Njihove kompanije nemaju ni broj telefona, ni internet stranicu, ni kancelarije. Na adresama na kojima su prijavljene uglavnom ne postoje nikakva obilježja na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da se tu nalaze, piše portal Capital.ba. Međutim, ona se ne nalaze na adresama na kojima su prijavljena, niti postoje bilo kakva obilježja koja ukazuju na to da se na toj lokaciji obavlja poslovna djelatnost. Ipak, dobar dio njih je ostvario značajne prihode.

Samo u banjalučkom naselju Borik, u ulici Relje Krilatice u poslovnom kompleksu TC Borik prijavljeno je oko 20 firmi među kojima su Pro cross shop, koja se navodno bavi iznajmljivanjem automobila, NGC, registrovana da obavlja djelatnost poslovnog savjetovanja, Usluge AML kojoj je u opisu posla inženjerska djelatnost te Undecim i VBO Marketing koje se u poslovnim registrima vode kao preduzeća za marketing i propagandu.

U upravi TC Borik kažu kako za ove kompanije nisu čuli, niti da su ikad stupili u kontakt sa nekim ko ih zastupa.

“Nisu nam poznata ta imena. Za nas je nevjerovatno da neko može registrovati firmu i prijaviti tuđu adresu. Valjda bi neko prilikom osnivanja trebao provjeriti da li se preduzeće stvarno nalazi na toj adresi”, kažu u Upravi TC Borik.

U istoj ulici prijavljeni su i poslovni subjekti BVT i SUB 1000, koje su također osnovali državljani Slovenije, ali ni njih nismo uspjeli pronaći, niti je neko od komšija ikada čuo za ta imena.

U Vidovdanskoj ulici situacija je identična. Prema zvaničnom registru, samo na broju 53 bi trebalo da se nalazi čak dvadesetak preduzeća. Tu su, između ostalih, prijavljeni Agencija za promociju i reklamu Siden, trgovina parfemima i kozmetikom Nutri vision, poslovno savjetovalište PrimeSoccer Management, SEMA International koja se navodno bavi organizacijom sajmova i poslovnih događaja, te RB montaža koja izvodi elektro radove. Ali ni tu nema nikoga ko ih zastupa.

Poslovnim prostorima u tom objektu upravlja trgovačko preduzeće Malprex iz kojeg takođe negiraju postojanje bilo kakvih slovenačkih firmi na njihovoj adresi.

“Te firme ovde ne postoje, niti su ikad postojale”, kategorični su.

Međutim, to što zakupodavci nisu čuli za navedena preduzeća, ne znači da ih neko od njihovih postojećih klijenata, koji kod njih ima kancelarije, nije osnovao. Naime, kako saznajemo, knjigovođe koje u ime slovenačkih državljana vode njihove poslove uglavnom su prilikom osnivanja navodili adrese svojih kancelarija i tako im izlazili u suret.

Tako je u naselju Obilićevo na jednoj adresi knjigovođa koji nije želio da mu spominjemo ime registrovao sedam firmi, ali tu je barem, za razliku od ostalih adresa koje smo obišli, istaknuta tabla sa njihovim poslovnim imenima.

“S obzirom da im vodimo knjige, bili smo saglasni da se prijave na našu adresu. Sve u vezi njihovog osnivanja i poslovanja je u skladu sa zakonom. Oni posluju uredno i izmiruju svoje obaveze”, kazao nam je on ne želeći da ulazi dalje u razgovor.

Prema istraživanju portala Capital.ba poreska razlika u Srpskoj i Sloveniji jedan je osnovnih motiva za osnivanje ovih preduzeća, a ne bilo kakav poslovni interes za saradnju sa firmama u Republici Srpskoj.

Poslovi se, kako saznajemo ugovaraju u Sloveniji, a platni promet se obavlja preko računa preduzeća u RS. Porez na dobit u Republici Srpskoj je deset posto i oporezivanje se vrši samo jedanput. U Sloveniji taj porez iznosi 20 odsto, plus dodatnih 27 odsto, ako se podiže dividendu.

Ukoliko se, na primjer, preko preduzeća u Banjaluci ostvari dobit od milion eura, plaća se deset posto poreza, a ostatak od 900.000 se podigne sa računa i raspolaže po volji. Kada u Sloveniji zaradite milion eura, prvo platite porez na dobit od 20 posto, a kada se podiže preostalih 800.000 država uzima još 27,5 posto poreza, ako želite uzeti dividendu. To znači da preduzetniku na dobit od milion eura u BiH ostane 800.000, a u Sloveniji tek pola od toga.

Prema našim saznanjima, nije samo porez na dobit jedini motiv za otvaranje firmi u Banjaluci. Neke su otvorene kako bi se na njihovo ime kupio automobil koji vlasnik sada na ime firme iz Srpske vozi po Sloveniji i cijeloj Evropi.

Naime, ukoliko se, na primjer, u Njemačkoj kupi automobil od 100.000 eura i uveze u BiH, plaća se samo 17 posto PDV-a. U slučaju Slovenije, njihov državljanin mora da plati 36 posto poreza na luksuz i dodatnih 22 posto PDV-a, što znači da mora da plati porez koji iznosi 60 posto cijene vozila.

Najveću ulogu u masovnom otvaranju ovih preduzeća ima Rok Snežič, kontroverzni slovenački biznismen iz Maribora i prijatelj Janeza Janše, slovenačkog premijera. On kaže kako se ne radi o poreskoj utaji, već o “poreskoj optimizaciji”, te da je sve u skladu sa zakonom. Tvrdi kako u ovoj priči svi dobijaju, te da očekuje od Republike Srpske i Milorada Dodika pasoš zbog svega što čini.

Prema njegovoj ocjeni, Bosna i Hercegovina je najbliža offshore zemlja u Evropi, što njegovi klijenti uveliko koriste. Priznaje da Slovenci nemaju nikakav interes za naše tržište, već da im je osnovni cilj da sačuvaju svoj novac.

“Ja bih radije osnivao firme u Sloveniji umjesto u BiH, ali ne mogu lagati ljude da je to dobro, jer su porezi previsoki. Pitam vas: zašto bi neka slovenčka firma plaćala 50 poreza poreza kada preko firme iz BiH može da u džepu sačuva 90 posto dobiti… Bosna je na listi trećih zemalja i crnoj listi bankarstva te se ne daju nikakvi podaci zemljama Evropske unije. Zato ljudi vole BiH, jer je ona ‘Panama država’. To je mnogo dobro za naše klijente jer oni ne žele da se zna koliko zarađuju”, obrazlaže Snežič.