugovornih obaveza od kupca; funkcionalne zahtjeve i klasu tačnosti mjernih uređaja i način mjerenja prirodnog gasa.

(2) Pravila rada transportne mreže iz stava 1. ovog člana primjenjuju se na osnovu javno i unaprijed objavljenih tarifa za pristup i korišćenje transportne mreže i na principu nediskriminacije, jednakog položaja korisnika transportne mreže i čuvanja poslovne tajne korisnika transportne mreže.

(3) Pravila rada transportne mreže iz stava 1. ovog člana objavljuju se u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Član 23

Operater transportnog sistema, uz saglasnost Vlade, a na prijedlog ministarstva nadležnog za oblast energetike, donosi plan razvoja za izgradnju i rekonstrukciju transportne mreže u skladu sa Strategijom energetskog razvoja Republike Srpske i prostornoplanskim dokumentima iz oblasti uređenja prostora.

Član 24

(1) U slučaju kada je upravljanje transportnim sistemom prirodnog gasa djelatnost integrisanog energetskog subjekta, operater transportnog sistema dužan je da pravno, funkcionalno i računovodstveno razdvoji djelatnosti upravljanja sistemom za transport prirodnog gasa od djelatnosti snabdijevanja i izvrši računovodstveno razdvajanje od ostalih djelatnosti koje obavlja, pri čemu ne može da pokriva gubitke za djelatnosti koje se obavljaju u okviru integrisanog energetskog subjekta.

(2) Nezavisnost operatera transportnog sistema obezbjeđuje se tako što:

a) licima koja su odgovorna za upravljanje operaterom transportnog sistema nije dozvoljeno da budu imenovana za člana organa upravljanja integrisanog privrednog društva za prirodni gas nadležnog, direktno ili indirektno, za svakodnevni rad distribucije i snabdijevanja prirodnim gasom,

b) lica odgovorna za upravljanje operaterom transportnog sistema moraju imati efikasne mehanizme i ovlašćenja za donošenje odluka nezavisno od integrisanog privrednog društva,

v) samostalno odlučivanje, nezavisno od integrisanog energetskog subjekta, u pogledu sredstava koja su neophodna za rad, održavanje ili razvoj sistema kojim upravlja u skladu sa odobrenim finansijskim planom, što ne isključuje pravo matičnog društva da odobrava godišnje finansijske planove i određuje granice njegove zaduženosti i

g) donošenje programa usklađenosti, kojim se propisuju mjere radi osiguranja nepristrasnog upravljanja, uključujući i posebne obaveze zaposlenih u tom cilju, te sprovođenje nadzora nad primjenom propisanih mjera.

(3) Operater transportnog sistema je dužan svake godine do 31. marta dostaviti Regulatornoj komisiji godišnji izvještaj o sprovođenju programa iz stava 2. tačka g) ovog člana, izrađen od strane lica koje je odgovorno za nadziranje programa usklađenosti.

(4) Operater transportnog sistema će na svojoj internet stranici ili na drugi način objaviti program mjera i izvještaj o sprovođenju programa mjera.

(5) U slučaju kada je transport prirodnog gasa djelatnost integrisanog energetskog subjekta, transporter prirodnog gasa dužan je da računovodstveno razdvoji djelatnost transporta prirodnog gasa od ostalih djelatnosti i ne može da pokriva gubitke za djelatnosti koje se obavljaju u okviru integrisanog energetskog subjekta.

Član 25

Operater transportnog sistema dužan je da prirodni gas koji koristi za izvršavanje svojih funkcija kupuje na osnovu nediskriminatorskih i tržišnih procedura.

Član 26

(1) Operater transportnog sistema dužan je da čuva tajnost komercijalnih informacija koje predstavljaju poslovnu tajnu korisnika transportne mreže, a koje dobije ili u koje izvrši uvid prilikom obavljanja svoje djelatnosti.

(2) Operater transportnog sistema je dužan da spriječi da informacije o njegovom poslovanju, koje mogu da pruže komercijalne pogodnosti korisnicima mreže, budu saopštavane na diskriminatorski način.

(3) Operater transportnog sistema ne smije da u vezi sa trgovinom ili snabdijevanjem prirodnim gasom, koji se obavljaju u okviru vertikalno integrisanog energetskog subjekta, zloupotrijebi komercijalne informacije dobijene od trećih strana u pogledu obezbjeđivanja pristupa i korišćenja transportne mreže.

VII – SKLADIŠTENjE PRIRODNOG GASA

Član 27

(1) Operater skladišta prirodnog gasa dužan je da se pridržava tehničkih propisa i standarda koji regulišu bezbjednost skladištenja, kao i funkcionisanje i održavanje skladišta prirodnog gasa.

(2) Operater skladišta dužan je da obezbijedi pristup skladištu na principu regulisanog pristupa treće strane u skladu sa ovim zakonom.

Član 28

(1) Operater skladišta sistema dužan je da uz saglasnost Regulatorne komisije donese pravila rada skladišta, koja su u skladu sa članom 27. stav 1. ovog zakona i koja sadrže: tehnička pravila o pristupu i korišćenju skladišta za prirodni gas, način rješavanja sporova u pogledu zagušenja skladišnih kapaciteta, funkcionalne zahtjeve i klasu tačnosti mjernih uređaja i način mjerenja prirodnog gasa.

(2) Pravila rada skladišta iz stava 1. ovog člana objavljuju se u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

VIII – DISTRIBUCIJA I UPRAVLjANjE DISTRIBUTIVNIM SISTEMOM

Član 29

(1) Mreža za distribuciju prirodnog gasa je mreža gasovoda, radnog pritiska manjeg od šest bara.

(2) Sastavni dio distributivne mreže može biti i dio mreže u kojoj je radni pritisak prirodnog gasa između šest i 16 bara.

(3) U slučaju nesporazuma u pogledu da li je mreža radnog pritiska između šest i 16 bara, koja pripada vertikalno integrisanom energetskom subjektu, dio distributivne mreže, odluku donosi Regulatorna komisija.

Član 30

(1) Distributivnom mrežom za prirodni gas upravlja operater distributivnog sistema na području na kome obavlja djelatnost.

(2) Operater distributivnog sistema odgovoran je za:

a) tehničko funkcionisanje, upravljanje, održavanje i razvijanje distributivne mreže na ekonomskim uslovima i u skladu sa propisima i standardima,

b) obezbjeđenje sigurne, pouzdane i efikasne distribucije prirodnog gasa, uz primjenu principa zaštite životne sredine,

v) obezbjeđenje pristupa i korišćenja distributivne mreže trećim licima pod jednakim i javno objavljenim uslovima, na pricipu nediskriminacije i čuvanja poslovne tajne korisnika sistema,

g) obezbjeđenje dostupnosti podataka operaterima sistema u sektoru prirodnog gasa da bi se obezbijedilo efikasno i bezbjedno funkcionisanje međusobno povezanih sistema,

d) pružanje informacija korisnicima distributivnog sistema.

Član 31

(1) Operater distributivnog sistema, po prethodno pribavljenoj saglasnosti Regulatorne komisije, donosi pravila rada distributivnog sistema za prirodni gas, koja obavezno sadrže:

a) pravila o projektovanju, gradnji, radu i održavanju distributivnog sistema,

b) prava i obaveze operatera distributivnog sistema i korisnika sistema,

v) pravila o pristupu treće strane distributivnom sistemu (predaja i preuzimanje gasa, potrebne količine, utvrđivanje i raspodjela količina, granice uravnoteženja, komuniciranje i obavještavanje),

g) pravila o priključenju i ponovnom priključenju na distributivni sistem za prirodni gas,

d) način rješavanja sporova u slučaju zagušenja distributivnih kapaciteta,

đ) način postupanja u slučajevima redovnog i vanrednog održavanja sistema,

e) uslove obustave, ograničenja i prekida isporuke prirodnog gasa u slučaju nepredviđenih okolnosti i havarija,

ž) uslove obustave, ograničenja i prekida isporuke prirodnog gasa u slučaju nedozvoljenih radnji i propusta korisnika,

z) način pružanja pomoćnih usluga,

i) posljedice neurednog izvršavanja ili neizvršavanja ugovornih obaveza kupca,

j) funkcionalne zahtjeve i klasu tačnosti mjernih uređaja, način mjerenja prirodnog gasa, održavanje, baždarenje i postupke u slučaju oštećenja plombe i/ili mjernog mjesta,

k) očitavanje mjernog mjesta, korekciju obračuna zbog greške u mjerenju i postupke u slučaju nemogućnosti pristupa mjernom mjestu radi očitavanja, korekcije obračuna potrošnje zbog greške u mjerenju i obračunu neovlašćene potrošnje i

l) način zaključivanja ugovora između operatera distributivnog sistema i korisnika i način rješavanja sporova.

(2) Pravila rada distributivne mreže iz stava 1. ovog člana primjenjuju se na osnovu javno i unaprijed objavljenih tarifa za pristup i korišćenje distributivne mreže, na principu nediskriminacije, jednakog položaja korisnika distributivne mreže i čuvanju poslovne tajne korisnika distributivne mreže.

(3) Pravila rada distributivne mreže iz stava 1. ovog člana objavljuju se u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Član 32

Operater distributivnog sistema, uz saglasnost Vlade, a na prijedlog ministarstva nadležnog za oblast energetike, donosi plan razvoja za izgradnju i rekonstrukciju distributivne mreže u skladu sa Strategijom energetskog razvoja Republike Srpske i prostornoplanskim dokumentima iz oblasti uređenja prostora.

Član 33

(1) U slučaju kada je distribucija prirodnog gasa djelatnost integrisanog energetskog subjekta, operater distributivnog sistema dužan je da pravno, funkcionalno i računovodstveno razdvoji djelatnosti distribucije prirodnog gasa od djelatnosti snabdijevanja i da ih računovodstveno razdvoji od ostalih djelatnosti koje obavlja, pri čemu ne može da pokriva gubitke u vršenju različitih djelatnosti koje se obavljaju u okviru energetskog subjekta.

(2) Na nezavisnost operatera distributivnog sistema shodno se primjenjuju mjere iz člana 24. st. 2, 3. i 4. ovog zakona.

(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana neće se primjenjivati za integrisane energetske subjekte za prirodni gas koja opslužuju manje od 100.000 priključenih kupaca.

Član 34

Operater distributivnog sistema dužan je da prirodni gas koji koristi za izvršavanje svojih funkcija kupuje u skladu sa transparentnim, nediskriminatorskim i tržišnim procedurama.

Član 35

(1) Operater distributivnog sistema dužan je da čuva tajnost komercijalnih informacija koje predstavljaju poslovnu tajnu korisnika distributivne mreže, a koje dobije ili u koje izvrši uvid prilikom obavljanja svoje djelatnosti.

(2) Operater distributivnog sistema je dužan da spriječi da informacije o njegovom poslovanju, koje mogu da pruže komercijalne pogodnosti korisnicima mreže, budu saopštavane na diskriminatorski način.

(3) Operater distributivnog sistema ne smije u vezi sa trgovinom ili snabdijevanjem prirodnim gasom, koje se obavljaju u okviru vertikalno integrisanog energetskog subjekta, da zloupotrijebi komercijalne informacije dobijene od trećih strana u pogledu obezbjeđivanja pristupa i korišćenja distributivne mreže.

IX – KOMBINOVANI OPERATER

Član 36

(1) Upravljanje transportnim, distributivnim i skladišnim sistemom za prirodni gas može obavljati jedan operater, kao kombinovani operater sistema.

(2) Kombinovani operater sistema iz stava 1. ovog člana dužan je da djelatnosti upravljanja transportnim, distributivnim i skladišnim sistemom obavlja u skladu sa odredbama ovog zakona koje se odnose na operatera transportnog, distributivnog i skladišnog sistema, uključujući obavezu, pravnog, funkcionalnog i računovodstvenog razdvajanja djelatnosti, kao i funkcionalne nezavisnosti od drugih djelatnosti koje nisu povezane sa transportom, distribucijom i skladištenjem prirodnog gasa.

(3) Na nezavisnost kombinovanog operatera sistema shodno se primjenjuju mjere iz člana 24. st. 2, 3. i 4. ovog zakona.

IHa – RAČUNOVODSTVENO RAZDVAJANjE DJELATNOSTI

Član 36a.

(1) Energetski subjekti za prirodni gas dužni su izraditi, dati na reviziju i objaviti finansijske izvještaje u skladu sa zakonom kojim se uređuju računovodstvo i revizija i ovim zakonom.

(2) Finansijski izvještaji obavezno sadrže sve podatke o transakcijama s povezanim energetskim subjektima.

(3) Energetski subjekti, osim obaveze pripreme i prezentacije finansijskih izvještaja u skladu sa zakonom kojim se uređuje računovodstvo i revizija, obavezni su da podatke iz tih izvještaja učine dostupnim javnosti u sjedištu energetskog subjekta.

(4) Energetski subjekti za prirodni gas dužni su u svojim poslovnim knjigama, po pravilima upravljačkog računovodstva, voditi zasebne račune za djelatnost transporta prirodnog gasa, distribucije prirodnog gasa, skladištenja prirodnog gasa i da sačine odgovarajuće interne bilanse na godišnjem nivou za svaku djelatnost pojedinačno, a u cilju izbjegavanja diskriminacije korisnika gasnog sistema, međusobnog pokrivanja gubitaka, tržišnih djelatnosti i narušavanja tržišne konkurencije.

(5) Revizor finansijskog izvještaja treba da izvrši, osim revizije u skladu sa zakonom kojim se uređuju računovodstvo i revizija, i kontrolu poštovanja načela izbjegavanja diskriminacije korisnika gasnog sistema i međusobnog pokrivanja gubitaka regulisanih i tržišnih djelatnosti u sektoru prirodnog gasa.

(6) Energetski subjekti za prirodni gas dužni su u svojim poslovnim knjigama, po pravilima upravljačkog računovodstva, odvojeno voditi podatke koji se odnose na djelatnost snabdijevanja kvalifikovanih kupaca i djelatnost snabdijevanja tarifnih kupaca.

(7) U okviru pravila upravljačkog računovodstva, energetski subjekti za gas dužni su utvrditi pravila za raspoređivanje imovine, obaveza, prihoda, troškova, amortizacije i drugih troškova koje se odnose na djelatnosti transporta, distribucije i skladištenja prirodnog gasa, te ostale djelatnosti u sektoru prirodnog gasa.

Član 36b.

Energetski subjekt za prirodni gas dužan je omogućiti Regulatornoj komisiji pristup poslovnim knjigama, što uključuje pravo Regulatorne komisije da zahtijeva sva potrebna obavještenja, te dostavljanje potrebnih podataka, neposredan uvid u poslovne knjige, knjigovodstvene isprave, finansijske izvještaje i drugu dokumentaciju energetskog subjekta i preduzimanje drugih radnji potrebnih za obavljanje poslova iz nadležnosti Regulatorne komisije.

X – SNABDIJEVANjE PRIRODNIM GASOM

Član 37

(1) Snabdjevač je dužan da nabavi potrebne količine prirodnog gasa za kupce koji se snabdijevaju po regulisanim uslovima.

(2) Snabdjevač je dužan da garantuje sigurnost isporuke ugovorenih količina prirodnog gasa, te zakup transportnih i distributivnih kapaciteta i pristup i korišćenje sistema prirodnog gasa tarifnim kupcima prirodnog gasa.

Član 38

U slučaju kada je snabdijevanje prirodnim gasom djelatnost integrisanog energetskog subjekta, snabdjevač je dužan da računovodstveno razdvoji djelatnost snabdijevanja prirodnim gasom i ne smije da ostvaruje međusobno subvencionisanje djelatnosti koje se obavljaju u okviru ovakvog energetskog subjekta.

Član 39

(1) Snabdjevač je dužan da čuva tajnost komercijalnih informacija koje predstavljaju poslovnu tajnu kupaca, a koje dobije ili u koje izvrši uvid prilikom obavljanja svoje djelatnosti.

(2) Snabdjevač je dužan da spriječi da informacije o njegovom poslovanju, koje mogu da pruže komercijalne pogodnosti korisnicima mreže, budu saopštavane na diskriminatorski način.

(3) Snabdjevač ne smije da u vezi sa transportom ili distribucijom prirodnog gasa, koji se obavljaju u okviru vertikalno integrisanog energetskog subjekta, zloupotrijebi komercijalne informacije dobijene od trećih strana u pogledu obezbjeđivanja obavljanja djelatnosti koju obavlja.

Član 40

(1) Cijene prirodnog gasa za snabdijevanje tarifnih kupaca su regulisane i javne.

(2) Saglasnost na cijenu prirodnog gasa iz stava 1. ovog člana, na zahtjev snabdjevača, daje Regulatorna komisija, u skladu sa tarifnom metodologijom u sistemu transporta, distribucije, skladištenja i snabdijevanja prirodnim gasom.

(3) U slučaju neusklađenosti zahtjeva snabdjevača tarifnih kupaca za davanje saglasnosti na cijene sa tarifnom metodologijom u sistemu transporta, distribucije, skladištenja i snabdijevanja prirodnim gasom, Regulatorna komisija može izvršiti neophodna usklađivanja i utvrditi cijene iz stava 1. ovoga člana.

(4) Akt o određivanju cijene iz stava 2. ovog člana objavljuje se u ‘Službenom glasniku Republike Srpske’.

Član 41

(1) Snabdjevač, uz pribavljenu saglasnost Regulatorne komisije, donosi akt kojim utvrđuje opšte uslove snabdijevanja prirodnim gasom.

(2) Opštim uslovima snabdijevanja prirodnim gasom iz stava 1. ovog člana utvrđuju se:

a) prava i obaveze snabdjevača, prava i obaveze kupaca prirodnog gasa, kvalitet prirodnog gasa, način mjerenja, očitanja, obračuna i naplate utrošenih količina prirodnog gasa,

b) posljedice u slučajevima neurednog izvršavanja ili neizvršavanja ugovornih obaveza kupca,

v) uslovi i način pod kojima može biti obustavljena i ograničena isporuka prirodnog gasa kupcu,

g) način informisanja kupaca u slučaju obustave i ograničenja u isporuci prirodnog gasa,

d) uslovi i način obračuna i isplate štete prouzrokovane neosnovanom obustavom isporuke, isporuke prirodnog gasa smanjenog kvaliteta ili ograničenjem isporuke,

đ) u slučaju opšte nestašice prirodnog gasa, uslovi, način, mjere i redoslijed ograničenja isporuke,

e) neovlašćena potrošnja i

ž) zaključivanje ugovora o snabdijevanju prirodnim gasom.

(3) Opšti uslovi snabdijevanja iz stava 1. ovog člana objavljuju se u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

XI – OBEZBJEĐENjE SIGURNOSTI SNABDIJEVANjA I ISPORUKE

Član 42

(1) Vlada na prijedlog ministarstva nadležnog za oblast energetike posebnim propisom uređuje pravila kojima se obezbjeđuje sigurnost snabdijevanja i isporuke prirodnog gasa.

(2) Propisom iz stava 1. ovog člana bliže se propisuju: mjere koje se preduzimaju u slučaju da je ugrožena sigurnost isporuke prirodnog gasa kupcima usljed poremećaja na tržištu prirodnog gasa; obaveze snabdijevanja i isporuke prirodnog gasa posebnih kategorija kupaca (bolnice, obdaništa, škole i dr.); prioritetu u snabdijevanju i isporuci prirodnog gasa u slučaju prekida ili obustava u snabdijevanju i isporuci prirodnog gasa; kao i način snošenja štetnih posljedica prouzrokovanih energetskim subjektima usljed mjera koje preduzimaju shodno ovom propisu.

XII – PRISTUP I PRIKLjUČENjE NA MREŽU

Član 43

(1) Operater transportnog ili distributivnog sistema ili skladišta dužan je da omogući pristup treće strane sistemu svakom licu koje zahtijeva pristup sistemu, na principu javnosti i nediskriminacije i čuvanja poslovne tajne korisnika, a skladu sa tehničkim mogućnostima i u zavisnosti od stepena opterećenosti transportne ili distributivne mreže ili skladišta.

(2) Cijene pristupa, korišćenja i upravljanja sistema su regulisane i javne.

(3) Saglasnost na cijene pristupa i korišćenja sistema iz stava 2. ovog člana, na zahtjev operatera transportnog ili distributivnog sistema, odnosno operatera skladišta ili transportera, daje Regulatorna komisija, u skladu sa tarifnom metodologijom u sistemu transporta, distribucije, skladištenja i snabdijevanja prirodnim gasom.

(4) U slučaju neusklađenosti zahtjeva energetskog subjekta iz stava 3. ovog člana za davanje saglasnosti na cijene sa tarifnom metodologijom u sistemu transporta, distribucije, skladištenja i snabdijevanja prirodnim gasom, Regulatorna komisija može izvršiti neophodna usklađivanja i utvrditi cijene iz stava 2. ovoga člana.

(5) Akt o određivanju cijene pristupa i korišćenja sistema iz stava 3. ovog člana objavljuje se u ‘Službenom glasniku Republike Srpske’.

Član 44

(1) Operater transportnog ili distributivnog sistema ili skladišta može odbiti pristup treće strane transportnoj ili distributivnoj mreži ili skladištu samo ukoliko nema tehničkih mogućnosti zbog nedostajućih kapaciteta, zbog pogonskih smetnji ili zbog ugrožene sigurnosti funkcionisanja sistema.

(2) Podaci o nivou opterećenja transportnog ili distributivnog sistema ili popunjenosti kapaciteta skladišta su javni.

Član 45

(1) O odbijanju pristupa sistemu operater sistema donosi rješenje najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za pristup sistemu.

(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nezadovoljna strana može izjaviti prigovor Regulatornoj komisiji, u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja operatera sistema.

Član 46

(1) Operater transportnog ili distributivnog sistema dužan je da omogući fizičko priključenje objekta svakog lica koje zahtijeva priključenje, na principu javnosti i nediskriminacije i čuvanja poslovne tajne korisnika, a u skladu sa tehničkim mogućnostima i u zavisnosti od stepena opterećenosti transportne ili distributivne mreže.

(2) Troškove priključenja iz stava 1. ovog člana utvrđuje operater transportnog ili distributivnog sistema na osnovu metodologije Regulatorne komisije.

Član 47

(1) O priključenju na transportnu ili distributivnu mrežu i troškovima priključenja operater sistema donosi rješenje u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

(2) Protiv rješenja o priključenju na transportnu ili distributivnu mrežu, kao i visini troškova priključenja, iz stava 1. ovog člana, nezadovoljna strana može izjaviti žalbu Regulatornoj komisiji, u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja operatera sistema.

XIII – OTVARANjE I SLOBODA TRŽIŠTA PRIRODNOG GASA

Član 48

(1) Kvalifikovani kupci kupuju prirodni gas na slobodnom tržištu.

(2) brisano

(3) Svi kupci prirodnog gasa su kvalifikovani kupci, osim kupaca iz kategorije domaćinstva, koji su tarifni kupci i prirodni gas kupuju prema regulisanim cijenama.

(4) Tarifni kupci prirodnog gasa iz stava 3. ovog člana stiču status kvalifikovanog kupca počev od 1. januara 2015. godine.

XIV – ZAŠTITA OBJEKATA ZA OBAVLjANjE DJELATNOSTI U SEKTORU PRIRODNOG GASA

Član 49

(1) Energetski subjekt koji koristi i održava objekte za obavljanje djelatnosti u sektoru prirodnog gasa ima pravo prelaska preko nepokretnosti drugog vlasnika radi izvođenja radova na održavanju, kontrole ispravnosti objekta, uređenja postrojenja ili opreme i izvođenja drugih neophodnih radova i upotrebe nepokretnosti na kojoj se izvode navedeni radovi samo dok ti radovi traju.

(2) Vlasnik nepokretnosti dužan je da omogući pristup objektima iz stava 1. ovog člana i da trpi izvršenje navedenih radova.

(3) Energetski subjekt iz stava 1. ovog člana dužan je da plati nadoknadu za korišćenje nepokretnosti i da nadoknadi štetu koju nanese vlasniku nepokretnosti u toku izvođenja radova, čija se visina utvrđuje sporazumom.

(4) Ako vlasnik nepokretnosti i energetski subjekt ne postignu sporazum o visini nadoknade iz stava 3. ovog člana, odluku o tome donosi nadležni sud.

Član 50

(1) Ministarstvo nadležno za oblast energetike može predložiti nadležnom organu izmještanje objekta za obavljanje djelatnosti u sektoru prirodnog gasa, ako je to potrebno radi izgradnje objekata saobraćajne, energetske i komunalne infrastrukture, vodoprivrednih objekata i objekata za zaštitu od elementarnih nepogoda i drugih objekata, koji se u smislu Zakona o eksproprijaciji smatraju objektima od opšteg interesa, a koji se zbog prirodnih ili drugih karakteristika ne mogu graditi na drugoj lokaciji.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana troškove izmještanja i gradnje objekta, odnosno postavljanje navedenog objekta na drugu lokaciju snosi investitor objekta zbog čije se izgradnje izmješta objekat.

Član 51

(1) Zabranjena je izgradnja objekata koji nisu u funkciji obavljanja energetskih aktivnosti, kao i izvođenje drugih radova ispod, iznad ili pored objekata za obavljanje djelatnosti u sektoru prirodnog gasa, suprotno zakonu, kao i tehničkim i drugim propisima.

(2) Zabranjeno je zasađivanje drveća i drugog rastinja na zemljištu iznad ili na nepropisnoj udaljenosti od objekata iz stava 1. ovog člana.

Član 52

(1) Vlasnici i nosioci drugih stvarnih prava na nepokretnostima koje se nalaze ispod, iznad ili pored objekta za obavljanje djelatnosti u sektoru prirodnog gasa ne mogu preduzimati radove ili druge radnje koje mogu dovesti do onemogućavanja ili ugrožavanja rada i funkcionisanja ovih objekata, bez saglasnosti energetskog subjekta.

(2) Rješenje o odobrenju za izvođenje radova iz stava 1. ovog člana pribavlja se u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje cjevovodni transport gasovitih i tečnih ugljovodonika i distribucija gasovitih ugljovodonika.

XV – NEOVLAŠĆENO KORIŠĆENjE PRIRODNOG GASA

Član 53

(1) Zabranjeno je samoinicijativno priključivanje objekta, uređaja ili instalacija na transportnu ili distributivnu mrežu.

(2) Zabranjeno je korišćenje prirodnog gasa bez mjernih uređaja ili mimo njih ili suprotno uslovima utvrđenim pravilima rada transportne ili distributivne mreže ili skladišta, u pogledu pouzdanog ili tačnog mjerenja preuzetog prirodnog gasa.

XVI – NADZOR

Član 54

(1) Upravni nadzor nad sprovođenjem odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega vrši ministarstvo nadležno za oblast energetike.

(2) Inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega obavljaju Republička uprava za inspekcijske poslove i odgovarajuće inspekcije u jedinicama lokalne samouprave.

Član 54a.

(1) Nadležni inspektor, pored ovlašćenja utvrđenih propisom kojim se uređuje rad inspekcija u Republici Srpskoj, ima ovlašćenja i da:

a) naloži otklanjanje nepravilnosti i nedostataka u vezi sa izgradnjom, tehničkom ispravnošću, korišćenjem, održavanjem i mjerama zaštite objekata i postrojenja iz sektora gasa,

b) zabrani transport, odnosno distribuciju prirodnog gasa ako utvrdi povredu ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega, a utvrđene nepravilnosti i nedostaci nisu otklonjeni u roku koji je odredio ili ako utvrdi da utvrđene nepravilnosti i nedostaci predstavljaju neposrednu opasnost za sigurnost života i zdravlja ljudi, životnu sredinu i materijalna dobra i

v) podnese prijavu nadležnom organu za učinjeno krivično djelo ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka za učinjeni prekršaj.

(2) Nadležni inspektor Republičke uprave za inspekcijske poslove vrši i druge poslove utvrđene zakonom ili propisom donesenim na osnovu ovog zakona.

XVII – KAZNENE ODREDBE

Član 55

(1) Novčanom kaznom od 10.000 KM do 15.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice, ako:

a) ne obezbijedi tajnost komercijalnih, poslovnih i drugih podataka do kojih je došlo u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti, u skladu sa članom 6. stav 3. i čl. 26, 35. i 39. ovog zakona,

b) počne da obavlja energetsku djelatnost bez pribavljene dozvole, u skladu sa članom 8. stav 2. ovog zakona,

v) priključi objekte, uređaje i instalacije na transportni ili distributivni sistem prirodnog gasa ili koristi prirodni gas suprotno odredbama člana 53. ovog zakona,

g) ne omogući inspekcijski nadzor nad gasnim postrojenjima, instalacijama i uređajima, u skladu sa članom 54. stav 2. ovog zakona.

(2) Novčanom kaznom od 1.000 do 1.500 KM kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u energetskom subjektu.

Član 56

(1) Novčanom kaznom od 2.000 do 7.000 KM kazniće se za prekršaj energetski subjekt ili pravno lice, ako:

a) ne dostavi potrebne podatke i dokumentaciju, u skladu sa članom 6. stav 2. ovog zakona,

b) ne priključi objekat kupca na transportni, odnosno distributivni gasni sistem, u skladu sa članom 46. stav 1. ovog zakona,

v) ne omogući ovlašćenim licima pristup mjernim uređajima,

g) ne omogući pristup energetskim objektima, u skladu sa članom 49. stav 2. ovog zakona.

(2) Novčanom kaznom od 500 do 1.000 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu.

Član 57

Novčanom kaznom od 200 do 500 KM kazniće se preduzetnik, odnosno fizičko lice za prekršaj, ako:

a) ne omogući ovlašćenim licima pristup mjernim uređajima,

b) ne omogući pristup energetskim objektima, u skladu sa članom 49. stav 2. ovog zakona,

v) postupa suprotno odredbama člana 51. st. 1. i 2. ovog zakona,

g) koristi prirodni gas suprotno odredbi člana 53. stav 2. ovog zakona,

d) ne omogući inspekcijski nadzor nad gasnim instalacijama, u skladu sa članom 54. stav 2. ovog zakona.

XVIII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 58

(1) Vlada Republike Srpske će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti propis kojim se uređuje obezbjeđenje sigurnosti snabdijevanja i isporuke prirodnog gasa, iz člana 42. ovog zakona.

(2) Vlada Republike Srpske će odlukom odrediti operatera transportnog sistema u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 59

(1) Ministar nadležan za oblast energetike će u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti sljedeće podzakonske akte:

a) pravilnik o tehničkim normativima za projektovanje, građenje, pogon i održavanje gasnih kotlovnica,

b) pravilnik o tehničkim normativima za unutrašnje gasne instalacije,

v) pravilnik o tehničkim normativima za projektovanje i polaganje distributivnog gasovoda od polietilenskih cijevi za radni pritisak do četiri bara,

g) pravilnik o tehničkim normativima za kućni gasni priključak za radni pritisak do četiri bara,

d) pravilnik o tehničkim uslovima i normativima za bezbjedan transport tečnih i gasovitih ugljovodonika magistralnim naftovodima i gasovodima i naftovodima i gasovodima za međunarodni transport,

đ) pravilnik o tehničkim uslovima i normativima za projektovanje i izgradnju distributivnih gasovoda od polietilenskih cijevi za radni pritisak do četiri bara,

e) pravilnik o tehničkim normativima i uslovima za projektovanje i polaganje kućnih gasnih priključaka za radni pritisak do četiri bara,

ž) pravilnik o tehničkim normativima i uslovima za projektovanje, izgradnju i upotrebu unutrašnjih gasnih instalacija,

z) pravilnik o tehničkim normativima za stabilne instalacije za detekciju eksplozivnih gasova i pare,

i) pravilnik o polaganju stručnog ispita za tehničko rukovođenje gasovodnim sistemom i rukovanje i održavanje gasnih uređaja, postrojenja i instalacija,

j) pravilnik o utvrđivanju ispunjavanja uslova za obavljanje djelatnosti na energetskim postrojenjima, uređajima i posudama pod pritiskom,

k) pravilnik za izgradnju gasovoda od polietilena za pogonski pritisak do deset bara,

l) pravilnik za stanice za punjenje vozila na prirodni gas,

lj) pravilnik o tehničkim uslovima i normativima za odorizaciju prirodnog gasa, kao i ostale propise koji uređuju ovu oblast.

(2) Do donošenja akata iz stava 1. ovog člana primjenjivaće se do sada važeći propisi.

Član 59a.

Ministar nadležan za oblast energetike će, u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti sljedeće podzakonske akte:

a) Pravilnik o tehničkim normativima za projektovanje, građenje, pogon i održavanje gasnih kotlovnica,

b) Pravilnik o tehničkim normativima za unutrašnje gasne instalacije,

v) Pravilnik o tehničkim normativima za projektovanje i izgradnju distributivnih gasovoda od polietilena radnog pritiska do 10 bara,

g) Pravilnik o tehničkim normativima za kućni gasni priključak za radni pritisak do četiri bara,

d) Pravilnik o tehničkim normativima za bezbjedan transport prirodnog gasa magistralnim gasovodima i gasovodima za međunarodni transport,

đ) Pravilnik o tehničkim normativima za detekciju eksplozivnih gasova i pare,

e) Pravilnik o stanicama za punjenje vozila na prirodni gas,

ž) Pravilnik o polaganju stručnog ispita iz oblasti gasne tehnike,

z) Pravilnik o tehničkim uslovima i normativima za odorizaciju prirodnog gasa,

i) Pravilnik o utvrđivanju ispunjenosti uslova za obavljanje djelatnosti na energetskim postrojenjima, uređajima i posudama pod pritiskom.

Član 60

(1) Regulatorna komisija će u roku do godinu dana od stupanja na snagu ovog zakona donijeti propis kojim će utvrditi bliže uslove za izdavanje dozvole, postupak izdavanja dozvole, postupak privremenog ili trajnog oduzimanja dozvole i sadržaj registra o izdatim i privremeno ili trajno oduzetim dozvolama iz člana 14. ovog zakona.

(2) Regulatorna komisija će u roku do godinu dana od stupanja na snagu ovog zakona donijeti metodologije i tarifne sisteme iz člana 4. t. 1. do 3. ovog zakona.

(3) Regulatorna komisija će u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovog zakona uskladiti Statut, Pravila o radu i unutrašnju organizaciju shodno odredbama ovog zakona.

Član 61

(1) Svi subjekti koji obavljaju djelatnosti u sektoru prirodnog gasa dužni su da se organizuju i da usklade svoje akte i poslovanje, u skladu sa odredbama ovog zakona, u roku od šest mjeseci od njegovog stupanja na snagu.

(2) Svi subjekti koji obavljaju djelatnosti u sektoru prirodnog gasa dužni su da podnesu zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje ovih djelatnosti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu propisa Regulatorne komisije, u skladu sa i članom 9. i članom 60. stav 1. ovog zakona.

Član 62

(1) Svi operateri transportnih ili distributivnih mreža ili skladišta prirodnog gasa dužni su da prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole pripreme i pravila rada i da ih podnesu Regulatornoj komisiji na saglasnost.

(2) Svaki snabdjevač dužan je da prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole pripremi i pravila rada i da ih podnese Regulatornoj komisiji na saglasnost.

(3) Svi energetski subjekti koji obavljaju regulisane djelatnosti u sektoru prirodnog gasa dužni su da u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu metodologija iz člana 4. tačka a) ovog zakona i tarifnih sistema iz člana 4. tačka v) ovog zakona donesu cijene za pristup i korišćenje sistema, odnosno cijene prirodnog gasa koje se primjenjuju za snabdijevanje kupaca prirodnim gasom.

Član 63

Ovim zakonom daje se mogućnost koordinacije određenih aktivnosti u sektoru prirodnog gasa sa drugim entitetom u BiH.

Član 64

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Zakon o finansiranju poslova premjera i uspostavljanja katastra nepokretnosti

0

ZAKON O FINANSIRANjU POSLOVA PREMJERA I USPOSTAVLjANjA KATASTRA NEPOKRETNOSTI

(“Sl. glasnik RS”, br. 20/2007 i 92/2009)

Član 1

Ovim zakonom uređuju se izvori i način obezbjeđivanja sredstava potrebnih za finansiranje poslova premjera i uspostavljanja katastra nepokretnosti iz Programa poslova premjera i uspostavljanja katastra nepokretnosti, za period od pet godina (u daljem tekstu: Program).

Član 2

(1) Za finansiranje poslova premjera i uspostavljanja katastra nepokretnosti iz Programa obezbjeđuju se sredstva iz sljedećih izvora:

a) republičkog budžeta;

b) sredstava opština na čijem području se izvode radovi iz Programa;

v) doprinosa od investicija za građevinske objekte.

g) od naknada za korišćenje podataka premjera i katastra nepokretnosti i vršenje usluga u oblasti premjera i katastra nepokretnosti.

(2) Sredstva iz stava 1. ovog člana koriste se za:

a) osnovne geodetske radove;

b) poslove premjera;

v) katastarski premjer;

g) uspostavljanje i održavanje katastra nepokretnosti i katastra zemljišta;

d) uspostavljanje i održavanje informacionog sistema Uprave i geodetskog informacionog sistema;

đ) rješavanje imovinsko-pravnih odnosa za koje je, na osnovu zakona, nadležna Uprava.

(3) Sredstva iz stava 1. ovog člana utvrdiće se planom poslova premjera i uspostavljanja katastra nepokretnosti, za svaku godinu, a na osnovu Programa.

Član 3

(1) Republika Srpska će iz republičkog budžeta, u periodu trajanja Programa, obezbijediti potrebna sredstava za realizaciju Programa u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu Republike Srpske i budžetom Republike za svaku godinu.

(2) Program će se realizovati u dijelu koji je moguće finansirati, u skladu sa odobrenim sredstvima iz budžeta Republike Srpske i ostvarenim sredstvima iz ostalih izvora, za tekuću godinu.

Član 4

(1) Opština ili grad na čijem se području vrše poslovi iz programa obezbjeđuju sredstva, i to:

a) gradovi, odnosno razvijene opštine u iznosu 14% od vrijednosti radova koji se izvode na njihovom području;

b) srednje razvijene opštine u iznosu 10% od vrijednosti radova koji se izvode na njihovom području;

v) nerazvijene opštine u iznosu 6% od vrijednosti radova koji se izvode na njihovom području.

(2) Visinu sredstava iz prethodnog stava za svaku opštinu, odnosno grad utvrđuje Vlada Republike Srpske, godišnjim planom poslova premjera i uspostavljanja katastra nepokretnosti.

(3) Izrazito nerazvijene opštine oslobođene su od obaveze plaćanja sredstava za finansiranje poslova premjera i uspostavljanja katastra nepokretnosti.

Član 4a

Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove iz posebnih prihoda ostvarenih u skladu sa zakonom kojim se uređuje naknade i vršenje usluga u oblasti premjera i katastra nepokretnosti, u periodu trajanja programa koji usvaja Narodna skupština Republike Srpske, obezbjeđuje potrebna sredstva za svaku godinu.

Član 5

(1) Investitori građevinskih objekata uplaćuju doprinos od 0,3% predračunske vrijednosti građevinskih radova za finansiranje poslova iz Programa.

(2) Obračun sredstava iz prethodnog stava vrši organ nadležan za poslove građenja.

(3) Investitoru se neće izdati odobrenje za građenje dok ne podnese dokaz da je uplatio doprinos iz stava 1. ovog člana.

(4) Opštinski, odnosno gradski organ uprave koji je nadležan za poslove građenja obavezan je kvartalno dostavljati Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove broj izdatih odobrenja sa predračunskim vrijednostima građevinskih radova i u skladu sa tim uplaćeni doprinos.

Član 6

Sredstva obezbijeđena po ovom zakonu koja se ne utroše u jednoj godini prenose se za istu namjenu u narednu godinu.

Član 7

Prava i dužnosti nosioca sredstava utvrđenih ovim zakonom vrši Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove.

Član 8

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Raspoređivanje na druge odgovarajuće poslove nakon prestanka mirovanja prava i obaveza iz radnog odnosa

0

RASPOREĐIVANjE NA DRUGE ODGOVARAJUĆE POSLOVE NAKON PRESTANKA MIROVANjA PRAVA I OBAVEZA IZ RADNOG ODNOSA

Zakon o radu

čl. 138 i 139

  • Zaposlenik koji je svoja prava i obaveze iz radnog odnosa stavio u stanje mirovanja zbog izbora ili imenovanja na neku javnu dužnost (ili funkciju) se nakon isteka mandata na toj dužnosti, može vratiti u radni odnos kod svog poslodavca, ali zakon ne garantira isti posao ili radno mjesto, već daje mogućnost raspoređivanja i na odgovarajuće poslove.

Obrazloženje:

“Dakle, iz činjenica koje su utvrđene u postupku proizilazi da je tužitelj po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme iz 2008. godine bio zaposlen na radnom mjestu “tehničkog rukovodilac rudnika” (direktor), da je u toku 2012. godine izabran za načelnika Općine B., da je po njegovom zahtjevu tuženi donio Odluku o utvrđivanju mirovanja prava i obaveza u periodu od najduže 4 godine, da je tužitelju izbor na javnu funkciju prestao već nakon jedne godine, da se blagovremeno javio tuženom za nastavak radnog odnosa, ali kako je tuženi na njegovo radno mjesto zaposlio drugog zaposlenika, ponudio mu je kao odgovarajuće poslove izmjenjenim ugovorom o radu za radno mjesto “odgovorni projektant za površinsku eksplataciju”, koji tužitelj nije prihvatio odnosno nije potpisao. Svoj tužbeni zahtjev je postavio na obavezu tuženog da ga rasporedi i uspostavi radni odnos na radnom mjestu “tehnički rukovodilac rudnika” počev od 1. 1.2014. godine.

Prema odredbi člana 139. stav 3. a u vezi sa članom 138. st. 2. Zakona o radu (dalje ZOR-a), zaposlenik koji je obavijestio poslodavca u smislu st. 2. tog člana, poslodavac je dužan rasporediti na poslove na kojim je radio prije stupanja u v.s. odnosno javnu dužnost ili na druge odgovarajuće poslove, osim ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga u smislu člana 98. Zakona o radu.

U konkretnom slučaju, tužitelj je prije imenovanja na dužnost načelnika Općine B. radio na poslovima “tehničkog rukovodioca rudnika”, ali je nakon prestanka mirovanja prava i obaveza iz radnog odnosa, tuženi dokazao da je na te poslove zaposlio drugog zaposlenika, zbog čega je tužitelju ponudio drugi odgovarajući posao “odgovorni projektant za površinsku ekspluataciju”, ali je tuženi odbio prihvatiti taj posao i zaključiti izmjenjeni ugovor o radu.

Stoga je, po ocjeni ovog suda, u smislu naprijed navedenih odredbi zakona, zapošljavanjem drugog zaposlenika na poslove na kojim je tužitelj radio prije mirovanja prava i obaveza iz radnog odnosa, ostvarena mogućnost za drugi zakonski uslov raspoređivanja tužitelja, a to je raspoređivanje na druge odgovarajuće poslove.

To znači da je navedenom odredbom zakon omogućio zaposleniku, koji je svoja prava i obaveze iz radnog odnosa stavio u stanje mirovanja zbog izbora ili imenovanja na neku javnu dužnost (ili funkciju), da se nakon isteka (najviše jednog) mandata na toj dužnosti, može vratiti u radni odnos kod svog poslodavca, ali zakon ne garantira isti posao ili radno mjestio, već daje mogućnost raspoređivanja i na odgovarajuće poslove, a sve u situacijama kada je to za poslodavca povoljnije.

U tom smislu, prema ocjeni ovog suda nije pravilno primjenjeno materijalno pravo u pobijanim odlukama nižestepenih sudova, kada su obavezali tuženog na vraćanje tužitelja na poslove “tehničkog rukovodioca rudnika”, u situaciji kada je to radno mjesto bilo jedino po sistematizaciji i uz to popunjeno drugim zaposlenikom sa kojim je također (vjerovatno) zaključen ugovor o radu.

S druge strane, pitanje šta su odgovarajući poslovi na koje bi zaposlenik mogao biti raspoređen nakon isteka perioda mirovanja prava i obaveza iz radnog odnosa, je pitanje dopuštenosti izmjenjenog ugovora o radu, koje se moglo raspraviti pred sudom tek nakon zaključivanja takvog ugovora po čl. 97. st. 2. ZOR-a.

Kako tužitelj nije zaključio izmjenjeni ugovor o radu, revizijski navodi tuženog osnovano ukazuju da tužitelj nije mogao ni dokazivati da izmjenjeni ugovor nije dopušten iz razloga da tužitelju nije ponuđen odgovarajući posao.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 127 0 Rs 053840 17 Rev od 7.1.2020. godine)

https://www.anwalt-bih.de

Nastupanje dejstva subjektivnog preinačenja tužbe

0

NASTUPANjE DEJSTVA SUBJEKTIVNOG PREINAČENjA TUŽBE

Zakon o parničnom postupku

član 58 stav 3

  • Dejstvo subjektivnog preinačenja tužbe nastupa od momenta podnošenja tužbe prema prvobitno tuženom, a ne od momenta stupanja novog tuženog u parnicu.

Obrazloženje:

“Naime, drugostepeni sud je prilikom donošenja svoje presude zanemario odredbu kojom je propisano da osoba koja stupa u parnicu umjesto prvobitnog tuženog mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa (član 58. stav 3. ZPP). Shodno tome, dejstvo subjektivnog preinačenja tužbe, kao procesne sukcesije, nastupa od momenta podnošenja tužbe prema prvobitno tuženom, a ne od momenta stupanja novog tuženog u parnicu. To znači da se, s obzirom da tuženi stupa u parnicu umjesto ranijeg tuženog, posljedice podnošenja tužbe odnose i na novog tuženog, što se odnosi i na uticaj tužbe na prekid zastarijevanja u smislu odredbe člana 388. ZOO. Zbog toga je pravilna ocjena prvostepenog suda da je do prekida zastarjelosti došlo podnošenjem tužbe od 7. 4. 2011. godine, a ne njenim preinačenjem na pripremnom ročištu dana 27. 5. 2014. godine. Takav stav u vezi sa primjenom citirane zakonske odredbe je ovaj revizijski sud iznosio u svojim ranijim odlukama, što je bio razlog da se revizija tužitelja u ovom slučaju dopusti, kako bi se omogućila jedinstvena primjena prava.

U situaciji kada potraživanje tužitelja nije zastarjelo, jer u vrijeme podnošenja tužbe nije bio protekao opći rok zastarjelosti potraživanja od 5 godina iz člana 371. ZOO, pravilno je prvostepeni sud postupio kada je postojanje osnova, kao i visinu štete koju je tužitelj pretrpio utvrđivao na osnovu provedenog vještačenja, tj. korištenjem stručnog znanja vještaka poljoprivredne struke, koji se u svom nalazu i mišljenju očitovao na okolnosti uzroka, obima, te visine nastale štete na poljoprivrednom zemljištu tužitelja.

Zbog toga je ovaj sud, imajući u vidu da je drugostepeni sud prihvatio sva činjenična i pravna utvrđenja prvostepenog suda u vezi sa uzrokom nastanka i visinom štete kao pravilna, ocijenio da su se ispunili uslovi iz člana 250. stav 1. ZPP, za preinačenje presude drugostepenog suda.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 23 0 P 012593 18 Rev od 14.3.2019. godine)

https://www.anwalt-bih.de

Razlozi za delegiranje drugog stvarno nadležnog suda

0

RAZLOZI ZA DELEGIRANjE DRUGOG STVARNO NADLEŽNOG SUDA

Zakon o parničnom postupku

član 50 stav 2

  • Nepravilno postupanje sudija nadležnog suda, zatim okolnost da sudovi sa područja nekog drugog kantona imaju različit, za stranku povoljniji, pravni stav o nekom pravnom pitanju u odnosu na nadležni sud, te način finansiranja sudova nisu razlozi za delegiranje drugog stvarno nadležnog suda sa područja drugog kantona, već ti razlozi moraju biti od izuzetnog značaja, jer samo takvi razlozi opravdavaju odstupanje od razgraničene teritorijalne nadležnosti sudova u kantonalnom uređenju sudske vlasti u Federaciji BiH.

Obrazloženje:

“Tužitelj je po ovlaštenom punomoćniku dana 30. 1.2020. godine podnio prijedlog da se za postupanje u ovom predmetu odredi stvarno nadležan sud u drugom kantonu.

Kao razloge za delegaciju nadležnosti u bitnom, tužitelj navodi da je pred Kantonalnim sudom u Tuzli u toku 60 parnica vođenih po tužbi tužitelja državnih službenika, protiv tuženog Kantonalne uprave za inspekcijske poslove TK, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, u kojima je u prvostepenom postupku od strane istog suda različito odlučivano (potpuno ili djelimično odbijani zahtjevi), da je odlučujući po žalbama tužitelja Kantonalni sud u T. (postupalo vijeće Kantonalnog suda u O.) u dva predmeta broj: … i …, drugostepeni sud odbio žalbe tužitelja i potvrdio prvostepene odbijajuće presude. U podnesenom prijedlogu tužitelj nadalje navodi da pomenute presude “ne zadovoljavaju standard obrazložene sudske odluke..” i “da ograničavaju pravo stranke na pristup sudu i narušavaju kvalitet suđenja u Bosni i Hercegovini “. Sem toga, izražava sumnju u pristrasnost sudija zbog očuvanja likvidnosti buxeta Tuzlanskog kantona, a iz čijih sredstava se i oni finansiraju.

Iz navedenih razloga smatra da stvarno nadležni Kantonalni sud u T. (niti za njega vijeće Kantonalnog suda u O.) ne bi trebali postupati u drugom stepenu, što opravdava svrsishodnu delegaciju u ovoj pravnoj stvari.

Prijedlog nije osnovan.

Prema odredbi člana 50. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP), ovaj sud može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu ako je očito da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.

Rješenjem Visokog sudskog i tužilačkog vijeća sudije Kantonalnog suda u O. S. J., X. P. i J. A. su privremeno upućeni, na period od 12 mjeseci, na obavljanje dužnosti u Kantonalnom sudu u T., pa se neprihvatljivim ocjenjuju navodi tužitelja o samovolji predsjednice Kantonalnog suda u T. o opozivu postupajućih vijeća i presignaciji predmeta drugom vijeću.

Eventualno nepravilno postupanje sudija nadležnog suda, odnosno počinjene povrede postupka i pogrešna primjena materijalnog prava, nije opravdan razlog za delegaciju stvarno nadležnog suda u drugom kantonu, jer se eventualni propusti suda mogu sanirati izjavljivanjem pravnih lijekova.

Ne bi bio razlog za svrsishodnu delegaciju niti okolnost da sudovi sa područja nekog drugog kantona imaju različit, i za stranku povoljniji, pravni stav o nekom pravnom pitanju u odnosu na nadležni sud, već ta okolnost može biti samo razlog da instancioni sud izvrši ujednačavanje sudske prakse zauzimanjem pravnog stava o tom spornom pravnom pitanju.

I na koncu, paušalnom se i nedokazanom ocjenjuje sumnja tužitelja u prostrasnost drugostepenog suda jer ovakve tvrdnje nisu potkrepljene ni jednim konkretnim dokazom. Sem toga, nije razlog za svrsishodnu delegaciju ni način finansiranja sudova, jer bi u tom slučaju sve tužbe usmjerene protiv tuženog Tuzlanskog kantona, bile predmetom rješavanja općinskih i kantonalnih sudova drugog kantona. Kako podnesenim prijedlogom tužitelj nije mogao dovesti u sumnju pristrasnost i zakonitost rada sudova u Tuzlanskom kantonu, to je iz navedenih razloga prijedlog tužitelja odbijen.

Razlozi za delegiranje drugog stvarno nadležnog suda sa područja drugog kantona moraju biti izuzetnog značaja, jer samo takvi razlozi opravdavaju odstupanje od Ustavom Federacije BiH razgraničene teritorijalne nadležnosti sudova u kantonalnom uređenju sudske vlasti u Federaciji BiH.

Kako se okolnosti na koje se tužitelj poziva, po ocjeni ovog suda, ne mogu podvesti pod opravdane razloge koje ima u vidu odredba člana 50. stav 2. ZPP, to je valjalo riješiti kao u izreci.”

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, 32 0 Rs 291882 20 R od 5.3.2020. godine)

https://www.anwalt-bih.de

Način izvršenja na suvlasničkom dijelu nekretnine

0

NAČIN IZVRŠENjA NA SUVLASNIČKOM DIJELU NEKRETNINE

Zakon o izvršnom postupku

član 69 stav 2

  • U situaciji kada se radi o izvršenju na suvlasničkom dijelu koji izvršenik ima na predmetnim nekretninama, predmet prodaje ili dosude ne može biti nekretnina u cjelini, već samo odgovarajući suvlasnički dio koji izvršenik ima na toj nekretnini.

Obrazloženje:

“Predmetnom žalbom navodi se da suvlasnički dijelovi izvršenika ne mogu biti dosuđeni tražiocu izvršenja dok se ne izvrši fizička dioba predmetnih nekretnina. U ovom dijelu žalba nije pravno osnovana, jer suvlasnički dio na nekretnini može biti predmet izvršenja i može biti dosuđen kao takav (kao suvlasnički dio) njegovom kupcu u izvršnom sudskom postupku (ako ima kupca koji želi kupiti suvlasnički dio na nekretnini i time postati suvlasnik umjesto izvršenika kao dotadašnjeg suvlasnika), saglasno članu 69. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18), kojim je propisano da suvlasnički dio nekretnine može biti samostalan predmet izvršenja, u pogledu kojeg se na odgovarajući način primjenjuju pravila tog zakona o izvršenju na nekretninama.

Međutim, razlozi zbog kojih je žalbu trećih lica valjalo uvažiti i odlučiti kao u izreci ovog drugostepenog rješenja ogledaju se u sljedećem, na šta ovaj drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, jer se radi o pravilnoj primjeni prava, saglasno članu 221. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u vezi sa članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku. Naime, već je u ranijem rješenju ovog drugostepenog suda (broj… od 9. 8. 2018. godine) ukazano na to da se u ovom predmetu radi o izvršenju na suvlasničkom dijelu koji izvršenik ima na predmetnim nekretninama, saglasno članu 69. stav 2. Zakona o izvršnom postupku. To znači da u takvoj situaciji predmet prodaje ne može biti nekretnina u cjelini, već samo odgovarajući suvlasnički dio koji izvršenik ima na nekretnini.

Na prethodno navedeno se ukazuje zbog toga što najprije iz zaključka prvostepenog suda o prodaji nekretnina (zaključak broj… od 20. 5. 2019. godine), a zatim i iz rješenja o dosudi, broj… od 20. 5. 2019. godine, proizlazi da je prvostepeni sud prodao, odnosno dosudio predmetne nekretnine kao cjelinu, a ne suvlasnički dio koji izvršenik ima na tim nekretninama. Ovo pouzdano proizlazi najprije iz izreke zaključka o prodaji od 20. 5. 2019. godine, u kojoj je odlučeno da je “nepokretnost” prodata tražiocu izvršenja kao kupcu i najpovoljnijem ponuđaču, nakon čega i u rješenju o dosudi od 20. 5. 2019. godine prvostepeni sud odlučuje da se tražiocu izvršenja dosuđuju “nekretnine” pobliže određene izrekom tog rješenja.

Takvo odlučivanje prvostepenog suda nije pravilno (kako zaključak o prodaji od 20. 5. 2019. tako ni rješenje o dosudi od 20. 5. 2019. godine), imajući u vidu prethodno iznijete razloge, jer se ni u zaključku o prodaji niti u rješenju o dosudi ne može odlučiti da se nekretnine prodaju kupcu, odnosno da mu se dosuđuju nekretnine, ako, kao u konkretnom slučaju, izvršenik nije vlasnik nego suvlasnik tih nekretnina, usljed čega predmet prodaje i dosude može biti samo odgovarajući suvlasnički dio na nekretnini.”

(Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci, 78 0 P 011123 19 Gži 3 od 16.1.2020. godine)

https://www.anwalt-bih.de

Dozvoljenost izvršenja kada nije poznato gdje se nalaze pokretne stvari na kojima je predloženo izvršenje

0

DOZVOLjENOST IZVRŠENjA KADA NIJE POZNATO GDJE SE NALAZE POKRETNE STVARI NA KOJIMA JE PREDLOŽENO IZVRŠENjE

Zakon o izvršnom postupku

član 115 st. 1 i 3

  • Pravno je dozvoljeno da tražilac izvršenja predloži, a prvostepeni sud kao mjesno nadležni sud rješenjem o izvršenju odobri da se izvršenje provede ne samo na pokretnim stvarima koje se zateknu na navedenoj adresi izvršenika, već i na bilo kom drugom mjestu.

Obrazloženje:

“Iz predmetnog spisa pouzdano proizlazi, što se žalbom i ne dovodi u sumnju, da je tražilac izvršenja protiv izvršenika 26. 9. 2018. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave, i to popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari koje se zateknu u kući izvršenika u… ili na bilo kom drugom mjestu, a sve radi ostvarenja potraživanja iz pravnosnažne presude zbog propuštanja Osnovnog suda u P., broj… od 16. 5. 2018. godine.

Prvostepeni sud je, kako dalje proizlazi iz spisa, odredio predloženo izvršenje rješenjem o izvršenju od 26. 9. 2018. godine.

Postupajući po tom rješenju sudski izvršilac je izlazio na lice mjesta u…, na adresu izvršenika označenu u prijedlogu za izvršenje, te naveo da je izvršenik nepoznat na toj adresi. O tome se kao dokaz u spisu zatiče zapisnik sudskog izvršioca, broj… od 25. 3. 2019. godine.

Međutim, tražilac izvršenja je nakon toga prvostepenom sudu dostavio akt Policijske stanice P., broj… od 9. 4. 2019. godine, koji se zatiče u spisu, a u kojem je nadležni organ obavijestio punomoćnika tražioca izvršenja da izvršenik ima prijavljeno prebivalište u… broj…, Opština P. O tome je tražilac izvršenja putem svog punomoćnika blagovremeno obavijestio prvostepeni sud, podneskom od 11.4. 2019. godine, na koji se osnovano poziva i u predmetnoj žalbi.

Imajući u vidu upravo navedeni dokaz, nije pravilna odluka prvostepenog suda kojom je obustavio izvršni postupak u ovom predmetu. Naime, tražilac izvršenja je predložio, a prvostepeni sud je kao mjesno nadležni sud rješenjem o izvršenju od 26. 9. 2018. godine odobrio da se izvršenje u ovoj pravnoj stvari provede ne samo na pokretnim stvarima koje se zateknu na navedenoj adresi izvršenika, već i na bilo kom drugom mjestu. Takav prijedlog za izvršenje, kao i rješenje o izvršenju, su u tom dijelu pravno dozvoljeni, jer je članom 115. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) propisano da tražilac izvršenja može predložiti da se izvršenje provede na pokretnim stvarima izvršenika, ne naznačavajući mjesto gdje se one nalaze (što je tražilac izvršenja i učinio u dijelu u kojem je predložio da se izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika provede i na bilo kom drugom mjestu, a što je prvostepeni sud i u tom dijelu pravilno prihvatio rješenjem o izvršenju od 26. 9. 2018. godine). U toj situaciji tražilac izvršenja, saglasno članu 115. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, može već doneseno rješenje o izvršenju podnijeti na izvršenje svakom drugom stvarno nadležnom sudu na čijem se području nalaze izvršenikove pokretne stvari, u kom slučaju tražilac izvršenja tom drugom sudu samo podnosi prijedlog da sprovede izvršenje koje je već određeno rješenjem o izvršenju od 26. 9. 2018. godine.

S obzirom na prethodno iznijete razloge, u konkretnom slučaju ne može se zaključiti da je izvršenje postalo nemoguće, u smislu člana 63. stav 3. Zakona o izvršnom postupku koji je prvostepeni sud nepravilno primijenio u pobijanom rješenju, jer bi u protivnom tražilac izvršenja na nezakonit način bio onemogućen da sprovede izvršenje na osnovu rješenja o izvršenju od 26. 9. 2018. godine, a sve u skladu sa već pomenutim članom 115. Zakona o izvršnom postupku i u smislu na koji je prethodno ukazano.”

(Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci, 78 0 Mal 028234 19 Gži od 16.1.2020. godine)

 

https://www.anwalt-bih.de

Korekcija poslova i položaja sekretara škole

0
KOREKCIJA POSLOVA I POLOŽAJA SEKRETARA ŠKOLE
Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju

član 101 stav 5

Promjena poslova i položaja sekretara škole može se izvršiti samo izmjenom propisa kojima je njihov status uređen, pod uslovom da se radi o poslovima koji odgovaraju stepenu i vrsti obrazovanja sekretara škole.

“Na koji način definisati ostale poslove koje sekretar škole treba da obavlja po nalogu poslodavca i obaveze/mogućnosti njihovog pojašnjenja kroz podzakonske akte, odnosno ugovore o radu?

U pogledu pojašnjenja definicije ostalih poslova koje sekretar škole treba da obavlja po nalogu poslodavca, ne ulazeći u tumačenje kantonalnih propisa iz oblasti obrazovanja, mišljenja smo da se ostali poslovi koje poslodavac pored sistematizovanih može tražiti od radnika, općenito mogu odnositi samo na poslove koji odgovaraju stepenu i vrsti obrazovanja, kao i stručnoj spremi radnika. Imajući u vidu da je u Vašem slučaju status i opis poslova sekretara škole definisan kantonalnim zakonskim i podzakonskim propisima iz oblasti obrazovanja, mišljenja smo da se bilo kakve korekcije položaja i poslova sekretara škole može izvršiti samo kroz izmjene pomenutih propisa kojima je njihov status i uređen.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-2697/19 od 25.10.2019. godine)

 

https://www.anwalt-bih.de