Home Blog Page 32

Gubitak sredstava usljed hakerskog napada kao poreski priznat rashod

0
GUBITAK SREDSTAVA USLjED HAKERSKOG NAPADA KAO PORESKI PRIZNAT RASHOD
Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dobit

član 28 stav 1

Kada je prilikom plaćanja dobavljaču iz inostranstva u trenutku vršenja transfera izvršen hakerski napad, usljed čega su sva sredstva preusmjerena na račun hakera, pri čemu je sve dokumentovano kod Federalne uprave policije, rashodi koji su nastali kao posljedica krađe imaju tretman manjka i smatraju se poreski priznatim rashodom.

“Koji je porezni tretman rashoda nastalih usljed plaćanja dobavljaču u inostranstvo pri čemu je haker upao u sistem i preusmjerio novac na svoj račun, isto je prijavljeno Federalnoj upravi policije?

Članom 9. stav 1. Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 15/2016 – dalje: Zakon) propisani su porezno nepriznati rashodi, a među kojima su u tački i) ovog člana navedeni rashodi koji se ne mogu povezati sa ostvarivanjem dobiti ili se ne mogu povezati sa načelom poslovanja pažnjom dobrog privrednika.

Članom 28. stavom 1. Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 88/2016, 11/2017 i 96/2017 – dalje: Pravilnik) propisao je da je manjak zaliha koji je nastao kao posljedica kala, rastura, kvara ili loma, kao i više sile (poplave, požara, zemljotres, krađa), se ne smatra rashodom u smislu člana 9. stav 1. tačka i) Zakona. Stavom 5. istog člana propisano je da se odredbe ovog člana koje se odnose na zalihe primjenjuju i na imovinu poreznog obveznika.

Slijedom navedenih odredbi i informacija iz upita u kojem navodite da je usljed plaćanja dobavljaču u inostranstvo haker upao u sistem i preusmjerio novac na svoj račun, te da je isto prijavljeno Federalnoj upravi policije, mišljenja smo da su rashodi nastali kao posljedica krađe i za koje postoji dokument nadležnog organa da je konstatovana krađa, imaju tretman manjka iz člana 28. stava 1. Pravilnika, a koji se smatra porezno priznatim rashodom.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva finansija, br. 05-14-2-7562/18-1 od 7.12.2018. godine)

 

https://www.anwalt-bih.de

Otkaz ugovora o radu zbog počinjenog krivičnog djela

0

OTKAZ UGOVORA O RADU ZBOG POČINjENOG KRIVIČNOG DJELA

Zakon o radu

član 91

  • Budući da potvrđena optužnica nije dokaz da je radnik počinio krivično djelo, već ona samo ukazuje na postojanje osnovane sumnje da je on počinio predmetno krivično djelo, poslodavac mu ne može na osnovu potvrđene optužnice dati otkaz ugovora o radu nego samo na osnovu pravosnažne osuđujuće presude krivičnog suda.

Obrazloženje:

“Ne stoji povreda odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (“Službene novine FBiH”, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u daljem tekstu: ZPP) na koju ukazuje revident. Drugostepeni sud je u okviru kontrolne funkcije prihvatio da je prvostepeni sud ocijenio sve dokaze savjesno i brižljivo, kako svaki dokaz posebno tako i sve dokaze zajedno. Tuženi ne može sa uspjehom svoju subjektivnu ocjenu dokaza suprotstaviti ocjeni dokaza koju su dali nižestepeni sudovi u skladu sa odredbom člana 8. ZPP Drugostepeni sud je cijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja i za svoju odluku dao odgovarajuće razloge (član 231. u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP) pa prema tome nije bilo povreda iz člana 209. ZPP.

Ocjenom prihvaćenih dokaza koje su stranke izvele na glavnoj raspravi kod prvostepenog suda nižestepeni sudovi su utvrdili da je tužitelj bio zaposlenik tuženog po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, da je tuženi 28. 3. 2014. godine obaviješten od strane Kantonalnog tužilaštva TK da je podignuta optužnica protiv tužitelja zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo teške krađe na štetu tuženog, da je optužnica potvrđena od strane Općinskog suda u L., da je tuženi 4. 4. 2014. godine donio rješenje o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog teže povrede radne obaveze, da tuženi prije donošenja rješenja o otkazu ugovora o radu nije dao mogućnost tužitelju da iznese svoju odbranu zbog radnji koje mu se stavljaju na teret, da do zaključenja glavne rasprave kod prvostepenog suda nije bila donijeta odgovarajuća presuda krivičnog suda kojom bi bio okončan krivični postupak.

Polazeći od ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi, koje veže i revizijski sud bez ovlaštenja da ga ispituje i mijenja (član 240. stav 2. ZPP), i ovaj sud smatra da su nižestepeni sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava usvojili postavljeni zahtjev tužitelja. Na tuženom je kao poslodavcu teret dokazivanja postojanja razloga za donošenje rješenja o otkazu ugovora o radu, a tuženi ni po ocjeni ovog suda predloženim i izvedenim dokazima nije dokazao postojanje tog razloga (član 126. ZPP u vezi sa članom 91. Zakona o radu). Iz odgovora na tužbu i obrazloženja rješenja o otkazu ugovora o radu, može se zaključiti da je tuženi to rješenje donio na osnovu potvrđene optužnice.

Ovaj sud smatra da potvrđena optužnica nije dokaz da je tužitelj počinio krivično djelo zbog kojeg mu je dat otkaz ugovora o radu, već da samo ukazuje na postojanje osnovane sumnje da je počinio predmetno krivično djelo. Osim toga, prezumpcija krivične nevinosti važi sve dok se pravosnažnom osuđujućom presudom krivičnog suda ne utvrdi da je određeno lice počinilo krivično djelo koje mu se stavlja na teret i samo takva presuda veže parnični sud u pogledu krivičnog djela i krivične odgovornosti (član 12. stav 3. ZPP). Predloženi i saslušani svjedoci tuženog izjasnili su se da im je poznata činjenica o krađi bakarnih sabirnica, ali im nije poznato ko je tu krađu učinio.

Stoji i ocjena nižestepenih sudova da je tuženi bio dužan, prije donošenja rješenja o otkazu ugovora o radu, pružiti mogućnost tužitelju da iznese svoju odbranu (član 90. Zakona o radu) a kako je utvrđeno da tuženi nije tako postupio, to je imalo suštinski značaj za ocjenu zakonitosti otkaza (odluka Ustavnog suda BiH broj AP-773/04 od 15. 7. 2005. godine i AP-2395/10 od 17. 7. 2013. godine, presuda Vrhovnog suda FBiH broj… od 3. 7. 2018. godine) zbog čega je pobijana odluka dodatno nezakonita.

Polazeći od utvrđenja da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita, bilo je osnova da se usvoji postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu člana 96. stav 2. tačka 1. Zakona o radu.

Kako ne postoje razlozi revizije kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju tuženog odbiti shodno odredbi člana 248. ZPP

Ovaj sud je odbio zahtjev tuženog za naknadu troškova za sastav revizije sa kojom nije uspio (član 397. stav 1. ZPP).”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 126 0 Rs 168651 19 Rev od 8.1.2020. godine)

Nekretnina upisana na jednog bračnog partnera kao bračna stečevina

0

NEKRETNINA UPISANA NA JEDNOG BRAČNOG PARTNERA KAO BRAČNA STEČEVINA

Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine

čl. 251 i 252

  • Nekretnina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja bračnu stečevinu, bez obzira što je jedan supružnik upisan kao vlasnik nekretnine.

Obrazloženje:

“Ne stoji povreda odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (“Službene novine FBiH”, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u daljem tekstu: ZPP) na koju ukazuje revident. Drugostepeni sud je u okviru kontrolne funkcije prihvatio da je prvostepeni sud ocijenio sve dokaze savjesno i brižljivo, kako svaki dokaz posebno tako i sve dokaze zajedno. Tuženi ne može sa uspjehom svoju subjektivnu ocjenu dokaza suprotstaviti ocjeni dokaza koju su dali nižestepeni sudovi u skladu sa odredbom člana 8. ZPP Drugostepeni sud je cijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja i za svoju odluku dao odgovarajuće razloge (član 231. u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP) pa prema tome nije bilo povreda iz člana 209. ZPP.

Ocjenom prihvaćenih dokaza koje su stranke izvele na glavnoj raspravi kod prvostepenog suda nižestepeni sudovi su utvrdili da su parnične stranke bivši bračni drugovi, da su brak zaključili 8. 5. 1975. godine, da je predmetna nekretnina označena kao k.č.br…./14 površine… m2 k.o. M. kupljena u toku trajanja braka 11.2. 1977. godine, da je u ugovoru o kupoprodaji od 11.2. 1977. godine Ov.br…. kao kupac naveden tuženi, da je predmetni ugovor izvršen isplatom ugovorene cijene i predajom u posjed kupcu, da se kupac na osnovu predmetnog ugovora 11.4. 1977. godine upisao kao vlasnik nekretnine, da su u toku braka stečene i nekretnine označene kao k.č.br….,… k.o. M.

Polazeći od ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi, koje veže i revizijski sud bez ovlaštenja da ga ispituje i mijenja (član 240. stav 2. ZPP), i ovaj sud smatra da su nižestepeni sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava usvojili postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice. Ovo iz razloga što bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice (član 252. stav 1. Porodičnog zakona), pri čemu su bračni partneri u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije dogovorili (član 252. stav 1. Porodičnog zakona). Ni okolnost da je tuženi upisan kao vlasnik nekretnine označene kao k.č.br…. ne dovodi u pitanje zaključak nižestepenih sudova da se radi o bračnoj stečevini sa suvlasničkim udjelom tužiteljice od 1/2.

Nižestepeni sudovi su dali jasne, pravilne i potpune razloge zbog čega se ne može prihvatiti tvrdnja tuženog i saslušanih svjedoka H. i S. H. da predmetna nekretnina čini posebnu imovinu tuženog na osnovu usmenog ugovora o poklonu koji je zaključio sa svojim ocem, pa se revident radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na obrazloženje presude nižestepenih sudova.

Kako ne postoje razlozi revizije valjalo je reviziju tuženog odbiti shodno odredbi člana 248. ZPP.

Ovaj sud je odbio zahtjev tuženog za dosuđenje troškova za sastav revizije, sa kojom nije uspio u parnici (član 397. stav 1. ZPP).”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 42 1 P 008916 17 Rev od 8.1.2020. godine)

Izvor: https://advokat-prnjavorac.com/podjela-bracne-stecevine.html

Zakon o vinu Federacije BiH

0

ZAKON O VINU Federacije BiH

(“Sl. novine FBiH”, br. 55/2012)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1

(Sadržaj Zakona)

Ovim zakonom uređuju se: proizvodnja, prerada, kvalitet i promet grožđa vinskih sorti plemenite loze Vitis vinifera, proizvodnja, prerada, kvalitet i promet vina i drugih proizvoda od grožđa i vina koji se koriste u proizvodnji vina, označavanje vina sa geografskim porijeklom, razvrstavanje vina i norme kvaliteta, nadležnosti u provođenju ovog zakona, nadzor i provođenjem ovog zakona i druga pitanja od značaja za grožđe, vino i druge proizvode od grožđa i vina koji se koriste u proizvodnji vina.

Član 2

(Značenje pojmova)

(1) Pojedini izrazi korišteni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

a) “vino” je poljoprivredno-prehrambeni proizvod dobiven potpunim ili djelimičnim alkoholnim vrenjem masulja ili mošta proizveden od grožđa plemenite vinove loze koje u vrijeme berbe sadrži najmanje 64° Oechsla šećera, ukoliko nije za pojedine berbe, sorte i proizvodna područja drukčije određeno;

b) “grožđe” je zdrav, zreo, prezreo, prosušen ili prirodno smrznut plod plemenite vinove loze (Vitis vinifera) namijenjen za proizvodnju vina i drugih proizvoda od grožđa i vina;

c) “masulj” je izmuljano grožđe sorti vinove loze Vitis vinifera sa peteljkom ili bez peteljke;

d) “mošt” je tečni proizvod dobiven poslije muljanja grožđa i cijeđenja masulja sa stvarnom sadržinom alkohola najviše do 1%;

e) “proizvođač grožđa” je pravno ili fizičko lice koje se bavi proizvodnjom grožđa i koje je upisano u Vinogradarski registar;

f) “proizvođač mošta, vina i drugih proizvoda” je pravno ili fizičko lice koje se bavi proizvodnjom mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina i upisano je u Vinarski registar;

g) “drugi proizvodi od grožđa i vina” su tvari porijeklom od grožđa, masulja, mošta i vina koji se koriste u proizvodnji vina;

h) “direktno rodni hibrid” je sorta dobivena direktnim ukrštanjem sorte koja pripada vrsti Vitis vinifera sa drugom vrstom roda Vitis (hibridi prve generacije);

i) “dozvoljene sorte” su sorte vinove loze čije je grožđe namijenjeno proizvodnji stonog vina, a uzgoj dozvoljen na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) u skladu sa ovim zakonom;

j) “preporučene sorte” su dozvoljene sorte vinove loze čije je grožđe namijenjeno proizvodnji vina sa geografskim porijeklom i koje su utvrđene kao preporučene sorte za uzgoj za odgovarajuće vinogradarsko-geografsko proizvodno područje;

k) “dozvoljena enološka sredstva” su sva sredstva propisana ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega koja se koriste u proizvodnji mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina;

1) “dozvoljeni enološki postupci” su svi postupci u proizvodnji mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina propisani ovim zakonom;

m) “organoleptička svojstva” su svojstva opažena čulima;

n) “superanaliza” obuhvata fizičko-hemijsku analizu, organoleptičko ocjenjivanje, stručno tumačenje i komentar rezultata prve analize;

o) “originalno pakiranje” je takvo pakiranje koje se nakon otvaranja bilo kakvom radnjom ne može vratiti u prvobitno stanje;

p) “vinogradarski registar” je baza podataka o proizvođačima grožđa i vinogradarskim parcelama, kao i o drugim podacima u skladu sa ovim zakonom;

r) “vinarski registar” je baza podataka o proizvođačima mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina, o vinarijama, kao i o drugim podacima u skladu sa ovim zakonom;

s) “matični zasad” je zasad vinove loze čija je namijena proizvodnja reprodukcionog materijala radi proizvodnje sadnica vinova loze;

t) “stvarna alkoholna jačina” predstavlja broj volumnih dijelova čistog alkohola na temperaturi od 20°C koji se nalazi u 100 volumnih dijelova proizvoda pri spomenutoj temperaturi;

u) “ukupna alkoholna jačina” predstavlja zbir stvarne i potencijalne alkoholne jačine izražene u volumnim % (potencijalna volumna alkoholna jačina predstavlja volumne dijelove čistog alkohola pri temperaturi od 20°C koji bi nastao potpunim previranjem šećera koji se nalazi u 100 volumnih dijelova proizvoda pri spomenutoj temperaturi).

(2) Gramatička terminologija korištenja muškog ili ženskog roda za pojmove u ovom zakonu uključuje oba roda.

Član 3

(Nadležni organi i institucije)

Za provođenje ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega nadležni su:

a) Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo);

b) Federalna uprava za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava);

c) kantonalna ministarstva nadležna za poslove poljoprivrede (u daljnjem tekstu: kantonalna ministarstva);

d) kantonalna tijela nadležna za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: kantonalna inspekcija);

e) Federalni agromediteranski zavod Mostar (u daljnjem tekstu: Zavod);

f) općinski organi uprave nadležni za poslove poljoprivrede (u daljnjem tekstu: općinski organi).

II. VINOGRADARSKA PODRUČJA I RAZVRSTAVANJE VINA

Član 4

(Vrste vinogradarskih geografskih proizvodnih područja)

(1) Vinogradarsko područje Federacije je cjelokupno geografsko proizvodno područje na teritoriji Federacije na kojem postoje povoljni uvjeti za uzgoj vinove loze (u daljnjem tekstu: vinogradarsko područje).

(2) Na teritoriji Federacije postoje sljedeća vinogradarska područja čiji se nazivi mogu koristiti kao oznake geografskog porijekla a to su:

a) vinogradarska regija (rejon) je šire vinogradarsko područje na teritoriji Federacije koje se odlikuje sličnim ekološkim faktorima, uzgojem preporučenih sorti i ostalim nužnim faktorima za uspješan uzgoj vinove loze što omogućava proizvodnju grožđa, mošta, vina i drugih proizvoda karakterističnih prema kvalitetu, prinosu grožđa i organoleptičkim svojstvima za tu regiju;

b) vinogradarska podregija (podrejon) je uže vinogradarsko područje u okviru vinogradarske regije koje se odlikuje sličnim specifičnim ekološkim faktorima, uzgojem preporučenih sorti i ostalim faktorima što omogućava proizvodnju grožđa, mošta, vina i drugih proizvoda karakterističnih prema kvalitetu, prinosu grožđa i organoleptičkim svojstvima za tu podregiju;

c) vinogorje je usko vinogradarsko područje u okviru vinogradarske podregije koje se odlikuje ujednačenim specifičnim ekološkim faktorima, uzgojem preporučenih sorti i ostalim faktorima što omogućava proizvodnju grožđa, mošta, vina i drugih proizvoda karakterističnih prema kvalitetu, prinosu grožđa i organoleptičkim svojstvima za to vinogorje;

d) lokalitet (položaj) je najmanje vinogradarsko područje u okviru vinogorja koje se odlikuje homogenim ekološkim faktorima.

(3) Granice i nazivi vinogradarskih područja i druge karakteristike vezane uz proizvodnju grožđa i vina u vinogradarskim područjima bit će propisani državnim propisom.

Član 5

(Zabrane u proizvodnji vina)

(1) Zabranjena je proizvodnja vina od grožđa iz matičnih zasada.

24) Zabranjena je proizvodnja vina od sljedećih sorti: Noah, Othello, Isabelle, Jacquez, dim Herbemont i drugih direktno rodnih hibrida.

(3) Zabranjeno je u proizvodnim pogonima držati šećer, rakiju, etanol i druga sredstva i tvari, kojima se može povećati količina i mijenjati propisani prirodni sastojci mošta i vina.

(4) Zabranjeno je proizvoditi vino od uvezenog grožđa, masulja, odnosno mošta.

(5) U proizvodnji vrhunskih vina zabranjeno je dodavati koncentrisani mošt, šećer ili bilo koje druge slatke supstance.

(6) U proizvodnji vina i drugih proizvoda od grožđa i vina zabranjeno je koristiti etilni alkohol koji nije vinskog porijekla.

Član 6

(Izuzetak od primjene)

(1) Odredbe ovog zakona ne odnose se na proizvodnju i preradu grožđa i vina i drugih proizvoda od grožđa i vina koji se koriste u proizvodnji vina koje fizičko lice proizvodi, odnosno prerađuje samo za vlastite potrebe na površini manjoj od 0,1 ha vinograda.

(2) Odredbe ovog zakona ne odnose se i na pravna lica koja se bave poslovima ispitivanja u oblasti vinogradarstva i vinarstva, odnosno koja mikrovinifikacijom proizvode vino u količinama koje služe za eksperimentalne svrhe.

(3) Vino proizvedeno u postupku ispitivanja iz stava (2) ovog člana nije dozvoljeno stavljati u promet.

Član 7

(Razvrstavanje vina)

Vina u smislu ovog zakona se dijele:

1) prema tehnologiji proizvodnje na:

a) mirna vina;

b) vina koja sadrže ugljendioksid i to:

– pjenušava vina,

– biser vina,

– gazirana vina;

c) specijalna vina:

– desertna vina,

– aromatizirana vina,

– likerska vina;

2) prema boji vina na:

– bijela,

– ružičasta (rose, opolo) i

– crna (crvena);

3) prema sadržaju neprevrelog šećera na:

a) mirna vina:

– suha,

– polusuha,

– poluslatka i

– slatka;

b) pjenušava, biser i gazirana vina:

– vrlo suha,

– suha,

– polusuha,

– poluslatka i

– slatka.

Član 8

(Predikatna vina)

(1) Predikatna vina su vina koja u izuzetnim godinama u posebnim uvjetima dozrijevanja, načina berbe i prerade daju poseban kvalitet, a moraju biti proizvedena samo od grožđa preporučenih sorti za pojedino vinogorje.

(2) Predikatna vina su:

a) “Kasna berba” – vino proizvedeno od grožđa koje je ubrano u stanju potpune zrelosti i čiji mošt ima najmanje 94° Oechsla;

b) “Izborna berba” – vino proizvedeno isključivo od brižno izabranog grožđa čiji mošt sadrži najmanje 105° Oechsla;

c) “Izborna berba bobica” – vino proizvedeno od prezrelih ili plemenitom plijesni napadnutih bobica čiji mošt sadrži najmanje 127° Oechsla;

d) “Izborna berba prosušenih bobica” – vino proizvedeno od prosušenih bobica čiji mošt sadrži najmanje 154° Oechsla;

e) “Ledeno vino” – vino proizvedeno od grožđa koje je ubrano pri temperaturi od najmanje -7°C i prerađeno u smrznutom stanju čiji mošt sadrži najmanje 127 00. Oechsla.

(3) Federalno ministarstvo odobrava proizvodnju i drugih predikatnih vina na osnovu proizvođačke specifikacije i elaborata Zavoda.

Član 9

(Pjenušava vina)

(1) Pjenušava vina su vina dobijena naknadnim alkoholnim vrenjem stonog, kvalitetnog i vrhunskog vina i sadrže ugljendioksid koji potiče isključivo od vrenja i ima pritisak od najmanje 3 bara kao posljedicu otopljenog ugljendioksida pri temperaturi zatvorene posude od 20°C.

(2) Prirodna pjenušava vina mogu biti:

a) stono pjenušavo vino,

b) stono pjenušavo vino sa konfrolisanim geografskim porijeklom,

c) kvalitetno pjenušavo vino sa kontrolisanim geografskim porijeklom,

d) vrhunsko pjenušavo vino sa kontrolisanim geografskim porijeklom.

Član 10

(Biser vina)

(1) Biser vina su vina dobijena na bazi stonog vina, kvalitetnog vina ili proizvoda podobnih za dobijanje stonog vina ili kvalitetnog vina pod uvjetom da takva vina ili proizvodi imaju ukupnu alkoholnu jačinu ne manju od 9% vol. ili stvarnu alkoholnu jačinu ne manju od 7% vol. i imaju pritisak, zbog nastalog ugljendioksida, ne manji od 1 bara i ne veći od 2,5 bara kada se drže na temperaturi od 20°C u zatvorenim posudama.

(2) Biser vina mogu biti:

a) stono biser vino,

b) stono biser vino sa kontrolisanim geografskim porijeklom,

c) kvalitetno biser vino sa kontrolisanim geografskim porijeklom.

Član 11

(Gazirana vina)

(1) Gazirana vina su vina dobijena na bazi stonih vina koja sadrže ugljendioksid koji u cjelosti ili djelimično potiče od dodavanja tog plina i imaju pritisak od najmanje 3 bara kao posljedicu otopljenog ugljendioksida kada se drže u zatvorenoj posudi na temperaturi od 20°C.

(2) Gazirana vina mogu biti:

a) stono gazirano vino,

b) stono gazirano vino sa kontrolisanim geografskim porijeklom.

Član 12

(Arhivsko vino)

Arhivsko vino je vino koje se u podrumskim uvjetima čuva duže od njegovog optimalnog zrenja najmanje pet godina od prerade grožđa u vino od čega tri godine u boci.

Član 13

(Specijalna vina)

Specijalna vina su vina dobijena posebnim načinom prerade grožđa, mošta ili vina bez dodataka ili sa dodatkom određene količine vinskog alkohola, vinskog destilata, šećera, koncentrisanog mošta i aromatičnih ili drugih dozvoljenih supstanci biljnog porijekla.

Član 14

(Desertna vina)

(1) Desertna vina su specijalna vina dobijena posebnim načinom prerade prezrelog, odnosno prosušenog grožđa kao i vina dobijena posebnim postupcima dorade mošta i vina.

(2) Desertno vino mora sadržavati najmanje 15% vol. stvarnog alkohola i maksimalno 22% vol. ukupnog alkohola.

(3) Desertna vina razvrstavaju se u sljedeće kategorije kvaliteta:

a) desertno vino,

b) desertno kvalitetno vino sa kontrolisanim geografskim porijeklom,

c) desertno vrhunsko vino sa kontrolisanim geografskim porijeklom.

Član 15

(Likerska vina)

(1) Likerska vina su specijalna vina dobijena vrenjem masulja ili mošta uz dodatak koncentrisanog mošta, alkoholnog mošta, vinskog destilata ili vinskog alkohola.

(2) Sadržaj stvarnog alkohola u likerskim vinima ne smije biti manji od 15% vol. niti veći od 22% vol. ukupnog alkohola.

(3) Likerska vina razvrstavaju se u sljedeće kategorije kvaliteta:

a) likersko vino,

b) likersko kvalitetno vino sa kontrolisanim geografskim porijeklom,

c) likersko vrhunsko vino sa kontrolisanim geografskim porijeklom.

Član 16

(Aromatizirana vina)

(1) Aromatizirana vina su specijalna vina dobijena iz vina posebnim postupkom uz dodatak alkohola, šećera, kiselina i ekstrakta dobivenog maceracijom aromatičnih biljaka.

(2) Aromatizirana vina sadrže najmanje 8% vol. stvarnog alkohola a najviše 25% vol. ukupnog alkohola.

(3) Aromatizirana vina razvrstavaju se u sljedeće kategorije prema kvalitetu:

a) aromatizirano vino,

b) aromatizirano kvalitetno vino sa kontrolisanim geografskim porijeklom,

c) aromatizirano vrhunsko vino sa kontrolisanim geografskim porijeklom.

Član 17

(Mlado vino)

(1) Mlado vino je vino kod kojeg je izvršeno djelimično ili potpuno vrenje, sa potpunom ili nepotpunom tehnološkom obradom.

(2) Mlado vino se razvrstava u sljedeće kategorije kvaliteta:

a) stono mlado vino bez geografskog porijekla,

b) stono mlado vino sa kontrolisanim geografskim porijeklom,

c) kvalitetno mlado vino sa kontrolisanim geografskim porijeklom.

III. ISPITIVANJE KVALITETA, ORGANOLEPTIČKO OCJENJIVANJE I OZNAČAVANJE VINA

Član 18

(Predmet ispitivanja kvaliteta i organoleptičkog ocjenjivanja)

(1) Vino prije punjenja i stavljanja u promet podliježe obaveznom ispitivanju fizičkih, hemijskih organoleptičkih osobina (u daljnjem tekstu: kvalitet vina) u skladu sa ovim zakonom.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, stona vina bez zaštićenog geografskog porijekla podliježi ispitivanju fizičkih i hemijskih osobina (laboratorijska analiza).

(3) Za kvalitet vina odgovoran je proizvođač. Za kvalitet vina koje je proizveo jedan a punio drugi proizvođač odgovoran je proizvođač koji je izvršio punjenje. Za kvalitet vina u rinfuzi odgovoran je prodavač vina. Za uvezeno vino odgovoran je uvoznik.

(4) Ispitivanjem kvaliteta vina utvrđuje se: ispunjenost fizičkih, hemijskih i organoleptičkih osobina za odgovarajuću vrstu i kategoriju vina; usaglašenost kvaliteta sa pratećom dokumentacijom u prometu; usaglašenost kvaliteta uvoznog vina sa certifikatom države izvoznice, dozvolom stavljanja u promet i uvjerenjem Zavoda o kontroli kvaliteta tog vina i drugih uvjeta propisanih ovim zakonom.

(5) Vino ne smije biti u prometu ako se na osnovu ispitivanja kvaliteta vina utvrdi da ne postoji usaglašenost sa pratećom dokumentacijom ili certifikatom države izvoznice i ostalim uvjetima propisanim ovim zakonom.

(6) Za utvrđivanje kvaliteta vina sa geografskim porijeklom proizvedenih u Federaciji prije stavljanja u promet uzorak uzima službeno lice iz Zavoda na zahtjev naručioca, a naručilac je dužan zahtjev dostaviti najmanje sedam dana ranije Zavodu. Postupak uzimanja uzoraka verifikuje se zapisnikom službenog lica koje je uzelo uzorak, sačinjenim na licu mjesta.

(7) Zavod vodi evidenciju o izvršenim ispitivanjima iz stava (6) ovog člana.

(8) Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: federalni ministar) donosi pravilnik o kvalitetu vina.

Član 19

(Stručni, analitički i drugi poslovi iz oblasti vinogradarstva i vinarstva)

(1) Stručne, analitičke i druge poslove iz oblasti vinogradarstva i vinarstva koji su posebno značajni za Federaciju a određeni su ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega, obavlja Zavod.

(2) Poslovi iz stava (1) ovog člana su:

a) savjetovanje, edukacija, osposobljavanje i prijenos znanja do vinogradara i vinara na tehnološkim, privrednim, ekološkim i drugim područjima važnim za razvoj vinogradarstva i vinarstva;

b) selekcija i introdukcija sorti vinove loze u skladu sa propisima koji reguliraju ovu oblast;

c) praćenje propisanih tehnologija i metoda proizvodnje grožđa i vina;

d) analiza grožđa i vina i drugih proizvoda prema kvalitetu: ocjenjivanje vina i drugih proizvoda od grožđa i vina (laboratorijske analize i organoleptička ocjena vina);

e) određivanje vremena berbe grožđa osim za stona vina bez zaštićenog geografskog porijekla;

f) izrada stručne dokumentacije – elaborata za izdavanje rješenja za vina sa oznakom zaštićenog geografskog porijekla;

g) izdavanje dozvola za doslađivanje masulja i mošta;

h) kontrola proizvodnje grožđa za proizvodnju vina sa geografskim porijeklom;

i) izdavanje uvjerenja o kvalitetu vina i drugih proizvoda koja se izvoze ili uvoze;

j) uspostavljanje i održavanje kolekcije sorti i podloga vinove loze.

(3) U obavljanju poslova iz stava (2) ovog člana Zavod je dužan primjenjivati međunarodne norme i standarde iz ove oblasti.

(4) Poslove iz stava (2) ovog člana mogu obavljati i pravna lica koja za to ispunjavaju uvjete na osnovu pisanog ovlaštenja federalnog ministra.

(5) Federalni ministar donosi pravilnik kojim propisuje uvjete koje moraju ispunjavati pravna lica u pogledu tehničke i kadrovske osposobljenosti za obavljanje poslova iz stava (2) ovog člana.

(6) Federalni ministar rješenjem imenuje komisiju za utvrđivanje ispunjenosti uvjeta iz stava 5. ovog člana. Na osnovu pisanog prijedloga komisije, federalni ministar donosi rješenje kojim s pravnom licu za koje se utvrdi da ispunjava propisane uvjete daje ovlaštenje za obavljanje određenih poslova.

(7) Ovlaštenje iz stava (6) ovog člana oduzet će se rješenjem federalnog ministra ukoliko se utvrdi da je ovlašteno pravno lice prestalo ispunjavati propisane uvjete ili se utvrdi da je ovlaštenje izdato na osnovu netačnih i neistinitih podataka.

Član 20

(Organoleptičko ocjenjivanje)

(1) Organoleptičko ocjenjivanje vina sa geografskim porijeklom do donošenja odgovarajućeg propisa na državnom nivou vrši Komisija za organoleptičko ocjenjivanje vina (u daljnjem tekstu: Komisija) koju formira i imenuje federalni ministar.

(2) Za ocjenjivača vina kao člana Komisije mogu se imenovati stučnjaci iz oblasti vinogradarstva i vinarstva koji se nalaze na Listi ocjenjivača vina koju – u saradnji sa Zavodom i kantonalnim ministarstvima izrađuje Federalno ministarstvo na čiji prijedlog listu utvrđuje i donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine.

(3) Komisija vrši organoleptičko ocjenjivanje vina sa geografskim porijeklom u prostorijama Zavoda koji ispunjava tehničke uvjete, kao i uvjete nepristranosti ocjenjivanja vina, a koje se ocjenjuje pod šiframa.

(4) Zavod vodi evidenciju o prijavi postupka organoleptičke ocjene, rezultatu ocjenjivanja te, prema potrebi, izvještava institucije nadležne za primjenu i nadzor nad primjenom ovog zakona.

(5) Federalni ministar propisuje postupak i metode organoleptičkog ocjenjivanja vina.

Član 21

(Pakiranje, označavanje i imenovanje vina)

(1) Vino i drugi proizvodi od grožđa i vina pakiraju se i označavaju u skladu sa propisima kojima se uređuje njihov kvalitet.

2) Pakiranje i označavanje vina vrši proizvođač, odnosno uvoznik.

(3) Zabranjeno je prepakiranje originalnog pakiranja vina i naknadno označavanje, kao i korištenje, odnosno stavljanje na pakovanje oznake drugog proizvođača kao i prodaja tako označenog vina.

(4) Za označavanje vina i drugih proizvoda od grožđa i vina mogu se upotrijebiti samo propisane oznake koje potrošača ne dovode u zabludu o porijeklu, stepenu kvaliteta i sastavu vina, sorti grožđa od kojeg je vino proizvedeno, o mogućim odlikovanjima proizvođača, posebnim postupcima proizvodnje i drugom.

(5) Federalni ministar propisuje način pakiranja, označavanja i imenovanja vina i drugih proizvoda od grožđa i vina.

IV. PROIZVODNJA GROŽĐA

Član 22

(Proizvodnja grožđa)

(1) Proizvodnjom grožđa smatraju se svi radovi u vinogradu, uključujući i berbu grožđa.

(2) Grožđe koje je namijenjeno za preradu u vino može se proizvoditi samo na površinama utvrđenim Vinogradarskim katastrom od određenih preporučenih i dozvoljenih sorti vinove loze za određeno proizvodno područje.

(3) Grožđe koje je namijenjeno za preradu u vino mora biti proizvedeno odgovarajućom vinogradarskom tehnologijom.

Član 23

(Berba grožđa)

(1) Berba grožđa može se vršiti samo u vrijeme kada grožđe dostigne odgovarajuću zrelost za određeno vinogradarsko područje, sortu, vrstu i kategoriju vina.

(2) Berba grožđa za proizvodnju vina i drugih proizvoda od grožđa i vina nije dozvoljena prije dana koji, po pojedinačnim područjima za pojedine sorte vinove loze i stepenu kvaliteta na osnovu podataka o dozrijevanju grožđa, odredi Zavod ili ovlašteno pravno lice.

(3) Rok za berbu grožđa određuje se na osnovu terenskih mjerenja zrenja grožđa tako da grožđe za vrijeme berbe ima dovoljan stepen šećera da doslađivanje masulja ili mošta više nije potrebno.

(4) Izuzetno od stava (3) ovog člana, zbog izuzetno nepogodnih prilika za dozrijevanje grožđa Zavod ili ovlašteno pravno lice može dopustiti proizvodnju vina od grožđa koje za vrijeme berbe ima najmanje 52° Oechsla. Dozvoljeni rok za berbu Zavod ili ovlašteno pravno lice objavljuje na način uobičajen u određenom kraju.

(5) Berbu grožđa za vrhunsko vino treba prethodno prijaviti Zavodu koji će prije berbe usporediti proizvodnu česticu vinogradarskog posjeda sa evidencijama registriranih površina, pregledati količinu i kvalitet grožđa predviđenog za proizvodnju vrhunskog vina o čemu će sačiniti zapisnik i izdati odobrenje.

Član 24

(Proizvođači grožđa)

(1) Proizvođač grožđa je fizičko ili pravno lice (u daljnjem tekstu: proizvođač grožđa) koje ima u vlasništvu, zakupu, odnosno u koncesiji najmanje 0,1 ha vinograda na teritoriji Federacije i upisano je u Vinogradarski registar koji vodi općinski organ.

(2) Proizvođač grožđa dužan je postupati na način kako bi se sačuvale sve prirodne karakteristike grožđa.

(3) Proizvođač grožđa koji proizvodi grožđe za proizvodnju vina koje nije namijenjeno prometu, a ima u vlasništvu, zakupu, odnosno koncesiji manje od 0,1 ha vinograda ne mora se upisati u Vinogradarski registar.

(4) Proizvođači grožđa za proizvodnju vina dužni su svake godine nadležnim općinskim organima prijaviti količine grožđa proizvedene iz date godine berbe.

(5) Podatke iz stava (4) ovog člana nadležnim općinski organ dužan je dostaviti Federalnom i kantonalnom ministarstvu.

Član 25

(Način upisa u Vinogradarski registar)

(1) Upis u Vinogradarski registar vrši se na osnovu zahtjeva koji proizvođač grožđa iz člana 24. stav (1) ovog zakona podnosi općinskom organu.

(2) Proizvođači grožđa upisuju se u Vinogradarski registar općine na čijoj teritoriji se nalaze njihovi vinogradi, odnosno njihov veći dio (fizička lica), a proizvođači grožđa (pravna lica) upisuju se u registar općine u kojoj pravno lice ima sjedište.

(3) Zahtjev za upis u Vinogradarski registar sadrži:

a) podatke o proizvođaču grožđa: ime, prezime, spol, adresu i jedinstven matični broj za fizička lica, odnosno naziv, sjedište, adresu, šifru djelatnosti, poreski identifikacijski broj za pravna lica i obrtnike;

b) podatke o odgovornom licu za proizvodnju grožđa (ime, prezime, spol, adresa, jedinstven matični broj);

c) podatke o vinogradima: općina, katastarska općina, broj katastarske parcele, podaci o pravu korištenja zemljišta-vlasništvo, zakup ili koncesija, površina vinograda, godina sadnje, sorta, broj trsa, prinos po trsu i hektaru;

d) broj iz registra poljoprivrednih gazdinstava ukoliko je proizvođač grožđa upisan u Registar poljoprivrednih gazdinstava, odnosno Registar klijenata u skladu sa važećim propisima.

(4) Općinski organ donosi rješenje o upisu u Vinogradarski registar protiv kojeg je dozvoljena žalba nadležnom kantonalnom ministarstvu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

(5) Rješenje o upisu u Vinogradarski registar općinski organ je dužan dostaviti Federalnom i kantonalnom ministarstvu u roku od 15 dana od dana donošenja.

(6) Proizvođač grožđa je dužan svaku promjenu podataka prijaviti općinskom organu u roku od sedam dana od dana nastale promjene, a općinski organ je dužan u roku od 15 dana o nastaloj promjeni obavijestiti Federalno i kantonalno ministarstvo.

Član 26

(Zbirni Vinogradarski registar)

(1) Zbirni Vinogradarski registar vodi Federalno ministarstvo na osnovu izvršenih upisa u vinogradarske registre općinskih organa.

(2) Zbirni Vinogradarski registar se vodi u elektronskoj formi i može se povezivati sa drugim bazama i registrima Federalnog ministarstva i drugih nadležnih organa.

(3) Federalni ministar propisuje sadržaj i način vođenja Vinogradarskog registra.

(4) Podaci iz Zbirnog Vinogradarskog registra su javni i čuvaju se trajno.

Član 27

(Brisanje iz Vinogradarskog registra)

(1) Proizvođač grožđa se briše iz Vinogradarskog registra ako:

a) prestane obavljati djelatnosti upisane u Vinogradarski registar u skladu sa ovim zakonom;

b) prestane ispunjavati uvjete propisane ovim zakonom.

(2) Općinski organ donosi rješenje o brisanju iz Vinogradarskog registra protiv kojeg se može izjaviti žalba kantonalnom ministarstvu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

(3) Rješenje o brisanju iz Vinogradarskog registra općinski organ je dužan dostaviti Federalnom i kantonalnom ministarstvu u roku od 15 dana radi brisanja iz zbirnog Vinogradarskog registra.

Član 28

(Vinogradarski katastar)

(1) Vinogradarski katastar uspostavlja i vodi Zavod.

(2) Federalni ministar propisuje sadržaj i način vođenja Vinogradarskog katastra.

V. PROIZVODNJA I PRERADA VINA I DRUGIH PROIZVODA OD GROŽĐA I VINA

Član 29

(Proizvodnja vina)

Proizvodnja vina obuhvata preradu grožđa (obrada grožđa, masulja i mošta), alkoholno vrenje masulja i mošta, njegu vina i pripremanje vina za potrošnju, punjenje vina u originalnu ambalažu, te skladištenje vina prije stavljanja u promet.

Član 30

(Proizvođači vina i drugih proizvoda od grožđa i vina)

(1) Proizvodnjom vina i drugih proizvoda od grožđa i vina može se baviti fizičko, odnosno pravno lice (u daljnjem tekstu: proizvođač vina) upisano u Vinarski registar koji vodi općinski organ.

(2) Proizvođač vina se upisuje u Vinarski registar ako ispunjava uvjete u pogledu objekata, prostorija, tehničkih uvjeta, opreme, sudova i uređaja, kao i u pogledu stručnog kadra.

(3) Federalni ministar propisuje uvjete u pogledu objekata, prostorija, tehničke opremljenosti i stručnog kadra koje mora ispunjavati proizvođač vina.

(4) Proizvođači mošta i vina i trgovci sa izuzetkom trgovaca na malo, dužni su svake godine prijaviti nadležnim općinskim organima svoje zalihe mošta i vina, bilo da su iz te godine ili iz berbi prethodnih godina. Mošt i vino uvezeno iz drugih zemalja treba navesti odvojeno.

(5) Podatke iz stava (4) ovog člana nadležni općinski organ je dužan dostaviti Federalnom i kantonalnom ministarstvu.

Član 31

(Njega i obogaćivanje vina)

(1) U proizvodnji mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina mogu se koristiti samo propisani enološki postupci i dozvoljena enološka sredstva kojima se razvijaju i čuvaju prirodne karakteristike mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina.

(2) Ako enološki postupci i enološka sredstva iz stava (1) ovog člana nisu propisana, primjenjuju se enološki postupci i enološka sredstva koje je propisala Međunarodna organizacija za lozu i vino – Organisation Internationale de la Vigne et du Vin (u daljnjem tekstu: OIV), a objavljeni su u njenim zvaničnim publikacijama.

(3) Doslađivanje masulja i mošta nije dozvoljeno, osim ako Zavod ili ovlašteno pravno lice izda dozvolu o doslađivanju masulja i mošta ako su u pojedinim godinama vremenske prilike za rast i razvoj vinove loze bile posebno nepovoljne, a pri tom uzima u obzir proizvodno područje i prosječan stepen kvaliteta vina i sortu grožđa.

(4) Dozvola za doslađivanje ne može se izdati ako je masulj, odnosno mošt namijenjen za proizvodnju vrhunskih vina.

(5) Zabranjeno je povećavanje ili smanjivanje kiselosti u proizvodnji vrhunskih vina.

(6) Dozvola iz stava (3) ovog člana zajednička je odluka za sve proizvođače grožđa i vina pojedine sorte sa određenog proizvodnog područja i izdaje se na osnovu zahtjeva proizvođača sa određenog proizvodnog područja. Jedan primjerak dozvole dostavlja se nadležnoj poljoprivrednoj inspekciji.

Član 32

(Način upisa u Vinarski registar)

(1) Upis u Vinarski registar vrši se na osnovu zahtjeva koji proizvođač vina iz člana 30. stav (1) ovog zakona podnosi općinskom organu.

(2) Obavezu upisa u Vinarski registar imaju fizička i pravna lica koja se bave prometom vina u rinfuzi i koja vrše uslužno pakiranje vina.

(3) Zahtjev za upis u Vinarski registar sadrži:

a) podatke o proizvođaču vina: ime, prezime, spol, adresu i jedinstven matični broj za fizička lica, odnosno naziv, sjedište, adresu, šifru djelatnosti, poreski identifikacijski broj za pravno lice i obrtnika;

b) podatke o odgovornom licu za proizvodnju vina (ime, prezime, spol, adresa, jedinstven matični broj);

c) podatke o proizvodnji, sirovinama i gotovim proizvodima;

d) podatke o proizvodnim pogonima i skladištima;

e) podatke o tehnološkoj opremi za preradu grožđa i za punjenje vina;

f) podatke o sudovima za proizvodnju, odležavanje i skladištenje (čuvanje) vina i drugih proizvoda od grožđa i vina;

g) podatke o laboratorijskim instrumentima;

h) podatke o prijavljenim, odnosno registriranim žigovima;

i) podatke o standardima kvaliteta i certifikatima;

j) podatke o obimu godišnje prodaje i broju boca i dr.;

k) broj iz registra poljoprivrednih gazdinstava ukoliko je proizvođač grožđa upisan u Registar poljoprivrednih gazdinstava, odnosno Registar klijenata u skladu sa važećim Propisima.

(4) Općinski organ donosi rješenje o upisu u Vinarski registar protiv kojeg je dozvoljena žalba nadležnom kantonalnom ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

(5) Proizvođač vina je dužan svaku promjenu podataka prijaviti općinskom organu u roku od sedam dana od dana nastale promjene, a općinski organ je dužan u roku od 15 dana o nastaloj promjeni obavijestiti Federalno i kantonalno ministarstvo.

Član 33

(Zbirni Vinarski registar)

(1) Zbirni Vinarski registar vodi Federalno ministarstvo na osnovu izvršenih upisa u Vinarske registre općinskih organa. Općinski organi su dužni podatke o izvršenom upisu proizvođača vina u Vinarski registar dostaviti Federalnom i kantonalnom ministarstvu u roku od 15 dana od dana izvršenog upisa radi upisa u Zbirni Vinarski registar za teritorij Federacije.

(2) Zbirni Vinarski registar se vodi u elektronskoj formi i može se povezivati sa drugim bazama i registrima Federalnog ministarstva i drugih nadležnih organa.

(3) Federalni ministar propisuje sadržaj i način vođenja Vinarskog registra.

(4) Podaci iz Zbirnog Vinarskog registra su javni i čuvaju se trajno.

Član 34

(Brisanje iz Vinarskog registra)

(1) Proizvođač vina briše se iz Vinarskog registra ako.

a) prestane proizvoditi vino i druge proizvode od grožđa i vina u skladu sa ovim zakonom;

b) prestane ispunjavatu uvjete propisane ovim zakonom.

(2) Općinski organ donosi rješenje o brisanju iz Vinarskog registra protiv kojeg se može izjaviti žalba kantonalnom ministarstvu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

(3) Rješenje o brisanju iz Vinarskog registra općinski organ dužan je dostaviti Federalnom i kantonalnom ministarstvu u roku od 15 dana radi brisanja iz Zbirnog Vinarskog registra.

Član 35

(Vinarijska evidencija)

(1) Proizvođač vina dužan je voditi vinarijsku evidenciju koja sadrži podatke o upotrijebljenim sirovinama, enološkim sredstvima, proizvodnji, kvalitetu, količini, transportu grožđa, mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina, prometu grožđa, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina sa dokumentacijom koja to potvrđuje.

(2) Vinarijska evidencija i prateća dokumentacija o vinarijskoj evidenciji čuva se najmanje pet godina – računajući od prodaje posljednje količine tog vina, odnosno drugog proizvoda od grožđa i vina.

(3) Federalni ministar propisuje sadržaj i način vođenja vinarijske evidencije.

Član 36

(Obilježavanje posuda)

(1) Proizvođač vina dužan je obilježiti svaku posudu sa masuljom, moštom, vinom i drugim proizvodima od grožđa i vina u rinfuznom stanju namijenjenu za proizvodnju, odležavanje i skladištenje (čuvanje) vina, odnosno drugih proizvoda od grožđa i vina.

(2) Proizvođač vina dužan je posebno obilježiti posudu sa moštom, vinom i drugim proizvodima od grožđa i vina sa nedostatkom koje je potrebno doraditi ili preraditi sa tačnim navođenjem nedostataka u odnosu na njihov propisani kvalitet.

(3) Vino i drugi proizvodi od grožđa i vina ne mogu se staviti u promet dok se nedostaci otklone.

(4) Federalni ministar propisuje način obilježavanja posuda iz st. (1) i (2) ovog člana.

Član 37

(Miješanje grožđa, masulja, mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina)

(1) Miješanje grožđa, masulja, mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina dozvoljeno je za pojedine kvalitetne kategorije vina, za vina iz različitih godina proizvodnje i različite boje grožđa samo u okviru koji određuje ovaj zakon.

(2) Zabranjeno je miješanje vina proizvedenog na teritoriji Federacije sa uvezenim vinom.

(3) Zabranjeno je miješati stono, kvalitetno ili vrhunsko vino sa specijalnim vinima, masulj, mošt ili vino od plemenite vinove loze sa proizvodima direktno-rodnih hibrida, zdrava vina sa pokvarenim vinima i vinima sa manom, te bijela vina sa crnim (crvenim) vinima radi dobivanja ružičastih vina.

Član 38

(Parametri i metode utvrđivanja kvaliteta)

(1) Mošt, vino i drugi proizvodi od grožđa i vina moraju ispunjavati propisan kvalitet u pogledu fizičkih, hemijskih i organoleptičkih svojstava.

(2) Ako vrijednosti pojedinih parametara kvaliteta nisu utvrđene propisom kojim se uređuje kvalitet vina, upotrebljavaju se vrijednosti koje preporučuje OIV, a objavljene su u njenim zvaničnim publikacijama.

(3) Kvalitet vina i drugih proizvoda od grožđa i vina utvrđuje se propisanim metodama, a ako metode nisu propisane utvrđivanje se vrši u skladu sa metodama određenim od OIV-a.

Član 39

(Neodgovarajući mošt, vino i drugi proizvodi od grožđa i vina)

Ako mošt, vino i drugi proizvodi od grožđa i vina ne odgovaraju zahtjevima iz ovog zakona i propisima kojima se određuje njihov kvalitet, proizvođač je dužan postupiti u skladu sa nalogom nadležnog inspektora. Troškovi postupka sa ovakvim moštom, vinom i drugim proizvodima od grožđa i vina padaju na teret proizvođača.

VI. OZNAČAVANJE VINA SA GEOGRAFSKIM PORIJEKLOM

Član 40

(Vrste oznaka za vina sa geografskim porijeklom)

(1) Vino sa geografskim porijeklom se označava:

a) oznakom geografskog porijekla;

b) oznakom kvalitetne kategorije;

c) priznatim tradicionalnim nazivom.

Član 41

(Oznake geografskog porijekla)

(1) Oznake geografskog porijekla su:

a) geografska oznaka;

b) oznaka kontroliranog geografskog porijekla.

(2) Geografska oznaka je naziv vinogradarske regije kojom se označava vino koje posjeduje kvalitet, ugled, odnosno druge specifične karakteristike koje se pripisuju njegovom geografskom porijeklu, ako je najmanje 85% grožđa proizvedeno u toj regiji, ako je vino proizvedeno u toj regiji i ako je vino proizvedeno od jedne ili više sorti vinove loze vrste Vitis vinifera, odnosno sorti dobivenih križanjem sorti Vitis vinifera i drugih sorti iz roda Vitis.

(3) Oznaka kontroliranog geografskog porijekla je naziv vinogradarske podregije, odnosno vinogorja kojim se označava vino čiji su kvalitet i karakteristike uvjetovane isključivo datom vinogradarskom podregijom, odnosno vinogorjem sa prirodnim i ljudskim faktorima gdje je grožđe i vino proizvedeno isključivo u datoj podregiji, odnosno vinogorju i gdje je vino proizvedeno od jedne ili više sorti vinove loze vrste Vitis vinifera.

(4) Nazivu vinogradarske podregije, odnosno vinogorja može se dodati i naziv lokaliteta (potesa) ili vinogradarske oaze ukoliko grožđe za dato vino potiče sa tog lokaliteta (potesa) vinogradarske oaze.

(5) Federalni ministar propisuje nazive oznaka geografskog porijekla, način i postupak priznavanja, maksimalne prinose grožđa i način i postupak proizvodnje i obilježavanja vina sa oznakom geografskog porijekla, sadržaj zahtjeva i ostale uvjete za priznavanje oznake geografskog porijekla.

(6) Pravo na označavanje geografskog porijekla vina proizvođač vina stiče nakon dobivanja uvjerenja o ocjeni vina.

Član 42

(Kvalitetne kategorije vina)

(1) Razvrstavanje vina u kvalitetne kategorije zavisi od dostignutog kvaliteta grožđa, prinosa grožđa po hektaru koji ne smije biti veći od propisane količine, stepena šećera u grožđu, prirodnog alkohola i drugih supstanci vina, te organoleptičkih svojstava vina za tu vrstu oznake geografskog porijekla.

(2) Vina se razvrstavaju u sljedeće kvalitetne kategorije:

a) Stono vino bez oznake geografskog porijekla je vino proizvedeno od jedne ili više sorti vinove loze. Stono vino bez oznake geografskog porijekla ne može nositi oznaku sorte;

b) Stono vino sa oznakom geografskog porijekla je vino proizvedeno od jedne ili više sorti grožđa koje potiču iz jedne vinogradarske regije;

c) Kvalitetno vino sa oznakom zaštićenog geografskog porijekla (ZGP) je vino proizvedeno od jedne ili više sorti grožđa koje potiču iz jedne vinogradarske podregije sa izraženim kvalitetnim organoleptičkim svojstvima značajnim za ekološke uvjete i sorte određene vinogradarske podregije, vinogorja ili lokaliteta čiju oznaku nosi, koje je odnjegovano u toj regiji;

d) Vrhunsko vino sa oznakom zaštićenog geografskog porijekla (ZGP) je vino proizvedeno od određene sorte ili grupe sorti grožđa koje potiču iz jednog ili više vinogradarskih lokaliteta u okviru jednog vinogorja sa izuzetno izraženim kvalitetnim, specifičnim organoleptičkim i hemijskim svojstvima značajnim za ekološke uvjete položaja i sorte, odnosno grupe sorti grožđa. To vino mora biti odnjegovano i punjeno u boce u vinogorju koje obuhvata određeni položaj.

(3) Ako vino iz stava (2) tač. b), c) i d) ovog člana ima oznaku sorte, mora biti proizvedeno od najmanje 85% grožđa sorte čije ime nosi.

Član 43

(Priznati tradicionalni naziv)

(1) Priznati tradicionalni naziv je izraz za označavanje vina sa tradicionalnim načinom proizvodnje na određenom vinogradarskom području, sa posebnim karakteristikama koje ima dugogodišnji, nepromjenjivi kvalitet, što se dokazuje elaboratom odobrenim od Federalnog ministarstva i koje je kao takvo ocijenjeno i priznato.

(2) Federalni ministar propisuje način i postupak priznavanja, proizvodnje i obilježavanja vina sa priznatim tradicionalnim nazivom, sadržaj zahtijeva i ostale uvjete za priznavanje priznatog tradicionalnog naziva.

Član 44

(Priznavanje oznaka za vina sa geografskim porijeklom)

(1) Proizvođač vina može proizvoditi vino sa geografskim porijeklom na osnovu rješenja nadležnog organa o priznavanju oznake za to vino.

(2) Uz zahtjev za izdavanje rješenja iz stava (1) ovog člana podnosi se elaborat o proizvodnji vina sa geografskim porijeklom koji izdaje Zavod ili ovlašteno pravno lice.

(3) Evidenciju oznaka geografskog porijekla vodi Federalno ministarstvo u saradnji sa drugim nadležnim organima.

(4) Na međunarodno registriranje oznaka vina sa geografskim porijeklom primjenjuju se propisi kojima se uređuju oznake geografskog porijekla.

Član 45

(Elaborat)

Elaborat (stručna dokumentacija) za izdavanje rješenja za vina sa oznakom kontroliranog geografskog porijekla sadrži:

a) geografske, ortografske i geološke podatke o vinogradarskom području (regija, podregija, vinogorje, lokalitet) na kojem bi se proizvodilo grožđe za vino za koje se traži rješenje za označavanje kontroliranog porijekla, te opis područja i površinu vinograda u regiji, podregija vinogorju, lokalitetu;

b) podatke o postojećim površinama pod vinogradima (parcela) na osnovu zemljišno-knjižnih izvoda i prijepisa posjedovnog lista;

c) podatke o sortnom sastavu, agrobiološkim i tehnološkim karakteristikama sorte i podlogama svakog vinograda, iskazano brojčano i u procentu zastupljenosti;

d) prikaz klimatskih, zemljišnih, temperaturnih i drugih faktora svojstvenih za određeno područje i koji imaju značajan uticaj na proizvodnju određenog kvaliteta grožđa i vina;

e) podatke o urodu po trsu, jedinici površine i ukupno;

f) opis agrotehnike, ampelotehnike i zaštite od biljnih bolesti i štetnika koji se primjenjuju odnosno namjeravaju primjenjivati;

g) opis načina prerade grožđa, dorade i njege vina i opis sredstava koja se upotrebljavaju u proizvodnji;

h) opis objekata, tehničkih sredstava i uređaja koji se upotrebljavaju u proizvodnji;

i) analizu hemijskog sastava mošta i vina, te opis organoleptičkih svojstava vina;

j) opis boce, opreme i oznaka koje će dato vino imati u prometu;

k) podatke koji se moraju pratiti u proizvodnji svake godine, a predstavljaju specifičnost određenog vina;

l) druge podatke značajne za ocjenu i postizanje određenog kvaliteta;

m) broj iz Registra proizvođača grožđa i vina.

Član 46

(Kontrola proizvodnje vina sa geografskim porijeklom)

(1) Kontrola proizvodnje vina sa geografskim porijeklom osigurava se kontrolom proizvodnje grožđa namijenjenog za proizvodnju vina sa geografskim porijeklom na određenom vinogradarskom području koje se odlikuje posebnim klimatskim, zemljišnim i ostalim uvjetima, kontrolom proizvodnje vina sa geografskim porijeklom, ispitivanjem kvaliteta i organoleptičkim ocjenjivanjem vina sa geografskim porijeklom radi izdavanja rješenja o ispunjenosti uvjeta za korištenje oznake i stavljanje vina sa geografskim porijeklom u promet iz date godine berbe.

(2) Na osnovu rješenja o priznavanju oznake za vino sa geografskim porijeklom proizvođač svake godine podnosi zahtjev Zavodu najkasnije do 31. decembra za kontrolu proizvodnje grožđa za proizvodnju vina sa geografskim porijeklom, čija će proizvodnja započeti u narednoj kalendarskoj godini.

Član 47

(Korištenje oznake i stavljanje vina sa geografskim porijeklom u promet)

(1) Nakon izvršene kontrole proizvodnje grožđa za proizvodnju vina sa geografskim porijeklom i izvršenog ispitivanja i utvrđivanja kvaliteta te ocjene od Komisije za organoleptičko ocjenjivanje vina, Zavod izdaje uvjerenje i stručno mišljenje sa pratećom dokumentacijom.

(2) Na osnovu uvjerenja i stručnog mišljenja sa pratećom dokumentacijom iz stava (1) ovog člana nadležni organ izdaje rješenje o ispunjenosti uvjeta za korištenje oznake vina sa geografskim porijeklom iz date godine berbe.

(3) U slučaju bilo kakve promjene iz člana 44. stav (1) ovog zakona proizvođač vina je dužan kod nadležnog organa zatražiti izmjenu već izdatog rješenja o priznavanju oznake geografskog porijekla. Uz zahtjev za izmjenu rješenja potrebno je priložiti dodatak (aneks) elaborata koji odnosi na zatraženu izmjenu.

(4) Zahtjev za stavljanje u promet vina sa geografskim porijeklom proizvođač vina je dužan podnijeti kantonalnom ministarstvu.

Član 48

(Promjena kategorije vina)

Vino sa oznakom kontroliranog geografskog porijekla može se u pojedinim godinama zbog slabijeg kvaliteta ili iz drugih razloga svrstati u nižu kategoriju, ako je to predviđeno elaboratom iz člana 45. ovog zakona ili aneksom elaborata.

Član 49

(Troškovi kontrole)

(1) Troškove obavljanja poslova vezanih uz geografsko porijeklo, kontrole proizvodnje grožđa namijenjenog za proizvodnju vina sa geografskim porijeklom, kontrole proizvodnje vina sa geografskim porijeklom, kao i ispitivanje kvaliteta i organoleptičkog ocjenjivanja vina sa geografskim porijeklom snosi proizvođač vina.

(2) Sredstva ostvarena na ime troškova iz stava (1) ovog člana prihod su vršioca usluga, odnosno organa koji vodi postupak.

Član 50

(Zabrana korištenja oznake)

(1) Proizvođaču vina i uvozniku vina zabranjuje se:

a) upotreba oznaka, naziva, slika, crteža i sl. koji bi mogli dovesti u zabludu potrošače u pogledu porijekla vina i kvalitetne kategorije;

b) prevođenje oznaka za vina sa geografskim porijeklom;

c) upotreba riječi: “sličan kao”, “vrsta”, “tip”, “stil”, “postupak”, “kao”, “ukus” i sl., odnosno bilo koji sličan izraz koji upućuje ili podsjeća na oznaku za vina sa geografskim porijeklom;

d) navođenje sastojaka ili osobina vina koje ono nema;

e) navođenje podatka o posebnim osobinama koja imaju druga vina;

f) korištenje bilo kojeg drugog postupka koji dovodi potrošača u zabludu o pravom porijeklu, odnosno kvalitetu vina;

g) upotreba priznate oznake, iako navode istinsko porijeklo vina, ali ne posjeduju rješenje o ispunjenosti uvjeta za korištenje te oznake i stavljanje tog vina sa geografskim porijeklom u promet iz date godine berbe.

(2) Vino koje na oznaci sadrži, odnosno sastoji se od imena naziva i oznake geografskog porijekla ne može se zaštititi ako bi njegovo korištenje dovelo do bilo koje radnje iz stava (1) ovog člana.

(3) Ako trgovačko ime vina sadrži neposredno ili posredno naziv geografske oznake takvo trgovačko ime ne smije se upotrebljavati i ako je vino zaista proizvedeno na datom vinogradarskom području čiji je naziv neposredno ili posredno sadržan u trgovačkom imenu vina, ako nema rješenje o priznavanju oznake geografskog porijekla i rješenje o ispunjenosti uvjeta za korištenje te oznake i stavljanje tog vina sa geografskim porijeklom u promet iz date godine berbe.

Član 51

(Odnos prema oznakama geografskog porijekla drugih država)

Odredbe člana 50. ovog zakona ne odnose se na oznake za vina sa geografskim porijeklom drugih država, odnosno regionalnih organizacija koje je Bosna i Hercegovina priznala na osnovu zaključenih međunarodnih ugovora, osim ukoliko oznaka geografskog porijekla nije ili je prestala biti zaštićena u državi porijekla, odnosno regionalnoj organizaciji ili se prestala koristiti u toj državi, odnosno regionalnoj organizaciji.

VII. PROMET GROŽĐA, MOŠTA, VINA I DRUGIH PROIZVODA

Član 52

(Promet)

(1) Prometom grožđa, mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina smatraju se, prema ovom zakonu, svi postupci nakon završene proizvodnje grožđa, mošta, odnosno vina i drugih proizvoda od grožđa i vina nastali skladištenjem, prijevozom, razvrstavanjem i prodajom grožđa, mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina, kao i njihovim izvozom ili uvozom, osim vina i drugih proizvoda od grožđa i vina za vlastitu upotrebu proizvođača, a koji su proizvedeni u skladu sa odredbama ovog zakona.

(2) Proizvođač vina je dužan vino iz svake godine berbe staviti u promet osim u slučaju opravdanih okolnosti kada je proizvođač vina dužan pisano obavijestiti nadležno kantonalno ministarstvo, odnosno općinski organ zavisno od kategorije vina.

(3) U promet se ubraja i ponuda vina u ugostiteljskim objektima, domaćinstvima koja se bave turizmom ili sličnim domaćinstvima, prodavnicama u kojima se obavlja promet robe na malo, učestvovanje na izložbama vina i drugim oblicima neposredne ponude krajnjem potrošaču.

(4) Sva vina u ugostiteljskim objektima moraju se držati u originalnoj ambalaži, a noročito stono vino, stono vino sa kontroliranim geografskim porijeklom i kvalitetno vino sa kontroliranim geografskim porijeklom mogu se držati u staklenim bocama ili posudama od drugog materijala koji osigurava kvalitet vina u pogledu fizikalno-hemijskih i organoleptičkih svojstava do 60 litara volumena i prodavati kao otvorena roba. Prodajom kao otvorene robe ne smatra se prodaja vina i drugih proizvoda od grožđa i vina na čaše iz originalno zatvorenih posuda do 5 litara volumena.

(5) U prometu se ne smiju držati vina koja su pokvarena ili imaju manu, te drugi proizvodi od grožđa i vina koji ne zadovoljavaju uvjete za stavljanje u promet u skladu sa odredbama ovog zakona.

(6) Sva originalno pakirana vina u skladu sa članom 53. ovog zakona prije stavljanja u promet moraju imati rješenje o puštanju vina u promet i to:

a) rješenje o stavljanju u promet vina bez geografskog porijekla izdaje nadležni općinski organ na osnovu zahtjeva proizvođača vina i analitičkog izvještaja o kvalitetu vina;

b) rješenje o stavljanju u promet vina sa geografskim porijeklom izdaje nadležni kantonalni organ na osnovu tražene količine vina, stručnog mišljenja Zavoda o proizvodnji grožđa i vina, analitičkog izvještaja o vinu i rješenja o ispunjenosti uvjeta za korištenje oznake za to vino.

(7) Nakon izdavanja rješenja za stavljanje vina u promet nije dozvoljeno vršiti nikakve promjene na vinu.

(8) Pošiljku vina i drugih proizvoda u rinfuznom stanju koja se nalazi u transportu uz otpremnicu obavezno prati dokument kao dokaz o ispitanom i utvrđenom kvalitetu vina i drugih proizvoda namijenjenih za stavljanje u promet.

(9) Nadležni kantonalni i općinski organi vode evidenciju o izdatim rješenjima iz stava (6) ovog člana, te primjerak rješenja dostavljaju Federalnom ministarstvu.

Član 53

(Uvjeti za stavljanje vina u promet)

(1) Vino se može stavljati u promet, odnosno može se nuditi krajnjem potrošaču samo u originalnom pakiranju propisanog kvaliteta. Originalno pakirano vino je vino punjeno u propisanu ambalažu i označeno na propisan način u skladu sa ovim zakonom i drugim važećim propisima.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, proizvođač vina može vino koje je proizvedeno od vlastitog grožđa nuditi krajnjem potrošaču u rinfuzi u okviru vlastite vinarije gdje je proizvedeno i na vinskim manifestacijama pod uvjetom da su namijenjene količine vina za vinske manifestacije prijavljene Federalnom i kantonalnom ministarstvu.

Član 54

(Prijevoz vina, grožđa i drugih proizvoda od grožđa i vina)

(1) Vino i drugi proizvodi od grožđa i vina moraju se prevoziti i skladištiti na način da im se sačuvaju fizičke, hemijske i organoleptičke osobine koje uz otpremnicu mora pratiti odgovarajuća dokumentacija o kontroli kvaliteta.

(2) Proizvođač vina može kupovati i prodavati vino i druge proizvode od drugog proizvođača u rinfuznom stanju isključivo kao sirovinu za daljnju doradu uz prethodno osiguranje dokaza o ispitanom i utvrđenom kvalitetu vina, odnosno drugog proizvoda od grožđa i vina.

(3) Federalni ministar propisuje uvjete prometa, prijevoza i skladištenja grožđa, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina.

Član 55

(Rokovi za promet vina)

Vino sa geografskim porijeklom može se staviti u promet nakon provedenih tehnoloških postupaka opisanih u elaboratu za to vino sa geografskim porijeklom. Mlado vino može se staviti u promet do 31. decembra u godini berbe.

Član 56

(Zabrane vezane uz promet)

Zabranjen je promet:

a) vina i drugih proizvoda od grožđa i vina koji potiču od grožđa direktno rodnih hibrida i matičnih zasada,

b) vina koja nisu ocijenjena,

c) pokvarenih vina, vina sa greškom, te vina i drugih proizvoda od grožđa i vina koji ne odgovaraju propisanom kvalitetu, odnosno nisu pogodni za ljudsku ishranu osim za daljnju preradu,

d) neispravno označenih i deklarisanih vina i drugih proizvoda od grožđa i vina,

e) vina i drugih proizvoda od grožđa i vina koja su mješavina uvoznog i domaćeg vina ili drugog proizvoda od grožđa i vina,

f) vina koja nemaju rješenje za stavljanje u promet.

Član 57

(Uvoz)

(1) Vino i drugi proizvodi od grožđa i vina koji se uvoze za prodaju u Federaciji moraju, prema kvalitetu i označavanju ispunjavati uvjeta prema ovom zakonu i propisima donesenim na osnovu njega, imati certifikat o kvalitetu izdat od ovlaštene institucije države izvoznice kao i nalazi analize ovlaštene institucije države izvoznice. Ako za određeni proizvod od grožđa, odnosno vina nisu propisani uvjeti propisima Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije Bosne Hercegovine takav proizvod mora ispunjavati uvjete koji važe u državi izvoznici.

(2) Proizvodi iz stava (1) ovog člana moraju pri uvozu imati i certifikat o kvaliteti izdat od nadležne institucije zemlje proizvođača (izvoznice), a ako ne potiču iz zemalja koje su članice Evropske unije moraju imati i certifikat o kvalitetu izdat od Zavoda.

(3) Na certifikatu države izvoznice, odnosno na nalazu ovlaštene institucije države izvozinice moraju biti obavezno navedeni sljedeći podaci: naziv proizvođača, zemlja porijekla, država izvoznica, oznaka geografskog porijekla, oznaka kvaliteta u skladu sa stepenom kvaliteta, oznaka o kategorizaciji vina prema sadržaju šećera, volumni postotak alkohola.

(4) Vino koje se uvozi u rinfuznom stanju može se pakirati i stavljati u promet pod uvjetima definiranim stavom (5) ovog člana.

(5) Ako se uvozi vino u rinfuznom stanju za neposrednu ljudsku upotrebu stavlja se u promet za krajnjeg potrošača u bocama deklarisano u skladu sa podacima navedenim na certifikatu države izvoznice.

(6) Uvezeno vino u originalnom pakiranju koje se nudi krajnjem potrošaču mora imati sve oznake propisane ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega. Obavezno mora biti označen i uvoznik vina.

(7) Fizička lica mogu, prilikom prelaska granice, bez dokumentacije iz stava (1) ovog člana uvesti u Federaciju najviše pet litara vina za vlastitu upotrebu.

Član 58

(Postupci sa uvezenim vinom)

(1) Od svake vrste, kategorije, odnosno serije vina koje se uvozi, osim vina iz člana 57. stav (6) ovog zakona i vina u bocama koje može pojedinac u skladu sa carinskim propisima uvesti bez plaćanja carine, nadležni inspektor na način i po postupku koji je propisan posebnim propisima službeno uzima uzorak i dostavlja ga Zavodu na ocjenjivanje vina, osim ako međunarodnim sporazumom nije drugačije određeno.

(2) Zavod je obavezan izvršiti ocjenjivanje vina najkasnije za četiri dana od dana prijema uzorka. Službeni uzorak može uzeti i lice ovlašteno od Zavoda u postupku koji vodi nadležni inspektor.

(3) Uvoznik ne smije staviti u promet vino iz uvoza prije nego što dobije odgovarajuću ocjenu za to vino. Ako ocjena vina koju je dao Zavod u pogledu oznake kvaliteta i geografskog porijekla ne odgovara certifikatu države izvoznice, odnosno nalazu analize ovlaštene institucije države izvoznice, vino se prema izboru uvoznika:

a) šalje nazad ili

b) oprema odgovarajućim certifikatima ili nalazima analize države izvoznice ili c) upotrebljava za proizvodnju drugih proizvoda, ako za to ispunjava uvjete.

(4) Ako se ocjenom vina pokaže da vino prema kvalitetu ne odgovara propisima Federacije, prema izboru uvoznika vino se:

a) šalje nazad ili

b) upotrebljava za proizvodnju drugih proizvoda, ako za to ispunjava uvjete, odnosno uništava.

(5) Ocjenjivanje uvezenog vina provodi se po postupku i na način koji je ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega određen za vino proizvedeno u Federaciji.

Član 59

(Izvoz)

(1) Vino i drugi proizvodi od grožđa i vina za izvoz moraju ispunjavati sve uvjete propisane ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona osim ako je sa stranim kupcem ugovoren poseban kvalitet.

(2) Svaku pošiljku vina za izvoz u skladu sa ovim zakonom obavezno prati certifikat u kojem Zavod upisuje elemente analize i ocjenu kvaliteta vina i navodi njegovo geografsko porijeklo.

(3) Izuzetno od stava (2) ovog člana, bez ocjene za izvoz mogu se izvesti male količine vina predviđene za jednokratno predstavljanje do zajedničke količine od 100 litara jednakog vina, a zajedno ne više od 500 litara.

(4) U skladu sa stavom (1) ovog člana grožđe, vino i drugi proizvodi od grožđa i vina namijenjeni izvozu mogu se proizvoditi i izvoziti iako ne ispunjavaju uvjete propisane ovim zakonom na osnovu dogovorene izvozne kvalitete navedene u ugovoru, uz saglasnost Federalnog ministarstva.

(5) Vino koje se izvozi i označava kao bosanskohercegovački proizvod mora poticati od grožđa proizvedenog na teritoriji Bosne i Hercegovine i cijeli proces proizvodnje mora biti obavljen na teritoriji Bosne i Hercegovine. Izvoznik je dužan voditi evidenciju o izvozu vina.

VIII. NAKNADE TROŠKOVA

Član 60

(Troškovi postupka)

(1) Troškove postupka snosi podnosilac zahtjeva i to za:

a) donošenje rješenja o upisu, odnosno brisanju iz Vinogradarskog registra;

b) donošenje rješenja o upisu, odnosno brisanju iz Vinarskog registra;

c) utvrđivanje ispunjenosti uvjeta za obavljanje proizvodnje mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina;

d) pregled pošiljki prilikom uvoza, odnosno izvoza vina i drugih proizvoda od grožđa i vina;

e) izdavanje dozvola o dodavanju šećera ili koncentrisanog mošta iz člana 31. stav (3) ovog zakona;

f) donošenje rješenja iz člana 44. stav (1) ovog zakona;

g) donošenje rješenja iz člana 47. st. (2) i (3) ovog zakona;

h) donošenje rješenja iz člana 52. stav (6) tač. a) i b) ovog zakona;

i) vršenje analize i izdavanje uvjerenja i dozvole iz čl. 18. i 19. ovog zakona;

j) ocjenjivanje vina iz člana 58. ovog zakona;

k) izdavanje certifikata iz člana 59. ovog zakona.

l) Sredstva iz stava (1) ovog člana podnosilac zahtjeva uplaćuje na odgovarajući račun z uplatu javnih sredstava organa i institucija koje vode postupak. Visina troškova utvrđuje se skladu sa posebnim propisima.

IX. UPRAVNI INSPEKCIJSKI NADZOR

Član 61

(Upravni nadzor)

(1) Federalno ministarstvo vrši upravni nadzor nad provođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona koji su dati u nadležnost Federacije kao i upravni nadzor nad institucijama, ustanovama, federalnim i kantonalnim organizacijama, ovlaštenim institucijama, ovlaštenim pravnim licima u obavljanju poslova određenih ovim zakonom, a koji predstavljaju vršenje javnih ovlaštenja.

(2) U vršenju nadzora nad obavljanjem poslova u vršenju javnih ovlaštenja iz stava (1) ovog člana Federalno ministarstvo ostvaruje neposredan uvid i kontrolu u postupanju, vrši pregled akata i dokumentacije koju donose institucije, upravne organizacije, ovlaštene institucije i ovlaštena pravna lica u vršenju javnih ovlaštenja, daje instrukcije i smjernice za obavljanje poslova i traži podatke i obavještenja o obavljanju poslova u vršenju javnih ovlaštenja.

(3) Federalno ministarstvo vrši i nadzor nad kantonalnim ministarstvima u dijelu izvršavanja federalne politike kao i provođenja mjera od značaja za cijelu Federaciju.

(4) Upravni nadzor nad kantonalnim ministarstvima, institucijama i pravnim licima koja vrše javna ovlaštenja vrši se u žalbenom postupku i putem ovlaštenja drugostepenog organa i po službenoj dužnosti.

(5) Kantonalna ministarstva vrše upravni nadzor nad provođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega koji su stavljeni u nadležnost kantona.

Član 62

(Inspekcijski nadzor)

(1) Inspekcijski nadzor nad provođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega, te pojedinačnih akata, uvjeta i načina rada nadziranog proizvođača grožđa i vina provode federalni i kantonalni organi uprave nadležni za inspekcijske poslove u okviru svojih nadležnosti u skladu sa posebnim propisima.

(2) Nadležni inspektor u smislu ovog zakona:

a) za inspekcijski nadzor i službene kontrole nad proizvodnjom, zdravstvenom ispravnošću i kvalitetom grožđa i vina u proizvodnji je poljoprivredni inspektor;

b) za inspekcijski nadzor i službene kontrole nad uvozom i prometom vina je tržišni inspektor;

c) za inspekcijski nadzor i službene kontrole u ugostiteljskim objektima za primjenu odredaba ovog zakona je turističko-ugostiteljski inspektor.

Član 63

(Prava i dužnosti nadležnog inspektora)

(1) U obavljanju poslova inspekcijskog nadzora kantonalni poljoprivredni inspektor ima pravo i dužnost kontrolirati:

1) da li se grožđe u vinogradu proizvodi od dozvoljenih i preporučenih sorti vinove loze, broj čokota i prinos po čokotu, sadržaj šećera u grožđu i ispunjenost uvjeta za proizvodnju grožđa, te da li se proizvodnja grožđa vrši u skladu sa odredbama ovog zakona;

2) da li je proizvođač grožđa svaku promjenu podataka prijavio u propisanom roku;

3) da li proizvođač vina posjeduje proizvođačku specifikaciju iz člana 8. stav (3) ovog zakona;

4) da li je mlado vino u prometu do 31. decembra u godini berbe;

5) da li su vino i drugi proizvodi od grožđa i vina pakirani i označeni u skladu sa ovim zakonom, te da li je izvršeno prepakivanje originalnog pakiranja vina i naknadno označavanje, kao i korištenje, odnosno stavljanje na pakovanje oznake drugog proizvođača kao i prodaja tako označenog vina u skladu sa ovim zakonom;

6) da li se berba grožđa vrši u skladu sa članom 23. ovog zakona;

7) ispunjenost uvjeta za proizvodnju grožđa u skladu sa odredbama ovog zakona;

8) ispunjenost uvjeta za proizvodnju vina i drugih proizvoda od grožđa i vina u skladu sa ovim zakonom, te da li je proizvođač vina i drugih proizvoda od grožđa i vina svaku promjenu podataka prijavio u propisanom roku;

9) da li proizvođač vina ispunjava uvjete iz člana 30. ovog zakona;

10) da li se u proizvodnji mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina koriste samo dozvoljeni enološki postupci i enološka sredstva, te da li je kvalitet mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina u skladu sa ovim zakonom;

11) da li se njega i obogaćivanje masulja, mošta i vina vrši u skladu sa članom 31. ovog zakona;

12) da li se vinarijska evidencija vodi u skladu sa članom 35. ovog zakona, te da li se vinarijska evidencija i prateća dokumentacija o vinarijskoj evidenciji čuva u propisanom roku;

13) da li je svaka posuda sa moštom, masuljom, vinom i drugim proizvodima od grožđa i vina u rinfuznom stanju namijenjena za proizvodnju, odležavanje i skladištenje (čuvanje) vina, odnosno drugih proizvoda od grožđa i vina označena u skladu sa članom 36. ovog zakona;

14) da li se miješanje grožđa, masulja, mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina vrši u skladu sa odredbama ovog zakona;

15) da li mošt, vino i drugi proizvodi od grožđa i vina ispunjavaju propisani kvalitet u skladu sa članom 39. ovog zakona, odnosno da li je proizvođač postupio prema nalogu nadležnog inspektora ako mošt, vino i drugi proizvodi od grožđa i vina ne ispunjavaju propisani kvalitet.

(2) U obavljanju poslova inspekcijskog nadzora pored prava da u skladu sa posebnim propisima kontrolira poslove iz stava (1), alineje od 1) do 15) ovog člana, federalni poljoprivredni inspektor ima pravo i dužnost kontrolirati:

1) da li je proizvođač vina izvršio ispitivanje kvaliteta i organoleptičko ocjenjivanje vina prije punjenja, označavanja i stavljanja u promet;

2) da li se u pogledu označavanja i imenovanja vina poštuju odredbe ovog zakona;

3) da li je vino sa geografskim porijeklom proizvedeno u skladu sa ovim zakonom;

4) da li se masulju ili moštu namijenjenom proizvodnji vina sa geografskim porijeklom doda šećer, ratifikovani mošt ili koncentrisani ratifikovani mošt u skladu sa ovim zakonom;

5) da li je organoleptičko ocjenjivanje vina sa geografskim porijeklom izvršila Komisija sastavljena od predstavnika ocjenjivača vina sa Liste ocjenjivača vina u skladu sa ovim zakonom;

6) da li proizvođač postupa u skladu sa odredbama čl. 44., 46. i 47. ovog zakona;

7) da li proizvođač vina sa geografskim porijeklom ima rješenje nadležnog organa o priznavanju oznake geografskog porijekla za to vino;

8) da li je vino sa geografskim porijeklom stavljeno u promet u skladu sa datumom navedenom u elaboratu za to vino;

9) da li je proizvođač vina i uvoznik postupio u skladu sa članom 50. ovog zakona;

10) da li svaku pošiljku grožđa, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina pri izvozu prati certifikat Zavoda i saglasnost Federalnog ministarstva.

(3) U obavljanju poslova inspekcijskog nadzora kantonalni tržni inspektor ima pravo i dužnost kontrolirati:

1) da li je vino u prometu, odnosno koje je namijenjeno krajnjem potrošaču u originalnom pakiranju propisanog kvaliteta, te da lije originalno pakiranje vina punjeno u propisanu ambalažu i označeno na propisan način;

2) da li vino koje je u prometu u rinfuznom stanju uz otpremnicu ima dokaz o ispitanom i utvrđenom kvalitetu;

3) da li se vino stavlja u promet u skladu sa odredbama člana 52. ovog zakona;

4) da li transport grožđa, mošta, vina u prometu prate dokumenti iz člana 54. stav (1) ovog zakona;

5) da li proizvođač vina kupuje i prodaje vino i druge proizvode od grožđa i vina od drugog proizvođača u rinfuznom stanju isključivo radi daljnje prerade;

6) da li se grožđe, vino i drugi proizvodi od grožđa i vina prevoze, skladište i prodaju na načii koji osigurava očuvanje fizičkih, hemijskih, organoleptičkih i drugih karakteristika;

7) da li je promet vina i drugih proizvoda od grožđa i vina suprotan odredbama člana 56. ovo zakona.

(4) U obavljanju poslova inspekcijskog nadzora pored prava da u skladu sa posebnim propisim kontrolira poslove iz stava (3) alineje od 1) do 7) ovog člana, federalni tržišni inspektor ima pravo i dužnost kontrolirati:

1) vino pri uvozu i u skladištima kod uvoznika;

2) da li su kvalitet i organoleptička ocjena vina u prometu usaglašeni sa pratećom dokumentacijom, certifikatom države izvoznice, te uvjerenjem Zavoda o kontroli kvaliteta tog vina;

3) vino na mjestima proizvodnje i u prometu u skladu sa posebnim propisima;

4) da li je uvezeno vino označeno i stavljeno u promet u skladu sa članom 57. ovog zakona;

5) da li je u promet stavljeno vino u skladu sa članom 58. ovog zakona;

6) vino i drugi proizvodi od grožđa i vina koji se uvoze i izvoze ispunjavaju uvjete propisane ovim zakonom.

(5) Za inspekcijski nadzor i službene kontrole u ugostiteljskim objektima za primjenu odredaba čl. 52. i 53. ovog zakona, nadležna je turističko-ugostiteljska inspekcija.

(6) U obavljanju poslova ispitivanja da li grožđe, vino i drugi proizvodi od grožđa i vina ispunjavaju uvjete propisane ovim zakonom, nadležni inspektor je ovlašten uzeti uzorke od grožđa, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina, a vlasnik je obavezan dozvoliti uzimanje uzoraka bez naknade troškova za uzete uzorke.

Član 64

(Ovlaštenja nadležnog inspektora)

(1) U obavljanju poslova iz člana 63. st. (1) i (2) ovog zakona nadležni poljoprivredni inspektor je ovlašten:

1) zabraniti proizvodnju grožđa, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina ako za to nisu ispunjeni propisani uvjeti, odnosno ako se proizvodnja obavlja bez dokaza o ispunjenosti propisanih uvjeta;

2) naložiti otklanjanje nepravilnosti u primjeni ovog zakona i drugih propisa o vinu i drugim proizvodima od grožđa i vina u proizvodnji i odredi rok u kojem se to mora učiniti;

3) zabraniti proizvodnju vina i drugih proizvoda od grožđa i vina ako u proizvodnji zatekne nedozvoljena enološka sredstva, oduzme nedozvoljena sredstva i vino u čijoj proizvodnji su korištena ta sredstva, odnosno naložiti uništenje nedozvoljenih sredstava i vina proizvedenih na nedozvoljeni enološki postupak;

4) privremeno zabraniti da se vino i drugi proizvodi od grožđa i vina stave u promet prije nego je izvršena kontrola kvaliteta;

5) privremeno zabraniti stavljanje u promet vina za koje nije izdato rješenje za stavljanje u promet do pribavljanja odgovarajućeg rješenja.

(2) U obavljanju poslova iz člana 63. st. (3) i (4) ovog zakona nadležni tržišni inspektor je ovlašten:

1) zabraniti promet vina i drugih proizvoda od grožđa i vina čiji kvalitet, ambalaža i način označavanja i deklarisanja nije u skladu sa odredbama ovog zakona;

2) naložiti otklanjanje nepravilnosti u primjeni propisa o vinu i drugim proizvodima od grožđa i vina u prometu i odredi rok u kojem se to mora učiniti;

3) zabraniti stavljanje u promet vina i druge proizvode od grožđa i vina u rinfuznom stanju ako se promet vrši suprotno odredbama ovog zakona.

(3) U obavljanju poslova iz čl. 52. i 53. ovog zakona nadležni turističko-ugostiteljski inspektor je ovlašten oduzeti vino, odnosno druge proizvode od grožđa i vina koji se stavljaju u promet u ugostiteljskim objektima suprotno odredbama ovog zakona.

(4) Nadležni inspektori su pored nadležnosti propisanih st. (1), (2) i (3) ovog člana ovlašteni izdati prekršajni nalog, odnosno podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka kod nadležnog suda zbog kršenja odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega, narediti druge mjere kao i poduzeti i druge radnje u skladu sa ovim zakonom.

(5) U provođenju ovlaštenja iz st. (1), (2) i (3) ovog člana nadležni inspektor je dužan poduzimati i odgovarajuće preventivne aktivnosti u cilju sprečavanja nastupanja štetnih posljedica zbog nedostataka i nepravilnosti u provođenju ovog zakona i drugih propisa i sa tim u vezi ima pravo upozoriti pravna i fizička lica na obaveze iz zakona ili propisa, ukazati na štetne posljedice koje mogu nastati i predložiti mjere za otklanjanje njihovih uzroka i druge mjere za koje cijeni da su potrebne. Fizička i pravna lica su dužna postupiti prema datim preventivnim mjerama nadležnog inspektora.

(6) U provođenju ovlaštenja iz st. (1), (2) i (3) ovog člana nadležni inspektor donosi rješenje.

Član 65

(Nadležnost za rješavanje žalbi)

(1) Na rješenje inspektora može se izjaviti žalba u skladu sa posebnim propisima nadležnom organu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.

(2) Žalba na rješenje nadležnog inspektora odlaže izvršenje rješenja, osim u hitnim slučajevima ako bi neizvršenjem rješenja bio ugrožen opći interes, životi i zdravlje ljudi, odnosno ako bi time nastupila znatna materijalna šteta ili je potrebno hitno poduzimanje mjera.

Član 66

(Troškovi prilikom oduzimanja, čuvanja i uništavanja vina i drugih proizvoda od grožđa i vina)

(1) Troškovi koji nastaju prilikom prijevoza, oduzimanja, čuvanja i uništavanja vina i drugih proizvoda od grožđa i vina i posuda, padaju na teret lica od kojih su vino i drugih proizvodi grožđa i vina oduzeti.

(2) Oduzeto vino i drugi proizvodi se skladište, čuvaju ili uništavaju u skladu sa posebnim propisima osim u slučajevima kada je posebnim propisom određen drugačiji postupak.

Član 67

(Ispitivanje kvaliteta uzoraka i troškovi ispitivanja)

(1) Nadležni inspektor dužan je o rezultatu analize obavijestiti vlasnika proizvoda od kojeg je uzet uzorak u roku od tri dana od dana primljene obavijesti o rezultatu analize.

(2) Troškove ispitivanja vina iz uvoza koje je obavezno izvršiti prije puštanja u promet snosi uvoznik.

(3) Troškove ispitivanja vina koje se nalazi u prometu snosi vlasnik uzorka u slučajevima kada se utvrdi da vino ne ispunjava propisane uvjete.

(4) Zahtjev za superanalizu podnosi se u roku od tri dana od dana obavještenja o rezultatu analize. Nalaz superanalize je konačan.

(5) Ako se u roku iz stava (4) ovog člana ne podnese zahtjev za superanalizu smatra se da je stranka saglasna sa rezultatom prve analize.

(6) Troškove superanalize snosi vlasnik uzorka u slučajevima kada se potvrde rezultati prve analize.

(7) Ukoliko stranka zahtijeva ispitivanje i utvrđivanje kvaliteta vina, bez obzira na rezultat analize, odnosno superanalize – stranka snosi troškove.

(8) Troškovi analiza nadomiruju se iz budžetskih sredstava nadležnog organa prema odredbama ovog zakona i drugih važećih propisa.

X. KAZNENE ODREDBE

Član 68

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 15.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj pravno lice ako:

a) u prostorijama u kojima se proizvodi vino drži sredstva suprotno odredbi člana 5. stav (3) ovog zakona;

b) proizvodi vino od uvezenog grožđa, masulja, odnosno mošta član 5. stav (4);

c) vrhunskom vinu doda šećer, koncentrisani mošt ili bilo koju drugu slatku supstancu član 5. stav (5);

d) koristi etil alkohol u proizvodnji vina član 5. stav (6);

e) prije punjenja, označavanja i stavljanja u promet vina i drugih proizvoda od grožđa i vina nije obavio ispitivanje njihovog kvaliteta i organoleptičko ocjenjivanje član 18. stav (1);

f) stavi vino i druge proizvode od grožđa i vina u promet suprotno odredbama člana 18. st. (4) i (5) ovog zakona;

g) ne posluje u skladu sa odredbama ovog zakona (Zavod i ovlaštena pravna lica);

h) ne pakira i ne označava vino u skladu sa članom 21. ovog zakona;

i) obavlja proizvodnju grožđa, a nije upisan u Vinogradarski registar član 25.;

j) vrši doslađivanje masulja i mošta suprotno odredbama člana 31. stav (3) ovog zakona;

k) povećava ili smanjuje kiselost u proizvodnji vrhunskih vina član 31. stav (5);

l) obavlja proizvodnju mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina, a nije upisan u Vinarski registar član 32.;

m) obogaćivanje mošta i vina, te doslađivanje masulja i mošta ne vrši prema odobrenju ovlaštene institucije;

n) vino sa geografskim porijeklom proizvodi suprotno odredbama ovog zakona;

o) moštu ili masulju namijenjenom proizvodnji vina sa geografskim porijeklom dodaje šećer, ratifikovani mošt ili koncentrisani ratifikovani mošt suprotno odredbama ovog zakona;

p) stavi u promet vino sa geografskim porijeklom a organoleptičko ocjenjivanje nije obavila Komisija sastavljena od predstavnika ocjenjivača vina sa Liste ocjenjivača vina u skladu sa ovim zakonom;

r) proizvodi vino sa geografskim porijeklom bez prethodno pribavljenog rješenja Federalnog ministarstva o priznavanju oznake geografskog porijekla za to vino član 44.;

s) koristi oznaku geografskog porijekla suprotno odredbama člana 47. ovog zakona;

t) stavi u promet vino sa geografskim porijeklom, a koje nije u skladu sa datumom koji naveden u elaboratu za to vino;

u) stavi u promet vino bez prethodno pribavljenog rješenja iz člana 52. stav (6) tač. a) i b) ovog zakona;

v) vrši promjene na vinu nakon izdavanja rješenja za stavljanje u promet;

z) uveze ili stavlja u promet vino i druge proizvode od grožđa i vina suprotno odredbama čl. 57. i 58. ovog zakona.

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana bit će kažnjeno i odgovorno lice u pravnom licu novčano kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM te fizičko lice u iznosu od 300,00 KM do 1.500,00 KM.

Član 69

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 10.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj pravno lice ako:

a) proizvede vina iz čl. 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15., 16. i 17. ovog zakona suprotno uslovima propisanim ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega;

b) grožđe u vinogradu ne proizvodi od dozvoljenih i preporučenih sorti vinove loze, broja čokota i prinosa po čokotu, sadržaja šećera u grožđu, te ne ispunjava uvjete za proizvodnju grožđa u skladu sa odredbama ovog zakona;

c) ne posjeduje proizvođačku specifikaciju iz člana 8. stav (3) ovog zakona;

d) do određenog roka ne prijavi količinu berbe grožđa u skladu sa odredbama člana 23. ove zakona;

e) ne dostavlja podatke u skladu sa odredbama ovog zakona član 24. stav (5); član 25. s (5) i (6); član 27. stav (3); član 30. stav (5); član 32. stav (5); član 33. stav (1) i član 34. stav (3);

f) ne prijavi promjenu podataka nadležnom organu u roku od sedam dana od dana nastale promjene član 25. stav (6);

g) u proizvodnji mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina ne koristi samo dozvoljene enološke postupke i enološka sredstva, te kvalitet mošta, vina i drugih proizvoda o grožđa i vina u skladu sa ovim zakonom;

h) u proizvodnji mošta i vina upotrijebi sredstva koja nisu dozvoljena i enološki čista ili s štetna za ljudsko zdravlje (član 31. stav (1));

i) ne vodi Vinarijsku evidenciju, odnosno prateću dokumentaciju o Vinarijskoj evidenciji ne čuva u propisanom roku (član 35.);

j) posude sa moštom, masuljom, vinom i drugim proizvodima od grožđa i vina u rinfuznor stanju namijenjenim za proizvodnju, odležavanje i skladištenje (čuvanje) vina, odnosno drugih proizvoda od grožđa i vina ne označava u skladu sa članom 36. ovog zakona;

k) vrši miješanje grožđa, masulja, mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina suprotno odredbama ovog zakona (član 37.);

l) mošt, vino i drugi proizvodi od grožđa i vina ne ispunjavaju propisani kvalitet u skladu sa članom 39. ovog zakona, odnosno proizvođač ne postupi prema nalogu nadležnog inspektora ako mošt, vino i drugi proizvodi od grožđa i vina ne ispunjavaju propisani kvalitet;

m) vino u prometu koje se nudi krajnjem potrošaču nije u originalnom pakiranju i propisanog kvaliteta, odnosno originalno pakiranje vina nije punjeno u propisanu ambalažu i označeno na propisan način;

n) u prodavnicama, ugostiteljskim i drugim objektima u kojima se vrši promet robe na malo drži ili prodaje vino suprotno odredbama čl. 52. i 53. ovog zakona;

o) pri prijevozu grožđe, mošt i vino u prometu ne prate dokumenti u skladu sa članom 54. stav (1) ovog zakona;

p) kupuje i prodaje vino i druge proizvode od grožđa i vina od drugog proizvođača u rinfuznom stanju kao sirovinu isključivo za daljnju doradu i proizvodnju, a nema osiguran dokaz o ispitanom i utvrđenom kvalitetu tog vina i drugih proizvoda od grožđa i vina (član 54. stav (2) ovog zakona);

r) prijevoz, skladištenje i prodaju grožđa, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina ne obavlja na način kojim se osigurava očuvanje fizičkih, hemijskih, organoleptičkih i drugih karakteristika;

s) uvezeno vino u rinfuznom stanju stavi u promet za neposrednu ljudsku upotrebu suprotno odredbama ovog zakona;

t) grožđe, vino i druge proizvode od grožđa i vina koji se uvoze radi prerade, daljnje proizvodnje, odnosno prodaje prema kvalitetu i označavanju ne ispunjavaju uvjete propisane ovim zakonom, odnosno ne prati ih certifikat ovlaštene institucije države izvoznice i ne posjeduju certifikat o kvalitetu izdat od ovlaštene institucije;

u) grožđe, vino i drugi proizvodi od grožđa i vina koji se uvoze, odnosno grožđe, vino i drugi proizvodi od grožđa i vina namijenjeni izvozu ne ispunjavaju uvjete propisane ovim zakonom

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana bit će kažnjeno i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 2.000,00 KM te fizičko lice u iznosu od 200,00 KM do 1.000,00 KM.

Član 70

(1) Za prekršaje iz čl. 68. stav (1) i 69. stav (1) ovog zakona pravnom i fizičkom licu može se izreći i prekršajna sankcija oduzimanja predmeta upotrijebljeni za izvršenje prekršaja ili su pribavljeni ili su nastali izvršenim prekršajem.

XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 71

(Rok za usklađivanje)

(1) Proizvođači grožđa i vina dužni su svoje poslovanje uskladiti sa odredbama ovog zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Proizvođači koji do dana stupanja na snagu ovog zakona proizvode vino sa geografskim porijeklom u okviru drugog vinogradarskog područja u odnosu na vinogradarsko područje gdje se proizvodi grožđe namijenjeno proizvodnji tog vina, mogu takva vina označavati sa priznatom oznakom geografskog porijekla tog vinogradarskog područja do 2020. godine.

(3) Proizvođači koji do dana stupanja na snagu ovog zakona puštaju u promet vino sa rješenjem o priznavanju geografskog porijekla izdatog na osnovu ranijih propisa – u roku od godinu dana dužni su podnijeti zahtjev za izdavanje novog rješenja od Federalnog ministarstva.

Član 72

(1) Do donošenja pravilnika iz člana 19. stav (5) ovog zakona poslove kontrole kvaliteta vina obavljat će i Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Sarajevo.

(2) Do donošenja pravilnika iz člana 20. stav (5) ovog zakona poslove vezane za organoleptičko ocjenjivanje vina sa geografskim porijeklom obavljat će Federalni agromediteranski zavod Mostar.

Član 73

(Primjena važećih propisa)

(1) Za sva pitanja koja nisu detaljno detifinirana ovim zakonom, a radi provođenja jedinstvenog sistema u Bosni i Hercegovini u vezi sa proizvodnjom, uvozom i prometom grožđa, vina i drudih proizvoda od grožđa i vina primjenjuje se Zakon o vinu, rakiji i drugim proizvodima od grožđa i vina (“Službeni glasnik BiH”, broj 25/08).

(2) Do donošenja podzakonskih akata na osnovu ovog zakona ostaju na snazi propisi doneseni na osnovu Zakona o vinu i rakiji (“Službeni list SRBiH”, br. 26/89 i 29/90).

Član 74

(Donošenje propisa)

(1) Federalno ministarstvo u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona donijet će sljedeće podzakonske akte:

– pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati ovlaštene institucije u pogledu tehničke i kadrovske opremljenosti;

– pravilnik o kvalitetu vina;

– pravilnik o načinu pakiranja, označavanja i imenovanja vina i drugih proizvoda od grožđa i vina;

– pravilnik o sadržaju i načinu vođenja vinogradarskog katastra;

– pravilnik o sadržaju i načinu vođenja Vinogradarskog i Vinarskog registra;

– pravilnik o uvjetima koje trebaju ispunjavati proizvođači vina za obavljanje te djelatnosti;

– pravilnik o načinu obilježavanja posuda u vinariji i sadržaju i način vođenja vinarijske evidencije;

– pravilnik o uvjetima prometa, prijevoza i skladištenja grožđa, vina i drugih proizvoda;

– pravilnik o postupcima i metodama organoleptičkog ocjenjivanja vina.

(2) Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona rješenjem utvrditi listu ocjenjivača vina propisanu članom 20. stav (2) ovog Zakona.

Član 75

(Stupanje na snagu Zakona)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinam Federacije BiH”.

Zakon o pomilovanju Republike Srpske

0

ZAKON O POMILOVANJU Republike Srpske

(“Sl. glasnik Republike Srpske”, br. 34/2006)

Član 1

Ovim zakonom propisuju se krivična djela za koja se pomilovanje ne može dati, oblici pomilovanja i postupak u vezi sa pomilovanjem za krivična djela iz nadležnosti sudova Republike Srpske.

Član 2

Predsjednik Republike Srpske (u daljem tekstu: Predsjednik Republike) može osuđenim licima dati pomilovanja:

a) za krivičnopravne sankcije koje je izrekao sud u Republici Srpskoj;

b) za pravne posljedice osuda.

Član 3

Pomilovanje se ne može dati za krivična djela genocida, ratnih zločina niti zločina protiv čovječnosti.

Član 4

Pomilovanjem se poimenično određenom licu:

a) daje potpuno ili djelimično oslobađanje od izvršenja kazne ili zamjenjuje izrečena kazna blažom kaznom ili uslovnom osudom;

b) ukida ili određuje kraće trajanje izrečene mjere bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti;

v) ukida određena pravna posljedica osude ili određuje njeno kraće trajanje;

g) određuje brisanje osude.

Član 5

Davanjem pomilovanja ne utiče se na prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi.

Član 6

U slučaju da se pomilovanjem zamjenjuje izrečena kazna uslovnom osudom, primjenjuju se odgovarajuće odredbe Krivičnog zakona o uslovima za izricanje uslovne osude, njenom djelovanju i opozivanju, s tim što se uz uslovnu osudu ne određuje zaštitni nadzor niti se nalaže ispunjenje posebnih obaveza.

Član 7

Brisanje osude pomilovanjem nije ograničeno visinom izrečene kazne niti vrstom krivičnog djela za koje je izrečena osuda, osim krivičnih djela iz člana 3. ovog zakona.

Brisanje osude pomilovanjem ima isto djelovanje kao brisanje osude po Krivičnom zakonu.

Član 8

Postupak za pomilovanje pokreće se molbom za pomilovanje (u daljem tekstu: molba) osuđenog lica.

Molbu može podnijeti i lice ovlašćeno prema Zakonu o krivičnom postupku na podnošenje žalbe u korist optuženog.

Molba ne zadržava izvršenje krivičnopravne sankcije.

Član 9

Molba se može podnijeti nakon pravosnažnosti presude.

Molba se može ponoviti nakon jedne godine od dana posljednje odluke o ranijoj molbi, a ako je izrečena kazna zatvora jednu godinu ili blaža kazna, molba se može ponoviti nakon šest mjeseci od dana posljednje odluke o ranijoj molbi.

Ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora molba se može ponoviti nakon tri godine od dana posljednje odluke o ranijoj molbi.

Član 10

Molba treba da sadrži:

a) lične podatke osuđenog lica (ime i prezime uključujući i prijašnja imena i prezimena, imena i prezimena roditelja, datum i mjesto rođenja, prebivalište, državljanstvo i slično);

b) zakonski naziv krivičnog djela i član Krivičnog zakona;

v) podatke o presudi;

g) podatke o pravosnažno izrečenoj krivičnopravnoj sankciji;

d) podatke o naknadi ili umanjenju štete prouzrokovane krivičnim djelom i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom;

e) nalazi li se osuđeno lice na izdržavanju kazne, odnosno je li novčana kazna izvršena;

ž) činjenični opis krivičnog djela;

z) navod kakva je bila izjava o krivici;

i) podatke o porodičnim prilikama osuđenog lica (broj djece, posebno maloljetne, obaveze izdržavanja i slično);

j) podatke o radu i obrazovanju osuđenog lica, uz navođenje izvora izdržavanja u slučaju nezaposlenosti;https://www.anwalt-bih.de

k) podatke o ranijoj osuđivanosti;

l) navod postoje li neizvršene finansijske obaveze prema javnom budžetu;

m) navodi postoje li neizvršene obaveze izdržavanja.

Uz podatke i navode iz stava 1. ovog člana, molba treba da sadrži i:

a) obrazloženje;

b) izjavu kojom podnosilac potvrđuje da su podaci i navodi u molbi istiniti po najboljem saznanju;

v) izjavu da će osuđeno lice poštovati pravni poredak Republike Srpske i Bosne i Hercegovine;

g) datum podnošenja, potpis i adresu podnosioca.

Član 11

Molba se predaje Ministarstvu pravde Republike Srpske (u daljem tekstu: Ministarstvo). Ako je molba predata drugom organu ili ustanovi za izvršenje krivičnopravnih sankcija, taj organ, odnosno ustanova, će bez odgađanja dostaviti molbu Ministarstvu.

Osuđeno lice koje se nalazi na izdržavanju kazne zatvora molbu upućuje Ministarstvu preko uprave ustanove za izvršenje krivičnopravnih sankcija u kojoj osuđeno lice izdržava kaznu. Uprava je dužna pri dostavljanju molbe Ministarstvu priložiti izvještaj o fizičkom i psihičkom stanju, psihološkom profilu i ponašanju osuđenog lica, uključujući i druge podatke koji bi mogli biti značajni za odlučivanje po molbi.

Član 12

Ako je molba podnesena od neovlašćenog lica ili je podnesena prije proteka roka iz člana 9. ovog zakona, Ministarstvo će o tome obavijestiti podnosioca molbe, a molbu će, zajedno s pisanim obavještenjem, dostaviti Predsjedniku.

Član 13

Ministarstvo će utvrditi da ne postoje razlozi za vođenje postupka pomilovanja:

a) kada je, nakon podnošenja molbe kazna ili mjera sigurnosti već izvršena u odnosu na osuđeno lice;

b) ako je lice koje je ovlašćeno na podnošenje molbe povuklo podnesenu molbu;

v) ako je osuđeno lice na koje se molba odnosi umrlo;

g) ako je donesena odluka suda povodom vanrednog pravnog lijeka.

Ako se molba odnosi na brisanje osude, odredbe iz stava 1. t. a) i v) ovog člana ne primjenjuju se.

Član 14

Ministarstvo će o molbi obavijestiti upravu ustanove za izvršenje krivičnopravnih sankcija i sud koji je vodio prvostepeni krivični postupak, i od njih zatražiti podatke i informacije koje mogu biti značajne za sastavljanje izvještaja o molbi.

Organi iz stava 1. ovog člana obavezni su bez odgađanja dostaviti podatke i informacije koje je zatražilo Ministarstvo, a mogu dostaviti i druge podatke i informacije koje mogu biti značajne za odlučivanje o molbi.

Uz dostavu podataka, organi iz stava 1. ovog člana dostavljaju i svoje obrazloženo mišljenje o pomilovanju, a posebno naznačenim razlozima za i protiv pomilovanja.

Ministarstvo može podatke i informacije koje je podnosilac molbe naveo u molbi provjeriti i kod drugih organa, ustanova, organizacija i drugih pravnih lica, te od njih zatražiti i druge podatke koji bi mogli biti značajni za odlučivanje o molbi.

Član 15

Ministarstvo sastavlja izvještaj o molbi koji sadrži:

a) lične podatke osuđenog lica (ime i prezime uključujući i prijašnja imena i prezimena, imena i prezimena roditelja, prebivalište, državljanstvo, datum i mjesto rođenja i slično);

b) podatke o fizičkom i psihičkom stanju osuđenog lica i njegovom psihološkom profilu;

v) podatke o porodičnim prilikama osuđenog lica (broj djece, posebno maloljetne, obaveza izdržavanja i slično);

g) podatke o radu i obrazovanju osuđenog lica;

d) činjenični opis krivičnog djela i njegov zakonski naziv uz navođenje člana Krivičnog zakona;

e) podatke o presudi, podatke o pravosnažno izrečenoj krivičnopravnoj sankciji uz navođenje okolnosti koje je sud uzeo u obzir prilikom izbora vrste i visine kazne kao i olakšavajuće, odnosno otežavajuće okolnosti;

ž) podatke o izvršenju kazne i druge krivičnopravne sankcije, a za lica koja nisu upućena na izdržavanje kazne, podatke o razlozima zbog kojih osuđeno lice nije upućeno na izdržavanje kazne i za koji period je odgođeno izvršenje, da li je osuđeno lice na uslovnom otpustu i do kada;

z) podatke o ponašanju osuđenog lica (o pridržavanju pravila i naredbi uprave ustanove za izvršenje krivičnopravnih sankcija, odnosu prema drugim osuđenim licima i zaposlenicima, o pogodnostima i mjerama disciplinskog kažnjavanja i slično);

i) podatke o ranijoj osuđivanosti (za koja krivična djela, na kakvu kaznu i drugu krivičnopravnu sankciju i da li je kazna i druga krivičnopravna sankcija izvršena);

j) podatke o naknadi ili umanjenju štete prouzrokovane krivičnim djelom i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom;

k) stručnu ocjenu o ličnim svojstvima osuđenog lica, stručnu procjenu o sklonosti ponavljanju činjenja krivičnih djela i ocjenu o tome u kojoj je mjeri izvršeni dio kazne i druge krivičnopravne sankcije uticao na osuđeno lice;

l) obrazloženo mišljenje o pomilovanju ustanove za izvršenje krivičnopravnih sankcija i suda koji je vodio prvostepeni krivični postupak (član 14. stav 3. ovog zakona).

Član 16

Ministarstvo dostavlja Predsjedniku Republike molbu zajedno s izvještajem o molbi iz člana 15. ovog zakona, te obrazloženim prijedlogom Ministarstva pravde za odluku o pomilovanju.

Član 17

Odluka o pomilovanju sadrži:

a) ime i prezime, imena roditelja, državljanstvo, datum i mjesto rođenja lica na koje se odluka odnosi;

b) godinu prvostepene presude, godinu pravosnažnosti presude, koja je kazna i druga krivičnopravna sankcija izrečena te za koje krivično djelo, uz navođenje njegovog zakonskog naziva i člana Krivičnog zakona;

v) oblik pomilovanja koji se daje;

g) vrijeme za koje se smanjuje kazna, krivičnopravna sankcija ili pravna posljedica osude, ako se radi o tim oblicima pomilovanja.

Član 18

Odluku o pomilovanju Predsjednik Republike dostavlja licu na koje se odnosi putem Ministarstva.

O odluci iz stava 1. ovog člana Ministarstvo je obavezno obavijestiti podnosioca molbe, sud koji je vodio prvostepeni krivični postupak, te upravu ustanove za izvršenje krivičnopravnih sankcija.

Član 19

O odluci o pomilovanju Predsjednik Republike obavještava javnost putem sredstava javnog informisanja. Ako se odluka o pomilovanju odnosi na lice koje je bilo maloljetno u vrijeme počinjenja krivičnog djela, prilikom obavještenja javnosti navodi se prvo slovo imena i prezime umjesto cijelog imena i prezimena i ne navode se imena roditelja.

Odluka o pomilovanju objavljuje se u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Uz svaku odluku o pomilovanju u “Službenom glasniku Republike Srpske” objavljuje se i podatak da li je mišljenje suda koji je vodio prvostepeni krivični postupak, te prijedlog Ministarstva bio pozitivan ili negativan.

Član 20

Jednom godišnje Predsjednik Republike obavještava Narodnu skupštinu Republike Srpske o odlukama o pomilovanju donesenim tokom prethodne kalendarske godine.

Obavještenje iz stava 1. ovog člana dostavlja se do 31. marta svake godine za prethodnu kalendarsku godinu, a sadrži broj datih pomilovanja, zakonske nazive krivičnih djela za koja su pomilovanja data i član Krivičnog zakona, te oblik datih pomilovanja, kao i navod da li je mišljenje suda koji je vodio prvostepeni krivični postupak te prijedlog Ministarstva bilo pozitivan ili negativan za svako pomilovanje.

Obavještenje iz stava 2. ovog člana dostavlja se i sredstvima javnog informisanja.

Član 21

Radi efikasnog postupanja po molbi, ministar pravde Republike Srpske osniva Komisiju za pomilovanja.

Komisiju za pomilovanja čini pet članova, koji ne mogu biti lica koja su nosioci pravosudnih funkcija (sudije i tužioci).

Komisija za pomilovanja osnovaće se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 22

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Regresno potraživanje osiguravača

0

REGRESNO POTRAŽIVANjE OSIGURAVAČA

Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti

član 13

  • U slučaju naknade štete koju je uzrokovao osiguranik u pijanom stanju, osiguravač stupa u prava oštećenog (subrogacija), te može zahtijevati da mu odgovorni vozač regresira plaćenu svotu, osim kada vozač dokaže da je šteta posljedica nekog drugog uzroka, a ne njegovog ponašanja uzrokovanog pijanim stanjem.

Obrazloženje:

“Odredbom člana 3. tačka 3. Uvjeta osiguranja od AO, propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je u trenutku saobraćajne nesreće vozač osiguranog vozila pod uticajem alkohola, droge ili narkotika, te se smatra da je vozač pod uticajem alkohola ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više od 0,5 %. Članom 13. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti u FBiH propisano je da osiguratelj od autoodgovornosti koji je isplatio naknadu oštećenom u saobraćajnoj nezgodi koju su prouzrokovale osobe čija je odgovornost prema trećim stranama pokrivena ovim Zakonom ima pravo potraživati naknadu od osoba koje su odgovorne za nesreću, u skladu sa važećim propisima, između ostalog i u slučaju kada je vozač bio pod uticajem alkohola ili droga koje su ga sprečavale da ima kontrolu nad vozilom. Odredbom člana 78. Zakona o osiguranju imovine i osoba, propisano je da društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu oštećenoj osobi, a nije bilo u obavezi isplate prema Uvjetima za osiguranje od AO, ima pravo regresa prema osobi koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove. Prelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija), propisana je odredbom čl. 939. Zakona o obligacionim odnosima kojom odredbom je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da u slučaju naknade štete koju je uzrokovao osiguranik u pijanom stanju, osiguratelj stupa u prava oštećenog (subrogacija), te može zahtijevati da mu odgovorni vozač regresira plaćenu svotu, osim kada ovaj dokaže da je šteta posljedica nekog drugog uzroka, a ne njegovog ponašanja uzrokovanog pijanim stanjem. Imajući u vidu činjenična utvrđenja nižestepenih sudova da je tuženi izazvao saobraćajnu nezgodu upravljajući svojim vozilom u alkoholisanom stanju sa utvrđenom koncentracijom alkohola u krvi od 0,67 promila, a u urinu 0,78 promila, što spada u laki stepen opitosti koja prema nalazu vještaka psihijatra već kod koncentracije od 0,3 do 0,5 promila utiče na psiho-fizičke sposobnosti vozača (reakcije postaju sporije i opada sposobnost održavanja i usmjeravanja pažnje), zatim da se pretpostavlja da je alkoholisanost iznad 0,5 promila uzrok saobraćajne nezgode dok se suprotno ne dokaže, pa kako tuženi u toku postupka nije dokazao da nema uzročne veze između njegove alkoholisanosti i nastale štete, nižestepeni sudovi su osnovano udovoljili regresnom zahtjevu, jer je utuženo potraživanje tužitelj isplatio oštećenim temeljem u pravomoćne presude.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 56 0 P 041482 19 Rev od 8.1.2020. godine)

Osiguranje treceg lica

0

OSIGURANjE TREĆEG LICA

Zakon o obligacionim odnosima

čl. 946 i 957

  • Ako tužitelji, kao osiguranici, nakon zaključenja ugovora o osiguranju i izdavanja polica osiguranja nisu nikada tuženom kao osiguravatelju dali bilo kakvu pismenu saglasnost za određivanje korisnika ili izjavu u pogledu navedenih ugovora, oni nisu aktivno legitimisani za ostvarenje prava na naknadu štete u iznosu koji odgovara iznosu osigurane svote za slučaj doživljenja.

Obrazloženje:

“Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđivanje ništavosti Odluke prvotužene od 12. 11.2007. godine i Sporazuma zaključenog između prvotuženog i drugotuženog od 28. 1.2008. godine, te isplatu naknade štete u iznosu koji odgovara iznosu osigurane svote za slučaj doživljenja na osnovu Ugovora o kolektivnom osiguranju života od 24. 12. 1 997. godine zaključenog između prvotuženog kao ugovaratelja i drugotuženog kao osiguravatelja.

Iz pravno relevantnih činjeničnih utvrđenja prvostepenog suda, koja je kao pravilna prihvatio i drugostepeni sud, proizlazi da su tužitelji zaposlenici ili su bili zaposlenici kod prvotuženog JP E… H. d.d. M… u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kolektivnom osiguranju ili za vrijeme njegovog trajanja; da su prvotuženi, kao ugovaratelj osiguranja, i drugotuženi C… osiguranje d.d. Lj…, kao osiguratelj, dana 24. 12. 1997. godine zaključili ugovor o kolektivnom osiguranju života za sve uposlenike prvotuženog, među kojima su i tužitelji; da je u ugovoru kao korisnik osiguranja za slučaj smrti osiguranika naznačena njegova obitelj, ali uz posebnu suglasnost ugovaratelja – prvotuženog, a kao korisnik osiguranja za slučaj doživljenja (istek osiguranja) je naznačen svaki uposlenik osobno, ali uz posebnu suglasnost prvotuženog kao ugovaratelja; da je ovo osiguranje zaključeno na period od 10 godina od 1. 1. 1998. godine do 31. 12. 2007. godine; da su pojedinačnim policama za kolektivno osiguranje života tužitelja u ovom postupku od br…. do… od 24. 12. 1997. godine, tužitelji kao zaposlenici prvotuženog bili osigurani kolektivnim osiguranjem života na temelju Posebnih uslova za kolektivno osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja i dopunskim osiguranjem od nezgode po Dopunskim uslovima za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja uz osiguranje života; da je prvotuženi JP E… H. d.d. M… plaćao premije osiguranja po predmetnom ugovoru o osiguranju; da tužitelji nisu potpisali predmetne police osiguranja, niti su dali pismenu suglasnost u odvojenom pismenu uz naznaku osigurane svote; da je do prve promjene ugovora o kolektivnom osiguranju i polica osiguranja došlo 2003. godine kada je mijenjan korisnik osiguranja na način da je izostavljena do tada predviđena posebna saglasnost ugovaratelja osiguranja; da je Uprava prvotuženog dana 12. 11. 2007. godine donijela odluku broj:… kojom je jednostrano odredila da je to društvo korisnik osiguranja po navedenom ugovoru o osiguranju za slučaj doživljenja ili kod otkupa osiguranja; da su tuženi dana 28. 1.2008. godine zaključili međusobni sporazum kojim je, u članu 3. ugovoreno da će drugotuženi C…osiguranje d.d. Lj… obavezu isplate osigurane svote i dobiti izvršiti prvotuženom JP E… H. d.d. M…

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su odbili tužbene zahtjeve svih tužitelja, cijeneći da tužitelji nisu stekli status korisnika osiguranja, jer nisu potpisali ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju, niti policu osiguranja, nisu dali pismenu saglasnost za zaključivanje ugovora u njihovu korist, niti su prihvatili koristi iz osiguranja. Nižestepeni sudovi zaključuju da ugovor o kolektivnom osiguranju zbog nedostatka saglasnosti tužitelja u smislu odredbe člana 946. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima nije punovažan pravni posao, te da zbog toga pobijani Sporazum o ispunjenju obaveza od 28. 1. 2008. godine i Odluka prvotuženog od 12. 11. 2007. godine nisu mogli proizvesti posljedice koje bi utjecale na prava tužitelja. Takođe iz njihovih sredstava nije plaćana premija osiguranja, niti je iznos premije koju je uplaćivao prvotuženi kao ugovaratelj refundiran iz plaća tužitelja, pa im ne pripada pravo na isplatu traženih iznosa.

Odluke nižestepenih sudova su zakonite, ali po ocjeni ovog suda iz drugih razloga, a ne iz razloga navedenih u tim odlukama.

Osnovano revidenti prigovaraju da je pogrešan zaključak nižestepenih sudova da je predmetni ugovor o kolektivnom osiguranju ništav. Prema odredbama člana 946. Zakona o obligacionim odnosima, osiguranje života može se odnositi na život ugovarača osiguranja, a može se odnositi i na život nekog trećeg (stav 1). Ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekog trećeg, za punovažnost ugovora potrebna je njegova pismena saglasnost data u polisi ili u odvojenom pismenu, prilikom potpisivanja polise sa naznačenjem osigurane svote (stav 3). Po ocjeni ovog suda, međutim, odredba člana 946. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, ne može se primijeniti u konkretnom slučaju, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete zbog neisplaćivanja osigurane svote po osnovu osiguranju za slučaj doživljenja, a ne po osnovu osiguranja za slučaj smrti. Ovaj sud stoga cijeni da predmetni ugovor o kolektivnom osiguranju, u pogledu osiguranja za slučaj doživljenja, predstavlja valjan pravni posao.

Bez osnova je, međutim, revizijski prigovor da je odredba o određivanju djelatnika tuženog kao korisnika postala neopoziva samim ponudama za zaključenje ugovora o osiguranju.

Odredbama člana 957. st. 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da ugovarač osiguranja života može u ugovoru, kao i nekim kasnijim pravnim poslom, odrediti lice kome će pripasti prava iz ugovora, a ako se osiguranje odnosi na život nekog drugog lica, za određivanje korisnika potrebna je i njegova pismena saglasnost.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužitelji, kao osiguranici, nisu nakon zaključenja ugovora o osiguranju i izdavanja polica osiguranja, nikada prvotuženom dali bilo kakvu pismenu saglasnost ili izjavu u pogledu navedenih ugovora, pa tako ni pismenu saglasnost za određivanje korisnika. Iz tog razloga, ovaj sud cijeni da su bez pravnog dejstva kako prvobitna odredba ugovora o osiguranju kojom se kao korisnici za slučaj doživljenja određuju djelatnici uz saglasnost ugovaratelja, tako i kasniji zahtjevi prvotuženog za izmjenu ove odredbe – iz 2003. godine kojima se za korisnike određuju djelatnici, te iz 2007. godine kojima se kao korisnik određuje ugovaratelj.

Posebnim uvjetima drugotuženog za kolektivno osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja (u daljem tekstu: Posebni uvjeti), koji su sastavni dio predmetnog Ugovora o kolektivnom osiguranju života, u članu 13. stav 6, propisano je da za slučaj doživljenja ili kod otkupa osiguranja, ako nije drugačije ugovoreno, korisnik je ugovaratelj osiguranja. Budući da su ugovorne odredbe o određivanju korisnika bez dejstva, to se primjenom citirane odredbe Posebnih uvjeta, korisnikom osiguranja smatra prvotuženi kao ugovaratelj osiguranja.

U takvim okolnostima, ovaj sud nalazi da su nižestepeni sudovi pravilno postupili odbivši zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti Odluke prvotuženog od 12. 11.2007. i Sporazuma o ispunjenju obaveza od 28. 1.2008. godine.

Za utvrđenje ništavosti Odluke prvotuženog od 12. 11. 2007. godine nema pravnog osnova, jer navedena odluka predstavlja jednostrani akt Uprave prvotuženog i sama po sebi ne proizvodi bilo kakvo dejstvo u pogledu prava tužitelja. Budući da se ne radi o ugovoru, nego o jednostranom pravnom aktu, nisu ispunjeni uslovi za utvrđenje ništavosti iz člana 103. Zakona o obligacionim odnosima.

Neosnovan je i zahtjev za utvrđenje ništavosti Sporazuma od 28. 1.2008. godine. Kao što je navedeno, u skladu s citiranom odredbom Posebnih uvjeta, korisnik osiguranja za slučaj doživljenja jeste prvotuženi, pa zaključenje sporazuma između tuženih o ispunjenju obaveza iz predmetnog Ugovora o kolektivnom osiguranju života, kojim se drugotuženi kao osiguravatelj obavezuje isplatiti osiguranu svotu prvotuženom kao korisniku osiguranja, nije protivno prinudnim propisima.

S obzirom na sve navedeno, ovaj sud nalazi da na osnovu predmetnog ugovora o kolektivnom osiguranju, kao ni na osnovu eventualnog drugog pravnog posla između tužitelja i tuženih, nije nastala obaveza niti za prvotuženog da tužitelje označi kao korisnike osiguranja, niti za drugotuženog da im u tom svojstvu isplati osiguranu svotu. Tuženi, dakle, nisu postupili suprotno ugovornim odredbama, pa nema osnova za isplatu naknade štete zbog neispunjenja ugovorne obaveze u smislu odredbi čl. 262. stav 2. i 266. Zakona o obligacionim odnosima. Takođe nema osnova za isplatu naknade štete po osnovu deliktne odgovornosti tuženih u smislu odredbe člana 154. Zakona o obligacionim odnosima, jer na strani tuženih nije došlo do bilo kakvog protivpravnog postupanja koje bi dovelo do štete na strani tužitelja.

Pravilno je stoga tužbeni zahtjev odbijen i u dijelu kojim je tražena isplata novčanih iznosa po osnovu naknade štete.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 58 0 P 080059 19 Rev od 5.12.2019. godine)

https://advokat-prnjavorac.com/naknada-stete-BiH.html

Dokazivanje radnog iskustva u struci

0

DOKAZIVANjE RADNOG ISKUSTVA U STRUCI

Pravilnik o karakteru i sadržaju javnog konkursa, načinu sprovođenja intervjua i obrascima za sprovođenje intervjua

član 16 tač. a) i c)

  • Smatra se da kandidat koji je uz prijavni obrazac dostavio ovjerenu kopiju pisma preporuke prethodnog poslodavca u kojoj je navedeno da je isti radio u kompaniji na poslovima u skladu sa svojim akademskim zvanjem, ali bez navođenja perioda u kojem je radio u toj kompaniji, nije dokazao radno iskustvo u struci.

Obrazloženje:

“Nakon uvida u spis ovog predmeta, ovo sudsko vijeće je utvrdilo da je pravilno tuženi odlučio kada je odbio žalbu tužitelja, iz razloga što je utvrđeno da tužitelj nije dokazao radno iskustvo u struci, niti je dostavio dodatak diplomi, a što su bili uslovi propisani tekstom oglasa za radno mjesto na koje je aplicirao tužitelj. Ovo sudsko vijeće u potpunosti prihvata razloge iznesene u pobijanom rješenju, jer se isti zasnivaju na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, pri čemu nije došlo do povrede pravila postupka.

U postupku je utvrđeno da tužitelj uz prijavni obrazac nije dostavio traženi dokaz o trajanju radnog iskustva u formi kako je to propisano. Naime, u tekstu predmetnog javnog oglasa, za poziciju stručni saradnik za pravno-organizacione poslove u rubrici posebni uslovi, između ostalih uslova traženo je da kandidat ima i jednu godinu radnog iskustva u struci. U dijelu javnog oglasa “obratiti pažnju na dokumenta koja ne treba dostavljati, jer ista ne mogu služiti kao valjan dokaz” naznačeno je da u pogledu radnog iskustva ne dostavljati: radnu knjižicu koja dokazuje samo radni staž, te ne može biti dokaz za radno iskustvo, uvjerenje o činjenicama iz matične evidencije nadležne institucije za penzijsko invalidsko osiguranje, bez potvrde koja razrješava šifre zanimanja iz uvjerenja, ugovor o radu, ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova, ugovor o djelu i druge ugovore, rješenje ili odluku o zasnivanju radnog odnosa, jer dokazuju početak radnog odnosa, a ne i kontinuitet istog, rješenja o prestanku radnog odnosa i slično, budući da navedeno ne može biti valjan dokaz o radnom iskustvu. Također, navedeno je da se ne dostavljaju dokumenta koja ne sadrže elemente potvrde ili uvjerenja. Na kraju javnog oglasa se navodi da se nepotpune, neblagovremene i neuredne prijave kandidata koji ne ispunjavaju uslove oglasa, kao i kopije tražene dokumentacije koje nisu ovjerene neće uzimati u razmatranje. U zapisniku sa sjednice Komisije za izbor kandidata, je navedeno da će se predmetni javni oglas sprovoditi u skladu sa Odlukom o načinu polaganja javnog i stručnog ispita (“Službeni glasnik BiH” broj: 96/07 do 103/12) i u skladu sa Pravilnikom o karakteru i sadržaju Javnog konkursa, načinu provođenja intervjua i obrascima za provođenje intervjua (“Službeni glasnik BiH” broj: 63/16 do 21/17 – u daljem tekstu Pravilnik).

Iz podataka u spisu i obrazlolenja osporenog rješenja, proizilazi da je prijava tužitelja na apliciranu poziciju odbačena iz razloga što nije dokazano radno iskustvo, kako je to traženo tekstom oglasa u rubrici posebni uslovi, gdje je navedeno između ostalog, kao uslov za prijavu, najmanje jedna godina radnog iskustva u struci. Tuženi je uvidom u prijavu, odnosno pismenu preporuku izdatu od S. S. B. L. broj:… od 14. 7. 2017. godine utvrdio da tužitelj nije dokazao radno iskustvo, iz razloga što nije naveden period u kojem je kandidat radio, a što je propisano članom 16. Pravilnika. Ovakva odluka tuženog, po shvatanju ovog vijeća je pravilna. Naime, uvidom u spis je utvrđeno da je tužitelj uz prijavni obrazac dostavio ovjerenu kopiju Pisma preporuke izdatu od S. S. B. L., u kojoj je navedeno da je isti radio u kompaniji, na poslovima u skladu sa svojim akademskim zvanjem, te uopšte nije naveden period u kojem je tužitelj radio u toj kompaniji.

Članom 16. Pravilnika je propisano da se kao dokaz o radnom iskustvu mogu dostaviti: a) potvrde ili uvjerenja poslodavca kod kojih je kandidat radio ili radi, koja moraju biti precizna i detaljna, odnosno na kojima trebaju biti podaci o tome na kojim poslovima je kandidat radio, naziv radnog mjesta, jesu li to poslovi visoke stručne spreme /visokog obrazovanja, koliko dugo je obavljao navedene poslove, opis poslova, navesti jasno precizan period radnog angažiranja na radnim zadacima, b) uvjerenje o činjenicama iz matične evidencije nadležne institucije za penzijsko i invalidsko osiguranje, uz obavezno dostavljanje potvrde koja razjašnjava šifre zanimanja iz uvjerenja, tako da se na osnovu ovih dokumenata može utvrditi da li je kandidat radio na poslovima za koje se traži visoko obrazovanje i koliko dugo i c) pismo preporuke ili druga slična isprava ukoliko sadrži sve elemente potvrde ili uvjerenja iz stava 1. tačka a) ovog člana. Imajući u vidu navedenu odredbu Pravilnika, jasno je da tužitelj nije dostavio dokaz o radnom iskustvu sadržaja kako je to propisano, odnosno pismo preporuke koje je tužitelj priložio uz prijavu na javni oglas nije sadržavalo sve elemente potvrde ili uvjerenja kako je to propisano članom 16. stav 1. tačka a) Pravilnika. Navedeno iz razloga, sto se iz dostavljenog Pisma preporuke ne može utvrditi u kojem je periodu tužitelj bio angažovan, period uopšte nije naveden, niti je vidljivo kada je radno iskustvo započeto, ni kada je okončano.”

(Presuda Suda BiH, S1 3 U 027385 18 U od 9.10.2019. godine)