Home Blog Page 34

Zakon o faktoringu FBiH

0

ZAKON O FAKTORINGU FBiH

(“Sl. novine FBiH”, br. 14/2016)

POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE

Član 1

(Predmet Zakona)

Ovim zakonom uređuje se faktoring, vrste faktoringa, ugovori o faktoringu, uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada društava za faktoring, upravljanje rizicima, finansijsko izvještavanje, revizija i nadzor nad poslovanjem faktoring društava.

Član 2

(Pojmovi)

U smislu odredbi ovog zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:

(1) Faktoring je pravni posao kupoprodaje postojeće nedospjele ili buduće kratkoročne novčane tražbine nastale iz osnova ugovora o prodaji robe ili pružanja usluga u zemlji i inozemstvu, koja se prenosi na faktora ugovorom i koji preuzima tražbinu od prodavca da je naplati u svoje ime i za svoj račun.

(2) Kratkoročna novčana tražbina je tražbina koja dospijeva na naplatu u roku do 180 dana od dana prodaje robe, odnosno pružene usluge, a definira se ugovorom o prodaji robe ili pružanja usluga.

(3) Predmet faktoringa je otkup svake postojeće i/ili buduće, cijele ili djelimične, nedospjele kratkoročne novčane tražbine nastale iz osnova ugovora o prodaji roba ili pružanja usluga u zemlji i inozemstvu, zaključenog između subjekata koji obavljajući svoju djelatnost stupaju u međusobne dužničko – povjerilačke odnose.

(4) Avans predstavlja dio tražbine koju faktor nakon zaključenog ugovora isplaćuje prodavcu tražbine.

(5) Faktoring garantni fond predstavlja dio neisplaćene tražbine koji faktor zadržava do naplate od dužnika kao garanciju za naplatu kamata na isplaćeni avans i naknade faktoru za izvršene faktoring usluge i korespondira sa isplaćenim avansom.

(6) Faktoring limit predstavlja iznos faktoring tražbine koji se od kupca prenosi na faktora u skladu sa propisom o obligacionim odnosima i pokriven je instrumentom osiguranja plaćanja prihvatljivim za društvo za faktoring.

(7) Kamata predstavlja kamatnu stopu koju faktor obračunava prodavcu tražbine na isplaćeni avans do naplate tražbine od kupca.

(8) Naknada predstavlja iznos koji faktor obračunava na osnovicu od nominalnog iznosa otkupljene tražbine.

(9) Administrativna naknada je naknada za operativne aktivnosti vezane uz pružanje usluge faktoringa (vođenje evidencije, dogovaranje i praćenje otplate predmeta faktoringa, prikupljanje podataka, izrada analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti dužnika predmeta faktoringa itd.).

(10) Kupac je poslovni subjekt koji je dužnik predmeta faktoringa.

(11) Prodavac je prodavac tražbine i povjerilac predmeta faktoringa.

(12) Pružalac usluga faktoringa je svako lice koje u skladu sa odredbama ovog zakona ima pravo pružati uslugu faktoringa.

(13) Poslovni subjekti su pravna lica koja samostalno nastupaju u pravnom prometu i učestvuju u postupku prometa roba i usluga stupajući u međusobne dužničko – povjerilačke odnose, a to su:

a) privredna društva koja samostalno obavljaju djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i vrše usluge na tržištu radi sticanja dobiti u skladu sa odredbama propisa koji reguliraju poslovanje privrednih društva,

b) samostalni poduzetnici (obrtnici) koji obavljaju djelatnosti u skladu sa propisima o obrtu i srodnim djelatnostima, i

c) subjekti koji su organizirani kao društva kapitala, a poslovanje im je uređeno propisima o javnim preduzećima.

(14) Nepravilnosti su stanja i postupci koji nisu u skladu sa vlastitim poslovnim politikama i usvojenim pravilima društva za faktoring te standardima i pravilima struke, ili se oni dosljedno ne primjenjuju, a time se ugrožava poslovanje, posebno u vezi sa organizacionim zahtjevima i upravljanjem rizicima.

(15) Matično društvo je društvo koje u tom društvu za faktoring ima kontrolni udio.

(16) Zavisno društvo je svako pravno lice:

a) u kojem društvo za faktoring posjeduje većinu glasačkih prava dioničara ili članova;

b) u kojem društvo za faktoring ima pravo imenovati ili smijeniti većinu članova uprave i nadzornog odbora, s tim da je istovremeno i dioničar ili vlasnik udjela;

c) nad kojim društvo za faktoring ima pravo vršiti dominantan uticaj na upravljanje i vođenje poslovanja i to na osnovu prava koja vlasnik dionica, odnosno udjela crpi iz statusa dioničara, odnosno vlasnika udjela ili na osnovu ugovora zaključenog u skladu sa propisom koji uređuje privredna društva;

d) u kojem društvo za faktoring ima samo kontrolu nad većinom vlasničkih i glasačkih prava u skladu sa sporazumom sa ostalim dioničarima ili članovima tog pravnog lica.

(17) Kvalifikovani udio znači direktno ili indirektno ulaganje u društvo za faktoring koje predstavlja 10% ili više kapitala ili glasačkih prava, ili koje omogućava ostvarivanje značajnog uticaja na upravljanje tim društvom.

(18) Značajni udio postoji kada jedno lice ima direktno ili indirektno pravo ili mogućnost ostvariti najmanje 20% glasačkih prava u društvu, odnosno direktno ili indirektno vlasništvo nad najmanje 20% kapitala tog društva.

(19) Kontrolni udio postoji kada jedno lice ima direktno ili indirektno pravo ili mogućnost ostvariti najmanje 50% glasačkih prava u društvu, odnosno direktno ili indirektno vlasništvo nad najmanje 50% kapitala tog društva.

(20) Učestvovanje znači učestvovanje nekog lica u drugom pravnom licu ako:

a) ima direktno ili indirektno ulaganje na osnovu kojih učestvuje sa 20% udjela ili više u kapitalu tog pravnog lica ili glasačkim pravima u tom pravnom licu, ili

b) ima udio u kapitalu tog pravnog lica ili u glasačkim pravima u tom pravnom licu manji od 20%, a stečen je sa namjerom da, na osnovu trajne povezanosti sa tim pravnim licem, omogući uticaj na njegovo poslovanje.

POGLAVLJE II. FAKTORING

Član 3

(Primjena propisa)

Na poslove faktoringa primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 4

(Cilj faktoringa i subjekti u faktoringu)

(1) Faktoring iz člana 2. stav (1) ovog zakona je finansijska usluga kojom društvo za faktoring:

a) finansira prodavca na osnovu prijenosa tražbine,

b) evidentira, upravlja i vrši nadzor nad tražbinama,

c) procjenjuje rizik kao i osiguranje naplate tražbine.

(2) Subjekti u domaćem faktoringu su:

a) prodavac robe i/ili usluga,

b) društvo za pružanje faktoring usluga i

c) kupac robe i/ili usluga.

Član 5

(Elementi faktoringa i dokumentacija u faktoringu)

(1) Elementi faktoringa su:

a) tražbina,

b) avans,

c) faktoring garantni fond,

d) faktoring limit,

e) kamata koja ne može biti veća od važeće bankarske kamatne stope za kratkoročne kredite,

f) naknada koja ne može biti veća od 2% nominalnog iznosa otkupljene tražbine.

(2) U faktoringu se može ugovarati i administrativna naknada koja, zavisno od iznosa računa, ne može biti veća od 50 KM po svakom računu.

(3) Posao faktoringa provodi se na osnovu sljedeće dokumentacije:

a) ugovora o faktoringu između subjekata faktoringa kojim se vrši prijenos i otkup tražbine na faktora, tj. povjerioca,

b) računa o isporuci robe i izvršenim uslugama sa narudžbama, otpremnicama i prijemnicama robe, zapisnicima o izvršenim uslugama, voznim listama prijevoznika, izvodima otvorenih stavki sa obavještenjima o dospijeću duga na naplatu i urgencijama za plaćanje, a kod inozemnog faktoringa i izvozna i uvozna carinska dokumentacija, izjava o plaćenom PDV-u i carini, kao i dokaz o otvorenom akreditivu,

c) polisa osiguranja i reosiguranja, ukoliko su ugovorene,

d) finansijskih izvještaja i revizorskih izvještaja, kao i ostale dokumentacije vezane uz korespondenciju prodavca sa kupcem kao što su pozivi i urgencije za plaćanje, dokumentacija vezana za procjenu boniteta i kreditne sposobnosti dužnika,

e) ostale dokumentacije koja može poslužiti kao osnov za dokazivanje da je roba stvarno isporučena ili usluga izvršena kao i dokumentacije za dokazivanje prijenosa tražbine.

(4) Navedena dokumentacija iz stava (3) ovog člana koristi se kod utvrđivanja osnovanosti tražbine od kupca kao i osnove za prijenos tražbine sa prodavca na faktora.

Član 6

(Vrste faktoringa)

(1) Faktoring može biti: domaći faktoring i inozemni faktoring, faktoring sa pravom regresa i faktoring bez prava regresa, faktoring sa diskontom i faktoring sa avansom, faktoring sa kreditiranjem i faktoring bez kreditiranja, otvoreni faktoring i skriveni faktoring, faktoring bez udjela i faktoring sa udjelom, jednokratni faktoring i višekratni faktoring.

(2) Posebnu vrstu faktoringa predstavlja obrnuti (dobavljački) faktoring.

Član 7

(Domaći faktoring i inozemni faktoring)

(1) Zavisno od pravnog i ekonomskog okruženja u kojem se realizira:

a) domaći faktoring je finansijska usluga u kojoj su svi subjekti rezidenti u smislu propisa kojim se uređuje devizno poslovanje,

b) inozemni faktoring je finansijska usluga u kojoj je najmanje jedan od subjekata nerezident u smislu propisa kojim se uređuje devizno poslovanje.

(2) Društvo za faktoring smije predmet faktoringa platiti rezidentu u devizama te od nerezidenta predmet faktoringa naplatiti u devizama u slučaju kada otkupljuje predmet faktoringa koji je u skladu sa odgovarajućim propisima valjano iskazan u stranoj valuti.

(3) Na inozemni faktoring na odgovarajući način primjenjuju se odredbe propisa kojim se uređuje devizno poslovanje.

Član 8

(Faktoring sa pravom regresa i faktoring bez prava regresa)

(1) Faktoring sa pravom regresa podrazumijeva pravo faktora da u slučaju nemogućnosti naplate tražbine od kupca zahtijeva, na dan dospjelosti tražbine, namirenje od prodavca tražbine i na taj način se obešteti za plaćeni avans, kamatu na avans, kao i naknadu faktoru.

(2) Kada faktor nije izvršio naplatu tražbine od kupca u roku dospijeća, tada je on dužan u roku osam dana od dana dospjelosti tražbine obavijestiti prodavca tražbine da naplata tražbine nije izvršena u roku dospijeća.

(3) Prodavac tražbine dužan je u roku pet dana od prijema obavještenja o neizvršenju plaćanja od kupca izvršiti povrat sredstava faktoru iz stava (1) ovog člana.

(4) Faktoring bez prava regresa podrazumijeva da faktor preuzima na sebe rizik naplate tražbine te u slučaju nemogućnosti naplate tražbine od kupca, naplatu tražbine ne može izvršiti od prodavca tražbine. Rizik naplate tražbine obuhvata rizik nesposobnosti plaćanja od kupca.

(5) U slučaju kada se ne može sa sigurnošću utvrditi je li ugovoren faktoring sa regresom ili faktoring bez regresa, smatrat će se da je ugovoren faktoring sa regresom.

Član 9

(Faktoring sa diskontom i faktoring sa avansom)

(1) Faktoring sa diskontom podrazumijeva isplatu ukupnog iznosa otkupljene tražbine umanjene za naknadu faktora i diskontnu kamatu. Naknada se isplaćuje faktoru nakon potpisivanja ugovora o faktoringu.

(2) Faktoring sa avansom podrazumijeva faktorovu avansnu uplatu prodavcu tražbine u ugovorenom postotku od prodate tražbine, umanjene za naknadu neposredno nakon potpisivanja ugovora o faktoringu. Faktor isplaćuje prodavcu tražbine preostali iznos nakon naplate tražbine od kupca umanjen za kamatu na isplaćeni avans.

Član 10

(Faktoring sa kreditiranjem i faktoring bez kreditiranja)

(1) Faktoring sa kreditiranjem podrazumijeva faktorovu isplatu avansa prodavcu tražbine neposredno nakon potpisivanja ugovora, odnosno prije nego što faktor naplati tražbinu od kupca.

(2) Faktoring bez kreditiranja podrazumijeva faktorovu isplatu sredstava prodavcu tražbine tek nakon naplate tražbine faktora od kupca i nema funkciju finansiranja od faktora, nego samo osiguranje naplate, upravljanje tražbinama i naplatu tražbina.

Član 11

(Otvoreni faktoring i skriveni faktoring)

(1) Otvoreni faktoring podrazumijeva obavezu faktora da sa ugovorom o kupoprodaji tražbine pisano upozna kupca.

(2) U slučaju skrivenog faktoringa prodavac tražbine zadržava pravo kompletne realizacije naplate tražbine u svoje ime i za račun faktora. Na dan dospijeća tražbine kupac je plaća prodavcu, a ne faktoru. Prodavac tražbine je dužan transferirati na faktora razliku između tražbine i isplaćenog avansa umanjenog za kamatu na osnovu avansa i naknade faktora.

Član 12

(Faktoring bez udjela i faktoring sa udjelom)

(1) Faktoring bez udjela podrazumijeva preuzimanje stopostotnog rizika naplate tražbine od faktora, odnosno faktor se obavezuje isplatiti cjelokupan iznos otkupljene tražbine, umanjen za kamate na isplaćeni avans i naknadu faktora, nezavisno od činjenice da li mu je kupac prethodno izvršio plaćanje otkupljene tražbine.

(2) Faktoring sa udjelom podrazumijeva preuzimanje većeg dijela rizika naplate tražbine od faktora, odnosno obavezu faktora da isplati iznos ugovorenog rizika koji pokriva otkupljene tražbine, umanjene za kamatu na plaćeni avans i naknadu faktora.

Član 13

(Jednokratni faktoring i višekratni faktoring)

(1) Jednokratni faktoring podrazumijeva otkup pojedinačnih tražbina od slučaja do slučaja po potrebi prodavca.

(2) Višekratni faktoring podrazumijeva otkup tražbina od više kupaca, najmanje pet u toku jedne godine.

Član 14

(Pojam i predmet obrnutog faktoringa)

(1) Obrnuti (dobavljački) faktoring je posebna vrsta faktoringa koji se ugovara između faktora i kupca kao dužnika u kojem faktor preuzima obavezu plaćanja kupčevog nedospjelog budućeg kratkoročnog novčanog dugovanja prema dobavljačima iz osnova ugovora o prodaji robe ili pružanih usluga u zemlji i inozemstvu.

(2) Obrnuti faktoring se vrši u skladu sa odredbama propisa kojim su uređeni obligacioni odnosi.

(3) U obrnutom faktoringu za preuzimanje ispunjenja duga dužnik nije obavezan tražiti saglasnost povjerioca.

(4) U obrnutom faktoringu faktor ima pravo na naplatu kamate, naknade, administrativne naknade i drugih ugovorom utvrđenih troškova faktoringa.

(5) Faktor ima pravo naplate od dužnika u roku definiranim ugovorom o obrnutom faktoringu.

(6) Obrnuti faktoring mogu primjenjivati samo oni subjekti koji su definirani u članu 2. stav (1) ovog zakona.

(7) Predmet obrnutog faktoringa ne može biti preuzimanje ispunjenja duga na osnovu prodaje robe ili usluga za lične, porodične ili potrebe domaćinstva, odnosno bilo kakva prodaja za gotovinu.

(8) Na obrnuti faktoring shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojima je uređen faktoring.

POGLAVLJE III. UGOVORI O FAKTORINGU

Član 15

(Forma i predmet ugovora)

(1) Faktoring se može obavljati samo na osnovu ugovora u pisanoj formi, zaključenog između subjekata faktoringa iz člana 4. stav (2) ovog zakona.

(2) Ugovorom o faktoringu regulira se ustupanje ili prijenos postojeće ili buduće, cijele ili djelimične, nedospjele kratkoročne novčane tražbine nastale iz osnova ugovora o prodaji robe ili pružanja usluga u proizvodnji, trgovini i uslugama kao i tražbina nastala na osnovu izvođenja investicijskih radova i izvoza proizvoda i pruženih usluga, zaključene između lica iz člana 2. stav (1) ovog zakona.

(3) Buduća tražbina može biti predmet faktoringa samo ukoliko je u trenutku sklapanja ugovora o faktoringu dovoljno odrediva, odnosno ako su u ugovoru o faktoringu određeni povjerilac i dužnik, najviši mogući iznos tih tražbina, te ako je naznačena osnova nastanka tih budućih tražbina.

(4) Buduća tražbina je dovoljno određena ako je u ugovoru o faktoringu označeno ko će biti kupac takve tražbine i koliki je iznos te tražbine.

(5) Odredba u ugovoru kojom se vrši prijenos buduće tražbine proizvodi pravni učinak momentom nastanka te tražbine.

(6) Predmet ugovora o faktoringu ne može biti prijenos tražbine na osnovu prodaje robe ili usluga za lične, porodične ili potrebe domaćinstva, odnosno bilo kakva prodaja za gotovinu.

(7) U smislu odredbi ovog zakona ugovor čiji predmet nije definiran u skladu sa članom 2. stav (2) ovog zakona ne smatra se ugovorom o faktoringu.

(8) Ugovor o faktoringu ne smatra se ugovorom o kreditu ili zajmu u smislu propisa koji reguliraju ovu oblast.

Član 16

(Sadržaj ugovora o faktoringu)

(1) Ugovor o faktoringu obavezno sadrži sljedeće elemente:

a) podatke o ugovornim stranama,

b) vrstu faktoringa,

c) osnov i podatke o tražbini koja je predmet ugovora,

d) iznos i način obračuna plaćanja i plaćanje otkupljene tražbine,

e) iznos i obračun naknade faktoru,

f) obračun kamate i ostalih troškova,

g) obavezu obavještavanja kupca o prijenosu tražbine,

h) evidencije i rokove realizacije odredbi iz ugovora,

i) način rješavanja sporova,

j) datum zaključivanja ugovora i

k) potpise zakonskih zastupnika svake od ugovornih strana ili drugog lica ovlaštenog za potpisivanje ugovora ili punomoćnika ovih lica.

(2) Agencija za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija) podzakonskim aktom detaljnije će propisati sadržaj ugovora o faktoringu.

Član 17

(Važenje ugovora i zabranjeni ugovori)

(1) Ugovor o faktoringu prestaje važiti istekom roka na koji je zaključen, a ako nije zaključen na određeni rok, ne može prestati prije nego što sve prodate tražbine ne budu naplaćene ili regresirane od prodavca.

(2) Ako je prodavac ustupio istu tražbinu raznim faktorima, tražbina pripada faktoru o kojoj je prodavac prvo obavijestio kupca, odnosno koji se prvi javio kupcu.

(3) Odredbe ugovora o faktoringu i općih uvjeta poslovanja prodavca ili faktora koje predviđaju drugačije pravilo u odnosu na pravilo iz stava (1) ovog člana su ništavne.

Član 18

(Prijenos tražbine)

(1) Prodavac na osnovu ugovora sa kupcem i primljenom narudžbom isporučuje robu i izdaje račun kupcu.

(2) Prodavac može ugovorom svoje tražbine prenijeti na faktora, izuzev ako je taj prijenos zabranjen ovim zakonom ili koja je vezana uz ličnost povjerioca, ili koja se, po svojoj prirodi, protivi prenošenju na drugog.

(3) Uz zahtjev za faktoring uslugu prodavac dostavlja faktoru i dokumentaciju iz člana 5. stav (3) ovog zakona.

(4) Faktor može zahtijevati od prodavca da osigura i izjavu kupca da je primio robu i usluge prema izdatom računu, bez prigovora na njihove materijalne nedostatke.

(5) Za prijenos tražbine sa prodavca na faktora nije potreban pristanak kupca, ali je prodavac dužan obavijestiti kupca o izvršenom prijenosu tražbine na faktora ukoliko je to ugovorom predviđeno ili ukoliko se ne radi o skrivenom faktoringu.

(6) Ugovor o faktoringu proizvodi učinke i bez saglasnosti i izjave kupca iz stava (4) ovog člana, osim ako drugačije nije uređeno posebnim zakonom.

Član 19

(Obavještenje o prijenosu tražbine)

(1) Prodavac je obavezan u roku pet dana od dana zaključivanja ugovora sa faktorom obavijestiti kupca o istom. Kupac je dužan u ugovorenom roku umjesto prodavcu platiti faktoru.

(2) Ako ugovorom nije određeno ko je obavezan obavijestiti kupca o zaključenom ugovoru o prijenosu tražbine, smatrat će se da je to prodavac.

(3) Obavještenje o prijenosu tražbine mora biti sačinjeno u pisanoj formi i sadržavati informacije o zaključenom ugovoru o faktoringu, datumu zaključivanja ugovora, podatke o faktoru kojem je kupac obavezan izvršiti plaćanje, kao i instrukcije za plaćanje: broj računa ili brojeve računa, iznos tražbina, valuta plaćanja i dr.

(4) Obavještenje se smatra dostavljenim ako je upućeno pisanom korespondencijom, na elektronski ili neki drugi prikladan način iz kojeg se može utvrditi identitet pošiljaoca i prijem obavještenja.

Član 20

(Plaćanje avansa)

(1) Faktor nakon zaključenja ugovora isplaćuje prodavcu avans u ugovorenom postotku od nominalne vrijednosti tražbine.

(2) Iznos avansa utvrđuje se ugovorom za svaku pojedinačnu prenesenu tražbinu.

(3) Avansna isplata iz stava (1) ovog člana ne smatra se kreditom ili zajmom u smislu propisa koji uređuju obligacione odnose, poslovanje banaka i devizno poslovanje.

(4) Faktor je obavezan isplatiti avans prodavcu u ugovorenom roku.

(5) Ako rok za uplatu avansa nije ugovoren, onda se smatra da je ugovoreni rok za uplatu avansa tri dana od dana potpisivanja ugovora o prijenosu tražbina.

(6) U slučaju da faktor ne isplati avans u ugovorenom roku, prodavac ima pravo na jednostrani raskid ugovora o faktoringu o čemu je dužan odmah obavijestiti kupca.

https://advokat-prnjavorac.com

Član 21

(Naplata tražbina)

(1) Vjerodostojne isprave u izvršenju postupka naplate tražbina faktora od kupca su računi sa otpremnicom – prijemnicom ili drugim pisanim dokazima o izvršenoj isporuci ili izvršenoj usluzi, dokaz o osnovu prijenosa tražbine i obavještenje kupca o nastaloj obavezi prema faktoru.

(2) Nakon prijema obavještenja iz člana 19. stav (1) ovog zakona kupac je u obavezi tražbine isplatiti faktoru, osim ako je do isplate tražbine obaviješten, ili se moglo smatrati da je obaviješten o pravu prvenstva trećeg lica na naplatu prenesene tražbine.

(3) Ukoliko je kupac prije isplate tražbine bio obaviješten o prijenosu tražbine na faktora, a izvrši isplatu prodavcu, ne oslobađa se obaveza prema faktoru i prodavac mora odmah, a najduže u roku tri dana, takvu isplatu prenijeti faktoru.

(4) Tražbine na osnovu ugovora faktor naplaćuje u svoje ime i za svoj račun, osim u slučaju skrivenog faktoringa kada prodavac zadržava pravo cjelokupne realizacije naplate tražbine u svoje ime i za račun faktora.

(5) U slučaju skrivenog faktoringa prodavac je dužan, nakon izvršene naplate tražbine od kupca, odmah, a najduže u roku tri dana, izvršiti obaveze prema faktoru u skladu sa ugovorom o faktoringu.

(6) Nakon što je izvršio naplatu tražbina od kupca faktor je dužan odmah, a najduže u roku tri dana, isplatiti prodavcu razliku po računu do punog iznosa, umanjenu za plaćeni avans, ugovorenu kamatu na dati avans, naknadu i druge troškove, ukoliko nije drugačije ugovoreno.

(7) Korespondencija između učesnika faktoringa mora biti u pisanom obliku, koja se dostavlja putem telefaksa ili pošte uključujući i elektronsku korespondenciju putem e-maila, skeniranu dokumentacija i sl.

Član 22

(Zatezna kamata)

(1) U slučaju da kupac kasni sa isplatom zatezna kamata pripada faktoru kod faktoringa bez regresa, a kod faktoringa sa regresom zatezna kamata pripada prodavcu, osim ako ugovorom o faktoringu nije drugačije predviđeno.

(2) Ako prodavac ne prenese naplaćeni iznos od kupca faktoru u roku iz člana 21. stav (3) ovog zakona, zatezna kamata pada na teret prodavca i teče od narednog dana tog propisanog roka.

(3) Ako faktor ne prenese preostali naplaćeni iznos od kupca prodavcu u roku iz člana 21. stav (6) ovog zakona, zatezna kamata pada na teret faktora i teče od narednog dana po isteku tog roka.

Član 23

(Odgovornost prodavca)

(1) Kada je prodavac ustupio tražbine ugovorom sa naknadom, prodavac odgovara za postojanje tražbine u trenutku kada je izvršeno ustupanje tražbine.

(2) Prodavac uvijek garantuje faktoru da su prenesene tražbine oslobođene zaloga, prigovora, tereta i ostalih prava trećih lica, odnosno da su po svim osnovama nesporne, osim ako drugačije nije ugovoreno.

(3) U slučaju da su prenesene tražbine opterećene zalogom, odnosno ako su na bilo koji način osporene od kupca ili trećeg lica, a ugovorom o faktoringu nije isključena garancija prodavca iz stava (2) ovog člana, faktor ima pravo regresa od prodavca i u slučaju kada je ugovoren faktoring bez regresa.

Član 24

(Prodaja tražbina)

(1) U slučaju kada je prodaja tražbina zabranjena ugovorom između prodavca i kupca ili općim uvjetima poslovanja kupca, ta zabrana nema pravni učinak na prodaju tražbine faktoru koja je izvršena na osnovu ugovora o faktoringu i u skladu sa ovim zakonom.

(2) U slučaju da ugovorom o faktoringu nije drugačije definirano, smatra se da je daljnja prodaja tražbine sa društva za faktoring na drugo društvo za faktoring dozvoljena u skladu sa odredbama ovog zakona.

POGLAVLJE IV. UVJETI ZA OSNIVANJE, POSLOVANJE I PRESTANAK RADA DRUŠTVA ZA FAKTORING

Član 25

(Društva za faktoring)

(1) Faktoring poslove može obavljati privredno društvo organizirano kao dioničko društvo (d.d.) ili društvo sa ograničenom odgovornošću (d.o.o.) sa sjedištem u Federaciji.

(2) Za obavljanje poslova faktoringa društvo mora imati odobrenje izdato od Agencije.

(3) Društvo se ne može upisati u sudski registar prije dobijanja odobrenja iz stava (2) ovog člana.

(4) Osim subjekata iz stava (1) ovog člana, poslove faktoringa može obavljati i banka čije je poslovanje uređeno po propisima koji reguliraju poslovanje banaka u Federaciji. Na banke koje se bave poslovima faktoringa primjenjuju se poglavlja I., II., III., IV. (član 26. st. (3), (4), (5) i (7)), V., VI., VII., VIII. i IX. ovog zakona.

(5) Poslovima faktoringa može se baviti i strana banka i strano pravno lice, ali isključivo u inozemnom dvofaktorskom sistemu, koji imaju važeće odobrenje za obavljanje poslova faktoringa nadležnog organa matične zemlje.

(6) Izraz “faktoring” i njegove izvedenice upisuje u naziv pravnog lica ili koristi u pravnom prometu samo ono društvo koje je dobilo odobrenje za obavljanje poslova faktoringa od Agencije.

(7) Društva se mogu udruživati u udruženja društava za faktoring koja se osnivaju kao privredna interesna udruženja ili kao neki drugi oblik udruživanja privrednih subjekata u skladu sa posebnim zakonom.

(8) Društva ne smiju zaključivati nikakve pisane ili usmene ugovore sa drugim društvima za faktoring ili njihovim udruženjima kojima se može ograničiti princip slobodnog tržišnog takmičenja.

(9) Udruženje društava dužno je, na zahtjev Agencije, radi provođenja stava (7) ovog člana, dostaviti Agenciji svoj statut, kao i sve sporazume, ugovore i druge opće akte.

(10) Na društva se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje osnivanje, organizacija, poslovanje, upravljanje i prestanak privrednih društava, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 26

(Djelatnost društava za faktoring)

(1) Društvo za faktoring, koje je osnovano u Federaciji radi obavljanja poslova faktoringa može obavljati poslove faktoringa definirane u članu 2. stav (1) ovog zakona ako ispunjava uvjete u pogledu minimalnog iznosa osnovnog novčanog kapitala iz člana 27. ovog zakona.

(2) Društvo iz stava (1) ovog člana može obavljati samo poslove faktoringa i poslove srodne faktoringu, izuzev ako mu posebnim zakonom nije propisano i obavljanje drugih finansijskih usluga.

(3) Srodnim poslovima smatraju se naročito procjena boniteta i kreditne sposobnosti pravnih i fizičkih lica koja obavljaju samostalne djelatnosti, osiguranje tražbina, diskont računa, eskont (otkup) mjenica, ustupanje mjenične tražbine, izdavanja garancija i drugih jamstava, kao i prodaja pokretne i nepokretne imovine uzetih kao kolateral na osnovu poslova faktoringa i slično.

(4) Društvo za faktoring može vršiti eskont samo onih mjenica koje su izdate kao sredstvo podmirenja tražbine nastale iz osnova isporuke roba i pružanja usluga u zemlji ili inozemstvu.

(5) Na eskont mjenice primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuje mjenica, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

(6) Društvo za faktoring ne smije odobravati kredite.

(7) Društvo za faktoring ne smije vršiti otkup dospjelih nenaplaćenih plasmana ili otkup rizika i koristi sa osnova dospjelih nenaplaćenih plasmana banaka, kako je to definirano propisom kojim se uređuju uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada banaka te pružanje finansijskih usluga i relevantnim provedbenim aktima Agencije, niti otkup dospjelih nenaplaćenih tražbina ili otkup rizika i koristi tih tražbina nastalih na osnovu onih finansijskih usluga koje imaju osnovno obilježje i svrhu finansiranja, a obavljaju ih i drugi subjekti na osnovu propisa koji se na te subjekte primjenjuju.

(8) Agencija će detaljnije propisati uvjete i način obavljanja djelatnosti društava za faktoring.

Član 27

(Osnovni kapital društva za faktoring)

(1) Osnovni kapital društva za faktoring koje se osniva u Federaciji radi obavljanja poslova faktoringa ne može iznositi manje od 750.000,00 KM i u cijelosti se mora uplatiti u novcu.

(2) Društvo za faktoring je u obavezi osigurati da visina kapitala na dan sastavljanja i prezentiranja finansijskih izvještaja bude u visini koja nije manja od iznosa kapitala iz stava (1) ovog člana.

(3) U slučaju da se kapital društva za faktoring smanji ispod nivoa minimalnog iznosa kapitala iz stava (2) ovog člana, Agencija može tom društvu za faktoring naložiti neku od nadzornih mjera propisanih odredbama ovog zakona.

(4) Agencija će podzakonskim aktom propisati kriterije i/ili pravila te dodatne zahtjeve za kapital društva za faktoring.

Član 28

(Dionice i udjeli u društvu za faktoring)

(1) Udio člana društva za faktoring je srazmjeran njegovom ulogu u osnovnom kapitalu.

(2) Dionice ili ulozi društva za faktoring moraju biti u cijelosti uplaćeni u novcu prije upisa osnivanja ili upisa povećanja kapitala društva za faktoring u sudski registar.

(3) Povlaštene dionice društva za faktoring osnovanog kao dioničko društvo mogu biti najviše do 25% ukupnih dionica.

Član 29

(Indirektna ulaganja i udjeli u pravnom licu)

(1) Indirektna ulaganja su ulaganja u kapital pravnog lica ili sticanje glasačkih prava u tom pravnom licu preko trećeg lica.

(2) Indirektni imalac dionica, poslovnih udjela ili drugih prava koja mu osiguravaju udio u kapitalu društva ili u glasačkim pravima u tom društvu je lice:

a) za čiji je račun drugo lice (direktni imalac) steklo dionice, poslovne udjele ili druga prava u tom društvu,

b) koje je sa direktnim imaocem dionica, poslovnih udjela ili drugih prava u društvu povezano kao i članovi uže porodice, ili

c) lice koje je član uže porodice direktnog imaoca.

(3) Članovima uže porodice smatraju se:

a) bračni drug tog lica, odnosno lice sa kojom živi u zajedničkom domaćinstvu koje, prema zakonu koji uređuje bračne i odnose u porodici, ima zakonski položaj jednak kao bračna zajednica,

b) djeca, odnosno usvojena djeca,

c) ostala lica koja su pod skrbništvom tog lica.

(4) Povezanim licima smatraju se i ostali oblici povezanosti u smislu propisa kojim se uređuju osnivanje, organizacija i poslovanje privrednih društava.

Član 30

(Promjena imaoca kvalifikovanih udjela društva za faktoring)

(1) Svako pravno ili fizičko lice (namjeravani sticalac) koje namjerava direktno ili indirektno steći ili povećati udio u društvu za faktoring, što bi rezultiralo da visina udjela u kapitalu ili u glasačkim pravima dosegne ili premaši 10%, 20%, 30% ili 50% ili da društvo za faktoring postane zavisno društvo namjeravanog sticaoca, dužno je prethodno podnijeti zahtjev Agenciji za izdavanje saglasnosti u pisanom obliku i dobiti saglasnost za to sticanje.

(2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana mora sadržavati:

a) podatke o visini udjela koji se namjerava steći,

b) dokumentaciju iz člana 32. ovog zakona.

Član 31

(Obavještavanje Agencije o otuđenju kvalifikovanog udjela)

(1) Svako pravno ili fizičko lice koje namjerava otuđiti kvalifikovani udio u društvu za faktoring, dužno je o tome obavijestiti Agenciju pisanim putem navodeći visinu udjela koji namjerava otuđiti.

(2) Lice iz stava (1) ovog člana dužno je obavijestiti Agenciju i o namjeri smanjenja svog kvalifikovanog udjela na način da udio u kapitalu ili glasačkim pravima smanji ispod granice od 10%, 20%, 30% ili 50%, ili ako društvo za faktoring prestaje biti zavisno društvo tog lica.

(3) Ako društvo za faktoring sazna za sticanje ili otuđivanje kvalifikovanog udjela u društvu koji prelazi ili se smanji ispod granice od 10%, 20%, 30% ili 50%, dužno je o tome odmah obavijestiti Agenciju.

Član 32

(Zahtjev za izdavanje saglasnosti za sticanje kvalifikovanog udjela)

(1) Za izdavanje saglasnosti za sticanje ili povećanje kvalifikovanog udjela Agenciji se dostavlja propisana dokumentacija iz stava (3) ovog člana.

(2) Ako se radi o sticanju kvalifikovanog udjela koje omogućava prevladavajući uticaj ili kontrolu nad poslovanjem društva za faktoring, namjeravani sticalac, na zahtjev Agencije, dužan je uz zahtjev i dokumentaciju iz stava (1) ovog člana priložiti i:

a) poslovni plan i strategiju društva za faktoring u kojem stiče kvalifikovani udio sa projekcijom bilanse i bilansa uspjeha za prve tri poslovne godine,

b) promjene u upravljačkoj, organizacionoj i kadrovskoj strukturi, ako se planiraju,

c) plan aktivnosti na području informacione tehnologije, ako se planiraju promjene.

(3) Agencija će podzakonskim aktom propisati listu dokumentacije iz stava (1) ovog člana sa kriterijima na osnovu kojih procjenjuje primjerenost i finansijsko stanje namjeravanog sticanja kvalifikovanog udjela, kao i postupak odlučivanja o saglasnosti za sticanje kvalifikovanog udjela.

Član 33

(Postupak odlučivanja o saglasnosti za sticanje kvalifikovanog udjela)

(1) Agencija je dužna u roku dva radna dana od dana prijema urednog zahtjeva za sticanje kvalifikovanog udjela podnosioca zahtjeva pisanim putem obavijestiti o prijemu zahtjeva sa naznakom datuma kojim ističe rok za provođenje postupka odlučivanja.

(2) Agencija će u roku 60 dana od dana kada podnosilac zahtjeva primi obavještenje iz stava (1) ovog člana o prijemu zahtjeva i svih dokumenata koji se moraju priložiti zahtjevu, provesti postupak odlučivanja o saglasnosti za sticanje kvalifikovanog udjela.

(3) Nakon donošenja odluke o zahtjevu Agencija će u roku dva radna dana od dana donošenja o tome pisanim putem obavijestiti podnosioca zahtjeva.

(4) Ako Agencija ne odluči o zahtjevu u roku iz stava (2) ovog člana, smatra se da je izdala saglasnost za sticanje kvalifikovanog udjela.

(5) U slučaju iz stava (4) ovog člana, na zahtjev sticaoca kvalifikovanog udjela, Agencija mora u roku osam dana od dana prijema ovog zahtjeva izdati saglasnost za sticanje kvalifikovanog udjela.

(6) Izuzetno od odredbi st. od (1) do (4) ovog člana, ako se zahtjev za sticanje kvalifikovanog udjela podnosi zajedno sa zahtjevom za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova faktoringa, Agencija donosi odluku o zahtjevu u roku iz člana 39. stav (5) ovog zakona.

(7) Ako je Agencija primila dva ili više zahtjeva za sticanje kvalifikovanog udjela, odnosit će se prema svim namjeravanim sticaocima ravnopravno.

(8) Lice koje je dobilo saglasnost za sticanje kvalifikovanog udjela dužno je provesti sticanje u odnosu na koje je saglasnost izdata u roku šest mjeseci od dana izdavanja saglasnosti za to sticanje. U protivnom, istekom tog roka izdata saglasnost prestaje važiti.

(9) Ako nastupi razlog iz stava (8) ovog člana i odobrenje prestane važiti, Agencija će oduzeti saglasnost za sticanje kvalifikovanog udjela.

Član 34

(Odlučivanje o saglasnosti za sticanje kvalifikovanog udjela)

Pri odlučivanju o izdavanju saglasnosti za sticanje kvalifikovanog udjela, Agencija procjenjuje primjerenost i finansijsko stanje namjeravanog sticaoca kvalifikovanog udjela prema sljedećim kriterijima:

a) ugledu namjeravanog sticaoca,

b) ugledu, iskustvu i odgovarajućim sposobnostima lica koja će nakon sticanja voditi poslovanje društva za faktoring,

c) finansijskom stanju namjeravanog sticaoca,

d) mogućnostima društva za faktoring da se pridržava, odnosno nastavi pridržavati odredbi ovog zakona i drugih zakona i propisa primjenjivih na poslovanje društva za faktoring,

e) da li postoje opravdani razlozi za sumnju u skladu sa propisima o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, da se predmetnim sticanjem kvalifikovanog udjela provodi ili pokušava provesti pranje novca ili finansiranje terorizma, ili da predmetno sticanje kvalifikovanog udjela može povećati rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma.

Član 35

(Odbijanje zahtjeva za sticanje kvalifikovanog udjela)

Agencija će odbiti zahtjev za izdavanje saglasnosti za sticanje kvalifikovanog udjela ako:

a) ocijeni da primjerenost ili finansijsko stanje sticaoca kvalifikovanog udjela ne zadovoljava kriterije iz člana 34. ovog zakona,

b) iz pravnog, odnosno finansijskog položaja namjeravanog sticaoca kvalifikovanog udjela ili zbog djelatnosti, odnosno poslova koje obavlja namjeravani sticalac kvalifikovanog udjela ili sa njim povezana lica ili zbog postupaka koje su namjeravani sticaoci kvalifikovanog udjela činili, proizlazi da bi moglo biti ugroženo poslovanje društva za faktoring,

c) zbog djelatnosti ili poslova koje obavlja budući sticalac kvalifikovanog udjela moglo bi biti onemogućeno ili znatno otežano vršenje nadzora nad poslovanjem društva za faktoring,

d) je sticalac kvalifikovanog udjela dostavio netačne ili nepotpune podatke ili podatke koji dovode u zabludu, a ti su podaci bili značajni za donošenje odluke o izdavanju saglasnosti.

Član 36

(Dodatni podaci i dokumentacija za izdavanje saglasnosti za sticanje kvalifikovanog udjela)

(1) Osim dokumentacije iz člana 32. ovog zakona, Agencija može tokom postupka obrade zahtjeva zatražiti i druge podatke, odnosno dokumentaciju koju ocijeni potrebnom za odlučivanje o izdavanju saglasnosti uključujući informacije propisane zakonom kojim se uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koju prikupljaju obveznici tog zakona.

(2) Agencija će pri odlučivanju o izdavanju saglasnosti za sticanje kvalifikovanog udjela ispitati izvore sredstava kojima sticalac namjerava steći kvalifikovani udio u društvu za faktoring.

(3) Agencija može radi pribavljanja informacija potrebnih za odlučivanje o davanju saglasnosti za sticanje kvalifikovanog udjela obaviti provjeru podataka koje je dostavio namjeravani sticalac kvalifikovanog udjela.

Član 37

(Pravne posljedice sticanja kvalifikovanog udjela bez saglasnosti Agencije i oduzimanja saglasnosti za sticanje kvalifikovanog udjela)

(1) Lice koje stekne ili posjeduje poslovni udio ili dionice suprotno odredbama ovog zakona nema pravo glasa, odnosno učestvovanja u upravljanju društvom za faktoring na osnovu poslovnog udjela ili dionica stečenih bez saglasnosti Agencije.

(2) U slučaju iz stava (1) ovog člana Agencija će naložiti prodaju tako stečenih dionica ili poslovnih udjela.

(3) Agencija će oduzeti saglasnost za sticanje kvalifikovanog udjela u slučaju:

a) ako je imalac kvalifikovanog udjela dobio saglasnost davanjem neistinitih, netačnih podataka, podataka koji dovode u zabludu ili na drugi nepropisan način,

b) ako prestanu uvjeti propisani odredbama ovog zakona na osnovu kojih je izdata saglasnost za sticanje kvalifikovanog udjela.

(4) U slučaju iz stava (3) ovog člana lice kojem je oduzeta saglasnost za sticanje kvalifikovanog udjela nema pravo glasa iz dionica ili poslovnih udjela za koje mu je oduzeta saglasnost. U tom slučaju Agencija će naložiti prodaju stečenih dionica ili poslovnih udjela za koje je imaocu kvalifikovanog udjela oduzeta saglasnost za sticanje kvalifikovanog udjela.

(5) Troškove prodaje dionica ili poslovnih udjela iz stava (4) ovog člana podmiruje imalac kvalifikovanog udjela.

Član 38

(Saglasnost za sticanje kvalifikovanog udjela u drugom pravnom licu)

(1) Društvo za faktoring prije sticanja udjela u drugom pravnom licu na osnovu kojeg direktno stiče ili povećava udio u drugom pravnom licu, što bi rezultiralo time da visina udjela u kapitalu ili u glasačkim pravima dostigne ili premaši 10%, 20%, 30% ili 50% ili da to pravno lice postane društvo kći društva za faktoring, dužno je Agenciji podnijeti zahtjev za izdavanje saglasnosti u pisanom obliku i dobiti saglasnost Agencije za to sticanje.

(2) Dokumentacija potrebna za procjenu pravnog lica u kojem društvo za faktoring stiče ili povećava kvalifikovani udio i učinak namjeravanog sticanja na poslovanje društva za faktoring, koja se mora dostaviti Agenciji uz zahtjev za izdavanje saglasnosti za sticanje ili povećanje kvalifikovanog udjela, mora biti prilagođena i primjerena pravnom licu u kojem društvo za faktoring stiče ili povećava kvalifikovani udio.

(3) Agencija će podzakonskim aktom propisati listu dokumentacije iz stava (2) ovog člana i kriterije na osnovu kojih procjenjuje primjerenost i finansijsko stanje pravnog lica u kojem društvo za faktoring stiče ili povećava kvalifikovani udio.

(4) Ako društvo za faktoring namjerava prodati ili na drugi način otuđiti udio u drugom pravnom licu tako da bi se na taj način smanjio njegov udio ispod granice navedene u stavu (1) ovog člana, o svojoj namjeri dužno je pisanim putem obavijestiti Agenciju.

(5) Na saglasnost za sticanje kvalifikovanog udjela u drugom pravnom licu na društva za faktoring na odgovarajući način se primjenjuju odredbe čl. 34., 35., 36. i 37. ovog zakona.

Član 39

(Odobrenje za rad društva za faktoring u domaćem faktoringu)

(1) Agencija rješenjem izdaje odobrenje za obavljanje poslova faktoringa pravnim licima na neodređeno vrijeme i ono nije prenosivo na drugo lice ili pravnog sljednika, a uvjet je za upis u sudski registar. Svojstvo pravnog lica društvo za faktoring stiče upisom u sudski registar.

(2) Odobrenje za rad neće se izdati onim društvima koja imaju neizmirenih obaveza na osnovu poreza i doprinosa.

(3) Zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova faktoringa podnosi osnivač društva za faktoring ili lice koje on ovlasti.

(4) Uz zahtjev iz stava (3) ovog člana podnosi se:

a) osnivački akt društva za faktoring;

b) podaci o osnivačima društva za faktoring i to:

1) za osnivače – fizička lica: ovjerena fotokopija lične karte, odnosno ovjerena fotokopija putne isprave za strane državljane kao i dokaz – uvjerenje nadležnog organa, ne starije od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, da osnivač nije osuđen pravomoćnom presudom na kaznu zatvora dužu od šest mjeseci, da se protiv njega ne vodi krivični postupak i da mu nije izrečena mjera zabrane obavljanja profesije, djelatnosti ili dužnosti,

2) za osnivače – pravna lica koja su imaoci kvalifikovanih udjela: izvod iz sudskog registra, odnosno drugog odgovarajućeg javnog registra, ali ne starije od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, i revidirane finansijske izvještaje za posljednje dvije poslovne godine, a ako osnivač kao subjekt posluje kraće od dvije poslovne godine, tada je potrebno priložiti posljednji revidirani finansijski izvještaj,

3) za osnivače – strana pravna lica: ovjerena fotokopija rješenja ili drugog akta o upisu osnivača u registar organa koji je prema propisima zemlje sjedišta osnivača nadležan za vođenje registra privrednih subjekata, odnosno pravnih lica, ne starije od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva,

4) ovjerena izjava osnivača o nominalnom iznosu njihovih dionica, odnosno poslovnih udjela svakog osnivača i njihov udio u kapitalu društva za faktoring koje se osniva,

5) ako je osnivač dioničko društvo, ispis iz registra njegovih dioničara, a ako je osnivač društvo sa ograničenom odgovornošću, spisak njegovih članova društva,

6) dokaz o osiguranim sredstvima za osnivanje društva i uplati osnovnog kapitala iz člana 27. stav (1) ovog zakona,

7) ovjerena izjava o porijeklu finansijskih sredstava iz tačke 6) ovog stava,

8) uvjerenje nadležnog poreznog organa da nema neizmirenih poreznih obaveza i obaveza na osnovu doprinosa,

9) poslovni plan za prve tri poslovne godine koji sadrži planirani bilans stanja i bilans uspjeha te opis informacionog sistema,

10) prijedlog članova uprave i sastav nadzornog odbora sa sljedećim dokumentima:

ovjerena fotokopija lične karte, odnosno ovjerena fotokopija putne isprave za strane državljane, kao i dokaz, odnosno uvjerenje nadležnog organa, ne starije od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, da to lice nije osuđeno pravomoćnom presudom na kaznu zatvora dužu od šest meseci, da se protiv njega ne vodi krivični postupak i da mu nije izrečena mjera zabrane obavljanja profesije, djelatnosti ili dužnosti.

(5) Agencija rješenjem odlučuje o zahtjevu iz stava (3) ovog člana u roku 60 dana od dana prijema urednog zahteva, ukoliko je podnosilac zahtjeva prethodno dostavio Agenciji dokaz o izvršenoj uplati osnovnog novčanog kapitala.

(6) Rješenje iz stava (5) ovog člana konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može voditi upravni spor.

(7) Osnivač društva za faktoring ili lice koje on ovlasti dužno je zahtjev za upis društva za faktoring u registar privrednih subjekata podnijeti najkasnije u roku deset dana od dana dobijanja rješenja od Agencije kojim se društvu za faktoring izdaje odobrenje za obavljanje poslova faktoringa.

(8) Osnivač društva za faktoring ili lice koje on ovlasti dužno je rješenje o upisu u registar privrednih subjekata dostaviti Agenciji u roku pet dana od dana prijema rješenja o upisu u sudski registar.

(9) Osnivač društva za faktoring ili lice koje on ovlasti dužno je svaku promjenu podataka iz stava (4) ovog člana dostaviti Agenciji odmah, a najkasnije u roku deset dana od dana nastale promjene.

(10) Agencija će podzakonskim aktom bliže propisati dodatnu dokumentaciju, uvjete i način izdavanja odobrenja za rad društava za faktoring u domaćem faktoringu.

Član 40

(Odbijanje zahtjeva za izdavanjem odobrenja za obavljanje poslova faktoringa)

Agencija će odbiti zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova faktoringa:

a) ako iz osnivačkog akta i druge dokumentacije društva za faktoring, odnosno društva u osnivanju, koja se u skladu sa odredbom člana 39. ovog zakona prilaže uz zahtjev, proizlazi da društvo za faktoring, odnosno društvo u osnivanju ne ispunjava sve pretpostavke u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona za poslovanje društva za faktoring,

b) ako su odredbe osnivačkog akta društva za faktoring, odnosno društva u osnivanju u suprotnosti sa odredbama ovog zakona i drugih propisa koji se primjenjuju na društva za faktoring,

c) ako postoji neki od razloga iz člana 35. ovog zakona za odbijanje zahtjeva za sticanje kvalifikovanog udjela,

d) ako lica predložena za članove uprave ne ispunjavaju uvjete za izdavanje saglasnosti, odnosno ako Agencija odbije izdati saglasnost za članove uprave,

e) ako bi vršenje nadzora nad društvom za faktoring, prema odredbama ovog zakona, bilo otežano ili onemogućeno zbog uske povezanosti društva za faktoring sa drugim licima ili ako postoje drugi razlozi zbog kojih nije moguće provesti nadzor.

Član 41

(Ukidanje odobrenja za obavljanje poslova faktoringa)

(1) Agencija rješenjem ukida odobrenje za obavljanje poslova faktoringa:

a) u slučaju kada društvo za faktoring donese odluku o prestanku poslovanja kao društvo za faktoring,

b) nastupanjem pravnih posljedica prijenosa faktoring poslovanja na drugo društvo za faktoring,

c) danom otvaranja stečajnog postupka nad društvom za faktoring,

d) otvaranjem postupka likvidacije društva za faktoring,

e) ako dođe do prestanka poslovanja društva za faktoring i

f) u drugim slučajevima predviđenim ovim zakonom.

(2) Društvo za faktoring može donijeti odluku o prestanku poslovanja kao društvo za faktoring pod uvjetom da u portfoliju nema važećih ugovora o faktoringu, ili pod uvjetom da na drugo društvo za faktoring prenese svoje faktoring poslovanje.

(3) Društvo iz stava (2) ovog člana dužno je, prije upisa odluke o promjeni predmeta poslovanja u sudski registar, dobiti rješenje Agencije o ukidanju odobrenja za obavljanje poslova faktoringa.

(4) Agencija će donijeti rješenje o ukidanju odobrenja kada uz druge uvjete potrebne za prestanak poslovanja kao društvo utvrdi i da društvo za faktoring u portfoliju nema važećih faktoring ugovora ili da je prenijelo svoje faktoring poslovanje na drugo društvo za faktoring.

(5) Ako društvo iz stava (2) ovog člana donese odluku o prestanku poslovanja kao društvo za faktoring, a u portfoliju ima važećih ugovora o faktoringu i nije pronašlo društvo za faktoring te na njega nije prenijelo svoje faktoring poslovanje, dužno je pokrenuti postupak likvidacije. Na stečaj i likvidaciju društava za faktoring primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju stečajni i likvidacioni postupak.

(6) U slučaju prijenosa faktoring poslovanja iz stava (2) ovog člana, društva koja učestvuju u tom postupku dužna su o toj namjeri u pisanom obliku obavijestiti Agenciju, obaviti prethodne konsultacije sa Agencijom te dobiti saglasnost Agencije za taj prijenos.

(7) U slučaju prestanka važenja odobrenja za obavljanje poslova faktoringa iz razloga navedenog u stavu (1) tačka e) ovog člana, Agencija će donijeti rješenje o ukidanju odobrenja za obavljanje poslova faktoringa i o tome obavijestiti i nadležni registarski sud.

Član 42

(Statusne promjene društva za faktoring)

(1) Ako je društvo za faktoring uključeno u pripajanje, spajanje ili podjelu društva, mora za bilo koju statusnu promjenu dobiti saglasnost Agencije.

(2) Za odlučivanje o izdavanju saglasnosti za statusne promjene iz stava (1) ovog člana na odgovarajući način se primjenjuju odredbe ovog zakona za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova faktoringa.

(3) Ako uslijed statusne promjene društva za faktoring nastane novo društvo za faktoring, to društvo mora, prije upisa statusne promjene u sudski registar, od Agencije dobiti odobrenje za obavljanje poslova faktoringa.

(4) Društvo za faktoring može biti uključeno i u druge statusne promjene na koje se na odgovarajući način primjenjuju st. od (1) do (3) ovog člana.

Član 43

(Evidencija društava za faktoring)

(1) Evidenciju društava o izdatim i oduzetim odobrenjima za obavljanje poslova faktoringa vodi Agencija.

(2) Evidencija obavezno sadrži:

a) naziv društva za faktoring, adresu i registarski broj,

b) pravni oblik,

c) strukturu vlasništva, imena i poslovne adrese članova/dioničara sa više od 5% dionica,

d) kontakt podatke, podatke o kontakt osobi i internet adresu,

e) adresu organizacionih dijelova u državi ili u inozemstvu,

f) imena i poslovne adrese svih članova uprave, odnosno nadzornog odbora,

g) članstvo u mreži i nazive i adrese društava članica i povezanih društava, odnosno uputa o mjestu gdje je takav podatak javno dostupan.

Član 44

(Organi društva za faktoring)

(1) Organi upravljanja društva za faktoring su:

a) skupština,

b) nadzorni odbor i

c) uprava.

(2) Na organe upravljanja iz stava (1) ovog člana na odgovarajući način se primjenjuju odredbe propisa kojima je regulirano poslovanje privrednih društava, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Član 45

(Skupština društva za faktoring)

(1) Skupštinu društva za faktoring čine dioničari ili svi članovi društva.

(2) U društvu za faktoring sa jednim dioničarom ili sa jednim članom koji ima udio ovlasti skupštine vrši dioničar, odnosno član društva sa jednim udjelom.

Član 46

(Nadzorni odbor društva za faktoring)

(1) Društvo za faktoring mora imati nadzorni odbor.

(2) Nadzorni odbor društva za faktoring sastoji se od najmanje tri člana.

(3) Osnivačkim aktom društva za faktoring može se odrediti da nadzorni odbor ima više članova, ali njihov broj mora biti neparan.

Član 47

(Uvjeti za obavljanje funkcije člana nadzornog odbora društva za faktoring)

(1) Za člana nadzornog odbora društva za faktoring može biti izabrano ili imenovano lice koje ima dobar ugled, odgovarajuće stručne kvalifikacije i iskustvo za nadziranje vođenja poslova društva za faktoring.

(2) Smatra se da je uvjet iz stava (1) ovog člana ispunjen ako lice ima relevantno iskustvo stečeno u rukovođenju poslovima ili u poslovima nadzora nad vođenjem poslova društva za faktoring ili drugog privrednog društva usporedive djelatnosti sa poslovima iz djelatnosti društva za faktoring.

(3) Agencija može naložiti društvu za faktoring sazivanje skupštine društva za faktoring i predlaganje opoziva člana nadzornog odbora društva za faktoring ako:

a) član nadzornog odbora krši ili ne obavlja svoje dužnosti određene ovim i drugim zakonima te propisima donesenim na osnovu tih zakona,

b) postoji ili nastupi zapreka za imenovanje ili izbor člana nadzornog odbora,

c) član nadzornog odbora ne ispunjava uvjete iz st. (1) i (4) ovog člana.

(4) Agencija će detaljnije propisati uvjete koje moraju ispunjavati članovi nadzornog odbora društva za faktoring.

Član 48

(Nadležnosti i ovlaštenja nadzornog odbora društva za faktoring)

Osim nadležnosti i ovlaštenja koje nadzorni odbor ima prema odredbama zakona koji uređuje osnivanje i poslovanje privrednih društava, nadzorni odbor društva za faktoring nadležan je i za davanje saglasnosti upravi društva:

a) za određivanje poslovne politike društva za faktoring,

b) na finansijski plan društva za faktoring,

c) na organizaciju, sistem internih kontrola i sistem upravljanja rizicima,

d) na godišnji plan društva za faktoring, te za odlučivanje o drugim pitanjima određenim ovim zakonom.

Član 49

(Dužnosti i odgovornosti nadzornog odbora društva za faktoring)

Nadzorni odbor društva za faktoring, osim nadležnosti i ovlaštenja iz člana 48. ovog zakona dužan je:

a) nadzirati primjerenost postupanja i učinak rada interne revizije,

b) dati svoje mišljenje Agenciji o nalozima Agencije u postupcima nadzora društva i to u roku 30 dana od dana prijema zapisnika Agencije o izvršenom nadzoru te nadzirati postupanje društva za faktoring u skladu sa nalozima i rješenjima Agencije,

c) podnijeti izvještaj skupštini društva o nalozima Agencije te postupcima iz tačke b) ovog člana,

d) odlučiti o davanju saglasnosti na finansijske izvještaje te o njima pisanim putem obavijestiti skupštinu društva za faktoring,

e) obrazložiti skupštini društva svoje mišljenje o godišnjem izvještaju interne revizije i o godišnjem izvještaju uprave.

Član 50

(Uprava društva za faktoring)

(1) Uprava organizira rad i rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja društvo za faktoring i odgovara za zakonitost poslovanja.

(2) Uprava društva za faktoring mora imati najmanje dva člana koji vode poslove i zastupaju društvo, a čine je direktor i najmanje jedan izvršni direktor koji vode poslove i zastupaju društvo.

(3) Članovi uprave društva za faktoring moraju biti u radnom odnosu sa punim radnim vremenom u društvu.

(4) Uprava društva za faktoring može ovlastiti prokuristu (jednog ili više njih) za zastupanje društva, odnosno sklapanje ugovora i poduzimanje pravnih radnji uime i za račun društva koje proizlaze iz djelatnosti društva, ali samo zajedno sa barem jednim članom uprave društva.

(5) Osnivačkim aktom društva za faktoring utvrđuju se uvjeti koje treba ispunjavati lice kojem se daje prokura, ovlašteni organ za dodjelu prokure, vrsta i način davanja prokure, obim ovlaštenja iz prokure, uključujući i ograničenja u poduzimanju radnji od prokuriste.

Član 51

(Uvjeti za člana uprave društva za faktoring)

(1) Član uprave društva za faktoring može biti lice koje ispunjava sljedeće uvjete:

a) ima odgovarajuće stručne kvalifikacije, sposobnost i iskustvo potrebno za vođenje poslova društva za faktoring,

b) nije bilo član nadzornog odbora, član uprave ili lice na drugom rukovodećem položaju u društvu za faktoring, odnosno drugom privrednom društvu kada je nad njim otvoren stečajni postupak, donesena odluka o likvidaciji ili kojem je ukinuto odobrenje za rad, osim ako Agencija ocijeni da to lice nije svojim nesavjesnim ili nestručnim radom i postupanjem uticalo na nastanak stečaja, likvidacije ili ukidanje odobrenja za rad,

c) nije pravomoćno osuđeno za prekršaj ili krivično djelo koje predstavlja teže kršenje sljedećih propisa: propisa kojim se regulira osnivanje i poslovanje privrednih društava, propisa kojim se regulira tržište vrijednosnih papira, propisa kojim se regulira poslovanje banaka, propisa kojima se regulira područje osiguranja, propisa kojim se regulira područje lizinga, propisa kojim se regulira osnivanje i rad investicijskih fondova i društava za upravljanje njima, propisa kojim se regulira osnivanje i rad obaveznih i dobrovoljnih penzijskih fondova, te društava za upravljanje njima, propisa kojim se reguliraju penzijska osiguravajuća društva, propisa kojim se regulira preuzimanje dioničkih društava, propisa kojima se regulira područje računovodstva, propisa kojima se reguliraju porezi,

d) ima dobar ugled,

e) nije pravomoćno osuđeno za krivično djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, te ni za jedno od sljedećih krivičnih djela: prevare, protiv imovine, kod kojih se krivični postupak pokreće po službenoj dužnosti, protiv privrede, pravosuđa, krivotvorenja, protiv službene dužnosti, za odavanje tajnih podataka, za pranje novca, za finansiranje terorizma, te protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva,

f) za koje je na osnovu dosadašnjeg ponašanja moguće opravdano zaključiti da će pošteno i savjesno obavljati poslove člana uprave društva za faktoring,

g) ispunjava uvjete za člana uprave propisane zakonom koji uređuje osnivanje i poslovanje privrednih društava,

h) nije član uprave, odnosno prokurist drugog privrednog društva,

i) nije lice kojem je Agencija odbila izdati odobrenje za obavljanje funkcije člana uprave i to najmanje godinu dana od dana donošenja rješenja kojim se odbija zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave,

j) nije bilo razriješeno dužnosti člana uprave društva za faktoring po nalogu Agencije iz člana 93. ovog zakona.

(2) Član uprave ili prokurist društva za faktoring ne može biti član uprave, nadzornog odbora ili prokurist bilo kojeg drugog pravnog lica koje posluje na osnovu odobrenja ili dozvole Agencije.

(3) Agencija će bliže propisati uvjete iz stava (1) ovog člana za članstvo u upravi društva za faktoring, izdavanje saglasnosti te dokumentaciju koja se prilaže zahtjevu za izdavanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave društva za faktoring.

Član 52

(Saglasnost za obavljanje funkcije člana uprave društva za faktoring)

(1) Članom uprave društva može biti imenovano samo lice koje od Agencije dobije rješenje o izdavanju saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave društva za faktoring.

(2) Zahtjev za izdavanje saglasnosti iz stava (1) ovog člana podnosi kandidat za člana uprave društva za faktoring uz obavezno priloženu pisanu odluku ili saglasnost organa u društvu, nadležnog za imenovanje članova uprave za mandat, koji ne može biti duži od četiri godine.

(3) U postupku odlučivanja Agencija izdaje saglasnost iz stava (1) ovog člana na rok predloženog trajanja mandata.

(4) Zahtjevu iz stava (2) ovog člana moraju se priložiti dokazi o ispunjavanju uvjeta iz člana 51. ovog zakona.

(5) Lice koje je dobilo rješenje o izdavanju saglasnosti Agencije za obavljanje funkcije člana uprave društva za faktoring prije imenovanja na funkciju člana uprave drugog društva za faktoring mora ponovno dobiti saglasnost Agencije.

(6) U slučaju kada nadležni organ društva za faktoring želi ponovo imenovati lice koje je već dobilo rješenje o izdavanju saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave društva, kandidat za člana uprave društva za faktoring, uz priloženu pisanu odluku ili saglasnost organa u društvu za faktoring nadležnog za imenovanje članova uprave, dužan je Agenciji podnijeti zahtjev za izdavanje saglasnosti iz stava (2) ovog člana za novi mandat najmanje tri mjeseca prije isteka mandata člana uprave.

(7) Lice koje je već dobilo rješenje o izdavanju saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave društva za faktoring i koje nadležni organ društva za faktoring želi ponovno imenovati, dužno je ponovo proći postupak propisan ovim zakonom.

Član 53

(Odbijanje zahtjeva za izdavanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave društva)

Agencija će odbiti zahtjev za izdavanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave društva za faktoring ako:

a) predloženo lice ne ispunjava uvjete propisane odredbama člana 51. ovog zakona,

b) Agencija raspolaže objektivnim i dokazivim razlozima zbog kojih se može pretpostaviti da bi djelatnosti i poslovi kojima se lice bavi ili se bavilo predstavljali prijetnju upravljanju društvom za faktoring,

c) u zahtjevu za izdavanje saglasnosti navedeni podaci su netačni, neistiniti ili su podaci koji dovode u zabludu.

Član 54

(Ukidanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave društva za faktoring)

(1) Agencija će donijeti rješenje o ukidanju saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave društva za faktoring ako:

a) lice u roku šest mjeseci od dana izdavanja saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave ne bude imenovano i ne stupi na dužnost člana uprave društva, a postupak izdavanja saglasnosti bio je spojen sa postupkom izdavanja odobrenja za obavljanje poslova faktoringa,

b) lice u roku tri mjeseca od izdavanja saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave ne bude imenovano i ne stupi na dužnost člana uprave,

c) licu prestaje funkcija člana uprave društva za faktoring na koju se saglasnost odnosi,

d) licu prestane radni odnos sa društvom za faktoring na koje se saglasnost odnosi, sa danom prestanka radnog odnosa, odnosno istekom mandata člana uprave na koji se saglasnost odnosi,

e) član uprave ne ispunjava uvjete pod kojima mu je saglasnost izdata,

f) je saglasnost izdata uslijed prešućivanja bitnih činjenica ili na osnovu datih neistinitih, netačnih podataka i podataka koji dovode u zabludu, odnosno na neki drugi nepropisan način,

g) je član uprave društva za faktoring teže prekršio dužnosti člana uprave iz člana 56. ovog zakona, propise donesene na osnovu ovog zakona i druge zakonske propise, a naročito ako je zbog toga ugrožena likvidnost ili održavanje kapitala društva za faktoring,

h) član uprave nije osigurao provođenje ili nije proveo nadzorne mjere koje je naložila Agencija,

i) član uprave nije osigurao adekvatnu organizacionu strukturu ili sistem upravljanja rizicima društva za faktoring,

j) su prestali postojati uvjeti iz odredbi propisa o privrednim društvima za člana uprave,

k) utvrdi da je član uprave u sukobu interesa zbog kojeg ne može izvršavati obaveze i dužnosti sa pažnjom urednog i savjesnog privrednika,

l) član uprave redovno ne ispunjava obavezu utvrđivanja i ocjenjivanja učinka politika, mjera i internih procedura vezanih za usklađenost društva za faktoring sa odredbama ovog zakona ili ne poduzima odgovarajuće mjere u cilju otklanjanja nedostataka, odnosno ispravljanja nepravilnosti u poslovanju društva za faktoring.

(2) Izuzetno, u slučajevima iz stava (1) tač. h), i), k) i l) ovog člana Agencija može umjesto ukidanja rješenja donijeti rješenje kojim će privremeno zabraniti obavljanje funkcije člana uprave društva za faktoring.

Član 55

(Pravne posljedice ukidanja saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave društva za faktoring)

(1) Ako Agencija ukine saglasnost za obavljanje funkcije člana uprave, društvo za faktoring obavezno je bez odgode donijeti odluku o opozivu imenovanja tog člana uprave.

(2) Ako je članu ukinuta saglasnost za obavljanje funkcije člana uprave ili u drugim slučajevima prijevremenog prestanka mandata člana uprave, nadležni organ prema osnivačkom aktu društva za faktoring dužan je u roku 90 dana od dana prestanka funkcije člana, odnosno članova uprave pribaviti saglasnost Agencije i imenovati novog člana, odnosno nove članove uprave ako društvo za faktoring ne bi imalo minimalan broj članova uprave u skladu sa osnivačkim aktom i/ili ovim zakonom.

(3) Agencija objedinjuje oba postupka ako je protiv člana uprave započeo postupak za ukidanje saglasnosti za člana uprave u slučaju iz člana 54. stav (1) tačka g) ovog zakona, a zbog kojeg je protiv društva za faktoring započet postupak ukidanja odobrenja za obavljanje poslova faktoringa.

(4) U slučaju kada uprava društva za faktoring nije u punom sastavu ili kada članovi uprave društva za faktoring ne mogu obavljati svoju funkciju iz nekih drugih razloga koji nisu navedeni u stavu (2) ovog člana, nadležni organ prema osnivačkom aktu društva za faktoring može, bez prethodne saglasnosti Agencije, jednokratno imenovati članove nadzornog odbora za zamjenike članova uprave i to najviše na rok od tri mjeseca, ako je to nužno zbog osiguranja poslovanja društva za faktoring i otklanjanja štetnih posljedica za društvo za faktoring i o tome u roku tri dana od dana imenovanja pisanim putem obavijestiti Agenciju.

(5) U slučaju iz stava (4) ovog člana članovi koji se imenuju za zamjenike članova uprave moraju ispunjavati uvjete iz člana 51. ovog zakona.

Član 56

(Obaveze i odgovornosti članova uprave i nadzornog odbora društva za faktoring)

Društvo za faktoring, odnosno članovi njegove uprave i nadzornog odbora dužni su:

a) u obavljanju djelatnosti, odnosno svojih dužnosti postupati savjesno i pošteno u skladu sa pravilima struke i najboljim interesima klijenata, kao i štititi integritet faktoring tržišta,

b) u izvršavanju svojih dužnosti postupati sa pažnjom savjesnog privrednika,

c) pribaviti i efikasno koristiti sredstva i procedure potrebne za obavljanje djelatnosti društva za faktoring,

d) pridržavati se odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona kao i odredbi drugih zakona kojima se uređuje poslovanje društava za faktoring, te propisima donesenim na osnovu tih zakona.

Član 57

(Odbor za reviziju)

(1) U društvima za faktoring koja su registrirana kao dionička društva obavezno se formira odbor za reviziju.

(2) Odbor za reviziju ima najmanje tri člana.

(3) Postupak izbora, imenovanja, razrješenja, sastav i način odlučivanja odbora za reviziju utvrđuju se statutom dioničkog društva.

POGLAVLJE V. INOZEMNI FAKTORING

Član 58

(Tipovi inozemnog faktoringa)

Zavisno od namjene inozemnog faktoringa razlikuju se dva tipa faktoringa i to:

a) izvozni faktoring predstavlja finansijski posao putem kojeg domaći faktor vrši otkup i isplatu tražbine od izvoznika – prodavca i dalje ga prodaje korespondentnom faktoru u zemlji uvoznika – kupca koji vrši naplatu i transfer na domaćeg izvoznog faktora u zemlji izvoznika,

b) uvozni faktoring predstavlja finansijski posao putem kojeg domaći faktor u ulozi korespondentnog faktora vrši naplatu tražbine od kupca u roku dospijeća i naplaćenu tražbinu transferira na izvoznog faktora u zemlji prodavca.

Član 59

(Sistemi u inozemnom faktoringu)

(1) Inozemni faktoring može se obavljati:

a) u jednofaktorskom sistemu kada domaći faktor preuzima obavezu da sam naplati tražbinu od kupca čije je sjedište u inozemstvu,

b) u dvofaktorskom sistemu kada domaći faktor prenosi tražbinu ili preuzima dugovanje od faktora sa sjedištem u inozemstvu u skladu sa uvjetima iz ugovora o faktoringu i ovim zakonom.

(2) Ako je obavljanje faktoringa iz stava (1) tačka b) ovog člana uređeno na drugačiji način drugim zakonom, primjenjuju se odredbe ovog zakona.

Član 60

(Subjekti inozemnog faktoringa)

(1) Subjekti inozemnog faktoringa su:

a) prodavac – izvoznik robe koji svoju tražbinu od kupca, nastalu na osnovu ugovora o prodaji robe ili pružanja usluga, prenosi na izvoznog faktora,

b) izvozni faktor koji je u zemlji prodavca kao kupac tražbine,

c) uvozni faktor u zemlji kupca kao korespondentni faktor,

d) kupac – uvoznik robe.

(2) Subjekti inozemnog faktoringa dužni su pridržavati se općih pravila i rokova koje primjenjuju strukovna udruženja za inozemni faktoring, naročito Factors Chain International (u daljnjem tekstu: FCI) i/ili International Factors Group (u daljnjem tekstu: IFG).

Član 61

(Obaveze izvoznog faktora u dvofaktorskom sistemu)

(1) Izvozni faktor koji obavlja inozemni faktoring sa sjedištem u Federaciji u dvofaktorskom sistemu dužan je:

a) zaključiti međufaktorski ugovor sa faktorom sa sjedištem u inozemstvu, koji mora biti u međunarodno priznatim i prihvaćenim pravnim i tehničkim okvirima koje su razvile međunarodna strukovna udruženja FCI i IFG,

b) poduzeti radnje i mjere poznavanja i praćenja stranke u skladu sa propisima kojima se uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma.

(2) Izvozni faktor ima obavezu savjesno upravljati prenesenim tražbinama sa pažnjom dobrog privrednika.

Član 62

(Prijenos tražbine u izvoznom faktoringu)

(1) Prodavac na osnovu primljene narudžbe od kupca i ugovora o prodaji robe isporučuje robu kupcu i izdaje izvozni račun. Uz zahtjev za izvoznu faktoring uslugu izvoznom faktoru zajedno predaje na uvid narudžbenicu i otpremnicu.

(2) Izvozni faktor utvrđuje osnovanost i vjerodostojnost tražbine prodavca prema kupcu, izražava interes za otkup ponuđene tražbine i prosljeđuje primljenu dokumentaciju iz stava (1) ovog člana uvoznom faktoru.

(3) Uvozni faktor dužan je provjeriti bonitet i kreditnu sposobnost kupca i odobriti pokriće, tj. dati izjavu o odgovornosti za naplatu izvozne tražbine od kupca izvoznom faktoru.

Član 63

(Ugovor o dvofaktorskom faktoringu u inozemnom faktoringu)

(1) Izvozni faktor poziva prodavca da kompletira dokumentaciju u skladu sa članom 5. stav (3) ovog zakona i pristupi zaključivanju ugovora o izvoznom faktoringu.

(2) Datum zaključivanja ugovora o prijenosu tražbine između prodavca i izvoznog faktora smatra se datumom prijenosa tražbine na izvoznog faktora.

(3) Izvozni faktor nakon zaključenja ugovora iz stava (2) ovog člana dužan je obavijestiti o potpisu ugovora sa prodavcem korespondentnog uvoznog faktora u zemlji kupca, a zatim i sa njim zaključiti ugovor o dvofaktorskom faktoringu.

(4) Uvozni faktor obavezan je obavijestiti kupca o potpisanom međufaktorskom ugovoru sa izvoznim faktorom, kao i o njegovoj obavezi da u ugovorenom roku umjesto prodavcu preneseno potraživanje plati uvoznom faktoru.

(5) Ugovorom o faktoringu između prodavca i izvoznog faktora ugovara se iznos avansa od nominalne vrijednosti izvozne tražbine koji se isplaćuje prodavcu, kamata na isplaćeni avans koju zaračunava izvozni faktor, naknada i troškovi faktora, kao i način plaćanja kamate i naknade.

Član 64

(Isplata avansa, naplata i isplata tražbine u izvoznom faktoringu)

(1) Izvozni faktor nakon potpisivanja ugovora sa prodavcem obavezan je isplatiti prodavcu ugovoreni iznos avansa u postotku od nominalne vrijednosti prenesene izvozne tražbine u roku definiranim ugovorom.

(2) Kupac je na dan dospijeća izvozne tražbine obavezan izvršiti plaćanje prema uvoznom faktoru.

(3) Uvozni faktor u roku dospijeća naplaćuje tražbinu od kupca i doznačuje je izvoznom faktoru sa sjedištem u Federaciji umanjenu za ugovorenu naknadu i troškove.

(4) Izvozni faktor obavezan je nakon naplate tražbine od uvoznog faktora isplatiti prodavcu razliku izvozne fakture do punog iznosa umanjenu za avans, kamate, naknadu i druge troškove izvoznog faktora.

(5) Naplata i plaćanje prenesenih tražbina i preuzetih dugovanja u međunarodnom faktoringu vrši se prema propisima kojima se uređuje devizno poslovanje.

POGLAVLJE VI. UPRAVLJANJE RIZICIMA, FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJE I REVIZIJA

Član 65

(Upravljanje rizikom)

(1) Društvo koje obavlja poslove faktoringa mora imati razrađene strategije, politike i procedure za upravljanje rizikom koje obuhvataju identifikovanje, mjerenje ili procjenu i praćenje rizika, uključujući izvještavanje o rizicima kojima je društvo za faktoring izloženo ili bi moglo biti izloženo tokom svog poslovanja kao i podjelu odgovornosti u vezi sa upravljanjem rizicima, te je obavezno provoditi redovne mjere upravljanja rizikom i u vezi sa tim postupati u skladu sa pravilima finansijske struke.

(2) Društvo za faktoring koje je preuzelo pravo i obavezu evidencije, naplate i upravljanja tražbinom naročito je dužno radi zaštite naplate tražbine:

a) ugovorom precizirati da prodavac ima obavezu slanja pisanog obavještenja kupcu o postojanju duga prema prodavcu, kao i obavezu kupca da prenesenu tražbinu na osnovu ugovora o prijenosu tražbine plati faktoru, izuzev ako se radi o skrivenom faktoringu iz člana 11. stav (2) ovog zakona,

b) po potrebi procijeniti kupca radi osiguranja naplate preuzimanjem bjanko mjenica sa mjeničnom izjavom dužnika o prihvatanju obaveze plaćanja duga u roku dospijeća i do visine (prenesenog) iznosa sa računa ili do odobrenog faktoring limita,

c) po potrebi procijeniti kupca, kao i potrebu osiguranja prenesene tražbine kod osiguravajućeg društva.

(3) Agencija će detaljnije propisati kriterije i način upravljanja rizicima.

Član 66

(Interna revizija)

(1) Društvo za faktoring dužno je organizirati provođenje interne revizije koja nezavisno i objektivno procjenjuje sistem internih kontrola, daje nezavisno i objektivno stručno mišljenje za unapređenje poslovanja radi poboljšanja poslovanja društva za faktoring uvodeći sistemski, disciplinovan pristup procjenjivanju i poboljšanju upravljanja rizicima, kontrole i korporativnog upravljanja.

(2) Agencija će detaljnije propisati način obavljanja poslova interne revizije u društvu za faktoring.

Član 67

(Sprečavanje pranja novca)

(1) Društva za faktoring iz člana 25. ovog zakona koja su dobila odobrenje Agencije za obavljanje poslova faktoringa obavezna su u svom poslovanju poduzimati mjere i radnje propisane u skladu sa propisima o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma.

(2) Društva za faktoring iz člana 25. ovog zakona obavezna su imati razrađene politike i procedure za otkrivanje i sprečavanje transakcija koje uključuju kriminalne aktivnosti, pranje novca ili aktivnosti koje podržavaju terorizam i poduzimati mjere na utvrđivanju identiteta svih lica sa kojima ulaze u poslovne odnose.

Član 68

(Finansijsko izvještavanje)

(1) Društvo za faktoring obavezno je sačinjavati i prezentirati finansijske izvještaje u skladu sa odredbama propisa o računovodstvu i reviziji Federacije kao i u skladu sa Međunarodnim računovodstvenim standardima i Međunarodnim standardima finansijskog izvještavanja.

(2) Društvo za faktoring mora organizirati svoje poslovanje i voditi poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju, te ostale evidencije na način koji omogućuje provjeru posluje li društvo u skladu sa važećim propisima i standardima struke.

(3) Društvo za faktoring ima obavezu:

a) voditi urednu i ažurnu evidenciju koju je dužno pokazati u postupku nadzora nad poslovanjem društva,

b) obavještavati prodavca o realizaciji pojedinih odredbi ugovora o faktoringu i dostavljati mu isprave na knjiženje.

(4) Društvo za faktoring i prodavac dužni su na osnovu dokumentacije iz člana 5. stav (3) ovog zakona izvršiti u svojim knjigovodstvima odgovarajuća knjiženja i čuvati je i arhivirati u skladu sa računovodstvenim propisima Federacije.

Član 69

(Revizija finansijskih izvještaja)

(1) Godišnje finansijske izvještaje društva za faktoring mora revidirati društvo za reviziju na način i pod uvjetima određenim propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija te pravilima revizorske struke, ako ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona nije drugačije propisano.

(2) Društvo za faktoring dužno je Agenciji dostaviti revidirane godišnje finansijske izvještaje iz člana 68. stav (1) ovog zakona u roku 15 dana od datuma izdavanja revizorskog izvještaja.

(3) Isto društvo za reviziju može revidirati najviše pet uzastopnih godišnjih finansijskih izvještaja društva za faktoring.

(4) Agencija od revizora može tražiti dodatna objašnjenja u vezi sa revidiranim godišnjim finansijskim izvještajima, odnosno drugim revidiranim izvještajima društva za faktoring.

(5) Ako Agencija utvrdi da revizija izvještaja društva za faktoring nije obavljena ili da revizorski izvještaj nije sastavljen u skladu sa ovim zakonom, propisima donesenima na osnovu ovog zakona, propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, te pravilima revizorske struke, ili ako izvršenim nadzorom poslovanja društva ili na drugi način utvrdi da revizorski izvještaj o izvještajima društva za faktoring nije zasnovan na istinitim i objektivnim činjenicama, može odbiti revizorski izvještaj i zahtijevati od društva za faktoring da reviziju obave ovlašteni revizori drugog društva za reviziju, a na trošak tog društva.

(6) Isto društvo za reviziju ne može obavljati reviziju finansijskih izvještaja društva za faktoring ako je u godini za koju su sastavljeni finansijski izvještaji istom društvu za faktoring pružalo usluge iz područja finansija, računovodstva, interne revizije, procjene vrijednosti društva za faktoring, njegove imovine i obaveza, poreznog i ostalog poslovnog savjetovanja, te obavljalo za njega poslove sudskog vještačenja.

(7) Isto društvo za reviziju ne može preuzeti niti mu društvo za faktoring može povjeriti obavljanje revizije svojih finansijskih izvještaja ako je društvo za reviziju u prethodnoj godini više od polovine svojih ukupnih prihoda ostvarilo obavljanjem revizije finansijskih izvještaja tog društva.

(8) Društvo za faktoring dužno je obavijestiti Agenciju o društvu za reviziju koje je izabralo za obavljanje revizije finansijskih izvještaja za poslovnu godinu na koju se revizija odnosi najkasnije u roku osam dana od kada je donesena odluka o izboru.

Član 70

(Izvještavanje Agencije)

(1) Društvo za faktoring dužno je izvještavati Agenciju o:

a) upisu i promjenama podataka koji se upisuju u sudski registar,

b) sazivanju skupštine i svim odlukama prihvaćenim na skupštini,

c) imaocima poslovnih udjela ili dionica društva, te sticanju, odnosno izmjeni kvalifikovanih udjela,

d) planiranom otvaranju, preseljenju, zatvaranju ili privremenom prestanku rada podružnice, odnosno drugim organizacionim promjenama,

e) ulaganjima na osnovu kojih je društvo za faktoring direktno ili indirektno steklo kvalifikovani udio u drugom pravnom licu kao i o svakom daljnjem ulaganju u to pravno lice,

f) promjenama u strukturi kapitala,

g) prestanku obavljanja pojedinih poslova faktoringa.

(2) Društvo za faktoring dužno je na zahtjev Agencije dostaviti izvještaj i informacije o svim poslovima bitnim za vršenje nadzora.

(3) Agencija će propisati strukturu, sadržaj, način i rokove dostave izvještaja iz st. (1) i (2) ovog člana, koje su društva obavezna sastavljati za potrebe Agencije.

POGLAVLJE VII. NADZOR NAD POSLOVANJEM DRUŠTAVA ZA FAKTORING

Član 71

(Nadzor nad društvima za faktoring)

(1) U smislu odredbi ovog zakona nadzor predstavlja provjeru da li subjekti koji obavljaju poslove faktoringa posluju u skladu sa odredbama ovog zakona, kao i sa podzakonskim aktima donesenim na osnovu njih, zatim u skladu sa propisima o upravljanju rizicima, vlastitim pravilima i standardima, pravilima struke na način koji omogućava uredno funkcioniranje društva za faktoring, te provođenje mjera i aktivnosti radi otklanjanja utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti.

(2) Osnovni ciljevi nadzora su provjera zakonitosti, procjena sigurnosti i stabilnosti poslovanja društva, a radi zaštite interesa klijenta i javnog interesa, doprinosa stabilnosti finansijskog sistema, te uspostavljanje i očuvanje povjerenja u tržište faktoringa.

Član 72

(Nadležnosti Agencije kod vršenja nadzora)

(1) Nadzor nad poslovanjem društava za faktoring vrši Agencija.

(2) Na postupke koje u okviru svoje nadležnosti provodi Agencija primjenjuju se odredbe iz ovog poglavlja zakona.

(3) Na postupke iz stava (1) ovog člana primjenjuju se odredbe propisa o upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije propisano. U postupcima koje vodi Agencija se u pravilu odlučuje bez usmene rasprave.

(4) Agencija ima pravo uvida u sve podatke i dokumentaciju koja se vodi u društvima za faktoring.

Član 73

(Predmet nadzora)

(1) Pri vršenju nadzora Agencija naročito:

a) provjerava organizacione uvjete, strategije, politike i postupke koje je društvo za faktoring uspostavilo radi usklađivanja svog poslovanja sa odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona,

b) provjerava i procjenjuje finansijsku stabilnost i položaj društva za faktoring, te rizike kojima je društvo za faktoring izloženo ili bi moglo biti izloženo u svom poslovanju.

(2) Agencija će pri provjeri i procjeni finansijske stabilnosti i položaja, te pri procjeni rizika kojima je društvo za faktoring izloženo ili bi moglo biti izloženo uzeti u obzir vrstu, obim i složenost poslovanja društva za faktoring.

(3) Agencija će na osnovu nadzora, provjera i procjena iz stava (1) ovog člana utvrditi posluje li društvo za faktoring u skladu sa zakonskim propisima, ima li to društvo uspostavljenu odgovarajuću organizaciju, te stabilan sistem upravljanja u društvu za faktoring, kao i kapital koji osigurava primjeren sistem upravljanja i pokrića rizika kojima je društvo izloženo ili bi moglo biti izloženo u svom poslovanju.

(4) Agencija se pri utvrđivanju učestalosti i intenziteta vršenja nadzora nad pojedinim društvom za faktoring rukovodi veličinom, uticajem i značajem društva za faktoring, kao i prirodom, vrstom, obimom, složenošću, te pokazateljima njihova poslovanja.

Član 74

(Način vršenja nadzora)

(1) Agencija provodi nadzor po službenoj dužnosti:

a) neposrednim nadzorom, u prostorijama društva za faktoring, pregledom izvorne dokumentacije, provjerom i procjenom cjelokupnog poslovanja, obavljanjem razgovora sa članovima uprave, članovima nadzornog odbora i drugim relevantnim licima,

b) posrednim nadzorom u prostorijama Agencije, na osnovu analize izvještaja koja su društva za faktoring dužna u propisanim rokovima dostavljati Agenciji, te praćenjem, prikupljanjem i provjerom dokumentacije, obavještenja i podataka dobivenih na poseban zahtjev Agencije, kao i praćenjem, prikupljanjem i provjerom podataka i saznanja iz drugih izvora, te provjerom i procjenom poslovanja na osnovu dostavljenih izvještaja i prikupljenih informacija, obavljanjem razgovora sa članovima uprave, članovima nadzornog odbora i drugim relevantnim licima.

(2) Neposredni nadzor iz stava (1) tačka a) ovog člana može biti redovni ili vanredni.

Član 75

(Ovlaštena lica za vršenje nadzora)

(1) Nadzor iz člana 71. ovog zakona vrše zaposlenici Agencije koji imaju ovlaštenja Agencije (ovlaštena lica).

(2) Izuzetno, za obavljanje zadataka u vezi sa nadzorom poslovanja društva za faktoring Agencija može zatražiti stručno učestvovanje revizora, društva za reviziju ili drugog stručno osposobljenog lica.

(3) Na stručno osposobljeno lice iz stava 2) ovog člana primjenjuju se, na odgovarajući način, propisi o tajnosti podataka koji se primjenjuju na radnike Agencije sa ovlaštenjima za vršenje nadzora.

(4) Ovlaštenje za vršenje nadzora iz stava (1) ovog člana daje Agencija.

Član 76

(Dostavljanje podataka Agenciji)

(1) Društvo za faktoring dužno je dostaviti Agenciji na njen zahtjev ili učiniti dostupnom dokumentaciju, izvještaje i podatke o svim okolnostima potrebnim za nadzor ili izvršavanje drugih ovlaštenja i mjera koje nadzorni organ ima na osnovu ovog zakona i po tom osnovu donesenih podzakonskih akata.

(2) Dokumentaciju, izvještaje i podatke iz stava (1) ovog člana Agenciji su dužni dostaviti članovi uprave i druga relevantna lica društva za faktoring, te članovi nadzornog odbora i prokuristi.

(3) Agencija je od lica iz stava (2) ovog člana ovlaštena zatražiti pisano izjašnjenje o okolnostima iz stava (1) ovog člana ili ih pozvati da daju usmeno izjašnjenje na okolnosti.

(4) Ovlašteno lice Agencije može voditi razgovore sa licima iz stava (2) ovog člana radi dobijanja informacija potrebnih za vršenje nadzora i izvršavanje ciljeva nadzora.

Član 77

(Obavještenje o neposrednom nadzoru)

(1) Prije početka vršenja neposrednog nadzora društvu za faktoring se dostavlja pisano obavještenje o neposrednom nadzoru koje sadrži najmanje:

a) predmet nadzora,

b) podatke o licima ovlaštenim za nadzor,

c) naznaku lokacije na kojoj će se nadzor vršiti,

d) datum početka vršenja nadzora,

e) vremenski period koji se nadzire.

(2) Obavještenje iz stava (1) ovog člana može sadržavati i koje je podatke društvo za faktoring dužno pripremiti licima Agencije za potrebe vršenja neposrednog nadzora.

(3) Agencija može u toku nadzora dopuniti obavještenje o nadzoru. Na dopunu obavještenja o nadzoru na odgovarajući način odnose se odredbe stava (1) ovog člana.

(4) Obavještenje o neposrednom nadzoru dostavlja se društvu za faktoring u roku koji ne može biti kraći od tri dana prije dana početka nadzora.

(5) Izuzetno od odredbe iz stava (4) ovog člana, ovlašteno lice može dostaviti obavještenje o neposrednom nadzoru najkasnije na dan početka provođenja nadzora, ako nije moguće na drugi način postići svrhu pojedinog nadzora.

(6) Obavještenje o neposrednom nadzoru mora sadržavati i informaciju o posljedicama koje mogu nastupiti ako društvo za faktoring ne bi postupilo u skladu sa zahtjevom za nadzor poslovanja, odnosno ako se Agenciji ne bi omogućilo vršenje nadzora poslovanja na način određen odredbama ovog zakona.

Član 78

(Neposredni nadzor poslovanja društva za faktoring)

(1) Društvo za faktoring dužno je ovlaštenom licu Agencije, nakon prijema obavještenja o nadzoru, omogućiti vršenje neposrednog nadzora u sjedištu društva za faktoring i na ostalim mjestima u kojima ono ili drugo lice po njegovom ovlaštenju obavlja djelatnost i poslove u vezi sa kojima ovlašteno lice Agencije vrši nadzor.

(2) Društvo za faktoring dužno je ovlaštenom licu Agencije, na njegov zahtjev, omogućiti kontrolu poslovnih knjiga, poslovne dokumentacije, administrativne ili poslovne evidencije, te nadzor nad informacionim sistemom i tehnologijama koje omogućavaju rad informacionog sistema u obimu potrebnom za vršenje nadzora.

(3) Društvo za faktoring dužno je ovlaštenom licu Agencije, na njegov zahtjev, uručiti svu traženu poslovnu dokumentaciju, računske ispise, kopije poslovnih knjiga, zapise o telefonskim razgovorima i snimke telefonskih razgovora, zapise sa telefaks-uređaja, administrativne ili poslovne evidencije u papirnatom obliku ili u obliku elektronskog zapisa na mediju i u obliku koji zahtijeva ovlašteno lice. Društvo za faktoring dužno je ovlaštenom licu osigurati pristup sistemu za upravljanje bazama podataka kojima se koristi u svrhu provođenja nadzora potpomognutog računarskim programima.

(4) Dokumentaciju, ispise, zapise i snimke iz stava (3) ovog člana, finansijske instrumente, novac ili predmete koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom ili prekršajnom postupku ovlaštena lica Agencije mogu, uz izdavanje potvrde, privremeno oduzeti, ali samo do pokretanja tih postupaka kada ih predaju organu nadležnom za vođenje postupka.

(5) Ovlaštena lica društva za faktoring dužna su sa ovlaštenim licem Agencije obaviti razgovor i dati informacije bitne za vršenje nadzora i izvršavanje ciljeva nadzora.

Član 79

(Uvjeti za vršenje neposrednog nadzora)

(1) Društvo za faktoring dužno je ovlaštenom licu Agencije osigurati adekvatne prostorije u kojima je moguće nesmetano i bez prisustva drugih lica vršiti nadzor poslovanja.

(2) Na zahtjev ovlaštenog lica Agencije, društvo za faktoring dužno je osigurati stručnu i tehničku pomoć, potrebna pojašnjenja i druge uvjete potrebne za vršenje nadzora.

(3) Nadzor poslovanja iz st. (1) i (2) ovog člana vrši ovlašteno lice Agencije u toku radnog vremena društva. Ako je zbog obima ili prirode posla nužno, društvo za faktoring dužno je omogućiti ovlaštenom licu Agencije vršenje nadzora poslovanja i izvan radnog vremena.

Član 80

(Kontrola informacionog sistema)

(1) Društvo za faktoring koje u svom poslovanju koristi informacioni sistem dužno je na zahtjev ovlaštenog lica Agencije osigurati uvjete za pregled informacionog sistema, te mogućnost ispitivanja jesu li podaci obrađeni korištenjem informacione tehnologije na primjeren način.

(2) Društvo za faktoring dužno je na zahtjev ovlaštenog lica Agencije predati dokumentaciju iz koje je vidljiv transparentan i potpuni opis rada informacionog sistema. U dokumentaciji moraju biti na transparentan način definirane komponente informacionog sistema. Dokumentacija mora omogućiti ovlaštenom licu uvid u:

a) programska rješenja,

b) postupke obrade podataka korištenjem informacione tehnologije,

c) kontrole koje osiguravaju pravilnu obradu podataka i

d) kontrole koje osiguravaju čuvanje povjerljivosti, integriteta i raspoloživosti podataka.

Član 81

(Završetak postupka neposrednog nadzora)

(1) O postupku neposrednog nadzora sastavlja se zapisnik koji se dostavlja društvu za faktoring sa detaljnim opisom utvrđenih činjenica.

(2) Na dostavljeni zapisnik društvo za faktoring ima pravo uložiti prigovor u roku osam dana od dana njegovog prijema.

(3) Ako u postupku nadzora nisu utvrđene nezakonitosti i/ili nepravilnosti za koje bi se donosila odgovarajuća nadzorna mjera, ili su one utvrđene, a otklonjene do izrade zapisnika, to će se unijeti u zapisnik.

(4) U slučajevima iz stava (3) ovog člana Agencija će donijeti rješenje kojim se utvrđuje da je postupak nadzora okončan.

(5) Ako su zapisnikom utvrđene nezakonitosti i/ili nepravilnosti, za koje se treba donijeti odgovarajuća nadzorna mjera, otklonjene nakon izrade i dostave zapisnika društvu za faktoring, a prije donošenja rješenja kojim se izriče odgovarajuća nadzorna mjera, Agencija će o tome sastaviti dopunu zapisnika te, ako su otklonjene sve utvrđene nezakonitosti i/ili nepravilnosti, po isteku roka za izjašnjenje donijeti rješenje kojim se utvrđuje da su nezakonitosti i/ili nepravilnosti utvrđene u zapisniku i dopuni zapisnika otklonjene i postupak nadzora okončan.

Član 82

(Prigovor na zapisnik o izvršenom nadzoru)

Prigovor protiv zapisnika o izvršenom nadzoru dopušten je naročito iz sljedećih razloga:

a) ako je u zapisniku pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje,

b) ako je pogrešno primijenjen propis i na osnovu njega izrečena mjera,

c) ako je Agencija prekoračila ovlaštenja u provođenju nadzora.

Član 83

(Sadržaj prigovora)

(1) Prigovor mora sadržavati:

a) navođenje zapisnika na koji se prigovor podnosi,

b) izjavu da se navodi iz zapisnika pobijaju u cijelosti ili u određenom dijelu,

c) razloge prigovora na koje se podnosilac poziva,

d) druge podatke koje mora sadržavati svaki podnesak u skladu sa Zakonom o upravnom postupku.

(2) U prigovoru društvo za faktoring može navesti činjenice iz kojih proizlazi da nedostaci, nezakonitosti i nepravilnosti navedene u zapisniku ne postoje i predočiti dokaze. Ako se društvo u izjavi poziva na isprave, dužno ih je kao dokaze priložiti prigovoru.

Član 84

(Posredni nadzor poslovanja)

(1) Ovlašteno lice Agencije u toku posrednog nadzora utvrđuje:

a) da li su propisani izvještaji i drugi podaci dostavljeni u propisanom roku i propisanoj formi,

b) da li su podaci u izvještajima ili drugoj traženoj dokumentaciji istiniti, tačni i ispravni,

c) posluje li društvo za faktoring u skladu sa propisima o upravljanju rizicima, u skladu sa drugim propisima određenim ovim zakonom i propisima donesenima na osnovu ovog zakona, te drugim zakonima kojima se uređuje poslovanje društva za faktoring i donesenim propisima na osnovu njih,

d) provjerava i procjenjuje finansijsku stabilnost i položaj, te rizike kojima je društvo za faktoring izloženo ili bi moglo biti izloženo u svom poslovanju.

(2) Agencija će pri provjeri i procjeni finansijske stabilnosti i položaja, te pri procjeni rizika kojima je društvo za faktoring izloženo ili bi moglo biti izloženo uzeti u obzir vrstu, obim i složenost poslovanja društva za faktoring.

Član 85

(Zapisnik o posrednom nadzoru)

(1) U slučaju utvrđenih nedostataka, nezakonitosti i nepravilnosti u poslovanju društva za faktoring u postupku posrednog nadzora ovlašteno lice Agencije sastavlja zapisnik.

(2) Zapisnik o izvršenom nadzoru dostavlja se društvu za faktoring sa detaljnim opisom utvrđenih činjenica u postupku nadzora.

(3) Na zapisnik o posrednom nadzoru na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl. 81., 82. i 83. ovog zakona.

(4) Na osnovu nalaza iz zapisnika iz ovog člana Agencija je ovlaštena poduzeti sve nadzorne mjere kao i u slučaju neposrednog nadzora.

Član 86

(Nadzorne mjere)

(1) Na osnovu provedenog postupka nadzora, Agencija može društvu izreći nadzorne mjere propisane ovim zakonom u svrhu zakonitog i urednog poslovanja subjekata nadzora i zaštite javnog interesa, a u slučaju utvrđenih nepravilnosti i nezakonitosti Agencija izdaje prekršajni nalog za prekršaje ili podnosi prijavu nadležnom organu.

(2) Kada Agencija utvrdi postojanje osnovane sumnje o počinjenom krivičnom djelu ili prekršaju, podnosi odgovarajuću prijavu nadležnom organu.

Član 87

(Vrste nadzornih mjera)

Agencija može društvu za faktoring, pod uvjetima propisanim ovim zakonom, odrediti sljedeće nadzorne mjere:

a) preporuke upravi i nadzornom odboru društva za faktoring,

b) opomenu,

c) otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti,

d) posebne nadzorne mjere,

e) ukidanje odobrenja za rad.

Član 88

(Preporuke upravi društva za faktoring)

(1) Agencija će izreći preporuke upravi društva za faktoring kada u okviru nadzora, te provjere i procjene finansijske stabilnosti i položaja društva, kao i provjere i procjene rizika kojima je društvo izloženo ili bi moglo biti izloženo u svom poslovanju utvrdi slabosti, manjkavosti, nedostatke i nepravilnosti koje nemaju značaj kršenja ovog zakona.

(2) Preporuke sadrže utvrđene i procijenjene značajne rizike i probleme kojima je društvo izloženo ili bi moglo biti izloženo, odnosno utvrđene slabosti, manjkavosti, nedostatke i nepravilnosti koje nemaju značaj kršenja propisa ovog zakona, te smjernice upravi društva za faktoring radi njihovog otklanjanja, te radi poboljšanja poslovanja, finansijske stabilnosti i položaja, kao i smanjenja rizika kojima je društvo za faktoring izloženo ili može biti izloženo u svom poslovanju.

(3) Uprava društva dužna je Agenciji dostaviti plan, rokove i dinamiku postupanja po preporukama nadzornog organa.

(4) Kako bi utvrdila poboljšanje poslovanja, finansijske stabilnosti i položaja, te smanjenja rizika kojima je društvo za faktoring izloženo ili može biti izloženo u svom poslovanju, Agencija može provesti ponovni nadzor nad društvom za faktoring.

Član 89

(Opomena)

(1) Kada Agencija u toku nadzora utvrdi nezakonitosti i nepravilnosti, a priroda i obim utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti nemaju značajan uticaj i posljedice na poslovanje društva za faktoring, nadzorni organ može izreći opomenu društvu za faktoring.

(2) Agencija može opomenu javno objaviti.

(3) Opomena Agencije može sadržavati i nalog da društvo za faktoring ispravi utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti, te rokove u kojima je društvo dužno to učiniti i dinamiku obavještavanja nadzornog organa o poduzetim radnjama i aktivnostima.

(4) Ako u roku iz stava (3) ovog člana društvo za faktoring ne postupi po nalogu Agencije iz stava (3) ovog člana, Agencija će izdati rješenje za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti.

(5) Agencija je ovlaštena provesti ponovni nadzor nad društvom za faktoring u mjeri i obimu potrebnim kako bi se utvrdilo je li društvo za faktoring postupilo po nalogu Agencije iz stava (3) ovog člana, te jesu li utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene na odgovarajući način i u odgovarajućem obimu.

Član 90

(Otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti)

(1) Kada Agencija u toku nadzora utvrdi nezakonitosti i nepravilnosti koje predstavljaju povredu odredbi ovog zakona ili na osnovu njega donesenih propisa, te drugih zakona kojima se uređuje poslovanje društva i propisa na osnovu njih, rješenjem će društvu za faktoring naložiti mjere za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti ili prestanak postupanja koje predstavlja povredu odredbi ovog zakona ili na osnovu njega donesenih propisa, te drugih zakona kojima se uređuje poslovanje društva za faktoring i propisa na osnovu njih.

(2) Agencija će u rješenju iz stava (1) ovog člana navesti i rokove u kojima je društvo dužno otkloniti utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti.

Član 91

(Izvještaj o otklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti)

(1) Društvo za faktoring dužno je otkloniti utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti, te Agenciji podnijeti izvještaj o mjerama koje je poduzelo za njihovo otklanjanje u okviru roka koji je odredila Agencija.

(2) Uz izvještaj iz stava (1) ovog člana društvo za faktoring dužno je priložiti dokumentaciju i druge dokaze iz kojih je vidljivo jesu li utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene.

(3) Kada izvještaj iz stava (1) ovog člana nije potpun ili iz dokumentacije u prilogu ne proizlazi da su nezakonitosti otklonjene, Agencija će naložiti dopunu izvještaja u roku u kojem se izvještaj mora dopuniti.

(4) Kada Agencija ne naloži dopunu izvještaja iz stava (3) ovog člana u roku 60 dana od podnošenja izvještaja iz stava (1) ovog člana, smatrat će se da su nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene.

Član 92

(Rješenje o otklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti)

(1) Ako Agencija iz izvještaja iz člana 91. ovog zakona, priložene dokumentacije i drugih dokaza zaključi da su utvrđene nepravilnosti i nezakonitosti postupanjem po nadzornoj mjeri iz člana 90. ovog zakona otklonjene, donijet će rješenje kojim se utvrđuje da su nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene.

(2) Prije donošenja rješenja iz stava (1) ovog člana Agencija može provesti ponovni nadzor nad društvom za faktoring u mjeri i obimu potrebnom kako bi se utvrdilo jesu li utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene na odgovarajući način i u odgovarajućem obimu.

Član 93

(Posebne nadzorne mjere)

(1) Agencija je ovlaštena izreći društvu za faktoring posebne nadzorne mjere iz stava (2) ovog člana ako:

a) društvo za faktoring nije postupilo u skladu sa rješenjem kojim Agencija nalaže mjere za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti iz člana 90. ovog zakona, i/ili

b) ako je kapital društva za faktoring ispod propisanog minimuma iz člana 27. ovog zakona.

(2) Ako nastupe okolnosti iz stava (1) ovog člana, Agencija može izreći sljedeće posebne nadzorne mjere:

a) naložiti društvu za faktoring da poveća kapital na nivo predviđen članom 27. ovog zakona,

b) naložiti nadležnom organu društva za faktoring da razriješi člana ili članove uprave i imenuje novog člana ili članove uprave,

c) naložiti društvu za faktoring da sazove skupštinu i predloži odgovarajuća rješenja,

d) naložiti društvu za faktoring poboljšanje strategija, politika i procesa upravljanja rizicima,

e) naložiti društvu za faktoring da u daljnjem poslovanju smanjuje rizike povezane sa poslovanjem društva,

f) naložiti društvu za faktoring druge proporcionalne mjere potrebne da bi društvo poslovalo u skladu sa odredbama ovog zakona i propisima donesenim na osnovu ovog zakona ili na osnovu drugih zakona kojima se uređuje poslovanje društva i propisa donesenih na osnovu njih,

g) privremeno zabraniti društvu za faktoring:

1) sklapanje poslova sa pojedinim dioničarima, odnosno članovima, članovima uprave, nadzornog odbora, prokuristima i društvima koja su usko povezana sa društvom za faktoring,

2) sklapanje novih ugovora o faktoringu u pojedinim ili svim poslovima faktoringa,

3) obavljanje poslova faktoringa sa određenim licima,

4) zabraniti, odnosno ograničiti društvu raspolaganje imovinom kojom upravlja društvo za faktoring.

(3) Agencija će rješenjem naložiti posebne mjere nadzora iz stava (2) ovog člana i odrediti primjeren rok za poduzimanje mjera iz stava (2) ovog člana.

(4) Društvo za faktoring dužno je Agenciji dostaviti izvještaj o provođenju naloženih mjera iz stava (2) ovog člana na koji se na odgovarajući način primjenjuju odredbe člana 91. st. od (1) do (3) ovog zakona.

Član 94

(Rješenje o ukidanju odobrenja za rad)

(1) Agencija će donijeti rješenje kojim će ukinuti rješenje o odobrenju društvu za obavljanje poslova faktoringa ukoliko utvrdi:

a) da je odobrenje za obavljanje poslova faktoringa izdato na osnovu neistinitih, netačnih podataka ili prešućenih podataka ili podataka koji dovode u zabludu, odnosno na neki drugi nepropisan način,

b) da je društvo za faktoring prestalo ispunjavati uvjete pod kojima je odobrenje za rad izdato,

c) da se poslovanje društva za faktoring ne vodi sa pažnjom urednog i savjesnog privrednika i u skladu sa dobrom poslovnom praksom,

d) da je društvo za faktoring teže i/ili sistemski kršilo odredbe ovog zakona, propise donesene na osnovu ovog zakona ili druge propise kojih se dužno pridržavati,

e) da društvo za faktoring nije postupilo u skladu sa rješenjem kojim Agencija nalaže mjere za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti iz člana 90. ovog zakona ili posebne nadzorne mjere iz člana 93. ovog zakona,

f) da je društvo za faktoring prekršilo odredbe o pravovremenom i tačnom izvještavanju Agencije više puta u periodu tri godine, ili da je na drugi način Agenciji onemogućavalo nadzor nad svojim poslovanjem,

g) da društvo za faktoring obavlja poslove na način koji može pogoršati ili ugroziti njegovu likvidnost ili solventnost,

h) da društvo za faktoring nije organiziralo poslovanje ili ne vodi svoje poslovne knjige ili poslovne knjige kojima upravlja, ili administrativnu i drugu poslovnu dokumentaciju na način koji u svakom trenutku omogućuje provjeru posluje li društvo u skladu sa propisima i pravilima o upravljanju rizicima, upravlja li društvo u skladu sa odredbama ovog zakona, drugih zakona koji uređuju društvo za faktoring i propisa koji su na osnovu njih doneseni i drugih propisa kojih se dužno pridržavati,

i) da društvo ne obavlja djelatnosti u skladu sa odredbama člana 26.,

j) da je nastupio razlog za ukidanje rješenja o odobrenju za obavljanje poslova faktoringa propisan drugim odredbama ovog zakona,

k) da društvo za faktoring nije počelo obavljati djelatnost u roku jedne godine od dana izdavanja odobrenja za obavljanje poslova faktoringa, odnosno nije sklopio nijedan ugovor o faktoringu istekom navedenog roka,

l) da je društvo za faktoring prestalo ostvarivati prihod od obavljanja poslova faktoringa duže od šest mjeseci.

(2) Rješenje iz stava (1) ovog člana Agencija je dužna dostaviti društvu u roku osam dana od dana donošenja rješenja.

(3) Rješenje iz stava (1) ovog člana Agencija je dužna objaviti u “Službenim novinama Federacije BiH”, dostaviti ga nadležnom registarskom sudu i o tome izdati saopšenje za javnost.

(4) Društvo za faktoring ne smije sklapati nove poslove u vezi sa obavljanjem poslova faktoringa od dana dostave rješenja iz stava (1) ovog člana, osim onih poslova koji imaju za cilj i kojima se osigurava prestanak društva na način određen odredbama propisa o privrednim društvima.

Član 95

(Nadzor nad drugim licima i mjere nadzora)

(1) Agencija je ovlaštena provoditi i nadzor nad drugim licima koja osim drugih djelatnosti ili kao jedinu djelatnost obavljaju poslove faktoringa bez odobrenja Agencije.

(2) Ako Agencija utvrdi da lice obavlja poslove faktoringa bez odobrenja Agencije, tom licu će se zabraniti obavljanje navedenih poslova.

(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana, Agencija može prethodno obaviti pregled poslovnih knjiga i druge dokumentacije lica i prikupiti dokaze kako bi utvrdila obavlja li to lice poslove faktoringa.

Član 96

(Saradnja nadzornih organa, obrada podataka i pružanje informacija)

(1) Agencija obrađuje podatke o činjenicama i okolnostima koje su bitne za vršenje nadležnosti propisane ovim zakonom, a naročito one koji su vezane uz:

a) odobrenja za obavljanje poslova faktoringa i druga odobrenja koja izdaje Agencija na osnovu ovog zakona,

b) članove uprave i nadzornog odbora društva za faktoring,

c) imaoce kvalifikovanih udjela u društvu za faktoring,

d) revidirane finansijske izvještaje iz čl. 68. i 69. ovog zakona,

e) izvršene mjere nadzora iz člana 86. ovog zakona,

f) informacije koje Agencija prikupi u okviru razmjene informacija sa drugim agencijama i institucijama.

(2) Podatke iz stava (1) ovog člana Agencija može dostaviti drugim agencijama, odnosno institucijama u skladu sa odredbama propisa kojim se regulira rad Agencije.

Član 97

(Prikupljanje, vođenje, upotreba i čuvanje povjerljivih podataka)

(1) Društvo za faktoring dužno je, kao povjerljive, čuvati sve podatke, informacije, činjenice i okolnosti za koje je saznalo na osnovu pružanja usluga klijentima, odnosno ostalim stranama ugovora o faktoringu.

(2) Društva za faktoring prikupljaju, obrađuju, čuvaju, dostavljaju i upotrebljavaju povjerljive podatke iz stava (1) ovog člana u skladu sa propisima koji uređuju zaštitu ličnih podataka i ostalim propisima o zaštiti podataka.

(3) Članovi društva za faktoring, dioničari društva za faktoring, te članovi organa upravljanja i zaposlenici društva za faktoring, odnosno druga lica koja su vezana uz njihov rad u društvu ili ako su uz pružanje usluga društvu na bilo koji način dostupni podaci iz člana 96. ovog zakona ne smiju te podatke saopšavati trećim licima, iskoristiti ih protiv interesa društva i njegovih klijenata ili omogućiti da ih koriste treća lica.

(4) Ne postoji obaveza čuvanja povjerljivih podataka u sljedećim slučajevima:

a) ako klijent ili treće lice izričito pisanim putem pristane da se saopšte pojedini povjerljivi podaci,

b) ako to omogućuje ostvarenje interesa društva za faktoring za daljnju prodaju i/ili prijenos predmeta faktoringa,

c) ako se povjerljivi podaci razmjenjuju unutar grupe banaka i/ili finansijskih institucija definiranih u skladu sa propisima kojima se uređuju uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada finansijskih institucija, te pružanje bankarskih i/ili finansijskih usluga radi upravljanja rizicima,

d) ako se povjerljivi podaci razmjenjuju između finansijskih institucija o klijentima koji nisu ispunili svoju dospjelu obavezu u roku, a povjerljivi podaci se saopštavaju pravnom licu koje je osnovano radi prikupljanja i razmjene ovih podataka i to u skladu sa zakonima primjenjivim za tu djelatnost,

e) ako nadležni sud ili drugi nadležni organ pisanim putem zahtijeva, odnosno naloži predočenje tih podataka radi utvrđivanja činjenica u krivičnim ili prekršajnim postupcima ili za potrebe utvrđivanja činjenica neophodnih za pokretanje takvih postupaka,

f) u slučajevima određenim propisima koji uređuju sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma,

g) ako su ti podaci potrebni radi razjašnjavanja međusobnih pravnih odnosa između društva za faktoring i klijenta, odnosno dobavljača, odnosno drugih imaoca prava iz ugovora o faktoringu, te između klijenta i trećih lica u sudskim postupcima, arbitražnim postupcima i postupcima mirenja,

h) ako nadležni sud pisanim putem zahtijeva, odnosno naloži predočenje tih podataka za potrebe ostavinskog, stečajnog i drugog sudskog postupka,

i) ako nadležni sud ili drugi nadležni organ pisanim putem zahtijeva, odnosno naloži predočavanje tih podataka radi izvršenja nad imovinom klijenta, odnosno drugog imaoca prava iz ugovora o faktoringu, ili nad imovinom trećih lica,

j) ako se ti podaci dostavljaju Agenciji za potrebe nadzora koji u okviru svojih nadležnosti provodi Agencija, odnosno drugi nadzorni organ,

k) ako se ti podaci dostavljaju poreznim organima za potrebe postupaka koje oni provode u okviru svojih nadležnosti,

l) odavanje podataka društvima za osiguranje u postupku osiguranja tražbina društva,

m) odavanje podataka pri sklapanju pravnih poslova koji imaju učinak osiguranja tražbina društva kao što su bankarske garancije i drugi slični poslovi,

n) ako se ti podaci saopštavaju pravnom licu koje se registrirano bavi prikupljanjem i pružanjem podataka o obavezama iz poslova faktoringa,

o) ako je to propisano posebnim zakonom.

(5) Obaveza čuvanja povjerljivih podataka postoji za lica iz stava (3) ovog člana i nakon prestanka rada u društvu za faktoring, odnosno nakon prestanka svojstva člana ili dioničara društva ili člana organa društva za faktoring kao i nakon prestanka ugovornog odnosa o obavljanju poslova za to društvo.

(6) Nadzorni organ, odnosno drugi organ i sudovi mogu podatke koje su prikupili na osnovu stava (4) ovog člana upotrijebiti isključivo u svrhu zbog koje su prikupljeni.

POGLAVLJE VIII. PREKRŠAJNE ODREDBE

Član 98

(Teži prekršaji društva za faktoring)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 KM do 100.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj društvo za faktoring ako:

a) obavlja djelatnosti suprotno odredbama člana 26. ovog zakona,

b) stiče kvalifikovani udio u drugom pravnom licu suprotno odredbi člana 38. stav (1) ovog zakona,

c) izvrši prijenos faktoring poslovanja suprotno odredbama člana 41. stav (6) ovog zakona,

d) ne dobije saglasnost Agencije u skladu sa odredbama člana 42. stav (1) ovog zakona,

e) funkciju člana uprave društva za faktoring obavlja lice koje nije dobilo saglasnost Agencije za obavljanje funkcije člana uprave društva za faktoring u skladu sa odredbom člana 52. stav (1) ovog zakona,

f) član uprave društva za faktoring ne ispunjava obaveze u skladu sa odredbama člana 56. ovog zakona,

g) ne upravlja rizicima u poslovanju u skladu sa odredbama člana 65. ovog zakona,

h) ne organizira internu reviziju u skladu sa odredbama člana 66. ovog zakona,

i) ne organizira poslovanje i vođenje poslovnih knjiga, kao i da ne sastavlja godišnje finansijske izvještaje u skladu sa odredbama člana 68. ovog zakona,

j) ne dostavi revidirane godišnje finansijske izvještaje u skladu sa odredbom člana 69. stav (2) ovog zakona,

k) ne omogući ovlaštenim licima Agencije provođenje nadzora u skladu sa odredbama člana 72. stav (4) ovog zakona,

l) ne omogući ovlaštenim licima Agencije provođenje nadzora u skladu sa odredbama čl. 78., 79. i 80. ovog zakona,

m) ne postupi po rješenju Agencije o otklanjanju utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti ili o prestanku nezakonitog postupanja iz člana 90. ovog zakona,

n) ne postupi po rješenju Agencije iz člana 93. ovog zakona,

o) izvrši prijenos faktoring poslovanja suprotno odredbama člana 41. stav (5) ovog zakona.

(2) Odgovorno lice u društvu za faktoring bit će kažnjeno za prekršaje iz stava (1) ovog člana novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM.

Član 99

(Lakši prekršaji društva za faktoring)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 KM do 25.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj društvo za faktoring ako:

a) ugovor o faktoringu nije sastavljen u skladu sa odredbama člana 16. ovog zakona,

b) o saznanju sticanja i otuđenja kvalifikovanog udjela u društvu za faktoring ne obavijesti Agenciju u skladu sa odredbom člana 31. ovog zakona,

c) prilikom imenovanja članova nadzornog odbora postupi suprotno odredbama člana 46. ovog zakona,

d) prilikom imenovanja članova nadzornog odbora postupi suprotno odredbama člana 47. ovog zakona,

e) ne osigura podnošenje zahtjeva za izdavanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave donošenjem odluke ili izdavanjem saglasnosti u skladu sa odredbom člana 52. stav (2) ovog zakona,

f) ne postupi u skladu sa odredbom člana 52. stav (7) ovog zakona,

g) ne obavijesti Agenciju o izabranom revizorskom društvu u skladu sa odredbom člana 69. stav (8) ovog zakona,

h) ne obavijesti Agenciju u skladu sa odredbama člana 70. ovog zakona,

i) ne postupi u skladu sa odredbama člana 104. st. (1), (3) i (4) ovog zakona.

(2) Odgovorno lice u društvu bit će kažnjeno za prekršaje iz stava (1) ovog člana novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.

Član 100

(Prekršaji ostalih lica)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 KM do 20.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj pravno lice koje:

a) stiče ili stekne kvalifikovani udio u društvu za faktoring suprotno odredbi člana 30. stav (1) ovog zakona,

b) obavlja poslove faktoringa bez odobrenja Agencije za obavljanje poslova faktoringa iz člana 39. ovog zakona,

c) ovlaštenim licima Agencije ne omogući pregled poslovnih knjiga i druge dokumentacije radi prikupljanja dokaza u skladu sa odredbom člana 96. stav (1) ovog zakona.

(2) Za prekršaje iz stava (1) ovog člana koje je počinilo pravno lice bit će kažnjeno i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.

(3) Novčanom kaznom u iznosu 10.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj pravno lice koje se koristi izrazom “faktoring”, odnosno njenom izvedenicom suprotno odredbi člana 25. stav (6) ovog zakona.

(4) Za prekršaj iz stava (3) ovog člana koje je počinilo pravno lice bit će kažnjeno i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu 2.000,00 KM.

Član 101

(Prekršaji fizičkih lica)

Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj:

a) fizičko lice koje stiče ili stekne kvalifikovani udio u društvu suprotno odredbi člana 30. stav (1) ovog zakona,

b) članovi uprave društva za faktoring ako ne vode poslove faktoringa u skladu sa odredbom člana 56. ovog zakona.

Član 102

(Zastara i pravo stranke na pravni lijek)

(1) Na prekršaje iz ovog zakona primjenjuju se odredbe o zastari iz propisa Zakona o prekršajima Federacije.

(2) Protiv rješenja Agencije žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.

POGLAVLJE IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 103

(Donošenje propisa)

Agencija će u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti podzakonske akte iz: člana 16. stav (2); člana 26. stav (8); člana 27. stav (4); člana 32. stav (3); člana 38. stav (3); člana 39. stav (10); člana 47. stav (4); člana 51. stav (3); člana 65. stav (3); člana 66. stav (2) i člana 70. stav (3) ovog zakona.

Član 104

(Usklađivanje sa odredbama ovog zakona)

(1) Pravna lica koja su na dan stupanja na snagu ovog zakona upisana u sudski registar i obavljaju poslove faktoringa nastavljaju poslovati kao društva za faktoring prema odredbama ovog zakona.

(2) Pravna lica iz stava (1) ovog člana dužna su u roku 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona uskladiti svoje poslovanje sa odredbama ovog zakona.

(3) Ako pravna lica iz stava (1) ovog člana ne postupe u roku i na način određen odredbama stava (2) ovog člana, dužna su prestati obavljati poslove faktoringa i djelatnost faktoringa brisati iz sudskog registra.

(4) Pravno lice iz stava (1) ovog člana dužno je u roku mjesec dana nakon isteka roka iz stava (2) ovog člana dostaviti Agenciji izvještaj o usklađivanju sa odredbama stava (2) ovog člana. Uz izvještaj je potrebno priložiti:

a) osnivački akt u obliku notarske isprave,

b) spisak dioničara ili članova društva sa njihovim podacima i odgovarajućom dokumentacijom u skladu sa članom 39. ovog zakona,

c) spisak lica koja su povezana sa imaocima kvalifikovanih udjela i opis načina povezanosti.

(5) Ako iz izvještaja iz stava (4) ovog člana i priloženih dokaza proizlazi da je pravno lice iz stava (1) ovog člana usklađeno sa odredbama stava (2) ovog člana, Agencija će izdati odobrenje za obavljanje poslova faktoringa u skladu sa odredbama člana 39. ovog zakona.

Član 105

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Zakon o radu Federacije BiH

0

ZAKON O RADU FBiH

(“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016, 89/2018 i 23/2020 – odluka US)

I. OSNOVNE ODREDBE

Predmet zakona

Član 1

Ovim zakonom uređuje se zaključivanje ugovora o radu, radno vrijeme, plaće, prestanak ugovora o radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, zaključivanje kolektivnih ugovora, mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz radnog odnosa, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Gramatička terminologija

Član 2

Gramatička terminologija korištenja muškog i ženskog roda za pojmove u ovom zakonu uključuje oba roda.

Ravnopravna zastupljenost spolova

Član 3

Formiranje vijeća zaposlenika, mirovnog vijeća, ekonomsko-socijalnog vijeća i drugih organa koji proizilaze iz ovog zakona i kolektivnih ugovora, odražavat će ravnopravnu zastupljenost spolova.

Zasnivanje radnog odnosa

Član 4

(1) Stupanjem na rad radnika na osnovu zaključenog ugovora o radu zasniva se radni odnos.

(2) Nakon zaključivanja ugovora o radu poslodavac je dužan prijaviti radnika na penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti (u daljem tekstu: obavezno osiguranje) u skladu sa zakonom.

Pojam poslodavca

Član 5

Poslodavac, u smislu ovog zakona, je fizičko ili pravno lice koje radniku daje posao na osnovu ugovora o radu.

Pojam radnika

Član 6

Radnik, u smislu ovog zakona, je fizičko lice koje je zaposleno na osnovu ugovora o radu.

Osnovna prava i obaveze radnika

Član 7

(1) Poslodavac utvrđuje mjesto i način obavljanja rada poštivajući pri tome prava i dostojanstvo radnika, a radnik je obavezan prema uputama poslodavca datim u skladu sa prirodom i vrstom rada lično obavljati preuzeti posao, te poštivati organizaciju rada i poslovanja kod poslodavca, kao i zakone i opće akte poslodavca.

(2) Radnik ima pravo na pravičnu plaću, uvjete rada koji obezbjeđuju sigurnost i zaštitu života i zdravlja na radu, te druga prava u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Osnovi i vrste diskriminacije

Član 8

(1) Zabranjena je diskriminacija radnika kao i lica koje traži zaposlenje, s obzirom na spol, spolno opredjeljenje, bračno stanje, porodične obaveze, starost, invalidnost, trudnoću, jezik, vjeru, političko i drugo mišljenje, nacionalnu pripadnost, socijalno porijeklo, imovno stanje, rođenje, rasu, boju kože, članstvo ili nečlanstvo u političkim strankama i sindikatima, zdravstveni status, ili neko drugo lično svojstvo.

(2) Diskriminacija može biti direktna ili indirektna.

(3) Direktna diskriminacija, u smislu ovog zakona, znači svako postupanje uzrokovano nekim od osnova iz stava 1. ovog člana kojim se radnik, kao i lice koje traži zaposlenje stavlja ili je bilo stavljeno u nepovoljniji položaj u odnosu na druga lica u istoj ili sličnoj situaciji.

(4) Indirektna diskriminacija, u smislu ovog zakona, postoji kada određena naizgled neutralna odredba, pravilo, kriterij ili praksa stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj radnika kao i lice koje traži zaposlenje zbog određene osobine, statusa, opredjeljenja, uvjerenja ili vrijednosnog sistema koji čine osnove za zabranu diskriminacije iz stava 1. ovog člana u odnosu na drugog radnika, kao i lice koje traže zaposlenje.

Uznemiravanje i nasilje na radu

Član 9

(1) Poslodavcu i drugim licima zaposlenim kod poslodavca zabranjeno je uznemiravanje ili seksualno uznemiravanje, nasilje po osnovu spola, kao i sistematsko uznemiravanje na radu ili u vezi s radom (mobing) radnika i lica koja traže zaposlenje kod poslodavca.

(2) Uznemiravanje u smislu stava 1. ovog člana je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz člana 8. ovog zakona koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva radnika i lica koje traži zaposlenje, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

(3) Seksualno uznemiravanje u smislu stava 1. ovog člana je svako ponašanje koje riječima ili radnjama seksualne prirode ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva radnika i lica koje traži zaposlenje, a koje izaziva strah ili stvara ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

(4) Nasilje na osnovu spola je bilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku, seksualnu ili ekonomsku štetu ili patnju, kao i prijetnje takvim djelima koje ozbiljno sputavaju lica u njihovim pravima i slobodama na principu ravnopravnosti spolova na radu ili u vezi sa radom.

(5) Mobing predstavlja specifičnu formu nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koje podrazumijeva ponavljanje radnji kojima jedno ili više lica psihički zlostavlja i ponižava drugo lice, a čija je svrha ili posljedica ugrožavanje njegovog ugleda, časti, dostojanstva, integriteta, degradacija radnih uvjeta ili profesionalnog statusa.

Zabrana diskriminacije

Član 10

(1) Diskriminacija iz člana 8. ovog zakona zabranjena je u odnosu na:

a. uvjete za zapošljavanje i izbor kandidata za obavljanje određenog posla,

b. uvjete rada i sva prava iz radnog odnosa,

c. obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje,

d. napredovanje u poslu i

e. otkazivanje ugovora o radu.

(2) Odredbe ugovora o radu za koje se utvrdi da su diskriminirajuće po nekom od osnova iz člana 8. ovog zakona, ništave su.

Izuzeci od zabrane diskriminacije

Član 11

(1) Ne smatraju se diskriminacijom pravljenje razlike, isključenje ili davanje prvenstva u odnosu na određeni posao kada je priroda posla takva ili se posao obavlja pod takvim uvjetima da karakteristike povezane sa nekim od osnova iz člana 8. ovog zakona predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet obavljanja posla, te da je svrha koja se time želi postići opravdana.

(2) Ne smatraju se diskriminacijom odredbe ovog zakona, kolektivnog ugovora i ugovora o radu koje se odnose na posebnu zaštitu određenih kategorija radnika u skladu sa zakonom.

Zaštita u slučajevima diskriminacije

Član 12

(1) U slučajevima diskriminacije u smislu odredaba ovog zakona, radnik kao i lice koje traži zaposlenje mogu od poslodavca zahtijevati zaštitu u roku od 15 dana od dana saznanja za diskriminaciju.

(2) Ako poslodavac u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva iz prethodnog stava, ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 30 dana podnijeti tužbu nadležnom sudu.

(3) Ako radnik odnosno lice koje traži zaposlenje u slučaju spora iznesu činjenice koje opravdavaju sumnju da je poslodavac postupio suprotno odredbama ovog zakona o zabrani diskriminacije, na poslodavcu je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije, odnosno da postojeća razlika nije usmjerena na diskriminaciju već da ima svoje objektivno opravdanje.

(4) Ako sud utvrdi da je tužba iz stava 2. ovog člana osnovana poslodavac je dužan radniku uspostaviti i osigurati ostvarivanje prava koja su mu uskraćena, te mu nadoknaditi štetu nastalu diskriminacijom.

Pravo na vođenje krivičnog ili građanskog postupka

Član 13

U slučajevima diskriminacije, uznemiravanja, seksualnog uznemiravanja, nasilja na osnovu spola, kao i mobinga na radu ili u vezi s radom, ni jedna odredba ovog zakona ne može se tumačiti kao ograničavanje ili umanjivanje prava na vođenje krivičnog ili građanskog postupka.

Sloboda udruživanja

Član 14

(1) Radnici imaju pravo, po svom slobodnom izboru, organizirati sindikat, te se u njega učlaniti, u skladu sa statutom ili pravilima tog sindikata.

(2) Poslodavci imaju pravo, po svom slobodnom izboru, formirati udruženje poslodavaca, te se u njega učlaniti, u skladu sa statutom ili pravilima tog udruženja.

(3) Sindikat i udruženja poslodavaca mogu se osnovati bez ikakvog prethodnog odobrenja.

Dobrovoljnost članstva

Član 15

(1) Radnici odnosno poslodavci slobodno odlučuju o svom stupanju ili istupanju iz sindikata, odnosno udruženja poslodavaca.

(2) Radnik odnosno poslodavac ne može biti stavljen u nepovoljniji položaj zbog članstva ili nečlanstva u sindikatu odnosno udruženju poslodavaca.

Zabrana miješanja u funkcioniranje udruženja

Član 16

(1) Poslodavcima ili udruženjima poslodavaca koji djeluju u sopstveno ime ili putem nekog drugog lica, člana ili zastupnika, zabranjuje se:

a. miješanje u uspostavljanje, funkcioniranje ili upravljanje sindikatom;

b. zagovaranje ili pružanje pomoći sindikatu sa ciljem kontroliranja takvog sindikata.

(2) Sindikatu koji djeluje u sopstveno ime ili putem nekog drugog lica, člana ili zastupnika, zabranjeno je miješanje u uspostavljanje, funkcioniranje ili upravljanje udruženjem poslodavaca.

Nemogućnost zabrane zakonite djelatnosti udruženja

Član 17

Zakonita djelatnost sindikata odnosno udruženja poslodavaca ne može se trajno ni privremeno zabraniti.

Osiguravanje uvjeta za djelovanje sindikata kod poslodavca

Član 18

(1) Poslodavac je dužan osigurati odgovarajuće uvjete za djelovanje sindikata u skladu sa kolektivnim ugovorom.

(2) Poslodavac je dužan, uz pisanu saglasnost radnika, obračunati i iz plaće radnika, obustavljati sindikalnu članarinu, te je uplaćivati na račun sindikata, u skladu sa uputama sindikata.

(3) Sindikalnim predstavnicima koji nisu u radnom odnosu kod poslodavca, ali čiji sindikat ima članove kod poslodavca, dozvoljen je pristup kod poslodavca kada je to potrebno za obavljanje sindikalne aktivnosti.

(4) Sindikalni predstavnici iz stava 3. ovog člana ne mogu prilikom obavljanja sindikalnih aktivnosti narušavati radne i tehnološke procese, te mjere sigurnosti i zdravlja na radu kod poslodavca, u skladu sa kolektivnim ugovorom.

Primjena najpovoljnijeg prava

Član 19

(1) Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu ne mogu se utvrditi nepovoljnija prava od prava utvrđenih ovim zakonom.

(2) Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mogu se utvrditi povoljnija prava od prava utvrđenih ovim zakonom.

(3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ovim zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo osim ako to ovim zakonom nije izričito zabranjeno.

II. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O RADU

Uvjeti za zaključivanje ugovora o radu

Član 20

(1) Sa licem mlađim od 15 godina života ne može se zaključiti ugovor o radu, niti se ono može zaposliti na bilo koju vrstu poslova.

(2) Lice između 15 i 18 godina života (u daljem tekstu: maloljetnik) može zaključiti ugovor o radu, odnosno zaposliti se uz saglasnost zakonskog zastupnika i pod uvjetom da od ovlaštenog ljekara ili nadležne zdravstvene ustanove pribavi ljekarsko uvjerenje kojim dokazuje da ima opću zdravstvenu sposobnost za rad.

Član 20a

(1) Radni odnos zasniva se zaključivanjem ugovora o radu, a nakon provođenja procedure prijema propisane pravilnikom o radu poslodavca.

(2) U zavodima, agencijama, direkcijama i upravnim organizacijama pod drugim nazivom, pravnim licima sa javnim ovlaštenjima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), kao i u javnim ustanovama i javnim preduzećima čiji je osnivač Federacija, kanton, grad ili općina, te u privrednim društvima u kojima Federacija, kanton, grad ili općina učestvuje sa više od 50% ukupnog kapitala, prijem u radni odnos vrši se nakon provedene procedure obaveznog javnog oglašavanja za prijem u radni odnos.

(3) Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije), će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti propis kojim će propisati postupak prijema u radni odnos iz stava (2) ovog člana u zavodima, agencijama, direkcijama i upravnim organizacijama, pravnim licima s javnim ovlaštenjima na teritoriji Federacije, u javnim ustanovama i javnim preduzećima čiji je osnivač Federacija, te u privrednim društvima u kojima Federacija učestvuje sa više od 50% ukupnog kapitala.

(4) Vlade kantona će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti propis kojim će propisati postupak prijema u radni odnos iz stava (2) ovog člana u zavodima, agencijama, direkcijama i upravnim organizacijama, pravnim licima s javnim ovlaštenjima na teritoriji kantona, grada ili općine, u javnim ustanovama i javnim preduzećima čiji su osnivači kantoni, grad ili općina, te u privrednim društvima u kojima kantoni, grad ili općina učestvuju sa više od 50% ukupnog kapitala.

Probni rad

Član 21

(1) Prilikom zaključivanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad.

(2) Probni rad iz stava 1. ovog člana ne može trajati duže od šest mjeseci.

(3) Ako se probni rad prekida prije roka na koji je ugovoren, otkazni rok je sedam dana.

(4) Radniku koji ne zadovolji na poslovima radnog mjesta za vrijeme obavljanja probnog rada, prestaje radni odnos sa danom isteka roka utvrđenog ugovorom o probnom radu.

Ugovor o radu na neodređeno i određeno vrijeme

Član 22

(1) Ugovor o radu zaključuje se:

a. na neodređeno vrijeme;

b. na određeno vrijeme.

(2) Ugovor o radu koji ne sadrži podatak u pogledu trajanja smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

(3) Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaključiti za period duži od tri godine.

(4) Ako radnik izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem, odnosno izričito ili prećutno zaključi s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na period duži od tri godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

Odsustva sa rada koja se ne smatraju prekidom ugovora o radu

Član 23

Prekidom ugovora o radu iz člana 22. stav 4. ovoga zakona ne smatraju se prekidi nastali zbog:

a. godišnjeg odmora;

b. privremene spriječenosti za rad;

c. porođajnog odsustva;

d. odsustva sa rada u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;

e. perioda između otkaza ugovora o radu i dana povratka na radno mjesto na osnovu odluke suda ili drugog organa, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;

f. odsustva sa rada uz saglasnost poslodavca;

g. vremenskog perioda do 60 dana između ugovora o radu sa istim poslodavcem, osim ako kolektivnim ugovorom nije utvrđen duži vremenski period.

Sadržaj zaključenog ugovora o radu

Član 24

(1) Ugovor o radu zaključuje se u pisanoj formi i sadrži, naročito, podatke o:

a. nazivu i sjedištu poslodavca;

b. imenu i prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu radnika;

c. trajanju ugovora o radu;

d. danu otpočinjanja rada;

e. mjestu rada;

f. radnom mjestu na koje se radnik zapošljava i kratak opis poslova;

g. dužini i rasporedu radnog vremena;

h. plaći, dodacima na plaću, te periodima isplate;

i. naknadi plaće;

j. trajanju godišnjeg odmora;

k. otkaznom roku

l. druge podatke u vezi sa uvjetima rada utvrđenim kolektivnim ugovorom.

(2) Umjesto podataka iz st. 1. tač. g., h., i., j., k. i l. ovog člana, može se u ugovoru o radu naznačiti odgovarajući član zakona, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, kojim su uređena ta pitanja.

(3) Ako poslodavac ne zaključi ugovor o radu sa radnikom u pisanoj formi, a radnik obavlja poslove za poslodavca uz naknadu, smatra se da je zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, ako poslodavac drugačije ne dokaže.

Upućivanje na rad u inozemstvu

Član 25

Ako se radnik upućuje na rad u inozemstvu, prije odlaska u inozemstvo, mora se postići pisana saglasnost između poslodavca i radnika u pogledu slijedećih uvjeta ugovora:

a. radnog mjesta u inozemstvu;

b. trajanju rada u inozemstvu;

c. mjestu rada i boravka u inozemstvu;

d. valuti u kojoj će se isplaćivati plaća i drugim primanjima u novcu i naturi na koja radnik ima prava za vrijeme boravka u inozemstvu;

e. uvjetima vraćanja u zemlju.

Rad izvan prostorija poslodavca

Član 26

(1) Ugovor o radu može se zaključiti radi obavljanja poslova i izvan prostorija poslodavca (kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji osigura radnik), u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

(2) Ugovor o radu zaključen u smislu stava 1. ovog člana, pored podataka iz člana 24. ovog zakona, sadrži i podatke o:

a. trajanju radnog vremena,

b. vrsti poslova i načinu organiziranja rada,

c. uvjetima rada i načinu vršenja nadzora nad radom,

d. visini plaće za obavljeni rad i rokovima isplate,

e. upotrebi vlastitih sredstava za rad i naknadi troškova za njihovu upotrebu,

f. naknadi drugih troškova vezanih za obavljanje poslova i način njihovog utvrđivanja,

g. drugim pravima i obavezama.

(3) Ugovor iz stava 1. ovog člana može se zaključiti samo za poslove koji nisu opasni ili štetni po zdravlje radnika ili drugih lica i ne ugrožavaju radnu okolinu, u skladu sa zakonom.

Radno-pravni status direktora

Član 27

(1) Predsjednik i članovi uprave, odnosno poslovodni organ drugog naziva (u daljem tekstu: direktor) može poslovodnu funkciju obavljati u radnom odnosu ili bez radnog odnosa, u skladu sa pravilnikom o radu.

(2) Direktor može zasnovati radni odnos na neodređeno ili određeno vrijeme.

(3) Radni odnos na određeno vrijeme traje do isteka roka na koji je izabran direktor, odnosno do njegovog razrješenja.

(4) Na direktora se ne primjenjuju odredbe Glave IV-VII i XI ovog zakona.

(5) Ako direktor obavlja poslovodnu funkciju bez radnog odnosa, prava, obaveze i odgovornosti se uređuju ugovorom, u skladu sa opštim aktom poslodavca.

Dostava radniku fotokopije prijave na obavezno osiguranje

Član 28

Poslodavac je dužan radniku, uz pisani dokaz, dostaviti fotokopije prijava na obavezno osiguranje odmah na početku rada, kao i svake promjene osiguranja koja se tiče radnika.

Podaci koji se ne mogu tražiti

Član 29

Prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto (razgovor, testiranje, anketiranje i sl.) i zaključivanja ugovora o radu poslodavac ne može tražiti od radnika podatke koji nisu u neposrednoj vezi sa radnim odnosom, a naročito u vezi sa odredbom člana 8. ovog zakona.

Postupanje sa ličnim podacima radnika

Član 30

Lični podaci radnika ne mogu se prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim licima, osim ako je to određeno zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa.

III. OBRAZOVANJE, OSPOSOBLJAVANJE I USAVRŠAVANJE ZA RAD

Prava i obaveze u vezi sa obrazovanjem, osposobljavanjem i usavršavanjem za rad

Član 31

(1) Poslodavac može, u skladu sa potrebama rada, omogućiti radniku obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad.

(2) Poslodavac je obavezan prilikom promjena ili uvođenja novog načina ili organiziranja rada, omogućiti radniku obrazovanje, osposobljavanje ili usavršavanje za rad.

(3) Radnik je obavezan, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada, obrazovati se, osposobljavati i usavršavati za rad.

(4) Uvjeti i način obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja za rad iz st. 2. i 3. ovog člana uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Prijem pripravnika

Član 32

(1) Radi stručnog osposobljavanja za samostalan rad, poslodavac može zaključiti ugovor o radu sa pripravnikom.

(2) Pripravnikom se smatra lice sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno fakultetom koje prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju, a koje je prema zakonu, obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo.

(3) Ugovor o radu sa pripravnikom zaključuje se na određeno vrijeme, a najduže godinu dana, ako zakonom nije drugačije određeno.

(4) Za vrijeme obavljanja pripravničkog staža pripravnik ima pravo na 70% plaće utvrđene za poslove za koje se osposobljava.

(5) Poslodavac i pripravnik mogu se dogovoriti i o većem iznosu plaće iz stava 4. ovog člana.

Polaganje stručnog ispita

Član 33

Nakon završenog pripravničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit, ako je to zakonom, propisom kantona ili pravilnikom o radu propisano.

Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa

Član 34

(1) Ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje je završilo školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa.

(2) Vrijeme stručnog osposobljavanja iz stava 1. ovog člana računa se u pripravnički staž i radno iskustvo utvrđeno kao uvjet za rad u određenom zanimanju i može trajati najduže onoliko vremena koliko traje pripravnički staž.

(3) Ugovor o stručnom osposobljavanju zaključuje se u pisanoj formi.

(4) Poslodavac dostavlja kopiju ugovora iz stava 3. ovog člana u roku od osam dana nadležnoj službi za zapošljavanje, radi evidencije i nadzora.

(5) Lice na stručnom osposobljavanju ima pravo na zdravstveno osiguranje kako je to utvrđeno propisima za nezaposlena lica, a prava po osnovu osiguranja za slučaj povrede na radu i profesionalnog oboljenja osigurava poslodavac u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.

(6) Licu za vrijeme stručnog osposobljavanja osigurava se odmor u toku rada, dnevni odmor između dva uzastopna radna dana i sedmični odmor.

IV. RADNO VRIJEME

Pojam radnog vremena

Član 35

(1) Radno vrijeme je vremenski period u kojem je radnik, prema ugovoru o radu, obavezan obavljati poslove za poslodavca.

(2) Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba.

(3) Vrijeme pripravnosti za rad i visina naknade za vrijeme pripravnosti uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Puno i nepuno radno vrijeme

Član 36

(1) Ugovor o radu može se zaključiti za rad sa punim ili nepunim radnim vremenom.

(2) Puno radno vrijeme traje 40 sati sedmično, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno u kraćem trajanju.

(3) Puno radno vrijeme za maloljetne radnike ne smije biti duže od 35 sati sedmično.

(4) Puno radno vrijeme može se rasporediti na pet, odnosno šest radnih dana u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

(5) Nepunim radnim vremenom smatra se radno vrijeme kraće od punog radnog vremena.

(6) Radnik koji je zaključio ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom, može zaključiti više takvih ugovora kako bi na taj način ostvario puno radno vrijeme.

(7) Radnik koji radi sa nepunim radnim vremenom prava iz radnog odnosa ostvaruje zavisno od dužine radnog vremena u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Skraćivanje radnog vremena

Član 37

(1) Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera sigurnosti i zdravlja na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje srazmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika.

(2) Poslovi iz stava 1. ovog člana i trajanje radnog vremena utvrđuju se pravilnikom o sigurnosti i zdravlju na radu, u skladu sa zakonom.

(3) O skraćivanju radnog vremena u smislu stava 1. ovog člana odlučuje federalno odnosno kantonalno ministarstvo nadležno za rad na zahtjev poslodavca, inspektora rada ili sindikata, a na osnovu stručne analize izdate od ovlaštene stručne organizacije, u skladu sa zakonom.

(4) Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava po osnovu rada i u vezi sa radom, skraćeno radno vrijeme u smislu ovog člana izjednačava se sa punim radnim vremenom.

Prekovremeni rad

Član 38

(1) U slučaju više sile (požar, potres, poplava) i iznenadnog povećanja obima posla, kao i u drugim sličnim slučajevima neophodne potrebe, radnik je, na zahtjev poslodavca, obavezan da radi duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad), a najviše do osam sati sedmično.

(2) Ako prekovremeni rad radnika traje duže od tri sedmice neprekidno ili više od 10 sedmica u toku kalendarske godine, o prekovremenom radu poslodavac obavještava nadležnu inspekciju rada.

(3) Nije dozvoljen prekovremeni rad maloljetnom radniku, trudnici, majci odnosno usvojitelju djeteta do tri godine života, kao i samohranom roditelju, samohranom usvojitelju i licu kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta.

(4) Trudnica, majka, odnosno usvojitelj djeteta do tri godine života, kao i samohrani roditelj, samohrani usvojitelj i lice kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta, može raditi prekovremeno ako da pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.

(5) Inspekcija rada zabranit će prekovremeni rad uveden suprotno st. 1.-4. ovog člana.

Preraspodjela radnog vremena

Član 39

(1) Ako priroda posla to zahtijeva, puno i nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tokom jednog perioda traje duže, a tokom drugog perioda kraće od punog radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme u toku trajanja preraspodjele, ne može biti duže od 52 sata sedmično, a za sezonske poslove najduže 60 sati sedmično.

(2) O uvođenju preraspodjele iz stava 1. ovog člana, poslodavac je dužan donijeti pisanu odluku koju dostavlja radniku.

(3) Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosječno radno vrijeme tokom kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom, ne može biti duže od punog ili nepunog radnog vremena.

(4) Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.

(5) Maloljetni radnik, trudnica, majka odnosno usvojitelj djeteta do tri godine života, kao i samohrani roditelj, samohrani usvojitelj i lice kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta, može raditi u preraspodjeli radnog vremena samo ukoliko pisanom izjavom pristane na takav rad.

Noćni rad

Član 40

(1) Rad u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, a u poljoprivredi između 22 sata i 5 sati ujutro, smatra se noćnim radom, ako za određeni slučaj zakonom, propisom kantona ili kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno.

(2) Ako je rad organiziran u smjenama koje uključuju i noćni rad mora se osigurati izmjena smjena tako da radnik u noćnoj smjeni radi uzastopno najduže jednu sedmicu.

Posebna zaštita radnika koji rade noću

Član 41

(1) Poslodavac je pri organizaciji noćnog rada ili rada u smjeni dužan voditi posebnu brigu o organizaciji rada prilagođenoj radniku te o sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima u skladu s prirodom posla koji se obavlja noću ili u smjeni.

(2) Poslodavac je dužan noćnim i smjenskim radnicima osigurati sigurnost i zdravstvenu zaštitu u skladu s prirodom posla koji obavljaju, kao i sredstva zaštite i prevencije koja odgovaraju i primjenjuju se na sve ostale radnike i dostupna su u svako doba.

(3) Radnicima koji rade noću poslodavac je dužan osigurati periodične ljekarske preglede najmanje jednom u dvije godine.

(4) Ako se na ljekarskom pregledu iz stava 3. ovog člana utvrdi da radniku prijeti nastanak invalidnosti zbog rada noću, poslodavac mu je dužan ponuditi zaključivanje ugovora o radu za obavljanje istih ili drugih poslova izvan noćnog rada, ukoliko takvi poslovi postoje, odnosno ako uz prekvalifikaciju i dokvalifikaciju postoji mogućnost rasporeda radnika na druge poslove.

(5) Zabranjen je noćni rad trudnica počev od šestog mjeseca trudnoće, majki i usvojitelja, kao i lica kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, i to do navršene dvije godine života djeteta.

Noćni rad maloljetnih radnika

Član 42

(1) Zabranjen je noćni rad maloljetnih radnika.

(2) Za maloljetne radnike u industriji, rad u vremenu između 19 sati uvečer i 7 sati ujutro idućeg dana, smatra se noćnim radom.

(3) Za maloljetne radnike koji nisu zaposleni u industriji, rad u vremenu između 20 sati uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, smatra se noćnim radom.

(4) Izuzetno, maloljetni radnici privremeno mogu biti izuzeti od zabrane noćnog rada u slučaju havarija, više sile i zaštite interesa Federacije, na osnovu saglasnosti inspekcije rada kantona (daljem tekstu: nadležna inspekcija rada).

(5) Federalni ministar rada i socijalne politike (u daljem tekstu: Federalni ministar) će pravilnikom propisati koje se djelatnosti smatraju industrijom u smislu stava 2. ovog člana.

Obaveza vođenja evidencija

Član 43

(1) Poslodavac je dužan svakodnevno voditi evidenciju o radnicima i drugim licima angažovanim na radu.

(2) Evidencija iz stava 1. ovog člana mora sadržavati podatke o početku i završetku radnog vremena, smjenama i druge podatke o prisustvu radnika na radu.

(3) Poslodavac je dužan, pored evidencija iz stava 1. ovog člana, voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni-matična evidencija.

(4) Poslodavac je dužan inspektoru rada na njegov zahtjev predočiti evidencije iz st. 1. i 3. ovog člana.

(5) Federalni ministar će pravilnikom propisati sadržaj i način vođenja evidencija iz st. 1. i 3. ovog člana.

V. ODMORI I ODSUSTVA

Odmor u toku radnog vremena

Član 44

(1) Radnik koji radi duže od šest sati dnevno, ima pravo na odmor u toku radnog dana u trajanju od najmanje 30 minuta.

(2) Poslodavac je dužan radniku, na njegov zahtjev, omogućiti odmor iz stava 1. ovog člana u trajanju od jednog sata za jedan dan u toku radne sedmice.

(3) Vrijeme odmora iz st. 1. i 2. ovog člana ne uračunava se u radno vrijeme.

(4) Način i vrijeme korištenja odmora iz st. 1. i 2. ovog člana uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Dnevni odmor

Član 45

(1) Radnik ima pravo na odmor između dva uzastopna radna dana (dnevni odmor) u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.

(2) Za vrijeme rada na sezonskim poslovima, radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje 10 sati neprekidno, a za maloljetne radnike u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.

Sedmični odmor

Član 46

(1) Radnik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno, a ako je neophodno da radi na dan svog sedmičnog odmora, osigurava mu se jedan dan u periodu određenom prema dogovoru poslodavca i radnika koji ne može biti duži od dvije sedmice.

(2) Od radnika se može tražiti da radi na dan svog sedmičnog odmora samo u slučaju više sile, vanrednog povećanja obima posla ukoliko poslodavac ne može primijeniti druge mjere, sprječavanja gubitka kvarljive robe kao i u drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

(3) Radniku se ne može uskratiti pravo na odmor u toku rada, dnevni odmor i sedmični odmor.

Minimalni godišnji odmor

Član 47

(1) Radnik, za svaku kalendarsku godinu, ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana. Izuzetno godišnji odmor može da traje i duže od 30 radnih dana, ukoliko je to uređeno kolektivnim ugovorom, a prema prirodi posla i uvjetima rada.

(2) Maloljetni radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radna dana.

Sticanje prava na godišnji odmor

Član 48

(1) Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

(2) Ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor u smislu stava 1. ovog člana, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

(3) Odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti za rad, materinstva i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom radnika, ne smatra se prekidom rada iz stava 1. ovog člana.

Način korištenja godišnjeg odmora

Član 49

(1) Trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćeg propisanog ovim zakonom, uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

(2) U trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se vrijeme privremene spriječenosti za rad, vrijeme praznika u koje se ne radi, kao i drugo vrijeme odsustvovanja sa rada koje se radniku priznaje u staž osiguranja.

(3) Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na način kako je utvrđeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Korištenje godišnjeg odmora u dijelovima

Član 50

(1) Godišnji odmor može se koristiti u dva dijela.

(2) Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio koristi bez prekida u trajanju od najmanje 12 radnih dana u toku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. juna naredne godine.

(3) Radnik koji ne iskoristi dio godišnjeg odmora u smislu stava 2. ovog člana, nema pravo prenošenja godišnjeg odmora u narednu godinu.

(4) Radnik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora kad on to želi, uz obavezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegovog korištenja.

Zaštita prava na godišnji odmor

Član 51

(1) Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor.

(2) Radniku se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu se izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, osim u slučaju iz člana 52. stav 4. ovog zakona.

Korištenje godišnjeg odmora

Član 52

(1) Plan korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, uz prethodnu konsultaciju sa radnicima ili njihovim predstavnicima u skladu sa zakonom, uzimajući u obzir potrebe posla, kao i opravdane razloge radnika.

(2) Poslodavac je dužan pisanom odlukom obavijestiti radnika o trajanju godišnjeg odmora i periodu njegovog korištenja najmanje sedam dana prije korištenja godišnjeg odmora.

(3) Radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće, u visini plaće koju bi ostvario da je radio.

(4) U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

Plaćeno odsustvo

Član 53

(1) Radnik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini – plaćeno odsustvo u slučaju: stupanja u brak, porođaja supruge, teže bolesti i smrti člana uže obitelji, odnosno domaćinstva, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

(2) Članom uže obitelji, u smislu stava 1. ovog člana, smatraju se: bračni odnosno vanbračni partner, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje), otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac, dedo i nana (po ocu i majci), braća i sestre.

(3) Radnik ima pravo na plaćeno odsustvo za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja, te obrazovanja za potrebe sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

(4) Radnik dobrovoljni davalac krvi, za svako darivanje ima pravo na najmanje jedan dan plaćenog odsustva.

(5) U pogledu stjecanja prava iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom, vrijeme plaćenog odsustva smatra se vremenom provedenim na radu.

(6) Radnik ima pravo na plaćeno odsustvo i u drugim slučajevima i za vrijeme utvrđeno propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Neplaćeno odsustvo

Član 54

(1) Poslodavac može radniku, na njegov pisani zahtjev, odobriti odsustvo sa rada bez naknade plaće – neplaćeno odsustvo.

(2) Uvjeti i vrijeme korištenja neplaćenog odsustva uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

(3) Poslodavac je dužan omogućiti radniku odsustvo do četiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće – plaćeno odsustvo.

(4) Za vrijeme odsustva iz stava 1. ovog člana prava i obaveze radnika koji se stiču na radu i po osnovu rada, miruju.

VI. ZAŠTITA RADNIKA

Sigurnost i zdravlje na radu

Član 55

(1) Prilikom stupanja radnika na rad poslodavac je dužan omogućiti radniku da se upozna sa propisima u vezi sa radnim odnosima i propisima u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu, te ga je dužan upoznati sa organizacijom rada.

(2) Radnici imaju pravo i obavezu da koriste sve mjere zaštite predviđene propisima o sigurnosti i zdravlju na radu i drugim važećim propisima.

(3) Radnik ima pravo da odbije da radi ako mu neposredno prijeti opasnost po život i zdravlje zbog toga što nisu provedene mjere zaštite predviđene propisima o sigurnosti i zdravlju na radu i o tome je dužan odmah obavijestiti poslodavca i nadležnu inspekciju rada.

(4) Radnik koji odbije da radi iz razloga navedenih u stavu 3. ovog člana ima pravo na naknadu plaće kao da je radio, a za vrijeme dok se ne provedu propisane mjere predviđene propisima o sigurnosti i zdravlju na radu i drugim propisima, ako za to vrijeme nije raspoređen na druge odgovarajuće poslove.

Obaveze radnika i poslodavca

Član 56

(1) Prilikom zaključivanja ugovora o radu i tokom trajanja radnog odnosa,radnik je dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućava ili bitno ometa u izvršavanju obaveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje lica s kojima radnik dolazi u dodir u izvršavanju ugovora o radu.

(2) Radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova, poslodavac može uputiti radnika na ljekarski pregled.

(3) Troškove ljekarskog pregleda iz stava 2. ovog člana snosi poslodavac.

Zaštita maloljetnika

Član 57

(1) Maloljetnik ne može da radi na naročito teškim fizičkim poslovima, radovima pod zemljom ili pod vodom, ni na ostalim poslovima koji bi mogli štetno i sa povećanim rizikom da utiču na njegov život i zdravlje, razvoj i moral, s obzirom na njegove psihofizičke osobine.

(2) Federalni ministar posebnim propisom utvrdit će poslove iz stava 1. ovog člana.

(3) Inspektor rada zabranit će rad maloljetnika na poslovima iz stava 1. ovog člana.

(4) U slučaju iz stava 3. ovog člana poslodavac je dužan maloljetnom radniku ponuditi zaključivanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, a ako takvih poslova nema, dužan mu je ponuditi prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju za druge odgovarajuće poslove.

(5) Ukoliko nakon prekvalifikacije ili dokvalifikacije iz stava 4, ovog člana ne postoje poslovi koje maloljetni radnik može obavljati poslodavac mu može otkazati ugovor o radu na način i pod uvjetima propisanim ovim zakonom.

Ljekarski pregled maloljetnika

Član 58

(1) Maloljetni radnik, u cilju zaštite njegovog zdravlja i psihofizičkog razvoja, ima pravo na ljekarski pregled najmanje jednom u dvije godine.

(2) Troškove ljekarskog pregleda iz stava 1. ovog člana snosi poslodavac.

Zaštita žena

Član 59

Žena ne može biti zaposlena na poslovima pod zemljom (u rudnicima), osim u slučaju ako je zaposlena na rukovodećem mjestu koje ne zahtijeva fizički rad ili u službama zdravstvene i socijalne zaštite, odnosno ako žena mora provesti izvjesno vrijeme na obuci pod zemljom ili mora povremeno ulaziti u podzemni dio rudnika u cilju obavljanja zanimanja koje ne uključuje fizički rad.

Zabrana nejednakog postupanja

Član 60

(1) Poslodavac ne može odbiti da zaposli ženu zbog njene trudnoće niti može za vrijeme trudnoće, korištenja porođajnog odsustva, te za vrijeme korištenja prava iz čl. 63., 64. i 65. ovog zakona otkazati ugovor o radu ženi, odnosno radniku koji se koristi nekim od spomenutih prava.

(2) Prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme ne smatra se otkazom ugovora o radu u smislu stava 1. ovog člana.

(3) Poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o trudnoći, osim ako radnica zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica.

Privremeni raspored žene za vrijeme trudnoće

Član 61

(1) Poslodavac je dužan ženu za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta, rasporediti na druge poslove ako je to u interesu njenog zdravstvenog stanja, koje je utvrdio ovlašteni ljekar.

(2) Ako poslodavac nije u mogućnosti da osigura raspoređivanje žene u smislu stava 1. ovog člana, žena ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće, u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

(3) Privremeni raspored iz stava 1. ovog člana ne može imati za posljedicu smanjenje plaće žene.

(4) Ženu, iz stava 1. ovog člana, poslodavac može premjestiti u drugo mjesto rada, samo uz njen pisani pristanak.

Porođajno odsustvo

Član 62

(1) Za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta, žena ima pravo na porođajno odsustvo u trajanju od jedne godine neprekidno.

(2) Na osnovu nalaza ovlaštenog ljekara žena može da otpočne porođajno odsustvo 28 dana prije očekivanog datuma porođaja.

(3) Žena može koristiti kraće porođajno odsustvo, ali ne kraće od 42 dana poslije porođaja.

(4) Nakon 42 dana poslije porođaja pravo na porođajno odsustvo može koristiti i radnik – otac djeteta, ako se roditelji tako sporazumiju.

(5) Radnik – otac djeteta može koristiti pravo iz stava 1. ovog člana i u slučaju smrti majke, ako majka napusti dijete ili ako iz drugih opravdanih razloga ne može da koristi porođajno odsustvo.

Rad sa polovinom punog radnog vremena nakon isteka porođajnog odsustva

Član 63

(1) Nakon isteka porođajnog odsustva, žena sa djetetom najmanje do jedne godine života ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena, a za blizance, treće i svako slijedeće dijete ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena do navršene dvije godine života djeteta, ako propisom kantona nije predviđeno duže trajanje ovog prava.

(2) Pravo iz stava 1. ovog člana može koristiti i radnik – otac djeteta, ako žena za to vrijeme radi u punom radnom vremenu.

Rad sa polovinom punog radnog vremena do tri godine života djeteta

Član 64

Nakon isteka godine dana života djeteta, jedan od roditelja ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena do tri godine života djeteta, ako je djetetu, prema nalazu nadležne zdravstvene ustanove, potrebna pojačana briga i njega.

Pravo žene na odsustvo radi dojenja

Član 65

(1) Žena koja doji dijete, a koja nakon korištenja porođajnog odsustva radi puno radno vrijeme, ima pravo da odsustvuje s posla dva puta dnevno u trajanju od po sat vremena radi dojenja, do navršene jedne godine života djeteta.

(2) Vrijeme odsustva iz stava 1. ovog člana računa se u puno radno vrijeme.

Pravo na porođajno odsustvo u slučaju gubitka djeteta

Član 66

Ako žena rodi mrtvo dijete ili ako dijete umre prije isteka porođajnog odsustva, ima pravo da produži porođajno odsustvo za onoliko vremena koliko je, prema nalazu ovlaštenog ljekara, potrebno da se oporavi od porođaja i psihičkog stanja prouzrokovanog gubitkom djeteta, a najmanje 45 dana od porođaja odnosno od smrti djeteta, za koje vrijeme joj pripadaju sva prava po osnovu porođajnog odsustva.

Pravo na odsustvo nakon isteka porođajnog odsustva

Član 67

(1) Jedan od roditelja može da odsustvuje sa rada do tri godine života djeteta, ako je to predviđeno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

(2) Za vrijeme odsustvovanja sa rada u smislu stava 1. ovog člana, prava i obaveze iz radnog odnosa, miruju.

Naknada plaće za vrijeme porođajnog odsustva i rada sa polovinom punog radnog vremena

Član 68

(1) Za vrijeme korištenja porođajnog odsustva, radnik ima pravo na naknadu plaće, u skladu sa posebnim zakonom.

(2) Pored prava iz stava 1. ovog člana, radniku se može isplatiti i razlika do pune plaće na teret poslodavca.

(3) Za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena iz čl. 63. i 64. ovog zakona, radnik ima za polovinu punog radnog vremena za koje ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa posebnim zakonom.

Prava roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju

Član 69

(1) Jedan od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju (teže hendikepiranog djeteta) ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena, u slučaju da se radi o samohranom roditelju ili da su oba roditelja zaposlena, pod uvjetom da dijete nije smješteno u ustanovu socijalno – zdravstvenog zbrinjavanja, na osnovu nalaza nadležne zdravstvene ustanove.

(2) Roditelju, koji koristi pravo iz stava 1. ovog člana, pripada pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.

(3) Roditelju koji koristi pravo iz stava 1. ovog člana, ne može se narediti da radi noću, prekovremeno i ne može mu se promijeniti mjesto rada, ako za to nije dao svoj pisani pristanak.

Prava usvojioca djeteta i lica kojem je dijete povjereno na čuvanje i odgoj

Član 70

Prava iz člana 62. st. 1. i 3. i čl. 63., 64., 67., 68. i 69. ovog zakona može koristiti jedan od usvojilaca djeteta ili lice kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj.

Zaštita radnika u slučaju privremene spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja

Član 71

(1) Radniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog liječenja ili oporavka, osim ako je počinio teži prijestup ili težu povredu radne obaveze iz ugovora o radu.

(2) U slučajevima i za vrijeme iz stava 1. ovog člana, radniku ne može prestati ugovor o radu koji je zaključen na određeno vrijeme, osim ako je počinio teži prijestup ili težu povredu radne obaveze iz ugovora o radu.

(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana ugovor o radu na određeno vrijeme se neće smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme u smislu člana 22. stav 4. ovog zakona.

Pravo radnika da se vrati na rad nakon prestanka privremene spriječenosti za rad

https://advokat-prnjavorac.com

Član 72

(1) Povreda na radu, bolest ili profesionalna bolest ne mogu štetno utjecati na ostvarivanje prava radnika iz radnog odnosa.

(2) Radnik koji je bio privremeno spriječen za rad do šest mjeseci, a za kojeg nakon liječenja i oporavka nadležna zdravstvena ustanova ili ovlašteni ljekar utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo da se vrati na poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene spriječenosti za rad.

(3) Ukoliko ne postoji mogućnost da se radnik koji je bio privremeno spriječen za rad duže od šest mjeseci vrati na poslove na kojima je radio ili na druge odgovarajuće poslove, poslodavac ga može rasporediti na druge poslove prema njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima.

(4) Ukoliko ne postoji mogućnost raspoređivanja iz stava 3. ovog člana, poslodavac može, nakon provedenih konsultacija sa vijećem zaposlenika, otkazati radniku ugovor o radu.

(5) Radnik je dužan, najkasnije u roku od tri dana od dana nastupanja spriječenosti za rad, pisanim putem obavijestiti poslodavca o privremenoj spriječenosti za rad.

Prava radnika sa promijenjenom radnom sposobnosti

Član 73

Ako nadležna ustanova za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja ocijeni da kod radnika postoji promijenjena radna sposobnost (invalid II kategorije), poslodavac mu je dužan u pisanoj formi ponuditi novi ugovor o radu za obavljanje poslova za koje je radnik sposoban, ako takvi poslovi postoje, odnosno ako uz prekvalifikaciju i dokvalifikaciju postoji mogućnost rasporeda radnika na druge poslove.

Otkaz ugovora o radu radniku sa promijenjenom radnom sposobnosti

Član 74

(1) Poslodavac može, samo uz prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika odnosno sindikata, otkazati ugovor o radu radniku kod kojega postoji promijenjena radna sposobnost, ukoliko je kod poslodavca vijeće zaposlenika odnosno sindikat formiran.

(2) Ukoliko vijeće zaposlenika odnosno sindikat uskrati saglasnost iz stava 1. ovog člana rješavanje spora povjerava se arbitraži u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. Ukoliko je nezadovoljan odlukom arbitraže, poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostavljanja arbitražne odluke zatražiti da predmetnu saglasnost nadomjesti sudska odluka.

(3) U slučaju otkazivanja ugovora o radu iz stava 1. ovog člana, radnik ima pravo na otpremninu u iznosu uvećanom za najmanje 50% u odnosu na otpremninu iz člana 111. ovog zakona, osim ukoliko se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveza iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane radnika.

VII. PLAĆA I NAKNADA PLAĆE

Pravo na plaću

Član 75

(1) Plaća radnika utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

(2) Plaća za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu sastoji se od:

a) osnovne plaće;

b) dijela plaće za radni učinak ukoliko je isti ostvaren i

c) uvećane plaće iz člana 76. ovog zakona.

(3) Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuju se elementi za određivanje osnovne plaće i dijela plaće po osnovu radnog učinka.

(4) Radni učinak definiše poslodavac u skladu sa općim propisima, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Pravo na povećanu plaću

Član 76

Radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te za rad na dan sedmičnog odmora, praznika ili nekog drugog dana za koji je zakonom određeno da se ne radi, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Jednakost plaća

Član 77

(1) Poslodavac je dužan radnicima isplatiti jednake plaće za rad jednake vrijednosti bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, spolnu, političku i sindikalnu pripadnost kao i drugi diskriminatorni osnov iz člana 8. stav 1. ovog zakona.

(2) Pod radom jednake vrijednosti podrazumijeva se rad koji zahtijeva isti stepen stručne spreme, istu radnu sposobnost, odgovornost, fizički i intelektualni rad, vještine, uslove rada i rezultate rada.

Najniža plaća

Član 78

(1) Vlada Federacije utvrđuje najnižu plaću nakon konsultacija sa Ekonomsko-socijalnim vijećem.

(2) Najniža plaća određuje se na osnovu najniže cijene rada utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

(3) Vlada Federacije će na prijedlog Federalnog ministarstva finansija u saradnji sa Federalnim zavodom za programiranje razvoja, a uz prethodne konsultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, donijeti propis kojim će propisati metodologiju izračuna i usklađivanja najniže plaće iz stava (1) ovog člana.

(4) Poslodavac ne može radniku obračunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

Isplata plaće

Član 79

(1) Plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada, u periodima isplate koji ne mogu biti duži od 30 dana.

(2) Plaća i naknada plaće se isplaćuje u novcu.

(3) Prilikom isplate plaće poslodavac je dužan radniku uručiti pisani obračun plaće.

(4) Pojedinačne isplate plaće nisu javne.

Obračun plaće

Član 80

(1) Poslodavac koji ne isplati plaću u roku iz člana 79. stav 1. ovog zakona ili je ne isplati u cijelosti dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, radniku uručiti obračun plaće koju je bio dužan isplatiti.

(2) Obračun iz stava 1. ovog člana smatra se izvršnom ispravom.

Naknada plaće

Član 81

(1) Radnik ima pravo na naknadu plaće za period odsustvovanja sa rada iz opravdanih razloga predviđenih zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (godišnji odmor, privremena spriječenost za rad, porođajno odsustvo, plaćeno odsustvo i sl.).

(2) Period iz stava 1. ovog člana za koji se naknada isplaćuje na teret poslodavca utvrđuje se zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

(3) Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo zbog okolnosti za koje radnik nije kriv (viša sila, privremeni zastoj u proizvodnji i sl.), u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Zaštita plaće i naknade plaće

Član 82

(1) Poslodavac ne može, bez izvršne sudske odluke ili bez saglasnosti radnika, svoje potraživanje prema njemu naplatiti uskraćivanjem isplate plaće ili nekog njenog dijela, odnosno uskraćivanjem isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.

(2) Saglasnost radnika iz stava 1. ovog člana ne može se dati prije nastanka potraživanja.

Prisilna obustava plaće i naknade plaće

Član 83

Plaća ili naknada plaće radnika može se prisilno obustaviti, u skladu sa propisom kojim se regulira izvršni postupak.

VIII. IZUMI, PREDMETI INDUSTRIJSKOG DIZAJNA I TEHNIČKA UNAPREĐENJA RADNIKA

Postupanje u slučaju izuma, predmeta industrijskog dizajna i tehničkog unapređenja na radu ili u vezi sa radom

Član 84

(1) Radnik je dužan da obavijesti poslodavca o izumu, predmetima industrijskog dizajna odnosno tehničkom unapređenju koje je ostvario na radu ili u vezi sa radom.

(2) Izumi odnosno predmeti industrijskog dizajna u smislu stava 1. ovog člana, određeni su propisima iz oblasti industrijskog vlasništva.

(3) Radnik je obavezan da čuva kao poslovnu tajnu podatke o izumu, odnosno predmetima industrijskog dizajna i ne smije ih bez odobrenja poslodavca dati trećem licu.

(4) Izumi odnosno predmeti industrijskog dizajna ostvareni na radu ili u vezi s radom pripadaju poslodavcu, a radnik ima pravo na nadoknadu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom.

(5) O svom izumu, predmetima industrijskog dizajna koji nije ostvaren na radu ili u vezi s radom, radnik je dužan obavijestiti poslodavca ako je izum u vezi s djelatnošću poslodavca, te mu pismeno ponuditi ustupanje prava u vezi s izumom.

(6) Ako poslodavac primijeni tehničko unapređenje odnosno tehničko rješenje ostvareno racionalizacijom odnosno novatorskim rješenjima koje je predložio radnik, obavezan je radniku isplatiti naknadu koja se utvrđuje kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom.

IX. ZABRANA TAKMIČENJA RADNIKA SA POSLODAVCEM

Zakonska zabrana takmičenja

Član 85

Radnik može, samo uz prethodno odobrenje poslodavca, za svoj ili tuđi račun ugovarati i obavljati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac.

Ugovorena zabrana takmičenja

Član 86

(1) Poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme, nakon prestanka ugovora o radu, a najduže dvije godine, radnik ne može zaposliti kod drugog lica koje je u tržišnoj utakmici sa poslodavcem i da ne može za svoj ili za račun trećeg lica, ugovarati i obavljati poslove kojima se takmiči sa poslodavcem.

(2) Ugovor iz stava 1. ovog člana zaključuje se u pisanoj formi ili može biti sastavni dio ugovora o radu.

Naknada u slučaju ugovorene zabrane takmičenja

Član 87

(1) Ugovorena zabrana takmičenja obavezuje radnika samo ako je ugovorom poslodavac preuzeo obavezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovine prosječne plaće isplaćene radniku u periodu od tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

(2) Naknadu iz stava 1. ovog člana poslodavac je dužan isplatiti radniku krajem svakog kalendarskog mjeseca.

(3) Visina naknade iz stava 1. ovog člana usklađuje se na način i pod uvjetima utvrđenim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Prestanak ugovorene zabrane takmičenja

Član 88

Uvjeti i način prestanka zabrane takmičenja uređuju se ugovorom između poslodavca i radnika.

X. NAKNADA ŠTETE

Odgovornost radnika za štetu prouzrokovanu poslodavcu

Član 89

(1) Radnik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

(2) Ako štetu prouzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koju je prouzrokovao.

(3) Ako se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koju je on prouzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima.

(4) Ako je više radnika prouzrokovalo štetu krivičnim djelom sa umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno.

Određivanje paušalnog iznosa štete

Član 90

(1) Ako se naknada štete ne može utvrditi u tačnom iznosu ili bi utvrđivanje njenog iznosa prouzrokovalo nesrazmjerne troškove, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu može se predvidjeti da se visina naknade štete utvrđuje u paušalnom iznosu, način utvrđivanja paušalnog iznosa i organ koji tu visinu utvrđuje kao i druga pitanja u vezi sa ovom naknadom.

(2) Ako je prouzrokovana šteta mnogo veća od utvrđenog paušalnog iznosa naknade štete, poslodavac može zahtijevati naknadu u visini stvarno prouzrokovane štete.

Odgovornost za štetu prouzrokovanu trećem licu

Član 91

Radnik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzrokuje štetu trećem licu, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećem licu.

Smanjenje i oslobađanje od obaveze naknade štete

Član 92

Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuju se uvjeti i način smanjenja ili oslobađanja radnika od obaveze naknade štete.

Odgovornost poslodavca za štetu prouzrokovanu radniku

Član 93

(1) Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obligacionog prava.

(2) Pravo na naknadu štete iz stava 1. ovog člana, odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

(3) Naknada plaće koju radnik ostvari zbog nezakonitog otkaza ne smatra se naknadom štete.

XI. PRESTANAK UGOVORA O RADU

Načini prestanka ugovora o radu

Član 94

Ugovor o radu prestaje:

a. smrću radnika;

b. sporazumom poslodavca i radnika;

c. kad radnik navrši 65 godina života i 15 godina staža osiguranja (u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju), ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore;

d. kad radnik navrši 40 godina staža osiguranja (u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju), bez obzira na godine života, ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore;

e. danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o priznavanju prava na invalidsku penziju zbog gubitka radne sposobnosti;

f. otkazom ugovora o radu;

g. istekom vremena na koje je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme;

h. ako radnik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od tri mjeseca – danom stupanja na izdržavanje kazne;

i. ako radniku bude izrečena mjera bezbjednosti, vaspitna ili zaštitna mjera u trajanju dužem od tri mjeseca – početkom primjene te mjere;

j. pravosnažnom odlukom nadležnog suda, koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.

Sporazum o prestanku ugovora o radu

Član 95

(1) Sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti u pisanoj formi.

(2) Sporazumom iz stava 1. ovog člana utvrđuju se rok u kojem radni odnos prestaje, te sva ostala međusobna prava i obaveze koje iz prekida radnog odnosa proizilaze.

Otkaz ugovora o radu

Član 96

(1) Poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu, uz propisani otkazni rok, ako:

a. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, ili

b. radnik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa.

(2) Poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučajevima iz stava 1. ovog člana, ako se ne može osnovano očekivati od poslodavca da zaposli radnika na druge poslove ili da ga prekvalifikuje i dokvalifikuje za rad na drugim poslovima.

(3) Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu u smislu stava 1. tačka a. ovog člana, poslodavac namjerava da zaposli radnika sa istim kvalifikacijama i stepenom stručne spreme ili na istom radnom mjestu, prije zapošljavanja drugih lica dužan je ponuditi zaposlenje onim radnicima čiji su ugovori o radu otkazani.

Otkaz poslodavca bez obaveze poštivanja otkaznog roka

Član 97

(1) Poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku, bez obaveze poštivanja otkaznog roka, u slučaju da je radnik odgovoran za teži prijestup ili za težu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos.

(2) U slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, ugovor o radu se ne može otkazati bez prethodnog pisanog upozorenja radniku.

(3) Pisano upozorenje iz stava 2. ovog člana sadrži opis prijestupa ili povrede radne obaveze za koje se radnik smatra odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkaznog roka za slučaj da se prijestup ponovi u roku od šest mjeseci nakon izdavanja pisanog upozorenja poslodavca.

(4) Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu utvrđuju se vrste prijestupa ili povreda radnih obaveza iz st. 1. i 2. ovog člana.

Neopravdani razlozi za otkaz

Član 98

Neopravdani razlozi za otkaz su:

a. privremena spriječenost za rad zbog bolesti ili povrede;

b. podnošenje žalbe ili tužbe odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu odnosno obraćanje radnika nadležnim organima izvršne vlasti;

c. obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim licima ili nadležnim organima državne vlasti

Otkaz radnika bez obaveze poštivanja otkaznog roka

Član 99

(1) Radnik može otkazati ugovor o radu bez obaveze poštivanja otkaznog roka, u slučaju da je poslodavac odgovoran za prijestup ili povredu obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od radnika da nastavi radni odnos.

(2) U slučaju otkazivanja ugovora o radu iz stava 1. ovog člana radnik ima sva prava u skladu sa zakonom, kao da je ugovor nezakonito otkazan od strane poslodavca.

Rok za otkaz ugovora o radu bez poštivanja otkaznog roka

Član 100

U slučajevima iz čl. 97. i 99. ovog zakona, ugovor o radu može se otkazati u roku od 60 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz, ali najduže u roku od jedne godine od dana učinjene povrede.

Omogućavanje iznošenja odbrane radnika

Član 101

Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog ponašanja ili rada radnika, obavezan je omogućiti radniku da se izjasni o elementima odgovornosti koja mu se stavlja na teret.

Teret dokazivanja

Član 102

U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, na poslodavcu je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu u smislu člana 96. stav 1. tač. a. i b. i člana 97. st. 1. i 2. ovog zakona.

Saglasnost za otkaz sindikalnom povjereniku

Član 103

(1) Sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja njegove dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka obavljanja te dužnosti, poslodavac, bez prethodne saglasnosti federalnog ministarstva nadležnog za rad, ne može:

a. otkazati ugovor o radu, ili

b. na drugi način ga staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na radno mjesto prije nego što je imenovan na funkciju sindikalnog povjerenika.

(2) Sindikalnim povjerenikom u smislu stava 1. ovog člana smatra se radnik koji je ovlašteni predstavnik sindikata organiziranog kod poslodavca u skladu sa propisima o organiziranju i djelovanju sindikata.

(3) Ukoliko nadležno ministarstvo uskrati saglasnost iz stava 1. ovog člana, poslodavac može u roku od 30 dana od dana dostave takve odluke zatražiti da saglasnost zamijeni sudska odluka.

Pisana forma otkaza

Član 104

(1) Otkaz se daje u pisanoj formi.

(2) Poslodavac je obavezan, u pisanoj formi, obrazložiti otkaz.

(3) Otkaz se dostavlja radniku, odnosno poslodavcu kojem se otkazuje.

Trajanje otkaznog roka

Član 105

(1) Otkazni rok ne može biti kraći od sedam dana u slučaju da radnik otkazuje ugovor o radu, ni kraći od 14 dana u slučaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu.

(2) Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza radniku odnosno poslodavcu.

(3) Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu može se utvrditi duže trajanje otkaznog roka, ali ne duže od mjesec dana kada radnik daje otkaz poslodavcu, odnosno tri mjeseca kada poslodavac daje otkaz.

Prava radnika u slučaju nezakonitog otkaza

Član 106

(1) Ako radnik, na zahtijev poslodavca, prestane sa radom prije isteka propisanog otkaznog roka, poslodavac je obavezan da mu isplati naknadu plaće i prizna sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka.

(2) Ako sud utvrdi da je otkaz nezakonit može poslodavca obavezati da:

a. vrati radnika na rad, na njegov zahtjev, na poslove na kojima je radio ili druge odgovarajuće poslove i isplati mu naknadu plaće u visini plaće koju bi radnik ostvario da je radio i nadoknadi mu štetu, ili

b. isplati radniku:

– naknadu plaće u visini plaće koju bi radnik ostvario da je radio;

– naknadu štete za pretrpljenu štetu;

– otpremninu na koju radnik ima pravo u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;

– druge naknade na koje radnik ima pravo, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

(3) Ako radnik prestane sa radom prije isteka propisanog otkaznog roka, bez saglasnosti poslodavca, poslodavac ima pravo na naknadu štete prema opštim propisima o naknadi štete.

(4) Radnik koji osporava otkazivanje ugovora o radu može tražiti da sud donese privremenu mjeru o njegovom vraćanju na rad, do okončanja sudskog spora.

Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu

Član 107

(1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i u slučaju kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno ponudi radniku zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima.

(2) Ako radnik prihvati ponudu poslodavca iz stava 1. ovog člana, zadržava pravo da pred nadležnim sudom osporava dopuštenost takve izmjene ugovora.

(3) O ponudi za zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku koji odredi poslodavac, a koji ne može biti kraći od osam dana.

Privremeni raspored radnika na drugo radno mjesto

Član 108

(1) U hitnim slučajevima (zamjena iznenada odsutnog radnika, iznenadno povećanje obima posla, sprječavanje nastanka veće štete, kvar na postrojenjima, elementarne nepogode i sl.) poslodavac može donijeti jednostranu odluku o rasporedu radnika na drugo radno mjesto, a najduže do 60 dana u toku jedne kalendarske godine.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, plaća radnika i druge naknade se obračunavaju kao da je radio na radnom mjestu za koje ima zaključen ugovor o radu.

(3) Zahtjev za zaštitu prava, podnesen protiv odluke iz stava 1. ovog člana ne odlaže njeno izvršenje.

Program zbrinjavanja viška radnika

Član 109

Poslodavac koji zapošljava više od 30 radnika, a koji u periodu od naredna tri mjeseca ima namjeru da zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga otkaže ugovor o radu najmanje petorici radnika, dužan je da se konsultira sa vijećem zaposlenika i sindikatom.

Obaveza konsultiranja

Član 110

(1) Obaveza konsultiranja u smislu člana 109. ovog zakona:

a. zasniva se na aktu u pisanoj formi koji je pripremio poslodavac;

b. započinje najmanje 30 dana prije davanja obavijesti o otkazu radnicima na koje se odnosi.

(2) Akt u pisanoj formi iz stava 1. ovog člana dostavlja se vijeću zaposlenika ili sindikatu prije početka konsultiranja, a sadrži, naročito, slijedeće podatke:

– razloge za predviđeno otkazivanje ugovora o radu;

– broj, kategoriju i spol radnika za čije je ugovore predviđen otkaz;

– mjere za koje poslodavac smatra da se pomoću njih mogu izbjeći neki ili svi predviđeni otkazi (npr. raspoređivanje radnika na drugo radno mjesto kod istog poslodavca, prekvalifikacija gdje je to potrebno, privremeno skraćivanje radnog vremena);

– mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoći radnicima da nađu zaposlenje kod drugog poslodavca;

– mjere za koje poslodavac smatra da se mogu poduzeti u cilju prekvalifikacije radnika radi zapošljavanja kod drugog poslodavca.

(3) Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu, u smislu člana 109. ovog zakona, poslodavac namjerava da zaposli radnike sa istim kvalifikacijama i stepenom stručne spreme ili na istom radnom mjestu, prije zapošljavanja drugih lica dužan je ponuditi zaposlenje onim radnicima čiji su ugovori o radu otkazani.

Otpremnina

Član 111

(1) Radnik koji je sa poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim ako se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u zavisnosti od dužine prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa sa tim poslodavcem.

(2) Otpremnina iz stava 1. ovog člana utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Otpremnina se ne može utvrditi u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

(3) Otpremnina iz stava 2. ovog člana ne može biti veća od šest prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

(4) Izuzetno, umjesto otpremnine iz stava 2. ovog člana, poslodavac i radnik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade.

(5) Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 2. i 4. ovog člana, utvrđuju se pisanim ugovorom između radnika i poslodavca.

XII. OSTVARIVANJE PRAVA I OBAVEZA IZ RADNOG ODNOSA

Odlučivanje o pravima i obavezama iz radnog odnosa

Član 112

(1) O pravima i obavezama radnika iz ugovora o radu odlučuje, u skladu sa ovim zakonom, kolektivnim ugovorom i drugim propisima, poslodavac ili drugo ovlašteno lice određeno statutom ili aktom o osnivanju.

(2) Ako je poslodavac fizičko lice može pisanom punomoći ovlastiti drugo poslovno sposobno punoljetno lice da ga zastupa u ostvarivanju prava i obaveza iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom.

Ostvarivanje pojedinačnih prava radnika

Član 113

U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa radnik može zahtijevati ostvarivanje tih prava kod poslodavca, pred nadležnim sudom i drugim organima, u skladu sa ovim zakonom.

Zaštita prava iz radnog odnosa

Član 114**

(1) Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.

(2) Ako poslodavac u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu prava ili postizanja dogovora o mirnom rješavanju spora iz člana 116. stav 1. ovog zakona ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 90 dana podnijeti tužbu pred nadležnim sudom.

(3) Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. ovog člana, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa.

Zastara novčanih potraživanja

Član 115

Sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarjevaju u roku od tri godine od dana nastanka obaveze.

Mirno rješavanje sporova

Član 116

(1) Prije podnošenja tužbe radnik i poslodavac mogu se dogovoriti o mirnom rješavanju spora na način i pod uvjetima predviđenim zakonom.

(2) Ukoliko se postupak iz stava 1. ovog člana ne okonča u razumnom roku, koji ne može biti duži od 60 dana ili se postupak mirenja okonča neuspješno, radnik ima pravo da podnese tužbu nadležnom sudu, u rokovima iz člana 114. ovog zakona koji teku od dana okončanja postupka mirenja.

Prenošenje ugovora o radu u slučaju promjene poslodavca

Član 117

(1) U slučaju statusne promjene poslodavca, odnosno promjene poslodavca u skladu sa zakonom (spajanja, pripajanja, podjele, promjene oblika društva i dr.) ili u slučaju promjene vlasništva nad kapitalom poslodavca, svi ugovori o radu koji važe na dan promjene poslodavca, uz pisanu saglasnost radnika, prenose se na novog poslodavca (poslodavac pravni sljednik).

(2) Radnik čiji se ugovor o radu prenese na način iz stava 1. ovog člana zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenosa ugovora o radu.

(3) Poslodavac – pravni prethodnik dužan je o prenošenju ugovora o radu na poslodavca pravnog sljednika pisanim putem obavijestiti radnike čiji se ugovori o radu prenose.

XIII. PRAVILNIK O RADU

Obaveza donošenja pravilnika o radu

Član 118

(1) Poslodavac koji zapošljava više od 30 radnika donosi i objavljuje pravilnik o radu, kojim se uređuju plaće, organizacija rada, sistematizacija radnih mjesta, posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa i druga pitanja značajna za radnika i poslodavca, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.

(2) O donošenju pravilnika o radu poslodavac se obavezno konsultira sa sindikatom odnosno vijećem zaposlenika ukoliko su formirani.

(3) Pravilnik iz stava 1. ovog člana objavljuje se na oglasnoj tabli poslodavca, a stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja.

(4) Sindikat odnosno vijeće zaposlenika može od nadležnog suda zatražiti da nezakonit pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi nevažećim.

XIV. SUDJELOVANJE RADNIKA U ODLUČIVANJU – VIJEĆE ZAPOSLENIKA

Pravo formiranja Vijeća zaposlenika

Član 119

(1) Radnici kod poslodavca koji zapošljava najmanje 30 radnika, imaju pravo da formiraju vijeće zaposlenika, koje će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti njihovih prava i interesa.

(2) Ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika, sindikat ima obaveze i ovlaštenja koja se odnose na ovlaštenja vijeća zaposlenika, u skladu sa zakonom.

Prijedlog za formiranje Vijeća zaposlenika

Član 120

Vijeće zaposlenika formira se na prijedlog reprezentativnog sindikata ili najmanje 20% radnika zaposlenih kod poslodavca.

Način i postupak formiranja Vijeća zaposlenika

Član 121

Način i postupak formiranja vijeća zaposlenika, kao i druga pitanja vezana za rad i djelovanje vijeća zaposlenika, uređuju se zakonom.

XV. REPREZENTATIVNOST SINDIKATA I UDRUŽENJA POSLODAVACA

Uvjeti reprezentativnosti sindikata

Član 122

(1) Sindikat se smatra reprezentativnim:

a. ako je registrovan kod nadležnog organa, u skladu sa zakonom;

b. ako se finansira pretežno iz članarina i drugih vlastitih izvora;

c. ako ima potreban procenat učlanjenosti zaposlenih, u skladu sa ovim zakonom.

Reprezentativnost sindikata kod poslodavca

Član 123

Reprezentativnim sindikatom kod poslodavca smatra se sindikat u koji je učlanjeno najmanje 20% zaposlenih od ukupnog broja zaposlenih kod poslodavca.

Reprezentativnost sindikata za područje djelatnosti

Član 124

Reprezentativnim sindikatom za jedno ili više područja djelatnosti smatra se sindikat koji, pored uvjeta iz člana 122. ovog zakona ispunjava i uvjet da ima najmanje 30% članova od ukupnog broja zaposlenih u području djelatnosti (grani) na teritoriji Federacije, odnosno području kantona.

Reprezentativnost sindikata za teritoriju Federacije

Član 125

Reprezentativnim sindikatom za teritoriju Federacije smatra se onaj sindikat koji, pored uvjeta iz člana 122.ovog zakona, ima najmanje 30% članova, u odnosu na ukupan broj zaposlenih u Federaciji, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku.

Uvjeti za reprezentativnost sindikata kantona

Član 126

Ukoliko je sindikat kantona organizacioni dio sindikata iz čl. 124. i 125. ovog zakona smatra se da ispunjava uvjete iz člana 122. tač. a. i b.

Reprezentativni sindikat

Član 127

Ako sindikat iz čl. 123., 124. i 125. ovog zakona ne ispunjava uvjet u pogledu procenta broja članova u odnosu na ukupan broj zaposlenih, reprezentativnim sindikatom smatra se sindikat sa najvećim brojem učlanjenih od ukupnog broja zaposlenih.

Uvjeti za reprezentativnost udruženja poslodavaca

Član 128

(1) Udruženje poslodavaca smatra se reprezentativnim:

a. ako je upisano u registar u skladu sa zakonom;

b. ako ima potreban broj članova;

c. ako se finansira pretežno iz članarina i drugih vlastitih izvora.

(2) Reprezentativnim udruženjem poslodavaca u smislu stava 1. ovog člana smatra se udruženje poslodavaca čiji članovi zapošljavaju najmanje 20% od ukupnog broja zaposlenih u privredi na teritoriju Federacije, odnosno području kantona.

(3) Ako ni jedno udruženje poslodavaca ne ispunjava uvjet iz stava 2. ovog člana, reprezentativnim udruženjem poslodavaca smatra se udruženje čiji članovi zapošljavaju najveći broj zaposlenih u privredi na teritoriji Federacije, odnosno području kantona.

(4) Ukoliko je udruženje poslodavaca kantona organizacioni dio Udruženja poslodavaca Federacije, smatra se da ispunjava uvjete iz stava 1.ovog člana.

Postupak utvrđivanja reprezentativnosti sindikata kod poslodavca

Član 129

(1) Reprezentativnost sindikata kod poslodavca utvrđuje poslodavac na zahtjev sindikata koji djeluje kod poslodavca u prisustvu predstavnika zainteresiranih sindikata, u skladu sa ovim zakonom.

(2) Uz zahtjev se podnose dokazi o ispunjavanju uvjeta reprezentativnosti utvrđenih u članu 122. ovog zakona i izjava lica ovlaštenog za zastupanje i predstavljanje sindikata.

(3) Ukoliko je sindikat kod poslodavca dio sindikata registrovanog kod nadležnog organa u skladu sa zakonom, uz zahtjev za utvrđivanje reprezentativnosti podnosi rješenje o upisu tog sindikata u registar udruženja i potvrdu tog sindikata da je njegov sastavni dio.

(4) O zahtjevu iz stava 1. ovog člana poslodavac odlučuje rješenjem na osnovu podnesenih dokaza o ispunjavanju uvjeta reprezentativnosti, u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.

(5) Ako poslodavac u roku iz stava 4. ovog člana ne utvrdi reprezentativnost sindikata ili ukoliko sindikat smatra da mu reprezentativnost nije utvrđena u skladu sa ovim zakonom, o reprezentativnosti sindikata kod poslodavca može, na zahtjev sindikata, da odlučuje federalno odnosno kantonalno ministarstvo nadležno za rad.

Postupak utvrđivanja reprezentativnosti sindikata i udruženja poslodavaca na teritoriji Federacije odnosno području kantona

Član 130

(1) Reprezentativnost sindikata odnosno udruženja poslodavaca na teritoriji Federacije, odnosno području kantona, na zahtjev zainteresiranih strana utvrđuje federalno, odnosno kantonalno ministarstvo nadležno za rad.

(2) Broj zaposlenih utvrđuje se na osnovu podataka nadležnih institucija, koje nadležno ministarstvo pribavlja službenim putem.

(3) Poslodavac je dužan da na zahtjev sindikata izda potvrdu o broju zaposlenih.

(4) Federalno, odnosno kantonalno ministarstvo nadležno za rad, u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva iz stava 1. ovog člana, donosi rješenje o utvrđivanju reprezentativnosti sindikata, odnosno udruženja poslodavaca ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni ovim zakonom.

(5) Protiv rješenja iz stava 4. ovog člana može se pokrenuti upravni spor.

Ovlaštenja reprezentativnog sindikata i udruženja poslodavaca

Član 131

(1) Sindikat odnosno udruženje poslodavaca kome je utvrđena reprezentativnost u skladu sa ovim zakonom ima pravo:

a. zastupati svoje članove pred poslodavcem, organima vlasti, udruženjima poslodavaca, drugim institucijama odnosno pravnim licima;

b. kolektivno pregovarati i zaključivati kolektivne ugovore;

c. učestvovati u bipartitnim i tripartitnim tijelima sastavljenim od predstavnika organa vlasti, udruženja poslodavaca i sindikata i

d. na druga prava u skladu sa zakonom.

(2) Pravo zastupanja svojih članova pred poslodavcem imaju svi sindikati u skladu sa pravilima o organiziranju i djelovanju sindikata.

Preispitivanje utvrđene reprezentativnosti

Član 132

Sindikat i poslodavci, odnosno njihova udruženja mogu podnijeti zahtjev za preispitivanje utvrđene reprezentativnosti, ukoliko smatraju da su promijenjene činjenice na osnovu kojih je utvrđena reprezentativnost po isteku roka od jedne godine od dostave rješenja o utvrđivanju reprezentativnosti.

Postupak preispitivanja reprezentativnosti sindikata kod poslodavca

Član 133

(1) Zahtjev za preispitivanje reprezentativnosti sindikata osnovanog kod poslodavca, podnosi se poslodavcu kod kojeg je osnovan sindikat.

(2) U zahtjevu se navodi naziv sindikata, broj akta o registraciji, razlozi zbog kojih se zahtijeva preispitivanje reprezentativnosti i dokazi koji na to ukazuju.

(3) Poslodavac je dužan da u roku od osam dana od dana prijema zahtjeva isti dostavi sindikatu čija reprezentativnost se preispituje.

(4) Sindikat je dužan da u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva iz stava 3. ovog člana dostavi poslodavcu dokaze o ispunjavanju uvjeta reprezentativnosti.

(5) Na odluku poslodavca o utvrđenoj reprezentativnosti može se uputiti žalba federalnom odnosno kantonalnom ministarstvu nadležnom za rad u roku od 15 dana od dana prijema odluke.

Postupak preispitivanja reprezentativnosti sindikata i udruženja poslodavaca za teritoriju Federacije odnosno kantona

Član 134

(1) Zahtjev za preispitivanje reprezentativnosti sindikata odnosno udruženja poslodavaca za teritoriju Federacije odnosno područje kantona, podnosi se federalnom odnosno kantonalnom ministarstvu nadležnom za rad i sadrži broj akta o registraciji, razloge zbog kojih se zahtjeva preispitivanje reprezentativnosti i dokaze koji na to ukazuju.

(2) Nadležno ministarstvo iz stava 1. ovog člana je dužno u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva isti dostaviti sindikatu odnosno udruženju poslodavaca čija se reprezentativnost preispituje, radi dokazivanja postojeće reprezentativnosti, u skladu sa ovim zakonom.

(3) Sindikat odnosno udruženje poslodavaca dužni su da u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva iz stava 2. ovog člana dostave dokaze o ispunjavanju uvjeta reprezentativnosti.

Primjena Zakona o upravnom postupku

Član 135

Na postupak u vezi sa utvrđivanjem reprezentativnosti sindikata odnosno udruženja poslodavaca koji nije uređen ovim zakonom shodno se primjenjuje Zakon o upravnom postupku.

Objavljivanje rješenja o reprezentativnosti odnosno gubitku reprezentativnosti

Član 136

Rješenje o reprezentativnosti i o gubitku reprezentativnosti sindikata i udruženja poslodavaca za teritoriju Federacije, objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

XVI. KOLEKTIVNI UGOVORI

Vrste kolektivnih ugovora

Član 137

(1) Kolektivni ugovor može se zaključiti kao opći, granski i pojedinačni (kod poslodavca).

(2) Opći kolektivni ugovor zaključuje se za teritoriju Federacije, a granski kolektivni ugovori za teritoriju Federacije ili područje jednog ili više kantona.

Strane u kolektivnom pregovaranju

Član 138

(1) Opći kolektivni ugovor zaključuju Vlada Federacije, reprezentativno udruženje poslodavaca i reprezentativni sindikat osnovani na teritoriji Federacije.

(2) Granski kolektivni ugovor zaključuju reprezentativno udruženje poslodavaca i reprezentativni sindikat jednog ili više područja djelatnosti osnovani na teritoriji Federacije odnosno području jednog ili više kantona.

(3) Granske kolektivne ugovore za zaposlene u organima državne službe, sudske vlasti, javnih ustanova i drugih budžetskih korisnika zaključuju nadležna ministarstva, odnosno Vlada Federacije i nadležna ministarstva i vlade kantona s jedne strane i reprezentativni sindikati državnih službenika i namještenika, javnih ustanova i drugih budžetskih korisnika s druge strane.

(4) Pojedinačni kolektivni ugovor zaključuje reprezentativni sindikat kod poslodavca i poslodavac; a gdje se kao vlasnik pojavljuje Federacija, kanton, grad ili općina, potrebno je prethodno pribaviti njihovu saglasnost.

(5) U postupku pregovaranja radi zaključivanja kolektivnih ugovora iz st. 1., 2. i 3. ovog člana, reprezentativni sindikat dužan je da sarađuje sa drugim sindikatima sa manjim brojem članova, radi izražavanja interesa i zaposlenih koji su učlanjeni u taj sindikat.

Član 138a

(1) Granski kolektivni ugovor za područja djelatnosti koja se finansiraju iz budžeta ili vanbudžetskih fondova, zaključuju Vlada Federacije, odnosno nadležna ministarstva i vlade kantona, odnosno nadležna ministarstva s jedne strane i reprezentativni sindikati tih područja djelatnosti s druge strane.

(2) Granske kolektivne ugovore za javna preduzeća i javne ustanove čiji je osnivač Federacija, kanton, grad ili općina, zaključuju reprezentativni sindikati i osnivači.

(3) Granske kolektivne ugovore za privredna društva u kojima Federacija, kanton, grad ili općina učestvuje sa više od 50% ukupnog kapitala, pored reprezentativnog sindikata, zaključuju predstavnici nosioca državnog kapitala uz učešće reprezentativnog udruženja poslodavaca, osim ako nije drugačije uređeno sporazumom Vlade Federacije, odnosno vlade kantona, gradonačelnika ili načelnika općine sa reprezentativnim udruženjem poslodavaca.

(4) U postupku pregovaranja radi zaključivanja kolektivnih ugovora iz st. (1), (2) i (3) ovog člana, reprezentativni sindikat dužan je da sarađuje sa drugim sindikatima sa manjim brojem članova, radi izražavanja interesa zaposlenih koji su učlanjeni u taj sindikat.

Postupak kolektivnog pregovaranja

Član 139

(1) Sve strane u kolektivnom pregovaranju vodit će pregovore u dobroj vjeri i preduzet će razumne napore da se zaključi kolektivni ugovor.

(2) Postupak kolektivnog pregovaranja i zaključivanja kolektivnih ugovora pokreće se na osnovu pisane inicijative jedne od ugovornih strana.

(3) Ako se u toku pregovora u roku od 45 dana ne postigne saglasnost za zaključivanje kolektivnog ugovora, učesnici mogu da obrazuju arbitražu za rješavanje spornih pitanja.

Forma i trajanje kolektivnih ugovora

Član 140

(1) Kolektivni ugovor zaključuje se u pisanoj formi.

(2) Kolektivni ugovor može se zaključiti na određeno vrijeme, koje ne može biti duže od tri godine.

(3) Kolektivni ugovor prestaje da važi istekom roka iz stava 2. ovog član, a primjenjivaće se najduže 90 dana nakon isteka roka na koji je zaključen.

(4) Kolektivni ugovor iz stava 2. ovog člana može se produžiti sporazumom strana koje su ga zaključile najkasnije 30 dana prije isteka važenja tog ugovora.

Sadržaj kolektivnog ugovora

Član 141

(1) Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obaveze strana koje su ga zaključile, te prava i obaveze iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom, u skladu sa zakonom i drugim propisima.

(2) Kolektivnim ugovorom uređuju se i pravila o postupku kolektivnog pregovaranja, postupak otkazivanja kolektivnog ugovora i razlozi i rokovi za njegovo otkazivanje, sastav i način postupanja tijela ovlaštenih za mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova.

Obaveznost kolektivnog ugovora

Član 142

Kolektivni ugovor je obavezan za strane koje su ga zaključile, kao i za strane koje su mu naknadno pristupile.

Proširenje primjene kolektivnog ugovora

Član 143

(1) Ako postoji interes Federacije, Federalni ministar može proširiti primjenu općeg i granskog kolektivnog ugovora i na druge poslodavce koji nisu članovi udruženja poslodavaca – strane kolektivnog ugovora, za koje se ocijeni da postoji opravdani interes radi ostvarivanja ekonomske i socijalne politike u Federaciji u cilju obezbjeđenja jednakih uvjeta rada.

(2) Prije donošenja odluke o proširenju važnosti kolektivnog ugovora, Federalni ministar je obavezan zatražiti mišljenje Ekonomsko-socijalnog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine.

(3) Odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora može se opozvati na način utvrđen za njezino donošenje.

(4) Odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Izmjene i dopune kolektivnih ugovora

Član 144

Na izmjene i dopune kolektivnih ugovora primjenjuju se odredbe ovog zakona koje važe i za njihovo donošenje.

Dostavljanje kolektivnih ugovora

Član 145

(1) Zaključeni kolektivni ugovor, te njegove izmjene i dopune, za teritoriju Federacije ili područje dva ili više kantona dostavljaju se federalnom ministarstvu nadležnom za rad, a svi ostali kolektivni ugovori dostavljaju se nadležnom organu kantona.

(2) Postupak dostave kolektivnih ugovora iz stava 1. ovog člana pravilnikom će propisati Federalni ministar, odnosno nadležni kantonalni ministar.

Objavljivanje kolektivnih ugovora

Član 146

Kolektivni ugovor, zaključen za teritoriju Federacije ili područje više kantona, objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”, a za područje jednog kantona u službenom glasilu kantona.

Otkazivanje kolektivnih ugovora

Član 147

(1) Kolektivni ugovor može se otkazati iz razloga, po postupku i u rokovima utvrđenim tim kolektivnim ugovorom.

(2) Otkaz kolektivnog ugovora obavezno se dostavlja svim ugovornim stranama.

Primjena kolektivnog ugovora u slučaju promjene poslodavca odnosno djelatnosti

Član 148

(1) U slučaju promjene poslodavca iz člana 117. ovog zakona, na radnike se, do zaključivanja novog kolektivnog ugovora, nastavlja primjenjivati kolektivni ugovor koji se na njih primjenjivao u vrijeme promjene poslodavca.

(2) U slučaju promjene djelatnosti poslodavca, na radnike se primjenjuje kolektivni ugovor novog područja djelatnosti i to od dana promjene djelatnosti.

Zaštita prava iz kolektivnog ugovora

Član 149

Strane kolektivnog ugovora kao i radnici koji ostvaruju prava iz tog kolektivnog ugovora mogu pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu prava iz kolektivnog ugovora.

XVII. MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA

Mirenje

Član 150

(1) U slučaju spora o zaključivanju, primjeni, izmjeni ili dopuni odnosno otkazivanju kolektivnog ugovora ili drugog sličnog spora vezanog za kolektivni ugovor (kolektivni radni spor), ako strane nisu dogovorile način mirnog rješavanja spora, provodi se postupak mirenja, u skladu sa zakonom.

(2) Mirenje iz stava 1. ovog člana provodi mirovno vijeće.

Mirovno vijeće

Član 151

(1) Mirovno vijeće može biti formirano za teritoriju Federacije, odnosno za područje kantona.

(2) Mirovno vijeće za teritoriju Federacije sastoji se od tri člana, i to: predstavnika poslodavca, sindikata i predstavnika kojeg izaberu strane u sporu sa liste koju utvrđuje Federalni ministar.

(3) Lista iz stava 2. ovog člana utvrđuje se za period od četiri godine.

(4) Mirovno vijeće iz stava 2. ovog člana donosi pravila o postupku pred tim vijećem.

(5) Administrativne poslove za mirovno vijeće formirano za teritoriju Federacije, vrši federalno ministarstvo nadležno za rad.

(6) Troškove za člana mirovnog vijeća sa liste koju utvrđuje Federalni ministar, snosi federalno ministarstvo nadležno za rad.

Mirovno vijeće za područje kantona

Član 152

Formiranje mirovnog vijeća za područje kantona, njegov sastav, način rada i druga pitanja koja se odnose na rad tog mirovnog vijeća, uređuju se propisom kantona.

Dejstvo prijedloga mirovnog vijeća

Član 153

(1) Strane u sporu mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog mirovnog vijeća, a ako ga prihvate, prijedlog ima pravnu snagu i dejstvo kolektivnog ugovora.

(2) O ishodu i rezultatima mirenja strane u sporu obavještavaju u roku od tri dana od dana završetka mirenja federalno ministarstvo, odnosno nadležni organ kantona u skladu sa propisom kantona.

Arbitraža

Član 154

(1) Strane u sporu mogu rješavanje kolektivnog radnog spora sporazumno povjeriti arbitraži.

(2) Imenovanje arbitara i arbitražnog vijeća i druga pitanja u vezi sa arbitražnim postupkom uređuju se kolektivnim ugovorom ili sporazumom strana.

Arbitražna odluka

Član 155

(1) Arbitraža temelji svoju odluku na zakonu, drugom propisu, kolektivnom ugovoru i na pravičnosti.

(2) Arbitražna odluka mora biti obrazložena, osim ako strane u sporu ne odluče drugačije.

(3) Protiv arbitražne odluke žalba nije dopuštena.

(4) Arbitražna odluka ima pravnu snagu i dejstvo kolektivnog ugovora.

XVIII. ŠTRAJK

Organiziranje štrajka

Član 156

(1) Sindikat ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i interesa svojih članova.

(2) Štrajk se može organizirati samo u skladu sa Zakonom o štrajku, pravilima sindikata o štrajku i kolektivnim ugovorom.

(3) Štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog ovim zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele.

Zaštita radnika učesnika u štrajku

Član 157

(1) Radnik ne može biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika zbog organiziranja ili sudjelovanja u štrajku, u smislu člana 156. stav 2. ovog zakona.

(2) Radnik ne može biti ni na koji način prisiljavan da sudjeluje u štrajku.

(3) Ako se radnik ponaša suprotno članu 156. stav 2. ovog zakona ili ako za vrijeme štrajka namjerno nanese štetu poslodavcu, može mu se dati otkaz, u skladu sa zakonom.

XIX. EKONOMSKO-SOCIJALNO VIJEĆE

Osnivanje Ekonomsko-socijalnog vijeća Federacije BiH

Član 158

(1) U cilju promicanja i usklađivanja ekonomske i socijalne politike, odnosno interesa radnika i poslodavaca, te podsticanja zaključivanja i primjene kolektivnih ugovora i njihovog usklađivanja sa mjerama ekonomske i socijalne politike, može se osnovati ekonomsko-socijalno vijeće.

(2) Ekonomsko-socijalno vijeće može se osnovati za teritoriju Federacije, odnosno za područje kantona.

(3) Ekonomsko-socijalno vijeće temelji se na trostranoj saradnji Vlade Federacije, odnosno vlade kantona, sindikata i udruženja poslodavaca.

(4) Ekonomsko-socijalno vijeće iz stava 2. ovog člana osniva se sporazumom socijalnih partnera, a posebnim zakonom uređuje se sastav, nadležnost, ovlaštenja i druga pitanja od značaja za rad ovog vijeća.

XX. NADZOR NAD PRIMJENOM PROPISA O RADU

Dužnosti inspekcije rada

Član 159

(1) Nadzor nad primjenom ovog zakona i na osnovu njega donesenih propisa, obavlja federalni, odnosno kantonalni inspektor rada.

(2) Pored poslova inspekcijskog nadzora iz stava 1. ovog člana inspektor rada je dužan da:

a. daje upute poslodavcima i radnicima o najefikasnijem načinu primjene zakonskih propisa;

b. obavještava nadležne organe uprave o nedostacima koji nisu posebno definirani postojećim zakonskim propisima;

c. ostvaruje saradnju sa drugim organima uprave, poslodavcima i udruženjima poslodavaca i radnika.

Nadležnosti federalnog inspektora rada

Član 160

(1) Federalni inspektor rada obavlja neposredni inspekcijski nadzor u privrednim društvima, preduzećima i ustanovama od interesa za Federaciju.

Nadležnost kantonalnog inspektora rada

Član 161

(1) Kantonalni inspektor rada obavlja poslove neposrednog inspekcijskog nadzora iz člana 159. ovog zakona kod poslodavca, osim poslova nadzora za koje je ovim ili drugim zakonom utvrđeno da ih obavljaju federalni inspektori rada.

(2) Direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove može, uz saglasnost kantonalnog rukovodioca inspekcije, u slučaju potrebe, prenijeti ovlaštenje kantonalnom inspektoru rada da obavlja poslove inspekcijskog nadzora iz nadležnosti federalne inspekcije rada na teritoriji Federacije.

Provođenje inspekcijskog nadzora

Član 162

(1) U provođenju nadzora inspektor rada ima ovlaštenja utvrđena zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona.

(2) Radnik, sindikat, poslodavac i vijeće zaposlenika mogu podnijeti zahtjev inspektoru rada za provođenje inspekcijskog nadzora.

XXI. POSEBNE ODREDBE

Čl. 163-165*

(prestali da važe)

Privremeni i povremeni poslovi

Član 166

(1) Za obavljanje privremenih i povremenih poslova može se zaključiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova, pod uvjetima:

a. da su privremeni i povremeni poslovi utvrđeni u kolektivnom ugovoru ili u pravilniku o radu,

b. da privremeni i povremeni poslovi ne predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom i da ne traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine.

(2) Licu koje obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u toku rada pod istim uvjetima kao i za radnike u radnom odnosu i druga prava, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Forma i sadržaj ugovora o privremenim i povremenim poslovima

Član 167

(1) Za obavljanje poslova iz člana 166. ovog zakona zaključuje se ugovor u pisanoj formi.

(2) Ugovor iz stava 1. ovog člana sadrži: vrstu, način, rok izvršenja poslova i iznos naknade za izvršeni posao.

Prava radnika izabranih i imenovanih na javne dužnosti ili profesionalne funkcije

Član 168

(1) Radniku izabranom, odnosno imenovanom na neku od javnih dužnosti, u organe Bosne i Hercegovine, Federacije, organe kantona, grada i općine i radniku izabranom na profesionalnu funkciju u sindikatu, prava i obaveze iz radnog odnosa, na njegov zahtjev, miruju, a najduže na period koliko traje obavljanje te funkcije, od dana izbora odnosno imenovanja.

(2) Radnik koji nakon završenog mandata iz stava (1) ovog člana, želi da se vrati kod istog poslodavca, dužan ga je o tome obavijestiti u roku od 30 dana od dana prestanka mandata, a poslodavac je dužan primiti radnika na rad u roku od 30 dana od dana obavijesti radnika.

(3) Radnika, koji je obavijestio poslodavca u smislu stava (2) ovog člana, poslodavac je dužan rasporediti na poslove na kojima je radio prije stupanja na dužnost ili na druge odgovarajuće poslove, osim ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga u smislu člana 96. ovog zakona.

(4) Ako poslodavac ne može vratiti radnika na rad, zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova u smislu stava (3) ovog člana, dužan mu je isplatiti otpremninu utvrđenu u članu 111. ovog zakona, s tim da se prosječna plaća dovede na nivo plaće koju bi radnik ostvario da je radio.

(5) Ako radniku prestane radni odnos u smislu stava (3) ovog člana, poslodavac ne može u roku od jedne godine dana, zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili stepen stručne spreme.

Prava radnika – kandidata za neku od javnih dužnosti

Član 169

(1) Radnik koji je kandidat za neku od javnih dužnosti u organe Bosne i Hercegovine, Federacije, kantona, grada i općine ima za vrijeme predizborne kampanje pravo na neplaćeno odsustvo u trajanju do dvadeset radnih dana.

(2) O korištenju odsustva iz stava 1. ovog člana, radnik mora obavijestiti poslodavca najmanje tri dana ranije.

(3) Na zahtjev radnika, umjesto odsustva iz stava 1. ovog člana, radnik može pod istim uvjetima koristiti godišnji odmor, u trajanju na koje ima pravo do prvog dana glasanja.

(4) Ako je za sticanje ili ostvarivanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa sa istim poslodavcem, neplaćeno odsustvo iz stava 1. ovog člana izjednačava se sa vremenom provedenim na radu.

XXII. KAZNENE ODREDBE

Član 170

(1) Pojedinačnom novčanom kaznom od 500,00 KM do 2.000,00 KM kaznit će se za prekršaj poslodavac – pravno lice, za svakog radnika sa kojim ne zaključi ugovor o radu i ne izvrši prijavu na obavezno osiguranje, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000, 00 KM (član 4.).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se poslodavac – fizičko lice novčanom kaznom od 200,00 KM do 1.000,00 KM, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom od 1.500,00 KM do 3.000,00 KM.

(3) Za prekršaj iz stava 1.ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice novčanom kaznom od 500,00 KM do 2.000,00 KM a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom od 3.000,00 KM do 5.000,00 KM.

(4) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i lice koje je zatečeno na radu bez zaključenog ugovora o radu, novčanom kaznom od 100,00 KM do 300,00 KM.

Član 171

(1) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj poslodavac – pravno lice, ako:

1. onemogući organiziranje sindikata ili radnika stavi u nepovoljniji položaj zbog članstva ili nečlanstva u sindikatu (član 14. stav 1. i član 15. stav 2.),

2. ne omogući pristup kod poslodavca sindikalnim predstavnicima, odnosno ne osigura uvjete za djelovanje sindikata, u skladu sa kolektivnim ugovorom (član 18.),

3. zaključi ugovor o radu, odnosno zaposli na bilo koju vrstu poslova maloljetnika suprotno članu 20. ovog zakona,

4. ne zaključi ugovor o radu u pisanoj formi odnosno ako zaključi ugovor o radu koji ne sadrži podatke propisane ovim zakonom (član 24. i član 26. stav 2.),

5. uputi radnika na rad u inozemstvo suprotno članu 25.,

6. zaključi ugovor koji je opasan ili štetan po zdravlje radnika ili drugih lica ili koji ugrožavaju radnu okolinu (član 26. stav 3.),

7. regulira radnopravni status direktora pravnog lica suprotno članu 27. ovog zakona,

8. ne dostavi radniku fotokopiju prijave na obavezno osiguranje u skladu sa članom 28. ovog zakona,

9. od radnika traži podatke koji nisu u neposrednoj vezi sa radnim odnosom (član 29.),

10. prikuplja, obrađuje, koristi ili dostavlja trećim licima lične podatke o radniku (član 30.),

11. zaključi ugovor o radu s pripravnikom ili utvrdi pripravniku plaću, suprotno članu 32. ovog zakona,

12. ugovor o stručnom osposobljavanju ne zaključi u pisanoj formi ili ne dostavi u određenom roku kopiju ugovora nadležnoj službi za zapošljavanje (član 34.),

13. zaključi ugovor o radu u kojem je puno ili nepuno radno vrijeme ugovoreno suprotno članu 36. ovog zakona,

14. od radnika zahtijeva da na poslovima, na kojima se uz primjenu mjera sigurnosti i zdravlja na radu nije moguće zaštititi od štetnih uticaja, radi duže od skraćenog radnog vremena (član 37.),

15. od radnika zahtijeva da radi duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad) suprotno članu 38. st. 1. i 3. ovog zakona,

16. ne obavijesti nadležanu inspekciju rada o prekovremenom radu o kojem ga je dužan obavijestiti (član 38. stav 2.),

17. naredi prekovremeni rad maloljetnom radniku (član 38. stav 3.),

18. trudnici, majci odnosno usvojiocu djeteta do tri godine života kao i samohranom roditelju, samohranom usvojiocu i licu kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta, bez njihovog pisanog pristanka, naredi prekovremeni rad (član 38. stav 4.),

19. ne postupi po zabrani inspektora rada kojim se zabranjuje prekovremeni rad (član 38. stav 5.),

20. izvrši preraspodjelu radnog vremena suprotno članu 39. st. 1., 2. i 3. ovog zakona,

21. maloljetnom radniku, trudnici, majci odnosno usvojiocu djeteta do tri godine života, kao i samohranom roditelju, samohranom usvojiocu i licu kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta, bez njihovog pisanog pristanka, naredi rad u preraspodjeli radnog vremena (član 39. stav 5.),

22. ne osigura izmjenu smjena tokom rada u smjenama koje uključuju noćni rad (član 40. stav 2.),

23. noćnim radnicima ne osigura periodične ljekarske preglede najmanje jednom u dvije godine (član 41. stav 3),

24. trudnici počev od šestog mjeseca trudnoće, majci i usvojitelju kao i licu kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj i to do navršene dvije godine života djeteta, naredi noćni rad (član 41. stav 5.),

25. maloljetnom radniku naredi da radi noću suprotno članu 42. ovog zakona,

26. ne vodi evidencije o radnicima koji su kod njega zaposleni ili evidencije vodi suprotno propisanom načinu i sadržaju ili inspektoru rada na njegov zahtjev ne predoči podatke iz evidencije (član 43.),

27. radniku ne omogući korištenje odmora u toku radnog dana (član 44.),

28. radniku ne omogući korištenje dnevnog i sedmičnog odmora (čl. 45. i 46.),

29. uskrati radniku pravo na korištenje odmora u toku radnog dana, dnevnog i sedmičnog odmora (član 46. stav 3),

30. radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora u najkraćem trajanju određenom ovim zakonom (član 47. i član 48. stav 2.),

31. radniku uskrati pravo na godišnji odmor, odnosno isplati naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora osim u slučaju iz člana 52. stav. 4. ovog zakona (član 51.),

32. uskrati pravo radniku na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odnosno naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora (član 52. st. 3. i 4.),

33. radniku ne omogući korištenje plaćenog odsustva (član 53.),

34. ne omogući radniku da se prilikom stupanja na rad upozna sa propisima u vezi sa radnim odnosima i propisima u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu ili radnika ne upozna sa organizacijom rada (član 55. stav 1.),

35. uskrati pravo radniku na naknadu plaće u slučaju iz člana 55 stava 4. ovog zakona,

36. rasporedi maloljetnika da radi na poslovima suprotno članu 57. stav 1. ovog zakona,

37. ne osigura ljekarski pregleda maloljetnika najmanje jedanput u dvije godine (član 58.),

38. zaposli ženu na poslovima pod zemljom (u rudnicima) suprotno članu 59. ovog zakona,

39. odbije zaposliti ženu zbog trudnoće ili za vrijeme trudnoće, korištenja porođajnog odsustva te za vrijeme korištenja prava iz čl. 63., 64. i 65. otkaže ženi ili radniku koji se koristi nekim od spomenutih prava ugovor o radu (član 60. stav 1.),

40. zatraži bilo kakve podatke o trudnoći osim ako radnica zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica (član 60. stav 3.),

41. za vrijeme trudnoće odnosno dojenja djeteta rasporedi ženu na druge poslove ili drugo mjesto rada suprotno zakonu, odnosno uskrati joj odsustvo sa rada uz naknadu plaće (član 61.),

42. ne omogući ženi, radniku – ocu djeteta ili usvojiocu odnosno licu kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, da koristi porođajno odsustvo (član 62.),

43. ženi, ocu djeteta ili usvojiocu odnosno licu kojem je dijete na osnovu rješenja nadležnog organa povjereno na čuvanje i odgoj, ne omogući da radi polovinu punog radnog vremena (čl. 63. i 64.),

44. onemogući ženi da odsustvuje sa posla radi dojenja djeteta (član 65.),

45. jednom od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju (teže hendikepiranog djeteta) ili usvojiocu odnosno licu kojem je dijete povjereno na čuvanje i odgoj, onemogući da koristi prava iz člana 69. ovog zakona,

46. otkaže ugovor o radu ili utvrdi prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme radniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog liječenja ili oporavka (član 71.),

47. ne vrati radnika na poslove na kojima je prije radio ili druge odgovarajuće poslove (član 72. stav 2.),

48. ne ponudi radniku druge poslove u skladu sa članom 73. ovog zakona,

49. otkaže ugovor o radu radniku kod kojeg postoji promijenjena radna sposobnost suprotno članu 74. ovog zakona,

50. uskrati radniku uvećanu otpremninu iz člana 74. stav 3.,

51. uskrati radniku pravo na povećanu plaću u slučajevima iz člana 76. ovog zakona,

52. isplati plaću manju od utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (član 78. stav 4.),

53. iz neopravdanih razloga ne isplati plaću u roku utvrđenom u članu 79. stav (1) ovog zakona, sa svim pripadajućim doprinosima,

54. ne uruči radniku obračun plaće koju je bio dužan isplatiti (član 80. stav 1.),

55. ne isplati radniku naknadu plaće za vrijeme odsustvovanja sa rada u slučajevima i pod uvjetima iz člana 81. ovog zakona,

56. svoje potraživanje prema radniku naplati suprotno članu 82. ovog zakona,

57. radniku ne naknadi štetu u skladu sa članom 93. ovog zakona,

58. zaključi ugovor o radu sa drugim radnikom suprotno članu 96. stav 3. ovog zakona,

59. ne omogući radniku da se izjasni o elementima odgovornosti koja mu se stavlja na teret (član 101.),

60. ne uruči otkaz radniku u pisanoj formi i ne obrazloži ga (član 104.),

61. ne ispuni obaveze prema radniku iz člana 106. stav 1. ovog zakona,

62. u hitnim slučajevima rasporedi radnika na drugo radno mjesto u trajanju dužem od 60 dana u toku jedne kalendarske godine (član 108. stav 1.),

63. obračuna radniku plaću i druge naknade suprotno članu 108. stav 2. ovog zakona,

64. ne konsultira se sa vijećem zaposlenika i sindikatom u skladu sa članom 109. ovog zakona,

65. postupi suprotno odredbama člana 110. ovog zakona,

66. uskrati radniku otpremninu u skladu sa članom 111. ovog zakona,

67. ne donese i objavi pravilnik o radu u skladu sa članom 118. ovog zakona,

68. stavi u nepovoljniji položaj radnika zbog organiziranja ili sudjelovanja u štrajku (član 157. stav 1.),

69. odbije radniku vratiti radnu knjižicu (član 164. stav 2. i član 176. stav 2.),

70. postupi suprotno odredbama čl. 166. i 167. ovog zakona,

71. u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona ne uskladi pravilnik o radu (član 177.),

72. u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, ne ponudi radniku zaključivanje ugovora o radu usklađenog sa ovim zakonom (član 178.).

(2) Ako je prekršaj iz stava 1. ovog člana učinjen prema maloljetnom radniku najniži i najviši iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.

(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se poslodavac – fizičko lice novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.

(4) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice, novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.

Član 172

(brisano)

XXIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 173

Postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika, započeti prije stupanja na snagu ovog zakona, završit će se prema odredbama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03).

Član 174

(1) Federalna odnosno kantonalna komisija za implementaciju člana 143. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br: 43/99, 32/00 i 29/03) nastaviće sa radom do okončanja započetih postupaka za ostvarivanje prava po ovom članu.

(2) Pravosnažna rješenja federalne odnosno kantonalne komisije iz stava 1. ovog člana imaju snagu izvršnog naslova.

Član 175

(1) Odredbe čl. 150. – 155. ovog zakona prestaće da važe donošenjem posebnog propisa o mirnom rješavanju radnih sporova.

(2) Odredbe čl. 122. – 136. ovog zakona prestaće da važe donošenjem posebnog propisa o reprezentativnosti sindikata i udruženja poslodavaca.

Član 176

(1) Odredbe čl. 163. – 165. ovog zakona prestaju da važe 30.06.2016. godine.

(2) Poslodavac je dužan radniku vratiti radnu knjižicu, najkasnije u roku od dva mjeseca od prestanka važenja odredaba Zakona iz stava 1. ovog člana.

(3) Radne knjižice koje su prestale važiti u skladu sa stavom 1. ovog člana i dalje zadržavaju svojstvo javne isprave.

Član 177

Poslodavci su dužni uskladiti pravilnike o radu sa odredbama ovog zakona, u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

Član 178

(1) Poslodavci su dužni u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona ponuditi radniku zaključivanje ugovora o radu, ukoliko isti nije u skladu sa odredbama ovog zakona, a za poslodavce iz člana 177. ovog zakona rok za usklađivanje ugovora o radu je tri mjeseca od dana usklađivanja pravilnika o radu.

(2) Radnik, kojem poslodavac ne ponudi ugovor o radu iz stava 1. ovog člana, ostaje u radnom odnosu na neodređeno odnosno određeno vrijeme.

(3) Ugovor iz stava 1. ovog člana ne može biti nepovoljniji u pogledu uvjeta pod kojima je radni odnos zasnovan, odnosno pod kojima su bili uređeni radni odnosi radnika i poslodavca do dana zaključivanja ugovora iz stava 1. ovog člana, ako odredbama ovog zakona ta pitanja nisu drugačije uređena.

(4) Ako radnik ne prihvati ponudu poslodavca da zaključi ugovor o radu u skladu sa stavom 1. ovog člana, prestaje mu radni odnos u roku od 30 dana od dana dostave ugovora o radu na zaključivanje.

(5) Ako radnik prihvati ponudu poslodavca, a smatra da ugovor koji mu je ponudio poslodavac nije u skladu sa stavom 3. ovog člana, može pred nadležnim sudom da ospori valjanost ponude poslodavca u roku od 30 dana od dana prihvatanja ponude.

Član 179

Sindikati odnosno udruženja poslodavaca koji djeluju u skladu sa postojećim propisima dužni su zahtjev za utvrđivanje reprezentativnosti iz članova 129. i 130. podnijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 180

(1) Propisi, koji su predviđeni za provođenje ovog zakona, donijet će se u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Do donošenja propisa iz stava 1.ovog člana, primjenjivat će se propisi koji su se primjenjivali do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 181

Nadležni organi kantona donijet će odnosno uskladiti propise sa ovim zakonom, u roku od tri mjeseca od dana njegovog stupanja na snagu.

Član 182

(1) Važeći kolektivni ugovori moraju se uskladiti sa ovim zakonom u roku od 120 dana od dana njegovog stupanja na snagu.

(2) Ukoliko kolektivni ugovori ne budu usklađeni u roku iz stava 1. ovog člana, prestaje njihova primjena.

(3) Izuzetno, ako u roku iz stava 1. ovog člana kolektivni ugovori ne budu usklađeni, Vlada Federacije, nakon konsultacija sa Ekonomsko socijalnim vijećem Federacije, svojom odlukom može produžiti primjenu kolektivnog ugovora za još 90 dana.

Član 183

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03).

Član 184

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Zakon o porezu na dobit Federacije BiH

0
 

ZAKON O POREZU NA DOBIT FBiH

(“Sl. novine FBiH”, br. 15/2016 i 15/2020)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1

(1) Ovim zakonom definira se: obveznik poreza na dobit, metodologija utvrđivanja porezne osnovice, plaćanje i naplata poreza na dobit, otklanjanje dvostrukog oporezivanja, grupno oporezivanje, oporezivanje kod statusnih promjena, porezni poticaji, transferne cijene, kaznene odredbe za prekršaje koji se odnose na povrede odredbi ovog zakona kao i druga pitanja od značaja za utvrđivanje poreza na dobit koji se prema ovom zakonu plaća u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).

(2) Raspodjela i pripadnost prihoda od poreza na dobit utvrđuje se posebnim zakonom.

Član 2

(1) U smislu ovog zakona primjenjuje se značenje pojmova koji su definirani u drugim zakonima i propisima u Federaciji i Bosni i Hercegovini, ukoliko u ovom zakonu nije izričito navedeno drugačije značenje.

(2) U smislu ovog zakona primjenjuju se sljedeći pojmovi:

a) pojam “porezni obveznik znači svako lice koje podliježe plaćanju poreza na dobit prema ovom zakonu;

b) pojam lice znači svako fizičko ili pravno lice;

c) pojam pravno lice znači bilo koji oblik organizacione cjeline koji ima zakonska prava i obaveze, te se osniva da bi se ostvario određeni cilj i djeluje u skladu sa zakonskim propisima uz upisivanje u odgovarajući registar koji vodi nadležni organ;

d) pojam “povezano lice” znači bilo koje lice koje je povezano sa poreznim obveznikom na način predviđen ovim zakonom;

e) pojam “finansijske institucije obuhvaća banke, osiguravajuća društva, društva za reosiguranje, lizing društva, mikrokreditna društva, društva za upravljanje investicijskim fondovima, investicijske fondove, brokerska i dilerska društva;

f) pojam “nadzorni organ obuhvaća Agenciju za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, Agenciju za bankarstvo Republike Srpske, Agenciju za nadzor osiguravajućih društava Federacije Bosne i Hercegovine i Agenciju za osiguranje Republike Srpske;

g) pojam “računovodstveni propisi” obuhvaća zakonske i podzakonske akte iz oblasti računovodstva i revizije koji se primjenjuju na teritoriji Bosne i Hercegovine, te Međunarodne računovodstvene standarde – MRS i Međunarodne standarde finansijskog izvještavanja – MSFI;

h) pojam “finansijski izvještaj” obuhvaća bilans stanja, bilans uspjeha, izvještaj o promjeni kapitala, izvještaj o novčanim tokovima;

i) pojam “dobit znači iskazana ukupna dobit prije poreza na dobit.

II. OBVEZNICI POREZA NA DOBIT

1. Porezni obveznik

Član 3

(1) Obveznik poreza na dobit je privredno društvo i drugo pravno lice rezident Federacije koji privrednu djelatnost obavlja samostalno i trajno prodajom proizvoda i/ili pružanjem usluga na tržištu u Federaciji, Republici Srpskoj, Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) ili na inozemnom tržištu radi ostvarivanja dobiti.

(2) Obveznik poreza na dobit je i podružnica pravnog lica iz Republike Srpske i Brčko Distrikta, a koja je registrirana na teritoriji Federacije, za dobit koju ostvari poslovanjem u Federaciji.

(3) Obveznik poreza na dobit je i poslovna jedinica nerezidentnog pravnog lica koja posluje putem stalnog mjesta poslovanja na teritoriji Federacije i koja je rezident Federacije.

(4) Obveznik je i nerezident na osnovu ostvarenog prihoda od rezidenta Federacije.

2. Lica koja ne podliježu porezu na dobit

Član 4

(1) Lica koji ne podliježu porezu na dobit su:

a) Centralna banka Bosne i Hercegovine;

b) organi državne, federalne i kantonalne uprave i lokalne samouprave;

c) federalne, kantonalne i lokalne ustanove, zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruženja, dobrovoljna vatrogasna društva, turističke zajednice, sportska društva i savezi, fondacije, zaklade, ustanove, humanitarne organizacije, pravna lica kojima je posebnim propisima povjereno obavljanje upravnih poslova iz nadležnosti organa uprave i druga pravna lica registrirana za obavljanje neprofitne djelatnosti u Federaciji i koji ostvaruju prihode na osnovu: prihoda iz budžeta ili javnih fondova države, Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave; prihoda na osnovu sponzorstva ili donacija u novcu ili naturi, članarina, naknada kao i prihoda od prodaje ili prijenosa dobara, osim dobara koja se koriste ili su se koristila za obavljanje djelatnosti na tržišnom osnovu.

(2) Ako pravna lica iz stava (1) tačka c) ovog člana, koja su registrirana u skladu sa posebnim propisima, obavljaju neku tržišnu djelatnost te ostvaruju i druge prihode sa tržišta, izuzev prihoda navedenih u stavu (1) tačka c) ovog člana, obveznici su poreza na dobit za dobit koju ostvare obavljanjem takvih djelatnosti.

(3) Ako pravna lica iz stava (2) ovog člana ne podnose prijave kao obveznici poreza na dobit, Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) će po službenoj dužnosti ili na prijedlog poreznog obveznika ili drugih zainteresiranih lica rješenjem utvrditi da su ta pravna lica obveznici poreza na dobit za tu djelatnost ili za prihode koji nisu navedeni u stavu (1) tačka c) ovog člana.

3. Rezident i nerezident

Član 5

(1) Rezident Federacije, u svrhu ovog zakona, jeste pravno lice koje ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

1. sjedište pravnog lica je upisano u sudski registar poslovnih subjekata u Federaciji,

2. mjesto stvarne uprave i nadzor poslovanja pravnog lica se nalazi na teritoriji Federacije.

(2) Nerezidentom se smatra pravno lice čije je sjedište van granica Bosne i Hercegovine i/ili čije se mjesto stvarne uprave i nadzora poslovanja nalazi van granica Bosne i Hercegovine.

4. Poslovna jedinica nerezidenta

Član 6

(1) Poslovnom jedinicom nerezidenta smatra se stalno mjesto poslovanja putem kojeg nerezidentno pravno lice obavlja poslovanje u cijelosti ili djelimično.

(2) Pojam stalno mjesto poslovanja obuhvaća:

a) sjedište uprave,

b) podružnicu,

c) poslovnicu,

d) tvornicu,

e) radionicu i

f) rudnik, naftne ili plinske izvore, kamenolom ili bilo koje drugo mjesto iskorištavanja prirodnog bogatstva.

(3) Stalno mjesto poslovanja predstavlja i gradilište ili građevinski ili instalaterski projekt, ukoliko poslovanje traje duže od šest mjeseci.

(4) Pojam stalno mjesto poslovanja obuhvaća i pružanje usluga, uključujući i savjetodavne usluge od pravnog lica putem zaposlenih ili drugog lica koje je u tu svrhu angažiralo pravno lice, ukoliko se djelatnost odnosi na isti ili povezani projekt u Federaciji u periodu ili periodima koji ukupno traju duže od tri mjeseca u bilo kojem dvanaestomjesečnom periodu.

(5) Izuzetno od odredbi st. od (1) do (4) ovog člana, stalnim mjestom poslovanja ne smatra se:

a) korištenje objekata isključivo u svrhu skladištenja, izlaganja ili isporuke proizvoda ili roba koje pripadaju tom pravnom licu;

b) držanje zaliha proizvoda ili roba koje pripadaju tom pravnom licu isključivo u svrhu skladištenja, izlaganja ili isporuke;

c) držanje zaliha proizvoda ili roba koje pripadaju tom pravnom licu isključivo za potrebe prerade koje obavlja drugo pravno lice;

d) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu nabavke proizvoda ili roba ili prikupljanja informacija za sebe;

e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja drugih sličnih pripremnih ili pomoćnih djelatnosti za pravno lice;

f) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog kombinacije djelatnosti spomenutih u tačkama od a) do e) ovog stava, pod uvjetom da je cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, koja se javlja kao rezultat te kombinacije, pripremnog ili pomoćnog karaktera.

(6) Izuzetno od odredbi st. (1) i (2) ovog člana, kada pravna lica – osim posrednika sa samostalnim statusom na kojeg se primjenjuje stav (7) ovog člana – djeluje uime nekog pravnog lica, te ima ovlaštenje da u Federaciji zaključuje ugovore uime i za račun tog pravnog lica, smatra se da to pravno lice ima stalno mjesto poslovanja u Federaciji ukoliko aktivnosti tog pravnog lica nisu ograničene na djelatnosti navedene u stavu (5) ovog člana, koje, iako se obavljaju putem stalnog mjesta poslovanja, ne bi se smatralo stalnim mjestom poslovanja u skladu sa odredbama ovog stava.

(7) Ne smatra se da pravno lice ima stalno mjesto poslovanja kada obavlja poslovne djelatnosti samo putem posrednika, glavnog komisionara ili drugog zastupnika sa samostalnim statusom, pod uvjetom da taj zastupnik djeluje u okviru svoje redovne poslovne djelatnosti.

(8) Činjenica da rezidentno pravno lice kontroliše nerezidentno pravno lice ili je pod njegovom kontrolom, sama po sebi ne čini ovo prvo pravno lice stalnim mjestom poslovanja ovog drugog pravnog lica.

(9) Ako pravna lica iz stava (1) ovog člana ne podnose prijave kao obveznici poreza na dobit, Porezna uprava će po službenoj dužnosti ili na prijedlog poreznog obveznika ili drugih zainteresiranih lica rješenjem utvrditi da su ta pravna lica obveznici poreza na dobit.

III. POREZNA OSNOVICA

1. Opće odredbe

Član 7

(1) Porezna osnovica utvrđuje se u poreznom bilansu usklađivanjem rashoda i prihoda i kapitalne dobiti/gubitka iskazanih u finansijskim izvještajima na način propisan ovim zakonom.

(2) Porezna osnovica se izračunava kao dobit iskazana u finansijskom izvještaju uvećana za porezno nepriznate rashode i druge porezno nepriznate stavke i umanjena za neoporezive stavke u skladu sa ovim zakonom.

(3) Svaki prihod i kapitalna dobit koju ostvari porezni obveznik uključuje se u poreznu osnovicu osim stavki koje se, u skladu sa ovim zakonom, ne uključuju.

(4) Iznos poreza na dobit se izračunava množenjem porezne osnovice stopom poreza na dobit.

(5) Porezno priznati rashodi obuhvaćaju sve dokumentirane rashode koji su umanjeni za iznos poreza na dodanu vrijednost koji se može odbiti, koje porezni obveznik snosi u svrhu ostvarivanja dobiti, ako su pravilno iskazani u finansijskim izvještajima.

(6) Naknade, takse i drugi javni prihodi koje je obveznik dužan platiti na osnovu drugih zakonskih propisa smatraju se da su plaćeni u svrhu ostvarivanja dobiti.

(7) Utvrđivanje porezne osnovice vrši se na konzistentan način kako je propisano ovim članom.

(8) Kod utvrđivanja porezne osnovice dobit podružnice/poslovne jedinice mora odgovarati onoj dobiti koju bi ostvarila podružnica/poslovna jedinica kada bi bila samostalno i nezavisno pravno lice koje obavlja istu ili sličnu djelatnost pod istim ili sličnim uvjetima, te kada bi obavljala djelatnost potpuno samostalno sa pravnim licem čija je podružnica/poslovna jedinica.

(9) Transakcije koje nisu obavljene u poslovne svrhe s ciljem ostvarivanja dobiti ne priznaju se pri izračunavanju porezne osnovice.

Član 8

Za utvrđivanje porezne osnovice priznaju se svi rashodi, prihodi i kapitalna dobit/gubitak u iznosima koji su iskazani u poslovnim knjigama, a koji su u skladu sa računovodstvenim propisima, ukoliko nije drugačije propisano ovim zakonom.

2. Usklađivanje rashoda

Član 9

(1) Porezno nepriznatim rashodima smatraju se:

a) zatezne kamate i troškovi postupka prinudne naplate javnih prihoda koji se plaćaju i obračunavaju prema poreznim administracijama;

b) sudski troškovi vezani uz sporove u vezi sa javnim prihodima bilo da ih je porezni obveznik stvarno snosio ili su nadoknađeni;

c) novčane kazne koje izriče nadležni organ;

d) obračunati i plaćeni porez na dobit;

e) porez po odbitku koji je obračunat i plaćen na vlastiti teret isplatioca;

f) izdaci političkim strankama;

g) raspodjela dobiti i svaka raspodjela iz kapitala;

h) rashodi na ime povećanja rezervi koje nisu predviđene ili su izvršene iznad dozvoljenog iznosa propisanog članom 13. ovog zakona;

i) rashodi koji se ne mogu povezati sa ostvarivanjem dobiti ili se ne mogu povezati sa principom poslovanja pažnjom dobrog privrednika;

j) finansijski rashodi iznad iznosa propisanog članom 18. ovog zakona;

k) rashodi na ime ispravke vrijednosti potraživanja od lica kojem se istovremeno duguje, do iznosa obaveze prema tom licu;

l) zatezne kamate, penali i ugovorne kazne između povezanih lica;

m) rezervisanja koja se ne tretiraju kao porezno priznat rashod u skladu sa ovim zakonom.

(2) Pored rashoda iz stava (1) ovog člana porezno nepriznatim rashodima poreznih obveznika iz člana 3. st. (2) i (3) i člana 4. stav (2) ovog zakona smatraju se opći i administrativni troškovi koji se ne mogu direktno pripisati poslovanju.

Član 10

(1) Rashodi nastali na ime evidentiranja zaliha priznaju se u iznosima iskazanim u finansijskom izvještaju primjenom metode prosječne nabavne cijene.

(2) Ukoliko se zalihe evidentiraju po obračunskim vrijednostima koje odstupaju od nabavnih vrijednosti, razlika koja proizlazi iz odstupanja predstavlja porezno nepriznat rashod.

(3) Rashodi nastali na ime usklađivanja vrijednosti zaliha sa njihovom neto ostvarivom vrijednosti priznaju se u poreznom periodu u kojem su te zalihe prodate ili otpisane ili uništene.

Član 11

(1) Troškovi plaća i drugih primanja lica koji se u skladu sa propisima o porezu na dohodak smatraju prihodom od nesamostalne ili samostalne djelatnosti, a na koje su obračunati obavezni doprinosi i porez na dohodak, porezno su priznat rashod.

(2) Naknade koje isplaćuje poslodavac u skladu sa propisima o porezu na dohodak su porezno priznat rashod.

(3) Porezno priznatim rashodom smatraju se i rashodi na osnovu obračunatih obaveznih doprinosa, uz uvjet da su obračunati u skladu sa važećim propisima u Federaciji, odnosno Republici Srpskoj i Brčko Distriktu.

(4) Porezno priznatim rashodom smatraju se i date stipendije učenicima i studentima, koji nisu povezana lica sa poreznim obveznikom a na redovnom su školovanju, do iznosa koji ne podliježe oporezivanju prema propisima o porezu na dohodak.

Član 12

(1) Rashodi na osnovu reprezentacije, a koja je nastala obavljanjem poslovne djelatnosti, priznaju se kao porezno priznat rashod u iznosu 30% rashoda reprezentacije.

(2) Pod porezno priznatom reprezentacijom iz stava (1) ovog člana podrazumijevaju se rashodi nastali uslijed ugošćavanja poslovnih partnera, a koji su povezani sa obavljanjem djelatnosti ili uspostavljanjem poslovne saradnje.

(3) Rashodi na osnovu donacija za humanitarne, kulturne, obrazovne, naučne i sportske svrhe, a koje se daju pravnim licima koji nisu obveznici poreza na dobit ili fizičkim licima koji nemaju drugih primanja, priznaju se kao porezno priznat rashod do visine 3% ukupnog prihoda u periodu za koji se utvrđuje porez na dobit.

(4) Rashodi na osnovu sponzorstva koji proizlaze iz ugovora o sponzorstvu, priznaju se kao porezno priznat rashod do visine 3% ukupnog prihoda u periodu za koji se utvrđuje porez na dobit.

(5) Pod porezno priznatim rashodima na osnovu sponzorstva iz stava (4) ovog člana podrazumijevaju se rashodi na ime podrške za organiziranje i održavanje manifestacija i drugih sličnih događaja ili projekata koji nisu direktno povezani sa poslovanjem obveznika, sa ili bez protuusluge u vidu reklamiranja imena, djelatnosti, proizvoda i usluga sponzora.

(6) Izuzetno, rashodi iz st. (1), (3) i (4) ovog člana, a koji su nastali u transakcijama sa povezanim licima, predstavljaju porezno nepriznat rashod.

Član 13

(1) Porezni obveznik može odbiti kao porezno priznat rashod, rashod na ime rezervisanja iz st. (2) i (3) ovog člana.

(2) Rezervisanja za buduće rashode u vezi sa zaštitom životne sredine priznata su u porezne svrhe ukoliko postoji pravna obaveza koja nalaže poreznom obvezniku zaštitu životne sredine. Iznos koji se može izdvojiti u takvu rezervu ne smije prelaziti 30% oporezive dobiti prije izdvajanja u rezerve. Ukupna rezerva za zaštitu životne sredine ni u jednom trenutku ne može prelaziti upisani kapital u sudski registar poreznog obveznika.

(3) Rezervisanja koja se formiraju za buduće troškove u garantnim rokovima priznaju se najviše do 4% godišnjeg prometa poreznog obveznika koji se odnosi na proizvode za koje se daje garancija u poreznom periodu. Ako rezerva prelazi dopušteni iznos, za tu razliku povećava se porezna osnovica u tom poreznom periodu.

(4) Rezervisanja koja se formiraju na ime penala, rabata, popusta ne smatraju se rezervisanjima u smislu stava (3) ovog člana.

Član 14

Rezervisanja iz člana 9. stav (1) tačka m) mogu umanjiti poreznu osnovicu poreznog perioda kada je nastao događaj za koji je izvršeno rezervisanje.

Član 15

(1) Troškovi istraživanja i razvoja mogu se odbiti od porezne osnovice u momentu nastanka na način propisan ovim članom.

(2) Troškovi iz stava (1) ovog člana su svi rashodi vezani uz poslove osnovnog istraživanja, primijenjenog istraživanja i razvoja, a posebno svi direktni troškovi kao što su plaće, naknade, cijena materijala i usluga, troškovi opreme i objekata u mjeri u kojoj se koriste za aktivnosti istraživanja i razvoja.

Član 16

(1) Finansijskim institucijama priznaju se rashodi po osnovu ispravki vrijednosti potraživanja bilansne aktive i rezervisanja za pokriće očekivanih kreditnih gubitaka za vanbilansne aktive koje se knjigo-vodstveno evidentiraju kroz bilans uspjeha, a koje su finansijske institucije izvršile u skladu sa računo-vodstvenim propisima, i rasporedile prema propisi-ma nadzornih organa na nivo kreditnog rizika 3. Prihodi po osnovu umanjenja ispravke vrijednosti i rezervisanja uključuju se u poreznu osnovicu.

(2) Rashodi po osnovu ispravki vrijednosti potraživanja bilansne aktive kod kojih je nizak nivo kreditnog rizika (nivo kreditnog rizika 1 i 2) nisu porezno priznat rashod. Prihodi po osnovu umanjenja isključuju se iz porezne osnovice.

(3) Osiguravajućim društvima i društvima za reosiguranje kao porezno dopustiv priznaje se rashod na ime formiranja matematičke rezerve, ukoliko su formirana u skladu sa propisima nadzornog organa.

(4) Osiguravajućim društvima i društvima za reosiguranje kao porezno dopustiv priznaje se rashod na ime formiranja tehničke rezerve osiguranja, izuzev matematičke rezerve, pod uvjetima:

a) da su formirana u skladu sa propisima nadzornog organa;

b) da iznos povećanja rezerve u bilansu stanja tekućeg u odnosu na prethodni period ne prelazi 20%.

(5) Rashodi koji prelaze iznose utvrđene prema odredbama ovog člana predstavljaju porezno nepriznat rashod i ne mogu se prenositi u budući porezni period.

Član 17

(1) Na teret rashoda priznaju se ispravke vrijednosti i/ili otpis potraživanja koja se u skladu sa računovodstvenim propisima iskazuju kao prihod, osim rashoda iz člana 9. stav (1) tačka k), pod uvjetima:

a) da su potraživanja u prethodnom poreznom periodu bila uključena u prihode obveznika i da nisu naplaćena u roku 12 mjeseci od datuma dospijeća naplate ili

b) da su potraživanja utužena ili da je pokrenut izvršni postupak ili da su potraživanja prijavljena u likvidacijskom ili stečajnom postupku nad dužnikom.

(2) Na teret rashoda priznaju se i ispravke vrijednosti i/ili otpis potraživanja koja se u skladu sa računovodstvenim propisima ne iskazuju kao prihod osim rashoda iz člana 9. stav (1) tačka k), ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani u stavu (1) ovog člana.

(3) Odredbe ovog člana ne odnose se na finansijske institucije kod formiranja rezervi u skladu sa propisima nadzornih organa.

Član 18

(1) Finansijski rashodi na ime kamate ili njenog funkcionalnog ekvivalenta po finansijskim ugovorima i instrumentima uzetim od povezanih lica predstavljaju porezno priznat rashod na način definiran ovim članom.

(2) Ukoliko odnos stavki ukupnih obaveza na osnovu finansijskih ugovora i upisanog kapitala u sudski registar poreznog obveznika prelazi odnos 4:1, finansijski rashodi koji se mogu pripisati iznosu koji prelazi odnos 4:1 predstavljaju porezno nepriznat rashod.

(3) Porezno nepriznati rashodi iz stava (2) ovog člana ne mogu se prenositi iz jednog poreznog perioda u drugi.

(4) Ovaj član se ne primjenjuje na banke, lizing društva i osiguravajuća društva.

Član 19

(1) Kod utvrđivanja porezne osnovice priznaje se obračunata amortizacija primjenom proporcionalne metode amortizacija na dugotrajnu imovinu i imovinu s pravom korištenja na način propisan ovim članom.

(2) Porezno priznate stope amortizacije dugotrajne imovine iznose:

a) građevinski objekti – 5%,

b) ceste, komunalni objekti, željeznica – 10%,

c) oprema, vozila, postrojenja – 15%,

d) oprema za vodoprivredne, vodovodne i kanalizacijske sisteme – 15%,

e) hardver i softver i oprema za zaštitu okoliša – 33,3%,

f) višegodišnji zasadi – 15%,

g) osnovna stada – 40% i

h) nematerijalna imovina – 20%.

(3) Imovina s pravom korištenja amortizuje se kod najmoprimca od prvog dana trajanja najma do kraja njenog korisnog vijeka odnosno do isteka perioda trajanja najma.

(4) Rashodi amortizacije se priznaju u porezne svrhe samo kada je vlastita dugotrajna imovina i imovina s pravom korištenja u upotrebi, kojom porezni obveznik obavlja djelatnost.

(5) Ukoliko je nabavna cijena imovine manja od 1.000,00 KM, njena nabavna vrijednost može se u cijelosti odbiti u godini u kojoj je ta imovina nabavljena.

(6) Imovina iz stava (1) ovog člana koja je u cijelosti otpisana, ali se i dalje vodi u evidencijama do momenta otuđenja ili uništavanja, ne može se ponovo procjenjivati i na nju obračunavati amortizacija i priznati u porezne svrhe.

(7) Rashodi nastali na ime umanjenja vrijednosti imovine iz stava (1) ovog člana, koji se utvrđuju kao razlika između neto sadašnje vrijednosti i njene procijenjene nadoknadive vrijednosti, priznaju se kao porezno dopustiv rashod u poreznom periodu u kojem je ta imovina prodata ili uništena uslijed više sile.

Član 20

(1) Izuzetno od člana 19. stav (1), porezni obveznik ima pravo na ubrzanu amortizaciju dugotrajne imovine koja služi za sprečavanje zagađivanja zraka, vode, zemljišta i ublažavanje buke.

(2) Ubrzana amortizacija može biti do 50% viša od stopa propisanih članom 19. stav (2) ovog zakona. Ukupni trošak amortizacija ne može preći nabavnu vrijednost.

3. Usklađivanje prihoda

Član 21

(1) Prihodi ostvareni na osnovu učešća u kapitalu drugog poreznog obveznika ne ulaze u osnovicu za oporezivanje, ukoliko se isplaćuju iz dobiti na koju je obračunat i plaćen porez na dobit.

(2) Kao dokaz da je prihod iz stava (1) ovog člana oporezovan, porezni obveznik uz poreznu prijavu dostavlja ovjerenu Izjavu o isplaćenoj oporezovanoj dividendi od isplatioca dividende.

Član 22

(1) Sva otpisana potraživanja iz čl. 16. i 17. ovog zakona koja su bila iskazana kao porezno priznat rashod, a koja se kasnije naplate ili za koja povjerilac povuče tužbu ili prijedlog za izvršenje ili prijavu u stečajnu ili likvidacijsku masu, ulaze u poreznu osnovicu poreznog obveznika.

(2) Sva otpisana potraživanja iz čl. 16. i 17. ovog zakona koja su bila iskazana kao porezno nepriznat rashod, a koja se kasnije naplate, u momentu naplate ne ulaze u poreznu osnovicu poreznog obveznika.

Član 23

(1) Prihodi nastali na osnovu ukidanja rezervisanja iz člana 13. ovog zakona koja su bila porezno nepriznat rashod u poreznom periodu u kojem su iskazana, ne ulaze u poreznu osnovicu.

(2) Prihodi nastali na osnovu ukidanja rezervisanja iz člana 13. ovog zakona koja su bila porezno priznat rashod u poreznom periodu u kojem su iskazana, ulaze u poreznu osnovicu.

4. Kapitalni dobici i gubici

Član 24

(1) Kapitalni dobici koji uvećavaju poreznu osnovicu u periodu u kojem su iskazani su svi oni iznosi koji direktno uvećavaju akumuliranu ili tekuću dobit u bilansu stanja u skladu sa računovodstvenim propisima.

(2) Kapitalnim dobicima koji uvećavaju poreznu osnovicu smatraju se i dobit iz transakcija prodaje, otuđenja ili na drugi način prijenosa imovine, pod uvjetom da ta dobit nije uključena u bilans uspjeha.

(3) Kapitalni dobitak iz stava (2) ovog člana utvrđuje se kao razlika između vrijednosti transakcije i nabavne vrijednosti imovine umanjene za porezno dopustivu amortizaciju. Ukoliko je razlika negativna, u pitanju je kapitalni gubitak.

(4) Za svrhu određivanja kapitalnog dobitka vrijednost transakcije je ugovorena vrijednost, odnosno tržišna vrijednost ukoliko je ugovorena vrijednost niža od tržišne.

(5) Kapitalni gubici koji umanjuju poreznu osnovicu u periodu u kojem su iskazani, smatraju se svi oni iznosi koji direktno umanjuju akumuliranu ili tekuću dobit u bilansu stanja, u skladu sa računovodstvenim propisima.

(6) Kapitalni gubici iz stava (5) ovog člana su one transakcije koje su porezno priznati rashodi u skladu sa ovim zakonom.

5. Porezni gubitak

https://advokat-prnjavorac.com

Član 25

(1) Ako se prilikom utvrđivanja osnovice poreza na dobit u poreznom bilansu iskaže porezni gubitak, tada se taj porezni gubitak, iskazan u poreznom bilansu, može koristiti za umanjenje porezne osnovice u budućim obračunskim periodima, a ne duže od pet godina.

(2) Porezni gubitak iz stava (1) ovog člana, koji nije iskorišten u poreznom bilansu za sljedeću godinu, koristi se u prvoj narednoj godini u kojoj je ostvarena dobit tako da se porezna osnovica uvijek umanjuje za porezne gubitke starijeg datuma.

(3) Porezni gubitak koji ne bude iskorišten u skladu sa stavom (2) ovog člana u sljedećih pet godina od godine u kojoj je nastao, ne može se koristiti za umanjenje oporezive dobiti u narednim obračunskim periodima.

(4) Porezni gubitak obveznika koji je nastao van teritorije Federacije, u Republici Srpskoj ili Brčko Distriktu, kao i porezni gubitak koji je nastao u inozemstvu ne priznaje se.

(5) Sadržaj i oblik obrasca pregleda nastalih, iskorištenih i neiskorištenih poreznih gubitaka propisuje federalni ministar finansija Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dobit.

IV. STATUSNE PROMJENE

1. Statusne promjene obveznika

Član 26

(1) Porezni obveznik kod kojeg se vrše statusne promjene (spajanje, pripajanje, podjela, promjena oblika i prestanak društva) dužan je sačiniti poreznu prijavu i utvrditi poreznu osnovicu u skladu sa odredbama ovog zakona.

(2) Prava i obaveze spojenih, pripojenih ili podijeljenih obveznika preuzimaju pravni sljednici iz porezno-pravnog odnosa.

2. Spajanje, pripajanje, podjela i promjena oblika

Član 27

(1) Pravni sljednik sačinjava poreznu prijavu i utvrđuje poreznu osnovicu u skladu sa ovim zakonom usklađivanjem dobiti iskazane u finansijskom izvještaju za period od dana statusne promjene do kraja poreznog perioda.

(2) Ukoliko postoji kontinuitet u oporezivanju prilikom spajanja, pripajanja, podjele i promjene oblika pravnog lica, te obveznik nastavlja djelatnost, porezna obaveza se utvrđuje na način kao i da nije bilo statusne promjene.

(3) Kontinuitet u oporezivanju, u smislu stava (2) ovog člana, postoji ako pri prijenosu na pravnog sljednika isti nastavljaju voditi knjigovodstvene vrijednosti imovine i obaveza, odnosno da ne dolazi do promjena u vrijednosti kod sljednika.

(4) Ako se prilikom spajanja, pripajanja ili podjele ne nastavljaju voditi iste knjigovodstvene vrijednosti preuzete imovine i obaveza, razlika kapitala koja iz promjene proizlazi uključuje se u poreznu osnovicu pravnog sljednika.

(5) Odredbe st. od (2) do (4) ovog člana primjenjuju se nezavisno od toga da li se radi o jednom ili više pravnih lica koja su izvršila statusne promjene.

3. Porezni tretman likvidacije i stečaja

Član 28

(1) Dobit poreznog obveznika u postupku stečaja od dana donošenja rješenja o otvaranju stečajnog postupka do dana početka primjene plana reorganizacije kod stečaja ili pravomoćnosti rješenja o nastavljanju stečajnog postupka, kao i dobiti u postupku reorganizacije, oporezuje se u skladu sa ovim zakonom.

(2) Obveznik iz stava (1) ovog člana sačinjava poreznu prijavu u roku 30 dana od dana:

a) otvaranja stečajnog postupka sa stanjem na dan otvaranja;

b) početka primjene plana reorganizacije sa stanjem na taj dan.

(3) Dobit poreznog obveznika u periodu od pravomoćnosti rješenja o nastavljanju stečajnog postupka do pravomoćnosti rješenja o zaključenju stečajnog postupka (u daljnjem tekstu: period stečaja), utvrđuje se kao pozitivna razlika vrijednosti imovine obveznika sa kraja i sa početka perioda stečaja poslije namirenja povjerilaca. Vrijednost imovine obveznika sa početka perioda stečaja je vrijednost imovine na dan otvaranja stečajnog postupka korigovana za promjene nastale do početka perioda stečaja.

(4) Obveznik iz stava (3) ovog člana sačinjava poreznu prijavu u roku 30 dana od dana:

a) pravomoćnosti rješenja o nastavljanju stečajnog postupka sa stanjem na dan pravomoćnosti tog rešenja;

b) pravomoćnosti rješenja o zaključenju stečajnog postupka sa stanjem na dan pravomoćnosti tog rješenja.

Član 29

(1) Dobit poreznog obveznika u postupku likvidacije od dana donošenja rješenja o otvaranju likvidacionog postupka do dana pravomoćnosti rješenja o okončanju likvidacionog postupka, oporezuje se u skladu sa ovim zakonom.

(2) Obveznik iz stava (1) ovog člana sačinjava poreznu prijavu u roku 30 dana od dana:

a) otvaranja likvidacionog postupka sa stanjem na dan otvaranja;

b) pravomoćnosti rješenja o okončanju likvidacionog postupka sa stanjem na dan pravomoćnosti tog rješenja.

Član 30

(1) Ako je likvidacioni višak imovine veći od upisanog kapitala u sudski registar pravnog lica, a koji pripada vlasniku pravnog lica nad kojim je okončan postupak likvidacije, odnosno zaključen postupak stečaja, ostvareni višak ima status dividende.

(2) Vrijednost imovine iz stava (1) ovog člana jednaka je njenoj tržišnoj vrijednosti nakon okončanja postupka stečaja, odnosno likvidacije.

(3) Ako je knjigovodstvena vrijednost kapitala veća od iznosa likvidacionog viška te vlasnik kapitala ostvaruje gubitak, nastali gubitak se ne priznaje kao porezno dopustivo umanjenje porezne osnovice.

V. POREZNA STOPA

Član 31

Porez na dobit plaća se po stopi od 10% na poreznu osnovicu utvrđenu u poreznom bilansu.

VI. OTKLANJANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA DOBITI

Član 32

(1) Ukoliko tokom poreznog perioda privredno društvo – rezident Federacije ostvaruje dobit iz poslovanja putem podružnice u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu, porez na dobit koji taj rezident treba platiti u Federaciji umanjuje se za iznos poreza koji je platio ili treba platiti na dobit ostvarenu u Republici Srpskoj, odnosno Brčko Distriktu u skladu sa ovim članom.

(2) Ukoliko tokom poreznog perioda privredno društvo – rezident Federacije ostvaruje dobit iz poslovanja izvan teritorije Bosne i Hercegovine, porez na dobit koji taj rezident treba platiti u Federaciji umanjuje se za iznos poreza koji je platio ili treba platiti na dobit ostvarenu izvan teritorije Bosne i Hercegovine u skladu sa ovim članom.

(3) Umanjenje poreza na dobit predviđeno st. (1) i (2) ovog člana ne može preći iznos poreza koji bi se inače platio za taj iznos dobiti iskazane u skladu sa odredbama POGLAVLJA III. POREZNA OSNOVICA ovog zakona.

(4) Ukoliko tokom poreznog perioda rezident Federacije ostvaruje prihod izvan teritorije Bosne i Hercegovine, porez na dobit koji taj rezident treba platiti u Federaciji umanjuje se za iznos poreza po odbitku koji je platio izvan teritorije Bosne i Hercegovine.

(5) Odredbe iz st. (3) i (4) ovog člana primjenjuju se u skladu sa članom 35. ovog zakona.

Član 33

(1) Obveznik iz člana 32. st. (1) i (2) ovog zakona dužan je nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave podnijeti dokaze o visini dobiti i visini poreza na dobit koji je njegova podružnica platila.

(2) Obveznik iz člana 32. stav (4) ovog zakona dužan je nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave podnijeti dokaze o visini prihoda, visini poreza po odbitku koji je plaćen i, po potrebi, Potvrdu o rezidentnosti koju izdaje nadležni organ države isplatioca prihoda ukoliko dokaz o visini prihoda nije ovjerio nadležni organ države isplatioca.

Član 34

(1) Potvrdu o rezidentnosti u svrhu izbjegavanja dvostrukog oporezivanja na zahtjev poreznog obveznika – rezidenta Federacije izdaje nadležna organizaciona jedinica Porezne uprave u kojoj je evidentiran kao porezni obveznik.

(2) Oblik, sadržaj i postupak izdavanja potvrde o rezidentnosti koji proizlazi iz ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja propisuje federalni ministar finansija.

Član 35

(1) Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje je ratifikovala ili na bazi notifikacije prihvatila Bosna i Hercegovina primjenjuju se kod oporezivanja dobiti ili prihoda nerezidenta i imaju prioritet u odnosu na odredbe ovog zakona.

(2) Ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ne mogu se pripisivati nove porezne obaveze.

VII. POREZNI POTICAJI

Član 36

(1) Porezni obveznik ima pravo na umanjenje plaćanja poreza na dobit na osnovu investiranja u skladu sa uvjetima propisanim u ovom članu.

(2) Poreznom obvezniku koji izvrši investiranje iz vlastitih sredstava u proizvodnu opremu u vrijednosti više od 50% ostvarene dobiti tekućeg poreznog perioda, umanjuje se obaveza obračunatog porez na dobit za 30% iznosa u godini investiranja.

(3) Pod investiranjem u proizvodnu opremu iz stava (2) ovog člana podrazumijeva se kupovina stalnih sredstava i to: postrojenja i opreme, uz izuzetak putničkih automobila, koju obveznik kupuje vlastitim sredstvima u svrhu obavljanja proizvodne djelatnosti.

(4) Poreznom obvezniku koji u periodu od pet uzastopnih godina izvrši investiranje iz vlastitih sredstava u ukupnom iznosu 20 miliona KM, s tim da u prvoj godini investira 4 miliona KM, umanjuje se obaveza obračunatog porez na dobit za 50% iznosa u godinama investiranja.

(5) Pod investiranjem iz stava (4) ovog člana podrazumijeva se ulaganje u stalna sredstava i to: nekretnine, postrojenja i opremu, uz izuzetak stambenih jedinica i putničkih automobila, koja će porezni obveznik koristiti u svrhu obavljanja proizvodne djelatnosti.

(6) Porezni obveznik iz st. (2) i (4) ovog člana gubi pravo na porezno oslobađanje ukoliko:

a) izvrši isplatu dividende tokom i do treće godine od posljednje godine korištenja poreznog poticaja iz ovog člana iz dobiti koja je oslobođena plaćanja poreza na dobit;

b) u periodu pet godina ne dostigne cenzus za investiranje iz stava (4) ovog člana;

c) koristi pravo prijenosa poreznog gubitka do isteka druge godine nakon posljednje godine korištenja poticaja.

(7) Porezni obveznik iz stava (6) ovog člana je u obavezi obračunati i uplatiti razliku poreza na dobit kao da nije bilo poreznog umanjenja zajedno sa zateznim kamatama na javne prihode.

(8) Porezni obveznik ima pravo u jednom poreznom periodu koristiti jedan od navedenih poreznih poticaja iz ovog člana.

(9) Federalni ministar finansija će Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dobit propisati sadržaj i oblik obrasca pregleda nastalih, iskorištenih i neiskorištenih poreznih poticaja, kao i postupak dokazivanja.

Član 37

(1) Porezni obveznik ima pravo na porezno priznati rashod u visini dvostrukog iznosa bruto-plaće isplaćene novoprimljenim zaposlenima ukoliko ispunjava sljedeće uvjete i to:

a) trajanje ugovora o radu mora biti najmanje na period 12 mjeseci sa punim radnim vremenom i

b) novoprimljeni zaposleni nije bio zaposlen kod poreznog obveznika ili povezanog lica u prethodnih pet godina.

(2) Porezni obveznik iz stava (1) ovog člana gubi pravo na umanjenje porezno priznatih rashoda u dvostrukom iznosu ukoliko nije ispoštovao uvjete iz stava (1) ovog člana, te je u obavezi obračunati i uplatiti razliku poreza zajedno sa zateznim kamatama na javne prihode.

VIII. POREZ PO ODBITKU

Član 38

(1) Porez po odbitku obračunava se na prihod koji je ostvario nerezident obavljanjem povremene djelatnosti na teritoriji Federacije, osim prihoda koji se može pripisati poslovnoj jedinici nerezidenta u Federaciji. Porez po odbitku obračunava se na osnovu isplate ili na drugi način izmirene:

a) dividende, odnosno raspodjela iz dobiti;

b) kamate ili njenog funkcionalnog ekvivalenta po finansijskim instrumentima i aranžmanima;

c) naknada za autorska prava i druga prava intelektualnog vlasništva;

d) naknada za upravljačke, tehničke i obrazovne usluge (uključujući naknade za usluge istraživanja tržišta, poreznog savjetovanja, revizorske usluge i konzalting usluge);

e) naknada za zakup na osnovu iznajmljivanja pokretne i nepokretne imovine;

f) naknada za zabavne i sportske događaje;

g) premija osiguranja za osiguranje ili reosiguranje od rizika u Federaciji;

h) naknada za telekomunikacijske usluge;

i) ostale naknade za usluge, ali samo za nerezidente iz država sa kojima nema potpisan ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

(2) Porez po odbitku se obračunava i plaća i na prihod nerezidenta koji se ostvari iz poslovanja iz člana 6. st. (3) i (4) ovog zakona, ukoliko primalac prihoda nema status poreznog obveznika iz člana 3. stav (3) ovog zakona.

(3) Plaćanju poreza po odbitku ne podliježu:

a) kamate na kredite koje daju dobavljači za nabavku opreme za proizvodne djelatnosti;

b) kamata na državne obveznice;

c) premija osiguranja za reosiguranje od rizika u Federaciji koju plaća reosiguravalac koji ima odobrenje za rad od nadzornog organa.

(4) Porez po odbitku uime nerezidenta obračunava i obustavlja isplatilac – rezident Federacije prilikom isplate, odnosno izmirivanja obaveza prema nerezidentu na drugi način.

(5) Isplatilac prihoda je dužan podnijeti poreznu prijavu nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave o obračunatom i uplaćenom porezu po odbitku za i uime nerezidenta i platiti taj porez u roku 10 dana nakon isteka mjeseca u kojem je izvršena isplata, odnosno izmirena obaveza nerezidentu.

(6) Osnovica na koju se obračunava porez po odbitku je bruto-iznos.

(7) Porez po odbitku plaća se po stopi 10% a na dividende po stopi 5%. Stopa poreza po odbitku može biti i niža u slučaju primjene Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

(8) Pojam dividenda znači prihod od dionica ili drugih prava (izuzev potraživanja), udjela u dobiti, kao i prihod od drugih korporativnih prava koji podliježe istom poreznom tretmanu kao prihod od dionica.

(9) Pojam kamata znači prihod od potraživanja svih vrsta, bilo da su osigurana hipotekom ili ne i bilo da nose pravo na udio u dobiti dužnika ili ne, a posebno prihod od državnih vrijednosnih papira i prihod od obveznica ili pozajmica, uključujući premije i nagrade na takve vrijednosne papire, obveznice ili pozajmice. Zatezne kamate ne smatraju se kamatom u smislu ovog člana.

(10) Pojam naknade za autorska prava i druga prava intelektualnog vlasništva znači naknada za korištenje ili pravo korištenja autorskog prava na književno, umjetničko ili naučno djelo uključujući kinematografske filmove, bilo koji patent, licence, zaštitni znak, dizajn ili model, plan, tajnu formulu ili postupak ili za informacije o industrijskom, komercijalnom ili naučnom iskustvu i druga slična prava koja se plaćaju nerezidentima.

(11) Federalni ministar finansija će Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dobit propisati sadržaj i oblik porezne prijave iz stava (5) ovog člana.

Član 39

(1) Oporezivim prihodom nerezidenta smatra se i prihod koji ostvari nerezidentno pravno lice od rezidentnog pravnog lica ili drugog nerezidentnog lica na teritoriji Federacije na osnovu prodaje ili prijenosa, uz naknadu, za nepokretnu imovinu, dionice ili udjele u kapitalu koji se u skladu sa računovodstvenim propisima smatraju dugoročnim finansijskim plasmanom i prava industrijske svojine, ako ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja nije drugačije propisano.

(2) U svrhu utvrđivanja visine prihoda iz stava (1) ovog člana prodajnom naknadom se smatra ugovorena naknada, osim u slučaju prodaje povezanim licima kada je ugovorena naknada manja od tržišne, tada se prodajnom naknadom smatra tržišna vrijednost bez poreza na dodanu vrijednost.

(3) Nerezident – primalac prihoda iz stava (1) ovog člana dužan je nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave, u općini na čijoj se teritoriji nalazi nepokretna imovina, sjedište pravnog lica u kojem nerezidentno pravno lice ima dionice ili udjele koji su predmet prodaje, samostalno ili putem punomoćnika određenog u skladu sa posebnim propisima podnijeti poreznu prijavu i izvršiti uplatu u roku 30 dana od dana ostvarivanja prihoda.

(4) Ukoliko nerezident – primalac prihoda ne podnese poreznu prijavu i izvrši uplatu u skladu sa stavom (3) ovog člana, obveznik poreza je kupac nepokretne imovine, odnosno pravno lice – rezident čije dionice ili udjeli se prenose kao da je to njegova porezna obaveza.

(5) Federalni ministar finansija će Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dobit propisati sadržaj i oblik porezne prijave iz stava (3) ovog člana.

Član 40

(1) Ukoliko se primjenjuje niža porezna stopa od stopa navedenih u članu 38. stav (7) ovog zakona, isplatilac je dužan, uz propisani obrazac, priložiti nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave Potvrdu o rezidentnosti primaoca prihoda koju je izdao nadležni organ države primaoca ne stariju od godinu dana i Izjavu nerezidenta da je on primalac prihoda i stvarni vlasnik, odnosno korisnik tog prihoda.

(2) Ukoliko se porez po odbitku uredno i pravovremeno ne obustavi i/ili ne plati, isplatilac prihoda je dužan platiti porez po odbitku koji duguje nerezident kao da je to njegova porezna obaveza.

(3) Ukoliko je Ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja propisano oporezivanje u državi nerezidenta, isplatilac prihoda je dužan posjedovati u svojoj evidenciji dokumente iz stava (1) ovog člana.

IX. GRUPNO OPOREZIVANJE

1. Porezno konsolidovanje

Član 41

(1) U smislu ovog zakona matično privredno društvo i njegova zavisna društva čine grupu privrednih društava ukoliko među njima postoji neposredna ili posredna kontrola više od 50% dionica, odnosno udjela.

(2) Grupa privrednih društava iz stava (1) ovog člana ima pravo tražiti porezno konsolidovanje pod uvjetom da:

a) sva privredna društva u grupi su rezidenti Federacije i

b) postoji odluka društava učesnika da su saglasni sa konsolidacijom.

(3) Zahtjev za odobrenje za porezno konsolidovanje matično privredno društvo podnosi nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave najranije istekom poreznog perioda u kojem su ispunjeni uvjeti iz st. (1) i (2) ovog člana od početka do kraja poreznog perioda na koji se odnosi.

(4) Ukoliko su ispunjeni uvjeti iz st. od (1) do (3) ovog člana, nadležna organizaciona jedinica Porezne uprave će u roku 30 radnih dana od dana podnošenja zahtjeva donijeti rješenje kojim se odobrava porezno konsolidovanje.

Član 42

(1) Svaki član grupe iz člana 41. stav (1) ovog zakona dužan je podnijeti svoj porezni bilans, a matično privredno društvo podnosi konsolidovani porezni bilans za grupu privrednih društava.

(2) U konsolidovanom poreznom bilansu gubici jednog ili više privrednih društava prebijaju se na račun dobiti ostalih privrednih društava u grupi.

(3) Oporeziva dobit koju ostvari član grupe iz člana 41. stav (1) ovog zakona, a koja se iskazuje u konsolidovanom poreznom bilansu, ne može se umanjiti za iznos poreznog gubitka koji se prenosi iz prethodnih godina.

(4) Za obračunati porez po konsolidovanom bilansu obveznici su pojedinačni članovi grupe, srazmjerno oporezivoj dobiti iz pojedinačnog poreznog bilansa, a isplatilac obračunatog poreza po konsolidovanom bilansu je matično privredno društvo.

(5) Sadržaj i oblik konsolidovanog poreznog bilansa propisuje federalni ministar finansija Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dobit.

Član 43

(1) Jednom odobreno porezno konsolidovanje primjenjuje se najmanje pet godina.

(2) Ukoliko se jedno ili više društava u grupi naknadno opredijeli za pojedinačno oporezivanje prije isteka roka iz stava (1) ovog člana, svi članovi grupe dužni su platiti razliku poreza koji bi bili dužni platiti da nisu koristili porezno konsolidovanje.

X. TRANSFERNE CIJENE

Član 44

(1) Porezni obveznik koji učestvuje u transakciji sa povezanim licem mora utvrditi svoju oporezivu dobit na način koji je u skladu sa principom van dohvata ruke.

(2) Oporeziva dobit poreznog obveznika koji učestvuje u jednoj ili više transakcija sa povezanim licima u skladu je sa principom van dohvata ruke ukoliko se uvjeti transakcija sa povezanim licima ne razlikuju od uvjeta koji bi bili primijenjeni između nezavisnih lica u uporedivim transakcijama provedenim pod uporedivim okolnostima.

(3) Pojam povezana lica podrazumijeva bilo koja dva lica ukoliko jedno lice djeluje ili će vjerojatno djelovati u skladu sa smjernicama, zahtjevima, prijedlozima ili željama drugog lica ili ukoliko oba djeluju ili će vjerojatno djelovati u skladu sa smjernicama, zahtjevima, prijedlozima ili željama trećeg lica, bez obzira na to da li su te smjernice, zahtjevi, prijedlozi ili želje saopćeni. Povezanim licima se smatraju posebno sljedeća lica:

a) bračni i vanbračni drug, potomci usvojenici i potomci usvojenika, roditelji, usvojioci, braća i sestre i njihovi potomci, djedovi i nane i njihovi potomci kao braća i sestre i roditelji bračnog ili vanbračnog druga;

b) pravno lice i svako fizičko lice koje posjeduje neposredno ili posredno 25 ili više procenata vrijednosti ili broja dionica ili glasačkih prava u tom pravnom licu;

c) dva ili više pravnih lica ukoliko jedno fizičko lice ili treće lice posjeduje direktno ili indirektno 25 ili više procenata vrijednosti ili broja dionica ili glasačkih prava u svakom pravnom licu.

(4) Ukoliko uvjeti kontrolisane transakcije nisu u skladu sa principom van dohvata ruke, oporeziva dobit povećat će se kroz povećanja prihoda ili smanjenja rashoda koji se mogu odbiti od porezne osnovice.

Član 45

(1) U smislu člana 44. stav (2), transakcije su uporedive:

a) tamo gdje nema značajnih razlika između njih koje bi mogle bitno uticati na finansijske rezultate koji se ispituju po metodi transfernih cijena koja se primjenjuje ili

b) tamo gdje takve razlike postoje, ukoliko se mogu izvršiti razumno precizna prilagođavanja radi otklanjanja efekata takvih razlika.

(2) Usklađenost uvjeta transakcije između povezanih lica sa principom van dohvata ruke utvrđuje se primjenom najprikladnije metode transfernih cijena na okolnosti slučaja. Najprikladnija metoda transfernih cijena odabire se između sljedećih metoda transfernih cijena:

a) metoda uporedivih nekontrolisanih cijena;

b) metoda cijene koštanja uvećane za uobičajenu zaradu ili

c) metoda preprodajne cijene.

(3) U slučaju da se ne mogu primijeniti metode iz stava (2) ovog člana može se koristiti jedna od sljedećih alternativnih metoda:

a) metoda podjele dobiti;

b) metoda transakcijske neto-marže ili

c) bilo koja druga metoda pod uvjetom da se nijedna od metoda iz stava (2) ovog člana i metoda iz tač. a) i b) ovog stava ne može razumno primijeniti za utvrđivanje uvjeta po principu van dohvata ruke za transakcije između povezanih lica i da ta druga metoda donosi rezultat koji je u skladu sa principom van dohvata ruke.

Član 46

(1) Porezni obveznik koji učestvuje u transakcijama sa povezanim licima dužan je u trenutku podnošenja svoje porezne prijave imati dokumentaciju o transfernim cijenama koja sadrži dovoljno informacija i analizu da se potvrdi da su uvjeti njegovih transakcija sa povezanim licima u skladu sa principom van dohvata ruke.

(2) Po prijemu zahtjeva Porezne uprave porezni obveznik dužan joj je podnijeti dokumentaciju o transfernim cijenama u roku 45 dana.

(3) Federalni ministar finansija donosi Pravilnik o transfernim cijenama u kojem se razrađuje primjena pojedinih metoda, utvrđivanje transfernih cijena i postupak dokazivanja.

XI. UTVRĐIVANJE I NAPLATA POREZA NA DOBIT

1. Porezni period

Član 47

(1) Porez na dobit se obračunava na poreznu osnovicu u skladu sa odredbama ovog zakona za porezni period koji je jednak kalendarskoj godini.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, porezni period može biti i različit od kalendarske godine u slučajevima:

a) početka poslovanja pravnog lica u toku kalendarske godine;

b) prestanak poslovanja pravnog lica prije isteka kalendarske godine;

c) statusne promjene pravnog lica i

d) određivanja drugog poreznog perioda na osnovu rješenja federalnog ministra finansija koje će se primjenjivati najmanje tri uzastopna porezna perioda.

(3) Porezni obveznik sa poreznim periodom iz stava (2) tačka d) ovog člana dužan je podnijeti poreznu prijavu u roku 30 dana za:

a) period od 1. januara tekuće godine do dana kada po rješenju započinje poslovnu godinu koja se razlikuje od kalendarske ili

b) period od dana kada po rješenju prestaje poslovna godina do 31. decembra.

(4) Porezni obveznik je dužan dostaviti rješenje nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave u slučaju primjene poreznog perioda iz stava (2) tačka d) ovog člana.

2. Razrez poreza

Član 48

(1) Razrez poreza na dobit vrši se unosom u evidenciju Porezne uprave iznosa obaveze koju je utvrdio i u svojoj poreznoj prijavi iskazao obveznik.

(2) Razrezom se smatra i unos u evidenciju Porezne uprave iznosa porezne obaveze utvrđen kontrolom obveznika, odnosno obradom njegove porezne prijave i usklađivanjem podataka iz poreznog bilansa.

(3) Razrezom se smatra i unos u evidenciju Porezne uprave iznosa porezne obaveze koju je Porezna uprava utvrdila na osnovu podataka iz porezne prijave koju je ona podnijela uime obveznika.

(4) Razrez poreza se poništava ili mijenja ukoliko Porezna uprava odredi da se razrez može izmijeniti ili poništiti ili kada ovlašteni službenici Porezne uprave rješenjem nalože uplatu dodatno utvrđene porezne obaveze na osnovu izvršenog nadzora.

3. Porezna prijava

Član 49

(1) Porezni obveznici dužni su pravilno i tačno popunjenu poreznu prijavu podnijeti nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave u roku 30 dana po isteku roka propisanog za podnošenje godišnjih finansijskih izvještaja.

(2) Porezna prijava iz stava (1) ovog člana uključuje Prijavu poreza na dobit, Porezni bilans i drugu dokumentaciju propisanu ovim zakonom.

(3) Ukoliko ukupni iznos transakcija poreznog obveznika iz člana 44. ovog zakona prelazi iznos 500.000,00 KM u poreznom periodu, porezni obveznik je dužan nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave podnijeti, uz poreznu prijavu, i poseban pregled tih transakcija.

(4) Federalni ministar finansija će Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dobit propisati sadržaj i oblik porezne prijave i poreznog bilansa.

Član 50

(1) Porezni obveznik može sam podnijeti izmijenjenu poreznu prijavu iz člana 49. ovog zakona u roku 180 dana od dana podnošenja prve porezne prijave u slučaju ispravljanja greške ili dopune podataka na prijavi koja je prethodno podnesena.

(2) Ako je porezni obveznik nakon isteka roka iz stava (1) ovog člana uočio potrebu izmjene porezne prijave, o tome obavještava nadležnu organizacionu jedinicu Porezne uprave.

(3) Izmijenjenu poreznu prijavu porezni obveznik podnosi na istim propisanim obrascima na kojima je podnesena porezna prijava koja je predmet izmjene, sa naznakom da se radi o izmijenjenoj poreznoj prijavi.

(4) Izmijenjena porezna prijava sadrži informacije o razlogu izmjene ranije podnesene porezne prijave.

Član 51

Na utvrđivanje, naplatu i povrat poreza, žalbeni postupak, zastaru, prekršajni postupak i druge postupke vezane uz porez na dobit primjenjuju se posebni propisi.

4. Naplata poreza

Član 52

(1) Porezni obveznik u toku godine vrši plaćanje akontacija poreza na dobit u jednakim mjesečnim iznosima.

(2) Obveznik uplate akontacije je i pravno lice iz člana 28. stav (1) i člana 29. stav (1) ovog zakona.

(3) Akontacije se obračunavaju na osnovu prijave poreza na dobit prethodnog poreznog perioda i takav iznos akontacije se plaća sve do podnošenja nove porezne prijave.

(4) Iznos mjesečne akontacije može se izmijeniti na zahtjev poreznog obveznika u slučajevima:

a) statusne promjene poreznog obveznika;

b) kada postoji osnovana pretpostavka da će porezni obveznik poslovati sa gubitkom, uz uvjet da tu pretpostavku osnovano može dokazati;

c) prirodne i druge nesreće koje su bitno uticale na poslovanje poreznog obveznika.

(5) Iznos mjesečne akontacije može izmijeniti i Porezna uprava uslijed nadzora ili na osnovu drugih podataka o poslovanju poreznog obveznika kojima raspolaže.

(6) U slučajevima iz st. (4) i (5) ovog člana Porezna uprava će rješenjem utvrditi novi mjesečni iznos akontacije poreza na dobit.

(7) Porezni obveznik koji počinje sa poslovanjem prvi put nije dužan plaćati akontacije poreza na dobit do podnošenja prve prijave poreza na dobit.

Član 53

(1) Akontacija poreza na dobit se plaća do kraja tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

(2) Ako je porez koji je utvrđen i iskazan u prijavi poreza na dobit veći od iznosa ranije uplaćenih akontacija poreza na dobit, obveznik je tu razliku dužan uplatiti najkasnije 20 radnih dana nakon dana podnošenja porezne prijave.

(3) Ako je porez koji je utvrđen i iskazan u prijavi poreza na dobit manji od iznosa ranije uplaćenih mjesečnih akontacija poreza na dobit ili pretplata poreza na dobit iz ranijih perioda, više plaćeni porez će se, u skladu sa zahtjevom obveznika, vratiti u roku 20 radnih dana od dana podnošenja zahtjeva za povrat ili uračunati u akontacije poreza na dobit za naredni period ukoliko obveznik nema neizmirenih obaveza na osnovu drugih poreza.

Član 54

(1) Na iznos poreza na dobit i/ili na iznos mjesečne akontacije koja nije plaćena u zakonom propisanom roku, porezni obveznik plaća zateznu kamatu na javne prihode.

(2) Porezni obveznik ima pravo na zateznu kamatu na javne prihode u slučaju povrata više plaćenog poreza ili pogrešno uplaćenog poreza.

5. Isplata iz dobiti

Član 55

(1) Obveznik ne može vršiti isplate iz dobiti ukoliko na dan isplate ima neizmirenih obaveza na osnovu direktnih poreza i/ili doprinosa ili obaveza prema zaposlenicima sa osnova prihoda od nesamostalne djelatnosti.

(2) Obveznik ne može davati pozajmice ili vršiti prijenos imovine na druga pravna lica ukoliko ima neizmirenih obaveza na osnovu plaćanja javnih prihoda ili obaveza prema zaposlenicima sa osnova prihoda od nesamostalne djelatnosti.

6. Zastara

Član 56

(1) Pravo na utvrđivanje i naplatu poreza, kamata i troškova prisilne naplate i novčanih kazni izrečenih prema ovom zakonu zastarijeva za pet godina po isteku godine u kojoj je trebalo izvršiti utvrđivanje, odnosno naplatu poreza, kamate, troškova prisilne naplate i novčanih kazni.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, pravo na utvrđivanje i naplatu poreza, kamata i troškova prisilne naplate i novčanih kazni ne zastarijeva u slučaju kada se utvrdi da je porezna obaveza utvrđena na osnovu netačne dokumentacije ili ukoliko porezna prijava nije podnesena.

XII. POSLOVNE EVIDENCIJE

Član 57

(1) Za utvrđivanje porezne osnovice mjerodavne su poslovne knjige i evidencije koje se vode u skladu sa računovodstvenim propisima.

(2) Porezni obveznici iz člana 3. st. (2) i (3) ovog zakona obavezni su osigurati posebno knjigovodstveno praćenje poslovnih događaja i obračun oporezive dobiti, a u skladu sa stavom (1) ovog člana.

XIII. KAZNENE ODREDBE

Član 58

(1) Porezni obveznici koji činjenjem ili nečinjenjem naprave prekršaj u vezi sa odredbama ovog zakona podliježu novčanoj kazni za prekršaje.

(2) Novčanom kaznom od 3.000,00 KM do 100.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj porezni obveznik ako:

a) ne podnese poreznu prijavu i porezni bilans u skladu sa članom 49. stav (1) ovog zakona;

b) ne podnese poreznu prijavu poreza po odbitku u skladu sa članom 38. stav (5) ili članom 39. stav (3) ovog zakona;

c) ne podnese konsolidovani porezni bilans i pojedinačne bilanse u skladu sa članom 42. stav (1) ovog zakona;

d) ne sačinjava poreznu prijavu u skladu sa članom 28. st. (2) i (4) i članom 29. stav (2) ovog zakona;

e) ne podnese pregled transakcija u skladu sa članom 49. stav (4) ovog zakona;

f) izvrši isplatu suprotnu članu 55. ovog zakona;

g) ne iskazuje transakcije u skladu sa principom van dohvata ruke sa povezanim licima u skladu sa čl. od 44. do 46. ovog zakona;

h) ne vodi poslovnu evidenciju u skladu sa članom 57. ovog zakona;

i) ne posjeduje dokumentaciju u skladu sa članom 40. ovog zakona;

j) ne posjeduje dokumentaciju o transfernim cijenama u skladu sa članom 46. stav (1) ovog zakona;

k) ne dostavi dokumentaciju Poreznoj upravi na njen zahtjev u skladu sa članom 46. stav (2) ovog zakona;

l) razrez poreza utvrđen članom 48. stav (1) ovog zakona je manji od razreza poreza utvrđenog st. (3) i (4) istog člana.

(3) Za prekršaj iz stava (2) ovog člana bit će kažnjeno i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 2.500,00 KM do 10.000,00 KM.

(4) Novčane kazne propisane st. (2) i (3) ovog člana povećavaju se za 50% u slučajevima kada je porezni obveznik počinio ponovni drugi ili više puta prekršaj iz stava (2) ovog člana.

Član 59

(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 30.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj porezni obveznik ako:

a) ne plaća akontaciju prema članu 52. ovog zakona;

b) ne izvrši plaćanje u skladu sa članom 53. stav (2) ovog zakona;

c) ne dostavi rješenje nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave u skladu sa članom 47. stav (4) ovog zakona.

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana bit će kažnjeno i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM.

(3) Novčane kazne propisane st. (1) i (2) ovog člana povećavaju se za 50% u slučajevima kada je porezni obveznik počinio ponovni drugi ili više puta prekršaj iz stava (1) ovog člana.

XIV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 60

(1) Federalni ministar finansija će u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dobit kojim će se propisati: utvrđivanje porezne osnovice, procedure utvrđivanja i naplate poreza, procedure za ostvarivanje prava na porezne poticaje, oblik, sadržaj, načine i rokove dostavljanja obrazaca poreznih prijava i druga pitanja od značaja za primjenu ovog zakona.

(2) Federalni ministar finansija će Pravilnik o transfernim cijenama, za čije donošenje je ovlašten u skladu sa članom 46. stav (3) ovog zakona, donijeti u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 61

(1) Danom početka primjene ovog zakona prestaje važiti Zakon o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09), zaključno sa obračunskim periodom 2015. godine, izuzev odredbi koje se odnose na porezno oslobađanje iz člana 32. koji se odnosi na započete investicije, a koji će se primjenjivati do isteka perioda pet godina i odredbi o prijenosu poreznog gubitka iz člana 24. koji će se primjenjivati do isteka pet godina, odnosno perioda za koji su se mogli koristiti.

(2) Postupak utvrđivanja porezne osnovice i naplate poreza na dobit za 2015. godinu izvršit će se po odredbama Zakona o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09).

Član 62

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o porezu na dobit

(“Sl. novine FBiH”, br. 15/2020)

Član 5

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Zakon o poljoprivrednoj organskoj proizvodnji FBiH

0

ZAKON O POLjOPRIVREDNOJ ORGANSKOJ PROIZVODNjI FBIH

(“Sl. novine FBiH”, br. 72/2016)

DIO PRVI – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

(Predmet)

Ovim zakonom se propisuju ciljevi i načela organske proizvodnje, proizvodna pravila za organsku poljoprivrednu proizvodnju (u daljnjem tekstu: organska proizvodnja), označavanje organskih proizvoda, sistem kontrole u organskoj proizvodnji, registar subjekata u organskoj proizvodnji, upravni i inspekcijski nadzor, uvoz, izvoz i stavljanje na tržište organskih proizvoda, prekršaji i druga pitanja od značaja za organsku proizvodnju.

Član 2

(Primjena Zakona)

(1) Odredbe ovog zakona primjenjuju se na proizvode poljoprivrednog porijekla koji potiču iz svih faza organske biljne i stočarske proizvodnje, uključujući akvakulturu (u daljnjem tekstu: organski proizvod) kada su ti proizvodi stavljeni na tržište ili su namijenjeni stavljanju na tržište Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija BiH) i to:

a) sirovi ili neprerađeni poljoprivredni proizvodi;

b) prerađeni poljoprivredni proizvodi namijenjeni da se koriste kao hrana;

c) proizvodi akvakulture;

d) hrana za životinje;

e) vegetativni reprodukcioni materijal i sjeme za uzgoj;

f) kvasci koji se koriste kao hrana ili hrana za životinje.

(2) Odredbe ovog zakona primjenjuju se na sve subjekte registrirane za obavljanje neke od djelatnosti vezane uz organske proizvode navedene u stavu (1) ovog člana i koji učestvuju u aktivnostima u bilo kojoj fazi proizvodnje, pripreme i distribucije na području Federacije BiH.

(3) Proizvodi dobijeni lovom divljih životinja i ribolovom u slobodnim vodama ne smatraju se proizvodima organske proizvodnje.

(4) Priprema hrane u okviru ugostiteljske djelatnosti u restoranima, bolnicama, menzama i drugim sličnim mjestima prodaje ili isporuke hrane krajnjem potrošaču ne podliježe odredbama ovog zakona.

(5) Ovaj zakon primjenjuje se uz primjenu važećih propisa o proizvodima iz stava (1) ovog člana kojima se uređuje proizvodnja, prerada, distribucija, deklarisanje, označavanje i kontrola, uključujući propise o hrani i hrani za životinje.

Član 3

(Definicije)

(1) U smislu odredbi ovog zakona pojedini izrazi imaju sljedeća značenja:

1) “organska proizvodnja” je način proizvodnje poljoprivrednih i drugih proizvoda primjenom proizvodnih pravila za organsku proizvodnju u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije u skladu sa odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega;

2) “faze proizvodnje, pripreme i distribucije” znači svaka faza od, uključujući primarnu proizvodnju i uzgoj organskog proizvoda do, uključujući njegovo skladištenje, preradu, obradu, prijevoz, prodaju ili isporuku krajnjem potrošaču, kao i označavanje ili deklarisanje, reklamiranje, uvoz, izvoz i podugovaranje sa trećom stranom;

3) “organsko” znači da potiče od/ili se odnosi na organsku proizvodnju u skladu sa ovim zakonom;

4) “neorgansko” znači da ne potiče ili nije u vezi sa organskom proizvodnjom u skladu sa ovim zakonom;

5) “subjekt” je fizičko ili pravno lice u organskoj proizvodnji odgovorno da osigura provođenje odredbi ovog zakona unutar poslovanja za koje je registrirano i kojim upravlja;

6) “grupa subjekata” je grupa u kojoj je svaki subjekt poljoprivrednik i koja posjeduje gazdinstvo do pet hektara korištene poljoprivredne površine i koja se može, uz proizvodnju hrane i hrane za životinje, baviti i preradom hrane i hrane za životinje;

7) “biljna proizvodnja” je uzgoj biljnih vrsta i proizvodnja biljnih proizvoda na proizvodnim jedinicama, uključujući žetvu i ubiranje plodova, te sakupljanje plodova, biljaka, biljnih dijelova samoniklih biljnih vrsta i gljiva iz prirodnih staništa u komercijalne svrhe;

8) “proizvodna jedinica” je proizvodni pogon, proizvodna površina, pašnjak, prostor na otvorenom, objekt za životinje, prostor za skladištenje roba, biljnih i životinjskih proizvoda, sirovina i svih drugih repromaterijala potrebnih za organsku proizvodnju;

9) “stočarska proizvodnja” je uzgoj domaćih ili pripitomljenih kopnenih životinja na proizvodnim jedinicama, uključujući pčelarstvo, kao i sakupljanje životinjskih vrsta iz prirodnih staništa u komercijalne svrhe;

10) “akvakultura” je uzgoj i proizvodnja riba i drugih vodenih organizama korištenjem tehnika za povećanje njihove proizvodnje izvan prirodnih kapaciteta staništa, a uzgajane ribe i organizmi ostaju u vlasništvu subjekta u fazi uzgoja, proizvodnje i izlova;

11) “paralelna proizvodnja” znači istovremeno obavljanje djelatnosti i organske proizvodnje i proizvodnje u prijelaznom periodu i/ili organske proizvodnje i neorganske proizvodnje od subjekta;

12) “prijelazni period” je utvrđeni period koji je potreban za prelazak iz neorganske na organsku proizvodnju ili uzgoj u toku kojeg se na poljoprivrednom gazdinstvu i/ili proizvodnoj jedinici primjenjuju odredbe ovog zakona;

13) “priprema” su postupci konzervisanja i/ili prerade organskih proizvoda, uključujući klanje i rasijecanje kada su u pitanju proizvodi od životinja, kao i pakovanje, označavanje i/ili izmjena oznaka koje se odnose na proizvodna pravila za organsku proizvodnju;

14) za izraze: “hrana”, “hrana za životinje” i “stavljanje na tržište” važe definicije utvrđene u Zakonu o hrani (“Službeni glasnik BiH”, br. 50/04);

15) “označavanje” je svaki izraz, riječ/i, podatak, trgovački naziv, naziv robne marke (brenda), slikovni prikaz ili simbol, žig ili oznaka koja se veže ili nalazi na bilo kojem pakovanju, ambalaži, dokumentu, obavijesti, etiketi, tabli, prstenu ili obruču koji prati organski proizvod ili se na njega odnosi;

16) za izraz “upakovana hrana” važi definicija utvrđena posebnim propisom o označavanju ili deklarisanju upakovane hrane;

17) “reklamiranje” je svako predstavljanje javnosti bilo kojim sredstvom osim oznakom, čija je svrha da ima ili je vjerovatnoća da će imati uticaj na formiranje stavova, uvjerenja i ponašanja kupaca i/ili potrošača sa direktnim ili indirektnim ciljem podsticanja prodaje organskih proizvoda;

18) “nadležni organ” je Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) u čijoj je nadležnosti provođenje ovog zakona i organizacija sistema kontrola u području organske proizvodnje u skladu sa odredbama ovog zakona, a prema potrebi izraz uključuje i odgovarajuće nadležne organe iz trećih zemalja;

19) “kontrolno tijelo” je pravno lice koje je registrirano za obavljanje djelatnosti kontrole i certifikacije, a kojem je nadležni organ dodijelilo ovlaštenje za provođenje kontrole i certifikacije u oblasti organske proizvodnje u skladu sa odredbama utvrđenim ovim zakonom, a prema potrebi izraz podrazumijeva odgovarajući kontrolni organ ili kontrolno tijelo iz trećih zemalja;

20) “službena kontrola” je svaki oblik kontrole koju vrši nadležni organ radi verifikovanja postupanja subjekta nadzora i usklađivanja poslovanja u skladu sa zakonima i drugim propisima;

21) “certifikacija” je postupak na osnovu kojeg ovlašteno kontrolno tijelo izdaje certifikat o usaglašenosti kojim potvrđuje da je predmetni organski proizvod proizveden u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega;

22) “oznaka usklađenosti” znači dokaz usklađenosti sa određenom grupom standarda ili drugih normativnih akata u obliku oznake;

23) “organski proizvod” je svaki proizvod proizveden i označen ovim izrazom i/ili oznakom na jednom od službenih jezika i pisama u Federaciji BiH, u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega;

24) “sastojak” je svaka supstanca, uključujući aditive, koja se koristi u proizvodnji ili pripremi hrane, a koja je prisutna u gotovom proizvodu čak i u promijenjenom obliku;

25) za izraz “sredstva za zaštitu bilja” važi definicija utvrđena Zakonom o zaštiti bilja od bolesti i štetočina koje ugrožavaju cijelu zemlju (“Službeni list RBiH”, br. 2/92 i 13/94) koji se u skladu sa članom IX5. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine primjenjuje kao federalni zakon, odnosno značenje izraza “fitofarmaceutska sredstva” utvrđenog Zakonom o fitofarmaceutskim sredstvima (“Službeni glasnik BiH”, br. 49/04);

26) za izraz “genetički modificirani organizam” (u daljnjem tekstu: GMO) važi definicija utvrđena Zakonom o genetički modifikovanim organizmima (“Službeni glasnik BiH”, br. 23/09);

27) “proizvedeno od GMO-a” znači djelomično ili u cijelosti dobiveno iz GMO-a, ali ne sadrži ili se ne sastoji od GMO-a;

28) “proizvedeno s pomoću GMO-a” znači dobiveno korištenjem GMO-a kao posljednjeg živog organizma u proizvodnom postupku, ali ne sadrži ili se ne sastoji od GMO-a, niti je proizveden od GMO-a;

29) za izraz “dodaci hrani” važi definicija utvrđena posebnim propisom o dodacima hrani za životinje;

30) “ekvivalentno” podrazumijeva u opisivanju različitih sistema ili mjera da ti sistemi ili mjere mogu osigurati isti nivo usklađenosti i udovoljiti ciljevima i načelima organske proizvodnje utvrđenim ovim zakonom;

31) “pomoćna supstanca u procesu proizvodnje” je svaka supstanca koja sama po sebi nije hrana, ali se koristi u preradi sirovine, prehrambenih proizvoda ili njihovih sastojaka u svrhu ispunjavanja određenih tehnoloških zahtjeva u postupku obrade ili prerade, što može dovesti do nenamjernog, ali tehnički neizbježnog prisustva ostataka (rezidua) tih supstanci i njenih derivata u gotovom proizvodu, pod uvjetom da ti ostaci ne predstavljaju nikakvu opasnost po zdravlje i da nemaju nikakav tehnološki učinak na gotov proizvod;

32) “jonizirajuće zračenje” je elektromagnetsko i čestično zračenje čijim prolazom u materiju direktno ili indirektno nastaju parovi pozitivno i negativno nabijenih električnih čestica-jona;

33) “priprema hrane u okviru ugostiteljske djelatnosti” podrazumijeva pripremu organskih proizvoda u restoranima, bolnicama, menzama i drugim sličnim mjestima prodaje ili isporuke hrane krajnjem potrošaču;

34) “izdavanje potvrde” je postupak koji provodi ovlašteno kontrolno tijelo i izdaje potvrdu kojom potvrđuje da je organski proizvod iz uvoza i da potiče iz ekvivalentnog sistema uspostavljenog ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega;

35) “potvrda” je dokument kojim subjekt dokazuje da je organski proizvod iz uvoza ekvivalentan organskom proizvodu proizvedenom u skladu sa ovim zakonom.

(2) Gramatička terminologija korištenja muškog ili ženskog roda podrazumijeva uključivanje oba roda.

DIO DRUGI – CILJEVI I NAČELA ORGANSKE PROIZVODNJE

POGLAVLJE I – OPĆI CILJEVI I NAČELA

Član 4

(Opći ciljevi organske proizvodnje)

Opći ciljevi organske proizvodnje su:

a) uspostaviti cjelovit i održiv sistem upravljanja poljoprivredom koji:

1) poštuje prirodne sisteme i cikluse, te održava i poboljšava očuvanje zdravlja tla, voda, biljaka i životinja i održava njihovu međusobnu ravnotežu,

2) doprinosi visokom nivou biološke raznovrsnosti,

3) odgovorno koristi energiju i prirodne resurse, kao što su voda, tlo, organske materije i zrak,

4) poštuje visoke standarde o dobrobiti životinja i ispunjava etološke potrebe životinje zavisno od vrste kojoj pripada;

b) težiti proizvodnji proizvoda visokog kvaliteta;

c) težiti proizvodnji širokog asortimana prehrambenih i drugih poljoprivrednih proizvoda koji su u skladu sa potražnjom potrošača za proizvodima proizvedenim primjenom pravila proizvodnje koji ne nanose štetu okolini, zdravlju ljudi, biljaka ili zdravlju i dobrobiti životinja.

Član 5

(Opća načela organske proizvodnje)

Organska proizvodnja se zasniva na sljedećim općim načelima:

a) načelo odgovarajućeg planiranja i upravljanja prirodnim i biološkim procesima koji su zasnovani na ekološkim sistemima, uz iskorištavanje prirodnih resursa u okviru tih sistema primjenom pravila proizvodnje u okviru kojih se:

1) u proizvodnji koriste agrotehničke, mehaničke, fizičke, biološke i biotehničke mjere,

2) u proizvodnji poljoprivrednih kultura, uzgoju životinja ili proizvodnji u akvakulturi ispunjava načelo održivog korištenja prirodnih resursa,

3) poštuje zabrana upotrebe GMO-a i proizvoda proizvedenih od ili pomoću GMO-a, izuzev veterinarsko-medicinskih proizvoda, a

4) pravila proizvodnje zasnivaju na procjeni rizika i korištenju mjera predostrožnosti i prevencije u slučajevima kada je to potrebno;

b) načelo ograničenja unošenja i korištenja repromaterijala dobijenog izvan organske proizvodne jedinice, odnosno poljoprivrednog gazdinstva, a izuzetno kada su potrebni vanjski unosi repromaterijala ili kada ne postoje odgovarajući postupci i metode u skladu sa stavom 1. tačka a) ovog člana, ograničeni su na unose:

1) repromaterijala koji potiču iz organske proizvodnje,

2) prirodnih sastojaka ili sastojaka dobijenih prirodnim putem i

3) prirodnih mineralnih đubriva niske topivosti;

c) načelo strogog ograničenja korištenja hemijskih sintetizovanih repromaterijala, osim u vanrednim slučajevima kada:

1) odgovarajući sistemi organskog upravljanja ne daju zadovoljavajuće rezultate i

2) na tržištu nisu dostupni repromaterijali iz stava 1. tačka b) ovog člana ili

3) kada bi korištenje vanjskih unosa repromaterijala iz stava 1. tačka b) ovog člana imalo neprihvatljive posljedice na okolinu;

d) načelo prilagođavanja proizvodnih pravila organske proizvodnje kada je to neophodno lokalnim i regionalnim klimatskim i agroekološkim uvjetima, sanitarnom stanju, dostignutom nivou razvoja i specifičnoj uzgojnoj praksi, u skladu sa odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona.

POGLAVLJE II – SPECIFIČNA NAČELA

Član 6

(Specifična načela za primarnu poljoprivrednu proizvodnju i akvakulturu)

Uzgoj u biljnoj i stočarskoj proizvodnji i akvakulturi je organska proizvodnja pod uvjetom da je zasnovana na općim načelima iz člana 5. ovog zakona i na sljedećim specifičnim načelima:

a) održavanje i poboljšanje života u tlu i prirodne plodnosti tla, očuvanje stabilnosti i biološke raznovrsnosti tla koji sprečavaju i onemogućuju zbijanje i eroziju tla, te ishrana biljaka prvenstveno putem ekosistema tla;

b) svođenje na minimum upotrebe neobnovljivih prirodnih resursa i repromaterijala koji ne potiču sa predmetnog poljoprivrednog gazdinstva;

c) reciklaža otpada i nusproizvoda biljnog i životinjskog porijekla u svrhu njihovog daljnjeg korištenja kao repromaterijala u proizvodnji biljaka i životinja;

d) kod donošenja odluka vezanih uz organsku proizvodnju obavezno se u obzir uzima ekološka ravnoteža na lokalnom i regionalnom nivou;

e) održavanje zdravlja životinja vrši podsticanjem prirodne imunološke zaštite životinja, kao i odabirom u odnosu na vrstu odgovarajućih pasmina i/ili sojeva i uzgojne prakse životinja;

f) održavanje zdravlja bilja primjenom preventivnih mjera, kao što su odabir odgovarajućih vrsta, sorti ili hibrida otpornih na štetne organizme, te primjenom odgovarajućeg plodoreda, mehaničkih i fizičkih metoda i mjera zaštite korištenjem prirodnih neprijatelja štetnih organizama;

g) primjena prakse uzgoja životinja koje su prilagođene lokalitetu uzgoja i raspoloživim zemljišnim površinama kojima raspolaže subjekt;

h) primjena prakse uzgoja životinja kojom se osigurava visok nivo dobrobiti životinja i ispunjava prirodna potreba životinja u odnosu na uzgajanu vrstu;

i) proizvodnja organskih proizvoda animalnog porijekla od životinja koje su od rođenja i/ili od kada su se izlegle i tokom cijelog života uzgajane na organskom poljoprivrednom gazdinstvu, odnosno proizvodnoj jedinici;

j) izbor pasmina i/ili sojeva životinja s obzirom na njihovu sposobnost prilagođavanja uvjetima lokaliteta, njihovu vitalnost, otpornost prema bolestima ili zdravstvenim poteškoćama;

k) ishrana životinja organskom hranom za životinje koja se sastoji od sastojaka poljoprivrednog porijekla iz organskog uzgoja i od prirodnih sastojaka koji nisu poljoprivrednog porijekla;

l) primjena uzgojne prakse životinja koja poboljšava njihov imunološki sistem i jača prirodnu otpornost na bolesti, te osiguranje uvjeta za redovno kretanje životinja i slobodnog pristupa otvorenim prostorima i pašnjacima gdje je to odgovarajuće;

m) isključivanje iz uzgoja životinja kod kojih je došlo do pojave vještački izazvane poliploidije;

n) održavanje biološke raznovrsnosti prirodnih vodnih ekosistema, trajno očuvanje vodnog okoliša i kvaliteta lokalnih vodnih i kopnenih ekosistema u proizvodnji u akvakulturi i

o) ishrana uzgojnih riba i ostalih organizama u akvakulturi hranom za životinje dobijenom održivim iskorištavanjem ribolovnih resursa ili organskom hranom za životinje koja sadrži sastojke poljoprivrednog porijekla iz organskog uzgoja i prirodne sastojke koji nisu poljoprivrednog porijekla.

Član 7

(Specifična načela u proizvodnji prerađene organske hrane)

Proizvodnja prerađene hrane je organska proizvodnja pod uvjetom da je zasnovana na osnovnim načelima iz člana 5. ovog zakona i na sljedećim specifičnim načelima:

a) proizvodnja organske hrane od organskih sastojaka poljoprivrednog porijekla, a izuzetno je dozvoljeno i korištenje neorganskih sastojaka u slučaju kada na tržištu nema sastojka u organskom obliku, a koji ima bitnu tehnološku ulogu u procesu proizvodnje i pod uvjetom da se koristi u minimalnoj količini;

b) ograničena upotreba prehrambenih aditiva, neorganskih sastojaka sa pretežno tehnološkom i senzornom ulogom, te mikronutritijenata i pomoćnih supstanci u procesu proizvodnje, tako da se koriste minimalno i samo u slučaju kada je to neophodno iz tehnoloških razloga ili služi za određene prehrambene namjene;

c) isključivanja iz procesa prerade supstanci i metoda prerade koje mogu dovesti do pogrešnih zaključaka o pravoj prirodi proizvoda i

d) da se proces prerade hrane po mogućnosti vrši primjenom bioloških, mehaničkih i fizičkih postupaka.

Član 8

(Specifična načela u proizvodnji prerađene organske hrane za životinje)

Proizvodnja prerađene organske hrane za životinje je organska proizvodnja pod uvjetom da je zasnovana na osnovnim načelima iz člana 5. ovog zakona i sljedećim specifičnim načelima:

a) proizvodnja organske hrane za životinje od organskih sastojaka poljoprivrednog porijekla, a izuzetno je dozvoljeno i korištenje neorganskih sastojaka u slučaju kada neka od sirovina nije dostupna na tržištu;

b) ograničena upotreba dodataka hrani za životinje i pomoćnih supstanci u procesu proizvodnje, tako da se koriste minimalno i samo kada je to potrebno zbog tehnoloških ili zootehničkih razloga ili u posebnu svrhu ishrane;

c) isključivanja iz procesa prerade supstanci i metoda prerade koje bi mogle dovesti do pogrešnih zaključaka o pravoj prirodi proizvoda i

d) da se proces prerade hrane za životinje vrši po mogućnosti primjenom bioloških, mehaničkih i fizičkih postupaka.

DIO TREĆI – PROIZVODNA PRAVILA U ORGANSKOJ PROIZVODNJI

POGLAVLJE I – OPĆA PRAVILA ORGANSKE PROIZVODNJE

https://advokat-prnjavorac.com

Član 9

(Opći zahtjev)

Subjekt ili grupa subjekata (u daljnjem tekstu: subjekt) koji obavljaju djelatnost organske proizvodnje obavezni su poštovati i primjenjivati proizvodna pravila utvrđena ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega.

Član 10

(Zabrana korištenja GMO-a)

(1) GMO i/ili proizvodi koji sadrže i/ili se sastoje ili potiču od GMO-a zabranjeni su za korištenje kao hrana, hrana za životinje, pomoćna supstanca u procesu proizvodnje, sredstvo za zaštitu bilja, đubrivo, poboljšivač tla, vegetativni reprodukcioni materijal i sjeme za uzgoj, mikroorganizam i životinja u organskoj proizvodnji.

(2) U svrhu dokazivanja poštovanja zabrane iz stava (1) ovog člana subjekt je obavezan poštovati i može se pouzdati u oznake na proizvodu ili bilo kojem drugom propratnom dokumentu koji su pričvršćeni ili priloženi u skladu sa posebnim propisima kojima se uređuje stavljanje na tržište GMO-a i/ili kojima se uređuje GMO hrana i hrana za životinje.

(3) Subjekt može smatrati da GMO i/ili proizvodi koji sadrže i/ili se sastoje ili potiču od GMO-a nisu korišteni u proizvodnji nabavljene hrane i hrane za životinje kada nisu označeni kao takvi, izuzev u slučaju dobivanja informacije koja ukazuje da označavanje takvih proizvoda nije urađeno u skladu sa propisima iz stava (2) ovog člana.

(4) Subjekt koji koristi neorganske proizvode koji nisu hrana ili hrana za životinje prilikom kupovine takvih proizvoda obavezan je od dobavljača tražiti potvrdu da dostavljeni proizvodi nisu GMO i/ili proizvodi koji sadrže i/ili se sastoje ili potiču od GMO-a.

Član 11

(Zabrana primjene jonizirajućeg zračenja)

Zabranjena je primjena jonizirajućeg zračenja u obradi organske hrane, hrane za životinje ili sirovina koje se koriste u organskoj proizvodnji hrane ili hrane za životinje.

POGLAVLJE II – PROIZVODNJA NA POLJOPRIVREDNOM GAZDINSTVU

Član 12

(Opća proizvodna pravila na poljoprivrednom gazdinstvu)

(1) Cjelokupnim poljoprivrednim gazdinstvom upravlja se u skladu sa zahtjevima koji se primjenjuju na organsku proizvodnju u skladu sa odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, poljoprivredno gazdinstvo može obavljati djelatnost paralelne proizvodnje uz uvjet da su jasno odvojene organske proizvodne jedinice ili uzgajališta u akvakulturi od proizvodnih jedinica na kojima se u cijelosti ne upravlja u skladu sa zahtjevima organske proizvodnje i pod uvjetom da:

a) kod paralelnog uzgoja životinja obavezno se uzgajaju različite vrste životinja;

b) u akvakulturi je dozvoljeno uzgajati iste vrste organizama ukoliko su lokacije tih proizvodnih jedinica odvojene i

c) u biljnoj proizvodnji je dozvoljeno paralelno uzgajati iste biljne vrste različitih sorti koje je lahko razlikovati.

(3) U slučajevima iz stava (2) ovog člana subjekt mora jasno odvojiti proizvodne jedinice, životinje i proizvode koji se koriste u/ili su proizvedeni na proizvodnim jedinicama za organsku proizvodnju od onih koji se koriste u/ili su proizvedeni na neorganskim proizvodnim jedinicama i uspostaviti i voditi odgovarajuću evidenciju koja služi kao pisani dokaz da je izvršena odvojenost.

Član 13

(Proizvodna pravila za biljnu proizvodnju)

(1) Biljna proizvodnja smatra se organskom proizvodnjom pod uvjetom da se uz opća pravila proizvodnje iz člana 12. ovog zakona u organskoj proizvodnji biljaka primjenjuju i sljedeća pravila:

a) primjena postupaka pripreme i obrada tla i uzgoja kultura kojima se održava postojeći ili doprinosi povećanju nivoa organske materije u tlu, povećava stabilnost i biološka raznovrsnost tla i sprečava zbijanje i erozija tla;

b) plodnost i biološka aktivnost tla održava se i povećava višegodišnjim plodoredom, uključujući leguminoze i druge kulture za zeleno đubrenje, te upotrebom stajskog đubriva ili materijala organskog porijekla po mogućnosti kompostiranih, a koji potiču iz organske proizvodnje;

c) dozvoljena je upotreba biodinamičkih pripravaka;

d) koriste se đubriva i poboljšivači tla koji su odobreni za upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona;

e) zabranjeno je korištenje mineralnih azotnih đubriva;

f) svi primijenjeni postupci, odnosno tehnike uzgoja biljaka trebaju spriječiti ili smanjiti onečišćenje okoline na najmanju moguću mjeru;

g) za sprečavanje štete koju uzrokuju štetni organizmi, bolesti i korovi prvenstveno se zaštita vrši korištenjem prirodnih neprijatelja, odgovarajućim odabirom vrsta i sorti, plodoredom, tehnikama obrade tla i termičkim postupcima;

h) kada se utvrdi ugroženost neke od uzgojnih kultura, dozvoljena je primjena sredstva za zaštitu bilja odobrenog za primjenu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona;

i) za proizvodnju proizvoda, izuzev reprodukcionog materijala, koristi se organski proizvedeno sjeme, presadnica i sadni materijal; izuzetno, dozvoljeno je korištenje i neorganskog sjemena, presadnica i sadnog materijala u slučaju kada taj materijal nije tretiran sredstvima za zaštitu bilja koja nisu odobrena za primjenu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona i kada na tržištu nema reprodukcionog materijala proizvedenog po pravilima organske proizvodnje ili je korištenje tog materijala opravdano za provođenje naučnih ili naučno-istraživačkih ispitivanja ili kada se radi o autohtonoj sorti i

j) proizvodi i sredstva za čišćenje i dezinfekciju u proizvodnji bilja upotrebljavaju se samo ako su odobreni za upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona.

(2) Sakupljanje plodova, biljaka ili dijelova biljaka samoniklih vrsta bilja i gljiva koje rastu u prirodnom okruženju, šumama i poljoprivrednim područjima smatra se organskom proizvodnjom pod uvjetom da:

a) ta područja sakupljanja u periodu od najmanje tri godine prije početka sakupljanja nisu bila tretirana sredstvima osim sredstava koja su odobrena za upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona i

b) da sakupljanje ne utiče na stabilnost prirodnog staništa ili na održanje vrsta u području sakupljanja.

(3) Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: federalni ministar) donijet će propis kojim će propisati minimalne zahtjeve za organsku biljnu proizvodnju u uzgoju bilja koji obuhvata postupke i određene norme uzgoja biljaka, uvjete prijelaznog perioda, paralelnu proizvodnju, održavanje plodnosti, plodored, odobrene liste đubriva, liste sredstva za zaštitu bilja i liste sredstava za poboljšanje tla.

Član 14

(Proizvodna pravila za stočarsku proizvodnju)

(1) Stočarska proizvodnja smatra se organskom proizvodnjom pod uvjetom da se uz opća pravila proizvodnje iz člana 12. ovog zakona primjenjuju i sljedeća pravila i to:

a) u odnosu na porijeklo životinja:

1) životinja iz organskog uzgoja rađa se i uzgaja na organskom poljoprivrednom gazdinstvu,

2) životinje koje nisu organski uzgojene mogu se dopremiti na organsko poljoprivredno gazdinstvo pod posebnim uvjetima i za potrebe razmnožavanja; ove životinje i njihovi proizvodi smatraju se organskim nakon isteka roka i ispunjavanja uvjeta prijelaznog perioda iz člana 18. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona,

3) životinje i njihovi proizvodi koji se na početku prijelaznog perioda već nalaze na poljoprivrednom gazdinstvu smatraju se organskim nakon isteka roka i ispunjavanja uvjeta prijelaznog perioda iz člana 18. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona;

b) u odnosu na uzgojnu praksu i uvjete držanja:

1) lice zaposleno kod subjekta i/ili subjekt koji se brine o životinjama mora posjedovati potrebna osnovna znanja i vještine vezane uz zdravlje i dobrobit životinja,

2) uzgojna praksa, uključujući broj životinja po jedinici površine, te uvjeti smještaja moraju osigurati zadovoljavanje razvojnih, fizioloških i etoloških potreba životinja,

3) životinja mora imati stalni pristup otvorenom prostoru, po mogućnosti pašnjacima, kad god to vremenski uvjeti i stanje tla dozvoljavaju, izuzev kada posebnim propisima nisu određena zakonska ograničenja i obaveze koje se odnose na zaštitu zdravlja ljudi i životinja,

4) broj životinja mora biti ograničen da ne bi došlo do prekomjerne ispaše, izrovanosti tla kopitima, erozije ili onečišćenja/zagađenja tla koje uzrokuju životinje ili njihov izmet,

5) životinje iz organskog uzgoja moraju se držati odvojeno od životinja iz neorganskog uzgoja,

6) ispaša organskih životinja na neorganskoj otvorenoj površini i ispaša neorganskih životinja na organskim površinama dozvoljena je pod određenim propisanim ograničavajućim uvjetima,

7) zabranjeno je vezivanje ili izolacija životinja, a izuzetno to je dozvoljeno za pojedinačnu životinju i na ograničeni period i kada je to potrebno radi sigurnosti ili veterinarskih razloga ili dobrobiti životinja,

8) trajanje prijevoza životinja mora biti svedeno na minimum,

9) tokom cijelog životnog vijeka životinje bilo kakva patnja mora se svesti na minimum, uključujući odstranjivanje dijelova tijela, kao i vrijeme klanja,

10) pčelinjaci se postavljaju na područja koja osiguravaju izvore nektara i polena koji se sastoje najvećim dijelom od organskih uzgojenih usjeva ili prirodne vegetacije šuma ili usjevi koji se tretiraju samo metodama sa niskim uticajem na okolinu,

11) pčelinjak se drži na dovoljnoj udaljenosti od izvora koji mogu dovesti do onečišćenja pčelinjih proizvoda ili loše uticati na zdravlje pčela,

12) košnice i materijali koji se koriste u pčelarstvu trebaju biti izrađeni od prirodnih materijala,

13) zabranjeno je uništavanje pčela na saću kao metoda vezana uz sakupljanje pčelinjih proizvoda;

c) u odnosu na razmnožavanje i/ili rasplod:

1) dozvoljene su samo prirodne metode razmnožavanja, a izuzetno je dozvoljeno i vještačko osjemenjivanje,

2) zabranjeno je razmnožavanje podstaknuto hormonskom terapijom ili sličnim supstancama, izuzev u slučaju kada to predstavlja oblik veterinarskog liječenja pojedinačne životinje,

3) zabranjeni su drugi oblici vještačke oplodnje poput kloniranja i prijenosa embrija,

4) obavezno se vrši odabir odgovarajuće pasmine i/ili soja za uzgoj, jer se na taj način doprinosi prevenciji patnje životinja i sprečava potreba za djelomičnom ili potpunom amputacijom ili uklanjanjem pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela;

d) u odnosu na hranu za životinje:

1) hrana za životinje prvenstveno se osigurava sa organske proizvodne jedinice unutar poljoprivrednog gazdinstva na kojem se životinje drže ili sa drugog organskog poljoprivrednog gazdinstva iz istog područja i/ili regije,

2) životinje se hrane organskom hranom za životinje koja zadovoljava zahtjeve ishrane u raznim fazama njihovog razvoja, a dio obroka može sadržavati hranu sa proizvodnih jedinica poljoprivrednog gazdinstva koja su u prijelaznom periodu,

3) uz izuzetak pčela, životinje trebaju imati stalni pristup pašnjacima ili kabastoj krmi,

4) neorganski sastojci hrane za životinje biljnog porijekla, sirovine životinjskog i mineralnog porijekla, aditivi u hrani za životinje, određeni proizvodi koji se koriste u ishrani životinja i pomoćne supstance u procesu prerade dozvoljeno je koristiti ako su odobreni za korištenje u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona,

5) zabranjeno je korištenje sredstva za podsticanje rasta i sintetičkih aminokiselina,

6) sisavci koji doje mogu se hraniti samo prirodnim, po mogućnosti majčinim mlijekom;

e) u odnosu na sprečavanje bolesti i veterinarsko liječenje:

1) sprečavanje bolesti zasniva se na odabiru pasmine i/ili soja, uzgojnoj praksi, visokokvalitetnoj hrani za životinje i tjelesnoj aktivnosti životinja, odgovarajućem broju životinja po jedinici površine te smještaju sa odgovarajućim higijenskim uvjetima,

2) bolest se liječi odmah da se izbjegne patnja životinje, izuzetno je dozvoljena primjena hemijski sintetizovanih alopatskih veterinarsko-medicinskih proizvoda, uključujući antibiotike, kada je to neophodno i pod strogim uvjetima i u slučaju kada primjena fitoterapeutskih, homeopatskih i drugih proizvoda nije odgovarajuća, a obavezno se utvrđuju ograničenja u pogledu toka liječenja i perioda karence,

3) dozvoljena je primjena imunoloških veterinarskih lijekova,

4) dozvoljeni su tretmani koji se odnose na zaštitu zdravlja ljudi i životinja koji se primjenjuju u skladu sa važećim zakonodavstvom i

5) čišćenje i dezinfekcija objekata u kojima se drže životinje, infrastrukture tih objekata i opreme dozvoljeno je samo proizvodima za čišćenje i dezinfekciju koji su odobreni za upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona.

(2) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati za organsku stočarsku proizvodnju minimalne zahtjeve za uzgoj životinja, uvjete prijelaznog perioda, način držanja životinja, ishranu, njegu i liječenje životinja.

Član 15

(Proizvodna pravila za uzgoj životinja akvakulture)

(1) Akvakultura se smatra organskom proizvodnjom pod uvjetom da se uz opća pravila proizvodnje iz člana 12. ovog zakona primjenjuju i sljedeća pravila u proizvodnji u odnosu na:

a) porijeklo životinja akvakulture:

1) organska akvakultura zasniva se na uzgoju mlađi koja potiče od organski uzgojenog matičnog jata i iz organskih uzgajališta,

2) izuzetno, kada se ne može nabaviti mlađ iz organskih matičnih jata ili iz organskih uzgajališta, u uzgajalište pod posebnim uvjetima se mogu dopremiti neorganski uzgojene životinje;

b) uzgojnu praksu:

1) lice zaposleno kod subjekta i/ili subjekt koji brine o uzgojnim životinjama mora posjedovati potrebna osnovna znanja i vještine vezane uz zdravstvene potrebe i dobrobit uzgojnih životinja,

2) uzgojna praksa, uključujući hranjenje, uređenje infrastrukture i opreme, gustoću populacije i kvalitet vode, treba osigurati zadovoljavanje razvojne, fiziološke i etološke potrebe svake životinje,

3) uzgojna praksa treba biti uspostavljena na način da je minimalan negativni uticaj uzgoja na okolinu, uključujući i onemogućavanje bijega uzgojnih životinja u prirodu,

4) organski uzgojene životinje držati odvojeno od ostalih neorganskih uzgojnih životinja akvakulture,

5) pri prijevozu osigurava se poštovanje dobrobiti životinja,

6) patnju uzgojnih životinja akvakulture treba svesti na minimum, uključujući i vrijeme klanja;

c) razmnožavanje:

1) zabranjena je primjena vještački izazvane poliploidije, vještačke hibridizacije, kloniranja i proizvodnja jednospolnih sojeva, osim ručnim sortiranjem,

2) obavezno se vrši odabir odgovarajućih uzgojnih sojeva,

3) uspostavljaju se posebni uvjeti upravljanja za svaku vrstu u uzgoju i za upravljanje matičnim jatom, mrijestom i proizvodnjom mlađi;

d) hranu za ribe i rakove:

1) ribe i rakovi hrane se hranom koja zadovoljava zahtijeve ishrane u različitim fazama njihovog razvoja,

2) udio hrane biljnog porijekla treba poticati iz organske proizvodnje, a udio hrane od vodenih životinja iz ribolova koji poštuje princip održivog korištenja ribarskih resursa,

3) neorganski sastojci biljnog porijekla za ishranu riba i rakova, sastojci životinjskog ili mineralnog porijekla za ishranu riba i rakova, aditivi u gotovoj hrani za ribe i rakove, određeni proizvodi koji se koriste u ishrani riba i rakova i pomoćne supstance u procesu prerade koriste se samo ako su odobreni za korištenje u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona,

4) nije dozvoljeno korištenje sredstava za podsticanje rasta i sintetičke aminokiseline;

e) školjkaše iz grupe mekušaca i druge vrste koje ne hrani čovjek, već se same hrane prirodnim planktonom:

1) organizmi koji se hrane filtracijom hrane iz vode sve svoje potrebe za hranom zadovoljavaju iz prirode, osim mlađi koja se uzgaja u mrjestilištima i rastilištima,

2) organizmi se uzgajaju u vodi, odnosno proizvodnim područjima u skladu sa odredbama Zakona o vodama (“Službene novine Federacije BiH”, br. 70/06), odnosno zakona o vodama kantona i ispunjavaju odredbe propisa i kriterije o zdravstvenoj ispravnosti i kvalitetu vode za uzgoj, te u vodi visokog ekološkog kvaliteta;

f) prevenciju bolesti i veterinarsko liječenje:

1) sprečavanje bolesti zasniva se na držanju životinja u optimalnim uvjetima, što se postiže odabirom odgovarajućeg mjesta uzgoja, optimalnom konstrukcijom uzgajališta, primjenom dobre uzgojne i upravljačke prakse, uključujući redovno čišćenje i dezinfekciju objekata i prostora, visokokvalitetnu hranu, odgovarajuću gustoću populacije, te odabir odgovarajućih uzgojnih vrsta i sojeva,

2) bolest se liječi odmah kako bi se izbjegla patnja životinje, a hemijski sintetizovani alopatski veterinarski lijekovi, uključujući antibiotike mogu se primijeniti u izuzetnim slučajevima kada je to neophodno i pod strogim uvjetima i kada primjena fitoterapeutskih, homeopatskih i drugih proizvoda nije dala odgovarajuće rezultate, a tada se utvrđuju ograničenja u pogledu toka liječenja i perioda karence,

3) dozvoljena je primjena imunoloških veterinarskih lijekova,

4) dozvoljeni su tretmani vezani uz zaštitu zdravlja ljudi i životinja u skladu sa odgovarajućim propisima za zaštitu zdravlja ljudi i životinja,

5) čišćenje i dezinfekciju ribnjaka, kaveza, objekata i opreme u akvakulturi i njihove infrastrukture i opreme vrši se samo proizvodima koji su odobreni za upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona.

(2) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati minimalne zahtjeve za organsku proizvodnju životinja u akvakulturi, uzgojnu praksu, uvjete prijelaznog perioda, način držanja, ishranu, njegu i liječenje.

Član 16

(Proizvodna pravila za morske alge)

(1) Sakupljanje divljih morskih algi i njihovih dijelova koje samoniklo rastu u moru smatra se organskom proizvodnjom pod uvjetom da se primjenjuju sljedeća pravila proizvodnje:

a) da su proizvodna područja na kojima rastu alge ekološki vrlo dobrog stanja u skladu sa odredbama Zakona o vodama (“Službene novine Federacije BiH”, br. 70/06) i propisa donesenih na osnovu tog zakona, da su u skladu sa odredbama propisa o kvalitetu i zdravstvenoj ispravnosti za proizvodnju proizvoda animalnog porijekla namijenjenih ishrani ljudi i

b) da sakupljanje ne utiče na dugoročnu stabilnost prirodnog staništa ili održavanja vrste u području sakupljanja.

(2) Uzgoj morskih algi smatra se organskim ako se obavlja u obalnim područjima gdje su okolišna i zdravstvena obilježja ekvivalentna kao i obilježja navedena u stavu (1) ovog člana i pod uvjetom:

a) da se u svim fazama proizvodnje obavezno primjenjuje pravilo održivog korištenja prirodnih resursa od sakupljanja mladih samoniklih algi do berbe i

b) da se u svrhu osiguranja očuvanja raznovrsnosti genskih zaliha redovno sakupljaju mlade samonikle morske alge kako bi se dopunile zalihe koje potiču iz uzgoja u zatvorenim prostorima.

(3) Primjena đubriva nije dozvoljena, izuzev u zatvorenim uzgojnim objektima i to samo đubrivima koja su odobrena za takvu upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 17. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona.

Član 17

(Proizvodi i supstance za upotrebu u organskom uzgoju, kriteriji i postupci odobravanja)

(1) Federalni ministar donosi odluke o uvrštavanju proizvoda i/ili supstanci na listu odobrenih proizvoda i supstanci koje je dozvoljeno koristiti u organskom uzgoju za sljedeće namjene:

a) kao sredstva za zaštitu bilja;

b) kao đubriva i sredstva koji se koriste kao poboljšivači tla;

c) kao neorganske sirovine za hranu za životinje biljnog, životinjskog i mineralnog porijekla, te određene supstance koje se koriste u ishrani životinja;

d) kao dodaci hrani za životinje i pomoćna sredstva u procesu proizvodnje;

e) kao proizvodi za čišćenje i dezinfekciju ribnjaka, kaveza, objekata, opreme i uređaja koji se koriste u proizvodnji životinja i

f) kao proizvodi za čišćenje i dezinfekciju objekata, opreme i uređaja koji se upotrebljavaju u proizvodnji bilja, uključujući skladišta na poljoprivrednom gazdinstvu.

(2) Proizvodi i supstance iz stava (1) ovog člana uvrštavaju se na liste odobrenih proizvoda i supstanci za upotrebu u organskoj proizvodnji pod uvjetom da su ispunjeni ciljevi i načela organske proizvodnje, te i opći i posebni zahtjevi utvrđeni za organsku proizvodnju u skladu sa ovim zakonom i kada su ispunjeni sljedeći opći i posebni kriteriji koji se procjenjuju kao cjelina:

a) da je njihovo korištenje neophodno za održivu i nesmetanu proizvodnju i da su neophodni za upotrebu kojoj su namijenjeni;

b) da su svi proizvodi i supstance biljnog, životinjskog, mikrobiološkog ili mineralnog porijekla, a izuzetno u slučajevima kada proizvodi ili supstance takvog porijekla nisu dostupni u dovoljnim količinama i/ili kvalitetu ili ako nisu dostupne druge mogućnosti;

c) u slučaju odobravanja proizvoda iz stava (1) tačka a) ovog člana procjenjuje se i uzima u obzir sljedeće:

1) njihova je upotreba neophodna za kontrolu štetnog organizma i/ili određene bolesti za koju nisu dostupna druga biološka, fizička ili uzgojna rješenja ili druge efektivne prakse upravljanja i

2) ako proizvodi nisu biljnog, životinjskog, mikrobiološkog ili mineralnog porijekla i nisu u svom prirodnom obliku, mogu se odobriti samo pod uvjetom da njihova upotreba isključuje bilo kakav direktan dodir sa jestivim dijelom usjeva;

d) u slučaju odobravanja proizvoda i supstanci iz stava (1) tačka b) ovog člana procjenjuje se i uzima u obzir da je njihova upotreba neophodna za postizanje ili održavanje plodnosti tla za ispunjenje posebnih zahtjeva u ishrani bilja ili za poboljšanje tla;

e) u slučaju odobravanja proizvoda iz stava (1) tač. c) i d) ovog člana procjenjuje se i uzima u obzir sljedeće:

1) neophodni su za održavanje zdravlja životinja, dobrobiti i vitalnosti životinja te doprinose odgovarajućoj ishrani koja zadovoljava fiziološke i etološke potrebe date vrste ili bi bez pristupa takvim supstancama bilo nemoguće proizvesti ili očuvati hranu za životinje i

2) hrana za životinje mineralnog porijekla, elementi u tragovima, vitamini ili provitamini prirodnog su porijekla, a izuzetno u slučaju da su te supstance nedostupne, za upotrebu u organskoj proizvodnji mogu se odobriti odgovarajuće hemijski izvedene supstance sa istim učinkom.

(3) U slučaju kada se smatra da proizvod i/ili supstanca treba biti uvrštena ili dodata na listu odobrenih ili povučena sa liste iz stava (1) ovog člana ili da uvjeti za upotrebu trebaju biti izmijenjeni i/ili dopunjeni, potrebno je da ovlašteno kontrolno tijelo dostavi Federalnom ministarstvu zahtjev i dokumentaciju u kojoj će biti navedeni i obrazloženi razlozi za uvrštavanje i/ili izmjenu i/ili dopunu ili povlačenje tih proizvoda ili supstanci, a na osnovu koje se donosi odluka.

(4) Podneseni zahtjevi za uvrštavanje i/ili izmjenu i/ili dopunu ili povlačenje iz stava (3) ovog člana objavljuju se na službenoj internet stranici Federalnog ministarstva, a odluka sa obrazloženjem za uvrštavanje i/ili izmjenu i/ili dopunu ili povlačenje i liste iz stava (1) ovog člana objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

(5) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati uvjete i ograničenja s obzirom na poljoprivredne proizvode na koje se proizvodi i supstance iz stava (1) ovog člana mogu primijeniti, način primjene, doziranje, vremensko ograničenje za upotrebu i kontakt sa poljoprivrednim proizvodima, te uvjete za donošenje odluke o ukidanju odobrenja i povlačenju tih proizvoda i supstanci.

(6) Proizvodi i supstance koje se nalaze na odobrenim listama iz stava (1) ovog člana mogu se koristiti samo ako je njihova upotreba dozvoljena u konvencionalnoj poljoprivredi u skladu sa odgovarajućim propisima koji su na snazi u Bosni i Hercegovini.

Član 18

(Prijelazni period)

Na poljoprivrednom gazdinstvu na kojem se započinje sa djelatnošću organske proizvodnje primjenjuju se sljedeća pravila:

a) prijelazni period započinje kada subjekt prijavi svoju djelatnost nadležnom organu i cjelokupno poljoprivredno gazdinstvo ili određene proizvodne jedince tog gazdinstva uključi u sistem kontrole u skladu sa članom 29. stav (1) ovog zakona;

b) tokom prijelaznog perioda primjenjuju se pravila proizvodnje utvrđena ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona;

c) za uzgoj bilja i proizvodnju biljnih proizvoda, te uzgoj životinja poštuje se rok utvrđen za prijelazni period koji se određuje zavisno od vrste proizvodnje biljne kulture ili životinje;

d) na poljoprivrednom gazdinstvu koje ima proizvodne jedinice koje su pod organskom proizvodnjom i proizvodne jedinice koje su u prijelaznom periodu i/ili neorganske proizvodne jedinice, subjekt je obavezan odvojeno čuvati organske proizvode od proizvoda proizvedenih u prijelaznom periodu i/ili neorganskih proizvoda, a životinje držati odvojeno ili na način da ih je lahko razdvojiti i dužan je o svemu voditi odgovarajuću evidenciju kojom će dokazati da je izvršena odvojenost;

e) za određivanje datuma početka prijelaznog perioda u obzir se može uzeti period koji neposredno prethodi datumu početka prijelaznog perioda ako su ispunjeni određeni uvjeti i

f) životinje i proizvodi animalnog porijekla proizvedeni u toku trajanja prijelaznog perioda iz stava 1. tačka c) ovog člana ne smiju se stavljati na tržište i prodavati sa oznakama koje su određene pravilima o označavanju i reklamiranju organskih proizvoda u skladu sa odredbama čl. 24., 25. i 26. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona.

POGLAVLJE III – PROIZVODNJA PRERAĐENE HRANE, HRANE ZA ŽIVOTINJE I KVASCA

Član 19

(Opća pravila proizvodnje prerađene organske hrane za životinje)

(1) Proizvodnja prerađene organske hrane za životinje provodi se odvojeno vremenski i prostorno od proizvodnje neorganski prerađene hrane za životinje.

(2) Organske sirovine za hranu za životinje i sirovine proizvedene tokom prijelaznog perioda nije dozvoljeno istovremeno koristiti kao sastojak organske hrane za životinje.

(3) Zabranjeno je da se bilo koji sastojci koji se koriste ili sirovine koje se prerađuju u tehnološkom postupku proizvodnje prerađene organske hrane za životinje prerađuju uz pomoć hemijski sintetizovanih otapala.

(4) Zabranjeno je koristiti materijale i tehnološke postupke koji ponovo uspostavljaju svojstva izgubljena u preradi i skladištenju organske hrane za životinje, uzrokovanih propustima u preradi tih proizvoda ili na drugi način ili postupaka koji mogu dovesti u zabludu u pogledu organske prirode proizvoda.

Član 20

(Opća pravila proizvodnje prerađene organske hrane)

(1) Proizvodnja prerađene organske hrane mora biti vremenski ili prostorno odvojena od procesa proizvodnje neorganske hrane.

(2) U odnosu na sastav organski prerađene hrane moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) proizvod mora biti proizveden većinskim udjelom od sastojaka poljoprivrednog porijekla, a udio dodane vode ili kuhinjske soli ne uzima se u obzir pri utvrđivanju tog udjela;

b) aditivi, pomoćne supstance u procesu proizvodnje, arome, voda, so, pripravci od mikroorganizama i enzima, minerali, elementi u tragovima, vitamini, aminokiseline i ostali mikronutrijenti u hrani za posebne prehrambene potrebe dozvoljeno je koristiti samo ako su odobreni za organsku proizvodnju u skladu sa članom 22. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona;

c) neorganske sastojke poljoprivrednog porijekla dozvoljeno je koristiti samo ako su odobreni za upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 22. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona;

d) organski sastojak ne može biti prisutan zajedno sa neorganskim sastojkom ili sastojkom dobijenim u prijelaznom periodu koji je iste vrijednosti i

e) hrana proizvedena od biljaka uzgojenih u prijelaznom periodu može da sadrži samo jedan biljni sastojak poljoprivrednog porijekla.

(3) Zabranjeno je koristiti supstance i tehnološke postupke kojima se ponovo uspostavljaju svojstva koja su izgubljena u preradi i/ili u toku skladištenja organske hrane, kojima se ispravljaju posljedice uzrokovane tim propustima, a koji mogu dovesti u zabludu vezano uz organsku prirodu proizvoda.

(4) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati uvjete i pravila za preradu, pakovanje, prijevoz i skladištenje organskih proizvoda.

Član 21

(Opća pravila proizvodnje organskog kvasca)

(1) Za proizvodnju organskih kvasaca dozvoljeno je korištenje samo organski proizvedenih supstrata. Ostali proizvodi i supstance mogu se upotrijebiti samo ako su odobreni za upotrebu u organskoj proizvodnji u skladu sa članom 22. ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona.

(2) U organskoj hrani ili hrani za životinje organski kvasac ne smije biti prisutan zajedno sa neorganskim kvascem.

Član 22

(Proizvodi i supstance za upotrebu u preradi, kriteriji i postupci odobravanja)

(1) Federalni ministar donosi odluke o uvrštavanju proizvoda i/ili supstanci na listu odobrenih proizvoda i supstanci uz uvjet da su ispunjene odredbe iz člana 20. stav (2) tač. b) i c) i Poglavlja III. – Proizvodnja prerađene hrane, hrane za životinje i kvasca, ovog zakona i sljedeći kriteriji koji se procjenjuju kao jedna cjelina:

a) da na tržištu nema proizvoda i supstanci odobrenih u skladu sa odredbama ovog zakona i

b) da bez njihove primjene ne bi bilo moguće proizvesti ili konzervirati hranu, odnosno ispuniti određene prehrambene zahtjeve u skladu sa važećim propisima.

(2) Pored uvjeta iz stava (1) ovog člana proizvodi i supstance iz člana 20. stav (2) tačka b) prisutni u prirodi i prethodno mogu biti podvrgnuti samo mehaničkim, fizičkim, biološkim, enzimskim ili mikrobiološkim postupcima, izuzev u slučajevima kada takvih proizvoda i supstanci nema na tržištu u dovoljnoj količini ili odgovarajućeg kvaliteta.

(3) Federalni ministar donosi odluku o odobravanju proizvoda i supstanci i uključivanju na listu iz stava (1) ovog člana, propisuje posebne uvjete i ograničenja u pogledu njihove upotrebe, te kada je to potrebno i dokazano, donosi i odluku o povlačenju odobrenih proizvoda i supstanci sa liste.

(4) U slučaju kada se smatra da proizvod i/ili supstanca treba biti uvrštena ili dodata na listu odobrenih ili povučena sa liste iz stava (1) ovog člana ili da uvjeti za upotrebu trebaju biti izmijenjeni i/ili dopunjeni, potrebno je da ovlašteno kontrolno tijelo dostavi Federalnom ministarstvu zahtjev i dokumentaciju u kojoj će biti navedeni i obrazloženi razlozi za uvrštavanje i/ili izmjenu i/ili dopunu ili povlačenje tih proizvoda ili supstanci, a na osnovu koje se donosi odluka.

(5) Podneseni zahtjevi za uvrštavanje i/ili izmjenu i/ili dopunu ili povlačenje iz stava (4) ovog člana objavljuju se na službenoj internet stranici Federalnog ministarstva, a odluka sa obrazloženjem za uvrštavanje i/ili izmjenu i/ili dopunu ili Federacije povlačenje i lista iz stava (1) ovog člana objavljuje se u “Službenim novinama BiH”.

Član 23

(Prilagođavanje proizvodnih pravila u izuzetnim slučajevima)

(1) Federalno ministarstvo odobrava minimalna i vremenski ograničena izuzeća od pravila proizvodnje utvrđenih odredbama ovog zakona kada je to odgovarajuće i u sljedećim slučajevima:

a) kada je to neophodno da bi se osiguralo započinjanje ili održavanje organske proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima izloženim klimatskim, geografskim ili strukturalnim ograničenjima;

b) kada je neophodno radi osiguranja hrane za životinje, sjemena za uzgoj i vegetativnog reprodukcionog materijala, živih životinja i drugih unosa repromaterijala na gazdinstvo, u slučaju kada takvih unosa nema na tržištu u organskom obliku;

c) kada je neophodno radi osiguranja sastojaka poljoprivrednog porijekla, u slučajevima kada takvih sastojaka nema na tržištu u organskom obliku;

d) kada su neophodna radi primjene za rješavanje posebnih teškoća koje se odnose na upravljanje u organskom uzgoju životinja;

e) kada su neophodna u vezi sa korištenjem posebnih proizvoda i supstanci u preradi iz člana 20. stav (2) tačka b) ovog zakona kako bi se osigurala proizvodnja hrane u organskom obliku;

f) kada su privremene mjere potrebne u svrhu omogućavanja nastavka organske proizvodnje ili ponovnog pokretanja u slučaju prirodnih katastrofa;

g) kada je neophodno koristiti prehrambene aditive za hranu i ostale supstance iz člana 20. stav (2) tačka b) ovog zakona ili u hrani za životinje i ostale supstance u skladu sa odredbama člana 17. stav (1) tačka d) ovog zakona, a tih proizvoda i supstanci nema na tržištu, isključujući one koje su proizvedene od GMO-a i

h) kada se zahtijeva korištenje aditiva za hranu i ostalih supstanci iz člana 20. stav (2) tačka b) ili aditiva i dodataka hrani za životinje iz člana 17. stav (1) tačka d) ovog zakona u cilju ispunjavanja odredbi posebnih propisa.

(2) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati uvjete za prilagođavanje proizvodnih pravila u izuzetnim slučajevima iz stava (1) ovog člana.

DIO ČETVRTI – OZNAČAVANJE

Član 24

(Upotreba izraza koji se odnose na organsku proizvodnju)

(1) Izraz “organski proizvod” može biti naznačen na proizvodu i može se koristiti pri označavanju u promotivnim materijalima ili komercijalnim dokumentima samo ako su proizvod i njegovi sastojci ili sirovine dobiveni u skladu sa pravilima utvrđenim ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega. Izraz “organski proizvod” može se koristiti i pri označavanju i prezentiranju sirovih i neprerađenih poljoprivrednih proizvoda ako su oni proizvedeni u skladu sa pravilima utvrđenim ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega.

(2) Zabranjeno je korištenje izraza iz stava (1) ovog člana na teritoriji Federacije BiH na bilo kojem od službenih pisama i jezika u Federaciji BiH za označavanje, prezentiranje i reklamiranje i u komercijalnim dokumentima proizvoda koji nisu proizvedeni u skladu sa ovim zakonom, osim ako se ne odnose na poljoprivredne proizvode sadržane u hrani ili hrani za životinje ili je jasno vidljivo da su povezani sa organskom proizvodnjom. Zabranjeno je korištenje bilo kakvih izraza, uključujući izraz korišten u zaštitnim znakovima ili način označavanja ili reklamiranja koji mogu dovesti u zabludu potrošača ili korisnika, upućujući ga da proizvod ili njegovi sastojci ili sirovine ispunjavaju zahtjeve propisane ovim zakonom.

(3) Za proizvod koji se mora označiti kao proizvod koji sadrži, sastoji se ili je proizveden od GMO-a zabranjeno je korištenje izraza iz stava (1) ovog člana.

(4) Za prerađenu organsku hranu izraz iz stava (1) ovog člana može se koristiti:

a) u prodajnim nazivima hrane pod uvjetom da:

1) prerađena hrana ispunjava uvjete iz člana 20. ovog zakona i

2) najmanje 95% težinskog udjela sastojaka čine organski sastojci poljoprivrednog porijekla;

b) samo u popisu sastojaka pod uvjetom da je hrana u skladu sa odredbama iz člana 20. st. (1) i (2) tač. a), b) i d) ovog zakona;

c) samo u popisu sastojaka i to u istom vidnom polju kao i prodajni naziv hrane pod uvjetom:

1) da je glavni sastojak proizvod lova ili ribolova,

2) da sadrži druge sastojke poljoprivrednog porijekla koji su svi organski,

3) da ta hrana ispunjava uvjete iz člana 20. stav (1) i stava (2) tač. a), b) i d) ovog zakona.

(5) U popisu sastojaka treba biti naznačeno koji su sastojci organski proizvedeni, a u slučajevima iz stava (4) tač. b) i c) ovog člana na popisu sastojaka naznačava se i procentualni udio organskih sastojaka u odnosu na ukupnu količinu sastojaka poljoprivrednog porijekla.

(6) Izraz i naznake iz ovog člana označavaju se istom bojom, veličinom i oblikom slova kao i ostali podaci sadržani u popisu sastojaka.

Član 25

(Obavezni navodi)

(1) Kada se naznači izraz iz člana 24. stav (1) ovog zakona:

a) pri označavanju se mora navesti i kodni broj kontrolnog tijela čijoj kontroli podliježe subjekt kod kojeg je obavljena završna faza proizvodnje ili prerade, a

b) kada se koristi logotip Federacije BiH iz člana 26. ovog zakona, na ambalaži upakovane hrane u istom vidnom polju uz logotip Federacije BiH navodi se i mjesto uzgoja poljoprivrednih sirovina od kojih se proizvod sastoji u jednom od sljedećih oblika:

1) “uzgojeno u FBiH” kada je poljoprivredna sirovina uzgojena na teritoriji Federacije BiH,

2) “uzgojeno izvan FBiH” kada poljoprivredna sirovina nije uzgojena na teritoriji Federacije BiH i

3) “uzgojeno u/izvan FBiH” kada je dio poljoprivrednih sirovina uzgojen na teritoriji Federacije BiH, a dio izvan teritorije Federacije BiH.

(2) Kod korištenja navoda iz stava (1) tačka b) podtač. 1) i 2) ovog člana mali težinski udio sastojaka se može zanemariti pod uvjetom da količina tih sastojaka nije veća od 2% od ukupnog težinskog udjela sastojaka poljoprivrednog porijekla.

(3) Upotreba logotipa Federacije BiH iz člana 26. ovog zakona i navoda iz stava (1) tačka b) ovog člana nije obavezna za proizvode uvezene iz trećih zemalja.

(4) Navodi iz stava (1) ovog člana označavaju se na vidnom mjestu tako da budu lahko uočljivi, čitljivi i neizbrisivi.

Član 26

(Logotip Federacije BiH)

(1) Kada se koristi izraz iz člana 24. stav (1), uz obavezne navode iz člana 25. obavezna je i upotreba federalnog logotipa za označavanje, prezentaciju i reklamiranje organskih proizvoda u skladu sa odredbama ovog zakona i propisima donesenim na osnovu njega.

(2) Zabranjeno je korištenje logotipa Federacije BiH za proizvode koji su nastali u prijelaznom periodu i za hranu iz člana 24. stav (4) tač. b) i c) ovog zakona.

(3) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati sadržaj, veličinu i izgled (dizajn) logotipa Federacije BiH iz stava (1) ovog člana za označavanje organskih proizvoda proizvedenih u Federaciji BiH.

Član 27

(Posebni zahtjevi za označavanje)

Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati pravila za označavanje i sastav organske hrane za životinje, proizvode biljnog porijekla proizvedene u prijelaznom periodu i poljoprivredni reprodukcioni materijal.

Član 28

(Privatni logotip)

Dozvoljeno je i korištenje privatnih logotipa u označavanju, prezentiranju i reklamiranju proizvoda koji ispunjavaju uvjete propisane ovim zakonom.

DIO PETI – KONTROLE

Član 29

(Sistem kontrola)

(1) Organska proizvodnja podliježe stručnoj kontroli čija se priroda i učestalost određuju na osnovu procjene rizika, pojava nepravilnosti i utvrđivanja usklađenosti sa odredbama ovog zakona. Subjekti podliježu stručnoj kontroli najmanje jednom godišnje, izuzev subjekata koji se bave trgovinom naveliko upakovanom hranom i subjekata koji prodaju direktno krajnjem potrošaču ili korisniku u skladu sa odredbom iz člana 30. stav (4) ovog zakona.

(2) Uz obaveznu stručnu kontrolu organska proizvodnja podliježe i službenim kontrolama u skladu sa odredbama utvrđenim ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega. Službene kontrole nad primjenom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona provode se i u skladu sa odredbama posebnih propisa kojim je uređena oblast poljoprivrede i hrane.

(3) Federalno ministarstvo može ovlastiti jedno ili više kontrolnih tijela za obavljanje stručne kontrole. U svrhu ovlaštenja kontrolnog tijela pravno lice podnosi zahtjev koji treba sadržavati opis i obim poslova i uvjeta pod kojima te poslove obavlja, uz koji prilaže dokaze da:

a) je pravno lice registrirano za obavljanje poslova stručne kontrole u organskoj proizvodnji ili je u sastavu pravnog lica u skladu sa odredbama važećih propisa o registraciji djelatnosti na teritoriji Federacije BiH;

b) posjeduje odgovarajuću opremu potrebnu za obavljanje stručne kontrole: kompjutersku opremu, opremu za uzimanje uzoraka i drugu potrebnu opremu koja je odgovarajuća prema broju zaposlenih, obimu poslova i specifičnim potrebama, te da ima ugovor sa ovlaštenom laboratorijom, kao i da posjeduje infrastrukturu potrebnu za provođenje dodijeljenih poslova;

c) ima dovoljan broj stručno kvalifikovanih zaposlenika odgovornih za stručnu kontrolu u organskoj proizvodnji koji imaju dokaz o završenom studiju iz oblasti biotehničkih nauka i da ima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme najmanje jednog zaposlenika sa najmanje tri godine iskustva u struci;

d) je nepristrasno i da nije u sukobu interesa u obavljanju dodijeljenih poslova;

e) posjeduje akt o akreditaciji izdat od Instituta za akreditaciju Bosne i Hercegovine prema uvjetima BAS EN ISO/IEC 17065 – Opći zahtjevi za ocjenjivanje usklađenosti tijela koja certifikuju proizvode, procese i usluge;

f) posjeduje standardni postupak za stručnu kontrolu koji treba slijediti, a koji sadrži detaljan opis postupka stručne kontrole i mjera predostrožnosti prema subjektima koji su pod njegovom kontrolom i

g) posjeduje mjere koje primjenjuje u slučaju nepravilnosti i/ili kršenja odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona.

(4) Federalno ministarstvo ne može dodijeliti kontrolnim tijelima sljedeće poslove:

a) kontrolu i reviziju drugih kontrolnih tijela i

b) ovlaštenja za odobravanje izuzeća iz člana 23. ovog zakona, izuzev u slučaju kada je to predviđeno propisom donesenim na osnovu ovog zakona.

(5) Na osnovu podnesenog pisanog zahtjeva i dostavljenih dokaza Federalno ministarstvo utvrđuje ispunjenost uvjeta i, ako su oni ispunjeni, donosi rješenje o ovlašćivanju pravnog lica kao kontrolnog tijela za provođenje stručne kontrole i dodjeljuje mu kodni broj.

(6) Kontrolno tijelo dužno je u roku 30 dana od dana završetka stručne kontrole dostaviti izvještaj o provedenoj kontroli Federalnom ministarstvu. Kada rezultati stručne kontrole dokazuju da nisu ispunjeni uvjeti ili vjerovatnoću da nisu ispunjeni uvjeti u skladu sa odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, kontrolno tijelo mora odmah i bez odgađanja o tome izvijestiti Federalno ministarstvo i Federalnu upravu za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava).

(7) Kada se upravnim nadzorom utvrdi da kontrolno tijelo ne provodi pravilno poslove za koje je ovlašteno, Federalno ministarstvo će rješenjem staviti van snage dato ovlaštenje.

(8) Federalno ministarstvo u vršenju upravnog nadzora, pored zadatka iz stava (7) ovog člana, i Federalna uprava u vršenju inspekcijskog nadzora obavezni su i:

a) osigurati da je kontrola koju provodi kontrolno tijelo objektivna i neovisna;

b) potvrditi efikasnost kontrola koja su izvršila kontrolna tijela;

c) zaprimiti obavijesti o utvrđenim nepravilnostima ili kršenjima odredbi ovog zakona i provedenim korektivnim mjerama;

d) oduzimati ovlaštenje kontrolnom tijelu koje prestane ispunjavati zahtjeve iz tač. a) i b) ovog stava ili više ne ispunjava zahtjeve iz stava (3) ovog člana ili propusti ispunjavati zahtjeve iz st. (9), (10) i (12) ovog člana.

(9) Kontrolna tijela moraju omogućiti Federalnom ministarstvu i Federalnoj upravi pristup njihovim kancelarijama i objektima, te uvid u sve podatke, kao i pružiti pomoć koja im je neophodna za provođenje nadzora.

(10) Kontrolna tijela osiguravaju da se na subjekte pod njihovom kontrolom primjenjuju i pravila o stručnoj kontroli u skladu sa stavom (13) ovog člana.

(11) Svaki subjekt je dužan osigurati sljedivost svakog proizvoda u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije radi pružanja garancije potrošačima da su organski proizvodi proizvedeni u skladu sa ovim zakonom.

(12) Kontrolna tijela najkasnije do 31. januara tekuće godine dostavljaju Federalnom ministarstvu i Federalnoj upravi listu subjekata koji su do 31. decembra prethodne godine bili pod njihovom stručnom kontrolom. Do 31. marta tekuće godine svake godine kontrolno tijelo dostavlja Federalnom ministarstvu i Federalnoj upravi zbirni izvještaj o provedenim kontrolama tokom prethodne godine.

(13) Federalni ministar donijet će propis kojim će propisati način i metodologiju po kojoj će se provoditi stručna kontrola u sistemu organske proizvodnje.

Član 30

(Primjena sistema kontrola)

(1) Subjekt koji proizvodi, priprema, skladišti ili uvozi proizvode iz člana 2. stav (1) ovog zakona ili subjekt koji takve proizvode stavlja na tržište, prije stavljanja proizvoda na tržište, označenog kao organski proizvod ili proizvod iz prijelaznog perioda, mora:

a) podvrgnuti svoju djelatnost sistemu stručne kontrole iz člana 29. ovog zakona;

b) upisati se u Registar subjekata iz člana 34. stav (2) tačka a) ovog zakona i

c) voditi evidenciju o različitim aktivnostima kojima se bavi u skladu sa odredbama ovog zakona.

(2) Odredbe stava (1) ovog člana odnose se i na izvoznike koji izvoze proizvode proizvedene u skladu sa proizvodnim pravilima propisanim ovim zakonom.

(3) Kada subjekt bilo koju od djelatnosti podugovori sa trećom stranom, ta strana će biti podvrgnuta zahtjevima iz stava (1) ovog člana, a podugovorene djelatnosti se moraju uključiti u sistem stručne kontrole.

(4) Federalno ministarstvo subjekte koji proizvode prodaju krajnjem potrošaču ili korisniku može izuzeti od primjene odredbi ovog člana, pod uvjetom da oni te proizvode ne proizvode, prerađuju ili skladište, odnosno da ne uvoze takve proizvode iz trećih zemalja i da te aktivnosti nisu podugovorili sa trećom stranom.

(5) Federalno ministarstvo dužno je osigurati svakom subjektu koji ispunjava odredbe ovog zakona i izvrši plaćanje troškova stručne kontrole da bude uključen u sistem stručne kontrole.

(6) Kontrolna tijela dužna su voditi ažuriranu evidenciju koja sadrži nazive i adrese subjekata koji podliježu njihovoj kontroli. Ova evidencija mora biti dostupna zainteresiranim strankama.

Član 31

(Pisani dokazi)

(1) Ovlašteno kontrolno tijelo iz člana 29. stav (5) ovog zakona na osnovu izvještaja o izvršenim kontrolama izdaje certifikat subjektu koji je uključen u sistem stručne kontrole i koji u okviru svoje djelatnosti ispunjava zahtjeve propisane ovim zakonom. Certifikat mora sadržavati najmanje naziv subjekta, količinu, vrstu i/ili listu proizvoda obuhvaćenih certifikatom i rok važenja certifikata.

(2) Ovlašteno kontrolno tijelo iz člana 29. stav (5) ovog zakona za organske proizvode koji se uvoze, na osnovu podnesenog zahtjeva od registriranog uvoznika i na osnovu izvršene kontrole dokumentacije i certifikata izdatog od nadležnog organa zemlje porijekla, izdaje potvrdu da taj proizvod potiče iz sistema koji je ekvivalentan sistemu utvrđenom ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega.

(3) U postupku izdavanja potvrde iz stava (2) ovog člana subjekt koji uvozi organske proizvode dužan je ovlaštenom kontrolnom tijelu podnijeti zahtjev i potrebnu dokumentaciju na osnovu koje se može utvrditi da je taj proizvod proizveden u ekvivalentnom sistemu uspostavljenom ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega i da je za njega izdat certifikat od nadležnog organa u zemlji porijekla.

(4) Poslove iz st. (2) i (3) ovog člana ovlašteno kontrolno tijelo vrši kao povjerene poslove, a na pitanja koja nisu posebno uređena ovim zakonom, a odnose se na postupak izdavanja potvrda, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje upravni postupak.

(5) Federalni ministar propisuje dokumentaciju koja se dostavlja uz zahtjev za izdavanje potvrde iz stava (2) ovog člana.

(6) Subjekti su obavezni provjeravati certifikate i potvrde svojih dobavljača.

(7) Original potvrda iz stava (2) ovog člana prati robu do prvog primaoca, a nakon toga se mora čuvati najmanje dvije godine i biti dostupna na uvid na zahtjev nadležnog organa ili kontrolnog tijela.

Član 32

(Mjere u slučaju nepravilnosti)

(1) U slučaju kada se utvrde nepravilnosti u pogledu ispunjavanja zahtjeva propisanih ovim zakonom ovlašteno kontrolno tijelo iz člana 29. stav (5) ovog zakona neće izdati certifikat subjektu kod kojeg je ta nepravilnost utvrđena. Subjekt kojem nije izdat certifikat ne može vršiti označavanje, reklamiranje i prezentaciju te cjelokupne serije proizvodnje, odnosno ne može naznačiti na proizvodu izraze i oznake organske proizvodnje.

(2) Kada se ustanovi nepravilnost ispunjavanja zahtjeva propisanih ovim zakonom, Federalno ministarstvo, na prijedlog ovlaštenog kontrolnog tijela iz člana 29. stav (5) ovog zakona, subjektu će zabraniti stavljanje na tržište proizvoda koji se odnose na postupak organske proizvodnje u označavanju, reklamiranju i prezentaciji na određeni period.

(3) Obavijest sa podacima o slučajevima utvrđenih nepravilnosti ili kršenja odredbi ovog zakona, a koji utiču na status organskog proizvoda, bez odgađanja mora biti dostavljena Federalnom ministarstvu i nadležnoj inspekciji.

Član 33

(Razmjena informacija)

Federalno ministarstvo i ovlaštena kontrolna tijela iz člana 29. stav (5) ovog zakona, na dostavljeni pisani zahtjev, daju relevantne informacije o rezultatima svojih kontrola drugim nadležnim organima i kontrolnim tijelima u slučajevima kada se zatraži garancija da je neki proizvod proizveden u skladu sa ovim zakonom, a ove informacije se mogu razmjenjivati i na vlastitu inicijativu.

Član 34

(Uspostava i vođenje registara)

(1) Organskom proizvodnjom, uvozom organskih proizvoda, stručnom kontrolom nad organskom proizvodnjom mogu se baviti subjekti upisani u Registar.

(2) U obavljanju poslova iz stava (1) ovog člana Federalno ministarstvo vodi sljedeće registre:

a) Registar subjekata u organskoj proizvodnji (u daljnjem tekstu: Registar subjekata) i

b) Registar ovlaštenih kontrolnih tijela.

(3) Uvjete koje moraju ispunjavati subjekti za upis u registre iz stava (2) ovog člana, sadržaj, oblik i način vođenja registra propisuje federalni ministar.

Član 35

(Upis u Registar)

(1) Federalno ministarstvo donosi rješenje o upisu u Registre iz člana 34. stav (2) ovog zakona na osnovu zahtjeva subjekta i kada utvrdi da podnosilac zahtjeva ispunjava uvjete iz člana 34. stav (3) ovog zakona uz pisanu saglasnost nadležnog kantonalnog ministarstva za poslove poljoprivrede.

(2) Federalno ministarstvo će subjekta upisanog u registre iz člana 34. stav (2) ovog zakona brisati iz Registra rješenjem na njegov zahtjev, odnosno kada se utvrdi da je prestao ispunjavati uvjete propisane ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona.

(3) Federalno ministarstvo obavezno je izraditi listu subjekata koji su na osnovu pravomoćnog rješenja upisani i/ili brisani iz Registra iz člana 34. stav (2) ovog zakona.

(4) Liste iz stava (3) ovog člana Federalno ministarstvo objavljuje na svojoj službenoj internet stranici i redovno ih ažurira.

Član 36

(Brisanje iz Registra)

(1) Federalno ministarstvo donosi rješenje o brisanju subjekta iz Registra subjekata iz člana 34. stav (2) tačka a) ovog zakona i u slučaju kada ponovi prekršaj za koji je u prekršajnom postupku izrečena kazna iz člana 47. i/ili člana 48. i/ili člana 49. i/ili člana 50. ovog zakona.

(2) Subjekt koji je rješenjem iz stava (1) ovog člana brisan iz Registra subjekata može podnijeti zahtjev za ponovni upis tek nakon isteka perioda propisanog za odgovarajuće trajanje prijelaznog perioda u organskoj proizvodnji.

(3) Federalno ministarstvo po službenoj dužnosti donosi rješenje o brisanju kontrolnog tijela iz Registra ovlaštenih kontrolnih tijela iz člana 34. stav (2) tačka b) kada se utvrdi da ne obavlja poslove u skladu sa odredbama ovog zakona.

(4) Rješenje iz člana 35. st. (1), (2) i (3) ovog člana je konačno i protiv njega nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.

(5) Pravno lice koje je rješenjem iz stava (3) ovog člana brisano iz Registra ovlaštenih kontrolnih tijela može podnijeti zahtjev za ponovni upis u Registar tek nakon isteka dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja.

DIO ŠESTI – UVOZ I IZVOZ

Član 37

(Uvoz organskih proizvoda)

(1) Subjektu koji je upisan u Registar subjekata iz člana 34. stav (2) tačka a) ovog zakona dozvoljen je uvoz i stavljanje organskih proizvoda na tržište Federacije BiH ako su ti proizvodi upakovani i zatvoreni na način koji sprečava zamjenu njihovog sadržaja i ako subjekt za njih posjeduje certifikat izdat od nadležnog organa i/ili kontrolnog tijela iz zemlje porijekla kojim se potvrđuje organski status tog proizvoda.

(2) Subjekt iz stava (1) ovog člana obavezan je na dokumentima za carinjenje naznačiti da se radi o organskom proizvodu i proći postupak potvrđivanja u svrhu dobivanja potvrde od ovlaštenog kontrolnog tijela iz člana 29. stav (5) ovog zakona prije stavljanja proizvoda na tržište Federacije BiH.

Član 38

(Stavljanje na tržište organskih proizvoda iz uvoza)

Subjekt može staviti na tržište Federacije BiH organski proizvod uvezen iz treće zemlje ako ispunjava uvjete iz člana 37. ovog zakona.

Član 39

(Izvoz organskog proizvoda)

Subjekt koji izvozi organski proizvod dužan je u priloženim dokumentima uz carinsku deklaraciju vidno naznačiti da se radi o organskom proizvodu i navesti broj certifikata koji prilaže uz tu carinsku deklaraciju.

Član 40

(Slobodno kretanje organskih proizvoda)

(1) Ne može se zabraniti ili ograničiti stavljanje na tržište organskih proizvoda od nadležnog organa i kontrolnog tijela ako su ti proizvodi na tržište stavljeni u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega.

(2) Za biljnu i stočarsku proizvodnju, uključujući ribarstvo na području kantona u Federaciji BiH, mogu se primijeniti stroža pravila ako su ta pravila primjenjiva i na neorgansku proizvodnju i pod uvjetom da su u skladu sa ovim zakonom i ne sprečavaju ili ograničavaju stavljanje na tržište organskih proizvoda proizvedenih izvan područja dotičnog kantona.

Član 41

(Dostavljanje podataka Federalnom ministarstvu)

(1) Ovlaštena kontrolna tijela za izdavanje potvrda za organske proizvode iz uvoza redovno dostavljaju sljedeće podatke Federalnom ministarstvu:

a) nazive i adrese, brojeve kodova i oznake nadležnih organa i

b) nazive i adrese, brojeve kodova i oznake kontrolnih tijela.

(2) Federalno ministarstvo je obavezno na svojoj službenoj stranici objavljivati i ažurirati podatke iz stava (1) ovog člana.

Član 42

(Statistički podaci)

Federalno ministarstvo dostavlja Federalnom zavodu za statistiku statističke podatke definirane Statističkim programom.

DIO SEDMI – NADZOR

Član 43

(Upravni i inspekcijski nadzor)

(1) Upravni nadzor nad provedbom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega i radom kontrolnih tijela vrši Federalno ministarstvo.

(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega vrše poljoprivredni inspektori nadležnih federalnih i kantonalnih inspekcijskih organa uprave.

(3) Federalna uprava za inspekcijske poslove vrši inspekcijski nadzor nad radom ovlaštenih kontrolnih tijela upisanih u Registar iz člana 34. stav (2) tačka b) ovog zakona, a nadležne kantonalne uprave za inspekcijske poslove vrše inspekcijski nadzor nad subjektom upisanim u Registar iz člana 34. stav (2) tačka a) ovog zakona na administrativnom području za koje su nadležni.

(4) Izuzetno od odredbe stava (2) ovog člana, inspekcijski nadzor nad provođenjem odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega, a koji se odnose na reklamiranje, kvalitet, označavanje, pakovanje i skladištenje organskih proizvoda u prometu, vrše tržišni inspektori inspektorata i inspekcije drugih organa uprave u okviru svoje nadležnosti i u skladu sa posebnim propisima.

(5) Poslovi upravnog i inspekcijskog nadzora vrše se u skladu sa odredbama ovog zakona, Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 35/05) i Zakona o inspekcijama u Federaciji BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 73/14).

Član 44

(Ovlaštenja inspektora)

(1) U vršenju inspekcijskog nadzora kantonalni poljoprivredni inspektor ima sljedeća prava, dužnosti i ovlasti:

a) nadzirati rad i ispunjavanje uvjeta subjekata upisanih u Registar;

b) nadzirati provođenje pravila proizvodnje u organskoj proizvodnji;

c) nadzirati način sakupljanja samoniklog bilja i gljiva;

d) nadzirati preradu organske hrane i hrane za životinje;

e) uzimati uzorke organskih proizvoda, tla, đubriva, poboljšivača tla, sredstava za zaštitu bilja i drugih proizvoda i sastojaka koji se primjenjuju u proizvodnji i preradi organskih proizvoda u skladu sa propisima iz nadležnosti inspekcije;

f) nadzirati označavanje, pakovanje, skladištenje i prijevoz proizvoda iz organske proizvodnje;

g) provjeravati način vođenja i tačnost podataka u evidencijama koje je subjekt dužan voditi na osnovu ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega;

h) privremeno zabraniti proizvodnju, korištenje izraza i stavljanje u promet proizvoda označenog sa navodima i oznakama koje upućuju na organsku proizvodnju, a za koji utvrdi da je proizveden na način koji je u suprotnosti sa odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega;

i) postupiti u skladu sa odredbama Zakona o prekršajima Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 63/14) ako utvrdi da je došlo do povrede odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega;

j) obavijestiti drugi organ ako u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis iz djelokruga drugog nadležnog organa i

k) narediti i druge mjere i radnje potrebne za provođenje ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega.

(2) U vršenju inspekcijskog nadzora federalni poljoprivredni inspektor ima sljedeća prava, dužnosti i ovlasti:

a) nadzirati rad kontrolnih tijela u provođenju odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega;

b) rješenjem privremeno zabraniti rad kontrolnom tijelu kada se utvrdi da ono ne ispunjava uvjete iz člana 29. stav (3) ovog zakona do konačne odluke Federalnog ministarstva i donošenja rješenja o oduzimanju ovlaštenja;

c) postupiti u skladu sa odredbama Zakona o prekršajima Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 63/14) ako utvrdi da je došlo do povrede odredaba ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega;

d) obavijestiti drugi organ ako u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis iz djelokruga nadležnosti drugog organa i

e) narediti i druge mjere i radnje potrebne za provođenje ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega.

(3) Kada se utvrdi da uzeti uzorci ne odgovaraju propisanim zahtjevima troškove analize uzoraka snosi subjekt, a kada uzorak odgovara propisanim zahtjevima troškove snosi organ koji vrši inspekcijski nadzor.

Član 45

(Najava inspekcijskog nadzora)

(1) Inspektor može vršiti inspekcijski nadzor kod subjekta nadzora bez prethodne najave u bilo koje doba dana i noći u toku njegovog radnog vremena, na mjestu koje je podložno inspekcijskom nadzoru, a izuzetno i izvan radnog vremena ukoliko postoji opravdana potreba za vršenjem inspekcijskog nadzora kako je to navedeno u nalogu za inspekcijski nadzor.

(2) Ako se inspekcijski nadzor vrši u poslovnim prostorijama subjekta nadzora, a ne može se završiti u toku njegovog radnog vremena, inspektor može izvršiti privremeno pečaćenje poslovnog prostora ili dijela poslovnog prostora ili samo opreme u tom prostoru u kojem se nalaze stvari ili dokumentacija na koje se odnose radnje inspekcijskog nadzora, a radi dovršenja započetog inspekcijskog nadzora koji se ima nastaviti narednog radnog dana.

(3) O privremenom pečaćenju poslovnog prostora ili opreme iz stava (2) ovog člana donosi se zaključak protiv kojeg se ne može izjaviti posebna žalba.

Član 46

(Inspekcijski nadzor)

(1) Inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora vodi postupak i sastavlja zapisnik o utvrđenom stanju, kao i o podacima i obavijestima dobijenim u toku vršenja nadzora.

(2) Ako inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da su povrijeđene odredbe ovog zakona ili propisa donesenih na osnovu njega, naredit će rješenjem da se utvrđene nepravilnosti, odnosno nedostaci otklone u određenom roku.

(3) Inspektor će donijeti rješenje iz stava (2) ovog člana bez odgađanja, a najkasnije u roku 15 dana od dana završetka nadzora.

(4) Na rješenje inspektora o naloženim upravnim mjerama može se izjaviti žalba u roku osam dana od dana prijema rješenja.

(5) Žalba na rješenje inspektora o upravnim mjerama ne odgađa izvršenje rješenja ako ovim ili posebnim federalnim zakonom nije drukčije određeno.

(6) Odredbe st. (4) i (5) ovog člana odnose se i na zaključak inspektora protiv kojeg je dopuštena žalba.

(7) O žalbi na rješenje i zaključak federalnog inspektora rješava nadležno federalno ministarstvo iz upravne oblasti na koju se odnosi inspekcijski nadzor ako ovim ili posebnim federalnim zakonom nije drukčije određeno.

(8) O žalbi na rješenje i zaključak kantonalnog inspektora koje je doneseno prema federalnim ili propisima Bosne i Hercegovine rješava rukovodilac Federalne uprave.

(9) Žalba iz stava (8) ovog člana ne odgađa izvršenje rješenja ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije propisano.

(10) Rješenje Federalnog ministarstva doneseno po žalbi na rješenje i zaključak federalnog inspektora i rješenje Federalne uprave doneseno po žalbi na rješenje i zaključak kantonalnog inspektora konačni su upravni akti i protiv njih se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.

(11) Na postupak inspekcije koji nije uređen odredbama ovog zakona primijenit će se odredbe Zakona o inspekcijama u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 73/14).

DIO OSMI – PREKRŠAJNE ODREDBE

Član 47

(Prekršaji subjekata)

(1) Novčanom kaznom od 12.000,00 KM do 25.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj pravno lice ako:

a) u organskoj proizvodnji koristi GMO (član 10. ovog zakona);

b) upotrebljava jonizirajuće zračenje (član 11. ovog zakona).

(2) Novčanom kaznom od 2.500,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjeno fizičko lice ako u obavljanju poslovanja počini prekršaj iz stava (1) ovog člana.

(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana bit će kažnjeno novčanom kaznom od 1.250,00 KM do 2.500,00 KM i odgovorno lice u pravnom licu.

Član 48

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj pravno lice ako:

a) organsku proizvodnju ne podvrgne sistemu stručne kontrole u skladu sa članom 29. stav (1) ovog zakona;

b) organske proizvode stavlja na tržište, a da za njih nije izdat certifikat i/ili potvrda u skladu sa članom 31. st. (1) i (2) ovog zakona;

c) proizvode stavlja na tržište kao organske, a nije upisan u Registar iz člana 34. stav (2) ovog zakona;

d) uvozi i stavlja na tržište organske proizvode u suprotnosti sa odredbom iz člana 37. ovog zakona;

e) u označavanju, prezentaciji i komercijalnim dokumentima koristi izraz koji se odnosi na organsku proizvodnju u suprotnosti sa odredbom iz člana 24. ovog zakona;

f) koristi đubriva u suprotnosti sa odredbama utvrđenim u članu 13. stav (1) tač. d) i e) i članu 17. ovog zakona;

g) koristi sredstva za zaštitu bilja u suprotnosti sa odredbama člana 13. stav (1) tačka h) i člana 17. ovog zakona.

(2) Novčanom kaznom od 1.250,00 KM do 3.750,00 KM bit će kažnjeno fizičko lice ako u obavljanju poslovanja počini prekršaj iz stava (1) ovog člana.

(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana bit će kažnjeno novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 2.000,00 KM i odgovorno lice u pravnom licu.

Član 49

(1) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj pravno lice ako:

a) koristi proizvode i supstance u uzgoju koje nije odobrio nadležni organ u skladu sa članom 17. ovog zakona;

b) koristi vegetativni reprodukcioni materijal i sjeme za uzgoj u suprotnosti sa odredbom iz člana 13. stav (1) tačka i) ovog zakona;

c) sakupljanje samoniklog bilja i gljiva obavlja u suprotnosti sa odredbom člana 13. stav (2) ovog zakona;

d) ne primjenjuje odredbe pravila proizvodnje u stočarstvu u skladu sa članom 14. stav (1) tač. a), b), c), d) i e) ovog zakona;

e) ne primjenjuje pravila proizvodnje za uzgojne životinje i ostale organizme u akvakulturi u skladu sa članom 15. stav (1) ovog zakona;

f) ne primjenjuje pravila proizvodnje za morske alge u skladu sa članom 16. ovog zakona;

g) proizvodnju prerađene hrane za životinje, organske hrane i kvasca obavlja u suprotnosti sa odredbom čl. 19., 20., 21. i 22. ovog zakona;

h) proizvodnju obavlja u suprotnosti sa odredbama člana 23. ovog zakona;

i) organski proizvod nije označio u skladu sa odredbama iz čl. 24., 25., 26., 27. i 28. ovog zakona;

j) inspektoru ne omogući nesmetano vršenje inspekcijskog nadzora u skladu sa odredbom iz člana 43. st. (3) i (4) ovog zakona i

k) ne postupi po rješenju inspektora iz člana 46. ovog zakona.

(2) Novčanom kaznom od 500,00 KM do 2.000,00 KM bit će kažnjeno fizičko lice ako u obavljanju poslovanja učini prekršaj iz stava (1) ovog člana.

(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana bit će kažnjeno novčanom kaznom od 250,00 KM do 500,00 KM i odgovorno lice u pravnom licu.

Član 50

(1) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj pravno lice ako:

a) ne primjenjuje odredbe iz člana 12. ovog zakona;

b) postupa u suprotnosti sa odredbama propisa iz člana 13. stav (3); člana 14. stav (2); člana 15. stav (2) i člana 34. stav (3) ovog zakona;

c) ne primjenjuje odredbe člana 13. stav (1) tač. a), b) i j) ovog zakona;

d) ne primjenjuje odredbe člana 14. stav (1) tačka e) ovog zakona i

e) ne primjenjuje odredbe iz člana 18. ovog zakona.

(2) Novčanom kaznom od 500,00 KM do 2.000,00 KM bit će kažnjeno fizičko lice ako u obavljanju poslovanja počini prekršaj iz stava (1) ovog člana.

(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana bit će kažnjeno novčanom kaznom od 250,00 KM do 750,00 KM i odgovorno lice u pravnom licu.

Član 51

(Prekršaj kontrolnog tijela)

(1) Novčanom kaznom od 2.500,00 KM do 12.500,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj kontrolno tijelo ako:

a) ne ispunjava uvjete iz člana 29. stav (3) i člana 29. stav (12) ovog zakona;

b) ne postupi u skladu sa odredbom člana 29. st. (4), (6), (9) i (10) ovog zakona;

c) izda potvrdu ili certifikat za proizvode koji ne ispunjavaju zahtjeve propisane ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega u skladu sa članom 31. ovog zakona;

d) ne poduzme mjere u slučaju kršenja odredbi zakona u skladu sa članom 32. ovog zakona i

e) postupa u suprotnosti sa odredbama propisa iz člana 29. stav (13) ovog zakona.

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana bit će kažnjeno novčanom kaznom od 500,00 KM do 2.000,00 KM i odgovorno lice kontrolnog tijela.

DIO DEVETI – PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 52

(Donošenje propisa)

Propise za čije je donošenje ovlašten na osnovu odredbi ovog zakona federalni ministar će donijeti u roku godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 53

Proizvodi koji su označeni izrazima iz člana 24. stav (1) ovog zakona, a nisu proizvedeni u skladu sa odredbama ovog zakona mogu se nalaziti na tržištu Federacije BiH najduže dvije godine od dana početka primjene ovog zakona.

Član 54

(Stupanje na snagu i početak primjene)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”, a primjenjivat će se istekom godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Zakon o komasaciji Federacije BiH

0

ZAKON O KOMASACIJI FBiH

(“Sl. novine FBiH”, br. 57/2016)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1

Komasacija poljoprivrednog i drugih zemljišta (u daljnjem tekstu: komasacija) je integralna i kompleksna tehničko-pravna mjera kojom se vrši grupisanje zemljišta u cilju stvaranja što većih i pravilnijih zemljišnih parcela radi ekonomičnije obrade i iskorištavanja zemljišta i izvođenja radova na njegovom uređenju.

Član 2

Poslovi komasacije su od općeg interesa.

Opći interes iz stava 1. ovog člana utvrđuje se odlukom o odobravanju komasacije općinskog, odnosno gradskog vijeća donesenog na osnovu ovog zakona.

Član 3

Komasacija se može vršiti:

1) ako se zbog velike razbacanosti, usitnjenosti i nepravilnog oblika zemljišnih parcela to zemljište ne može racionalno obrađivati;

2) ako se zbog postojećih vlasničkih odnosa ili zbog velike razbacanosti i nepravilnog oblika zemljišnih parcela ne može organizirati rentabilna proizvodnja, a već su izvedeni melioracioni radovi finansirani iz budžeta ili drugih izvora;

3) pri izgradnji većih saobraćajnica (putevi, željezničke pruge), drugih objekata (nasipi, kanali, vještačka jezera i dr.) ili uređenja većih vodotoka kao mjera za sprečavanje usitnjavanja postojećih zemljišnih parcela i uređenja prostora umjesto provođenja eksproprijacije i

4) ako to radi stvaranja uvjeta za racionalnije obrađivanje zemljišta putem referenduma zatraži više od 80% vlasnika zemljišta od ukupne površine zemljišta sa predloženog komasacionog područja.

Član 4

Komasacija se neće vršiti:

1) ako se utvrdi da bi se predloženim grupisanjem i smještajem zemljišta podnosioca zahtjeva za odobrenje provođenja komasacije i određivanje komasacionog područja pogoršali uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju ostalih učesnika komasacije;

2) ako podnosilac zahtjeva nije osigurao dokaze da su osigurana sredstva za provođenje komasacije;

3) ako troškovi komasacije ne bi bili srazmjerni koristima koje se očekuju od komasacije;

4) ako se predlaže provođenje komasacije bez istovremenog provođenja hidromelioracije na području na kojem se bez hidromelioracije ne mogu postići zadovoljavajući rezultati u poljoprivrednoj proizvodnji i

5) ako na području na kojem će se provoditi komasacija nisu riješene uzurpacije i drugi imovinsko-pravni odnosi.

Član 5

Komasacija se provodi u skladu sa važećom prostorno-planskom dokumentacijom.

Član 6

Komasacija se provodi na određenom komasacionom području. Komasaciono područje obuhvata, po pravilu, zemljište jedne katastarske općine.

Član 7

Kada ekonomski ili drugi opravdani razlozi zahtijevaju, komasaciono područje može obuhvatiti samo jedan zaokruženi dio katastarske općine ili više katastarskih općina, odnosno njihovih dijelova.

Član 8

Predmet komasacije su sva poljoprivredna zemljišta na komasacionom području koja čine komasacionu masu.

U komasacionu masu poljoprivrednog zemljišta uključuju se i pojedine parcele, odnosno dijelovi parcela šuma, šumskog i drugog zemljišta koje se nalazi kao enklava ili poluenklava u poljoprivrednom zemljištu.

Odlukom o odobrenju komasacije i određivanju komasacionog područja mogu se pojedina zemljišta isključiti iz komasacione mase.

Član 9

Zemljišta pod kulturom naročite vrijednosti (voćnjaci, vinogradi i sl.) mogu se obuhvatiti komasacijom samo uz saglasnost vlasnika.

Komasacijom se mogu obuhvatiti i zemljišta pod kulturom naročite vrijednosti kada se radi o parcelama manjih površina čije bi isključivanje ometalo pravilno provođenje komasacije ili ako se na tom zemljištu izgrađuju hidromelioracioni objekti ili uređaji.

Član 10

U postupku komasacije rješava se samo o pitanjima u vezi sa grupisanjem i novom podjelom zemljišta koja ulaze u komasacionu masu i utvrđuju nesporna vlasnička i druga stvarna prava na zemljištu.

U postupku komasacije ne rješava se o prigovorima i zahtjevima istaknutim u vezi sa pravom vlasništva i pravom na posjed zemljišta koje ulazi u komasacionu masu, niti o prigovorima ili zahtjevima o služnostima i drugim teretima i ograničenjima vlasništva, ako su oni sporni.

Član 11

U slučaju spora o pravu vlasništva, odnosno drugim stvarnim pravima na nekretninama, bilo da spor postoji ili nastane u toku postupka komasacije, Komisija za komasaciju, ako sporni odnos ne može raspraviti kao prethodno pitanje, uputit će stranku koja ima slabije pravo da u određenom roku pokrene postupak pred nadležnim sudom.

Sudovi sporove iz stava 1. ovog člana rješavaju kao hitne.

Ako stranka upućena na parnicu u određenom roku ne podigne tužbu, nema pravo u pogledu spornih nekretnina učestvovati u postupku komasacije.

Član 12

Stranke u postupku komasacije su vlasnici zemljišta koja su obuhvaćena komasacijom (u daljnjem tekstu: učesnici komasacije) i sva druga lica koja na tim zemljištima imaju druga stvarna prava ili na zakonu zasnovan pravni interes.

Član 13

Svaki vlasnik poljoprivrednog zemljišta dobija iz komasacione mase što bolje grupisano odgovarajuće zemljište približno iste ukupne vrijednosti, po mogućnosti istog boniteta, površine i udaljenosti od naselja kakvo je bilo i zemljište koje je unio u komasacionu masu.

U provođenju komasacije osigurava se zemljište za opće i zajedničke potrebe naselja, odnosno učesnika komasacije.

Član 14

Ako se na komasacionom području nalazi naselje, pri provođenju komasacije u skladu sa važećom prostorno-planskom dokumentacijom odredit će se granica naselja kao i zemljište za opće i zajedničke potrebe naselja.

Član 15

Kao tehnička osnova za provođenje komasacije služi Baza podataka katastra nekretnina (BPKN) izrađena na osnovu podataka dobijenih novim premjerom.

Član 16

Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, u postupku komasacije primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku.

U postupku komasacije nije dopuštena obnova postupka.

Član 17

Odredbe ovog zakona primjenjivat će se i pri komasaciji šuma i šumskog zemljišta, ukoliko postoji potreba za ovom vrstom komasacije.

II. PROVOĐENJE KOMASACIJE

1. Pokretanje postupka i odobravanje komasacije

Član 18

Postupak komasacije se pokreće na obrazloženi zahtjev za odobravanje komasacije i određivanje komasacionog područja (u daljnjem tekstu: odobravanje komasacije).

Zahtjev za odobravanje komasacije može podnijeti privredno društvo iz oblasti poljoprivrede ili najmanje 80% vlasnika ukupne površine zemljišta sa predloženog komasacionog područja.

Zahtjev se podnosi općinskom, odnosno gradskom vijeću.

Član 19

Zahtjev za odobravanje komasacije sadrži naročito:

1) obrazloženje potrebe komasacije,

2) podatke o komasacionom području: naziv katastarskih općina, površine po kulturama, broj parcela, broj učesnika komasacije, broj domaćinstava, prosječne veličine parcela za svaku katastarsku općinu,

3) podatke o uloženim ili planiranim sredstvima za melioracione radove,

4) prijedlog radova i mjera koji bi se provele uporedo sa komasacijom i

5) podatke o troškovima komasacije i izvorima finansiranja.

Uz zahtjev se prilaže izvod iz važeće prostorno-planske dokumentacije općine i pregledna karta sa postojećim stanjem putne i kanalske mreže, stanjem zemljišta u državnom vlasništvu i zemljišta u vlasništvu građana, granice komasacionog područja i urbanih područja i građevinskog zemljišta.

Član 20

O odobravanju komasacije odlučuje općinsko, odnosno gradsko vijeće na čijem se području nalazi zemljište za koje se predlaže komasacija, a na osnovu izjašnjenja učesnika komasacije putem referenduma u skladu sa članom 3. tačka 4) ovog zakona.

Ako općinsko, odnosno gradsko vijeće utvrdi da postoje smetnje za vršenje komasacije iz člana 4. ovog zakona, odbit će zahtjev bez prethodnog pribavljanja izjašnjenja učesnika komasacije.

Protiv odluke iz st. 1. i 2. ovog člana ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.

Član 21

Odluka o odobravanju komasacije sadrži opći interes za provođenje komasacije, opis granice komasacionog područja, izvore i uvjete osiguranja finansijskih sredstava za troškove provođenja komasacije, kao i sredstva za investicije koje su u neposrednoj vezi sa provođenjem komasacije.

Član 22

Odluka o odobravanju komasacije objavljuje se u službenom glasilu općine, isticanjem na oglasnoj tabli općine i mjesnih ureda, putem medija i na drugi uobičajeni način na području gdje se provodi komasacija.

Odluka o odobravanju komasacije dostavlja se i podnosiocu zahtjeva.

Član 23

Odluka o odobravanju komasacije dostavlja se nadležnom općinskom sudu, odnosno općinskoj službi za upravu, te Federalnoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove.

Po prijemu odluke o odobravanju komasacije općinski sud, odnosno općinska uprava nadležna za geodetske poslove i katastar nekretnina dužni su Komisiji za komasaciju dostaviti izvještaje o svakoj promjeni na nekretninama obuhvaćenim komasacijom.

Član 24

Od dana objavljivanja odluke o odobravanju komasacije zemljišta do završetka postupka komasacije zabranjuje se građenje i podizanje dugogodišnjih zasada i usjeva na komasacionom području van naselja utvrđenog u skladu sa članom 14. ovog zakona.

Vlasnik zemljišta nema pravo na naknadu za ulaganje u zgradu, drugi objekt ili dugogodišnji zasad na zemljištu u komasacionoj masi ako je ulaganja izvršio nakon objavljivanja odluke o odobravanju komasacije.

Objekti i dugogodišnji zasadi podignuti suprotno stavu 1. ovog člana uklonit će se o trošku vlasnika zemljišta ako smetaju provođenju komasacije.

2. Organi za provođenje komasacije

Član 25

Komasaciju zemljišta provodi komisija za komasaciju (u daljnjem tekstu: komisija) koju obrazuje općinsko, odnosno gradsko vijeće.

Komisija se sastoji od predsjednika i najmanje četiri člana koji imaju svoje zamjenike (u daljnjem tekstu: članovi komisije). Predsjednik i zamjenik predsjednika su pravne struke a članovi komisije i njihovi zamjenici su geodetske i poljoprivredne struke. Ostatak članova i zamjenika imenuje se iz privrednog društva koje koristi zemljište i vlasnika zemljišta iz katastarske općine u kojoj se provodi komasacija.

Predsjednik komisije, zamjenik predsjednika komisije, te članovi i njihovi zamjenici geodetske i poljoprivredne struke moraju imati stepen obrazovanja VSS ili visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje sa 240 ECTS) ili drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja.

Član 26

Komisija za komasaciju radi u sjednici.

O pitanjima iz svoje ovlasti komisija odlučuje većinom glasova svih članova.

Član 27

Komisija osigurava i objedinjuje rad svih subjekata angažiranih na provođenju komasacije zemljišta i paralelno sa komasacijom provodi i druge radove i mjere propisane ovim zakonom.

Član 28

Za poduzimanje pojedinih radnji iz svoje nadležnosti komisija može ovlastiti i člana komisije ili formirati posebna tijela.

Član 29

Komisija formira potkomisije za:

1) utvrđivanje stvarnog stanja,

2) procjenu vrijednosti zemljišta,

3) procjenu vrijednosti objekata i dugogodišnjih zasada,

4) izlaganje iskaza starog stanja sa uzimanjem želja učesnika komasacije zemljišta i raspodjelu zemljišta.

Komisija, po potrebi, može formirati i druge potkomisije.

Komisija rješenjem određuje sastav i djelokrug rada potkomisije.

Predsjednik i članovi potkomisije imaju zamjenike.

Član 30

Geodetsko-tehničke, hidromelioracione i druge radove u postupku komasacije vrše privredna društva registrirana za obavljanje poslova u okviru tih djelatnosti.

Privredna društva iz stava 1. ovog člana moraju posjedovati odobrenja za rad, odnosno licence izdate od nadležnih institucija.

Član 31

Poslije objavljivanja odluke o odobravanju komasacije komisija saziva zbor učesnika komasacije (u daljnjem tekstu: zbor).

Radom zbora rukovodi jedan od članova komisije. Zbor može donositi punovažne zaključke ako zboru prisustvuje prosta većina učesnika komasacije.

O radu zbora vodi se zapisnik.

Član 32

Zbor raspravlja o:

1) uvjetima i načinu izvođenja investicionih radova,

2) visini troškova komasacije,

3) uvjetima, načinu finansiranja i izvorima sredstava za troškove provođenja komasacije,

4) načinu raspodjele troškova komasacije,

5) načinu i mogućnosti plaćanja troškova komasacije zemljištem,

6) zemljištu za opće i zajedničke potrebe učesnika komasacije i

7) drugim pitanjima od interesa za komasaciju.

Komisija je dužna razmotriti sve primjedbe i prijedloge zbora, a u slučaju neprihvatanja u zapisniku obrazložiti razloge neprihvatanja.

3. Postupak provođenja komasacije

Član 33

Postupak komasacije obuhvata:

1) pripreme za provođenje komasacije (utvrđivanje principa komasacije, provjeravanje tačnosti podataka na postojećim geodetskim planovima i elaboratu, utvrđivanje dinamike izvršenja radova i dr.);

2) utvrđivanje stvarnog stanja nekretnina;

3) utvrđivanje vrijednosti zemljišta;

4) utvrđivanje vrijednosti objekata i dugogodišnjih zasada;

5) izradu projekta komasacije zemljišta;

6) sastavljanje knjige fonda komasacione mase i iskaza stvarnog stanja zemljišta;

7) raspodjelu zemljišta učesnicima komasacije;

8) privremeno uvođenje u posjed učesnika komasacije;

9) donošenje rješenja o raspodjeli komasacione mase i

10) konačno uvođenje u posjed učesnika komasacije i završni radovi komasacije.

1) Pripreme za provođenje komasacije

Član 34

Općinsko, odnosno gradsko vijeće na prijedlog komisije, a nakon pribavljenog mišljenja zbora učesnika komasacije, utvrđuje principe komasacije:

1) položaj i način grupisanja zemljišta koje ulazi u komasacionu masu;

2) potrebne površine i položaj zemljišta za opće i zajedničke potrebe naselja (sportski tereni, školski i zdravstveni objekti, groblja i dr.) u skladu sa važećom prostorno-planskom dokumentacijom;

3) zaštitne zone u kojima se ne može vršiti poljoprivredna i druga proizvodnja i radovi koji bi mogli dovesti do zagađivanja ili povećanja zagađivanja podzemnih voda;

4) položaj zemljišta staračkih domaćinstava;

5) grupisanje zemljišta članova domaćinstva;

6) zemljišta pod kulturom naročite vrijednosti i objektima;

7) način i vrijeme krčenja šuma, uklanjanje međa, ubiranje poljoprivrednih usjeva i dr.;

8) način i vrijeme predaje zemljišta, zgrada i drugih objekata;

9) visina troškova koje će snositi učesnici komasacije i način uplate troškova i

10) druga pitanja od značaja za provođenje komasacije.

Član 35

Ako na području na kojem se planira komasacija nije izvršen novi premjer zemljišta, općinsko, odnosno gradsko vijeće obratit će se Federalnoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove radi organiziranja i sufinansiranja premjera zemljišta.

Član 36

U slučaju da je na komasacionom području ranije izvršen novi premjer općinsko, odnosno gradsko vijeće i komisija poduzimaju mjere da se pravovremeno izvrši usaglašavanje stanja u katastru zemljišta, katastru nekretnina ili u Bazi podataka katastra nekretnina (BPKN) sa stvarnim stanjem, identifikuju granice katastarskih općina, obilježe i, po potrebi, snime granice komasacionog područja i građevinskog zemljišta.

Član 37

Po objavljivanju odluke o odobravanju komasacije, komisija poziva sve potencijalno zainteresirane investitore koji nisu neposredni učesnici u komasaciji, a zainteresirani su da na području komasacije grade puteve, kanale ili druge javne objekte za potrebe komasacije ili kao javna dobra, da u određenom roku podnesu zahtjev nadležnom općinskom organu za dodjeljivanje potrebnog zemljišta.

Ako investitor ne podnese zahtjev i pristupi izvođenju radova unutar komasacionog područja, snosit će sve troškove ponovnog uređivanja komasacionog područja koji su prouzrokovani ovim radovima.

2) Utvrđivanje stvarnog stanja nekretnina

Član 38

Na području na kojem se provodi komasacija utvrđuje se stvarno stanje nekretnina: položaj, površina i kultura svake parcele, kao i pravo vlasništva.

U pogledu prava vlasništva na zemljištu na komasacionom području, mjerodavno je stanje u zemljišnim knjigama, a u pogledu drugih podataka (o posjedu, površini, kulturi, klasi i dr.) stvarno stanje.

Ako se stvarno stanje u pogledu prava vlasništva na zemljištu ne slaže sa stanjem u zemljišnim knjigama, a stvarno stanje nije sporno, uzet će se kao mjerodavno stvarno stanje.

Utvrđivanjem stvarnog stanja, u smislu stava 3. ovog člana, ne dira se u prava trećih lica na to zemljište.

Član 39

U sporovima o pravu vlasništva zemljišta, te pravu na posjed, nastalim u postupku komasacije, odlučuje nadležni sud.

Član 40

Utvrđivanje stvarnog stanja vrši potkomisija za utvrđivanje stvarnog stanja, koja se sastoji od predsjednika koji je pravne struke, geodetskog stručnjaka i predstavnika učesnika komasacije.

Predsjednik potkomisije i geodetski stručnjak moraju imati stepen obrazovanja VSS ili visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje sa 240 ECTS) ili drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja.

Član 41

U postupku utvrđivanja stvarnog stanja, a najkasnije do njegovog završetka, može se sporazumom vršiti zamjena zemljišta u komasacionom području za zemljišta izvan komasacionog područja.

3) Utvrđivanje vrijednosti zemljišta

Član 42

Vrijednost zemljišta utvrđuje se orijentacionom i detaljnom procjenom.

Pri utvrđivanju vrijednosti, zemljišta se razvrstavaju u razrede uzimajući u obzir bonitet zemljišta, položaj i udaljenost zemljišta, kao i uticaj režima voda na iskorištavanje zemljišta.

Orijentacionom procjenom ustanovljava se broj vrijednosnih razreda i njihov međusobni odnos.

Detaljnom procjenom zemljište se razvrstava u ustanovljene razrede i prikazuje na preglednom planu, koji je, po pravilu, kopija katastarskog plana i sadrži brojeve katastarskih parcela, nazive potesa, vrijednosne razrede u koje je zemljište razvrstano, granice tih razreda, međusobne odnose vrijednosnih razreda.

Član 43

Osnov utvrđivanja vrijednosti zemljišta mora biti jedinstven za sve susjedne katastarske općine ako se komasacija u njima provodi istovremeno ili predstavljaju jedno komasaciono područje.

Član 44

Procjenu vrijednosti zemljišta vrši potkomisija za procjenu zemljišta koja se sastoji od predsjednika koji je poljoprivredne struke i najmanje dva člana, od kojih je jedan predstavnik učesnika komasacije.

Predsjednik potkomisije mora imati stepen obrazovanja VSS ili visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje sa 240 ECTS) ili drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja.

Ako komasaciono područje obuhvata više naselja, u potkomisiju za procjenu vrijednosti zemljišta bira se po jedan član iz svakog naselja.

Član 45

O orijentacionoj procjeni zemljišta sačinjava se zapisnik koji sadrži: kraći opis i karakteristike komasacionog područja u pogledu osobina zemljišta, klime, hidrografije, konfiguracije terena, broj ustanovljenih razreda, popis uglednih zemljišta po razredima sa naznakom njihovih osobina i brojeva parcela po katastarskim općinama i međusobni odnos između razreda.

Nakon izvršene orijentacione procjene zemljišta potkomisija za procjenu zemljišta vrši detaljnu procjenu zemljišta i sastavlja pregledni plan detaljne procjene zemljišta.

Član 46

Komisija za komasaciju izlaže na javni uvid, koji ne traje duže od 15 dana, zapisnik o orijentacionoj procjeni i pregledni plan detaljne procjene zemljišta.

Svakom učesniku komasacije, na njegov zahtjev, komisija daje objašnjenja u pogledu orijentacione procjene i preglednog plana detaljne procjene zemljišta.

Učesnik komasacije u roku osam dana po isteku roka iz stava 1. ovog člana, može komisiji staviti prigovor na zapisnik o orijentacionoj procjeni i preglednom planu detaljne procjene zemljišta.

Nakon rješavanja prigovora komisija usvaja orijentacionu procjenu i pregledni plan detaljne procjene zemljišta.

4) Utvrđivanje vrijednosti objekata i dugogodišnjih zasada

Član 47

U postupku komasacije vrši se utvrđivanje vrijednosti objekata i dugogodišnjih zasada na zemljištu koji se bez veće štete ne mogu od njega odvojiti.

Utvrđivanje vrijednosti objekata i dugogodišnjih zasada vrši se procjenom njihove stvarne vrijednosti o čemu se sastavlja zapisnik.

Član 48

Procjenu vrijednosti objekata i dugogodišnjih zasada vrši potkomisija za procjenu objekata i dugogodišnjih zasada koja se sastoji od predsjednika koji može biti građevinske ili poljoprivredne ili šumarske struke i najmanje dva člana od kojih je jedan predstavnik učesnika komasacije.

Predsjednik potkomisije mora imati stepen obrazovanja VSS ili visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje sa 240 ECTS) ili drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja.

Član 49

Nakon izvršene procjene dugogodišnjih zasada potkomisija za procjenu objekata i dugogodišnjih zasada sastavlja prijedlog plana sječe i krčenja dugogodišnjih zasada na osnovu mjerila koje prethodno utvrdi komisija.

Krčenje dugogodišnjih zasada vrši se samo ako je ekonomski opravdano.

https://advokat-prnjavorac.com

Član 50

Komisija za komasaciju izlaže na javni uvid, koji ne traje duže od 15 dana, prijedlog plana sječe i krčenja dugogodišnjih zasada sa procjenom vrijednosti objekata i dugogodišnjih zasada.

Izlaganje se vrši istovremeno sa izlaganjem putne i kanalske mreže.

Učesnik komasacije može u roku osam dana po isteku roka iz stava 1. ovog člana staviti prigovor komisiji za komasaciju na prijedlog plana sječe i krčenja dugogodišnjih zasada i na procjenu vrijednosti objekata i dugogodišnjih zasada.

Komisija za komasaciju nakon rješavanja prigovora učesnika komasacije utvrđuje procjenu vrijednosti objekata i dugogodišnjih zasada i plan sječe i krčenja dugogodišnjih zasada.

Na utvrđeni plan sječe i krčenja dugogodišnjih zasada daje saglasnost općinsko, odnosno gradsko vijeće u roku 30 dana od dana dostavljanja plana.

Nakon date saglasnosti iz stava 5. ovog člana može se pristupiti sječi i krčenju dugogodišnjih zasada.

Vlasnici kao i druga lica ne smiju sprečavati izvođača radova u provođenju plana sječe i krčenja dugogodišnjih zasada.

Član 51

Ako komisija za komasaciju učesniku komasacije odobri sječu dugogodišnjih zasada, takav učesnik u komasaciju unosi samo zemljište na kojem je izvršena sječa dugogodišnjih zasada.

5) Izrada projekta komasacije

Član 52

Projekt komasacije izrađuje se na osnovu važeće prostorno-planske dokumentacije, prikupljenih podataka o načinu korištenja zemljišta, kanalskoj i putnoj mreži, položaju zemljišta, poljozaštitnim pojasevima, strukturi posjeda, veličini i obliku parcela, uređenju naselja i dr. u formi glavnog projekta.

Projekt komasacije mogu raditi privredni subjekti registrirani za izradu projektne dokumentacije koji posjeduju ovlaštenje za projektiranje izdato od nadležne institucije.

Kao podloga za izradu projekta komasacije koriste se geodetski planovi razmjere 1:1000, 1:2500 ili 1:5000.

Projekt sadrži:

1) izvod iz važećeg prostornog plana općine;

2) sve parcele starog stanja uključujući i promjene provedene poslije utvrđivanja stvarnog stanja;

3) granice katastarskih općina, komasacionog područja i urbanih područja i građevinskog zemljišta van urbanih područja;

4) granice vrijednosnih razreda;

5) prikaz objekata i zasada koji zadržavaju istu lokaciju, položaj, veličinu, oblik i broj tabli.

Projekt komasacije čine tri cjeline:

1) projekt geodetskih radova,

2) projekt putne mreže i

3) projekt kanalske mreže.

Sadržaj pojedinih projekata radi se prema Uredbi o vrsti, sadržaju, označavanju i čuvanju, kontroli i nostrifikaciji investiciono-tehničke dokumentacije (“Službene novine Federacije BiH”, broj 33/10).

Projekt odobrava Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove nakon pribavljenog mišljenja Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i učesnika komasacije.

Član 53

Na području gdje se istovremeno sa komasacijom izvode ili će se izvoditi melioracioni radovi, paralelno sa projektom putne mreže, sačinjava se i projekt osnovnih vodoprivrednih objekata (nasipi, pumpne stanice, ustave, tuneli, kanali i dr.), koje komisija za komasaciju izlaže na javni uvid koji ne traje duže od 15 dana.

Projektom putne mreže omogućava se pristup svakoj parceli, ekonomičan prijevoz, stvaranje pravilnijih parcela.

Član 54

Učesnik komasacije za vrijeme izlaganja projekta putne i kanalske mreže komisiji može dati prigovor.

Ako komisija usvoji prigovore iz stava 1. ovog člana, vrše se ispravke projekta.

Član 55

Ako se u postupku komasacije vrši i uređenje naselja, to se provodi u skladu sa važećom prostorno-planskom dokumentacijom.

6) Sastavljanje fonda knjige komasacione mase i iskaza starog stanja zemljišta

Član 56

Knjiga fonda komasacione mase sastavlja se na osnovu zapisnika o utvrđivanju stvarnog stanja i ažuriranih katastarskih planova sa nanesenim granicama razreda.

Član 57

Na osnovu knjige fonda komasacione mase za svakog učesnika komasacije sastavlja se iskaz zemljišta prema stanju prije komasacije (iskaz starog stanja).

U iskaz starog stanja upisuju se: broj iskaza, lični podaci učesnika komasacije, brojevi i nazivi parcela, površina, kultura i razred svake parcele, vrijednosti svake parcele, ukupna vrijednost koja se unosi u komasacionu masu, ukupna vrijednost umanjena za procent odbitka, podaci o objektima i drugi podaci važni za komasaciju zemljišta (tereti, ograničenja i služnosti).

Član 58

Iskaz zemljišta starog stanja komisija izlaže na javni uvid u sjedištu općine ili mjestu na čijem se području provodi komasacija u roku koji nije duži od 15 dana.

Komisija je dužna svakom učesniku komasacije objasniti sadržaj iskaza zemljišta.

U postupku izlaganja iskaza starog stanja komisija evidentira prijedloge učesnika komasacije u pogledu lokacije novih posjeda u pojedinim tablama zemljišta.

Prije uzimanja prijedloga učesnika komasacije table moraju biti ucrtane na preglednom planu i utvrđene njihove vrijednosti.

Član 59

Učesnik komasacije svojim potpisom potvrđuje da je saglasan sa podacima u iskazu zemljišta starog stanja i u tom slučaju iskaz mu se uručuje direktno.

Na podatke u iskazu zemljišta starog stanja učesnik komasacije može u roku osam dana od dana saopštavanja podataka staviti prigovor komisiji.

Ako se prigovor usvoji, vrši se ispravka u zapisniku o utvrđivanju stvarnog stanja, knjizi komasacione mase, iskazu zemljišta starog stanja i geodetskom pratećem elaboratu.

7) Raspodjela zemljišta učesnicima komasacije

Član 60

Na osnovu principa komasacije iz člana 34. ovog zakona, izrađuje se tehnički operat na osnovu kojeg će komisija izraditi prijedlog raspodjele zemljišta učesnicima komasacije.

Član 61

Pri raspodjeli iz komasacione mase vodit će se računa da svaki učesnik komasacije dobije što bolje grupisano zemljište, u što pogodnijem obliku za korištenje i sa osiguranim pristupom.

Ukupna vrijednost zemljišta koju vlasnik dobija iz komasacione mase ne može biti manja, odnosno veća od 5% ukupne vrijednosti zemljišta koju je unio u komasacionu masu, umanjeno za odbitke za opće i zajedničke potrebe.

Ukupna površina zemljišta koja se dobija iz komasacione mase ne može biti manja, odnosno veća od 20% ukupne površine zemljišta unesenog u komasacionu masu.

Član 62

Vlasniku poljoprivrednog zemljišta koji nije zemljoradnik može se uz njegov pristanak dati protuvrijednost u novcu za zemljište koje je unio u komasacionu masu.

Član 63

Ako se istovremeno sa komasacijom vrši izgradnja puteva, kanala, šumsko-zaštitnih pojaseva i ostalih vrsta zaštitnih zasada i drugih javnih objekata, čija izgradnja nije u neposrednoj vezi sa komasacijom, zemljište za njihovu izgradnju daje se iz komasacione mase uz naknadu u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji.

Sredstva dobijena na ime naknade ulaze u komasacionu masu i upotrijebit će se za podmirenje troškova komasacije.

Član 64

Ako se u postupku komasacije uslijed izgradnje nove mreže puteva i kanala i ostalih javnih objekata smanji ukupna površina zemljišta, odnosno vrijednost komasacione mase, svakom učesniku komasacije dodijelit će se srazmjerno manja površina, odnosno vrijednost zemljišta.

Ako se uslijed smanjenja mreže puteva i kanala i ostalih objekata poveća ukupna površina zemljišta, višak postaje vlasništvo općine.

Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primijenit će se i ako se u postupku komasacije, uslijed više sile (promjena riječnog toka, odnošenja, nasipanja i sl.), smanji, odnosno poveća ukupna površina komasacione mase.

Član 65

Ako učesnik komasacije iz komasacione mase dobije zemljište ili objekt veće vrijednosti od one koju je unio, uplatit će u komasacionu masu razliku u novcu između vrijednosti tog zemljišta ili objekta, a ako dobije zemljište ili objekt manje vrijednosti, razlika u vrijednosti isplatit će mu se u novcu.

Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na slučajeve iz člana 64. ovog zakona.

Razlika u novcu između vrijednosti zemljišta objekata i dugogodišnjih zasada i usjeva određuje se sporazumom komisije i učesnika komasacije.

Ako se sporazum ne postigne, razliku vrijednosti utvrđuje nadležni sud u vanparničnom postupku, prema Zakonu o eksproprijaciji.

Razlika u novcu iz stava 3. ovog člana isplaćuje se iz komasacione mase ako se komisija za komasaciju i učesnici komasacije drukčije ne sporazumiju.

Član 66

Prijedlogom raspodjele zemljišta komisija utvrđuje približni oblik i položaj novih parcela u tablama i raspoređuje ih učesnicima komasacije prema principima komasacije i prijedlozima učesnika komasacije.

Za izradu prijedloga raspodjele zemljišta mjerodavno je stanje utvrđeno u iskazu zemljišta starog stanja.

Raspoređene parcele novog stanja registruju se na preglednom planu.

Član 67

Nakon izrade prijedloga raspodjele zemljišta komisija sastavlja iskaz novog stanja zemljišta (u daljnjem tekstu: iskaz novog stanja).

Iskaz novog stanja sadrži: broj iskaza, lične podatke učesnika komasacije, broj table i redni broj parcele u tabli, površinu, vrijednosni razred i vrijednost svake parcele, ukupnu površinu i vrijednost raspodijeljenog zemljišta, ukupnu površinu i vrijednost po razredima i druge podatke važne za komasaciju zemljišta (tereti, ograničenja i služnosti).

Član 68

Komisija za komasaciju izlaže na javni uvid iskaz novog stanja sa preglednim planom u katastarskoj općini u kojoj se provodi komasacija.

Izlaganje traje ne duže od 15 dana.

Za vrijeme trajanja javnog uvida u iskaz novog stanja komisija zakazuje usmenu raspravu na kojoj upoznaje svakog učesnika komasacije sa prijedlogom raspodjele zemljišta, odnosno sa podacima iz iskaza novog stanja.

Učesnik komasacije se na usmenoj raspravi izjašnjava o iskazu novog stanja i troškovima provođenja komasacije.

Učesnik komasacije može na usmenoj raspravi ili u roku osam dana od dana održane rasprave komisiji uložiti prigovor na prijedlog raspodjele, odnosno na podatke sadržane u iskazu novog stanja i preglednom planu.

Prigovore iz stava 5. ovog člana rješava komisija za komasaciju u roku 15 dana od dana završetka izlaganja u katastarskoj općini.

Član 69

Pri rješavanju svih prigovora učesnika komasacije (čl. 46., 50., 54., 59. i 68. ovog zakona) komisija je dužna provesti postupak u kojem će utvrditi sve činjenice od značaja za pravilno rješenje prigovora.

Zaključak kojim se odlučuje o prigovoru unosi se u zapisnik, a podnosilac prigovora pisano se obavještava da li je njegov prigovor usvojen ili odbijen.

Protiv zaključka iz stava 2. ovog člana ne može se izjaviti posebna žalba, već se takav zaključak može pobijati žalbom protiv rješenja o raspodjeli komasacione mase.

8) Privremeno uvođenje u posjed

Član 70

Po završenoj raspodjeli komasacione mase i rješenim prigovorima, izvođač radova utvrđuje elemente i prenosi granice novih parcela na teren obilježavajući ih vidljivim i trajnim biljezima, a nakon toga se pristupa privremenom uvođenju u posjed zemljišta, zgrada i drugih objekata iz komasacione mase (u daljnjem tekstu: privremeno uvođenje u posjed).

Član 71

Privremeno uvođenje u posjed vrši komisija za komasaciju na osnovu zaključka o uvođenju učesnika komasacije u posjed.

U zaključku se označava dan i sat privremenog uvođenja u posjed i poziv učesnicima komasacije da prisustvuju uvođenju. Zaključak se dostavlja svakom učesniku komasacije.

Prilikom privremenog uvođenja u posjed komisija za komasaciju određuje rok za ubiranje plodova sa zemljišta unijetog u komasacionu masu.

Ako učesnik komasacije ne ubere plodove u određenom roku, Komisija za komasaciju može odrediti da se to izvrši na njegov trošak.

Protiv zaključka o privremenom uvođenju u posjed ne može se izjaviti posebna žalba.

Član 72

Privremeno uvođenje u posjed vrši komisija za komasaciju koja je dužna učesniku komasacije pokazati međe dodijeljenih parcela.

O predaji zemljišta u posjed sastavlja se zapisnik.

Član 73

Razlika u novcu iz člana 65. stav 3. ovog zakona ima se isplatiti najkasnije do konačnog preuzimanja zemljišta, ukoliko se stranke drukčije ne sporazumiju.

Izuzetno, komisija za komasaciju može, na zahtjev stranke, odrediti i duži rok za isplatu razlike u novcu, ali ne duži od godinu dana. Za to vrijeme dužnik mora plaćati kamatu po stopi po kojoj se plaćaju kamate na štedne uloge po viđenju za tekuću godinu, računajući od dana kada je zemljište preuzeto pa do isplate, ako se stranke drukčije ne sporazumiju.

Član 74

Stabla koja se mogu sjeći i posebne uređaje koji se bez veće štete mogu odvojiti od zemljišta, raniji vlasnik može ukloniti u roku koji odredi komisija za komasaciju. Ako ih on u tom roku ne ukloni, gubi na njima pravo vlasništva i pravo na naknadu ako se sa novim vlasnikom drukčije ne sporazumije.

9) Donošenje rješenja o raspodjeli komasacione mase

Član 75

Izvođač geodetskih radova dužan je najkasnije u roku četiri mjeseca po privremenom uvođenju u novi posjed obraditi geodetske planove i sačiniti tehnički elaborat komasacije sa svim potrebnim podacima za donošenje rješenja o raspodjeli zemljišta iz komasacione mase.

Član 76

U skladu sa ishodom usmene rasprave o raspodjeli zemljišta i riješenim prigovorima na raspodjelu zemljišta, komisija za komasaciju donosi rješenje o raspodjeli komasacione mase.

Rješenje o raspodjeli komasacione mase komisija je dužna donijeti najkasnije u roku šest mjeseci nakon privremenog uvođenja u posjed svih učesnika komasacije.

Rješenje sadrži:

1) ime, prezime i prebivalište, odnosno naziv i sjedište učesnika komasacije i drugih stranaka;

2) nekretnine koje je svaki učesnik unio u komasacionu masu (broj parcele, naziv, kultura, površina i dr.) sa podacima o procijenjenoj vrijednosti zemljišta i objekata;

3) odredbu o prestanku prava vlasništva nad nekretninama unesenim u komasacionu masu;

4) iznos umanjenja vrijednosti zemljišta unijetog u komasacionu masu radi općih i zajedničkih potreba;

5) nekretnine koje se dodjeljuju i na koje učesnik komasacije stiče pravo vlasništva;

6) visina naknade u novcu ako su ispunjeni uvjeti za novčanu naknadu;

7) odredbe o posebnim pravima i obavezama pojedinog učesnika komasacije;

8) odredbe o teretima, služnostima i ograničenjima prava vlasništva;

9) odredbe o troškovima postupka komasacije;

10) obrazloženje i

11) uputstvo o pravnom lijeku.

Član 77

Rješenje o raspodjeli komasacione mase komisija za komasaciju izlaže na javni uvid u sjedištu naseljenog mjesta na čijem se području vrši komasacija ili u sjedištu općine.

O izlaganu na javni uvid učesnici komasacije se obavještavaju na uobičajeni način.

Izlaganje na javni uvid ne traje duže od 15 dana.

Član 78

Poslije isteka roka iz člana 77. ovog zakona komisija za komasaciju dostavlja svakoj stranci u postupku komasacije izvod iz rješenja o raspodjeli komasacione mase koji sadrži:

1) uvod rješenja,

2) dio dispozitiva koji se odnosi na učesnika komasacije, odnosno stranku,

3) obrazloženje sa posebnim navođenjem zahtjeva učesnika komasacije i razlozima zbog kojih nije uvažen zahtjev ili prigovor i

4) uputstvo o pravnom lijeku.

Član 79

Protiv rješenja komisije za komasaciju o raspodjeli komasacione mase može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana dostavljanja izvoda iz rješenja o raspodjeli komasacione mase.

Žalbom se mogu pobijati i sve radnje i odluke komisije za komasaciju po prigovorima koje komisija nije usvojila.

Žalba se podnosi Federalnoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove.

10) Konačno uvođenje u posjed učesnika komasacije i završni radovi komasacije

Član 80

Konačno uvođenje u posjed učesnika komasacije vrši se nakon pravomoćnosti rješenja o raspodjeli komasacione mase i to samo u onim slučajevima kada je, povodom žalbe, kod pojedinih učesnika komasacije došlo do drukčije raspodjele dijela komasacione mase.

Uvođenje u posjed ostalih učesnika komasacije smatra se konačnim danom pravomoćnosti rješenja o raspodjeli komasacione mase.

Član 81

Melioracioni objekti, tehnički uređaji i zemljišta namijenjena općim i zajedničkim potrebama predaju se na korištenje nadležnim organima.

Član 82

Pravomoćno rješenje o raspodjeli komasacione mase komisija za komasaciju dostavlja nadležnom općinskom sudu, odnosno općinskoj službi za upravu.

Upisi u zemljišnim knjigama, odnosno katastru po rješenjima o raspodjeli zemljišta iz komasacione mase smatraju se hitnim.

Član 83

Konačnim uvođenjem u posjed svih učesnika komasacije okončava se postupak komasacije.

Akt o okončanju postupka komasacije donosi općinsko, odnosno gradsko vijeće i objavljuje na način propisan u članu 22. ovog zakona.

Poslije okončanja postupka komasacije komisija za komasaciju može obavljati samo poslove koji se odnose na investiciona ulaganja u vezi sa provođenjem komasacije, kao i na troškove komasacije.

Član 84

Služnosti, tereti i ograničenja koja poslije raspodjele komasacione mase učesnicima komasacije više nisu potrebna se brišu. Nove služnosti, tereti i ograničenja mogu se ustanoviti ako je potrebno, s obzirom na novu raspodjelu zemljišta iz komasacione mase i ako to zatraže lica u čiju korist su bili upisani.

Član 85

Poreze i druge obaveze vlasnika zemljišta koje je uneseno u komasacionu masu snosi raniji vlasnik do dana predaje zemljišta, a obaveze u pogledu zemljišta primljenog iz komasacione mase snosi novi vlasnik od dana konačnog prijema zemljišta.

Član 86

Poslije konačnog uvođenja u posjed vrši se katastarsko klasiranje zemljišta, izlaganje na javni uvid utvrđenih katastarskih kultura i klasa, izrada katastarskog operata.

III. TROŠKOVI KOMASACIJE

Član 87

Troškove komasacije zemljišta snose učesnici komasacije proporcionalno vrijednosti zemljišta koju su unijeli u komasacionu masu ili se finansiraju iz budžetskih sredstava, a troškovi investicionih ulaganja u vezi sa provođenjem komasacije finansiraju se iz budžetskih sredstava ili drugih izvora (donatorska ili kreditna sredstva).

Pod troškovima komasacije podrazumijevaju se troškovi radnji, odnosno radova koji se isključivo ili pretežno izvode radi same komasacije (troškovi utvrđivanja stvarnog stanja, utvrđivanja vrijednosti zemljišta, raspodjele komasacione mase, troškovi komisije za komasaciju i dr.).

U troškove komasacije ne uračunavaju se troškovi izrade projekta komasacije i geodetskih radova od općeg značaja koji bi se u skladu sa propisima o premjeru i katastru nekretnina imale izvršiti i bez provođenja komasacije.

Pod troškovima investicionih ulaganja u vezi sa provođenjem komasacije podrazumijevaju se troškovi izgradnje nove putne mreže, manjih mostova i propustnih objekata, uklanjanje objekata, međa i dr., kao i troškovi izgradnje sistema za navodnjavanja, odnosno odvodnjavanje.

Troškovi investicionih ulaganja podmiruju se iz budžeta općina na kojima se vrši komasacija, budžeta Federacije BiH, drugih finansijskih izvora (donatorska ili kreditna sredstva), zavisno od značaja ulaganja i nivoa društvenog interesa u skladu sa raspoloživim sredstvima i međusobnom sporazumu investitora (općina, Federacija BiH, donatori i kreditori).

Član 88

Troškovi komasacije plaćaju se u novcu.

Izuzetno, troškove iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta može izmiriti i u odgovarajućem dijelu unesenog zemljišta u komasacionu masu za koji dio zemljišta vlasnik dobija umanjenu vrijednost iz komasacione mase.

Nastali višak zemljišta u komasacionoj masi, u slučajevima iz stava 2. ovog člana, postaje vlasništvo općine koja snosi troškove komasacije predmetnog zemljišta.

Član 89

Troškovi radova koji se izvode uporedo sa komasacijom, a nisu u neposrednoj vezi sa komasacijom (infrastrukturna ulaganja, uređenja putnog pojasa i izgradnja javnih objekata) padaju na teret investitora.

Troškove upisa u zemljišnu knjigu snosi općina.

Član 90

Podnosilac zahtjeva za provođenje komasacije predujmljuje na zahtjev komisije za komasaciju potrebna sredstva za troškove koje su dužni snositi učesnici komasacije.

Troškove iz stava 1. ovog člana može predujmiti i općina na čijem se području vrši komasacija.

Član 91

Komisija za komasaciju sastavlja zbirni iskaz troškova komasacije za sve učesnike komasacije i utvrđuje iznose troškova koji padaju na teret pojedinih učesnika komasacije, ako se učesnici komasacije drukčije ne sporazumiju.

Zbirni iskaz troškova komasacije izlaže se na javni uvid na uobičajeni način za vrijeme od osam dana.

Protiv zbirnog iskaza troškova komasacije može se izjaviti prigovor komisiji za komasaciju u roku osam dana od isteka roka za izlaganje.

Član 92

O troškovima komasacije odlučuje se rješenjem o dodjeli zemljišta iz komasacione mase (član 76.).

Član 93

Naplatu utvrđenih troškova komasacije vrši nadležna općinska služba.

Član 94

Finansijsko poslovanje komisije za komasaciju vrši općinska služba nadležna za poslove finansija, a sredstva za komasaciju se vode na posebnom računu.

Nalogodavac za sredstva iz stava 1. ovog člana je predsjednik komisije za komasaciju.

Član 95

Ako zemljište dobijeno u postupku komasacije promijeni vlasnika prije podmirenja troškova komasacije i sa njom vezanih radova, obaveza plaćanja neplaćenih troškova koji otpadaju na otuđeno zemljište prelazi na novog vlasnika.

IV. ZAŠTITA PODRUČJA NA KOJEM JE IZVRŠENA KOMASACIJA

Član 96

Na komasacionom području na kojem je izvršena komasacija ne može se vršiti promjena oblika i površine katastarske parcele.

Izuzetno od odredbe iz stava 1. ovog člana, promjena oblika i površine katastarske parcele može se vršiti samo u postupku provođenja eksproprijacije.

Član 97

Pravo preče kupovine zemljišta na području na kojem je izvršena komasacija u slučaju njegove prodaje imaju vlasnici graničnih katastarskih parcela.

Kod ostvarivanja prava preče kupovine zemljišta u komasacionom području primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje promet nekretnina.

V. KAZNENE ODREDBE

Član 98

Novčanom kaznom od 10.000,00 KM do 15.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj učesnik komasacije – privredni subjekt ili drugo pravno lice koje:

1) sprečava ili na drugi način ometa rad potkomisija za utvrđivanje stvarnog stanja nekretnina i utvrđivanje vrijednosti zemljišta, objekata ili dugogodišnjih zasada (čl. 38., 43. i 47.);

2) sprečava ili na drugi način ometa provođenje plana sječe i krčenja dugogodišnjih zasada (član 50. stav 7.);

3) sprečava izvršenje privremenog uvođenja u posjed nekretnina ili novog vlasnika smeta u korištenju nekretnine (član 70.).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana bit će kažnjen novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM i odgovorno lice privrednog subjekta, učesnik komasacije ili drugo pravno lice.

VI. NADZOR NAD PROVOĐENJEM ZAKONA

Član 99

Upravni i inspekcijski nadzor nad provođenjem ovog zakona vrše Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove i Federalna uprava za inspekcijske poslove, svaka u okviru svoje nadležnosti.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 100

Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove donijet će propise o izvođenju geodetsko-tehničkih radova i radova na procjeni zemljišta na komasacionom području u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 101

Postupak komasacije pokrenut prije stupanja na snagu ovog zakona nastavit će se i dovršiti prema odredbama Zakona o komasaciji (“Službeni list SRBiH”, broj 24/85), koji se na osnovu člana IX.5.1. Ustava Federacije BiH primjenjivao kao federalni propis.

Član 102

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena Zakona o komasaciji (“Službeni list SRBiH”, broj 24/85).

Član 103

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Zakon o internoj reviziji u javnom sektoru u FBiH

0

ZAKON O INTERNOJ REVIZIJI U JAVNOM SEKTORU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. novine FBiH”, br. 47/2008 i 101/2016)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1

Ovim Zakonom uređuje se nadležnost, principi, uspostavljanje, procedure i aktivnosti interne revizije, te izvještavanje i druga pitanja vezana za internu reviziju u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).

Odredbe ovog Zakona odnose se na korisnike javnih sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradova i općina i vanbužetskih fondova, kao i na pravna lica u kojima Federacija, kantoni ili općine imaju većinski udjel.

Član 2

U smislu ovog Zakona, termini koji se u njemu koriste imaju sljedeća značenja:

1. Interna revizija je nezavisno, objektivno uvjeravanje i konsultantska aktivnost kreirana sa ciljem da se doda vrijednost i unaprijedi poslovanje organizacije. Ona pomaže organizaciji da ostvari svoje ciljeve osiguravajući sistematičan, discipliniran pristup ocjeni i poboljšanju efikasnosti upravljanja rizikom, kontrolama i procesima upravljanja.

2. Interna kontrola podrazumijeva različite mehanizme kojima se osigurava ispravno izvršavanje odluka vezanih za budžetske i ostale politike, posebno u sljedećim oblastima: finansijskog izvještavanja, efikasnih sistema komunikacije između rukovodilaca i njihovog osoblja, računovodstvenih kontrola, kontrola procesa i kontrole javnih nabavki.

3. Organizacija podrazumijeva sve korisnike javnih sredstava i to: budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradova, općina i vanbudžetskih fondova.

4. Korisnici javnih sredstava prvog nivoa finansiraju se direktno iz budžeta.

5. Korisnici javnih sredstava drugog nivoa finansiraju se preko korisnika javnih sredstava prvog nivoa.

6. Usluge uvjeravanja podrazumijevaju ispitivanje dokaza čija je svrha osigurati nezavisnu ocjenu o upravljanju rizikom, kontrolama ili procesu rukovođenja unutar organizacije.

7. Kodeks profesionalne etike podrazumijeva principe profesije i prakse interne revizije (integritet, nezavisnost, objektivnost, povjerljivost i stručnost) i pravila ponašanja koja navode kako se trebaju ponašati interni revizori u vršenju svoje funkcije. Kodeks profesionalne etike primjenjuje se i na pojedince i na organizaciju koja pruža usluge interne revizije.

8. Uputstvo za internu reviziju podrazumijeva dokument u kojem su navedene procedure čija je primjena obavezna tokom rada interne revizije, a osmišljene su sa ciljem ostvarivanja plana rada interne revizije.

II. NADLEŽNOST INTERNE REVIZIJE

Član 3

Interni revizori ovlašteni su vršiti sistematičan pregled i procjenu upravljanja rizikom i internih kontrola. Interni revizori procjenjivat će adekvatnost i efikasnost sistema finansijskog upravljanja i kontrole u smislu:

1) identifikacije rizika, ocjene rizika i upravljanja rizikom od uprave organizacije;

2) ispunjavanja zadataka i postizanja definiranih ciljeva organizacije;

3) ekonomične, efikasne i djelotvorne upotrebe resursa;

4) usklađenosti sa uspostavljenim politikama, procedurama, zakonima i regulativama;

5) čuvanja sredstava organizacije od gubitaka kao rezultata svih vidova nepravilnosti;

6) integriteta i vjerodostojnosti informacija, računa i podataka, uključujući procese internog i eksternog izvještavanja.

Član 4

Rukovodilac organizacije ima isključivo ovlaštenje da inicira posebne zadatke konsultantske prirode koje se odnosi na internu reviziju, a koji nisu obuhvaćeni godišnjim planom interne revizije u okviru organizacije.

III. OSNOVNI PRINCIPI INTERNE REVIZIJE

Član 5

Funkcija interne revizije zasniva se na sljedećim principima:

1) nezavisnost i objektivnost,

2) kompetentnost i dužna profesionalna pažnja,

3) integritet i povjerljivost.

Funkcija interne revizije vrši se u skladu sa:

1) metodologijom i Uputstvom o internoj reviziji u javnom sektoru koje donosi Centralna harmonizacijska jedinica u Federaciji (u daljnjem tekstu: CHJ) iz člana 6. ovog Zakona, uz saglasnost Koordinacionog odbora centralnih harmonizacijskih jedinica u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Koordinacioni odbor),

2) međunarodnim standardima za profesionalnu praksu interne revizije izdatim od Instituta internih revizora (IIA) i usvojenim od Koordinacionog odbora,

3) Kodeksom profesionalne etike za internu reviziju izdatim od IIA, a usvojenim od Koordinacionog odbora,

4) Poveljom interne revizije koju potpisuju rukovodilac organizacije i rukovodilac jedinice za internu reviziju, kojom se uređuje opći pristup internoj reviziji, svrha i cilj, nezavisnost, uloga i djelokrug interne revizije, odgovornost rukovodioca jedinice za internu reviziju/internog revizora, kao ovlaštenja za pristup dokumentaciji, kadrovima i fizičkoj imovini koja je relevantna za obavljanje interne revizije, te se definira obim aktivnosti interne revizije, izvještavanje i postupci u slučaju identifikovanja indikatora prevare.

Član 5a

Interna revizija uspostavlja se na najvišem organizacionom nivou, te je organizaciono i funkcionalno direktno odgovorna rukovodiocu organizacije.

Funkcionalna nezavisnost interne revizije ostvaruje se njenom nezavisnošću o drugim organizacionim jedinicama u planiranju rada, obavljanju interne revizije i izvještavanju.

Nezavisnost internih revizora ostvaruje se nezavisnošću u njihovom radu i nemogućnošću da budu otpušteni ili premješteni na drugo radno mjesto zbog iznošenja činjeničnog stanja i davanja određenih preporuka.

Prije pokretanja disciplinskog postupka premještaja ili otpuštanja rukovodioca jedinice za internu reviziju ili internog revizora rukovodilac organizacije dužan je o tome obavijestiti CHJ i priložiti svu potrebnu dokumentaciju u vezi s tim.

IV. CENTRALNA HARMONIZACIJSKA JEDINICA

Član 6

CHJ uspostavlja se u Federalnom ministarstvu finansija – Federalnom ministarstvu financija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i ovlaštena je za razvoj u oblasti interne revizije, nadzor nad implementacijom svih važećih propisa o internoj reviziji od jedinica za internu reviziju i koordinaciju rada jedinica za internu reviziju organizacija iz člana 2. tačka 3. ovog Zakona.

CHJ odgovorna je za:

1) pripremu prijedloga za izmjene Zakona o internoj reviziji u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine nakon usaglašavanja u Koordinacionom odboru,

2) pripremu i implementaciju programa obuke i certifikaciju internih revizora u Federaciji nakon usaglašavanja programa obuke u Koordinacionom odboru,

3) implementaciju standarda za internu reviziju i Kodeksa profesionalne etike za interne revizore nakon usaglašavanja u Koordinacionom odboru,

4) pripremu i implementaciju radne metodologije interne revizije nakon usaglašavanja u Koordinacionom odboru,

5) pripremu i implementaciju Strategije razvoja interne revizije u javnom sektoru nakon usaglašavanja u Koordinacionom odboru,

6) izradu Pravilnika o uvjetima za obavljanje poslova interne revizije,

7) davanje mišljenja na pravilnike o unutrašnjoj organizaciji, koja uspostavlja jedinicu interne revizije u dijelu koji se odnosi na internu reviziju,

8) koordinaciju rada jedinica za internu reviziju u javnom sektoru u Federaciji i uspostavljanje veza sa državnim i međunarodnim institucijama na području interne revizije,

9) saradnju sa Uredom za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine sa ciljem ostvarivanja efikasne i djelotvorne interne i eksterne revizije,

10) po zahtjevu i potrebi, rješavanje neslaganja u mišljenjima između rukovodioca jedinice za internu reviziju i rukovodioca organizacije,

11) obavljanje provjere kvaliteta rada interne revizije s ciljem prikupljanja informacija za poboljšanje metodologije i standarda rada,

12) davanje mišljenja o premještaju i otpuštanju internih revizora,

13) vođenje i održavanje registra jedinica za internu reviziju i internih revizora za javni sektor i registra povelja interne revizije u javnom sektoru u Federaciji.

Rukovodilac CHJ je član Koordinacionog odbora.

Član 7

CHJ obavezna je izraditi godišnji konsolidovani izvještaj interne revizije na osnovu godišnjih izvještaja jedinica za internu reviziju iz člana 18. ovog Zakona i dostaviti ga federalnom ministru finansija (u daljnjem tekstu: ministar) do 30. aprila tekuće godine za prethodnu godinu.

Konsolidovani izvještaj iz stava 1. ovog člana ministar dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine radi razmatranja i usvajanja.

Konsolidovani izvještaj interne revizije sadržavat će sažete informacije o statusu implementacije preporuka sadržanih u izvještajima o internoj reviziji koje su jedinice za internu reviziju dostavljale u toku godine.

Godišnji konsolidovani izvještaj interne revizije sadržavat će i analizu rada CHJ, uključujući preporuke za poboljšanje rada koje usvaja Koordinacioni odbor.

V. USPOSTAVLJANJE IZVRŠAVANJA INTERNE REVIZIJE

Član 8

Rukovodilac organizacije odgovoran je za uspostavljanje i funkcioniranje adekvatne i efikasne funkcije interne revizije.

Funkcija interne revizije u Federaciji uspostavlja se na jedan od sljedećih načina:

a) uspostavljanjem jedinice za internu reviziju i

b) uspostavljanjem zajedničke jedinice za internu reviziju.

Ministar donosi pravilnik o kriterijima za uspostavljanje jedinica za internu reviziju kojim se određuju obveznici uspostavljanja funkcije interne revizije, način uspostavljanja i vršenja interne revizije.

Član 9

Kriteriji za određivanje obveznika uspostavljanja i načina uspostavljanja funkcije interne revizije koji se propisuju pravilnikom iz člana 8. stav (3) ovog zakona određuju se na osnovu:

a) nivoa organizacione klasifikacije za budžet i budžetske korisnike Federacije,

b) iznosa usvojenog budžeta,

c) broja zaposlenika,

d) kompleksnosti transakcija i

e) stepena rizika.

Član 10

Jedinica za internu reviziju uspostavljena u organizaciji na nivou razdjela vrši internu reviziju svih programa, aktivnosti i procesa za sve organizacije koje pripadaju tom razdjelu, izuzev organizacija koje uspostavljaju vlastitu jedinicu za internu reviziju prema kriterijima iz pravilnika iz člana 8. stav (3) ovog zakona.

Zajednička jedinica za internu reviziju iz člana 8. stav (2) tačka b) ovog zakona uspostavlja se u Ministarstvu i kantonalnim ministarstvima finansija.

Zajedničke jedinice za internu reviziju vršit će internu reviziju u organizacijama nivoa razdjela i organizacijama koje pripadaju tim razdjelima na način kako to uređuje pravilnik iz člana 8. stav (3) ovog zakona.

Djelokrug rada i odnos između jedinice za internu reviziju i organizacija iz st. (1) i (2) ovog člana za koje se vrši revizija su predmet povelje interne revizije.

VI. UVJETI ZA INTERNE REVIZORE

Član 11

Pored općih uvjeta za prijem u radni odnos, koji su propisani Zakonom o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 29/03, 39/04, 54/04, 67/05 i 8/06) interni revizori, pored stečenog zvanja interni revizor za javni sektor, moraju ispunjavati i druge posebne uvjete propisane Pravilnikom o uvjetima za obavljanje poslova interne revizije koji donosi ministar.

Rukovodioca jedinice za internu reviziju postavlja rukovodilac organizacije u skladu sa Zakonom iz stava 1. ovog člana.

VII. SUKOB INTERESA

Član 12

Rukovodilac jedinice za internu reviziju ili interni revizor neće učestvovati u reviziji ako postoje neki od sljedećih oblika sukoba interesa:

1) ako je interni revizor bio zaposlen kao rukovodilac u organizaciji kod koje vrši reviziju u posljednje tri godine,

2) ako su revizor, njegov bračni drug ili srodnici po krvi do drugog stepena bili zaposleni na poziciji rukovodioca u revidiranoj organizaciji u tri posljednje godine,

3) ako postoje druge okolnosti koje mogu dovesti do potencijalnog sukoba interesa, ako se smatraju takvim i ako su objašnjene pisanim putem od rukovodioca jedinice za internu reviziju.

VIII. PROCEDURE I AKTIVNOSTI INTERNE REVIZIJE

https://advokat-prnjavorac.com

Član 13

Osnovne aktivnosti interne revizije provodit će se kroz sljedeće procese interne revizije:

1) strateško (trogodišnje) i godišnje planiranje revizije,

2) testiranje, ispitivanje i ocjena podataka i informacija,

3) izvještavanje o rezultatima i davanje preporuka u cilju poboljšanja poslovanja i

4) praćenje realizacije preporuka interne revizije od uprave.

Navedeni procesi definiraju se u Smjernicama za internu reviziju u javnom sektoru koje će izdati Koordinacioni odbor.

Član 14

Rukovodilac jedinice za internu reviziju ima sljedeće obaveze:

1) priprema Pravilnik o internoj reviziji i operativna uputstva,

2) priprema strateški plan interne revizije organizacije za period od tri godine,

3) priprema godišnji plan interne revizije na osnovu ocjene rizika i usvojenog strateškog plana, te nakon njegovog odobravanja od rukovodioca organizacije, osigurava njegovu adekvatnu implementaciju i nadzor nad njegovim izvršavanjem,

4) organizira i koordinira aktivnosti interne revizije i nadzire implementaciju planiranih aktivnosti,

5) informira rukovodioca organizacije o postojanju sukoba interesa,

6) informira rukovodioca organizacije ukoliko se pojavi sumnja na nepravilnosti i/ili prevare koje mogu rezultirati kriminalnim aktivnostima ili kršenjem propisa radi daljnjeg postupanja,

7) dostavlja izvještaj interne revizije rukovodiocu organizacije, a ako je revidirana organizacija korisnik javnih sredstava drugog nivoa i rukovodiocu te organizacije,

8) priprema godišnji izvještaj o aktivnostima interne revizije,

9) osigurava kvalitet aktivnosti interne revizije u skladu sa pravilima izdatim od CHJ,

10) evidentira sve aktivnosti revizije i čuva dokumentaciju vezanu za internu reviziju,

11) osigurava obuku internih revizora, priprema i dostavlja godišnji plan obuke rukovodiocu organizacije radi odobravanja i osigurava njegovu implementaciju,

12) vrši godišnju ocjenu mogućnosti i resursa jedinice interne revizije i dostavlja preporuke rukovodiocu organizacije radi usklađivanja sa godišnjim planom revizije,

13) sarađuje sa Uredom za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine u razmjeni izvještaja, dokumentacije i mišljenja,

14) po potrebi inicira angažman eksternih eksperata,

15) osigurava efikasno korištenje resursa dodijeljenih za vršenje funkcije interne revizije,

16) usmjerava pažnju CHJ na sve razlike u mišljenjima između internih revizora i rukovodioca organizacije.

Rukovodilac jedinice za internu reviziju neposredno obavještava rukovodioca organizacije.

Rukovodilac jedinice za internu reviziju i interni revizori neće vršiti reviziju u organizaciji za koju nisu vezani po funkciji.

Član 15

Interni revizor ima sljedeća ovlaštenja:

1) slobodno pristupiti u prostorije organizacije u kojoj vrši reviziju, uzimajući u obzir sigurnosna pravila i pravila dobrog ponašanja,

2) pristupiti odgovarajućoj dokumentaciji vezanoj za reviziju u organizaciji u kojoj vrši reviziju, uključujući i dokumentaciju koja ima karakter poslovne tajne i podacima koji su elektronski čuvani, osiguravajući zaštitu tajnosti podataka u skladu sa zakonom, podzakonskim i internim aktima,

3) tražiti fotokopije, izvode ili potvrde spomenutih dokumenata i u izvjesnim slučajevima izuzimati originalne dokumente ostavljajući kopiju sa potvrdom o izuzimanju,

4) zahtijevati usmenu ili pisanu informaciju od bilo kojeg zaposlenog ili rukovodioca organizacije koja se revidira,

5) zahtijevati informacije od drugih institucija vezano za aktivnosti i upravljanje revidiranim organizacijama.

Član 16

Interni revizor ima sljedeće obaveze:

1) implementirati program revizije za vrijeme obavljanja aktivnosti revizije,

2) informirati rukovodioca revidirane organizacije o početku revizije, uz prezentaciju pisanog ovlaštenja,

3) proučiti dokumentaciju i uvjete značajne za formulisanje objektivnog mišljenja,

4) obrazložiti nalaze objektivno i istinito u pisanoj formi uz priložene dokaze,

5) informirati rukovodioca jedinice interne revizije ako se, za vrijeme obavljanja revizije, pojavi sumnja na nepravilnosti i/ili prevare,

6) napraviti nacrt revizorskog izvještaja i razmotri ga sa upravom u revidiranoj organizaciji,

7) uključiti u završni revizorski izvještaj sva mišljenja uprave revidirane organizacije,

8) dostaviti nacrt i finalni revizorski izvještaj rukovodiocu jedinice interne revizije,

9) u slučaju sukoba interesa vezano za reviziju odmah informirati rukovodioca jedinice interne revizije,

10) vratiti sve originalne dokumente nakon završetka revizije,

11) čuvati svaku državnu, profesionalnu ili poslovnu tajnu koju je saznao u toku interne revizije i

12) čuvati sve radne zabilješke nastale u vrijeme obavljanja interne revizije.

IX. NAKNADNI PREGLED O IZDATIM IZVJEŠTAJIMA

Član 17

Revidirana organizacija (organizacioni dio), na osnovu revizorskih nalaza i preporuka, priprema plan aktivnosti sa odgovornim osobama i krajnjim rokom za preduzimanje neophodnih mjera u okviru njihove kompetentnosti i informira rukovodioca organizacije i rukovodioca jedinice interne revizije o implementaciji akcionog plana.

Ne kasnije od šest mjeseci nakon što je izvještaj o reviziji izdat, rukovodilac jedinice za internu reviziju prati implementaciju preporuka interne revizije datih u ranijem izvještaju interne revizije kako bi ocijenio da li je revidirana organizacija preduzela korektivne aktivnosti i da li je postigla željene rezultate i o tome informira rukovodioca organizacije.

Izvještaj o naknadnom pregledu iz stava 2. ovog člana će na zahtjev biti dostavljen i organima zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti i Uredu za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine.

X. GODIŠNJI IZVJEŠTAJ

Član 18

Rukovodilac jedinice za internu reviziju izrađuje godišnji izvještaj interne revizije koji obavezno sadrži izdate revizorske izvještaje i informacije o ostalim aktivnostima koje su završene ili su u toku na dan 31.decembra prethodne godine, najkasnije u roku od 60 dana po završetku godine.

Izvještaj iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži informacije o realiziranim aktivnostima interne revizije predviđenim godišnjim planom interne revizije, pregled osnovnih zaključaka iz svih internih revizija izvršenih u toku godine, opće ocjene sistema finansijskog upravljanja i kontrole, kao i analize svih slučajeva koji su uključivali kršenje propisa, te slučajeve koji su proslijeđeni u toku godine Tužilaštvu.

Kopija izvještaja dostavlja se rukovodiocu organizacije i CHJ.

Na zahtjev, godišnji izvještaj bit će dostavljen i organima zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti i Uredu za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Član 19

Rukovodilac jedinice za internu reviziju korisnika javnih sredstava drugog nivoa podnosi izvještaj, uključujući i godišnji izvještaj o internoj reviziji rukovodiocu jedinice za internu reviziju korisnika javnih sredstava prvog nivoa u roku od 15 dana od dana sastavljanja izvještaja.

XI. PREGLEDI RADI OSIGURANJA KVALITETA

Član 20

Rukovodilac jedinice za internu reviziju izrađuje i provodi program osiguranja kvaliteta i unapređenja interne revizije na osnovu metodologije koju priprema CHJ i o tome izvještava rukovodioca korisnika javnih sredstava.

CHJ vrši provjeru kvaliteta aktivnosti interne revizije redovnom godišnjom i povremenom provjerom u svrhu prikupljanja informacija za poboljšanje metodologije i standarda rada.

Redovnu godišnju provjeru kvaliteta aktivnosti interne revizije CHJ vrši na osnovu godišnjih izvještaja interne revizije iz člana 18. ovog zakona.

Povremenu provjeru kvaliteta aktivnosti interne revizije CHJ vrši po potrebi kod korisnika javnih sredstava pregledom cjelokupnog vršenja interne revizije.

Jedinica interne revizije može biti predmet eksternog pregleda kontrole kvaliteta koji se izvršava najmanje jednom svakih pet godina da bi se utvrdila usklađenost poslovanja interne revizije sa standardima profesionalne prakse interne revizije. Pregled će vršiti kvalifikovane osobe koje su nezavisne od organizacije i koje nemaju stvarni ili mogući sukob interesa.

Vrijeme i raspored vršenja eksterne kontrole kvaliteta i izbor lica ili nezavisne organizacije za eksternu kontrolu kvaliteta definira CHJ.

XII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 21

Pravilnik o uvjetima za obavljanje poslova interne revizije iz člana 11. i Pravilnik o kriterijima za uspostavljanje jedinica za internu reviziju iz člana 9. stav 2. ovog Zakona donosi ministar u roku od četiri mjeseca od dana postavljenja direktora CHJ.

Član 22

CHJ će pripremiti operativne procedure i metodologiju za internu reviziju u roku od dvanaest mjeseci od dana imenovanja direktora CHJ koje moraju biti usaglašene na Koordinacionom odboru.

Član 23

Postojeći propisi nastavit će se primjenjivati dok se ne donesu propisi predviđeni ovim Zakonom.

Član 24

Organizacije iz člana 2. tačka 3. ovog Zakona uskladit će svoje interne propise sa odredbama ovog Zakona u roku od 12 mjeseci od stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 25

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Zakon o dobrovoljnim penzijskim fondovima Federacije BiH

0

ZAKON O DOBROVOLJNIM PENZIJSKIM FONDOVIMA

(“Sl. novine FBiH”, br. 104/2016)

POGLAVLJE I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1

(Predmet uređivanja)

Ovim zakonom uređuje se osnivanje, djelatnost i poslovanje društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima (u daljem tekstu: društvo za upravljanje), organizovanje i upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima, penzijski programi, poslovi i dužnosti banke depozitara, u smislu ovog zakona, pravo na penziju i načini isplate, nadležnost Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Komisija) u vršenju nadzora nad obavljanjem djelatnosti društava za upravljanje i nadležnost Agencije za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencije za nadzor) u vršenju nadzora nad obavljanjem djelatnosti društava za osiguranje u smislu ovog zakona, kao i druga pitanja od značaja za funkcioniranje dobrovoljnih penzijskih fondova.

Član 2

(Principi dobrovoljnih penzijskih fondova)

Principi na kojima se zasnivaju dobrovoljni penzijski fondovi su:

a) dobrovoljnost članstva;

b) raspodjela rizika ulaganja;

c) ravnopravnost članova;

d) javnost rada;

e) akumulacija i investiranje sredstava.

Član 3

(Značenje pojedinih pojmova)

Pojedini pojmovi, u smislu ovog zakona, imaju sljedeća značenja:

a) društvo za upravljanje – dioničko društvo sa sjedištem u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), koje je dobilo dozvole Komisije za obavljanje poslova osnivanja i upravljanja dobrovoljnim penzijskim fondovima u skladu sa ovim zakonom;

b) dobrovoljni penzijski fond – institucija kolektivnog investiranja u okviru koje se prikuplja i ulaže penzijski doprinos u različite vrste imovine sa ciljem ostvarenja prihoda i smanjenja rizika ulaganja;

c) banka depozitar – banka koja vodi račun dobrovoljnog penzijskog fonda i obavlja druge depozitarne (skrbničke) usluge za račun dobrovoljnog penzijskog fonda, a u pogledu sredstava dobrovoljnog penzijskog fonda postupa samo po nalozima društva za upravljanje koji su u skladu sa zakonom i prospektom dobrovoljnog penzijskog fonda;

d) član dobrovoljnog penzijskog fonda – domaće i strano fizičko lice koje, neposredno ili preko organizatora penzijskog programa, pristupa dobrovoljnom penzijskom fondu;

e) investicijska jedinica – srazmjerni obračunski udio u ukupnoj neto imovini dobrovoljnog penzijskog fonda;

f) poslodavac – poslodavac u smislu zakona kojima se uređuju radni odnosi;

g) obveznik uplate – domaće i strano pravno i fizičko lice koje za račun člana dobrovoljnog penzijskog fonda vrši plaćanje penzijskog doprinosa, a koje može biti poslodavac, treće lice ili član fonda, u skladu sa odredbama ovog zakona;

h) organizator (pokrovitelj) dobrovoljnog penzijskog fonda – pravno ili fizičko lice, uključujući sindikate i poslodavce, koji na bilo koji način učestvuju u osnivanju dobrovoljnog penzijskog fonda (sponzorirani fond), plaćanju doprinosa u dobrovoljni penzijski fond ili izboru određenog penzijskog dobrovoljnog penzijskog programa (sponzorirani program), u ime članova fonda;

i) penzijski doprinos – novčana sredstva koja u dobrovoljni penzijski fond uplaćuje obveznik uplate;

j) penzija – isplata akumuliranih novčanih sredstava sa računa člana dobrovoljnog penzijskog fonda u skladu sa posebnim ugovorom;

k) penzijski program – ugovor u korist trećih lica, koji je sastavni dio dobrovoljnog penzijskog fonda, zaključen između poslodavca, udruženja poslodavaca, profesionalnog udruženja ili sindikata (u daljem tekstu: organizator) i društva za upravljanje, a na osnovu koga se organizator obavezuje da uplaćuje penzijski doprinos u korist svojih zaposlenih, odnosno članova, a društvo za upravljanje ulaže prikupljena

a) sredstva;

l) udjel – nekvalifikovani, kvalifikovani i znatni udjel;

m) nekvalifikovani udjel postoji kada jedno lice ima neposredno ili posredno pravo ili mogućnost da ostvari manje od 10% prava glasa u pravnom licu, odnosno neposredno ili posredno vlasništvo nad manje od 10% kapitala tog pravnog lica, odnosno nema mogućnost efektivnog vršenja utjecaja na upravljanje pravnim licem ili na poslovnu politiku tog lica;

n) kvalifikovani udjel postoji kada jedno lice ima:

– neposredno ili posredno pravo ili mogućnost da ostvari najmanje 10% prava glasa u pravnom licu, odnosno neposredno ili posredno vlasništvo nad najmanje 10% kapitala tog pravnog lica,

– mogućnost efektivnog vršenja utjecaja na upravljanje pravnim licem ili na poslovnu politiku tog lica;

o) znatni udjel postoji kada jedno lice ima:

– neposredno ili posredno pravo ili mogućnost da ostvari najmanje 20% prava glasa u pravnom licu, odnosno neposredno ili posredno vlasništvo nad najmanje 20% kapitala tog pravnog lica,

– mogućnost efektivnog vršenja znatnog utjecaja na upravljanje pravnim licem ili na poslovnu politiku tog lica;

p) povezana lica – pravna lica koja su međusobno povezana upravljanjem, kapitalom ili na drugi način, radi postizanja zajedničkih poslovnih ciljeva, tako da poslovanje ili rezultati poslovanja jednog lica mogu bitno utjecati na poslovanje, odnosno rezultate poslovanja drugog lica. Povezanim licima, u smislu ovog zakona, smatraju se i lica koja su međusobno povezana:

– kao članovi porodice,

– tako da jedno lice, odnosno lica koja se smatraju povezanim licima, u skladu sa ovim članom, zajedno, posredno ili neposredno, učestvuju u drugom licu,

– tako da u oba lica kvalifikovani udjel ima isto lice, odnosno lica koja se smatraju povezanim licima u skladu sa ovim članom,

– na način propisan za povezana lica zakonom kojim se uređuje pravni položaj privrednih društava,

– kao članovi uprave ili nadzornog odbora i članovi porodice tih lica;

r) prilikom procjene udjela u kapitalu, odnosno učešća u upravljanju, povezana lica u smislu ovog zakona smatraju se jednim licem;

s) članovi porodice, u smislu ovog zakona, su:

– supružnici, odnosno lica koja žive u vanbračnoj zajednici,

– potomci i preci u pravoj liniji neograničeno,

– srodnici do trećeg stepena srodstva, u pobočnoj liniji, uključujući i srodstvo po tazbini,

– usvojilac i usvojenici i potomci usvojenika,

– staralac i štićenici i potomci štićenika;

t) tržišno prepoznatljivo pravno lice – pravno lice koje kotira na berzi u zemljama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (u daljem tekstu: OECD) ili ima određen rejting kod agencija za procjenu boniteta, odnosno koje je, prema posljednjem rangiranju koje je izvršio Standard and Poor's i Fitch-IBCA, rangirano s najmanje BBB- ili koje je izvršio Moody’s sa najmanje Baa3;

u) prenosivi vrijednosni papiri su one vrste vrijednosnih papira koji su prenosivi na tržištu kapitala, kao što su:

1) dionice ili drugi vrijednosni papiri istog značaja koji predstavljaju udio u kapitalu ili članskim pravima u društvu, kao i potvrde o deponiranim dionicama

2) obveznice i druge vrste sekuritiziranog duga, uključujući i potvrde o deponiranim vrijednosnim papirima

3) svi ostali vrijednosni papiri koji daju pravo na stjecanje ili prodaju takvih prenosivih vrijednosnih papira ili na osnovu kojih se može obavljati plaćanje u novcu koje se utvrđuje na osnovu prenosivih vrijednosnih papira, valuta, kamatnih stopa ili prinosa, robe, indeksa ili drugih mjernih veličina.

Instrumenti plaćanja ne smatraju se prenosivim vrijednosnim papirima u smislu ove tačke.

v) instrumenti tržišta novca su finansijski instrumenti, osim instrumenata plaćanja, kojima se uobičajeno trguje na tržištu novca, kao što su trezorski, blagajnički i komercijalni zapisi, certifikati o depozitu, bankovni akcepti, a koji su likvidni i čija se vrijednost može precizno odrediti u bilo kojem trenutku.

z) društvo za osiguranje je dioničko društvo koje je upisano u sudski registar na osnovu odobrenja Agencije za nadzor za obavljanje poslova osiguranja kao i podružnice društva za osiguranje koje nije iz Federacije, a koje je osnovano u Federaciji ili posluje u Federaciji u skladu sa propisima koji uređuju osiguranje;

aa) Agencija za nadzor vrši nadzor nad društvima za osiguranje u smislu ovog zakona;

bb) država članica, u smislu ovog zakona, je država koja je članica Evropske unije ili potpisnica ugovora o evropskom privrednom prostoru.

POGLAVLJE II. DRUŠTVO ZA UPRAVLJANJE

Član 4

(Pravni oblik)

(1) Društvo za upravljanje je pravno lice koje se osniva u pravnoj formi dioničkog društva, kojem je predmet poslovanja osnivanje dobrovoljnih penzijskih fondova i upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima, odnosno ulaganje novčanih sredstava u vlastito ime i za račun članova dobrovoljnog penzijskog fonda, te obavljanje drugih poslova određenih ovim zakonom.

(2) Na društva za upravljanje primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju privredna društva, osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

(3) Društvo za upravljanje mogu osnovati domaća i strana fizička i pravna lica.

(4) Fizička lica mogu imati samo nekvalifikovani udjel.

(5) Više od 50% udjela u kapitalu, odnosno prava glasa u društvu za upravljanje mora imati pravno lice koje se bavi bankarskim poslovima, poslovima osiguranja ili djelatnošću penzijskih fondova, kao i lice koje u navedenom licu ima više od 50% udjela u kapitalu, odnosno prava glasa.

(6) Ukoliko nijedno lice pojedinačno nema više od 50% udjela u kapitalu, odnosno prava glasa u društvu za upravljanje, najveći dioničari koji zajedno imaju više od 50% udjela u kapitalu, odnosno prava glasa u društvu za upravljanje, moraju biti lica iz stava (5) ovog člana.

(7) Domaće pravno lice sa većinskim državnim kapitalom ili drugo sa njim povezano lice, ne može biti osnivač društva za upravljanje.

(8) Izuzetno od stava (7) ovog člana, banke i društva za osiguranje sa većinskim državnim kapitalom mogu biti osnivači društva za upravljanje.

(9) Društvo za upravljanje ne može izdavati povlaštene dionice.

(10) Društvo za upravljanje je dužno osigurati jednako postupanje prema svim dioničarima te im ne smije priznavati nikakva dodatna prava ili povlastice, ograničavati njihova prava niti im nametati dodatne odgovornosti.

(11) Pravna i fizička lica mogu biti dioničari u samo jednom društvu za upravljanje.

Član 5

(Djelatnost društva za upravljanje)

(1) Djelatnosti društva za upravljanje su:

a) osnovne djelatnosti:

1) osnivanje i upravljanje fondovima (u daljem tekstu: upravljanje fondovima)

2) osnivanje i upravljanje investicijskim fondovima,

b) pomoćne djelatnosti.

(2) Upravljanje fondovima obuhvata:

a) osnivanje fondova

b) upravljanje imovinom fondova i

c) administrativne poslove.

(3) Administrativni poslovi iz stava (2) tačke c) ovog člana obuhvataju:

a) pravne i računovodstvene usluge u vezi s upravljanjem fondovima

b) prodajne i promotivne aktivnosti dobrovoljnog penzijskog osiguranja

c) zaprimanje i obradu upita članova fondova

d) vrednovanje imovine i utvrđivanje cijene udjela fondova

e) praćenje usklađenosti s propisima

f) namiru ugovorenih obaveza

g) vođenje poslovnih evidencija

h) vođenje registra članova, kada je to primjenjivo

i) prijenos lične imovine članova pod uslovima određenim ovim zakonom

j) objave i obavještavanje članova fondova.

(4) Pomoćne djelatnosti iz stava (1) tačke b) ovog člana odnose se na pohranu i administriranje u vezi s udjelima u otvorenom fondu.

(5) Društvo za upravljanje ne smije obavljati druge djelatnosti osim onih navedenih u stavu (1) ovog člana.

(6) Društvo za upravljanje smije delegirati na treća lica samo administrativne poslove iz stava (3) tač. b), c) i i) ovog člana, u skladu s odredbama ovog zakona.

(7) Društvo za upravljanje obavlja djelatnost organizovanja i upravljanja dobrovoljnim penzijskim fondovima na način kojim svoje interese ili interese svojih osnivača, odnosno povezanih lica ne stavlja ispred interesa članova ovih fondova, u skladu s dobrom poslovnom praksom i pažnjom dobrog privrednika, a u najboljem interesu članova tih fondova.

(8) Društvo za upravljanje može organizovati i upravljati sa više dobrovoljnih penzijskih fondova.

Član 6

(Upotreba firme)

(1) U firmi društva za upravljanje moraju biti sadržane riječi “društvo za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom”.

(2) Pravno lice koje nije dobilo dozvolu za rad društva za upravljanje ne može koristiti u pravnom prometu naziv “društvo za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom” ili drugi sličan naziv.

(3) U slučaju prestanka važenja odobrenja za rad, društvo za upravljanje mora odmah promijeniti svoju firmu tako da iz njega briše riječi iz stava (1) ovog člana.

Član 7

(Visina osnovnog dioničkog kapitala)

(1) Novčani dio osnovnog dioničkog kapitala društva za upravljanje, prilikom osnivanja, iznosi najmanje 3.000.000,00 KM i uplaćuje se na privremeni račun kod banke u cijelosti prije upisa društva za upravljanje u registar privrednih subjekata.

(2) Novčani dio osnovnog dioničkog kapitala društva za upravljanje ne može da potiče iz zajmova ili kredita, niti smije biti opterećen na bilo koji način.

(3) Društvo za upravljanje dužno je da u svom poslovanju osigura da dionički kapital društva uvijek bude u visini koja nije manja od iznosa iz stava (1) ovog člana.

(4) Društvo za upravljanje dužno je da, bez odlaganja obavijesti Komisiju o smanjenju dioničkog kapitala ispod nivoa iz stava (3) ovog člana.

(5) Ako se u roku koji utvrdi Komisija, koji ne smije biti kraći od tri mjeseca ni duži od 12 mjeseci, dionički kapital društva za upravljanje ne poveća na propisani iznos, Komisija će društvu za upravljanje oduzeti dozvolu za rad.

(6) Ako ukupna imovina dobrovoljnih penzijskih fondova kojima upravlja društvo za upravljanje, pređe iznos od 50.000.000,00 KM, kao i za svako dalje povećanje imovine dobrovoljnih penzijskih fondova za navedeni iznos, osnovni dionički kapital društva za upravljanje mora se povećati za 1.000.000,00 KM, u roku od 60 dana.

(7) Osnovni dionički kapital društva za upravljanje ne može se povećavati javnim pozivom.

(8) Društvo za upravljanje dužno je da u svom poslovanju osigura da dionički kapital društva uvijek bude najmanje u visini 50 % iznosa iz stava (1) ovog člana, odnosno stava (6) ovog člana, u vidu depozita kod banke koja posluje u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: BiH) ili u dužničkim vrijednosnim papirima koje izdaju BiH, Federacija, Republika Srpska (u daljem tekstu: RS), Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Distrikt Brčko), jedinice lokalne samouprave u BiH i druga pravna lica uz garanciju BiH, Federacije, RS, Distrikta Brčko u skladu sa zakonom kojim se uređuje javni dug.

(9) Komisija bliže propisuje strukturu i način izračunavanja kapitala i visinu minimalnog osnovnog dioničkog kapitala društva za upravljanje u odnosu na vrijednost neto imovine kojom upravlja.

Član 8

(Organizaciona i tehnička osposobljenost)

(1) Društvo za upravljanje je dužno zaposliti na neodređeno vrijeme najmanje jednog investicijskog savjetnika za svaki fond kojim upravlja i zaposliti jednog ovlaštenog internog revizora.

(2) Društvo za upravljanje je dužno da ispuni minimalne kadrovske, organizacione i tehničke uslove, koje propisuje Komisija.

(3) Ako ukupna imovina dobrovoljnih penzijskih fondova kojim upravlja društvo za upravljanje, pređe iznos od 50.000.000,00 KM, kao i za svako dalje povećanje imovine za navedeni iznos, društvo za upravljanje dužno je da dodatno zaposli najmanje još jednog investicijskog savjetnika na neodređeno vrijeme.

Član 9

(Osnivanje društva za upravljanje)

(1) Lice koje namjerava da osnuje društvo za upravljanje dužno je da podnese Komisiji zahtjev za izdavanje dozvole za rad društva za upravljanje (u daljem tekstu: dozvola za rad).

(2) Lice iz stava (1) ovog člana istovremeno podnosi i zahtjev za izdavanje dozvole za organizovanje i upravljanje fondom (u daljem tekstu: dozvola za upravljanje fondom).

Član 10

(Dioničari društva za upravljanje)

Dioničar društva za upravljanje ne može biti lice:

a) koje je u periodu od tri godine prije stjecanja vlasništva u društvu za upravljanje imalo više od 10% učešća u osnovnom kapitalu u društvu za upravljanje, banci ovlaštenoj za obavljanje poslova depozitara, investicijskom fondu, profesionalnom posredniku ili banci ovlaštenima za obavljanje poslova kupovine i prodaje finansijskih instrumenata, društvu za upravljanje investicijskim ili obaveznim penzijskim fondovima ili društvu za osiguranje, u vrijeme kada je tim društvima oduzeto odobrenje za rad;

b) privredno društvo ili obrtnik nad čijom imovinom je otvoren ili proveden stečajni postupak;

c) koje je bilo na rukovodećim položajima u privrednom društvu nad kojim je otvoren stečajni postupak ili kojem je oduzeto odobrenje za rad;

d) koje je izabrani dužnosnik, nosilac izvršne funkcije ili savjetnik u organima vlasti u BiH;

e) koje je izgubilo članstvo u strukovnom udruženju zbog nepridržavanja pravila udruženja, ili kome je nadležni organ izrekao mjeru oduzimanja dozvole za obavljanje poslova na finansijskom tržištu;

f) koje je pravosnažno osuđeno za krivična djela iz oblasti finansija, tržišta kapitala, pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti;

g) protiv kojeg je izrečena sigurnosna mjera zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti koje je u potpunosti ili djelimično obuhvaćeno predmetom poslovanja društva za upravljanje, dok traje zabrana;

h) koje posjeduje važeću dozvolu Komisije za obavljanje poslova brokera ili investicijskog savjetnika, odnosno odgovarajuće odobrenje nadležnog organa i stvarno obavljaju te poslove kao zaposleni kod drugog društva za upravljanje investicijskim fondovima, brokerskog društva ili banke ovlaštene za poslove sa vrijednosnim papirima;

i) koje je član organa ili zaposlen kod drugog društva za upravljanje u Federaciji;

j) koje je član organa ili zaposlen kod banke depozitara ili brokerske kuće sa kojom je društvo za upravljanje zaključilo ugovor;

k) povezana lica sa licima iz tač. i) i j) ovog člana.

Član 11

(Zahtjev za izdavanje dozvole za rad i dozvole za upravljanje fondom)

(1) Uz zahtjev za izdavanje dozvole za rad osnivači društva za upravljanje podnose:

a) osnivački akt i statut;

b) dokaz da je na privremeni račun kod banke uplaćen novčani dio osnovnog kapitala, sa izjavom o porijeklu finansijskih sredstava u skladu sa članom 7. stav (2) ovog zakona;

c) spisak dioničara po prezimenu, imenu i adresi, odnosno firmi, sa ukupnim nominalnim iznosom dionica i procentom učešća u osnovnom kapitalu društva za upravljanje;

d) za dioničare – pravna lica:

1) rješenje o upisu u registar, odnosno ovjereni prijevod izvoda iz registra za strana pravna lica i za njihove vlasnike, do nivoa fizičkih lica, odnosno tržišno prepoznatljivih pravnih lica,

2) prepis liste dioničara koju izdaje nadležni organ, odnosno dokaz iz drugog odgovarajućeg javnog registra, ako je dioničar dioničarsko društvo,

3) finansijski izvještaji, sa mišljenjem ovlaštenog revizora za posljednje tri godine, a za pravna lica koja posluju manje od tri godine, revidirane finansijske izvještaje za period poslovanja

4) dokaz nadležnog organa uprave o izmirenju obaveza po osnovu poreza i doprinosa, ne stariji od 30 dana,

5) spisak pravnih lica koja se smatraju povezanim licima u smislu ovog zakona,

6) dokaze iz tačke e) podtač. 1), 2) i 4) ovog stava za kvalifikovane vlasnike i članove uprave;

e) za dioničare – fizička lica:

1) dokaz da to lice u posljednje tri godine nije bilo član uprave, nadzornog odbora ili nosilac posebnih ovlaštenja u pravnom licu nad kojim je sproveden postupak prinudne likvidacije, odnosno stečaja,

2) dokaz da to lice nije pravosnažno osuđivano za krivična djela protiv radnih odnosa, privrede, imovine, pravosuđa, javnog reda i pravnog saobraćaja, odnosno službene dužnosti, za krivična djela i privredne prestupe utvrđene zakonima kojima se uređuju tržište vrijednosnih papira, privatizacija, djelatnost osiguranja i banke, kao ni za druga kažnjiva djela koja ga čine nepodobnim za obavljanje te funkcije,

3) dokaz nadležnog organa uprave o izmirenju obaveza po osnovu poreza i doprinosa, ne stariji od 30 dana,

4) spisak pravnih lica u kojima to lice ima učešće u vlasništvu;

f) pravila poslovanja društva za upravljanje;

g) plan poslovanja za prve tri godine koji sadrži jasno određenu strategiju poslovanja;

h) spisak predloženih članova uprave društva za upravljanje sa radnim biografijama, izjavama o pristanku obavljanja dužnosti i dokazom da su ispunjeni uslovi iz člana 23. ovog zakona;

i) dokaz o ispunjenosti uslova o organizacionoj i tehničkoj osposobljenosti društva za upravljanje iz člana 8. ovog zakona, sa spiskom lica koja će obavljati poslove iz člana 8. ovog zakona, radnim biografijama tih lica i dokazima da posjeduju odgovarajuća zvanja;

j) dokaz o ispunjenosti uslova za upravljanje rizicima u društvu za upravljanje.

(2) Uz zahtjev za izdavanje dozvole za upravljanje fondom osnivači društva za upravljanje podnose:

a) nacrt standardiziranog ugovora o članstvu u dobrovoljnom penzijskom fondu;

b) nacrt prospekta i skraćenog prospekta

c) nacrt ugovora sa bankom depozitarom;

d) spisak lica koja će obavljati poslove investicijskog savjetnika i internog revizora fonda koji se organizuje, sa radnim biografijama tih lica;

e) nacrt pravilnika o tarifi.

(3) Komisija propisuje detaljniji sadržaj akata iz stava (2) ovog člana.

(4) Komisija daje saglasnost na akte iz stava (2) ovog člana, kao i na sve izmjene i dopune.

Član 12

(Dodatna dokumentacija)

(1) U roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva za izdavanje dozvole za rad i dozvole za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom, Komisija može zatražiti i druge dokaze značajne za odlučivanje o tim zahtjevima, koje su osnivači društva za upravljanje dužni da dostave u roku koji ona odredi, a koji ne može biti duži od 30 dana od dana prijema njenog dopisa.

(2) Komisija sarađuje sa drugim organima i organizacijama, prikuplja dokumente i druge informacije od značaja za rješavanje po zahtjevu za izdavanje dozvole za rad.

Član 13

(Odlučivanje o zahtjevu za izdavanje dozvole)

Komisija razmatra zahtjev za izdavanje dozvole za rad i dozvole za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom te će u roku od 30 dana od dana primitka urednog zahtjeva, odnosno primitka posljednjeg dokumenta, informacije ili održanog saslušanja odobriti ili odbiti zahtjev.

Član 14

(Izdavanje dozvole za rad i dozvole za upravljanje fondom)

(1) Komisija izdaje dozvolu za rad kada utvrdi valjanost zahtjeva iz člana 11. stav (1) ovog zakona i kada procijeni da:

a) je porijeklo osnovnog kapitala jasno i nesumnjivo;

b) se na osnovu dobijenih informacija može zaključiti da osnivači društva za upravljanje i sva povezana lica imaju dobar poslovni ugled, odgovarajuće kvalifikacije i iskustvo u upravljanju povjerenim sredstvima, kao i da im je finansijski položaj takav da se može pretpostaviti da neće imati negativan utjecaj na poslovanje društva za upravljanje;

c) struktura povezanih lica nije takva da onemogućava efikasno vršenje nadzora nad poslovanjem;

d) predložena firma društva za upravljanje ne navodi na pogrešno mišljenje buduće članove fonda i druga lica u pravnom prometu;

e) su osnivači društva za upravljanje dostavili podatke koji se mogu provjeriti i koji su u skladu sa aktima Komisije;

f) poslovne aktivnosti osnivača društva za upravljanje ne mogu izazvati značajan rizik za sigurno i zakonito upravljanje fondom;

g) osnivačima društva za upravljanje u posljednjih godinu dana nije odbačen ili odbijen zahtjev za izdavanje dozvole za rad i dozvole za upravljanje fondom;

h) će se u društvu za upravljanje uspostaviti odgovarajući sistem za upravljanje rizicima.

(2) Komisija izdaje dozvolu za upravljanje fondom kada utvrdi valjanost zahtjeva iz člana 11. stav (2) ovog zakona i kada uzimajući u obzir predložene ciljeve, veličinu i druge bitne karakteristike fonda, procijeni da:

a) visina osnovnog kapitala društva za upravljanje omogućava održivo upravljanje fondom;

b) investicijski savjetnici koji će upravljati fondom posjeduju dozvolu izdatu u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište vrijednosnih papira;

c) će na adekvatan način biti zaštićeni interesi članova fonda.

(3) Dozvola za upravljanje fondom ne može se izdati bez pozitivno riješenog zahtjeva za izdavanje dozvole za rad društva za upravljanje.

(4) Ukoliko namjerava da organizuje još neki dobrovoljni penzijski fond, društvo za upravljanje podnosi samo zahtjev za izdavanje dozvole za upravljanje fondom.

(5) Nakon zaključenja ugovora s bankom depozitarom iz člana 95. stav (1) ovog zakona, a prije zaključenja ugovora o članstvu u dobrovoljnom penzijskom fondu, odnosno o penzijskom programu, društvo za upravljanje je dužno da, radi dobijanja saglasnosti, Komisiji dostavi prospekt i skraćeni prospekt tog fonda.

(6) Komisija propisuje bliže uslove i način izdavanja dozvola iz st. (1) i (2) ovog člana.

Član 15

(Odbijanje zahtjeva)

(1) Ako Komisija odbije zahtjev za izdavanje dozvole za rad, donosi rješenje u kojem mora navesti razloge odbijanja zahtjeva.

(2) Rješenje iz stava (1) ovog člana je konačno.

(3) Protiv rješenja Komisije može se pokrenuti upravni spor.

Član 16

(Saglasnost za stjecanje kvalifikovanog udjela)

(1) Svako lice, ili više njih djelujući zajednički (namjeravani stjecalac), koje namjeravaju direktno ili indirektno steći ili povećati udio u društvu za upravljanje, što bi dovelo do toga da visina udjela u kapitalu ili u glasačkim pravima dostigne ili premaši prag od 10%, 20%, 30% ili 50%, ili da društvo za upravljanje postane zavisno društvo namjeravanog stjecaoca (namjeravano stjecanje), dužne su prethodno Komisiji podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja.

(2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana mora sadržavati podatke o:

a) visini udjela koji se namjerava steći

b) dokumentaciju iz člana 20. stava (4) ovog zakona.

Član 17

(Otuđivanje kvalifikovanog udjela)

(1) Svako lice koje namjerava direktno ili indirektno otuđiti kvalifikovani udio u društvu za upravljanje dužno je najmanje sedam dana unaprijed o tome obavijestiti Komisiju pismenim putem, navodeći visinu udjela koji namjerava otuđiti.

(2) Lice iz stava (1) ovog člana Komisiju je dužno obavijestiti najmanje sedam dana unaprijed i o namjeri smanjenja svog udjela na način da udio u kapitalu ili glasačkim pravima padne ispod praga od 10%, 20%, 30% ili 50%, ili ako društvo za upravljanje prestaje biti zavisno društvo tog lica.

Član 18

(Period procjene)

Komisija će procjenu iz člana 20. ovog zakona izvršiti i odluku donijeti u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje odobrenja za stjecanje ili povećanje kvalifikovanog udjela, te svakog dodatnog podatka iz člana 19. ovog zakona (period procjene).

Član 19

(Dodatna dokumentacija)

(1) Komisija može, ako je to potrebno, tokom perioda procjene, a ne kasnije od pedesetog dana perioda procjene, zatražiti dodatne podatke ili pojašnjenja potrebne za dovršenje procjene i tom slučaju se rok od 60 dana za donošenje odluke računa od dana primitka svih zatraženih podataka ili pojašnjenja.

(2) Komisija može u rješenju kojim odobrava namjeravano stjecanje odrediti i krajnji rok do kojeg se namjeravano stjecanje mora provesti, a može ga iz opravdanih razloga i naknadno produljiti.

(3) Ako namjeravani stjecalac ne stekne kvalifikovani udio u roku iz stava (2) ovog člana, Komisija će u cijelosti ukinuti rješenje kojim je odobreno namjeravano stjecanje.

Član 20

(Procjena zahtjeva)

(1) Prilikom procjene zahtjeva iz člana 16. stava (1) ovog zakona i podataka traženih u skladu s članom 19. stav (1) ovog zakona, u svrhu provjere hoće li se poslovi društva za upravljanje u kojem se stjecanje predlaže voditi s pažnjom dobrog stručnjaka, i uzimajući u obzir mogući utjecaj namjeravanog stjecaoca na društvo za upravljanje, Komisija će ocijeniti prikladnost namjeravanog stjecaoca i finansijsku stabilnost namjeravanog stjecanja, uzimajući u obzir sve sljedeće kriterije:

a) ugled namjeravanog stjecaoca

b) profesionalni ugled i iskustvo lica koje će kao posljedicu namjeravanog stjecanja voditi poslovanje društva za upravljanje

c) finansijsku stabilnost namjeravanog stjecaoca, posebno u odnosu na poslove društva za upravljanje u kojemu se kvalifikovani udio namjerava steći

d) hoće li društvo za upravljanje biti u mogućnosti udovoljiti i nastaviti udovoljavati zahtjevima iz ovog zakona, kao i drugih zakona kada je to primjenjivo na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi, a posebno ima li grupa koje će društvo za upravljanje postati dio, strukturu koja omogućava efikasno provođenje nadzora, efikasnu razmjenu podataka između nadležnih tijela te mogu li se razgraničiti nadležnosti između više nadležnih tijela

e) postoje li osnove sumnje da je počinjeno, pokušano ili bi moglo doći do pranja novca ili finansiranja terorističkih aktivnosti, u skladu s propisima koji to uređuju.

(2) Komisija može odbiti zahtjev za izdavanje odobrenja za namjeravano stjecanje ako nisu ispunjeni uslovi propisani stavom (1) ovog člana, ili ako je namjeravani stjecalac dostavio nepotpune ili netačne podatke, odnosno podatke koji dovode u zabludu.

(3) Dokumentacija potrebna za procjenu koja se mora dostaviti Komisiji uz zahtjev za izdavanje odobrenja za stjecanje ili povećanje kvalifikovanog udjela mora biti prilagođena i primjerena namjeravanom stjecaocu i namjeravanom stjecanju.

(4) Komisija će detaljnije propisati dokumentaciju iz stava (3) ovog člana.

(5) Ako je Komisija zaprimila dva ili više zahtjeva za stjecanje ili povećanje kvalifikovanih udjela u istom društvu za upravljanje, odnosit će se prema svim namjeravanim stjecaocima ravnopravno.

(6) Ako društvo za upravljanje sazna za stjecanje ili otuđenje kvalifikovanog udjela u društvu kojim neko lice prelazi ili pada ispod praga od 10%, 20%, 30% ili 50%, dužno je o tome bez odgode obavijestiti Komisiju.

(7) Društvo za upravljanje je dužno jednom godišnje Komisiji dostaviti popis svih dioničara, kao i imaoca kvalifikovanih udjela s veličinom pojedinih udjela, sa stanjem na dan 1. januara tekuće godine, najkasnije do 31. marta tekuće godine.

Član 21

(Pravne posljedice stjecanja bez odobrenja i ukidanje odobrenja za stjecanje kvalifikovanog udjela)

(1) Lice koje stekne kvalifikovani udio u društvu za upravljanje suprotno odredbama ovog zakona, nema pravo glasa iz dionica stečenih bez odobrenja.

(2) U slučaju iz stava (1) ovog člana Komisija će naložiti otuđenje i rok za otuđenje tako stečenih dionica.

(3) Komisija može ukinuti odobrenje za stjecanje kvalifikovanog udjela u slučaju:

a) ako je imalac kvalifikovanog udjela ishodio odobrenje davanjem neistinitih ili netačnih podataka, podataka koji dovode u zabludu, prešućivanjem bitnih podataka ili na drugi prevaran način

b) ako prestanu uslovi propisani odredbama ovog zakona, na osnovu kojih je odobrenje za stjecanje kvalifikovanog udjela izdato.

(4) U slučaju iz stava (3) ovog člana, lice kojem je ukinuto odobrenje za stjecanje kvalifikovanog udjela nema pravo glasa iz dionica za koje joj je ukinuto odobrenje. Komisija će naložiti otuđenje i rok za otuđenje stečenih dionica za koje je imaocu kvalifikovanog udjela ukinuto odobrenje za stjecanje kvalifikovanog udjela.

(5) Troškove otuđenja dionica iz st. (2) i (4) ovog člana podmiruje imalac kvalifikovanog udjela.

Član 22

(Mjere koje Komisija poduzima u slučajevima kada je upravljanje društvom s pažnjom dobrog stručnjaka dovedeno u pitanje)

(1) Ako je neprimjerenim utjecajem imaoca kvalifikovanog udjela upravljanje društvom s pažnjom dobrog stručnjaka dovedeno u pitanje, Komisija je ovlaštena poduzimati odgovarajuće mjere kako bi se taj utjecaj spriječio.

(2) Mjere iz stava (1) ovog člana obuhvataju, uz odgovarajuće nadzorne mjere, i podnošenje zahtjeva nadležnom sudu za izricanje privremenih mjera u vezi s korištenjem glasačkih prava vezanih za udjele imaoca kvalifikovanih udjela iz stava (1) ovog člana.

Član 23

(Organi društva za upravljanje)

(1) Na organe društva za upravljanje shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuju privredna društva, ukoliko ovim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Upravu društva čine najmanje dva člana.

(3) Članom uprave društva za upravljanje može biti imenovano lice koje dobije prethodnu saglasnost Komisije za obavljanje funkcije člana uprave društva za upravljanje.

(4) Član uprave društva za upravljanje pored općih uslova propisanih zakonom kojim se uređuju privredna društva mora ispunjavati i sljedeće uslove:

a) VSS-VII stepen stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje sa 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja, a od kojih najmanje jedan član uprave mora biti ekonomske ili pravne struke,

b) najmanje trogodišnje radno iskustvo na rukovodećim položajima, odnosno šest godina iskustva u poslovima koji se mogu uporediti sa poslovima društva za upravljanje nakon stjecanja navedenog stepena obrazovanja,

(5) Član uprave društva za upravljanje mora biti zaposlen u društvu za upravljanje na puno radno vrijeme.

(6) Članovi nadzornog odbora društva za upravljanje mogu biti lica koja ispunjavaju odredbe zakona kojim se uređuju privredna društva i koja zadovoljavaju sljedeće uslove:

a) VSS-VII stepen stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje sa 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja, a od kojih najmanje jedan član uprave mora biti ekonomske ili pravne struke,

b) da ima stručno znanje i iskustvo u upravljanju društvom slične veličine i vrste poslovanja.

(7) Društvo za upravljanje dužno je da razriješi dužnosti člana uprave ako sazna da je to lice prestalo ispunjavati uslove iz stava (4) ovog člana.

(8) Komisija može odrediti dodatne uslove za obavljanje funkcije člana uprave društva za upravljanje, uključujući i kriterije obaveznog stručnog znanja i načina njegovog utvrđivanja.

Član 24

(Davanje saglasnosti na izbor člana uprave i nadzornog odbora društva za upravljanje)

(1) Komisija daje saglasnost na izbor predloženih članova uprave i nadzornog odbora društva za upravljanje.

(2) Komisija donosi rješenje o davanju saglasnosti na izbor člana uprave i člana nadzornog odbora društva za upravljanje kada utvrdi da su ispunjeni uslovi utvrđeni u članu 23. ovog zakona i kada procijeni da predloženi član uprave i član nadzornog odbora imaju poslovni ugled koji upućuje na zaključak da će valjano obavljati poslove u društvu za upravljanje, te da im je finansijski položaj takav da se može pretpostaviti da neće imati negativan utjecaj na poslovanje društva za upravljanje, kao i da će njihovim izborom biti osigurana odgovarajuća zaštita interesa članova dobrovoljnog penzijskog fonda.

(3) Kada odlučuje o davanju saglasnosti iz stava (1) ovog člana, Komisija može zatražiti od predloženih članova uprave, nadzornog odbora ili direktora da lično dođu na intervju.

(4) Kada Komisija odlučuje o zahtjevu iz člana 11. stav (1) ovog zakona, istovremeno odlučuje i o davanju saglasnosti na izbor predloženih članova uprave društva za upravljanje.

(5) Komisija propisuje bliže uslove i način davanja saglasnosti iz stava (1) ovog člana.

Član 25

(Povlačenje saglasnosti na izbor člana uprave i nadzornog odbora društva za upravljanje)

(1) Komisija povlači saglasnost članu uprave, odnosno članu nadzornog odbora društva za upravljanje kada utvrdi da je:

a) odluka donesena na osnovu neistinitih i netačnih podataka;

b) u međuvremenu prestao da ispunjava uslove iz čl. 23. i 24. ovog zakona;

c) izvršio povredu odredaba ovog zakona i drugog zakona po kojem je Komisija nadležna da obavlja nadzor, pravila poslovnog morala, savjesnog poslovanja i pravila o upravljanju rizikom ili na drugi način teže ugrozio interese članova dobrovoljnog penzijskog fonda;

d) pravosnažnim rješenjem oglašen poslovno nesposobnim.

(2) Od dana dostavljanja rješenja kojim mu je povučena saglasnost, član uprave, odnosno član nadzornog odbora ne može vršiti bilo kakvu funkciju u društvu za upravljanje.

(3) Uprava društva za upravljanje što prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja iz stava (2) ovog člana, saziva sjednicu uprave društva na kojoj predlaže novog člana uprave.

Član 26

(Poslovna tajna)

(1) Članovi uprave, nadzornog odbora ili zaposlenici u društvu za upravljanje i povezana lica tog društva dužni su da čuvaju kao poslovnu tajnu i ne mogu davati informacije o:

a) dobrovoljnom penzijskom fondu ili društvu za upravljanje tim fondom koje bi mogle stvoriti pogrešnu predstavu o poslovanju društva, odnosno fonda;

b) budućim aktivnostima i poslovnim planovima društva za upravljanje, osim u slučajevima predviđenim zakonom;

c) stanju i prometu na računima dobrovoljnog penzijskog fonda i njegovih članova;

d) drugim podacima koji su od značaja za poslovanje dobrovoljnog penzijskog fonda, a za koje su saznali u obavljanju poslova društva za upravljanje.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, podaci se mogu saopćavati i stavljati na uvid trećim licima samo prilikom nadzora poslovanja, na osnovu naloga suda, nadležnog organa uprave, ili na osnovu zakona.

Član 27

(Upis u registar)

(1) Društvo za upravljanje je dužno da, u roku od 15 dana od dana prijema rješenja o izdavanju dozvole za rad i rješenja o izdavanju dozvole za upravljanje fondom i davanja saglasnosti na odluku o izboru članova uprave, podnese registracijsku prijavu u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija poslovnih subjekata.

(2) Društvo za upravljanje je dužno da, u roku od sedam dana od dana prijema rješenja o upisu u registar poslovnih subjekata, dostavi Komisiji izvod iz upisa u registar.

(3) Društvo za upravljanje ne može obavljati djelatnost organizovanja i upravljanja dobrovoljnim penzijskim fondom prije upisa te djelatnosti u Registar poslovnih subjekata.

Član 28

(Akti društva za upravljanje)

(1) Akti društva za upravljanje su osnivački akt, statut, pravila poslovanja, plan poslovanja i drugi akti.

(2) Pravilima poslovanja društva za upravljanje uređuju se:

a) poslovi koje obavlja društvo za upravljanje, uslovi i način njihovog obavljanja;

b) međusobni odnosi društva za upravljanje i članova fonda;

c) kriteriji za obrazovanje investicijskog portfolija fonda i investicijska politika sa ciljem povećanja vrijednosti imovine fonda;

d) način obavještavanja članova dobrovoljnog penzijskog fonda o:

1) promjenama investicijske politike,

2) vrijednosti imovine dobrovoljnog penzijskog fonda i vrijednosti investicijskih jedinica,

3) posebnim rizicima investiranja,

4) izmjenama pravilnika o tarifi,

5) drugim bitnim pitanjima;

e) način i uslovi pod kojim članovi organa i zaposleni u društvu za upravljanje mogu ulagati svoja sredstva u dobrovoljni penzijski fond kojim upravlja to društvo;

f) administrativne i računovodstvene procedure;

g) kontrolne i sigurnosne mjere za obradu podataka i njihovo čuvanje;

h) sistem interne kontrole;

i) mjere za sprječavanje konflikta interesa i mjere za sprječavanje korištenja imovine kojom se upravlja za vlastiti račun;

j) mjere za sprječavanje zloupotrebe povlaštenih informacija;

k) druga pitanja od značaja za rad društva.

Član 29

(Izmjene i dopune akata društva za upravljanje)

(1) Društvo za upravljanje je dužno da Komisiju obavijesti o izmjenama i dopunama akata iz člana 28. stav (1) ovog zakona, u skladu sa aktom Komisije kojim se uređuje način dostavljanja tih akata.

(2) Društvo za upravljanje je dužno da Komisiju obavijesti o izmjenama i dopunama pravila poslovanja najmanje 30 dana prije početka njihove primjene.

(3) Prilikom dostavljanja obavještenja iz stava (2) ovog člana, društvo za upravljanje se izjašnjava da li izmjene i dopune pravila poslovanja dostavlja svim članovima dobrovoljnog penzijskog fonda, odnosno obveznicima uplate na koje se ona odnose.

(4) Društvo za upravljanje je obavezno da dostavi izmjene i dopune pravila poslovanja licima iz stava (3) ovog člana, kada se vrši izmjena pravila poslovanja u dijelovima propisanim članom 28. stav (2) tač. c) i d) ovog zakona, odnosno ukoliko izmjene i dopune mogu utjecati na jasnu predstavu člana o fondu i na donošenje cjelishodne odluke o članstvu.

(5) Komisija može od društva za upravljanje zahtijevati da izmjeni i dopuni pravila poslovanja kad utvrdi da ona dovoljno ne osiguravaju interese članova dobrovoljnog penzijskog fonda.

(6) Društvo za upravljanje je dužno da izmjene i dopune pravila poslovanja objavi na svojoj internet stranici i oglasnoj tabli, najkasnije 30 dana prije početka njihove primjene.

(7) Komisija može od društva za upravljanje zahtijevati da izmjene i dopune pravila poslovanja dostavi svim članovima dobrovoljnog penzijskog fonda, odnosno obveznicima uplate na koje se ona odnose, ako ocijeni da je to u njihovom najboljem interesu, i to najkasnije 20 dana prije početka njihove primjene.

Član 30

(Naknade društva za upravljanje)

(1) Naknadu za usluge društva za upravljanje i naknadu za prijenos računa člana fonda plaća član fonda, u skladu sa pravilnikom o tarifi društva za upravljanje.

(2) Društvo za upravljanje dužno je da, prije potpisivanja ugovora, člana fonda upozna sa visinom naknada iz stava (1) ovog člana.

(3) Naknada za usluge društva za upravljanje sastoji se od:

a) naknade prilikom uplate penzijskih doprinosa, po stopi od najviše 3% od vrijednosti izvršenih uplata;

b) naknade za upravljanje fondom, koja se obračunava po stopi od najviše 2% godišnje od neto vrijednosti imovine dobrovoljnog penzijskog fonda.

(4) Naknada iz stava (3) tačka b) ovog člana obračunava se svakodnevno, a naplaćuje mjesečno.

(5) Troškovi u vezi sa kupovinom, prodajom i prijenosom vrijednosnih papira iz kojih se sastoji dobrovoljni penzijski fond i troškovi usluga banke depozitara naplaćuju se iz imovine dobrovoljnog penzijskog fonda, a druge troškove snosi društvo za upravljanje.

(6) Društvo za upravljanje naplaćuje prijenos računa člana dobrovoljnog penzijskog fonda na dobrovoljni penzijski fond koji organizuje i kojim upravlja drugo društvo za upravljanje prema stvarnim troškovima prijenosa, ali ne više od iznosa koji propiše Komisija.

(7) Izuzetno od stava (1) ovog člana, naknadu iz stava (3) tačke a) ovog člana plaća organizator penzijskog programa na osnovu ugovora o upravljanju penzijskim programom.

(8) Obračun naknade iz stava (3) tačka a) ovog člana vrši se prije nego što se uplate pretvore u obračunske jedinice.

(9) Društvo za upravljanje dužno je da članove dobrovoljnog penzijskog fonda obavijesti o povećanju naknada koje se naplaćuju članovima dobrovoljnog penzijskog fonda najmanje 60 dana prije njihove primjene.

(10) Komisija bliže uređuje način obračuna naknada.

Član 31

(Vođenje poslova društva za upravljanje)

(1) Društvo za upravljanje dužno je:

a) da se u zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanja prava i obaveza iz tih odnosa pridržava načela savjesnosti i poštenja,

b) da se u izvršavanju obaveza postupa s povećanom pažnjom prema pravilima struke, dobrim poslovnim običajima, te propisima Federacije,

c) da bude sposobno ispuniti dospjele obaveze (načelo likvidnosti), odnosno trajno sposobno ispunjavati sve svoje obaveze (načelo solventnosti),

d) da odgovara za pravovremeno, savjesno i efikasno ispunjavanje svih prava i obaveza predviđenih zakonom, prospektom i/ili statutom fonda, te za propisno izvršavanje navedenih prava i obaveza u skladu s ovim zakonom, te prospektom i/ili statutom fonda, bez obzira na to je li neke od njih povjerila drugom,

e) da podatke o članovima, broju investicijskih jedinica, uplatama i isplatama čuva kao poslovnu tajnu, a može ih saopćavati samo na osnovu sudskog naloga, zahtjeva određenog člana, banci depozitaru, te po zahtjevu Komisije,

f) ako je povjerilo poslove i dužnosti trećim licima, da ih prati pridržavaju li se u svom radu odredaba ovog zakona, te prospekta i/ili statuta fonda,

g) da uz saglasnot Komisije donese akt kojim se uređuje sukob interesa sa fondovima kojima upravlja, sukob interesa s obzirom na upravljanje imovinom trećih lica te obavljanje investicijskog savjetovanja,

h) da osigura sisteme i mehanizme nadzora koji jasno pokazuju da društvo za upravljanje na dugoročnoj osnovi postupa u skladu s ovim zakonom, prospektom i/ili statutom fonda, a koji omogućuju praćenje svih odluka, naloga i transakcija imovinom fonda

i) da osigura da oglasni i promotivni sadržaji, obavijesti i izvještaji članovima fondova, bilo da su im dostavljeni, odnosno objavljeni u novinama ili putem elektronskih sredstava javnog saopćavanja, budu jasni, tačni, da ne navode na pogrešne zaključke i da su u skladu sa zahtjevima Komisije,

j) da kupuje imovinu za dobrovoljne penzijske fondove isključivo u svoje ime i za račun dobrovoljnog penzijskog fonda, odnosno članova fonda kojim upravlja, deponirajući je u banci depozitaru, u skladu s ovim zakonom, propisima donesenim na osnovu ovog zakona te drugim relevantnim propisima

k) da dostavlja banci depozitaru kopije svih originalnih isprava vezanih uz transakcije imovinom dobrovoljnih penzijskih fondova, i to odmah po sastavljanju tih isprava ili njihovu primitku te sve ostale isprave i dokumentaciju važnu za obavljanje poslova i izvršavanje dužnosti banke depozitara predviđenih ovim zakonom, propisima donesenim na osnovu ovog zakona te drugim relevantnim propisima,

l) da evidencije transakcija s imovinom pojedinog dobrovoljnog penzijskog fonda vodi odvojeno od vlastitih evidencija, računa, kao i od evidencija transakcija ostalih dobrovoljnih penzijskih fondova te ih u pravilnim vremenskim razmacima usklađuje s evidencijama banke depozitara

m) da vodi poslovne knjige i ostalu dokumentaciju na način utvrđen posebnim propisom,

n) da objavljuje podatke o sebi i fondovima kojima upravlja u skladu s ovim zakonom, propisima donesenim na osnovu ovog zakona i drugim relevantnim propisima,

o) da podnosi Komisiji redovne izvještaje u skladu s postupkom predviđenim propisima Komisije,

p) da izvještava Komisiju o svakoj promjeni u skladu sa odredbama ovog zakona, promjeni članova uprave i nadzornog odbora, odnosno o promjeni u članstvu društva za upravljanje, te o svakoj promjeni kapitala, odnosa ili članstva u osnovnom kapitalu u odnosu na stanje koje je odobrila Komisija,

r) da na potpun, pravovremen, tačan i istinit način i u onom vremenu koje odredi Komisija uvede, vodi i stavlja na uvid svu evidenciju koju Komisija odredi svojim propisom,

s) da pravovremeno omogući Komisiji uvid u svu svoju evidenciju te omogući razgovor s licima koja obavljaju poslove u društvu za upravljanje,

t) da ne sklapa bilo kakav ugovor koji ima za cilj umanjivanje ili promjenu odgovornosti utvrđenih ovim zakonom, pri čemu se svaka takva odredba ugovora smatra ništavnom,

u) da jednog člana uprave zaduži za praćenje usklađenosti poslovanja s odredbama ovog zakona i drugim propisima, te za održavanje kontakata s Komisijom u cilju izvještavanja i drugih korespondentnih aktivnosti u skladu sa odredbama ovog zakona,

v) da upravlja dobrovoljnim penzijskim fondom u skladu s ulagačkim ciljevima svakog pojedinog fonda kojim upravlja,

z) da izdaje banci depozitaru naloge za ostvarivanje prava povezanih s imovinom dobrovoljnog penzijskog fonda,

aa) da osigura da procjene fer vrijednosti imovine i obaveza dobrovoljnog penzijskog fonda budu tačne, te da cijena investicijske jedinice bude tačno utvrđena

(2) Komisija će bliže urediti poslovanje društava za upravljanje.

Član 32

(Zabranjene radnje za društvo za upravljanje)

Društvo za upravljanje ne smije:

a) obavljati djelatnosti posredovanja u kupovini i prodaji finansijskih instrumenata

b) stjecati ili otuđivati imovinu fondova kojima upravlja za svoj račun ili račun relevantnih lica

c) kupovati sredstvima fonda imovinu ili sklapati poslove koji nisu predviđeni ovim zakonom

d) obavljati transakcije kojima krši odredbe ovog zakona, propisa donesenih na osnovu ovog zakona te prospekta fonda, uključujući odredbe o ograničenjima ulaganja

e) nenaplatno otuđivati imovinu fonda

f) stjecati ili otuđivati imovinu fondova kojima upravlja po cijeni nepovoljnijoj od njezine fer vrijednosti

g) neposredno ili posredno, istovremeno ili s odgodom, dogovarati prodaju, kupovinu ili prijenos imovine između dva fonda kojima upravlja isto društvo za upravljanje pod uslovima različitim od tržišnih uslova ili uslovima koji jedan fond stavljaju u povoljniji položaj u odnosu na drugi

h) preuzimati obaveze u vezi s imovinom koja u trenutku preuzimanja tih obaveza nije vlasništvo fonda, uz izuzetak:

1) transakcija finansijskim instrumentima obavljenih na uređenom tržištu ili drugom tržištu čija pravila omogućavaju isporuku finansijskih instrumenata uz istovremeno plaćanje i

2) transakcija za koje nije moguća istovremena isporuka finansijskih instrumenata ili nisu uobičajeno izvodive putem sistema poravnanja uz istovremeno plaćanje, pri čemu društvo za upravljanje mora uspostaviti odgovarajuće procedure, postupke i mjere u svrhu kontrole rizika namire.

Član 33

(Odgovornost društva za upravljanje)

(1) Društvo za upravljanje odgovorno je članovima fondova za uredno i savjesno obavljanje poslova propisanih ovim zakonom, propisima donesenima na osnovu ovog zakona, prospekta i/ili statuta fonda.

(2) Ako društvo za upravljanje ne obavi ili propusti obaviti, u cijelosti ili djelimično, odnosno ako nepropisno obavi bilo koji posao ili dužnost predviđenu ovim zakonom, prospektom ili statutom fonda, društvo za upravljanje odgovara članovima fonda za štetu koja je nanesena imovini fonda, a koja je nastala kao posljedica propusta društva za upravljanje u obavljanju i izvršavanju njegovih dužnosti.

(3) Društvo za upravljanje dužno je statutom fonda za slučaj pogrešnog izračuna cijene udjela i za slučaj povrede ograničenja ulaganja u smislu člana 55. ovog zakona predvidjeti odgovarajuće postupke i model naknade štete za članove fondova, koji moraju posebno obuhvatiti izradu i provjeru plana naknade štete kao i mjere naknade štete.

(4) Postupci i model naknade štete iz stava (3) ovog člana moraju biti revidirani od strane revizora u okviru revizije godišnjih izvještaja fonda.

(5) Društvo za upravljanje je dužno da uspostavi sistem unutrašnjih kontrola na svim nivoima, pri čemu se pod tim sistemom podrazumijevaju odgovarajuće procedure, postupci i radnje koje je uprava društva za upravljanje dužna da organizuje na način koji odgovara prirodi, složenosti i rizičnosti posla, a radi kontinuiranog upravljanja rizicima koji mogu negativno utjecati na ostvarivanje utvrđenih poslovnih ciljeva, kao i radi sprečavanja nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju društva za upravljanje.

(6) Uprava društva za upravljanje odgovorna je za uspostavljanje, kontinuirano praćenje i unaprjeđenje sistema upravljanja rizicima u poslovanju društva za upravljanje i dobrovoljnog penzijskog fonda.

(7) Komisija propisuje minimalne uslove uspostavljanja sistema unutrašnjih kontrola i utvrđuje pravila upravljanja rizicima iz st. (5) i (6) ovog člana.

(8) Komisija će detaljnije razraditi postupak i model naknade štete i njegovo provođenje, a posebno:

a) pojedinosti postupka naknade štete, minimalnu visinu pogrešnog izračuna cijene udjela, nakon koje se provodi postupak naknade štete, kao i pojedinosti pojednostavnjenog postupka naknade štete kod nedostatka određene visine za ukupnu štetu;

b) mjere naknade štete koje treba poduzeti prema članovima fonda ili fondu te bagatelne granice u kojima bi takve mjere naknade štete prouzrokovale nerazmjeran trošak;

c) obaveze izvještavanja prema Komisiji;

d) obaveze informisanja članova fonda;

e) sadržaj i izradu plana naknade štete koji se treba izraditi te pojedinosti mjera naknade štete;

f) sadržaj i obim revizije plana naknade štete i mjera naknade štete od strane revizora.

Član 34

(Promjena firme i sjedišta)

Društvo za upravljanje je dužno da, prije podnošenja prijave za upis u registar privrednih subjekata promjene firme i sjedišta obavijesti Komisiju i članove dobrovoljnog penzijskog fonda o promjeni koju vrši i dobije saglasnost na promjenu od Komisije.

Član 35

(Poslovne knjige i izvještaji)

(1) Vođenje poslovnih knjiga i sastavljanje finansijskih izvještaja društva za upravljanje vrši se u skladu sa zakonom kojim se uređuje računovodstvo i revizija i propisom Komisije.

(2) Društvo za upravljanje je dužno da, odvojeno od svojih, vodi poslovne knjige i sastavlja finansijske izvještaje za dobrovoljni penzijski fond kojim upravlja.

(3) Društvo za upravljanje je dužno da u poslovnim knjigama i finansijskim izvještajima odvojeno prikazuje podatke za svaki fond kojim upravlja.

(4) Društvo za upravljanje je dužno da osigura eksternu reviziju finansijskih izvještaja.

(5) Društvo za upravljanje dužno je da Komisiji dostavlja:

a) godišnje finansijske izvještaje za društvo u okviru kojeg odvojeno prikazuje finansijski izvještaj dobrovoljnog penzijskog fonda kojim upravlja, sa izvještajem eksternog revizora do 31. marta tekuće godine za prethodnu godinu;

b) mjesečne izvještaje za dobrovoljni penzijski fond i društvo za upravljanje, do desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, koji sadrže podatke o:

1) vrijednosnim papirima koje čine imovinu dobrovoljnog penzijskog fonda kojima se trgovalo, prema vrsti vrijednosnih papira i emitentima,

2) nekretninama koje čine imovinu fonda kojima se trgovalo, prema vrsti i mjestu gdje se one nalaze,

3) stanju na novčanim depozitima koji čine imovinu dobrovoljnog penzijskog fonda, prema finansijskim organizacijama kod kojih se depoziti nalaze,

4) datumima transakcija i cijenama po kojima su transakcije vrijednosnim papirima izvršene,

5) brokerskim naknadama, naknadama banke depozitara i drugim troškovima u vezi sa transakcijama,

6) vrijednosti imovine dobrovoljnog penzijskog fonda i broju upisanih investicijskih jedinica i njihovoj pojedinačnoj vrijednosti, sa stanjem na dan posljednjeg radnog dana u mjesecu za koji se izvještaj dostavlja,

7) broju članova dobrovoljnog penzijskog fonda, sa stanjem na dan posljednjeg radnog dana u mjesecu za koji se dostavlja izvještaj,

8) druge podatke na zahtjev Komisije.

(6) Društvo za upravljanje je dužno da trajno čuva dokumentaciju i podatke zabilježene na elektronskim medijima koji se odnose na članove dobrovoljnog penzijskog fonda.

(7) Društvo za upravljanje dužno je da, na zahtjev Komisije, dostavlja i druge izvještaje, informacije i podatke.

(8) Komisija će propisati strukturu, sadržaj, način i rokove dostave drugih izvještaja društva za upravljanje koje su društva za upravljanje obavezna sastavljati za potrebe Komisije u skladu sa stavom (5) ovog člana.

Član 36

(Eksterna revizija finansijskih izvještaja)

(1) Društvo za upravljanje obavještava Komisiju o izboru eksternog revizora u roku od sedam dana od dana izbora i dostavlja joj podatke na osnovu kojih je donijelo odluku o izboru.

(2) U roku od 15 dana od dana prijema obavještenja iz stava (1) ovog člana, Komisija može zahtijevati od društva za upravljanje promjenu eksternog revizora, ukoliko na osnovu istinitosti i objektivnosti ranije datih izvještaja i drugih informacija kojima Komisija raspolaže, procijeni da ne postoji dovoljan nivo sigurnosti da će obavljena revizija biti u skladu sa zakonom kojim se uređuje revizija finansijskih izvještaja i s međunarodnim standardima revizije.

(3) Eksterni revizor ne može u istoj godini obavljati i reviziju finansijskih izvještaja društva za upravljanje ili dobrovoljnog penzijskog fonda i pružati društvu za upravljanje druge usluge, niti može vršiti reviziju za poslovnu godinu u kojoj je društvu za upravljanje pružao te usluge.

(4) Komisija utvrđuje osnovni sadržaj izvještaja eksternog revizora i uslove obavljanja eksterne revizije.

(5) Komisija kad utvrdi da revizija finansijskih izvještaja društva za upravljanje ili dobrovoljnog penzijskog fonda nije obavljena u skladu sa zakonom kojim se uređuje revizija finansijskih izvještaja i međunarodnim standardima revizije, zahtijeva od društva za upravljanje da, u roku koji ona odredi, angažuje drugog eksternog revizora, koji će ponovo obaviti reviziju o trošku društva za upravljanje.

(6) Eksterni revizor dužan je da upravu društva za upravljanje, kao i Komisiju, obavijesti, i to odmah nakon što za njih sazna, o svakoj činjenici koja predstavlja:

a) povredu zakona i akata Komisije;

b) materijalno značajnu promjenu finansijskog rezultata iskazanog u nerevidiranim godišnjim finansijskim izvještajima;

c) povredu unutrašnjih procedura ili akata društva za upravljanje;

d) okolnost koja bi mogla dovesti do materijalnog gubitka za društvo za upravljanje ili bi mogla ugroziti kontinuitet njegovog poslovanja.

(7) Obavještenje iz stava (6) ovog člana ne smatra se povredom tajnosti podataka društva za upravljanje ili povjerljivih informacija i eksterni revizor zbog njega ne može snositi odgovornost.

(8) Komisija će propisati bliže uslove i način davanja obavještenja iz stava (7) ovog člana.

(9) Komisija može od eksternih revizora zahtijevati i dodatna obavještenja u vezi sa izvršenom revizijom.

(10) Kad su nepravilnosti u poslovanju društva za upravljanje utvrđene u izvještaju eksternog revizora, društvo za upravljanje je dužno da te nepravilnosti otkloni i da o tome obavijesti Komisiju.

(11) Ako društvo za upravljanje ne otkloni nepravilnosti iz stava (10) ovog člana, Komisija prema tom društvu za upravljanje poduzima mjere propisane ovim zakonom.

(12) Društvo za upravljanje dostavlja Komisiji pismeno obavještenje o raskidu ugovora sa eksternim revizorom, sa izjavom o razlozima za raskid najkasnije u roku od 15 dana od dana raskida ovog ugovora.

Član 37

(Statusne promjene društva za upravljanje)

(1) Ako je društvo za upravljanje uključeno u pripajanje, spajanje ili podjelu mora za tu statusnu promjenu dobiti odobrenje Komisije.

(2) Za odlučivanje o izdavanju odobrenja za statusne promjene društva iz stava (1) ovog člana, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog zakona za izdavanje odobrenja za rad društvu za upravljanje.

(3) Ako uslijed statusne promjene društva za upravljanje nastane novo društvo, to društvo da bi moglo raditi kao društvo za upravljanje, mora prije upisa statusne promjene u sudski registar od Komisije dobiti odobrenje za rad.

Član 38

(Prijenos prava upravljanja dobrovoljnim penzijskim fondom)

(1) Društvo za upravljanje može svoje pravo upravljanja dobrovoljnim penzijskim fondom ugovorom prenijeti na drugo društvo za upravljanje, uz prethodnu saglasnost Komisije.

(2) Društvo za upravljanje na koje se prenosi pravo upravljanja iz stava (1) ovog člana dužno je da Komisiji, u roku od 15 dana od davanja saglasnosti iz tog stava, podnese zahtjev za izdavanje dozvole za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom, uz koji podnosi dokumentaciju iz člana 11. stav (2) ovog zakona, kao i drugu dokumentaciju u skladu s propisom Komisije.

(3) Komisija izdaje društvu za upravljanje iz stava (2) ovog člana dozvolu za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom iz tog stava u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje ove dozvole.

(4) Istovremeno sa izdavanjem dozvole iz stava (3) ovog člana, Komisija oduzima društvu za upravljanje koje prenosi pravo upravljanja dobrovoljnim penzijskim fondom dozvolu za upravljanje tim fondom, odnosno oduzima mu dozvolu za rad ako ovo društvo ne upravlja nijednim drugim dobrovoljnim penzijskim fondom, u kom slučaju to društvo pokreće postupak dobrovoljne likvidacije u smislu člana 39. ovog zakona.

(5) Za prijenos prava upravljanja dobrovoljnim penzijskim fondom nije potrebna saglasnost članova tog fonda, organizatora penzijskih planova i obveznika uplate.

(6) Danom izdavanja dozvole iz stava (3) ovog člana – pravo upravljanja dobrovoljnim penzijskim fondom prenosi se na društvo za upravljanje kome je izdata ta dozvola.

(7) Društvo za upravljanje na koje je preneseno pravo upravljanja dobrovoljnim penzijskim fondom drugog društva za upravljanje, u roku od osam dana od dana prijema rješenja o izdavanju dozvole iz stava (3) ovog člana, obavještava članove tog fonda o njihovom pravu da, ako više ne žele da budu članovi ovog fonda, svoj račun prenesu u fond kojim upravlja drugo društvo za upravljanje – u roku od 60 dana od dana prijema tog obavještenja, pri čemu troškove ovog prijenosa snosi društvo za upravljanje na koje je preneseno ovo pravo.

(8) Danom donošenja rješenja o izdavanju dozvole iz stava (3) ovog člana, društvo za upravljanje kome je izdata ta dozvola postaje ugovorna strana u ugovorima o članstvu u fondu, odnosno o penzijskom programu koji su mu prijenosom prava upravljanja dobrovoljnim penzijskim fondom ustupljeni i preuzima sva prava i obaveze iz tih ugovora.

(9) Komisija bliže uređuje postupak prijenosa prava upravljanja iz ovog člana.

Član 39

(Prestanak društva za upravljanje)

(1) U slučaju oduzimanja dozvole za rad društvu za upravljanje, pokreće se postupak likvidacije ili stečaja tog društva.

(2) Na postupak iz stava (1) ovog člana primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju likvidacija i stečaj privrednih društava, ako ovim zakonom nije drukčije predviđeno.

(3) Društvo za upravljanje može pokrenuti postupak svoje dobrovoljne likvidacije samo ako je prethodno svoje pravo upravljanja dobrovoljnim penzijskim fondom prenijelo na drugo društvo za upravljanje u skladu s članom 38. ovog zakona.

(4) U slučaju oduzimanja dozvole za rad društvu za upravljanje, to društvo prestaje da upravlja dobrovoljnim penzijskim fondom, a banka depozitar je dužna da obavlja samo neodložne poslove u vezi s tim upravljanjem, odnosno poslove čijim bi neobavljanjem nastupila šteta za ovaj fond.

(5) Komisija bliže propisuje postupak prestanka društva za upravljanje iz ovog člana.

Član 40

(Javni poziv)

(1) Danom prestanka upravljanja od strane društva za upravljanje, u smislu člana 39. ovog zakona, Komisija upućuje javni poziv postojećim društvima za upravljanje da, u roku od 15 dana, podnesu ponudu za upravljanje, odnosno pripajanje dobrovoljnog penzijskog fonda.

(2) U roku od 30 dana od dana isteka roka iz stava (1) ovog člana Komisija donosi rješenje o najpovoljnijoj ponudi društva za upravljanje.

(3) Uslove i način izbora najpovoljnije ponude društva za upravljanje bliže propisuje Komisija.

Član 41

(Neuspješan javni poziv)

(1) Ako na javni poziv nijedno društvo za upravljanje ne podnese ponudu, Komisija obavještava članove dobrovoljnog penzijskog fonda i dostavlja ovlaštenje banci depozitaru da unovči imovinu fonda i prenese račune članova fonda u drugi dobrovoljni penzijski fond.

(2) Banka depozitar, u roku od šest mjeseci od dana prijema ovlaštenja, unovčava imovinu fonda u najboljem interesu članova fonda.

(3) U roku od 30 dana od dana prijema obavještenja iz stava (1) ovog člana, članovi dobrovoljnog penzijskog fonda biraju drugi dobrovoljni penzijski fond i obavještavaju banku depozitara o svom izboru.

(4) Troškovi poslova u vezi sa upravljanjem, odnosno u vezi sa unovčavanjem imovine fonda i prijenosom računa iz stava (1) ovog člana padaju na teret društva za upravljanje, a ukoliko to nije moguće – na teret imovine dobrovoljnog penzijskog fonda koji se raspušta.

(5) Komisija će bliže urediti postupak raspuštanja dobrovoljnog penzijskog fonda.

Član 42

(Dužnosti banke depozitara)

(1) Banka depozitar podnosi Komisiji izvještaj o unovčavanju imovine fonda i prenosu računa u smislu člana 41. st. (1) i (2) ovog zakona.

(2) Na osnovu izvještaja iz stava (1) ovog člana Komisija briše fond iz registra dobrovoljnih penzijskih fondova.

(3) Banka depozitar najmanje 10 godina čuva poslovne knjige i dokumentaciju raspuštenog dobrovoljnog penzijskog fonda, a u skladu sa propisima kojima se uređuje arhivska građa.

POGLAVLJE III. ORGANIZOVANJE I UPRAVLJANJE DOBROVOLJNIM PENZIJSKIM FONDOVIMA

Član 43

(Dobrovoljni penzijski fond)

(1) Dobrovoljni penzijski fond se organizuje radi prikupljanja novčanih sredstava uplatom penzijskog doprinosa od strane obveznika uplate i ulaganja tih sredstava sa ciljem povećanja vrijednosti imovine fonda.

(2) Dobrovoljnim penzijskim fondom upravlja društvo za upravljanje, u skladu sa ovim zakonom.

(3) Dobrovoljni penzijski fond jeste fond posebne vrste, odnosno zasebna imovina, bez svojstva pravnog lica.

(5) Dobrovoljni penzijski fond može biti fond otvorenog tipa, u kojem slučaju prihvaća zahtjeve za članstvo od bilo koje osobe koja ima prebivalište u BiH, te koja prihvata dobrovoljni penzijski program.

(6) Dobrovoljni penzijski fond može biti i zatvorenog tipa, te osnovan za potrebe određenih poslodavaca i sindikata, njime mora upravljati društvo za upravljanje, te mora nuditi jedan ili više dobrovoljnih penzijskih programa, u skladu s odredbama ovog zakona.

(7) Jedno društvo za upravljanje može organizovati jedan ili više dobrovoljnih penzijskih programa.

Član 44

(Imovina dobrovoljnog penzijskog fonda)

(1) Imovina dobrovoljnog penzijskog fonda u svojini je članova fonda, srazmjerno njihovom udjelu u imovini fonda.

(2) Imovina dobrovoljnog penzijskog fonda je odvojena od imovine društva za upravljanje.

(3) Imovina dobrovoljnog penzijskog fonda se obavezno vodi na računu kod banke depozitara.

(4) Imovina dobrovoljnog penzijskog fonda ne može biti predmet prinudne naplate, zaloge, hipoteke, ne može se uključiti u likvidacijsku ili stečajnu masu društva za upravljanje, banke depozitara ili drugih lica, niti koristiti za izmirivanje obaveza člana dobrovoljnog penzijskog fonda i drugih lica prema trećim licima.

(5) Pravo glasa na osnovu dionica koje čine imovinu dobrovoljnog penzijskog fonda ostvaruje društvo za upravljanje koje organizuje i upravlja tim fondom. Društvo za upravljanje će koristiti pravo glasa vezano za dionice dobrovoljnog penzijskog fonda kojim upravlja isključivo u interesu članova dobrovoljnog penzijskog fonda.

Član 45

(Investiciona načela i investiciona politika)

(1) Imovina dobrovolјnog penzijskog fonda ulaže se sa cilјem povećanja ukupnog prinosa u korist članova dobrovolјnog penzijskog fonda, a u skladu sa sljedećim načelima:

a) načelo sigurnosti imovine dobrovolјnog penzijskog fonda – u strukturi portfolija dobrovolјnog penzijskog fonda nalaze se vrijednosni papiri izdavalaca sa visokim kreditnim rejtingom;

b) načelo diversifikacije portfolija – u strukturi portfolija dobrovolјnog penzijskog fonda nalaze se vrijednosni papiri koje se razlikuju prema vrsti i izdavaocima, kao i prema drugim obilježjima;

c) načelo održavanja odgovarajuće likvidnosti – u strukturi portfolija dobrovolјnog penzijskog fonda nalaze se vrijednosni papiri koje je moguće brzo i efikasno kupiti i prodati po relativno ujednačenoj i stabilnoj cijeni.

(2) Pravilima poslovanja društva za upravlјanje utvrđuje se investiciona politika dobrovolјnog penzijskog fonda.

(3) Investicionom politikom utvrđuje se:

a) način sprovođenja načela iz stava (1) ovog člana;

b) najveći i najmanji dio sredstava dobrovolјnog penzijskog fonda koji se može ulagati u pojedine vrijednosni papiri i nekretnine;

c) najveći dio sredstava dobrovolјnog penzijskog fonda koji se može ulagati u novčane depozite;

d) organi društva za upravlјanje koji donose odluke o ulaganjima i postupak za donošenje takvih odluka;

e) način izmjene investicione politike.

(4) Imovina mora biti uložena u najboljem interesu članova fondova.

(5) U slučaju potencijalnog sukoba interesa društvo za upravljanje mora osigurati da se imovina ulaže isključivo u interesu članova fonda.

(6) Imovina za pokriće tehničkih rezervi također mora biti uložena u skladu s odredbama st. (1) do (5) ovog člana.

Član 46

(Dozvoljena ulaganja fonda)

(1) Imovina fonda isključivo se može sastojati od:

a) prenosivih vrijednosnih papira ili instrumenata tržišta novca:

1) koji su uvršteni ili se njima trguje na uređenom tržištu u smislu propisa koji uređuju tržište kapitala u BiH, državi članici i/ili državi članici OECD-a i

2) kojima se trguje na drugom uređenom tržištu u BiH, državi članici i/ili državi članici OECD-a, koje redovno posluje, priznato je i otvoreno za javnost

b) nedavno izdanih prenosivih vrijednosnih papira, pod sljedećim uslovima:

1) prospekt izdanja uključuje obavezu da će izdavalac podnijeti zahtjev za uvrštenje u službenu kotaciju berze ili na drugo uređeno tržište koje redovno posluje, priznato je i otvoreno za javnost

2) takvo ulaganje predviđeno je prospektom fonda i

3) uvrštenje će se izvršiti u roku od jedne godine od izdanja, u protivnom će se prenosivi vrijednosni papiri smatrati neuvrštenima

c) udjela ili dionica investicijskih fondova koji su odobrenje za rad dobili u BiH, državi članici ili u državi članici OECD-a, pod sljedećim uslovima:

1) takvi investicijski fondovi dobili su odobrenje za rad od strane Komisije, odnosno nadležnog tijela države članice ili nadležnog tijela države članice OECD-a s kojima je osigurana saradnja s Komisijom, pod uslovom da su provođenje nadzora nad tim fondovima i nivo zaštite ulagača isti onima propisanim propisom koji uređuje osnivanje i rad investicijskih fondova

2) da su propisane odredbe za odvojenost imovine, zaduživanje, davanje zajmova i prodaju prenosivih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca bez pokrića iste zahtjevima propisanima u propisu koji uređuje osnivanje i upravljanje investicijskim fondovima

3) o poslovanju takvih investicijskih fondova izvještava se u polugodišnjim i revidiranim godišnjim izvještajima kako bi se omogućila procjena imovine i obaveza, dobiti i poslovanja u toku izvještajnog perioda i

4) prospektom investicijskog fonda čiji se udjeli ili dionice namjeravaju stjecati predviđeno je da ukupno najviše 10% imovine investicijskog fonda može biti uloženo u udjele ili dionice drugih investicijskih fondova

d) depozita kod banke koji su povratni na zahtjev te koji dospijevaju za najviše 12 mjeseci, pod uslovom da banka ima registrirano sjedište u BiH ili državi članici ili državi članici OECD-a, pod uslovom da su provođenje nadzora nad tom bankom i nivo zaštite deponenata isti onima u skladu sa propisom koji uređuje poslovanje banaka

e) izvedenih finansijskih instrumenata kojima se trguje na uređenim tržištima iz tačke a) ovog stava ili izvedenih finansijskih instrumenata kojima se trguje izvan uređenih tržišta iz tačke a) ovog stava (neuvrštene OTC izvedenice) pod sljedećim uslovima:

1) osnovna imovina izvedenice sastoji se od finansijskih instrumenata obuhvaćenih tač. a) i b) ovog stava, finansijskih indeksa, kamatnih stopa, deviznih kurseva ili valuta, u koje fond može ulagati u skladu sa svojim investicijskim ciljevima navedenim u prospektu fonda, odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona

2) druge ugovorne strane u transakcijama s neuvrštenim (OTC) izvedenicama su institucije koje podliježu bonitetnom nadzoru te pripadaju kategorijama koje će pravilnikom iz stava (7) ovog člana dodatno propisati Komisija i

3) neuvrštene (OTC) izvedenice podliježu svakodnevnom pouzdanom i provjerljivom vrednovanju te ih je u svakom trenutku moguće prodati, likvidirati ili zatvoriti prijebojnom transakcijom po njihovoj fer vrijednosti na zahtjev fonda

4) prospektom fonda predviđeno je ulaganje u takve instrumente i prikazan utjecaj takvih instrumenata na rizičnost fonda

f) instrumenata tržišta novca kojima se ne trguje na uređenim tržištima iz tačke a) ovog stava, ako su izdani pod sljedećim uslovima:

1) izdala ih je ili za njih jamči BiH, Federacija, RS, Distrikt Brčko, jedinice lokalne samouprave u BiH i druga pravna lica uz garanciju BiH, Federacije, RS, Distrikta Brčko u skladu sa propisom kojim se uređuje javni dug, država članica, lokalne ili područne (regionalne) samouprave države članice ili centralna banka države članice ili države članice OECD-a, Evropska centralna banka, Evropska unija ili Evropska investicijska banka, ili javno međunarodno tijelo kojemu pripadaju jedna ili više država članica, odnosno kojem pripada jedna ili više članica OECD-a

2) izdalo ih je društvo čijim se vrijednosnim papirima trguje na uređenim tržištima iz tačke a) ovog stava

3) izdao ih je ili za njih jamči subjekt koji podliježe bonitetnom nadzoru nadležnog tijela države članice u skladu sa zakonima koji uređuju tržište kapitala i poslovanje banaka ili subjekt koji podliježe ili udovoljava pravilima nadzora nadzornog tijela država članica OECD-a

4) izdalo ih je drugo lice koja ima odobrenje Komisije, pod uslovom da ulaganja u takve instrumente podliježu zaštiti ulagača jednakoj onoj kojoj podliježu instrumenti iz alineja 2) ili 3) ove tačke te pod uslovom da je izdavalac društvo čiji kapital i rezerve iznose najmanje 20.000.000,00 KM i koje sastavlja i objavljuje svoje godišnje finansijske izvještaje u skladu s propisima kojima se uređuje računovodstvo poduzetnika i primjena standarda finansijskog izvještavanja, da je izdavalac subjekt koji se, unutar grupe društava koja obuhvaća jednu ili nekoliko društava čije su dionice uvrštene na neko od uređenih tržišta, bavi finansiranjem te grupe, ili da je izdavalac subjekt čiji je predmet poslovanja finansiranje posebnih subjekata za sekuritizaciju koja koriste bankovne kreditne linije

g) novca na poslovnom računu fonda otvorenog kod depozitara te na drugim računima kada je to potrebno radi realizacije ulaganja

h) druge vrste imovine koja je proizašla iz imovine iz tač. a) do g) ovog stava.

i) nekretnine koje se nalaze na teritoriji BiH.

(2) Ulaganja u nekretnine mogu biti ulaganja u zemljište, zgrade (poslovne, stambene, stambeno-poslovne, ekonomske i dr.) i posebne dijelove zgrada (stanovi, poslovne prostorije i dr.), koji su upisani u javnim knjigama o evidenciji nekretnina i pravima na njima, čiji prijenos svojine nije ograničen i na kojima nije zasnovano pravo zaloge, pravo plodouživanja, pravo upotrebe, pravo stanovanja ili pravo stvarnog tereta.

(3) Imovina dobrovoljnog penzijskog fonda koja se sastoji od nekretnina upisuje se u knjige iz stava (2) ovog člana kao svojina fonda, uz navođenje naziva društva za upravljanje i evidentira se u banci depozitaru.

(4) Vrijednost nekretnina u koje se ulaže imovina dobrovoljnog penzijskog fonda obavezno procjenjuje ovlašteni procjenilac. Nekretnine moraju biti osigurane od svih rizika sve dok se nalaze u vlasništvu dobrovoljnog penzijskog fonda.

(5) Članovi dobrovoljnog penzijskog fonda nemaju pravo preče kupovine pri prodaji nekretnina.

(6) Komisija bliže uređuje način i učestalost procjene imovine iz stava (1) tačka i) ovog zakona.

(7) Komisija će detaljnije odrediti dozvoljena ulaganja fondova, tržišta koja smatra uređenima te institucije koje se smatraju drugom ugovornom stranom i instrumente tržišta novca u koje je dopušteno ulagati.

Član 47

(Ograničenja ulaganja)

Ulaganje imovine fonda podliježe sljedećim ograničenjima:

a) najviše 10% neto vrijednosti imovine fonda može biti uloženo u prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca jednog izdavaoca, pod uslovom da ako je vrijednost prenosivih vrijednosnih papira ili instrumenata tržišta novca jednog izdavaoca u koje je fond uložio veća od 5% neto vrijednosti imovine fonda, zbir vrijednosti tih ulaganja za sve takve izdavaoce ne smije prijeći 40% neto vrijednosti imovine fonda, ali uz izuzetak da:

1) u prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji je izdavalac ili za koje jamči BiH, Federacija ili RS ili jedinica lokalne samouprave u BIH u skladu sa propisom kojim se uređuje javni dug, država članica ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave države članice, država članica OECD-a ili javno međunarodno tijelo kojemu pripadaju jedna ili više država članica ili kojemu pripada jedna ili više članica OECD-a, može se ulagati bez ograničenja, pod uslovom da:

– u prospektu i promotivnim sadržajima fonda budu jasno naznačene države članice, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave države članice ili javno međunarodno tijelo kojemu pripadaju jedna ili više država članica u čije vrijednosne papire i instrumente tržišta novca fond smije ulagati više od 35% neto vrijednosti imovine fonda

– se imovina fonda sastoji od barem šest različitih vrijednosnih papira ili instrumenata tržišta novca i

– vrijednost niti jednog pojedinog vrijednosnog papira ili instrumenta tržišta novca iz tačke b) podtačke 1) prve alineje ovog članka ne prelazi 30% neto vrijednosti imovine fonda

2) najviše 25% neto vrijednosti imovine fonda može biti uloženo u obveznice koje odobri Komisija, a koje izdaju banke koje imaju registrirano sjedište u BiH ili državi članici koje su na osnovu posebnog propisa predmetom posebnog javnog nadzora sa svrhom zaštite ulagača u te obveznice. Sredstva od izdavanja takvih obveznica moraju biti uložena u skladu s posebnim propisom u imovinu koja će do dospijeća obveznica omogućiti ispunjenje obaveza koje proizlaze iz obveznica i koja bi se, u slučaju neispunjenja obaveza izdavaoca, prvenstveno iskoristila za isplatu glavnice i stečenih kamata iz tih obveznica. Ako je više od 5% neto vrijednosti imovine fonda uloženo u takve obveznice jednog izdavaoca, ukupna vrijednost takvih ulaganja koja čine više od 5% neto vrijednosti imovine fonda ne smije prijeći 80% neto vrijednosti imovine fonda

3) najviše 10% neto vrijednosti imovine fonda može biti uloženo u vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji su izdavaoci lica koja čine povezana društva u skladu s odredbama propisa koji uređuje osnivanje i poslovanje privrednih društava i ovog zakona. Lica koja čine povezana društva u skladu s odredbama propisa koji uređuje osnivanje i poslovanje privrednih društava i ovog zakona smatraju se jednim licem u smislu izračuna ograničenja iz tačke e) ovog stava

b) prenosivi vrijednosni papiri i instrumenti tržišta novca iz tačke a) podtačke 1) i 2) ovog stava ne uključuju se u izračun ograničenja od 40% iz tačke a) ovog stava

c) najviše 5% neto vrijednosti imovine fonda može se uložiti u depozite kod jedne te iste banke iz člana 46. stava (1) tačke d) ovog zakona

d) izloženost fonda riziku druge ugovorne strane kod transakcija s neuvrštenim (OTC) izvedenicama ne smije biti veća od 5% neto vrijednosti imovine fonda

e) ukupna vrijednost ulaganja u prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji je izdavalac jedno te isto lice i vrijednosti depozita kod tog lica i izloženosti koje proizlaze iz transakcija s neuvrštenim (OTC) izvedenicama sklopljenih s tim licem ne smije prijeći 15% neto vrijednosti imovine fonda

f) najviše 10% neto vrijednosti imovine fonda može biti uloženo u udjele ili dionice investicijskih fondova iz člana 46. stava (1) tačke c) ovog zakona,

g) ulaganja u udjele ili dionice investicijskih fondova ne uključuju se u izračune ograničenja iz tač. a) do e) ovog stava

h) ako se imovina fonda ulaže u udjele ili dionice investicijskih fondova kojima upravlja isto društvo za upravljanje ili neko drugo društvo s kojim je to društvo za upravljanje povezano zajedničkom upravom ili kontrolom, ili značajnim direktnim ili indirektnim međusobnim vlasničkim udjelom, takvo društvo za upravljanje ili drugo društvo ne smiju zaračunavati ulaznu ili izlaznu naknadu kod ulaganja fonda u udjele ili dionice tih investicijskih fondova

i) ako fond ulaže u udjele ili dionice investicijskih fondova, u prospektu fonda mora biti jasno naznačena i maksimalna naknada za upravljanje koju je moguće zaračunati iz imovine investicijskih fondova u koje namjerava ulagati, a u revidiranim godišnjim izvještajima fonda mora jasno biti naznačen maksimalan postotak naknade za upravljanje koja je zaračunata iz imovine fonda i iz imovine investicijskog fonda u koji je taj fond uložio

j) ulaganja zatvorenog fonda u prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji je izdavalac pokrovitelj zatvorenog fonda može iznositi najviše 5% neto imovine fonda. Ako pokrovitelj zatvorenog fonda pripada grupi, najviše 10% neto imovine zatvorenog fonda može biti uloženo u preduzeća koja pripadaju toj istoj grupi. Ako zatvoreni fond ima više pokrovitelja, ulaganja u pokroviteljska preduzeća moraju biti razborita i primjereno diverzificirana. Izuzetno, ulaganja iz ove tačke ne odnose se na ulaganja u obveznice BiH, Federacije ili RS i/ili države članice

k) fond može steći najviše:

1) 10% dionica s pravom glasa jednog izdavaoca

2) 10% dionica bez prava glasa jednog izdavaoca

3) 10% dužničkih vrijednosnih papira jednog izdavaoca

4) 25% udjela ili dionica pojedinoga investicijskog fonda

5) 10% instrumenata tržišta novca jednog izdavaoca

6) ograničenja iz ove tačke ne primjenjuju se na prenosive vrijednosne papire i instrumente tržišta novca čiji je izdavalac ili za koje jamči BiH, Federacija ili RS, država članica, država članica OECD-a ili javna međunarodna tijela kojima pripada jedna ili više država članica

7) ograničenja iz podtačaka 3), 4) i 5) ove tačke mogu se zanemariti u trenutku stjecanja ako tada nije moguće izračunati ukupan broj ili vrijednost instrumenata u opticaju

l) ukupna izloženost fonda prema finansijskim izvedenicama ni u kom slučaju ne smije biti veća od neto vrijednosti imovine fonda. Izloženost se izračunava uzimajući u obzir trenutačnu vrijednost temeljne imovine, rizik druge ugovorne strane, buduća tržišna kretanja i raspoloživo vrijeme za likvidaciju pozicija. Fond može ulagati u izvedene finansijske instrumente, u skladu sa svojom investicijskom politikom i ograničenjima iz tačke 1. ovog stava, uz uslov da ukupna izloženost prema temeljnoj imovini ne prelazi ograničenja iz ovog člana. Kada prenosivi vrijednosni papir ili instrument tržišta novca sadrži ugrađenu finansijsku izvedenicu, ta finansijska izvedenica se uzima u obzir prilikom izračuna ograničenja ulaganja iz ovog člana

m) ukupna ulaganja dobrovoljnog penzijskog fonda u nekretnine ne mogu iznositi više od 30% imovine dobrovoljnog penzijskog fonda

n) fondovi ne smiju ulagati u plemenite metale niti u potvrde koje ih predstavljaju, kao niti stvoriti izloženost prema plemenitim metalima i drugim robnim berzama.

Član 48

(Korištenje tehnika i instrumenta vezanih uz prenosive vrijednosne papire i instrumente tržišta novca)

Društvo za upravljanje može koristiti tehnike i instrumente vezane uz prenosive vrijednosne papire i instrumente tržišta novca, ako se takve tehnike i instrumenti koriste u svrhu učinkovitog upravljanja portfolijem fonda.

Član 49

(Ograničenja ulaganja fondova kojima upravlja isto društvo za upravljanje)

(1) Fondovi, zajedno s drugim fondovima kojima upravlja isto društvo za upravljanje, ne smiju biti imaoci ukupno:

a) više od 25% dionica s pravom glasa jednog te istog izdavaoca,

b) više od 10% dionica bez prava glasa jednog te istog izdavaoca,

c) više od 10% dužničkih vrijednosnih papira izdanih od strane jednog te istog izdavaoca,

d) više od 25% udjela pojedinoga investicijskog fonda,

e) više od 10% instrumenata tržišta novca izdatih od strane jednog te istog izdavaoca.

(2) Ograničenja iz stava (1) ovog člana ne primjenjuju se na dužničke vrijednosne papire i instrumente tržišta novca čiji su izdavalac BiH, Federacija ili RS, država članica, država članica OECD-a ili međunarodne javne organizacije koje je članica jedna ili više država članica i/ili država članica OECD-a.

Član 50

(Pozajmljivanje)

(1) Otvoreni fond može pozajmiti novčana sredstva od trećih lica u ukupnom iznosu do 5% neto vrijednosti imovine fonda, ali samo putem repo poslova i transakcija prodaje i ponovne kupovine, i to ne na rok duži od tri mjeseca.

(2) Najviše 5% neto vrijednosti imovine otvorenog fonda, a najviše do 50% svakog pojedinog ulaganja dopušteno je pozajmiti trećim licima. Imovina otvorenog fonda može se pozajmljivati isključivo na osnovu pisanog ugovora ili u sklopu organizovanih sistema za pozajmljivanje vrijednosnih papira koji djeluju u sklopu sistema za poravnanje i namiru. Pozajmljivanje je dopušteno samo na isključivu korist otvorenog fonda radi povećanja prinosa fonda, bez neprimjerenog povećanja rizika. U tom smislu, pozajmljeni vrijednosni papiri moraju biti primjereno osigurani kolateralom. Ugovori o zajmu moraju sadržavati odredbu kojom se omogućava povlačenje pozajmljenih vrijednosnih papira na poziv u roku od 15 radnih dana.

(3) Zatvoreni fond može pozajmiti novčana sredstva od trećih lica u ukupnom iznosu do 5% neto vrijednosti imovine fonda, ali samo u svrhu osiguravanja likvidnosti, i to na rok ne duži od tri mjeseca.

Član 51

(Izvedenice)

(1) Društvo za upravljanje može koristiti finansijske izvedenice u svoje ime i za račun fonda jedino u svrhu:

a) zaštite imovine fonda

b) efikasnog upravljanja imovinom i obavezama fonda.

(2) Prilikom ugovaranja finansijskih izvedenica moraju se poštovati sljedeća ograničenja:

a) ukupna izloženost finansijskim izvedenicama ne smije biti veća od neto vrijednosti imovine fonda

b) osnovna imovina finansijske izvedenice mora biti dozvoljena imovina za ulaganja fonda iz člana 46. ovog zakona

c) izloženost prema jednom licu na osnovu izvedenih finansijskih instrumenta ugovorenih s tim licem ne smije prelaziti 10% neto vrijednosti imovine fonda

d) ulaganjem u izvedenice ili druge instrumente iz člana 46. stava (1) ovog zakona koji u sebi imaju ugrađenu izvedenicu, nije dopušteno stvoriti izloženost kojom se prekoračuju ograničenja ulaganja propisana strategijom ulaganja, prospektom fonda, ovim zakonom ili podzakonskim propisima koje je Komisija donijela na osnovu ovog zakona te se ne smije stvoriti izloženost prema imovini iz člana 54. ovog zakona.

Član 52

(Valutna usklađenost ulaganja)

(1) Imovina fonda mora se ulagati na način da bude valutno usklađena s obavezama fonda.

(2) Najmanje 70% neto vrijednosti imovine zatvorenog fonda mora biti uloženo u imovinu kojom se trguje ili koja se namiruje u valuti u kojoj se isplaćuju penzije iz sistema dobrovoljnog penzijskog osiguranja na osnovu individualne kapitalizirane štednje.

Član 53

(Dodatna ograničenja ulaganja)

(1) Komisija će propisati dodatna ograničenja za ulaganja fondova, uslove i ograničenja vezana za tehnike i instrumente iz člana 47. ovog zakona, postupanje s imovinom fondova te izračun izloženosti iz ovog dijela zakona.

(2) Izuzetno od odredbi ovog Poglavlja zakona, u slučaju značajnog poremećaja na finansijskom tržištu koji bi ugrožavao vrijednost imovine fonda, Komisija može zabraniti ili dodatno ograničiti ulaganja u pojedine oblike imovine.

Član 54

(Zabrana ulaganja imovine)

Imovina fonda ne može biti uložena u:

a) imovinu koja je po zakonu neotuđiva ili koja je opterećena, odnosno založena radi osiguranja potraživanja i

b) vrijednosne papire izdate od depozitara fonda, bilo kojeg dioničara društva za upravljanje, ili bilo kojeg lica koje je povezano lice s prethodno navedenim licima. Navedeno ograničenje se ne primjenjuje na vrijednosne papire čiji je izdavalac BiH, Federacija ili RS, država članica ili država članica OECD-a, kao ni na vrijednosne papire čiji je izdavalac pokrovitelj zatvorenog fonda, pri čemu vrijede ograničenja iz člana 47. tačke j) ovog zakona.

Član 55

(Prekoračenja ograničenja ulaganja i rok usklađivanja)

(1) Ograničenja ulaganja iz čl. 47. do 53. ovog zakona fond može prekoračiti kada ostvaruje prava prvenstva upisa ili prava upisa koja proizlaze iz prenosivih vrijednosnih papira ili instrumenata tržišta novca koji čine dio njegove imovine.

(2) Ako su prekoračenja ograničenja iz čl. 47. do 53. ovog zakona posljedica:

a) okolnosti na koje društvo za upravljanje nije moglo utjecati

b) ostvarivanja prava upisa iz stava (1) ovog člana ili

c) stjecanja imovine iz člana 46. stava (1) tačke h) ovog zakona, društvo za upravljanje dužno je, osim u slučaju otvaranja stečajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije nad bankom ili izdavaocem finansijskih instrumenata, uskladiti ulaganja fonda u razumnom roku ne dužem od tri mjeseca i transakcije poduzimati prvenstveno u svrhu usklađenja ulaganja imovine fonda, pri čemu mora uzimati u obzir interese članova fonda, nastojeći pri tome eventualni gubitak svesti na najmanju moguću mjeru.

(3) Izuzetno, na zahtjev društva za upravljanje Komisija može produžiti rok iz stava (2) ovog člana za dodatna tri mjeseca ako je to u interesu članova fonda.

(4) Ako su prekoračenja ograničenja iz čl. 47. do 53. ovog zakona posljedica transakcije koju je sklopilo društvo za upravljanje, a kojom su se u trenutku njezina sklapanja prekoračila navedena ograničenja ili dodatno povećala prekoračenja ulaganja, a koja nisu obuhvaćena stavom (2) ovog člana, društvo za upravljanje dužno je uskladiti ulaganja fonda odmah po saznanju za prekoračenje ograničenja. Društvo za upravljanje dužno je fondu nadoknaditi tako nastalu štetu.

(5) Ograničenja ulaganja iz čl. 47. do 53. ovog zakona mogu biti prekoračena u prvih šest mjeseci od osnivanja fonda, uz dužno poštivanje načela podjele rizika i zaštite interesa članova fonda.

Član 56

(Zabranjene transakcije)

(1) Društvu za upravljanje je zabranjeno ugovaranje transakcija u svoje ime i za račun fonda, s članovima uprave ili nadzornog odbora društva za upravljanje.

(2) U slučaju ugovaranja transakcija za račun fonda u kojima su suprotne strane:

a) dioničari društva za upravljanje

b) depozitar fonda

c) pokrovitelj zatvorenog fonda ili

d) bilo koje drugo lice koje je povezano s navedenim pravnim ili fizičkim licima društvo za upravljanje dužno je o tome voditi evidenciju i na zahtjev je bez odgode dostaviti Komisiji.

(3) Komisija može, kada to smatra potrebnim, a posebno radi zaštite imovinskih interesa članova fonda, zabraniti društvu za upravljanje sklapanje transakcija u svoje ime i za račun fonda, s povezanim licem ili uz posredovanje povezanog lica, na određeno vrijeme ili trajno.

(4) Društvu za upravljanje je zabranjeno davanje zajma ili jamstva iz imovine fonda bilo kojem pravnom ili fizičkom licu.

Član 57

(Izjava o načelima ulaganja)

(1) Društvo za upravljanje je dužno za zatvorene fondove sastaviti izjavu o načelima ulaganja koja mora sadržavati najmanje sljedeće:

a) stratešku alokaciju imovine s obzirom na prirodu i trajanje penzijskih obaveza

b) metode/tehnike mjerenja rizika ulaganja

c) toleranciju rizika

d) implementirane strategije, procedure, postupke i mjere koje se primjenjuju u svrhu upravljanja rizicima.

(2) Izjavu iz stava (1) ovog člana društvo za upravljanje je dužno revidirati prije svake značajne promjene u politici ulaganja, a najmanje svake tri godine.

(3) Izjavu iz stava (1) ovog člana društvo za upravljanje mora učiniti dostupnom svim članovima i potencijalnim članovima fonda te Komisiji.

(4) Komisija će detaljnije propisati sadržaj te način i mjesto objave izjave o načelima ulaganja.

Član 58

(Naziv dobrovoljnog penzijskog fonda)

(1) Dobrovoljni penzijski fond ima naziv.

(2) U nazivu dobrovoljnog penzijskog fonda moraju biti sadržane riječi “dobrovoljni penzijski fond”.

(3) Pravno lice i poduzetnik ne mogu koristiti pojam “dobrovoljni penzijski fond” niti pojam izveden iz tog pojma u svom poslovnom imenu ili nazivu, odnosno nazivu svog proizvoda ili usluge, osim ako te pojmove koriste na osnovu ovog zakona.

Član 59

(Upravljanje sa više fondova i registar fondova)

(1) Društvo za upravljanje koje namjerava da organizuje i upravlja sa više dobrovoljnih penzijskih fondova dužno je da podnese Komisiji zahtjev za izdavanje dozvole za upravljanje fondom za svaki fond posebno uz koji podnosi dokumentaciju iz člana 11. stav (2) ovog zakona.

(2) Komisija izdaje dozvolu za upravljanje fondom u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.

Član 60

(Izdavanje dozvole i vođenje registra)

(1) Komisija izdaje dozvolu za upravljanje fondom na način utvrđen članom 14. stav (2) ovog zakona.

(2) Komisija vodi Registar dobrovoljnih penzijskih fondova.

Član 61

(Prospekt dobrovoljnog penzijskog fonda)

(1) Dobrovoljni penzijski fond ima prospekt i skraćeni prospekt.

(2) Skraćeni prospekt se isključivo koristi radi oglašavanja dobrovoljnog penzijskog fonda i mora odgovarati sadržaju prospekta.

(3) Prospekt mora sadržati informacije na osnovu kojih zainteresovana lica mogu steći jasnu predstavu o fondu i donijeti razboritu odluku.

(4) Društvo za upravljanje daje na uvid prospekt svakom zainteresovanom licu na njegov zahtjev.

(5) Društvo za upravljanje je dužno da dostavi Komisiji radi davanja saglasnosti prospekt i skraćeni prospekt dobrovoljnog penzijskog fonda, do 31. marta tekuće godine, sa podacima sa stanjem na dan 31. decembra za prethodnu godinu.

(6) Kada nastupe značajnije promjene društvo za upravljanje je dužno da, u roku od osam dana od dana nastanka takvih okolnosti, dostavi Komisiji radi davanja saglasnosti izmijenjeni prospekt i skraćeni prospekt dobrovoljnog penzijskog fonda.

(7) Pod značajnijim promjenama, u smislu ovog člana, podrazumijevaju se promjene uslijed kojih podaci u prospektu, odnosno skraćenom prospektu bitno odstupaju od stvarnog stanja, a naročito se podrazumijevaju izmjene pravila poslovanja i pravilnika o tarifi, promjene u vrijednosti i strukturi imovine dobrovoljnog penzijskog fonda, kao i druge promjene koje bitno utiču na precizno saznanje člana o fondu i na donošenje cjelishodne odluke o članstvu.

(8) Društvo za upravljanje je dužno da, u roku od 15 dana od dana dobijanja saglasnosti, javno objavi skraćeni prospekt u najmanje jednom dnevnom listu koji se distribuira na cijeloj teritoriji Federacije odnosno BiH sa tiražom od najmanje 10.000 primjeraka, kao i na svojoj internet stranici.

Član 62

(Sadržaj prospekta)

(1) Prospekt dobrovoljnog penzijskog fonda sadrži:

a) podatke o dobrovoljnom penzijskom fondu;

b) podatke o društvu za upravljanje;

c) firmu i sjedište banke depozitara;

d) datum izdavanja prospekta.

(2) Podaci o dobrovoljnom penzijskom fondu su:

a) naziv i datum osnivanja fonda;

b) investicijska politika i glavni rizici u vezi sa njom;

c) minimalni iznos penzijskih doprinosa;

d) porezni tretman dobrovoljnog penzijskog fonda, odnosno članova fonda – porezne stope i osnovice i način njihovog obračunavanja;

e) neto vrijednost imovine fonda;

f) struktura imovine dobrovoljnog penzijskog fonda, i to:

1) procentualno učešće vrijednosnih papira prema vrsti vrijednosnih papira, nazivu i sjedištu emitenta i nazivu i sjedištu organizovanog tržišta na kome se trguje tim papirima, kada takvi vrijednosni papiri čine više od 1% ukupne vrijednosti imovine fonda,

2) procentualno učešće novčanih depozita prema nazivu i sjedištu finansijske institucije kod koje su deponovana novčana sredstva, kada depoziti u tim institucijama čine više od 1% ukupne vrijednosti imovine fonda,

3) procentualno učešće nekretnina prema vrsti i mjestu gdje se nekretnina nalazi;

g) neto prinos fonda u skladu sa članom 73. ovog zakona;

h) podaci o visini naknada i troškova u skladu sa tarifnikom, i to:

1) naknada prilikom uplate penzijskog doprinosa,

2) naknade za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom društvu za upravljanje za prethodnu godinu, izraženu kao procent vrijednosti imovine dobrovoljnog penzijskog fonda,

3) troškovi u vezi sa kupovinom, prodajom i prijenosom vrijednosnih papira, troškovi usluga banke depozitara i drugi troškovi za prethodnu godinu izraženi kao procent vrijednosti imovine dobrovoljnog penzijskog fonda,

4) iznos naknade za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom izražen kao procent vrijednosti imovine fonda za tekuću godinu i

5) maksimalan iznos troškova iz podtačke 3) ove tačke izražene kao procent vrijednosti imovine dobrovoljnog penzijskog fonda za tekuću godinu,

i) osnovi za raskid ugovora o članstvu i prava i obaveze društva za upravljanje i članova dobrovoljnog penzijskog fonda u slučaju raskida ugovora o članstvu;

j) vrijeme, mjesto i način uplate penzijskih doprinosa;

k) vrijeme i mjesto objavljivanja podataka o vrijednosti investicijskih jedinica i način obračunavanja tih jedinica;

l) uslove za povlačenje i raspolaganje akumuliranim sredstvima

m) dinamika i način obračuna programiranih isplata.

(3) Podaci o društvu za upravljanje su:

a) firma i sjedište društva za upravljanje;

b) ime i ovlaštenja članova uprave društva za upravljanje;

c) firma i sjedište, odnosno imena i adrese dioničara koji posjeduju 10% ili više učešća u kapitalu društva za upravljanje;

d) visina kapitala društva za upravljanje;

e) spisak i vrsta svih dobrovoljnih penzijskih fondova kojim upravlja ukoliko društvo za upravljanje upravlja sa više fondova;

f) firma i sjedište eksternog revizora koji vrši eksternu reviziju finansijskih izvještaja društva za upravljanje i fonda;

g) vrijeme i mjesto gdje se može izvršiti uvid u akte društva za upravljanje i finansijske izvještaje društva za upravljanje.

(4) Podaci iz stava (2) tač. e) do g) ovog člana prikazuju se sa stanjem poznatim na dan podnošenja Komisiji prospekta na saglasnost ili sa stanjem na kraju mjeseca koji prethodi danu podnošenja prospekta, odnosno, u slučaju iz člana 61. stav (5) ovog zakona – sa stanjem na dan 31. decembra prethodne godine.

(5) Prilikom organizovanja dobrovoljnog penzijskog fonda prospekt ne sadrži podatke iz stava (2) tač. e) do g) ovog člana.

(6) Bliži sadržaj i standardizirani format prospekta i skraćenog prospekta propisuje Komisija.

Član 63

(Članstvo u dobrovoljnim penzijskim fondovima)

(1) Domaće i strano fizičko lice može biti član jednog ili više dobrovoljnih penzijskih fondova.

(2) Prilikom pristupanja fondu, lice potpisuje izjavu kojom potvrđuje da u potpunosti razumije prospekt i naknade koje se naplaćuju.

(3) Kada je isto lice član više dobrovoljnih penzijskih fondova, dužno je da zaključi poseban ugovor o članstvu za svaki dobrovoljni penzijski fond.

(4) Ukoliko član dobrovoljnog penzijskog fonda prestane uplaćivati doprinose i dalje ostaje član fonda.

Član 64

(Obveznik uplate)

Penzijski doprinos u dobrovoljni penzijski fond uplaćuje:

a) fizičko lice, ili drugo fizičko, odnosno pravno lice za račun fizičkog lica;

b) organizator, u svoje ime i za račun zaposlenog, odnosno člana sindikata, u skladu sa penzijskim programom;

c) poslodavac, u ime i za račun zaposlenog, u skladu sa ugovorom o članstvu između člana dobrovoljnog penzijskog fonda i društva za upravljanje.

Član 65

(Ugovor o članstvu)

(1) Član dobrovoljnog penzijskog fonda postaje se zaključenjem ugovora o članstvu, kojim se društvo za upravljanje obavezuje da, za račun člana dobrovoljnog penzijskog fonda, ulaže novčana sredstva prikupljena po osnovu penzijskog doprinosa u dobrovoljni penzijski fond i da omogući povlačenje akumuliranih sredstava u skladu sa ovim zakonom, a član dobrovoljnog penzijskog fonda se obavezuje da plaća penzijski doprinos i naknade društvu za upravljanje i snosi druge troškove.

(2) Ugovor o članstvu zaključuje se u standardiziranoj pisanoj formi, koji najmanje sadrži:

a) ime, odnosno firmu obveznika uplate;

b) minimalni iznos penzijskog doprinosa;

c) datum učlanjenja.

(3) Društvo za upravljanje može odbiti sklapanje ugovora o članstvu ako:

a) su odnosi između društva za upravljanje i potencijalnog člana fonda teško narušeni (npr. postojanje sudskog ili drugog odgovarajućeg spora)

b) postoje osnove sumnje da je počinjeno, pokušano ili bi moglo doći do pranja novca ili finansiranja terorističkih aktivnosti, u skladu s propisima koji to uređuju.

(4) Kada društvo za upravljanje odbije sklopiti ugovor o članstvu u dobrovoljnom penzijskom fondu, dužno je o tome obavijestiti potencijalnog člana dobrovoljnog penzijskog fonda.

(5) Član fonda može u roku od 15 dana od dana prve uplate na lični račun u dobrovoljnom penzijskom fondu pisanom izjavom upućenom društvu za upravljanje, izjaviti da raskida ugovor o članstvu, bez navođenja posebnih razloga.

(6) U slučaju iz stava (5) ovog člana, društvo za upravljanje će uplatiocu vratiti uplaćeni iznos umanjen za ulaznu naknadu te naknade koje terete imovinu fonda, sve korigirano za ostvareni prinos fonda.

(7) Društvo za upravljanje dužno je isplatu iz stava (6) ovog člana izvršiti u roku od sedam dana od dana primitka izjave iz stava (5) ovog člana.

(8) Bliži sadržaj i standardizirani format ugovora o članstvu propisuje Komisija.

Član 66

(Odnos društva za upravljanje s klijentima)

(1) Klijent društva za upravljanje, u smislu ovog zakona, je lice koje koristi ili je koristilo usluge društva za upravljanje ili lice koje se obratilo društvu za upravljanje radi korištenja usluga i koje je društvo za upravljanje kao takvo identifikovalo.

(2) Klijent društva za upravljanje ima pravo pristupa svim podacima i uslugama koji mu prema zakonu moraju biti dostupni, a društvo za upravljanje je dužno da mu na zahtjev osigura ovaj pristup.

(3) Komisija propisuje bliže uslove i način ostvarivanja prava iz stava (2) ovog člana.

Član 67

(Prigovori)

(1) Ako član dobrovoljnog penzijskog fonda, odnosno obveznik uplate iz člana 64. ovog zakona, smatra da se društvo za upravljanje ne pridržava obaveza iz zaključenog ugovora, može uputiti prigovor nadležnom organu društva za upravljanje.

(2) Društvo za upravljanje je dužno da podnosiocu prigovora odgovori u roku koji ne može biti duži od 30 dana od dana prijema prigovora.

(3) Lice iz stava (1) ovog člana može prigovor podnijeti i Komisiji ukoliko ne dobije zadovoljavajući odgovor u roku iz stava (2) ovog člana.

(4) Komisija razmatra prigovor iz stava (3) ovog člana, posreduje radi sprečavanja nastanka spora između podnosioca prigovora i društva za upravljanje i štiti prava i interese tih lica.

(5) Komisija propisuje način zaštite prava i interesa lica iz stava (1) ovog člana.

Član 68

(Individualni račun člana fonda)

(1) Društvo za upravljanje je dužno da vodi individualne račune članova fonda.

(2) Individualni računi sadrže najmanje sljedeće podatke:

a) ime i prezime člana dobrovoljnog penzijskog fonda;

b) broj investicijskih jedinica u vlasništvu člana dobrovoljnog penzijskog fonda;

c) evidenciju o uplatama penzijskog doprinosa i programiranim isplatama.

(3) Postupak otvaranja i vođenja individualnih računa, kao i način davanja izvoda sa tih računa, vođenja evidencije o investicijskim jedinicama članova fonda i davanja podataka iz tih evidencija bliže propisuje Komisija.

Član 69

(Prijenos sredstava sa individualnog računa)

(1) Član dobrovoljnog penzijskog fonda koji namjerava da sredstva s individualnog računa prenese u drugi fond dužan je da zahtjev za prijenos tih sredstava podnese društvu za upravljanje koje upravlja fondom u kome je to lice član (u daljem tekstu: postojeći dobrovoljni penzijski fond).

(2) Društvo za upravljanje je dužno da, u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva iz stava (1) ovog člana:

a) prenese ukupna sredstva, odnosno naznačeni dio sredstava sa individualnog računa u skladu s tim zahtjevom kad isto društvo organizuje i upravlja postojećim i drugim dobrovoljnim penzijskim fondom;

b) zaključi s drugim društvom za upravljanje ugovor o prijenosu ukupnih sredstava, odnosno naznačenog dijela sredstava sa individualnog računa.

(3) Prilikom prijenosa sredstava sa individualnog računa, član fonda raskida ugovor o članstvu u postojećem dobrovoljnom penzijskom fondu i zaključuje ugovor o članstvu u drugom dobrovoljnom penzijskom fondu, osim u slučaju prijenosa dijela sredstava.

(4) Sredstva na računu člana dobrovoljnog penzijskog fonda ne mogu se prenijeti u korist trećeg lica, osim u slučaju iz člana 92. ovog zakona.

(5) Komisija bliže uređuje način prijenosa sredstava sa individualnog računa iz postojećeg dobrovoljnog penzijskog fonda u drugi dobrovoljni penzijski fond.

Član 70

(Dužnosti društva za upravljanje prilikom prijenosa sredstava sa individualnog računa)

Društvo za upravljanje koje upravlja postojećim dobrovoljnim penzijskim fondom dužno je da:

a) prije zaključenja ugovora iz člana 69. stav (2) tačka b) ovog zakona, dostavi društvu koje upravlja drugim dobrovoljnim penzijskim fondom:

1) prijedlog ugovora o prijenosu sredstava sa individualnog računa,

2) izvještaj o sredstvima člana postojećeg dobrovoljnog penzijskog fonda koja se prenose;

b) u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora iz člana 69. stav (2) tačka b) ovog zakona, dostavi banci depozitaru nalog za prijenos sredstava sa individualnog računa.

Član 71

(Neto vrijednost imovine dobrovoljnog penzijskog fonda)

(1) Vrijednost imovine dobrovoljnog penzijskog fonda čini zbir vrijednosti vrijednosnih papira iz portfolija fonda, nekretnina u vlasništvu fonda, depozita novčanih sredstava fonda kod banaka, sredstva na računu kod banke depozitara, kao i potraživanja fonda.

(2) Vrijednost imovine fonda se obračunava prema tržišnoj vrijednosti.

(3) Neto vrijednost imovine fonda predstavlja vrijednost imovine umanjenu za iznos obaveza.

(4) Neto vrijednost imovine fonda svakodnevno obračunava društvo za upravljanje, o čemu podatke dostavlja banci depozitaru kod koje se vodi račun dobrovoljnog penzijskog fonda.

(5) Banka depozitar vrši kontrolu i potvrđivanje obračunate neto vrijednosti imovine fonda, o čemu podatke dostavlja Komisiji.

(6) Način i učestalost obračunavanja tržišne vrijednosti po kategorijama imovine i obračunavanja neto vrijednosti imovine fonda propisuje Komisija, u skladu sa međunarodno priznatim standardima.

Član 72

(Investicijske jedinice)

(1) Ukupna vrijednost svih investicijskih jedinica dobrovoljnog penzijskog fonda jednaka je neto vrijednosti imovine fonda.

(2) Uplaćeni penzijski doprinosi konvertuju se u investicijske jedinice istog dana kada su uplaćeni, evidentiranjem jedinica na individualnom računu člana dobrovoljnog penzijskog fonda.

(3) Investicijske jedinice mogu se izraziti u dijelovima.

(4) Jedinstvenu početnu vrijednost investicijske jedinice za sve fondove utvrđuje Komisija.

(5) Stjecalac investicijske jedinice ima sljedeća prava:

a) pravo na povlačenje i raspolaganje akumuliranim sredstvima;

b) pravo na srazmjerni dio prinosa od ulaganja;

c) pravo na srazmjeran dio imovine dobrovoljnog penzijskog fonda u slučaju raspuštanja fonda;

d) druga prava u skladu sa ovim zakonom.

(6) Stjecalac investicijske jedinice nema pravo glasa po tom osnovu.

(7) Investicijska jedinica evidentira se na individualnom računu člana dobrovoljnog penzijskog fonda u formi elektronskog zapisa u informacionom sistemu društva za upravljanje.

(8) Društvo za upravljanje, najmanje jednom sedmično, objavljuje vrijednost investicijskih jedinica obračunatih za svaki dan u prethodnom periodu, u dnevnom listu koji se distribuira na cijeloj teritoriji Federacije odnosno BiH s tiražom od najmanje 10.000 primjeraka, kao i svakodnevno na internet stranici društva za upravljanje ili dobrovoljnog penzijskog fonda.

Član 73

(Prinos dobrovoljnog penzijskog fonda)

(1) Društva za upravljanje su dužna da objavljuju prinos dobrovoljnog penzijskog fonda najkasnije 15 dana od završetka tromjesečnog perioda koji završava 31. marta, 30. juna, 30. septembra i 31. decembra.

(2) Prinos se obračunava za posljednjih 12 mjeseci do dana objavljivanja, odnosno kumulativno za period od pet godina i od početka poslovanja.

(3) Prinos se obračunava kao neto prinos, odnosno nakon odbitka naknada i troškova.

(4) Izuzetno od stava (1) ovog člana, prinosi od ulaganja tokom cijele prve godine poslovanja dobrovoljnih penzijskih fondova se ne oglašavaju.

(5) Prinos se objavljuje u najmanje jednom dnevnom listu koji se distribuira na cijeloj teritoriji Federacije odnosno BiH sa tiražom od najmanje 10.000 primjeraka, kao i na internet stranici društva za upravljanje ili dobrovoljnog penzijskog fonda.

(6) Komisija propisuje način obračunavanja prinosa dobrovoljnog penzijskog fonda, uključujući načela zaokruživanja vrijednosti.

Član 74

(Zabrana nuđenja povlastica)

(1) Društvo za upravljanje ne može nuditi povlastice sa ciljem zaključenja ugovora o članstvu u dobrovoljnom penzijskom fondu.

(2) Pod povlasticama iz stava (1) ovog člana ne podrazumijevaju se pogodnosti koje društvo za upravljanje nudi odričući se dijela ili cjeline svojih prihoda koje ostvaruje, odnosno na koje ima pravo.

(3) Društvo za upravljanje ne može nuditi povlastice poslodavcu ili povezanom licu poslodavca sa ciljem poticanja zaposlenih da se pridruže određenom penzijskom programu.

(4) Društvo za upravljanje ne može nuditi povlastice sindikatu ili drugom obliku organizovanja zaposlenih sa ciljem poticanja svojih članova da se pridruže određenom fondu.

Član 75

(Marketing dobrovoljnih penzijskih fondova)

(1) Društvo za upravljanje, sa njim povezana lica, posrednici ili zaposleni u društvu za upravljanje i sa njima povezana lica, isključivo mogu oglašavati dobrovoljni penzijski fond kojim društvo upravlja i javno poziva na zaključenje ugovora o članstvu u dobrovoljnom penzijskom fondu, uz prethodnu saglasnost Komisije na tekst takvog oglasa, odnosno javnog poziva.

(2) Tekst oglasa, odnosno poziva ne smije sadržati netačne informacije, odnosno informacije koje mogu stvoriti pogrešnu predstavu o uslovima ulaganja i poslovanju dobrovoljnog penzijskog fonda.

(3) Uz zahtjev za davanje saglasnosti iz stava (1) ovog člana prilaže se kopija materijala koji se objavljuje.

(4) Komisija, najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva, donosi rješenje o davanju saglasnosti za objavljivanje oglasa, odnosno javnog poziva kada utvrdi da su ispunjeni uslovi utvrđeni zakonom. Ukoliko Komisija ne da saglasnost u predviđenom roku, smatra se da je saglasnost data.

(5) Oglašavanje uspoređivanjem je dozvoljeno samo ukoliko je konkretno, objektivno, istinito i potpuno.

(6) Pri uspoređivanju sa ostalim fondovima, društvo za upravljanje mora da pruži jasnu sliku o fondu koji oglašava i ostalim dobrovoljnim penzijskim fondovima.

(7) Komisija bliže uređuje oglašavanje dobrovoljnih penzijskih fondova i minimalne elemente prilikom oglašavanja.

Član 76

(Posrednici)

(1) Društvo za upravljanje može neposredno ili preko posrednika obavljati usluge pružanja informacija o članstvu u dobrovoljnom penzijskom fondu, druge radnje kojima se zainteresovana lica informišu o poslovanju dobrovoljnog penzijskog fonda, kao i podjelu prospekata.

(2) Vrste finansijskih institucija koje mogu biti posrednici određuje Komisija.

(3) Za postupke i štetu koju prilikom pružanja tih usluga pričine posrednici, pored njih, odgovara i društvo za upravljanje.

(4) Komisija vodi evidenciju posrednika, uređuje način vođenja te evidencije i bliže uređuje uslove za izdavanje saglasnosti za posredovanje u pružanju informacija iz stava (1) ovog člana.

Član 77

(Obavještavanje članova dobrovoljnog penzijskog fonda)

(1) Društvo za upravljanje je dužno da jednom godišnje, a najkasnije do 31. marta tekuće godine za prethodnu godinu, dostavi svakom članu dobrovoljnog penzijskog fonda, sa stanjem na posljednji dan prethodne godine, obavještenje o:

a) datumima i iznosu uplata penzijskog doprinosa;

b) broju investicijskih jedinica u vlasništvu člana i njihovoj pojedinačnoj vrijednosti u momentu uplate penzijskog doprinosa;

c) naknadama za usluge isplaćenim sa računa člana dobrovoljnog penzijskog fonda;

d) vrijednosti imovine dobrovoljnog penzijskog fonda.

(2) Društvo za upravljanje je dužno da članu dobrovoljnog penzijskog fonda, na njegov zahtjev, dostavi obavještenje iz stava (1) ovog člana, u roku od tri dana od dana podnošenja zahtjeva.

(3) Ako poslodavac potpiše ugovor sa društvom za upravljanje o uplati penzijskog doprinosa za svoje zaposlene, podaci iz stava (1) ovog člana mogu se dostavljati poslodavcu umjesto zaposlenom. U tom slučaju poslodavac je odgovoran za prosljeđivanje informacija zaposlenima koji su članovi dobrovoljnog penzijskog fonda u najkraćem mogućem roku.

Član 78

(Statusne promjene dobrovoljnog penzijskog fonda)

(1) Dobrovoljni penzijski fond se može podijeliti, a dva ili više dobrovoljnih penzijskih fondova mogu se međusobno pripojiti ili spojiti, uz prethodno pribavljeno odobrenje Komisije.

(2) Zatvoreni dobrovoljni penzijski fond može se preoblikovati u otvoreni dobrovoljni penzijski fond, uz prethodno pribavljeno odobrenje Komisije. Otvoreni dobrovoljni penzijski fond ne može se preoblikovati u zatvoreni.

(3) Pripajanje, spajanje, podjela ili preoblikovanje dobrovoljnog penzijskog fonda nije dopušteno ako se tom statusnom promjenom oslabljuje ekonomski položaj članova fondova koji sudjeluju u statusnoj promjeni.

(4) Ako zatvoreni dobrovoljni penzijski fond ima jednog pokrovitelja, statusna promjena fonda obavezna je u slučaju otvaranja stečajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije nad pokroviteljem fonda, odnosno u slučaju prestanka postojanja pokrovitelja ili nastanka bilo kojeg razloga koji trajno onemogućava vršenje uplata članovima zatvorenog fonda. Prethodno odobrenje Komisije na statusnu promjenu i ovdje je potrebno.

(5) Komisija će detaljnije propisati postupak, uslove i način provođenja statusnih promjena fondova.

Član 79

(Pripajanje ili spajanje dobrovoljnih penzijskih fondova)

(1) Pripajanje dobrovoljnih penzijskih fondova moguće je samo na način da se cjelokupna imovina jednog ili više fondova koji se pripajaju (fond prenosilac) prenosi na drugi postojeći fond (fond preuzimalac).

(2) Spajanje dobrovoljnih penzijskih fondova moguće je samo na način da se cjelokupna imovina dvaju ili više fondova koji se spajaju (fondovi prenosioci) prenosi na novi fond koji nastaje spajanjem (fond preuzimalac).

(3) Prilikom pripajanja ili spajanja fondova u postupku može sudjelovati više fondova prenosilaca, ali samo jedan fond preuzimalac.

(4) Provođenjem pripajanja ili spajanja dobrovoljnih penzijskih fondova fond prenosilac prestaje postojati bez provođenja likvidacije, a sva imovina, prava i obaveze fonda prenosioca prelaze na fond preuzimalac.

(5) Društvo za upravljanje koje upravlja fondom preuzimaocem stupa u svoje ime i za račun fonda preuzimaoca u sve pravne odnose u kojima je bilo društvo za upravljanje fonda prenosioca u svoje ime, a za račun fonda prenosioca.

(6) Nakon provedbe statusne promjene pripajanja ili spajanja, neto vrijednost imovine fonda preuzimaoca, odnosno novog fonda mora biti najmanje jednaka iznosu neto vrijednosti imovine fonda prenosioca, odnosno zbiru neto vrijednosti imovine fondova prenosioca prije provedbe statusne promjene.

(7) Ukupna vrijednost svih udjela fonda preuzimaoca, odnosno novog fonda kojih je imalac pojedini član dobrovoljnog penzijskog fonda nakon provedene statusne promjene pripajanja ili spajanja, mora biti najmanje jednaka ukupnoj vrijednosti udjela fonda prenosioca kojih je taj član bio imalac prije provedbe statusne promjene.

Član 80

(Podjela dobrovoljnog penzijskog fonda)

(1) Podjela dobrovoljnog penzijskog fonda može se provesti prijenosom cjelokupne imovine na dva ili više fondova uz prestanak fonda koji se dijeli (razdvajanje) ili prijenosom dijela imovine na dva ili više fondova, pri čemu ne dolazi do prestanka fonda koji se dijeli (odvajanje).

(2) Podjela je moguća na dva ili više fondova koji već postoje (podjela s preuzimanjem – fondovi preuzimaoci) ili na dva ili više fondova koji se osnivaju radi provođenja podjele (podjela s osnivanjem – novi fondovi).

(3) Otvoreni dobrovoljni penzijski fond može se podijeliti samo na dva ili više otvorena dobrovoljna penzijska fonda, dok se zatvoreni dobrovoljni penzijski fond može podijeliti na otvorene i na zatvorene dobrovoljne penzijske fondove.

(4) Nakon provedbe statusne promjene podjele s razdvajanjem, neto vrijednost imovine fondova preuzimaoca, odnosno novih fondova mora biti najmanje jednaka iznosu neto vrijednosti imovine fonda koji se podijelio, prije provedbe statusne promjene.

(5) Ukupna vrijednost svih udjela dobrovoljnih penzijskih fondova na koje je prenesena imovina podijeljenog fonda, a kojih je imatelj pojedini član fonda, nakon provedene statusne promjene podjele mora biti najmanje jednaka ukupnoj vrijednosti udjela fonda koji se dijeli, a kojih je taj član bio imatelj prije provedbe statusne promjene podjele.

Član 81

(Sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti)

(1) Pri obavljanju svoje djelatnosti, društva za upravljanje, posrednici i društva za osiguranje se moraju ponašati u skladu s propisom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti i provedbenim aktima koji uređuju područje otkrivanja i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, te osigurati da se cjelokupno poslovanje obavlja u skladu sa tim propisom i na osnovu njega donesenim provedbenim aktima, kao i provedbenim propisima Komisije u vezi sa sprečavanjem pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

(2) Društva za upravljanje, posrednici i društva za osiguranje su dužni usvojiti efikasne interne programe kojima će odrediti postupke provjere klijenta, procjene rizika, prepoznavanja klijenata i transakcija kod kojih postoje osnovana sumnja na pranje novaca ili finansiranje terorističkih aktivnosti.

(3) U slučaju kada identitet klijenta nije moguće utvrditi ili provjeriti, te kada nije u mogućnosti poduzeti mjere praćenja klijenta, obveznik neće uspostaviti poslovni odnos ni obaviti transakciju, odnosno mora prekinuti sve postojeće poslovne odnose s tim klijentom.

(4) U slučaju iz stava (3) ovog člana društva za upravljanje, posrednik ili društvo za osiguranje će obavijestiti Finansijsko-obavještajni odjel Državne agencije za istrage i zaštitu (u daljem tekstu: FOO) o odbijanju ili prekidu poslovnog odnosa i odbijanju izvršavanja transakcije i dostaviti FOO-u sve do tada prikupljene podatke o klijentu ili transakciji.

POGLAVLJE IV. PENZIJSKI PROGRAMI

Član 82

(Penzijski program)

(1) Poslodavac, udruženje poslodavaca, profesionalno udruženje i sindikat mogu organizovati penzijski program i zaključiti ugovor sa društvom za upravljanje kojim se organizator obavezuje da vrši uplate penzijskog doprinosa za račun zaposlenih, odnosno članova sindikata (u daljem tekstu: član programa) i da plaća naknadu za usluge društvu za upravljanje, a društvo za upravljanje se obavezuje da ulaže prikupljena novčana sredstva i omogući povlačenje i raspolaganje akumuliranim sredstvima članovima programa.

(2) Poslodavac može organizovati penzijski program samo za svoje zaposlene.

(3) Organizator koji organizuje penzijski program ne može biti povezano lice sa društvom za upravljanje.

(4) Poslodavac, udruženje poslodavaca, profesionalno udruženje i sindikat mogu organizovati penzijski program i zaključiti ugovore sa više društava za upravljanje, pod uslovom da zaposlenima, odnosno svojim članovima ponudi mogućnost izbora članstva u dobrovoljnim penzijskim fondovima kojima upravljaju društva za upravljanje sa kojima su zaključeni ugovori o penzijskom programu.

(5) Više organizatora može organizovati ili pristupiti jednom penzijskom programu.

(6) Kada je dobrovoljni penzijski fond osnovan kao zatvoreni dobrovoljni fond, on može prihvatiti zahtjeve za članstvo samo od lica koja su:

a) zaposlenici poslodavca koji je pokrovitelj dobrovoljnog penzijskog fonda,

b) članovi sindikata koji je pokrovitelj dobrovoljnog penzijskog fonda.

Član 83

(Ugovor o penzijskom programu)

(1) Ugovor o penzijskom programu zaključuje se u pisanoj formi i najmanje sadrži:

a) firmu društva za upravljanje;

b) datum u tekućem mjesecu do koga poslodavac vrši uplate penzijskog doprinosa za prethodni mjesec;

c) iznos penzijskog doprinosa po članu programa iskazan nominalno ili u odgovarajućem procentu;

d) ime, prezime, adresu i JMB članova programa;

e) datum i mjesto zaključenja ugovora i potpise ugovornih strana.

(2) Prilikom zaključenja ugovora o penzijskom programu društvo za upravljanje je dužno da utvrdi identitet članova penzijskog programa.

Član 84

(Prestanak radnog odnosa člana penzijskog programa)

Poslodavac je dužan da društvu za upravljanje dostavi obavještenje o prestanku radnog odnosa člana penzijskog programa.

Član 85

(Ravnopravnost članstva u dobrovoljnom penzijskom fondu)

(1) Organizator penzijskog programa dužan je da zaposlenima osigura ravnopravne uslove za članstvo u penzijskom programu.

(2) Organizator penzijskog programa i društvo za upravljanje ne smije direktno ili indirektno postupati protivno jednakom tretmanu žena i muškaraca, odnosno omogućiti provođenje nejednakosti u pravima iz dodatnog penzijskog osiguranja koje bi bile zasnovane na spolnoj razlici.

(3) Nejednakost iz stava (2) ovog člana posebno se odnosi na:

a) stjecanje članstva u fondu

b) obaveznost ili dobrovoljnost članstva u fondu

c) različite uslove za stjecanje članstva u fondu

d) različito trajanje članstva u fondu potrebno za ostvarivanje prava

e) različite uslove u slučaju prekida članstva u pogledu čuvanja ili korištenja prava prema ovome zakonu, u slučaju porodiljskog dopusta ili odgoja djece

f) određivanje različitih uslova ili odredbi koje se primjenjuju samo na članove fonda istoga spola u pogledu očekivanih prava, po prestanku članstva u fondu

g) određivanje različite visine penzije,

h) utvrđivanje različite visine doprinosa radnika

i) utvrđivanje različite visine doprinosa poslodavaca, osim u slučaju zatvorenih fondova, ako je svrha izjednačiti ili približno izjednačiti krajnji iznos penzije za oba spola

j) utvrđivanje različite visine doprinosa poslodavca,

k) utvrđivanje različitih kriterija koji se primjenjuju samo na radnike određenog spola s obzirom na jamčenje ili zadržavanje prava na odgođene penzije nakon što radnik napusti penzijski program.

(4) Organizator penzijskog programa može zajedno sa članovima tog plana da uplaćuje doprinose u dobrovoljni penzijski fond za račun članova.

(5) Penzijski doprinos za penzijski program ne može se bez odobrenja zaposlenih odbijati od zarade.

(6) Članstvo u penzijskom programu ne može biti uslov za zapošljavanje ili članstvo u sindikatu i drugim oblicima organizovanja zaposlenih.

Član 86

(Članstvo u penzijskim fondovima i uplaćivanje doprinosa u penzijske fondove)

(1) Osoba postaje član dobrovoljnog penzijskog fonda potpisivanjem ugovora sa društvom za upravljanje. Potpisivanjem ugovora o članstvu, član prihvata pravila penzijskog fonda, ili ako se osoba priključuje određenoj penzijskom programu, pravila penzijskog programa.

(2) Odredbe ovog člana se primjenjuju bez obzira na to da li se radi o unaprijed određenom penzijskom fondu poslodavca kod kojeg je osoba zaposlena.

(3) Društvo za upravljanje penzijskim fondovima ima diskreciono pravo da odbije članstvo u penzijskom fondu kojim upravlja, osim u slučaju kada se lice učlanjuje u penzijski program u unaprijed određenom penzijskom fondu.

Član 87

(Standardni oblik ugovora)

(1) Društvo će koristiti isti obrazac ugovora o članstvu za sve članove penzijskog fonda.

(2) Nakon potpisivanja ugovora, društvo za upravljanje će osigurati primjerak ugovora članu penzijskog fonda.

(3) U slučaju da je penzijski program uspostavljen od poslodavca prema ugovoru sa društvom za upravljanje kako je to opisano u čl. 82. do 93. ovog zakona, obaveza je poslodavca da osigura potrebne dokumente zaposlenicima ili članovima.

Član 88

(Učlanjenje u penzijski program)

Ako se poslodavac ili zaposlenik uključi u penzijski program u sklopu penzijskog fonda, isti se mora učlaniti na način da potpiše ugovor o članstvu kako je propisano u članu 65. ovog zakona, a u ugovoru o članstvu mora stajati da se lice učlanilo u penzijski program u sklopu penzijskog fonda.

Član 89

(Prekid rada kod poslodavca)

Ako zaposlenik prekine zaposlenje kod poslodavca, on može ostati član penzijskog fonda, ali mora zaključiti novi ugovor o članstvu ili izvrši prijenos računa u skladu sa članom 69. ovog zakona. Društvo za upravljanje penzijskim fondovima ne može odbiti takav zahtjev.

Član 90

(Minimalni iznos doprinosa)

(1) U pravilima penzijskog fonda određen je minimalni iznos doprinosa koje može uplatiti član penzijskog fonda. Članu penzijskog fonda je omogućeno da može uplatiti viši nivo doprinosa.

(2) U pravilima penzijskog programa određen je minimalni iznos doprinosa koje može uplatiti poslodavac u ime člana penzijskog fonda prema penzijskom programu. Osim članova penzijskog fonda i poslodavaca, druga lica ne mogu uplaćivati doprinose u penzijski fond.

(3) Društvo za upravljanje penzijskim fondovima je dužno poduzeti sve mjere predviđene ovim i drugim zakonima, djelujući u interesu članova penzijskog fonda, u cilju osiguranja ispunjavanja obaveza uplate doprinosa u penzijski program od strane poslodavaca. U slučajevima neispunjavanja obaveza, društvo za upravljanje može pravno zastupati interese članova penzijskog fonda bez njihove saglasnosti.

Član 91

(Privremeni prestanak uplate doprinosa)

Ukoliko član penzijskog fonda privremeno prestane da uplaćuje doprinose u penzijski fond, on ili ona ostaje član penzijskog fonda i zadržava ista prava kao i ostali članovi penzijskog fonda.

Član 92

(Smrt člana penzijskog programa)

(1) U slučaju smrti člana fonda prije penzionisanja, sredstva akumulirana na njegovom računu će se rasporediti prema pisanoj izjavi člana penzijskog fonda u skladu sa ugovorom o članstvu.

(2) U slučaju nepostojanja pisane izjave iz stava (1) ovog člana sredstva akumulirana na računu će biti predmet ostavinskog postupka.

Član 93

(Kumulirani iznos)

(1) Član penzijskog fonda ne ostvaruje prava na cijeli iznos kumuliran na računu prije stjecanja uslova za penzionisanje, a stjecanje prava određeno je ovim zakonom.

(2) Iznos kumuliran na računu člana penzijskog fonda ne može biti predmetom izvršenja, niti dijelom imovine koja se uzima kao imovina prilikom likvidacije, te ne može biti predmetom sudskih izvršenja.

(3) Iznos kumuliran na računu člana penzijskog fonda ne može biti prenesen ili predmetom zaloga. Svako potraživanje po tom osnovu je ništavno.

POGLAVLJE V. BANKA DEPOZITAR

Član 94

(Banka depozitar)

(1) Banka depozitar dobrovoljnog penzijskog fonda može biti banka registrovana u Federaciji, koja ispunjava sljedeće uslove:

a) posjeduje dozvolu Komisije za obavljanje poslova depozitara;

b) da nema zaposlenih ili članova uprave ili nadzornog odbora koji su: članovi uprave, nadzornog odbora ili zaposlenici u društvu za upravljanje koje upravlja penzijskim fondom čija sredstva su joj povjerena na čuvanje;

c) da nema članova uprave ili nadzornog odbora ili zaposlenika u povezanim licima sa društvom za upravljanje koje upravlja penzijskim fondom čija sredstva su joj povjerena na čuvanje;

d) ako ispunjava ostale uslove koji su određeni posebnim propisom Komisije.

Član 95

(Ugovor sa bankom depozitarom)

(1) Društvo za upravljanje je dužno da, u roku od osam dana od dana prijema rješenja o upisu u registar privrednih subjekata, odnosno od dana dobijanja dozvole za organizovanje i upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom, zaključi ugovor sa bankom depozitarom o obavljanju usluga depozitara, posebno za svaki fond kojim upravlja.

(2) Ugovorom iz stava (1) ovog člana banka depozitar se obavezuje da će otvoriti i voditi račun dobrovoljnog penzijskog fonda i obavljati poslove u skladu sa članom 97. ovog zakona, a društvo za upravljanje se obavezuje da plati naknadu banci depozitaru.

(3) Usluge depozitara za fond obavlja isključivo jedna banka depozitar.

(4) Banka depozitar može obavljati poslove za više dobrovoljnih penzijskih fondova.

(5) Banka depozitar ne može biti povezano lice sa društvom za upravljanje.

(6) Društvo za upravljanje dostavlja Komisiji kopiju zaključenog ugovora iz stava (1) ovog člana i kopije izmjena i dopuna tog ugovora.

(7) Izbor banke depozitara i promjenu te banke mora odobriti Komisija.

(8) Komisija će propisati posebne uslove i pravila za obavljanje poslova depozitara dobrovoljnih penzijskih fondova i maksimalne naknade za obavljanje usluga depozitara.

Član 96

(Sadržaj ugovora)

(1) Ugovor o uslugama depozitara između banke depozitara i društva za upravljanje obavezno obuhvata sljedeće:

a) poslovi i odgovornost banke depozitara,

b) načinu na koji se izvršavaju obaveze,

c) naknadu za usluge depozitara i način obračuna troškova,

d) uslove i način raskida ugovora i

e) ostale elementima koje propiše Komisija.

(2) Banka depozitar snosi odgovornost za štetu nastalu kao posljedica neobavljanja ili nepravilnog obavljanja ugovorenih poslova.

(3) Odgovornost iz stava (2) ovog člana ne može se ograničiti niti isključiti ugovorom o uslugama depozitara ili povjeravanjem dužnosti depozitara drugom licu. Svaki takav pokušaj je pravno ništavan.

Član 97

(Usluge banke depozitara)

(1) Banka depozitar obavlja sljedeće usluge:

a) otvara i vodi račune vrijednosnih papira koje čine imovinu dobrovoljnog penzijskog fonda kod Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine u svoje ime, a za račun članova dobrovoljnog penzijskog fonda (namjenski račun);

b) otvara novčani račun dobrovoljnog penzijskog fonda, vrši prikupljanje penzijskih doprinosa, vrši prijenos novčanih sredstava koja čine imovinu fonda u novčane depozite i vrši isplate akumuliranih sredstava za svakog člana dobrovoljnog penzijskog fonda;

c) obavještava društvo za upravljanje o neophodnim korporativnim aktivnostima u vezi sa imovinom fonda;

d) izvršava naloge društva za upravljanje za kupovinu i prodaju imovine ukoliko nisu u suprotnosti sa zakonom i prospektom fonda;

e) kontroliše, potvrđuje i svakodnevno izvještava Komisiju o neto vrijednosti imovine dobrovoljnog penzijskog fonda i vrijednosti investicijske jedinice, obračunatih od strane društva za upravljanje i dostavlja joj, na njen zahtjev, i druge podatke koji se odnose na imovinu fonda;

f) kontroliše prinos dobrovoljnog penzijskog fonda obračunatog od strane društva za upravljanje;

g) obavještava Komisiju o uočenim nepravilnostima u poslovanju društva za upravljanje odmah nakon što uoči takve nepravilnosti;

h) obavještava društvo za upravljanje o izvršenim nalozima i drugim poduzetim aktivnostima u vezi sa imovinom fonda;

i) podnosi, u ime fonda, Komisiji i drugim nadležnim organima, podneske protiv društva za upravljanje, za štetu nanesenu fondu;

j) obavlja druge poslove za koje je ovlaštena na osnovu ugovora sa društvom za upravljanje koji su u skladu sa ovim zakonom i zakonom kojim se uređuje tržište vrijednosnih papira.

(2) Komisija bliže uređuje učestalost, način i standardiziranu formu izvještavanja banke depozitara, kao i način usaglašavanja u slučaju razlika između obračunate neto vrijednosti imovine dobrovoljnog penzijskog fonda i vrijednosti investicijske jedinice od strane društva za upravljanje i banke depozitara iz stava (1) tačka e) ovog člana, odnosno obračunatog prinosa od strane društva za upravljanje i banke depozitara iz stava (1) tačka f) ovog člana.

Član 98

(Raskid ugovora sa bankom depozitarom)

(1) Strana koja namjerava da raskine ugovor iz člana 95. stav (1) ovog zakona, dužna je da, najmanje 30 dana prije raskida ugovora, o tome obavijesti drugu ugovornu stranu.

(2) Ugovor koji se raskida smatra se raskinutim momentom zaključenja ugovora sa novom bankom depozitarom.

(3) Banka depozitar obavještava Komisiju o raskidu ugovora i razlozima za raskid.

(4) Banka depozitar je dužna da, u roku od osam dana od dana raskida ugovora iz stava (2) ovog člana, svu dokumentaciju i arhivu preda novoj banci depozitaru, kao i da izvrši prijenos svih sredstava fonda na novu banku depozitara.

Član 99

(Promjena banke depozitara)

(1) U slučaju pokretanja stečajnog postupka nad bankom depozitarom društvo za upravljanje je dužno da odmah raskine ugovor i odmah obavijesti Komisiju o zaključenom ugovoru sa drugom bankom depozitarom.

(2) Banka depozitar je dužna da, u roku od osam dana od dana raskida ugovora iz stava (1) ovog člana, svu dokumentaciju i arhivu preda novoj banci depozitaru, kao i da izvrši prijenos svih sredstava fonda na novu banku depozitara.

(3) Ako društvo za upravljanje ne postupi u skladu sa stavom (1) ovog člana, Komisija donosi rješenje kojim određuje drugu banku depozitara.

(4) Komisija može predložiti društvu za upravljanje promjenu banke depozitara ako su uslijed njenog poslovanja interesi članova dobrovoljnog penzijskog fonda značajnije ugroženi.

(5) Agencija za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija za bankarstvo) obavijestit će Komisiju o svakom slučaju koji bi prema kriterijima Agencije za bankarstvo mogao uzrokovati bitno slabljenje finansijske ili organizacijske strukture depozitara.

Član 100

(Poddepozitar)

Banka depozitar može angažovati poddepozitare na osnovu pismenog odobrenja Komisije i po dogovoru sa društvom za upravljanje penzijskim fondovima u slučajevima investiranja izvan teritorija BiH. Ovakav sporazum ne ograničava odgovornost banke depozitara i svaki pokušaj ograničavanja odgovornosti je pravno ništavan.

Član 101

(Imovina dobrovoljnog penzijskog fonda u slučaju stečaja banke depozitara)

Imovina dobrovoljnog penzijskog fonda koja je povjerena na čuvanje banci depozitaru u skladu sa ovim zakonom ne ulazi u stečajnu masu banke depozitara i ne može biti predmet izvršenja u vezi sa obavezama banke depozitara.

POGLAVLJE VI. PRAVO NA PENZIJU I NAČINI ISPLATE

Član 102

(Pravo člana fonda na penziju)

(1) Prava iz dobrovoljnog penzijskog osiguranja (ostvarivanje prava na penziju) član fonda može ostvariti najranije s navršenih 58 godina života.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, pravo na penziju može se ostvariti u slučaju smrti i ranije, pod uslovima iz ugovora iz člana 65. i člana 92. ovog zakona.

(3) Agencija za nadzor će pobliže propisati uslove za ostvarivanje prava na penziju te uslove i mogućnosti za isplatu penzije.

Član 103

(Mogućnosti isplate penzije)

(1) Ostvarivanjem prava na penziju iz člana 102. stava (1) ovog zakona član fonda odabire način isplate penzija.

(2) Isplata penzije može biti:

a) privremena ili

b) doživotna.

(3) Isplatu penzije vrši društvo za osiguranje koje ima odobrenje Agencije za nadzor za obavljanje poslova životnog osiguranja i koje ima saglasnost za obavljanje jednog dijela poslova u oblasti dobrovoljne penzije.

(4) Po ostvarivanju prava na penziju iz člana 102. ovog zakona sredstva člana fonda će se prenijeti sa računa fonda na račun osiguravajućeg društva po izboru člana fonda koje će mu isplaćivati penziju doživotno ili privremeno.

Član 104

(Vrste penzije u okviru dobrovoljnog penzijskog osiguranja)

(1) Društvo za osiguranje koje isplaćuje penzije u okviru dobrovoljnog penzijskog osiguranja dužno je ponuditi doživotnu starosnu penziju, a može nuditi i privremenu starosnu penziju, promjenjivu penziju, djelomične jednokratne isplate i druge vrste penzija prema svom penzijskom programu.

(2) Doživotna starosna i privremena starosna penzija prema programu iz stava (1) ovog člana može se ostvariti najranije s navršenih 58 godina života.

(3) Privremena starosna penzija je obročna isplata u novcu, koju društvo za osiguranje u okviru dobrovoljnog penzijskog osiguranja isplaćuje korisniku penzije na osnovu ugovora o penziji, a koja ne može biti ugovorena na period kraći od pet godina.

(4) Promjenjiva penzija je doživotna odnosno privremena mjesečna isplata u novcu koju društvo za osiguranje isplaćuje korisniku penzije na osnovu ugovora o penziji, a koja se mijenja u skladu sa kretanjem vrijednosti sredstava tehničkih rezervi namijenjenih isplati ovih penzija.

(5) Djelomična jednokratna isplata je isplata u novcu koju društvo za osiguranje u okviru dobrovoljnog penzijskog osiguranja isplaćuje korisniku penzije na osnovu ugovora o penziji, u visini od najviše 30% od ukupno primljene doznake prije njezina umanjenja za naknadu društvu za osiguranje.

Član 105

(Standardni obrazac)

Društvo za osiguranje mora imati standardni obrazac ugovora o penziji za svaku vrstu penzije koju isplaćuje.

Član 106

(Obaveza sklapanja ugovora)

Društvo za osiguranje koje isplaćuje penzije u okviru dobrovoljnog penzijskog osiguranja obavezno je sklopiti ugovor o penziji sa svakim članom dobrovoljnog penzijskog fonda koji izabere to društvo za osiguranje.

Član 107

(Oblik i sadržaj ugovora o penziji)

(1) Ugovor o penziji mora biti sastavljen u pisanom obliku i sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) naziv i sjedište društva za osiguranje te ime i prezime lica koje zastupaju društvo za osiguranje

b) ime, prezime, adresu i jedinstveni matični broj korisnika penzije

c) ime i prezime, adresu i jedinstveni matični broj bračnog druga i imenovanog korisnika, kada je to potrebno u skladu sa odredbama ovog zakona

d) iznos penzije i zajamčenih isplata, trajanje zajamčenog perioda, kao i kada je to potrebno u skladu sa odredbama ovog zakona, iznos koji se isplaćuje bračnom drugu ili imenovanom korisniku u slučaju smrti korisnika penzije

e) način usklađivanja penzije, kada je to potrebno u skladu sa odredbama ovog zakona

f) brojeve bankovnih računa korisnika penzije te bračnog druga i imenovanog korisnika

g) način isplate penzije

h) visinu naknade društvu

i) postupak vansudskog rješavanja sporova

j) druge podatke značajne za isplatu penzije.

(2) Sastavni dio ugovora o penziji su pisana pravila društva za osiguranje koja se odnose na navedene ugovore.

(3) U ugovoru o penziji mora stajati odredba da je korisnik penzije primio pisana pravila društva za osiguranje koja se odnose na navedeni ugovor.

(4) Lice koje sklopi ugovor o penziji ne može raskinuti takav ugovor, niti sklopiti ugovor o penziji s drugim društvom za osiguranje, ako ovim zakonom nije drukčije uređeno.

(5) Lice koje je sklopilo ugovor o penziji u okviru dobrovoljnog penzijskog osiguranja, uz pristanak društva za osiguranje, može odabrati drugi oblik isplate izmjenom ugovora o penziji.

Član 108

(Prethodna provjera obrasca ugovora)

(1) Društvo za osiguranje dostavlja Agenciji za nadzor primjerak standardnog obrasca ugovora o penziji, zajedno s pisanim pravilima društva za osiguranje koja se odnose na taj ugovor, najmanje 60 dana prije nego što započne koristiti taj obrazac ugovora.

(2) Najkasnije 30 dana po primitku standardnog obrasca ugovora o penziji, Agencija za nadzor može iznijeti pisane primjedbe društvu za osiguranje ako taj obrazac ugovora dovodi potencijalne korisnike penzija u zabludu ili ako ne ispunjava uslove iz ovog zakona i pisana pravila društva za osiguranje koja se odnose na navedene ugovore.

(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana Agencija za nadzor će pismenim putem zatražiti od društva za osiguranje da obrazac izmijeni ili dopuni.

(4) Društvo ne smije koristiti obrazac ugovora o penziji na koji je Agencija za nadzor iznijela primjedbe. Društvo za osiguranje je dužno postupiti po primjedbama Agencije za nadzor.

(5) Ako društvo za osiguranje postupi protivno stavu (4) ovog člana, ugovor je ništavan.

(6) Ako Agencija u roku iz stava (2) ovog člana ne iznese primjedbe na obrazac ugovora o penziji, društvo za osiguranje može koristiti taj obrazac ugovora.

Član 109

(Obavijest o promjenama standardnog obrasca ugovora)

Društvo za osiguranje je dužno izvijestiti Agenciju za nadzor o svakoj promjeni standardnog obrasca ugovora o penziji. Ako Agencija za nadzor ne iznese primjedbe na te promjene u roku od 30 dana nakon njihova primitka, društvo za osiguranje može izdati navedene ugovore na izmijenjenom obrascu.

POGLAVLJE VII. NADZOR

Član 110

(Nadležnost Komisije)

(1) Komisija vrši nadzor nad provođenjem ovog zakona, donosi podzakonske akte za izvršavanje ovog zakona za koje je ovlaštena i vodi Registar dobrovoljnih penzijskih fondova.

(2) Lica koja rade ili koja su bilo kada radila za Komisiju kao i revizori i stručnjaci koji djeluju u ime Komisije biće vezani profesionalnom tajnom. Nijedan povjerljivi podatak koji dobiju tokom izvršavanja svojih dužnosti ne može biti prenesen bilo kojem licu ili organu, osim u sumiranom ili skupnom obliku, takvom da identitet pojedinačnog društva ne može biti otkriven, ne prejudicirajući slučajeve obuhvaćene krivičnim zakonom.

(3) Izuzetno od stava (2) ovog člana, podaci se mogu saopćavati i stavljati na uvid trećim licima samo u skladu sa propisima koji regulišu obradu podataka i pružanje informacija Komisije.

(4) Za obavljanje nadzora društva za upravljanje plaćaju Komisiji naknadu za nadzor.

(5) Komisija će podzakonskim propisom propisati visinu, način izračuna i način plaćanja naknade za nadzor iz stava (1) ovog člana.

Član 111

(Vršenje nadzora)

(1) Komisija vrši nadzor:

a) posrednom kontrolom, odnosno prikupljanjem, praćenjem i provjeravanjem izvještaja i obavještenja koji se u skladu sa ovim zakonom dostavljaju Komisiji;

b) neposrednom kontrolom.

(2) Ako u vršenju svoje funkcije Komisija utvrdi da postoje pravna lica koja obavljaju djelatnost društva za upravljanje ili posluju kao dobrovoljni penzijski fondovi, a nemaju dozvolu niti su registrovani na osnovu ovog zakona, zabranit će njihov rad i poduzeti druge mjere, u skladu sa zakonom.

(3) Nadzor provode ovlaštena lica, zaposlenici Komisije. Komisija može angažovati druga stručna lica da zajedno sa ovlaštenim licima Komisije sudjeluju u obavljanju nadzora, kada je to potrebno zbog složenosti tog nadzora. Uslove i postupak izbora stručnih lica propisuje Komisija.

(4) Ovlašteno lice u Komisiji može u postupku neposrednog nadzora poslovanja:

a) pregledati opće akte, poslovne knjige, izvode sa računa i druge dokumente društva za upravljanje i banke depozitara i sačiniti kopije dokumenata;

b) zahtijevati informacije o pojedinim pitanjima značajnim za poslovanje društva za upravljanje i banke depozitara.

(5) Pri vršenju nadzora, Komisija ima pravo uvida u poslovne knjige i drugu dokumentaciju pravnih lica koja su povezana lica s društvom za upravljanje nad kojim se vrši nadzor, a može od tih lica zahtijevati da joj dostave i druge podatke od značaja za vršenje nadzora.

(6) O izvršenom nadzoru poslovanja društva za upravljanje sastavlja se zapisnik.

Član 112

(Mjere nadzora)

(1) Ako u postupku nadzora nad društvom za upravljanje i bankom depozitarom utvrdi nezakonitosti, odnosno nepravilnosti predviđene ovim ili drugim zakonom po kojem je Komisija nadležna da obavlja nadzor ili nepridržavanje pravila o upravljanju rizicima, Komisija poduzima jednu ili više mjera, i to:

a) izriče pismenu opomenu;

b) daje nalog za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti;

c) povlači saglasnost na imenovanje člana uprave društva za upravljanje;

d) oduzima dozvolu za rad društvu za upravljanje.

(2) Odluku o mjerama iz stava (1) ovog člana, Komisija donosi na osnovu ocjene težine utvrđenih nepravilnosti, odnosno stepena ugrožavanja interesa članova dobrovoljnog penzijskog fonda, pri čemu naročito procjenjuje:

a) finansijski položaj društva za upravljanje i fonda;

b) stepen izloženosti društva za upravljanje i fonda rizicima;

c) broj utvrđenih nepravilnosti i njihovu međusobnu povezanost;

d) trajanje i učestalost učinjenih nepravilnosti;

e) efekte učinjenih nepravilnosti na interese članova fonda i na društvo za upravljanje;

f) spremnost i sposobnost uprave društva za upravljanje da otkloni utvrđene nepravilnosti;

g) stepen kojim društvo za upravljanje ugrožava nesmetano funkcioniranje sistema dobrovoljnih penzijskih fondova.

(3) Komisija propisuje način vršenja nadzora, postupak izdavanja naloga i poduzimanja mjera iz ovog člana, kao i rokove za izvršavanje naloga i trajanje mjera.

Član 113

(Privremena mjera)

Izuzetno od odredaba člana 111. ovog zakona, ako u toku vršenja neposredne kontrole ili na osnovu izvještaja pribavljenih posrednom kontrolom ocijeni da je društvo za upravljanje učinilo teže nepravilnosti, odnosno da se njegovo finansijsko stanje ili finansijsko stanje dobrovoljnog penzijskog fonda znatno pogoršalo, kao i da postoji ta mogućnost i mogućnost znatnog pogoršanja njihove likvidnosti, odnosno kada procijeni da je to neophodno radi zaštite imovine članova dobrovoljnog penzijskog fonda – Komisija rješenjem o privremenoj mjeri nalaže društvu za upravljanje da poduzme jednu ili više aktivnosti iz člana 115. stav (2) tač. k) do o) ovog zakona.

Član 114

(Pismena opomena)

(1) Pismena opomena upućuje se društvu za upravljanje zbog manje značajnih nepravilnosti čija je priroda takva da ne utiče bitno i neposredno na poslovanje društva, odnosno fonda kojim upravlja.

(2) Pismena opomena može da sadrži nalog i rok do kojeg je društvo za upravljanje dužno da Komisiju obavijesti o aktivnostima koje je poduzelo radi otklanjanja nepravilnosti iz stava (1) ovog člana.

Član 115

(Nalog za otklanjanje nepravilnosti)

(1) Nalog za otklanjanje nepravilnosti upućuje se društvu za upravljanje u čijem su poslovanju nadzorom utvrđene značajne nepravilnosti, odnosno nepridržavanje pravila o upravljanju rizicima.

(2) Nalogom iz stava (1) ovog člana, koji se izriče rješenjem, Komisija društvu za upravljanje nalaže da u određenom roku provede jednu ili više aktivnosti, i to da:

a) svoje poslovanje uskladi s propisima;

b) unaprijedi sistem upravljanja rizicima, odnosno sistem unutrašnjih kontrola;

c) ulaganje imovine dobrovoljnog penzijskog fonda uskladi s propisima i svojim internim aktima;

d) unaprijedi svoju organizacionu i tehničku osposobljenost;

e) obustavi raspodjelu dobiti, smanjenje kapitala ili isplatu dividendi pojedinim ili svim dioničarima;

f) obustavi zaključenje poslova s pojedinim dioničarima, članovima uprave, članovima nadzornog odbora, povezanim licima ili drugim pravnim licima;

g) objavi podatke iz svog poslovanja ili članove fonda informiše o ovim podacima ako je to u njihovom interesu;

h) strukturu povezanih lica učini transparentnom;

i) angažuje drugog eksternog revizora;

j) predlaže novog člana uprave;

k) bez prethodne saglasnosti Komisije ne upravlja imovinom dobrovoljnog penzijskog fonda, odnosno da ne raspolaže svojom imovinom;

l) privremeno obustavi zaključenje novih ugovora o članstvu, odnosno o penzijskom programu;

m) privremeno obustavi naplatu naknada;

n) obustavi provođenje odluke uprave i skupštine društva za upravljanje bez saglasnosti Komisije;

o) obustavi prijem novih uplata po osnovu već zaključenih ugovora;

p) poduzme, odnosno obustavi druge aktivnosti u skladu s propisom Komisije kojim se određuju aktivnosti koje društvo za upravljanje treba da provede za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti.

(3) Nalogom iz stava (1) ovog člana utvrđuju se i rokovi u kojima će društvo za upravljanje otkloniti utvrđene nepravilnosti i o tome obavijestiti Komisiju, a može se utvrditi i način otklanjanja tih nepravilnosti.

Član 116

(Oduzimanje dozvole za rad društvu za upravljanje)

(1) Komisija donosi rješenje o oduzimanju dozvole za rad društvu za upravljanje ako:

a) društvo ne obavlja upravljanje fondom duže od šest mjeseci;

b) je dozvola za rad društvu data na osnovu neistinitih ili netačnih podataka;

c) društvo prestane da ispunjava uslove propisane za dobijanje dozvole za rad;

d) društvo iz neopravdanih razloga ne zaključi ugovor sa bankom depozitarom u roku iz člana 95. stav (1) ovog zakona;

e) društvo izvrši težu povredu odredaba ovog zakona i odredaba zakona kojim se uređuje tržište vrijednosnih papira.

(2) Komisija može donijeti rješenje iz stava (1) ovog člana:

a) ako utvrdi nezakonitosti, nepravilnosti ili nepridržavanje pravila o upravljanju rizicima u poslovanju društva za upravljanje, a dalje obavljanje njegove djelatnosti bi ugrozilo interese članova dobrovoljnog penzijskog fonda;

b) ako društvo za upravljanje u utvrđenom roku ne izvrši nalog iz člana 112. stav (1) tačka b) ovog zakona, odnosno ne otkloni razlog za poduzimanje tog naloga, a neotklanjanje nepravilnosti bi moglo teže ugroziti interese članova dobrovoljnog penzijskog fonda;

c) ako društvo za upravljanje ne izvršava obaveze propisane odredbama zakona kojim se uređuju sprječavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

(3) Donošenjem rješenja iz st. (1) i (2) ovog člana prestaju da važe sve izdate dozvole za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima.

Član 117

(Rješenje Komisije)

(1) Komisija rješenjem odlučuje o izdavanju, odnosno oduzimanju dozvole, izdavanju, odnosno oduzimanju saglasnosti, o mjerama koje se izriču u postupku vršenja nadzora i o drugim pitanjima iz svoje nadležnosti.

(2) Rješenje iz stava (1) ovog člana donosi se u pismenom obliku.

(3) Rješenje iz stava (1) ovog člana je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.

Član 118

(Nadzor nad društvima za osiguranje)

Nadzor nad društvima za osiguranje iz člana 103. ovog zakona vrši Agencija za nadzor u skladu sa ovim zakonom i propisima koji uređuju oblast osiguranja.

POGLAVLJE VIII. KAZNENE ODREDBE Odjeljak A. Krivična djela

Član 119

(Oglašavanje prospekta sa neistinitim podacima)

(1) Ko, u namjeri obmanjivanja javnosti, u prospektu dobrovoljnog penzijskog fonda, skraćenom prospektu, godišnjem i polugodišnjem izvještaju, objavi neistinite podatke o pravnom i finansijskom položaju fonda ili njegovim poslovnim mogućnostima i druge neistinite činjenice koje su relevantne za donošenje investicijske odluke, ili ne objavi potpune podatke o tim činjenicama – kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ko, u namjeri obmanjivanja javnosti, ne objavi dopunu prospekta ili izvještaj o bitnim događajima koji mogu bitnije utjecati na odluku o učlanjenju, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Član 120

(Nedozvoljeno obavljanje djelatnosti društva za upravljanje i nedozvoljeno poslovanje)

Odgovorno lice u pravnom licu koje obavlja djelatnost društva za upravljanje ili posluje kao dobrovoljni penzijski fond, a nema dozvolu za rad, niti je registrovano na osnovu zakona, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Odjeljak B. Prekršaji

Član 121

(Prekršaji)

(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 KM do 200.000,00 KM kaznit će se za prekršaj društvo za upravljanje, odnosno drugo pravno lice ako:

a) u pravnom prometu koristi naziv “društvo za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom” ili drugi sličan naziv, a nije dobilo dozvolu za rad društva za upravljanje (član 6. ovog zakona);

b) ne pribavi saglasnost Komisije za stjecanje kvalifikovanog udjela u društvu za upravljanje (član 16. stav (1) ovog zakona);

c) ne razriješi dužnosti člana uprave iako je znalo ili moralo znati da je to lice prestalo da ispunjava uslove iz člana 23. ovog zakona;

d) izvrši pripajanje, spajanje ili podjelu društva za upravljanje bez dozvole Komisije (član 37. ovog zakona);

e) naknade obračuna suprotno članu 30. ovog zakona i na taj način teže ugrozi interese članova dobrovoljnog penzijskog fonda;

f) postupa suprotno odredbama člana 32. ovog zakona;

g) dokumentaciju i podatke ne čuva na propisani način (član 35. stav (6) ovog zakona);

h) imovinu dobrovoljnog penzijskog fonda uloži suprotno odredbama čl. 45 do 57. ovog zakona i na taj način teže ugrozi interese članova fonda;

i) naziv “dobrovoljni penzijski fond” ili pojam izveden iz tog pojma koristi suprotno članu 58. ovog zakona;

j) započne da upravlja dobrovoljnim penzijskim fondom prije nego što mu Komisija izda dozvolu za upravljanje fondom (član 59. stav (1) ovog zakona);

k) postupa suprotno članu 81. ovog zakona;

l) Komisiji onemogući nadzor nad zakonitošću poslovanja društva za upravljanje i dobrovoljnog penzijskog fonda (član 111. ovog zakona).

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kaznit će se za prekršaj i odgovorno lice društva za upravljanje, odnosno drugog pravnog lica novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 20.000,00KM.

Član 122

(Prekršaji pravnog lica – društva za upravljanje)

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 KM do 200.000,00 KM kaznit će se za prekršaj društvo za upravljanje ako:

a) kod izmjene i dopune akata društva za upravljanje ne postupa u skladu sa članom 29. ovog zakona,

b) pri promjeni firme i sjedišta ne dobije saglasnost na promjenu od Komisije u skladu sa članom 34. ovog zakona;

c) finansijske izvještaje ne sastavlja i ne dostavlja u skladu sa članom 35. st. (1) i (5) ovog zakona;

d) u predviđenom roku ne dostavi prospekt, odnosno skraćeni prospekt dobrovoljnog penzijskog fonda radi davanja saglasnosti Komisije (član 61. st. (5) do (7) ovog zakona);

e) sredstva ne prenese u skladu sa članom 69. stav (2). i članom 70. ovog zakona;

(1) ne objavi prinos dobrovoljnog penzijskog fonda u skladu sa članom 73. stav (1) ovog zakona;

f) nudi povlastice suprotno članu 74. ovog zakona;

g) objavi oglas, odnosno javni poziv ili daje informacije suprotno članu 75. st. (1), (2), (5) i (6) ovog zakona;

h) članovima dobrovoljnog penzijskog fonda ne dostavi obavještenja u skladu sa članom 77. ovog zakona;

i) ugovor o članstvu, odnosno ugovor o penzijskom programu zaključi prije zaključenja ugovora s bankom depozitarom o vođenju računa dobrovoljnog penzijskog fonda iz člana 95. stav (1) ovog zakona;

j) ne izvršava ugovor u vezi sa povlačenjem akumuliranih sredstava u skladu s odredbama člana 104. stav (4) ovog zakona.

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kaznit će se za prekršaj i odgovorno lice društva za upravljanje novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 20.000 KM.

Član 123

(Prekršaji pravnog lica – banke depozitara)

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 KM do 200.000,00 KM kaznit će se za prekršaj banka depozitar ako:

a) ne obavještava društvo za upravljanje o neophodnim korporativnim aktivnostima u vezi sa imovinom fonda (član 97. stav (1) tačka c) ovog zakona);

b) ne izvršava naloge društva za upravljanje koji su u skladu sa zakonom i prospektom fonda, odnosno izvršava naloge društva za upravljanje za kupovinu i prodaju imovine suprotno zakonu i prospektu fonda (član 97. stav (1) tačka d) ovog zakona);

c) ne kontroliše, ne potvrđuje i svakodnevno ne izvještava Komisiju o obračunatoj neto vrijednosti imovine dobrovoljnog penzijskog fonda i vrijednosti investicijskih jedinica (član 97. stav (1) tačka e) ovog zakona);

d) ne kontroliše prinos dobrovoljnog penzijskog fonda (član 97. stav (1) tačka f) ovog zakona);

e) ne obavještava Komisiju o uočenim nepravilnostima o poslovanju društva za upravljanje odmah nakon što uoči takve nepravilnosti (član 97. stav (1) tačka g) ovog zakona);

f) ne podnosi, u ime fonda, Komisiji i drugim nadležnim organima podneske protiv društva za upravljanje, za štetu nanijetu fondu (član 97. stav (1) tačka i) ovog zakona);

g) ne obavijesti Komisiju o raskidu ugovora i razlozima za raskid ugovora (član 98. stav (3) ovog zakona).

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kaznit će se za prekršaj i odgovorno lice banke depozitara novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 20.000 KM.

Član 124

(Prekršaji organizatora penzijskog programa)

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 KM do 200.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice organizator penzijskog programa ako zaposlenima ne osigura ravnopravne uslove za članstvo u penzijskom programu u skladu sa odredbom člana 85. stav (1) ovog zakona.

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kaznit će se za prekršaj fizičko lice organizator penzijskog programa – poduzetnik novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM.

(3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kaznit će se za prekršaj odgovorno lice kod organizatora penzijskog programa novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 20.000,00 KM.

Član 125

(Prekršaji revizora i revizorskog društva)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 KM do 50.000,00 KM kaznit će se za prekršaj revizorsko društvo koje vrši reviziju finansijskih izvještaja društva za upravljanje ako:

a) ne revidira postupke naknade štete u skladu s odredbom člana 33. stava (4) ovog zakona;

b) izvrši reviziju suprotno članu 36. ovog zakona;

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (1) ovog člana i odgovorno lice revizorskog društva.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (1) ovog člana ovlašteni revizor.

Član 126

(Prekršaji društva za osiguranje)

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 KM do 200.000,00 KM kaznit će se za prekršaj društvo za osiguranje ako:

a) postupa suprotno članu 81. ovog zakona;

b) isplatu penzije vrši suprotno članu 103. ovog zakona;

c) nudi vrste penzije suprotne članu 104. ovog zakona;

d) nema Standardni obrazac ugovora o penziji u skladu sa članom 105. ovog zakona;

e) ne sklopi ugovor o penziji sa svakim članom dobrovoljnog penzijskog fonda u skladu sa članom 106. ovog zakona;

f) koristiti obrazac ugovora o penziji suprotno članu 108. ovog zakona;

g) ne izvijestiti Agenciju o svakoj promjeni standardnog obrasca ugovora o penziji u skladu sa članom 109. ovog zakona.

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kaznit će se za prekršaj i odgovorno lice društva za osiguranje novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 20.000 KM.

Član 127

(Prekršaji ostalih lica)

(1) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj član prave, nadzornog odbora ili zaposlenik u društvu za upravljanje ako postupa suprotno članu 26. ovog zakona.

POGLAVLJE IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 128

(Donošenje propisa)

Komisija i Agencija za nadzor su dužne da propise za provođenje ovog zakona donesu u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 129

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”, a primjenjivat će se po isteku šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

Zakon o privrednim društvima Federacije BiH

0

ZAKON O PRIVREDNIM DRUŠTVIMA FBiH

(“Sl. novine FBiH”, br. 81/2015)

DIO PRVI – (ZAJEDNIČKE ODREDBE)

POGLAVLJE I. (OPĆE ODREDBE)

Član 1

(Opće odredbe)

Ovim zakonom uređuje se osnivanje, poslovanje, upravljanje i prestanak privrednih društava (u daljnjem tekstu: društvo) u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).

Član 2

(Društvo)

(1) Društvo je pravno lice koje samostalno obavlja djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i pružanja usluga na tržištu radi sticanja dobiti.

(2) Društvo mogu osnovati i domaća i strana fizička i pravna lica ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 3

(Oblici društva)

(1) Društvo može biti organizirano u jednom od sljedećih oblika:

a) društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću;

b) komanditno društvo;

c) dioničko društvo;

d) društvo sa ograničenom odgovornošću.

(2) Odredbe ovog zakona u kojima je upotrijebljena riječ “društvo” bez punog naziva jednog od oblika iz stava (1) ovog člana odnose se na sva društva.

Član 4

(Pravna sposobnost)

(1) Svojstvo pravnog lica društvo stiče danom upisa u registar koji vodi sud određen Zakonom o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: registar društava).

(2) Društvo odgovara za svoje obaveze cjelokupnom svojom imovinom.

(3) Prije upisa u registar društava niko ne može nastupati u ime društva.

(4) Lice koje postupi suprotno odredbi stava (3) ovog člana odgovara za stvorene obaveze cjelokupnom svojom imovinom, a kada tako nastupa više lica za obaveze odgovaraju neograničeno solidarno.

Član 5

(Odgovornost za obaveze)

(1) Svaki član društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću i komplementar u komanditnom društvu odgovara za obaveze društva neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom.

(2) Komanditor u komanditnom društvu, dioničar u dioničkom društvu i vlasnik udjela društva sa ograničenom odgovornošću ne odgovara za obaveze društva, osim kada:

a) koristi društvo za postizanje ličnog cilja koji nije saglasan ciljevima drugih članova i društva u cjelini;

b) upravlja imovinom društva kao svojom imovinom;

c) koristi društvo za prevaru ili oštećenje svojih povjerilaca;

d) utiče na smanjenje imovine društva u svoju korist ili korist trećih lica, ili utiče da društvo preuzme obaveze iako je znao ili morao znati da društvo nije ili neće biti sposobno da izvrši svoje obaveze.

Član 6

(Djelatnost)

(1) Društvo počinje obavljati svoju djelatnost nakon upisa u registar društava i objavljivanja registracije u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija privrednih društava.

(2) Djelatnosti za koje je zakonom utvrđeno da se mogu obavljati samo na osnovu saglasnosti, dozvole ili drugog akta nadležnog organa mogu se obavljati nakon dobijanja dozvole, saglasnosti ili drugog akta nadležnog organa.

(3) Ukoliko zakonom ili drugim propisom nisu utvrđeni uvjeti za dobijanje saglasnosti, dozvole ili drugog akta nadležnog organa iz stava (2) ovog člana, federalna ministarstva će u skladu s ovim zakonom, svako u okviru svoje nadležnosti, utvrditi te uvjete.

(4) Djelatnosti za koje je posebnim zakonom propisano da se obavljaju u određenom obliku privrednog društva, ne mogu se obavljati u drugom obliku privrednog društva.

Član 7

(Mogućnost obavljanja i drugih djelatnosti društva)

(1) Društvo može obavljati poslove samo u okviru djelatnosti upisane u registar društava.

(2) Društvo može obavljati i druge poslove koji se uobičajeno obavljaju uz djelatnosti upisane u registar društava u obimu i na način koji su potrebni za poslovanje, a ne predstavljaju obavljanje tih poslova kao redovne djelatnosti.

Član 8

(Valjanost poslova)

Poslovi koje zaključi lice koje je svojim položajem ili na drugi način ovlašteno za zastupanje i predstavljanje društva, valjani su za treće lice i u slučaju da su zaključeni poslovi izvan djelatnosti upisane u registar društava, osim ako je treće lice znalo ili moralo znati da su takvi poslovi izvan djelatnosti društva.

Član 9

(Sjedište)

(1) Sjedište društva je mjesto koje je kao sjedište upisano u registar društava.

(2) Sjedište se utvrđuje osnivačkim aktom ili statutom društva.

Član 10

(Podružnice)

(1) Društvo, domaće ili strano, može izvan mjesta sjedišta osnovati jednu ili više podružnica u kojima obavlja svoje djelatnosti.

(2) Podružnica nastaje odlukom o osnivanju koju donosi ovlašteni organ društva u skladu s osnivačkim aktom ili statutom društva.

(3) Podružnice nemaju svojstvo pravnog lica.

(4) Podružnica ima mjesto poslovanja i zastupnika, a poslove sa trećim licima obavlja uime i za račun društva.

(5) Podružnice domaćeg društva se upisuju u registar društava u registarskom sudu u kojem je društvo upisano.

(6) Podružnice stranog društva se upisuju u registar društava u registarskom sudu na čijem području je sjedište podružnice.

POGLAVLJE II. (FIRMA)

Član 11

(Pojam)

(1) Firma je ime pod kojim društvo posluje.

(2) Firma se obavezno ističe na poslovnim prostorijama društva.

Član 12

(Elementi)

(1) Firma društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću mora sadržavati prezime najmanje jednog člana, uz oznaku da ih ima više i oznaku “d.n.o.”.

(2) Firma komanditnog društva mora sadržavati prezime najmanje jednog komplementara i oznaku “k.d.”, a ne smije sadržavati imena komanditora.

(3) Firma društva sa ograničenom odgovornošću mora sadržavati oznaku “d.o.o.”.

(4) Firma dioničkog društva mora sadržavati oznaku “d.d.”.

(5) Firma iz st. (1) i (2) ovog člana obavezno sadrži firmu drugog društva koje je član društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću ili komplementar komanditnog društva.

Član 13

(Jezik)

(1) Firma mora biti napisana na jeziku koji je u službenoj upotrebi u Federaciji, a prijevod na strani jezik može se upotrebljavati samo zajedno sa firmom na jeziku koji je u službenoj upotrebi u Federaciji.

(2) Firma može sadržavati strane riječi koje su uobičajene ili za njih nema odgovarajuće riječi u jeziku koji je u službenoj upotrebi u Federaciji.

https://advokat-prnjavorac.com

Član 14

(Dodatni elementi)

(1) Firma može sadržavati dodatne elemente koji bliže označavaju društvo i sjedište društva.

(2) Društvo može koristiti skraćenu firmu koja mora sadržavati oznake po kojima se razlikuje od drugih firmi i oznaku oblika društva.

(3) Firma podružnice mora sadržavati punu firmu društva, oznaku da je podružnica i sjedište podružnice.

Član 15

(Zabranjeni elementi)

Firma ne smije sadržavati:

a) riječi i oznake koji su protivni zakonu;

b) zaštićene robne ili pomoćne znakove drugih pravnih i fizičkih lica;

c) službene simbole i znakove;

d) nazive ili znakove stranih država ili međunarodnih organizacija;

e) riječi i oznake koje bi mogle stvoriti zabunu u pogledu vrste i obima poslovanja ili dovesti do zamjene sa firmom ili znakom drugog društva ili povrijediti prava drugih lica.

Član 16

(Mogući elementi)

(1) Firma može sadržavati riječi: “Bosna i Hercegovina” i njene izvedenice i skraćenice na osnovu odobrenja nadležnog organa određenog posebnim zakonom.

(2) Firma može sadržavati riječ “Federacija” i njene izvedenice i skraćenice samo na osnovu odobrenja nadležnog organa određenog posebnim zakonom.

(3) Firma može sadržavati naziv kantona, grada i općine i njihove izvedenice i skraćenice samo na osnovu odobrenja nadležnog kantonalnog, gradskog, odnosno općinskog organa određenog posebnim zakonom na području na kojem društvo ima sjedište.

(4) Firma može sadržavati ime i prezime lica koje nije osnivač društva samo uz odobrenje tog lica ili njegovih zakonskih nasljednika.

(5) Na zahtjev organa i lica iz st. (1), (2), (3) i (4) ovog člana registarski sud izbrisat će iz registra riječi i imena unesena kao dodatni elementi firme.

Član 17

(Ime člana društva kao element firme)

(1) Ukoliko firma društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću ili komanditnog društva sadrži prezime koje je već sadržano u ranije registriranoj firmi, u firmu se mora unijeti ime ili drugi dodatni element po kojem će se razlikovati od već registrirane firme.

(2) Ako je prezime lica ostalo u firmi i nakon prestanka njegovog članstva u društvu, na zahtjev tog lica ili njegovih nasljednika sud će brisati njegovo prezime iz firme u registru društava.

Član 18

(Princip isključivosti firme)

(1) Firma društva mora se jasno razlikovati od firme drugih društava.

(2) Registarski sud odbit će upis u registar društava firmu koja je protivna odredbama ovog zakona ili se jasno ne razlikuje od već registriranih firmi u Federaciji.

(3) Društvo ima pravo zahtijevati prestanak upotrebe i brisanje iz registra društava firmu drugog društva i naknadu pretrpljene štete tužbom kod suda u roku tri godine od dana upisa osporavane firme u registar društava, ako smatra da firma drugog društva nije jasno različita od njegove ranije registrirane firme.

Član 19

(Princip prvenstva)

(1) Ako se sudu radi upisa u registar prijave iste firme ili firme koje se međusobno jasno ne razlikuju, sud će upisati onu firmu koja je ranije prijavljena.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, upisat će se kasnije prijavljena firma, ako podnosilac kasnije podnesene prijave dokaže da je u vrijeme podnošenja ranije podnesene prijave, tu firmu, odnosno njene bitne elemente upotrebljavao na tržištu kao oznaku svog društva ili kao robni ili pomoćni znak za označavanje svojih proizvoda ili usluga, te da je to činio prije podnosioca ranije podnesene prijave.

Član 20

(Obaveza upisa u registar društava)

(1) Firma i skraćena firma upisuje se u registar društava.

(2) Društvo je dužno u poslovanju koristiti punu ili skraćenu firmu kakva je upisana u registar društava.

Član 21

(Poslovna korespondencija)

Sva poslovna pisma i narudžbe društva moraju sadržavati:

a) punu firmu i adresu sjedišta društva;

b) punu firmu i adresu sjedišta podružnica društva;

c) naziv i sjedište institucije kod koje i broj pod kojim je društvo upisano;

d) broj računa sa nazivom i sjedištem finansijske organizacije kod koje društvo drži račun, ukoliko društvo ima više računa za svaki od njih;

e) porezni identifikacioni broj društva.

Član 22

(Prijenos firme)

Firma se može prenijeti samo ukoliko se vrši prijenos društva.

POGLAVLJE III. (ZASTUPANJE)

Član 23

(Zastupanje)

(1) Društvo zastupa uprava.

(2) Uprava organizira rad i rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja društvo i odgovara za zakonitost poslovanja društva.

(3) Upravu čine lica koja su osnivačkim aktom ili statutom društva, u skladu sa zakonom, ovlaštena da vode poslovanje društva.

(4) Društvo mogu zastupati i druga lica određena osnivačkim aktom ili statutom u skladu sa zakonom.

(5) Lica ovlaštena za zastupanje upisuju se u registar društava.

Član 24

(Lice s ovlaštenjima)

(1) Lice s ovlaštenjima za zastupanje upisanim u registar društava ovlašteno je poduzimati sve radnje i obavljati sve poslove u ime i za račun društva u okviru ovlaštenja upisanih u registar društava.

(2) Lice s ovlaštenjima za zastupanje koje prekorači ograničenja ovlaštenja iz stava (1) ovog člana odgovorno je za štetu koja se time prouzrokuje privrednom društvu ili trećem licu s kojim je posao zaključen.

Član 25

(Odgovornost)

(1) Lice kojem je povjereno obavljanje određenih poslova u okviru djelatnosti društva, ovlašteno je poduzimati sve radnje i zaključivati poslove koji se uobičajeno obavljaju ili nastaju uz poslove koji su mu povjereni.

(2) Društvo odgovara za obaveze koje, u njegovo ime, od njega ovlašteno lice stvori prekoračenjem ovlaštenja, ako treće lice nije znalo ili nije moglo znati za prekoračenje ovlaštenja.

Član 26

(Prokura)

(1) Prokura je pisano ovlaštenje za poduzimanje svih pravnih radnji i poslova u ime i za račun društva, osim prijenosa i opterećenja nekretnina, ako ovlaštenje za to nije posebno i izričito navedeno.

(2) Prokura se može dati samo za podružnicu, što se izričito navodi u registru društava i prilikom istupanja prokuriste, a u protivnom se smatra da je prokura data za društvo u cjelini.

(3) Prokura se može dati svakom punoljetnom i potpuno poslovno sposobnom licu bez obzira na dužnost i poslove koje obavlja, izuzev, ako drugačije nije predviđeno aktom o osnivanju društva, odnosno statutom društva.

(4) Prokura se ne može dati pravnom licu.

(5) Prokura je neprenosiva.

Član 27

(Mogućnost davanja prokure)

(1) Društvo može dati prokuru jednom ili više fizičkih lica u skladu s osnivačkim aktom ili statutom društva.

(2) Prokura se može dati istovremeno za više lica koja zajedno zastupaju društvo, a izjava volje trećeg lica data samo jednom od njih pravno je valjana.

Član 28

(Zajednička prokura)

(1) Ako je prokura data dvama licima ili više lica bez naznake da se radi o zajedničkoj prokuri, svako od tih lica je prokurist koji samostalno zastupa društvo u granicama ovlaštenja utvrđenih zakonom.

(2) Prokura data dvama licima ili više lica smatrat će se zajedničkom prokurom samo ako je tako izričito naznačeno u prokuri.

(3) Izjave volje ili pravne radnje koje učine zajednički prokuristi proizvode pravne posljedice samo ako ih učine svi zajednički prokuristi zajedno.

(4) Valjane su izjave volje ili pravne radnje koje učini jedan od zajedničkih prokurista samo uz izričitu prethodnu saglasnost ili izričito naknadno odobrenje ostalih zajedničkih prokurista.

(5) Izjava volje ili pravna radnja učinjena prema jednome prokuristi ima pravni učinak kao da je učinjena prema svima.

(6) Znanje o pravno odlučujućim činjenicama ili krivnja jednog zajedičkog prokuriste proizvodi pravne posljedice za davaoca prokure, bez obzira na znanje ili krivnju ostalih zajedničkih prokurista.

Član 29

(Ograničenje prokure)

(1) Ograničenje prokure koje nije predviđeno ovim zakonom nema učinka prema trećim licima, bez obzira na to je li treće lice za nju znalo ili moralo znati.

(2) Ograničenje prokure na poslovanje jedne ili više podružnica ima učinka prema trećim licima samo ako je upisano u registar društava.

Član 30

(Ovlaštenja prokuriste)

Prokurist ne može bez posebnog ovlaštenja društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih lica, ili u ime i za račun drugih lica.

Član 31

(Davanje i prestanak prokure)

(1) Davanje i prestanak prokure društvo je dužno prijaviti za upis u registar društava.

(2) Prokurist deponuje svoj potpis kod registarskog suda, a prilikom zastupanja društva dužan je uz potpis staviti naznaku da nastupa kao prokurist.

(3) Prokura prestaje opozivom od društva i otkazom od prokuriste.

Član 32

(Lica koja imaju posebne dužnosti prema društvu)

(1) Posebne dužnosti prema društvu imaju:

a) članovi društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću i komplementari;

b) član društva sa ograničenom odgovornošću koji posjeduje značajno učešće u osnovnom kapitalu društva ili član društva sa ograničenom odgovornošću koji je kontrolni član društva u smislu povezanih lica;

c) dioničar koji posjeduje značajno učešće u osnovnom kapitalu društva ili dioničar koji je kontrolni dioničar u smislu povezanih lica;

d) članovi uprave, predsjednik i članovi nadzornog odbora, zastupnici i prokuristi;

e) likvidacioni upravnik.

(2) Značajno učešće u osnovnom kapitalu društva u smislu stava (1) tač. b) i c) ovog člana iznosi učešće od najmanje 20% u osnovnom kapitalu društva.

(3) Kontrolni član društva ili kontrolni dioničar u smislu stava (1) tač. b) i c) ovog člana je lice koje ima više od 50% glasačkih prava u privrednom društvu na osnovu običnih dionica ili koje na drugi način vrši kontrolni uticaj nad upravljanjem i vođenjem poslova društva.

(4) Lica iz stava (1) ovog člana obavljaju svoje poslove savjesno, sa pažnjom dobrog privrednika i u razumnom uvjerenju da djeluju u najboljem interesu društva (u daljnjem tekstu: dužna pažnja).

(5) Lice koje postupi sa dužnom pažnjom ne odgovara za štetu koja iz takve procjene nastane za društvo.

Član 33

(Mogućnost podnošenja tužbe)

Društvo može podnijeti tužbu protiv lica iz člana 32. stav (1) tač. d) i e) ovog zakona za naknadu štete koju mu to lice prouzrokuje povredom dužne pažnje iz člana 32. stav (4) ovog zakona.

Član 34

(Dužnost prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični interes)

(1) Lični interes postojat će u slučaju ako je lice iz člana 32. stav (1) ovog zakona ili član njegove porodice:

a) ugovorna strana u pravnom poslu s društvom;

b) u finansijskom odnosu sa licem iz pravnog posla koje zaključuje ugovor sa društvom ili koje ima finansijske interese u tom poslu na osnovu kojih se može očekivati da utiču na njegovo postupanje suprotno interesu društva;

c) pod kontrolnim uticajem strane iz pravnog posla ili lica koje ima finansijski interes u pravnom poslu ili radnji tako da se osnovano može očekivati da utiču na njegovo postupanje suprotno interesu društva.

(2) Pod članom porodice lica iz stava (1) ovog člana smatraju se:

a) njegov bračni drug, roditelji, brat ili sestra tog bračnog druga;

b) njegovo dijete, roditelji, brat ili sestra;

c) njegov krvni srodnik u pravoj liniji i u pobočnoj liniji do drugog stepena srodstva, usvojilac i usvojenik, srodnik po tazbini zaključno sa prvim stepenom;

d) druga lica koja sa tim licem žive u zajedničkom domaćinstvu.

(3) Lica iz člana 32. stava (1) i iz stava (2) ovog člana smatraju se povezanim licima u smislu ovog zakona.

(4) Povezana lica za sve poslove iz stava (1) ovog člana predstavljaju sve činjenice od značaja za donošenje odluke i pribavljaju prethodno odobrenje od nadležnog organa društva, u skladu sa statutom društva.

Član 35

(Tužba zbog odobravanja poslova u kojima postoji lični interes)

(1) Društvo može podnijeti tužbu protiv lica iz člana 32. stav (1) ovog zakona koje je imalo lični interes u pravnom poslu i tražiti naknadu štete ako za taj pravni posao nije pribavljeno prethodno odobrenje ili ako nadležnom organu društva prilikom donošenja odluke o odobravanju pravnog posla nisu predstavljene sve činjenice od značaja za donošenje takve odluke.

(2) Ako je tuženi član uprave, društvo zastupa lice imenovano od nadležnog organa društva, u skladu sa statutom društva.

Član 36

(Dužnost izbjegavanja sukoba interesa)

(1) Lica iz člana 32. stav (1) ovog zakona ne mogu u svom interesu ili interesu sa njima povezanih lica:

a) koristiti imovinu društva;

b) koristiti informacije do kojih su došli u tom svojstvu, a koje nisu javno dostupne;

c) zloupotrijebiti svoj položaj u društvu;

d) iskoristiti mogućnosti za zaključenje posla koji se ukaže društvu.

(2) Dužnost izbjegavanja sukoba interesa postoji nezavisno od toga da li je društvo bilo u mogućnosti iskoristiti imovinu, informacije ili zaključiti poslove iz stava (1) ovog člana.

Član 37

(Tužba zbog povrede dužnosti izbjegavanja sukoba interesa)

(1) Društvo može podnijeti tužbu protiv lica iz člana 32. stav (1) ovog zakona koje povrijedi dužnost izbjegavanja sukoba interesa iz člana 36. ovog zakona kojom može tražiti:

a) naknadu štete ili

b) prijenos na društvo koristi koje je to lice, odnosno povezano lice iz člana 34. stav (3) ovog zakona ostvarilo kao posljedicu te povrede dužnosti.

(2) Ako je tuženi član uprave, društvo zastupa lice imenovano od nadležnog organa društva, u skladu sa statutom društva.

POGLAVLJE IV. (POSLOVNA TAJNA I ZABRANA KONKURENCIJE)

Član 38

(Poslovna tajna)

Poslovnom tajnom smatraju se informacije o poslovanju za koje je očito da bi prouzrokovale značajnu štetu društvu ako dođu u posjed trećeg lica bez saglasnosti društva.

Član 39

(Informacije koje imaju karakter poslovne tajne)

(1) Nadležni organ društva dužan je pisanim aktom odrediti informacije koje imaju karakter poslovne tajne i lica odgovorna za njihovo korištenje i zaštitu.

(2) Za poslovnu tajnu ne mogu se odrediti podaci koji su javni po zakonu i drugim propisima i podaci o kršenju zakona i drugih propisa.

Član 40

(Zabrana konkurencije)

(1) Član društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću, komplementar komanditnog društva, vlasnik udjela i član uprave i nadzornog odbora u društvu sa ograničenom odgovornošću, član nadzornog odbora i uprave dioničkog društva i prokurist ne smije bez odobrenja nadležnog organa društva u skladu sa statutom društva, u tom svojstvu ili kao zaposleni u drugom društvu i kao samostalni poduzetnik učestvovati u djelatnosti koja je ili bi mogla biti u konkurentnom odnosu s djelatnošću prvog društva.

(2) Osnivačkim aktom ili statutom društva može se odrediti trajanje zabrane i nakon prestanka svojstva iz stava (1) ovog člana a najduže dvije godine.

Član 41

(Mogućnost traženja naknade štete)

Društvo može od lica koje prekrši zabranu konkurencije tražiti naknadu štete i ustupanje zaključenih poslova, ili prijenos ostvarene koristi ili prava iz zaključenih poslova u roku tri mjeseca od saznanja za prekršaj, a najkasnije tri godine od učinjenog prekršaja zabrane konkurencije.

Član 42

(Sindikalno organiziranje)

Zaposleni u društvu mogu organizirati sindikat ili vijeće zaposlenika u skladu sa Zakonom o radu i Zakonom o vijeću zaposlenika.

Član 43

(Zabrana nesindikalnih aktivnosti)

U društvu se ne mogu osnivati organizacije i provoditi aktivnosti koje nemaju karakter sindikata i sindikalnih aktivnosti, te vijeća zaposlenika u skladu sa Zakonom o radu i Zakonom o vijeću zaposlenika.

POGLAVLJE V. (OSNOVNI KAPITAL I ULOZI)

Član 44

(Osnovni kapital)

(1) Osnovni kapital društva je iznos kapitala koji su upisali članovi društva na osnovu osnivačkog akta.

(2) Promjena osnovnog kapitala se upisuje na osnovu statuta ili izmjena statuta društva.

(3) Dioničko društvo i društvo sa ograničenom odgovornošću ima osnovni kapital najmanje u iznosu utvrđenom ovim zakonom.

(4) Posebnim zakonom za društva koja obavljaju posebne djelatnosti može se utvrditi veći iznos osnovnog kapitala.

(5) Dio osnovnog kapitala koji je jednak ulozima u gotovini može biti potpuno ili djelimično uplaćen (upisan, ali neuplaćen osnovni kapital).

(6) Osnovni kapital društva se može uvećavati ili smanjivati.

(7) U slučaju smanjivanja kapitala osnovni kapital ne može biti smanjen ispod iznosa minimalnog osnovnog kapitala utvrđenog ovim zakonom.

Član 45

(Ulozi)

(1) Osnovni kapital prilikom osnivanja društva osigurava se ulozima članova u novcu i stvarima i pravima čija je vrijednost iskaziva u novcu.

(2) Ulog u stvarima i pravima izražava se u novcu i mora se u potpunosti unijeti prije upisa društva u registar društava.

Član 46

(Vrijednost uloga)

(1) Vrijednost uloga u stvarima i pravima mora biti određena u osnivačkom aktu ili statutu društva, ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno.

(2) Vrijednost uloga u stvarima i pravima u dioničkom društvu i društvu sa ograničenom odgovornošću određuje se na osnovu procjene prihvaćene ugovorom od svih osnivača.

Član 47

(Procjene vrijednosti uloga)

Procjena iz člana 46. stav (2) ovog zakona obavezno uključuje opis, način iskazivanja i procijenjenu vrijednost uloga i ocjenu da li ulog odgovara cijeni upisanih dionica dioničkog društva ili udjela u društvu sa ograničenom odgovornošću koji se tim ulogom plaćaju.

Član 48

(Obaveza namirenja ugovorene vrijednosti uloga)

(1) Kada procijenjena vrijednost uloga u stvarima i pravima ne dostigne ugovoreni iznos do upisa društva u registar društava ili do ugovorenog roka uplate u slučaju pristupanja društvu, član društva koji se obavezao na taj ulog dužan je razliku uplatiti u novcu.

(2) Ako društvo nije steklo vlasništvo na stvari koju je član društva bio obavezan unijeti kao ulog, član društva mora uplatiti u novcu vrijednost te stvari koju mu društvo mora vratiti.

Član 49

(Prava člana društva)

Ulog daje članu društva pravo na dionicu ili udio u društvu.

Član 50

(Poslovne knjige i finansijski izvještaji)

Društvo je dužno voditi poslovne knjige i sačinjavati finansijske izvještaje u skladu sa zakonom i drugim propisima.

POGLAVLJE VI. (POVEZANA DRUŠTVA)

Član 51

(Pojam)

(1) Povezana društva čine dva ili više društava u skladu sa ovim zakonom, koja se međusobno povezuju i to:

a) učešćem u osnovnom kapitalu ili udjelima (društva povezana kapitalom);

b) putem ugovora (društva povezana ugovorom);

c) putem kapitala i putem ugovora (mješovito povezana društva).

(2) Povezana društva iz stava (1) ovog člana obuhvataju jedno vladajuće i jedno ili više zavisnih društava.

(3) Povezana društva organiziraju se kao koncern, holding, poslovno udruženje ili drugi oblik organiziranja u skladu sa ovim zakonom.

(4) Privredna društva povezuju se u skladu sa propisima kojim se uređuje zaštita konkurencije.

Član 52

(Vladajuće i zavisno društvo)

(1) Ako jedno društvo ima većinsko učešće u osnovnom kapitalu drugog društva ili ako na osnovu ugovora zaključenog sa drugim društvom ima pravo imenovati većinu članova nadzornog odbora tog drugog društva, odnosno ima većinu glasova u skupštini, to se društvo smatra vladajućim a drugo društvo zavisnim.

(2) Vladajuće društvo sa većinskim učešćem u osnovnom kapitalu je društvo koje, neposredno ili posredno putem drugog društva, na osnovu više od 50% učešća u osnovnom kapitalu drugog društva ima više od 50% glasova u skupštini zavisnog društva.

(3) Neposredno učešće u osnovnom kapitalu koji pripada vladajućem društvu ili drugom licu koje ga drži za njegov račun, određuje se na osnovu odnosa nominalnog iznosa tog učešća prema ukupnom osnovnom kapitalu zavisnog društva.

(4) Pri određivanju učešća iz stava (3) ovog člana od ukupnog osnovnog kapitala zavisnog društva oduzimaju se vlastite dionice i udjeli zavisnog društva i dionice i udjeli koje za račun zavisnog društva drži treće lice.

(5) Posredno učešće u osnovnom kapitalu koji pripada vladajućem društvu obuhvata dionice i udjele koji pripadaju društvu koje zavisi od njega ili koji pripadaju drugom licu za račun tog društva ili za račun društva koje zavisi od njega (zavisna društva).

(6) Zavisno društvo može u vladajućem društvu pribaviti dionice i udjele i ostvariti svoje pravo glasa na osnovu dionica i udjela kojima već raspolaže, u skladu sa odredbama ovog zakona o društvu sa uzajamnim učešćem.

Član 53

(Društva sa uzajamnim učešćem)

Društva sa uzajamnim učešćem u osnovnom kapitalu su povezana društva kod kojih svako društvo ima učešće u osnovnom kapitalu drugog društva.

Član 54

(Holding)

Ako se vladajuće i jedno ili više zavisnih društava na osnovu zaključenog ugovora o vođenju poslova objedine jedinstvenim vođenjem poslova od vladajućeg društva, ona čine holding a pojedinačna društva su društva holdinga.

Član 55

(Koncern)

Ako vladajuće društvo, na osnovu zaključenog ugovora o vođenju poslova, pored jedinstvenog vođenja poslova zavisnih društava, obavlja i druge djelatnosti, ona čine koncern, a pojedinačna društva su društva koncerna.

Član 56

(Mogućnost formiranja pravno samostalnih društava)

Holding i koncern, u skladu sa čl. 54. i 55. ovog zakona, mogu formirati i pravno samostalna društva, koja nisu zavisna jedno o drugome.

Član 57

(Zajedničke odredbe za povezana društva)

(1) Vladajuće društvo neograničeno solidarno odgovara povjeriocima u postupku stečaja zavisnog društva ako je stečaj prouzrokovan obavezujućim nalozima, odlukama ili uputstvima vladajućeg društva.

(2) Ako vladajuće društvo dovede zavisno društvo u položaj da izvrši za sebe štetan pravni posao ili na svoju štetu nešto učini ili propusti učiniti, nadoknadit će zavisnom društvu štetu prouzrokovanu po tom osnovu.

(3) Zahtjev za naknadu štete iz stava (2) ovog člana, uime zavisnog društva, mogu podnijeti dioničari i članovi zavisnog društva koji posjeduju ili predstavljaju najmanje 10% osnovnog kapitala tog društva ili statutom određeni manji dio, kao i povjerioci društva čija potraživanja iznose više od 10% osnovnog kapitala zavisnog društva.

(4) Pored vladajućeg društva, kao solidarni dužnici odgovaraju članovi uprave vladajućeg društva koji su zavisno društvo doveli u položaj da izvrši za sebe štetan pravni posao ili da na svoju štetu nešto učini ili propusti da učini.

(5) Kao solidarni dužnici odgovaraju i članovi uprave zavisnog društva ako su povrijedili svoje dužnosti, osim ako su postupali po uputstvima uprave vladajućeg društva.

Član 58

(Poslovno udruženje)

(1) Poslovno udruženje je ekonomska interesna grupacija koju mogu osnovati dva ili više društava radi unapređenja, promocije i usklađivanja obavljanja svojih djelatnosti.

(2) Poslovno udruženje se ne osniva radi sticanja dobiti.

(3) Poslovno udruženje je pravno lice.

(4) Poslovno udruženje upisuje se u registar društava u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje registracija poslovnih subjekata.

(5) Oznaka “poslovno udruženje” navodi se u firmi.

(6) Poslovno udruženje istupa u pravnom prometu u svoje ime i za račun svojih članova i uime i za račun svojih članova.

(7) Za obaveze preuzete u pravnom prometu poslovno udruženje odgovara svojom imovinom, a članovi odgovaraju na način određen ugovorom o osnivanju, odnosno ugovorom sa trećim licem.

(8) Ugovorom o osnivanju utvrđuje se naziv, vrijeme osnivanja i trajanja, cilj i djelatnost, sjedište, upravljanje, zastupanje, odgovornost, pristupanje, istupanje, istupanje u pravnom prometu, isključenje, imovina, nadzor, prestanak, kao i druga pitanja značajna za ostvarivanje ciljeva osnivanja poslovnog udruženja.

Član 59

(Ostali oblici povezivanja društava)

Društva se mogu povezivati ugovorom i u druge oblike povezivanja (konzorcij, franšizing, zajednica društava, poslovna unija, poslovni sistem, pul i drugi).

POGLAVLJE VII. (REGISTAR DRUŠTAVA)

Član 60

(Registar društava)

(1) Podaci o društvu utvrđeni ovim zakonom upisuju se u registar društava.

(2) Registar društava obuhvata registar podataka i registar isprava.

(3) Upis u registar društava i objavljivanje registracije vrši se u skladu sa Zakonom o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine.

(4) Promjene podataka i isprava društava upisuju se u registar društava.

Član 61

(Podaci i isprave o privrednom društvu)

(1) Smatra se da treća lica znaju za registrirane podatke o privrednom društvu nakon njihovog objavljivanja ili objavljivanja izvoda iz tih podataka ili isprava na osnovu kojih je izvršena registracija sa upućivanjem na njih.

(2) U slučaju da su podaci i isprave predati u registarski spis ili upisani u registar društava različiti od objavljenih podataka, objavljeni podaci ne obavezuju treća lica, ali se ona mogu pozvati na objavljene podatke, osim ako društvo na koje se oni odnose dokaže da su treća lica znala ili mogla znati za podatke i isprave predate u registarski spis ili upisane u registar društava.

Član 62

(Ništavost registracije osnivanja privrednog društva)

(1) Ukoliko nije drugačije utvrđeno Zakonom o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine, registracija osnivanja privrednog društva ništava je ako:

a) broj osnivača manji je od broja utvrđenog ovim zakonom;

b) ne postoji pravna i poslovna sposobnost svih osnivača;

c) osnivački akt nije sastavljen u propisanoj formi;

d) osnivački akt ne sadrži podatke o poslovnom imenu društva, vrijednosti i vrsti uloga svakog osnivača ili iznosa osnovnog kapitala koji je propisan ovim zakonom ili o djelatnosti društva;

e) minimalni iznos uloga nije uplaćen u skladu sa ovim zakonom;

f) djelatnost društva nezakonita je ili suprotna javnom interesu;

g) osnivač ili jedan od osnivača društva član je postojećeg društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću ili komplementar u komanditnom društvu;

h) osnivač ili jedan od osnivača društva jedini je član društva sa ograničenom odgovornošću nad kojim je pokrenut postupak stečaja ili likvidacije ili je protiv tog društva podignuta tužba iz člana 359. stav (1) tačka a) ovog zakona.

(2) Ako je osnov ništavosti registracije privrednog društva moguće otkloniti, nadležni sud nakon pokretanja postupka za utvrđivanje ništavosti određuje rok najduže 90 dana za otklanjanje nedostataka i za to vrijeme zastaje sa postupkom.

Član 63

(Dužnost sudova, organa uprave i drugih institucija)

Sudovi, organi uprave i druge institucije koje su zakonom ovlaštene za odobravanje i nadzor nad osnivanjem i poslovanjem društava, emisijom i prometom vrijednosnih papira, dužne su bez odlaganja pisano izvijestiti registar društava o saznanjima stečenim u vršenju nadležnosti koja dovode u sumnju potpunost i tačnost podataka i isprava upisanih u registar društava.

POGLAVLJE VIII. (SPAJANJE, PRIPAJANJE, PODJELA, PROMJENA OBLIKA I PRESTANAK DRUŠTVA)

Član 64

(Pojam spajanja, pripajanja, podjele i promjene oblika društva)

(1) Dva ili više društava mogu se spojiti tako da prijenosom imovine i obaveza bez provođenja likvidacije osnuju novo društvo koje postaje njihov pravni sljednik.

(2) Društvo se može pripojiti prijenosom imovine i obaveza bez provođenja likvidacije drugom društvu koje postaje njegov pravni sljednik.

(3) Društvo se može podijeliti prijenosom imovine i obaveza bez provođenja likvidacije na dva ili više društava koja postaju njegovi pravni sljednici, solidarno odgovorni za njegove obaveze na jedan od sljedećih načina: pripajanjem, kada društvo koje se dijeli prenese na dva ili više postojećih društava ukupnu imovinu i obaveze, ili, osnivanjem novih društava, kada društvo koje se dijeli prenese na dva ili više novih društava ukupnu imovinu i obaveze.

(4) U slučajevima spajanja, pripajanja ili podjele društva, u smislu odredaba st. (1), (2) i (3) ovog člana, dioničari ili vlasnici udjela spojenog, pripojenog ili podijeljenog društva dobijaju dionice (udjele) društva sljednika, uz mogućnost isplate u novcu do 10% ukupne nominalne vrijednosti dionica (udjela) koje društva sljednici emituju po tom osnovu.

(5) Svako društvo, isključujući društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću i otvoreno dioničko društvo, može promijeniti oblik.

(6) Otvoreno dioničko društvo može se podijeliti, u skladu sa stavom (3) ovog člana, pripajanjem sa dva ili više postojećih otvorenih dioničkih društava ili podjelom na dva ili više novih otvorenih dioničkih društava.

Član 65

(Odluka o spajanju, pripajanju, podjeli i promjeni oblika društva)

(1) Odluku o spajanju, pripajanju, podjeli ili promjeni oblika društva, u društvu sa neograničenom solidarnom odgovornošću i komanditnom društvu donose članovi društva, a u društvu sa ograničenom odgovornošću i dioničkom društvu, takvu odluku donosi skupština društva, na način utvrđen osnivačkim aktom ili statutom, u skladu sa zakonom.

(2) U postupku spajanja, identičnu odluku moraju donijeti sva društva koja se spajaju, a u postupku pripajanja, identičnu odluku mora donijeti društvo koje se pripaja i društvo kojem se ono pripaja.

Član 66

(Plan reorganizacije)

(1) Odluka o spajanju, pripajanju, podjeli ili promjeni oblika donosi se na osnovu plana reorganizacije, koji uprava i nadzorni odbor ili drugi organ svakog društva učesnika, ovlašten osnivačkim aktom ili statutom, moraju pripremiti i o njemu obavijestiti dioničare, odnosno članove društva i povjerioce društva najmanje 30 dana prije datuma odlučivanja.

(2) Odluku o namjeravanoj reorganizaciji društvo je dužno objaviti u sredstvima javnog informiranja.

Član 67

(Obavezan sadržaj plana reogranizacije)

(1) Plan reorganizacije obavezno sadrži:

a) oblik, firmu i sjedište društava učesnika i društava sljednika;

b) vlasnička prava dioničara ili članova društava prethodnika u društvu sljedniku;

c) opis, procjenu i raspodjelu imovine i obavezu društava prethodnika koji se prijenose na društvo sljednika sa izvještajem revizora;

d) datum od kojeg će vlasnici dionica ili udjela društva sljednika moći učestvovati u dobiti i uvjete koje utiču na to pravo;

e) datum od kojeg će se poslovi društva prethodnika računovodstveno iskazivati za društva sljednika.

(2) U slučaju podjele društva, uz elemente iz stava (1) ovog člana, plan reorganizacije obavezno sadrži i sljedeće dodatne elemente:

a) omjer zamjene prava;

b) uvjete alokacije dionica ili udjela i iznos isplata u novcu;

c) prava u društvima sljednicima koja pripadaju vlasnicima dionica ili udjela podijeljenog društva koji su sadržavali posebna prava, kao i vlasnicima drugih vrijednosnih papira podijeljenog društva;

d) opis i alokaciju imovine i obaveza koji se prijenose na svako društvo sljednika.

Član 68

(Drugi obavezni sadržaji plana reogranizacije)

Plan reorganizacije obavezno sadrži pisani izvještaj revizora o računovodstvenim iskazima društava učesnika koji uključuje i:

a) naznaku metoda korištenih u utvrđivanju omjera zamjene;

b) mišljenje revizora da li je primijenjen odgovarajući metod, naznaku vrijednosti do kojih bi se došlo korištenjem drugih metoda i mišljenje o relativnom značaju svake od metoda u utvrđivanju omjera zamjene;

c) opis problema vrednovanja sa kojim se revizor suočio, ako jeste.

Član 69

(Odgovornost članova uprave društva i drugih lica i revizora)

Članovi uprave društva i druga lica koja su pripremila plan reorganizacije i revizori koji su izvršili pregled i dali mišljenje za društva učesnike, odgovorni su za štetu neograničeno solidarno društvima učesnicima i njihovim dioničarima ili članovima, ako u utvrđivanju omjera zamjene prava pri spajanju, pripajanju, podjeli ili promjeni oblika društva nisu postupali po pravilima struke.

Član 70

(Kopije)

Prije odlučivanja o planu reorganizacije uprava društva učesnika dužna je svakom dioničaru ili članu društva na njegov zahtjev dati na uvid ili predati kopije plana reorganizacije, godišnjih finansijskih izvještaja društava učesnika za posljednje tri poslovne godine, vanredni finansijski izvještaj za tri mjeseca koja prethode izradi plana reorganizacije, ako su podaci u njemu stariji od šest mjeseci sa izvještajima i mišljenjem revizije.

Član 71

(Upis reorganizacije u registar društava)

Istovremeno sa upisom u registar društava, društva nastalog spajanjem društava, pripajanja društva drugom društvu i podjele društva na više novih društava, u registar društava upisuje se prestanak društva koje je spojeno, pripojeno ili podijeljeno.

Član 72

(Prestanak društva)

(1) Društvo prestaje gubitkom svojstva pravnog lica.

(2) Društvo prestaje na dan upisa prestanka u registar društava.

(3) Ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno, po prestanku društva provodi se likvidacija.

Član 73

(Slučajevi prestanka društva)

Društvo prestaje u slučaju:

a) isteka perioda za koji je osnovano;

b) spajanja, pripajanja i podjele;

c) okončanjem stečajnog postupka ili odbijanjem zahtjeva za otvaranje stečajnog postupka usljed nedostatka imovine;

d) prestankom na osnovu odluke suda;

e) odlukom skupštine društva.

Član 74

(Drugi slučajevi prestanka društva)

(1) Društvo može prestati odlukom suda donesenom na osnovu zahtjeva nadležnih organa ili lica koje dokaže pravni interes kada:

a) najviši organ društva utvrđen osnivačkim aktom ili statutom društva ne sastaje se i ne vrši svoja ovlaštenja ili nije vršen izbor organa čiji je prethodni mandat istekao duže od dvije godine;

b) duže od dvije godine društvo ne ostvaruje prihode;

c) društvu je oduzeto odobrenje za obavljanje djelatnosti;

d) više ne postoje zakonom utvrđeni uvjeti za daljnje postojanje društva u obliku u kojem je upisano u registar društava.

(2) Prije donošenja odluke o prestanku društva, sud može odrediti rok za otklanjanje uzroka zbog kojih je donošenje odluke predloženo.

Član 75

(Provođenje likvidacije)

Ukoliko ukupna imovina po prestanku društva nije prešla na pravnog sljednika, provodi se likvidacija u skladu sa posebnim zakonom, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

DIO DRUGI – (DRUŠTVO SA NEOGRANIČENOM SOLIDARNOM ODGOVORNOŠĆU)

Član 76

(Pojam i osnivanje)

Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću je društvo najmanje dva lica koja su neograničeno solidarno odgovorna za obaveze društva.

Član 77

(Ugovor o osnivanju)

(1) Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću osniva se ugovorom o osnivanju.

(2) Ugovor o osnivanju društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću obavezno sadrži ime, prezime i adresu prebivališta ili firmu i sjedište članova društva, firmu, sjedište i djelatnost društva i prava i obaveze članova.

(3) Izmjene i dopune ugovora vrše se uz saglasnost svih članova.

Član 78

(Prijava za upis u registar društva)

Prijavu za upis osnivanja društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću u registar društava potpisuju svi članovi društva.

Član 79

(Ulozi članova)

(1) Ulozi članova u društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću mogu biti u novcu, stvarima, pravima i izvršenim uslugama.

(2) Vrijednost uloga u stvarima, pravima i pružanju usluga utvrđuje se ugovorom o osnivanju društva.

(3) Ulozi članova su jednake vrijednosti.

(4) Svaki član će uplatiti ili unijeti svoj ulog u roku utvrđenom ugovorom, a u slučaju da rok nije ugovoren, najkasnije dva mjeseca nakon upisa osnivanja društva u registar društava.

(5) Ulozi članova postaju imovina društva.

Član 80

(Upravljanje)

(1) Svaki član društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću ima pravo i obavezu upravljati društvom, u skladu sa ugovorom.

(2) Ugovorom se može odrediti da za određeno vrijeme društvom potpuno ili djelimično upravlja jedan ili više članova, čime se ostali članovi u istoj mjeri odriču prava upravljanja.

(3) Član društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću može svoje pravo upravljanja prenijeti na lice koje nije član društva, samo uz saglasnost ostalih članova.

(4) Ako svi članovi ili više članova imaju pravo upravljati društvom, svaki od njih ima pravo voditi poslovanje.

(5) Ako se jedan od članova sa pravom upravljanja protivi poduzimanju neke radnje ili obavljanju nekog posla, ostali članovi sa pravom upravljanja nemaju pravo poduzeti radnju ili obaviti posao.

(6) Ako je ugovorom određeno da članovi društva ovlašteni za upravljanje mogu samo zajedno djelovati, svaka radnja i posao se može obaviti samo uz saglasnost svih ovlaštenih članova.

Član 81

(Odlučivanje svih članova društva o određenim pitanjima)

Ukoliko je ugovorom određeno da o određenim pitanjima odlučuju svi članovi društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću, o tim pitanjima se odlučuje uz saglasnost svih članova društva.

Član 82

(Mogućnost odricanja prava na upravljanje)

Član društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću može se pisanom izjavom, za određeno vrijeme, odreći prava na upravljanje i ostalim članovima, uz njihovu saglasnost, prepustiti pravo potpunog upravljanja.

Član 83

(Ovlaštenje za upravljanje)

(1) Ovlaštenje za upravljanje društvom sa neograničenom solidarnom odgovornošću dato jednom ili više članova može se opozvati uz saglasnost svih ostalih članova, ako ugovorom nije drugačije određeno.

(2) Nakon opoziva ovlaštenja, do postizanja novog sporazuma članova o ovlaštenju, članovi upravljaju društvom u skladu sa članom 80. stav (1) ovog zakona.

Član 84

(Dužnosti i prava članova)

(1) Član sa ovlaštenjem za upravljanje društvom sa neograničenom solidarnom odgovornošću dužan je ostale članove društva na njihov zahtjev obavijestiti o svim poslovima.

(2) Svaki član društva ima pravo uvida u poslovne knjige i isprave društva.

Član 85

(Zastupanje)

(1) Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću zastupa svaki član, ako ugovorom nije drugačije određeno.

(2) Ako su ugovorom samo neki članovi ovlašteni da zajedno ili pojedinačno zastupaju društvo, ostali članovi ne mogu zastupati društvo.

(3) Članovi ovlašteni da zajedno zastupaju društvo mogu jednog od njih pisano ovlastiti za obavljanje određenih poslova.

(4) Svaki član društva neograničeno solidarno odgovara trećim licima za obaveze društva, osim ako treće lice prilikom sklapanja pravnog posla sa jednim od članova zna da taj član nije ovlašten zastupati društvo.

Član 86

(Dobit i gubitak)

Članovi društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću učestvuju u raspodjeli dobiti i pokriću gubitka u jednakim iznosima, ako ugovorom nije određeno drugačije.

Član 87

(Zabrana konkurentnog djelovanja)

Članovi društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću mogu obavljati druge poslove i djelatnosti i time stvarati imovinske obaveze uz saglasnost svih ostalih članova, ako ugovorom nije drugačije određeno.

Član 88

(Obim odgovornosti članova)

(1) Lice koje pristupi društvu sa neograničenom solidarnom odgovornošću, odgovara i za obaveze društva nastale prije njegovog pristupanja.

(2) Član koji je izmirio obavezu društva nastalu prije njegovog pristupanja, ima pravo namirenja od ostalih članova za izmirenu obavezu društva i troškova koje je imao u vezi sa tim.

(3) Član koji istupi iz društva koje nastavi poslovanje odgovara samo za obaveze društva nastale do dana upisa njegovog istupanja u registar društava.

Član 89

(Istupanje iz društva i pristupanje društvu)

(1) Član društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću može istupiti iz društva.

(2) Društvu može pristupiti novi član.

(3) Istupanje člana iz društva i pristupanje društvu novog člana uređuje se ugovorom.

(4) Član društva može svoja prava i obaveze prenositi na treća lica samo uz saglasnost svih ostalih članova društva.

Član 90

(Prestanak društva)

Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću prestaje, osim osnova i načina iz čl. 73. i 74. ovog zakona i u slučaju:

a) kada jedan član najkasnije šest mjeseci prije kraja kalendarske godine podnese pisanu obavijest o istupanju i raskidu ugovora zaključenog na neodređeno vrijeme, ako ugovorom nije određeno drugačije;

b) smrti člana, osim ako po ugovoru nasljednik umrlog postane novi član;

c) prestanka pravnog lica kao člana društva;

d) stečaja jednog od članova društva;

e) gubitka ili ograničenja pravne sposobnosti jednog od članova društva;

f) odluke suda o prestanku društva.

Član 91

(Mogućnost izmjene ugovora i pravo namirenja udjela)

(1) U slučajevima iz člana 90. tač. a), b), c), d) i e) ovog zakona ostali članovi društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću mogu izvršiti izmjene ugovora i nastaviti poslovanje.

(2) Član čije je članstvo prestalo ili njegov nasljednik, odnosno pravni sljednik ima pravo namirenja udjela koje se obračunava kao i udio u ostatku imovine nakon likvidacije.

Član 92

(Nasljednici)

(1) Ako društvo nastavi postojati nakon smrti jednog člana, nasljednik može postaviti pisani zahtjev da ga naslijedi u društvu najkasnije u roku 30 dana od dana pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.

(2) Prihvatanjem članstva u društvu nasljednik preuzima prava i obaveze umrlog člana od dana njegove smrti.

(3) Nasljednik umrlog člana koji nije prihvatio članstvo u društvu ima pravo tražiti od društva namirenje udjela, a kada ima više nasljednika vlasnička prava preminulog člana u imovini društva dijele se među nasljednicima u omjeru utvrđenom testamentom ili sudskom odlukom o nasljeđivanju.

(4) Nasljedniku koji je prihvatio članstvo u društvu izvršit će se kompenzacija srazmjerna njegovom udjelu u nasljedstvu.

(5) Nasljednici koji prihvate članstvo u društvu postaju članovi sa vlasničkim pravima srazmjerno njihovom učešću u naslijeđenoj imovini umrlog člana.

Član 93

(Likvidacija)

(1) U slučaju likvidacije društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću, članovi imaju pravo na srazmjeran dio ostatka imovine društva nakon likvidacije.

(2) Imovina društva nakon likvidacije dijeli se među članovima prvo do iznosa njihovih uplaćenih uloga, a zatim na jednake dijelove.

(3) Ostatak imovine društva nakon likvidacije koji nije dovoljan za povrat uplaćenih uloga, dijeli se među članovima srazmjerno ulozima, ako ugovorom nije određeno drugačije.

DIO TREĆI – KOMANDITNO DRUŠTVO

Član 94

(Pojam i osnivanje)

(1) Društvo u kojem jedan ili više članova odgovara za obaveze društva neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom (u daljnjem tekstu: komplementari), a jedan ili više članova odgovara za obaveze društva samo do iznosa njihovih uloga upisanih u registar društava (u daljnjem tekstu: komanditori) je komanditno društvo.

(2) Na komanditna društva primjenjuju se odredbe ovog zakona o društvima sa neograničenom solidarnom odgovornošću, ukoliko drugim odredbama ovog zakona nije propisano drugačije.

(3) Komanditno društvo se može transformisati u komanditno društvo na dionice.

Član 95

(Osnivanje)

Komanditno društvo se osniva ugovorom koji obavezno sadrži:

a) firmu i sjedište društva;

b) ime, prezime i adresu prebivališta, odnosno firmu i sjedište članova;

c) određenje koji članovi su komplementari a koji komanditori;

d) vrstu i iznos uloga svakog člana;

e) djelatnost komanditnog društva.

Član 96

(Izmjene ugovora o osnivanju)

(1) Za izmjene ugovora o osnivanju komanditnog društva potrebna je saglasnost svih članova.

(2) Ugovorom se može odrediti da za prijenos vlasničkih prava komanditora na drugo lice nije potrebna saglasnost svih članova.

Član 97

(Prijava za upis osnivanja)

Prijavu za upis osnivanja komanditnog društva u registar društava potpisuju svi članovi.

Član 98

(Upravljanje i zastupanje)

(1) Poslovima komanditnog društva upravljaju komplementari.

(2) Komanditor ima pravo uvida u poslovne knjige i isprave društva i godišnji finansijski izvještaj.

Član 99

(Zastupanje)

Komanditno društvo zastupa svaki komplementar, ako ugovorom nije izričito određeno drugačije.

Član 100

(Komanditor)

(1) Komanditor može zastupati komanditno društvo samo na osnovu posebnog ovlaštenja datog uz saglasnost svih članova.

(2) Komanditor koji bez ovlaštenja zaključi ugovor uime društva, odgovora za obaveze iz tog ugovora kao komplementar.

Član 101

(Dobit)

(1) Dobit komanditnog društva dijeli se na dio za komplementare i dio za komanditore u omjeru utvrđenom ugovoru.

(2) Dio dobiti namijenjen komplementarima dijeli se među njima na jednake dijelove.

(3) Dio dobiti namijenjen komanditorima dijeli se među njima srazmjerno uplaćenim ulozima, ako ugovorom nije određeno drugačije.

Član 102

(Prestanak komanditnog društva)

Svi članovi komanditnog društva imaju pravo na srazmjeran udio u ostatku imovine društva nakon likvidacije.

Član 103

(Ostatak imovine)

(1) Ako je ostatak imovine nakon likvidacije komanditnog društva nedovoljan za povrat uplaćenih uloga, komanditori imaju pravo prvenstva na povrat uloga.

(2) Ostatak imovine nakon povrata uloga dijeli se među članovima društva po omjeru za raspodjelu dobiti.

(3) Ugovorom se može odrediti drugačiji način raspodjele ostatka imovine komanditnog društva nakon likvidacije.

Član 104

(Neprestajanje društva)

Komanditno društvo ne prestaje u slučaju smrti, gubitka ili ograničenja pravne sposobnosti ili prinudne prodaje i naplate iz imovine komanditora.

DIO ČETVRTI – DIONIČKO DRUŠTVO

POGLAVLJE I. (OPĆE ODREDBE)

Član 105

(Opće odredbe)

(1) Dioničko društvo je društvo čiji je osnovni kapital podijeljen na dionice.

(2) Dionička društva mogu biti otvorena i zatvorena.

(3) Otvorena dionička društva su društva čije su dionice emitovane putem javne ponude i koja ispunjavaju jedan od sljedećih kriterija:

a) radi se o bankama ili društvima za osiguranje ili

b) da imaju osnovni kapital najmanje u iznosu od 4.000.000,00 KM i najmanje 40 dioničara.

(4) Pod dionicama emitovanim putem javne ponude smatraju se dionice emitovane u skladu sa Zakonom o tržištu vrijednosnih papira.

(5) Otvoreno dioničko društvo ne može ograničiti prijenos dionica trećim licima.

(6) Zatvoreno dioničko društvo postaje otvoreno kada ispuni jedan od kriterija iz stava (3) ovog člana.

Član 106

(Obaveze dioničara)

Dioničko društvo ne odgovara za obaveze dioničara.

POGLAVLJE II. (OSNIVANJE)

Član 107

(Osnivači)

(1) Dioničko društvo mogu osnovati jedan ili više osnivača.

(2) Osnivači su obavezno i dioničari dioničkog društva.

Član 108

(Osnivanje i osnivački akt)

(1) Dioničko društvo se osniva ugovorom o osnivanju koji obavezno sadrži:

a) ime i prezime ili firmu i adresu prebivališta ili sjedišta osnivača;

b) firmu i sjedište dioničkog društva;

c) djelatnost;

d) prava i obaveze osnivača;

e) iznos osnovnog kapitala;

f) oznaku klase, ukupan broj i nominalnu vrijednost dionica;

g) opis prava sadržanih u dionici;

h) broj dionica koji upisuje svaki osnivač;

i) postupak i rokove prodaje i banku kod koje se vrši uplata dionica;

j) opis i procjenu vrijednosti uloga u stvarima i pravima;

k) način naknade troškova osnivanja;

l) posljedice neizvršavanja obaveza osnivača;

m) način rješavanja sporova između osnivača;

n) ime i prezime lica koje predstavlja dioničko društvo u postupku osnivanja.

(2) Ugovor o osnivanju dioničkog društva mora biti potpisan od svih osnivača ili njihovih punomoćnika, a potpisi ovjereni u skladu sa zakonom.

(3) Uz potpis punomoćnika prilaže se ovjereno pisano ovlaštenje.

(4) Kada dioničko društvo osniva jedan osnivač, osnivački akt je odluka o osnivanju dioničkog društva.

Član 109

(Otkup dionica prilikom osnivanja)

Prilikom osnivanja dioničkog društva sve dionice mogu otkupiti osnivači (u daljnjem tekstu: simultano osnivanje), ili ugovoreni broj dionica otkupljuju osnivači, a preostale dionice kupuju druga lica na osnovu javnog poziva za upis i uplatu (u daljnjem tekstu: sukcesivno osnivanje), u skladu sa zakonom kojim se uređuje emisija i promet vrijednosnih papira.

Član 110

(Simultano osnivanje)

(1) Upis dionica pri simultanom osnivanju dioničkog društva vrši se potpisom ugovora o osnivanju od osnivača.

(2) Uplata dionica vrši se na osnovu rješenja Komisije za vrijednosne papire u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) kojim se utvrđuje uspjela emisija dionica.

(3) Uplata dionica je bezuvjetna.

Član 111

(Sukcesivno osnivanje)

Ugovor o sukcesivnom osnivanju dioničkog društva, uz elemente iz člana 108. ovog zakona, obavezno sadrži i:

a) mjesto, vrijeme i način upisa dionica;

b) mjesto, vrijeme i način uplate dionica;

c) vrstu uloga kojim se mogu platiti dionice;

d) postupak kada upisani iznos premašuje iznos objavljen u javnoj ponudi;

e) način određivanja cijene dionica po okončanju upisa;

f) način sazivanja osnivačke skupštine dioničkog društva.

Član 112

(Zahtjev za odobravanje javne ponude dionica)

(1) Osnivači podnose Komisiji zahtjev za odobravanje javne ponude dionica uz koji su dužni dostaviti:

a) ugovor o osnivanju;

b) prijedlog statuta dioničkog društva;

c) prijedlog prospekta u skladu sa zakonom kojim se uređuju emisija i promet vrijednosnih papira;

d) ugovor zaključen između osnivača i Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Registar);

e) ugovor zaključen između osnivača i banke o otvaranju privremenog računa za deponovanje uplata dionica.

(2) O zahtjevu iz stava (1) ovog člana Komisija donosi rješenje u roku 30 dana od dana prijema zahtjeva.

Član 113

(Rješenje o odobrenju javne ponude dionica)

(1) Nakon dobijanja rješenja Komisije o odobrenju javne ponude dionica osnivači su obavezni objaviti javni poziv za upis i uplatu dionica u skladu sa Zakonom o tržištu vrijednosnih papira.

(2) Rok za upis dionica ne može biti duži od 90 dana od dana objavljivanja javnog poziva.

(3) Upis dionica vrši se potpisivanjem izjave o upisu u skladu sa zakonom i propisima Komisije.

Član 114

(Izvještaj o ukupnom iznosu i broju upisanih i uplaćenih dionica)

(1) Osnivači su obavezni objaviti izvještaj o ukupnom iznosu i broju upisanih i uplaćenih dionica najmanje u jednim domaćim dnevnim novinama u roku osam dana od dana prijema rješenja Komisije kojim se utvrđuje da je emisija dionica uspjela.

(2) Izvještaj iz stava (1) ovog člana obavezno sadrži:

a) ime i prezime ili firmu i adresu prebivališta ili sjedišta upisnika dionica;

b) klasu, broj i nominalnu vrijednost upisanih dionica;

c) podatke o načinu i roku plaćanja upisanih dionica;

d) iznos uplaćen pri upisu dionica;

e) popis i procijenjenu vrijednost stvari i prava kojima su plaćene upisane dionice;

f) cijenu dionice prilikom emisije.

Član 115

(Izvršenje uplate dionica)

(1) Za izvršene uplate upisanih dionica po cijeni nakon emisije osnivači su dužni izdati pisanu privremenu potvrdu koja obavezno sadrži klasu, broj, nominalnu vrijednost i cijenu upisanih dionica nakon emisije.

(2) Osnivači ne mogu raspolagati izvršenim uplatama dionica.

(3) Dioničko društvo raspolaže novčanim uplatama i unesenim stvarima i pravima nakon upisa društva u registar društava.

(4) Naknade i drugi troškovi osnivanja ne mogu se isplaćivati na teret osnovnog kapitala.

Član 116

(Izvještaj o neuspjelom osnivanju)

(1) Ako sve dionice iz člana 114. stav (2) tačka b) ovog zakona nisu upisane u objavljenom roku osnivači i drugi upisnici mogu upisati preostale dionice najkasnije 15 dana nakon isteka objavljenog roka za upis.

(2) Ako osnivači i drugi upisnici ne upišu sve dionice, osnivanje dioničkog društva nije uspjelo.

(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana, osnivači su dužni izvještaj o neuspjelom osnivanju dioničkog društva, sa podacima i načinu i roku povrata izvršenih uplata, objaviti na način objavljivanja prospekta i najkasnije u roku 15 dana od isteka roka iz stava (1) ovog člana.

Član 117

(Osnivačka skupština)

(1) Osnivači su dužni sazvati osnivačku skupštinu dioničkog društva najkasnije u roku 60 dana od dana prijema rješenja Komisije kojim se utvrđuje da je emisija dionica uspjela.

(2) Osnivačka skupština se saziva pisanim pozivom svakom upisniku dionica u skladu sa ovim zakonom.

(3) Ukoliko osnivačka skupština nije sazvana u roku iz stava (1) ovog člana, upis dionica postaje ništav i smatra se da dioničko društvo nije osnovano.

(4) U slučaju iz stava (3) ovog člana, osnivači su dužni objaviti izvještaj u skladu sa članom 116. stav (3) ovog zakona.

Član 118

(Ostale mogućnosti i dužnosti osnivačke skupštine)

(1) Osnivačka skupština može odlučivati ukoliko joj prisustvuju, lično ili putem punomoćnika, dioničari sa više od polovine ukupnog broja dionica sa pravom glasa.

(2) Osnivačku skupštinu društva otvara i njom predsjedava do izbora predsjednika skupštine osnivač sa najvećim brojem upisanih dionica.

(3) Ukoliko po isteku 60 minuta od zakazanog vremena početka skupštine nije postignut kvorum za odlučivanje iz stava (1) ovog člana, osnivačka skupština se odgađa.

(4) Osnivači su dužni u roku tri dana ponovo sazvati skupštinu na način iz člana 117. stav (2) ovog zakona.

(5) U slučaju ponovnog sazivanja osnivačka skupština može odlučivati ukoliko je zastupljeno više od jedne trećine ukupnog broja dionica sa pravom glasa.

Član 119

(Ovlaštenja osnivačke skupštine)

Osnivačka skupština:

a) usvaja izvještaj o osnivanju;

b) usvaja statut društva;

c) bira predsjednika skupštine;

d) imenuje članove nadzornog odbora;

e) potvrđuje vrijednost uloga u stvarima i pravima i utvrđuje broj dionica emitovanih po tom osnovu.

Član 120

(Izvještaj o osnivanju)

Izvještaj o osnivanju dioničkog društva obavezno sadrži:

a) broj upisanih dionica;

b) nominalnu vrijednost i cijenu po kojoj su dionice upisane;

c) uplate za upisane dionice izvršene prije održavanja osnivačke skupštine;

d) popis i procijenjenu vrijednost svakog uloga u stvarima i pravima;

e) podatke o upisnicima isključenim u skladu sa članom 137. ovog zakona.

Član 121

(Statut)

Statut dioničkog društva obavezno sadrži:

a) firmu, sjedište i djelatnost;

b) iznos osnovnog kapitala, klasu, broj i nominalnu vrijednost dionica;

c) postupak u slučaju neplaćanja upisanih dionica;

d) način povećanja i smanjivanja osnovnog kapitala;

e) način formiranja i korištenja fonda rezervi;

f) način podjele dobiti i isplate dividende;

g) način pokrića gubitka;

h) broj glasova po klasi dionica;

i) način sazivanja skupštine i odlučivanja, sastav i nadležnosti odbora;

j) sastav, način imenovanja i razrješenja, i ovlaštenja nadzornog odbora i uprave društva;

k) postupak pripajanja, spajanja, podjele i promjene oblika društva;

l) prestanak društva;

m) postupak izmjena i dopuna statuta;

n) druge elemente propisane ovim zakonom.

Član 122

(Upis u Registar emitenata)

(1) Nakon održane osnivačke skupštine, u slučaju simultanog ili sukcesivnog osnivanja, uprava dioničkog društva dužna je podnijeti zahtjev za upis u Registar emitenata vrijednosnih papira kod Komisije (u daljnjem tekstu: Registar emitenata) najkasnije u roku 15 dana od dana održavanja osnivačke skupštine.

(2) Uz zahtjev iz stava (1) ovog člana dostavlja se:

a) zapisnik osnivačke skupštine;

b) dokaz o uplati ukupnog iznosa upisanih dionica po cijeni nakon emisije;

c) odluka o usvajanju statuta, statut društva;

d) odluke o izboru članova nadzornog odbora i uprave.

(3) Podaci upisani u Registar emitenata smatraju se javno dostupnim.

Član 123

(Nevažeće dionice)

(1) Dionice za koje dospjele uplate nisu izvršene i koje prije upisa u Registar emitenata nisu preuzeli i uplatili osnivači ili drugi upisnici, osnivači su dužni proglasiti nevažećim.

(2) Osnivači su dužni pisano obavijestiti Komisiju o proglašenju dionica nevažećim u slučaju iz stava (1) ovog člana.

Član 124

(Prijave za upis dioničkog društva)

Na osnovu rješenja Komisije o upisu u Registar emitenata uprava dioničkog društva podnosi prijavu za upis dioničkog društva u registar društava.

POGLAVLJE III. (OSNOVNI KAPITAL)

Član 125

(Osnovni kapital prilikom osnivanja)

(1) Osnovni kapital dioničkog društva iznosi najmanje 50.000,00 KM.

(2) Nominalna vrijednost dionice ne može biti manja od 1,00 KM.

Član 126

(Ukupni ulozi prilikom osnivanja)

Ako se osnovni kapital prilikom osnivanja dioničkog društva, osim ulozima u novcu, osiguravaju i ulozima u stvarima i pravima, ukupni ulozi u novcu ne mogu biti manji od iznosa iz člana 125. stav (1) ovog zakona.

Član 127

(Sukcesivno osnivanje)

(1) Pri sukcesivnom osnivanju nakon upisa dionica do iznosa osnovnog kapitala iz javnog poziva za upis i uplatu dionica, osnivači su dužni odbiti daljnji upis dionica, ako je to utvrđeno ugovorom o osnivanju.

(2) Od dana donošenja odluke iz stava (1) ovog člana osnivači su neograničeno solidarno odgovorni za povrat sredstava uplaćenih iznad iznosa osnovnog kapitala, sa kamatom obračunatom po kamatnoj stopi na depozite po viđenju kod banke kod koje je vršena uplata dionica.

Član 128

(Cijena dionice)

(1) Cijena dionice prilikom emisije ne može biti niža od njene nominalne vrijednosti.

(2) Razlika cijene dionice prilikom emisije iznad njene nominalne vrijednosti čini dioničku premiju.

Član 129

(Povećanje osnovnog kapitala)

(1) Povećanje osnovnog kapitala vrši se na osnovu odluke koju, na prijedlog nadzornog odbora, donosi skupština dioničkog društva dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica sa pravom glasa po svakoj klasi dionica.

(2) Izuzetno, za iznos investicionih ulaganja po zaključenom kupoprodajnom ugovoru u postupku privatizacije, nakon što kupac izvrši sve ugovorom preuzete obaveze, može se povećati osnovni kapital društva u skladu sa odredbama ovog zakona i Zakona o tržištu vrijednosnih papira.

Član 130

(Drugi načini povećanja osnovnog kapitala)

(1) Nadzorni odbor dioničkog društva može statutom ili odlukom skupštine biti ovlašten za donošenje odluke o povećanju osnovnog kapitala i to:

a) emisijom novih dionica;

b) iz fonda rezervi iznad iznosa iz člana 180. stav (3) ovog zakona;

c) emisijom dionica za zaposlene iz dobiti;

d) pretvaranjem potraživanja povjerilaca u osnovni kapital dužnika u skladu sa Zakonom o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine.

(2) U slučajevima iz stava (1) tač. a) i b) ovog člana povećanje osnovnog kapitala može se izvršiti najviše do jedne trećine iznosa osnovnog kapitala na dan donošenja odluke.

(3) Ovlaštenje iz statuta ili odluka skupštine iz stava (1) ovog člana važi najduže pet godina i obavezno sadrži način procjene stvari i prava čijim unosom se uplaćuju nove dionice.

Član 131

(Sadržaj odluka)

Prijedlog odluke iz člana 129. i odluka iz člana 130. ovog zakona o povećanju osnovnog kapitala dioničkog društva obavezno sadrži:

a) razloge, obim i način povećanja;

b) novu nominalnu vrijednost dionica nakon povećanja osnovnog kapitala;

c) klasu, broj i nominalnu vrijednost dionica nove emisije;

d) rok za upis i cijenu dionica prilikom emisije ili način njenog određivanja;

e) opis prava sadržanih u dionicama nove emisije i posljedice na prava sadržana u dionicama ranijih emisija;

f) ograničenje ili isključenje prava preče kupnje dionica nove emisije;

g) mogućnosti uplate dionica nove emisije unosom stvari i prava i način procjene njihove vrijednosti.

Član 132

(Rješenje o upisu u Registar emitenata)

(1) Povećanje i smanjenje osnovnog kapitala upisuje se u Registar emitenata.

(2) Rješenje o upisu u Registar emitenata izdaje se u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

(3) Povećanje i smanjenje osnovnog kapitala društva postaje pravno valjano upisom te promjene u Registar emitenata.

Član 133

(Uplata dionica)

(1) Uplata dionica nove emisije u novcu može se vršiti u ratama u roku koji ne može biti duži od šest mjeseci od dana donošenja rješenja Komisije o uspjeloj emisiji dionica.

(2) Uplaćenim ratama prvo se izmiruje dionička premija za sve upisane dionice, a zatim nominalna vrijednost pojedinačnih dionica.

(3) Plaćanje dionica ne može se vršiti prebijanjem potraživanja prema dioničkom društvu.

(4) Dioničko društvo ne može davati zajmove, kredite ili osiguranja za sticanje svojih dionica.

(5) U postupku restrukturiranja ili finansijske konsolidacije društva dionice nove emisije mogu se plaćati i na drugi način, ukoliko je to propisano posebnim zakonom.

Član 134

(Oslobađanje obaveze plaćanja upisanih dionica)

Upisnik se može osloboditi obaveze plaćanja upisanih dionica samo u slučaju smanjenja osnovnog kapitala društva prije isteka roka za uplatu dionica u ratama i to srazmjerno smanjenju.

Član 135

(Privremene pisane potvrde)

Za uplate nominalne vrijednosti dionica i dioničke premije, dioničko društvo dužno je izdati privremenu pisanu potvrdu (u daljnjem tekstu: privremenica), koja važi do uplate pune cijene dionice i obavezno sadrži:

a) oznaku “privremenica”;

b) firmu i adresu sjedišta dioničkog društva;

c) iznos osnovnog kapitala;

d) ime i prezime ili firmu vlasnika privremenice;

e) klasu i broj dionica za koje je izdata privremenica;

f) broj i nominalni iznos upisanih dionica koje nisu uplaćene u potpunosti;

g) uplaćeni iznos cijene dionice prilikom emisije;

h) rok za plaćanje ukupnog iznosa upisanih dionica;

i) datum izdavanja privremenice sa potpisom ovlaštenog lica.

Član 136

(Prijenos privremenice)

Prijenos privremenice vrši se indosiranjem.

Član 137

(Isključenje)

(1) Upisnika dionica koji ne plati punu cijenu dionica prilikom emisije u roku utvrđenom odlukom o emisiji, nadzorni odbor isključit će iz dioničkog društva odlukom koju je društvo dužno odmah upisati u knjigu dioničara, javno objaviti i preporučenom poštom dostaviti upisniku.

(2) Upisnik dionica iz stava (1) ovog člana dužan je dioničkom društvu vratiti privremenicu najkasnije u roku 30 dana od dana donošenja odluke o isključenju iz dioničkog društva, a u protivnom nadzorni odbor će je proglasiti i objaviti nevažećom na način za sazivanje skupštine utvrđen ovim zakonom i statutom dioničkog društva.

Član 138

(Nova privremenica)

(1) Nadzorni odbor će, umjesto privremenice proglašene nevažećom, izdati novu privremenicu ili emitovati dionice drugom licu u skladu sa odlukom skupštine dioničkog društva.

(2) Iz prihoda od novih privremenica i dionica iz stava (1) ovog člana izmiruju se dionička premija, kamate na zaostale uplate i troškovi objavljivanja odluke i obavještavanja isključenog dioničara, a ostatak se isplaćuje isključenom dioničaru do iznosa izvršenih uplata za nominalnu vrijednost dionica.

Član 139

(Emisija novih dionica)

(1) Osnovni kapital se može povećati emisijom novih dionica samo ako su dionice ranijih emisija uplaćene u cjelini.

(2) Odredba stava (1) ovog člana ne primjenjuje se ako se dionice nove emisije plaćaju isključivo unosom stvari i prava u dioničko društvo.

Član 140

(Odluka o povećanju osnovnog kapitala)

Odluka o povećanju osnovnog kapitala emisijom novih dionica obavezno sadrži:

a) iznos povećanja osnovnog kapitala;

b) mogućnost upisa dionica i način utvrđivanja iznosa upisanog iznad povećanja osnovnog kapitala utvrđenog odlukom;

c) klasu, broj i nominalnu vrijednost dionica;

d) u slučaju emisije dionica nove klase prava sadržana u dionici nove klase;

e) mjesto i rok upisa dionica;

f) pravo preče kupnje, način, mjesto i rok upisa dionica na osnovu tog prava;

g) cijenu ili način određivanja cijene dionice prilikom emisije koja mora biti ista za sve upisnike;

h) naziv banke depozitara kod koje upisnik plaća dionice;

i) u slučaju emisije putem zatvorene prodaje u kojoj je predviđeno plaćanje dionica prijenosom stvari ili prava, opis, način procjene i procijenjenu vrijednost stvari ili prava kojima se plaćaju dionice, omjer njihove zamjene za dionice i mjesto, način i rok za predaju stvari ili prijenos prava kojima se plaćaju dionice.

Član 141

(Javna ponuda)

(1) Povećanje osnovnog kapitala emisijom novih dionica obavlja se putem javne ponude, ako odlukom nije izričito drugačije utvrđeno.

(2) Dioničko društvo dužno je podnijeti Komisiji zahtjev za odobravanje javne ponude dionica u skladu sa zakonom koji regulira tržište vrijednosnih papira.

(3) Upis dionica nove emisije vrši se na osnovu rješenja Komisije o odobrenju javne ponude dionica i objavljenog javnog poziva za upis i uplatu dionica, ili prijave zatvorene prodaje, u skladu sa odredbama ovog i zakona kojim se uređuje emisija i promet vrijednosnih papira.

Član 142

(Uplata dionica nove emisije)

Uplata dionica nove emisije vrši se u rokovima utvrđenim odlukom, s tim da prije upisa povećanja osnovnog kapitala u Registar emitenata mora biti plaćen iznos dioničke premije u cjelini i najmanje 30% nominalne vrijednosti dionica, a stvari i prava kojim se plaćaju dionice moraju biti u cjelini unesene u društvo.

Član 143

(Dividenda)

Pravo na dividendu na osnovu novih dionica stiče se za godinu u kojoj je osnovni kapital povećan, ako statutom dioničkog društva nije drugačije utvrđeno ili datum isplate dividende nije unaprijed određen.

Član 144

(Povećanje osnovnog kapitala povećanjem nominalne vrijednosti dionica)

(1) Povećanje osnovnog kapitala povećanjem nominalne vrijednosti emitovanih dionica može se vršiti samo na teret fonda rezervi i to za iznos iznad obavezne visine fonda rezervi utvrđene odredbama ovog zakona.

(2) Dioničari snose troškove povećanja nominalne vrijednosti dionica.

Član 145

(Besplatne nove dionice)

(1) Dioničko društvo može, umjesto povećanja nominalne vrijednosti postojećih dionica, emitovati besplatne nove dionice.

(2) Besplatne dionice sadrže prava koja sadrže obične dionice.

Član 146

(Prijava povećanja nominalne vrijednosti i emisija besplatnih dionica)

Dioničko društvo je dužno prijaviti Registru povećanje nominalne vrijednosti dionica ili emisiju besplatnih dionica odmah a najkasnije u roku tri dana od dana dobijanja rješenja Komisije.

Član 147

(Uvjetno povećanje osnovnog kapitala)

(1) Odluku o uvjetnom povećanju osnovnog kapitala skupština dioničkog društva donosi u slučaju:

a) emisije zamjenjivih obveznica i obveznica sa pravom preče kupnje, u obimu prava koja proizilaze iz ovih obveznica;

b) spajanja i pripajanja više dioničkih društava;

c) upisa novih dionica od zaposlenih u skladu sa planom raspodjele dobiti dioničkog društva.

(2) Uvjetno povećanje osnovnog kapitala može iznositi više od 50% iznosa osnovnog kapitala upisanog u Registar emitenata na dan donošenja odluke iz stava (1) ovog člana, samo ako je ta odluka donesena dvotrećinskom većinom ukupnog broja zastupljenih dionica sa pravom glasa po svakoj klasi dionica.

Član 148

(Odluka o uvjetnom povećanju)

(1) Odluka iz člana 147. stav (1) ovog zakona obavezno sadrži:

a) iznos i razloge uvjetnog povećanja osnovnog kapitala;

b) naznaku da se radi o uvjetnom povećanju na osnovu prava zamjene ili prava preče kupnje, ili upisu dionica od zaposlenih;

c) klasu, broj i nominalnu vrijednost dionica koje se mogu emitovati na osnovu uvjetnog povećanja osnovnog kapitala.

(2) Odlukom o uvjetnom povećanju osnovnog kapitala utvrđuje se rok za emisiju novih dionica po tom osnovu koji ne može biti duži od pet godina od dana donošenja odluke.

Član 149

(Zahtjev za odobravanje uvjetnog povećanja osnovnog kapitala)

(1) Dioničko društvo je dužno podnijeti Komisiji zahtjev za odobravanje uvjetnog povećanja osnovnog kapitala najkasnije u roku 30 dana od dana donošenja odluke iz člana 147. stav (1) ovog zakona.

(2) Upis zamjenjivih obveznica i obveznica sa pravom preče kupnje može se vršiti nakon dobijanja rješenja Komisije i objavljivanja javnog poziva za upis i uplatu.

Član 150

(Pravo na zamjenu i pravo preče kupnje)

(1) Pravo na zamjenu se ostvaruje pisanim zahtjevom dioničkom društvu za zamjenu obveznica u dionice.

(2) Pravo preče kupnje ostvaruje se upisom dionica.

(3) Upis dionica na osnovu prava preče kupnje obavlja se u skladu sa odredbama čl. 139., 140., 141. i 142. ovog zakona.

Član 151

(Zahtjev za upis ostvarenog povećanja osnovnog kapitala)

Nakon isteka roka iz člana 148. stav (2) ovog zakona, nadzorni odbor je dužan podnijeti zahtjev za upis ostvarenog povećanja osnovnog kapitala u Registar emitenata.

Član 152

(Povećanje iz vlastitih sredstava)

Nakon usvajanja godišnjeg finansijskog izvještaja potvrđenim sa izvještajem revizije i izvršenog obaveznog izdvajanja u fond rezervi, skupština može donijeti odluku da dio dobiti koristi za povećanje osnovnog kapitala.

Član 153

(Odluka o korištenju dijela dobiti)

Odluka iz člana 152. ovog zakona obavezno sadrži iznos povećanja osnovnog kapitala i određenje da li se povećanje vrši povećanjem nominalne vrijednosti dionica ili emisijom novih dionica.

Član 154

(Povećanje osnovnog kapitala iz vlastitih sredstava iz fonda rezervi)

(1) Povećanje osnovnog kapitala iz vlastitih sredstava može se vršiti samo iz fonda rezervi, za iznos iznad obavezne visine fonda rezervi utvrđene odredbama ovog zakona.

(2) Dio fonda rezervi namijenjen za naknadu gubitka ne može se koristiti za povećanje osnovnog kapitala dioničkog društva iz vlastitih sredstava.

Član 155

(Raspoređivanje povećanja osnovnog kapitala)

Povećanje osnovnog kapitala iz vlastitih sredstava raspoređuje se na sve dionice srazmjerno nominalnoj vrijednosti.

Član 156

(Promjena nominalne vrijednosti dionica)

Promjena nominalne vrijednosti dionica upisuje se kod Registra na osnovu prijave dioničkog društva i izvoda iz Registra emitenata.

Član 157

(Integrisano povećanje)

(1) Dioničko društvo dužno je prilikom povećanja osnovnog kapitala iz vlastitih izvora platiti dio cijene dionica nakon emisije u slučaju kada dionice u prometu na berzi ili drugom uređenom javnom tržištu na dan donošenja odluke imaju cijenu nižu od nominalne vrijednosti, ili se povećanje osnovnog kapitala vrši upisom dionica zaposlenih.

(2) U slučaju iz stava (1) ovog člana uplata dionica vrši se isključivo u novcu.

Član 158

(Odluka o povećanju osnovnog kapitala)

Odluka o povećanju osnovnog kapitala u skladu sa članom 157. ovog zakona obavezno sadrži:

a) iznos povećanja osnovnog kapitala;

b) klasu, broj i nominalnu vrijednost dionica;

c) podatke iz člana 140. ovog zakona;

d) način prodaje dionica koje nisu upisane na osnovu prava preče kupnje;

e) mjesto i rok upisa dionica za dioničare bez prava preče kupnje, cijenu dionica prilikom emisije ili način njenog određivanja;

f) naziv banke kod koje upisnik plaća dionice nakon emisije;

g) opis prava sadržanih u dionicama nove klase;

h) mogućnost upisa dionica iznad iznosa utvrđenog odlukom o integrisanom povećanju;

i) dio cijene dionice prilikom emisije koji plaća društvo i izvor sredstava.

Član 159

(Upisnici dionica)

Upisnici dionica emitovanih na osnovu integrisanog povećanja dužni su najmanje 50% cijene dionice uplatiti prije upisa povećanja osnovnog kapitala u Registar emitenata.

Član 160

(Primjena na integrisano povećanje osnovnog kapitala)

Na integrisano povećanje osnovnog kapitala primjenjuju se odredbe člana 139. stav (1), čl. 140. i 152. i člana 154. stav (2) ovog zakona.

Član 161

(Smanjenje osnovnog kapitala)

(1) Smanjenje osnovnog kapitala vrši se na osnovu odluke skupštine donesene dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica sa pravom glasa.

(2) Odluka o smanjenju osnovnog kapitala donosi se odvojenim glasanjem za svaku klasu dionica i objavljuje se najmanje u jednim domaćim dnevnim novinama dva puta u roku 30 dana od dana donošenja.

(3) Osnovni kapital se ne može smanjiti ispod iznosa utvrđenog u članu 125. stav (1) ovog zakona.

(4) Smanjenje osnovnog kapitala ne smije uticati na izvršavanje obaveza prema povjeriocima dioničkog društva.

Član 162

(Odluka o smanjenju osnovnog kapitala)

(1) Odluka iz člana 161. ovog zakona obavezno sadrži:

a) iznos i razlog smanjenja osnovnog kapitala;

b) način smanjenja osnovnog kapitala;

c) način povlačenja dionica, cijenu povučene dionice ili način njenog određivanja.

(2) Smanjivanje osnovnog kapitala povlačenjem dionica može se vršiti samo ako je mogućnost povlačenja predviđena statutom dioničkog društva ili odlukom o emisiji dionica.

(3) Povlačenje dionica vrši se kupovinom na berzi i drugim uređenim javnim tržištima ili ponudom dioničarima, u skladu sa statutom društva i odlukom skupštine o smanjenju osnovnog kapitala.

Član 163

(Zahtjev za smanjenje osnovnog kapitala)

(1) Dioničko društvo je dužno podnijeti zahtjev Komisiji za odobravanje smanjenja osnovnog kapitala najkasnije u roku 30 dana od dana donošenja odluke iz člana 161. stav (1) ovog zakona.

(2) Komisija je dužna donijeti odluku o zahtjevu i upisati smanjenje osnovnog kapitala u Registar emitenata u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva iz stava (1) ovog člana, osim u slučaju iz člana 170. ovog zakona.

(3) Prije upisa smanjenja osnovnog kapitala u Registar emitenata dioničko društvo ne može vršiti isplate na osnovu smanjenja osnovnog kapitala ili odustati od emisije dionica čija nominalna vrijednost nije u cjelini plaćena.

Član 164

(Dioničko društvo i povjerioci)

(1) Dioničko društvo je dužno obavijestiti povjerioce o smanjenju osnovnog kapitala u roku 30 dana od dana upisa odluke u Registar emitenata, lično ili putem sredstava javnog informiranja.

(2) Povjerioci mogu zahtijevati osiguranje potraživanja u roku 90 dana od dana prijema obaviještenja iz stava (1) ovog člana ili 90 dana od dana drugog objavljivanja odluke iz člana 161. stav (1) ovog zakona.

(3) Ako povjerioci i dioničko društvo ne postignu dogovor o osiguranju potraživanja, povjerioci mogu pokrenuti postupak kod suda.

Član 165

(Smanjenje osnovnog kapitala i revizorski izvještaj)

(1) Odredbe člana 164. ovog zakona ne primjenjuju se ako:

a) društvo Komisiji podnese izvještaj revizora sa dokazima kojim se utvrđuje da društvo nema povjerilaca;

b) smanjenje osnovnog kapitala vrši se radi naknade gubitka ili

c) najviše 10% osnovnog kapitala se prenosi u fond rezervi za pokriće budućih gubitaka.

(2) Revizor koji u izvještaju iz stava (1) ovog člana navede nepotpune i netačne podatke odgovoran je povjeriocima za obaveze dioničkog društva sa stanjem na dan podnošenja izvještaja i do iznosa smanjenja osnovnog kapitala utvrđenog odlukom skupštine.

(3) Dioničko društvo ne može vršiti otkup dionica u slučaju smanjenja osnovnog kapitala u skladu sa stavom (1) tač. b) i c) ovog člana.

Član 166

(Zahtjev za upis u Registar emitenata)

(1) Dioničko društvo je dužno, nakon isteka roka iz člana 164. stav (2) ovog zakona, podnijeti Komisiji zahtjev za upis u Registar emitenata.

(2) Komisija će upisati smanjenje osnovnog kapitala u Registar emitenata samo ako je odluka skupštine o smanjenju osnovnog kapitala objavljena u skladu sa članom 161. stav (2) ovog zakona i ako društvo podnese izvještaj revizora iz člana 165. ovog zakona ili dokaz o sporazumu sa povjeriocima o osiguranju njihovih potraživanja.

Član 167

(Postupak smanjenja osnovnog kapitala)

(1) Smanjenje osnovnog kapitala vrši se, prvo, povlačenjem vlastitih dionica koje drži društvo na dan donošenja odluke, a zatim odustajanjem od emisije dionica koje nisu u cjelini uplaćene do dana donošenja odluke o smanjenju osnovnog kapitala.

(2) Ukoliko mogućnosti za smanjenje osnovnog kapitala u skladu sa stavom (1) ovog člana ne postoje ili se njihovim korištenjem ne dostiže iznos smanjenja osnovnog kapitala utvrđen odlukom, smanjenje osnovnog kapitala do ukupnog iznosa utvrđenog odlukom vrši se smanjivanjem nominalne vrijednosti dionica koje drže dioničari do najnižeg iznosa utvrđenog članom 125. stav (2) ovog zakona, ili otkupom i povlačenjem dionica koje drže dioničari.

Član 168

(Smanjenje osnovnog kapitala smanjivanjem nominalne vrijednosti dionica)

Smanjenje osnovnog kapitala smanjivanjem nominalne vrijednosti dionica primjenjuje se na sve dionice.

Član 169

(Obustava prometa dionica)

Dioničko društvo je dužno prijaviti Registru upis obustave prometa dionica koje su predmet povlačenja odmah po donošenju odluke, a najkasnije u roku tri dana.

Član 170

(Povučene dionice)

(1) Povlačenje dionica mora se okončati najkasnije u roku deset dana od dana podnošenja prijave iz člana 169. ovog zakona.

(2) Dioničko društvo dužno je isplatiti povučene dionice najkasnije u roku 90 dana od dana upisa smanjenja osnovnog kapitala u Registar emitenata.

Član 171

(Rezultati povlačenja dionica)

Dioničko društvo je dužno o rezultatima povlačenja dionica pisano obavijestiti Komisiju u roku osam dana od okončanja povlačenja.

Član 172

(Opoziv povučenih dionica)

(1) Dioničko društvo je dužno, odmah nakon upisa smanjenja osnovnog kapitala u Registar emitenata, podnijeti prijavu Registru za opoziv povučenih dionica i opoziv obustave prometa dionica koje nisu otkupljene.

(2) Uz prijavu iz stava (1) ovog člana dostavlja se i izvod iz Registra emitenata o upisu smanjenja osnovnog kapitala.

Član 173

(Smanjenje osnovnog kapitala povlačenjem dionica)

Smanjenje osnovnog kapitala povlačenjem dionica može se vršiti na osnovu javne ponude dioničarima za otkup dionica, u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje emisija i promet vrijednosnih papira i statuta dioničkog društva.

Član 174

(Javna ponuda)

Javna ponuda iz člana 173. ovog zakona obavezno sadrži naznaku da li se otkupljuju sve ponuđene dionice ili do određenog iznosa i da li dioničari snose troškove povlačenja.

Član 175

(Dužnost skupštine dioničkog društva)

Ako zbir nominalne vrijednosti dionica iz člana 174. ovog zakona ne dostigne iznos smanjenja osnovnog kapitala utvrđenog odlukom skupštine dioničkog društva, skupština dioničkog društva dužna je donijeti odluku kojom utvrđuje smanjenje osnovnog kapitala za iznos otkupljenih dionica.

Član 176

(Rezultati povlačenja dionica)

(1) Dioničko društvo je dužno o rezultatima povlačenja dionica na osnovu javne ponude pisano obavijestiti Komisiju u roku osam dana od okončanja povlačenja.

(2) Dioničko društvo je dužno, odmah nakon upisa smanjenja osnovnog kapitala u Registar emitenata, podnijeti prijavu Registru za opoziv povučenih dionica.

Član 177

(Druge vrste smanjenja osnovnog kapitala)

Smanjenje osnovnog kapitala može se vršiti odustajanjem od emisije dionica do iznosa nominalne vrijednosti dionica koji nije plaćen.

Član 178

(Istovremeno povećanje i smanjenje osnovnog kapitala)

Skupština dioničkog društva može donijeti odluku o povećanju istovremeno sa odlukom o smanjenju osnovnog kapitala, ako se osnovni kapital smanjuje odustajanjem od emisije dionica koje nisu uplaćene i radi naknade gubitka ili prijenosa osnovnog kapitala u fond rezervi za pokriće budućih gubitaka.

Član 179

(Mogućnost povećanja osnovnog kapitala)

Društvo može na osnovu odluke skupštine iz člana 178. ovog zakona povećati osnovni kapital samo nakon izvršenog upisa smanjenja osnovnog kapitala u Registar emitenata.

Član 180

(Fond rezervi)

(1) Dioničko društvo obavezno je imati fond rezervi.

(2) Fond rezervi formira se iz dobiti i drugih izvora u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima.

(3) Fond rezervi iznosi najmanje 25% osnovnog kapitala dioničkog društva.

(4) Uplate na osnovu zamjene običnih za prioritetne dionice iz člana 190. stav (2) ovog zakona i na osnovu razlike od nominalne vrijednosti do cijene dionica iz čl. 192. i 193. ovog zakona obavezno se izdvajaju u fond rezervi, bez obzira na njegovu visinu.

Član 181

(Izdvajanje)

(1) U fond rezervi izdvaja se najmanje 10% godišnjeg iznosa neto dobiti sve dok fond rezervi ne dostigne iznos iz člana 180. stav (3) ovog zakona.

(2) Ukoliko izdvajanjima iz stava (1) ovog člana fond rezervi ne dostigne visinu iz člana 180. stav (3) ovog zakona do kraja pete poslovne godine, po godišnjem obračunu za petu i naredne poslovne godine dioničko društvo će povećati izdvajanja za ove namjene na 20% godišnjeg iznosa neto dobiti sve dok fond rezervi ne dostigne iznos iz člana 180. stav (3) ovog zakona.

Član 182

(Korištenje fonda rezervi)

(1) Fond rezervi koristi se za pokriće gubitka i drugih nepredviđenih troškova u poslovanju dioničkog društva.

(2) U slučaju smanjivanja vrijednosti fonda rezervi ispod 25% iznosa osnovnog kapitala, dioničko društvo je dužno vršiti izdvajanja u skladu sa odredbama člana 181. stav (2) ovog zakona.

(3) Fond rezervi iznad iznosa utvrđenog u članu 180. stav (3) ovog zakona može se koristiti i za:

a) dopunu dividendi najviše do 5% osnovnog kapitala;

b) povećanje nominalne vrijednosti dionica u skladu sa članom 144. ovog zakona;

c) emisiju besplatnih dionica u slučaju iz člana 145. ovog zakona.

Član 183

(Iskazivanje vrijednosti)

Dioničko društvo koje je vrijednosne papire u svojoj imovini u polugodišnjem ili godišnjem obračunu iskazalo u vrijednosti većoj nego u prethodnom obračunu, dužno je ovu razliku iskazati kao posebnu rezervu za pokriće budućih razlika kursa vrijednosnih papira.

Član 184

(Rezerve)

(1) Dioničko društvo može izdvajati i posebne rezerve za potrebe zaposlenih koje se vode na odvojenom računu.

(2) Način izdvajanja i korištenja rezervi iz stava (1) ovog člana utvrđuju se statutom dioničkog društva.

(3) U upravljanju ovim rezervama mogu učestvovati i zaposleni na način i pod uvjetima utvrđenim statutom ili odlukom skupštine dioničkog društva.

Član 185

(Gubitak)

(1) Kada dioničko društvo u polugodišnjem ili godišnjem obračunu iskaže gubitak u iznosu većem od zbira trećine osnovnog kapitala i fonda rezervi iz člana 180. ovog zakona, ili kada nastanu okolnosti koje ukazuju da je vrijednost imovine dioničkog društva manja ili bi do kraja godine mogla biti manja od iznosa obaveza, nadzorni odbor je dužan sazvati skupštinu dioničkog društva.

(2) Na osnovu izvještaja nadzornog odbora, koji uključuje bilans stanja i bilans uspjeha sa izvještajem revizije, skupština donosi odluku o nastavku rada, prestanku ili likvidaciji dioničkog društva.

POGLAVLJE IV. (DIONICE I DIONIČARI)

Član 186

(Dionice)

(1) Dionice dioničkog društva su dematerijalizovane, nedjeljive i glase na ime.

(2) Dionice su neograničeno prenosive, osim u slučajevima utvrđenim statutom dioničkog društva u skladu sa zakonom.

(3) Dionica sadrži prava na učešće u:

a) upravljanju dioničkim društvom;

b) raspodjeli dobiti;

c) diobi imovine preostale nakon stečaja ili likvidacije dioničkog društva.

Član 187

(Klase dionica)

(1) Dioničko društvo može emitovati dionice različitih klasa.

(2) Dionice iste klase imaju istu nominalnu vrijednost i sadrže ista prava.

(3) Dionice, osim običnih dionica, sadrže oznaku klase.

Član 188

(Zaključivanje ugovora sa Registrom)

(1) Dioničko društvo je dužno, u skladu sa posebnim zakonom i propisom Komisije, zaključiti ugovor sa Registrom i dostaviti Registru podatke o dionicama i dioničarima u roku 30 dana od dana upisa u Registar emitenata.

(2) Registar uspostavlja listu dioničara i registruje promjene vlasništva na dionicama dioničkog društva (u daljnjem tekstu: Lista dioničara).

Član 189

(Dioničar)

(1) Dioničar ima pravo učestvovati u radu i odlučivanju skupštine dioničkog društva.

(2) Dioničar ima pravo na jedan glas za svaku običnu dionicu.

(3) Društvo ne može izdavati dionice koje daju pravo na više od jednog glasa po dionici.

(4) Dioničar ne može glasati o odlukama koje se odnose na njegove postupke, odgovornost i potraživanja dioničkog društva od njega.

Član 190

(Obaveze dioničara)

(1) Dioničar je obavezan uplatiti cijenu dionice prilikom emisije, u iznosu, na način i u roku utvrđenom odlukom o emisiji.

(2) Dioničko društvo može od dioničara zahtijevati doplatu za običnu dionicu prilikom njene konverzije u prioritetnu dionicu u skladu sa odlukom o konverziji.

Član 191

(Privremenice)

(1) Uprava dioničkog društva je dužna pozvati dioničare koji ne izvršavaju obavezu plaćanja cijene dionice prilikom emisije da vrate privremenice bez prava na zamjenu za dionice, na način i u roku utvrđenim odlukom skupštine o odustajanju od emisije dionica.

(2) Dioničko društvo će vlasnicima privremenica izvršiti povrat plaćenog dijela cijene dionice prilikom emisije, smanjen za potraživanja dioničkog društva, najkasnije u roku osam dana od dana upisa smanjenja osnovnog kapitala u Registar emitenata.

(3) Poziv iz stava (1) ovog člana obavezno sadrži upozorenje da će, u slučaju neispunjenja obaveze dioničara i vlasnika privremenica njihove dionice i privremenice biti javno proglašene ništavim.

(4) Dioničko društvo je dužno javno oglasiti ništavim dionice i privremenice najkasnije u roku 15 dana od dana isteka objavljenog roka iz stava (1) ovog člana i o tome obavijestiti dioničare i vlasnike privremenica, na način i u roku utvrđenim odlukom skupštine.

Član 192

(Način prodaje dionica privremenica)

(1) Prodaju dionica i privremenica koje se emituju umjesto poništenih vrši profesionalni posrednik u prometu vrijednosnih papira ovlašten od nadzornog odbora.

(2) Dioničko društvo je dužno objaviti mjesto i način prodaje dionica i privremenica iz stava (1) ovog člana najmanje u roku 14 dana prije dana prodaje i o tome pisano obavijestiti dioničare i vlasnike privremenica iz člana 191. ovog zakona.

(3) Troškove prodaje snose dioničari i vlasnici čije je dionice i privremenice nadzorni odbor proglasio ništavim.

Član 193

(Plaćanje obaveza)

Iz prihoda ostvarenih prodajom dionica i privremenica koje se emituju umjesto poništenih dionica i privremenica, plaćaju se obaveze, smanjene za potraživanja dioničkog društva, prema dioničarima i vlasnicima privremenica iz člana 191. ovog zakona.

Član 194

(Dioničari i privremene potvrde)

Dioničari i vlasnici privremenih potvrda iz člana 191. ovog zakona imaju pravo zahtijevati od društva isplatu uplaćenih iznosa dionica i obaveza iz privremenica i u slučaju da dioničko društvo ne emituje nove dionice i privremenice.

Član 195

(Dioničar i dividenda)

(1) Dioničar ima pravo učešća u dobiti dioničkog društva, naplatom dividende ili sticanjem novih dionica, u skladu sa zakonom i statutom društva.

(2) Dividenda se isplaćuje srazmjerno nominalnoj vrijednosti dionica, a za dionice koje nisu u cjelini uplaćene, srazmjerno izvršenim uplatama i vremenu od dana uplate do kraja poslovne godine za koju se dividenda isplaćuje.

(3) Dividenda se isplaćuje dioničaru koji je bio na Listi dioničara na dan donošenja odluke o isplati dividende.

(4) Odlukom o isplati dividende određuje se iznos dobiti za isplatu dividende, iznos po dionici i rok isplate, s tim da rok isplate mora biti jednak za sve dioničare.

(5) Obračun i isplata dividende može se obavljati i putem Registra.

Član 196

(Odluka o isplati dividende)

(1) Skupština dioničkog društva može donijeti odluku o isplati dividende kada je dioničko društvo sposobno izvršavati obaveze iz poslovanja i kada je tržišna vrijednost imovine najmanje jednaka iznosu ukupnih godišnjih obaveza dioničkog društva.

(2) Dioničko društvo je obavezno isplatiti dividendu na osnovu prioritetnih dionica i u slučaju da je ukupan iznos dobiti i dijela fonda rezervi iznad obaveznog iznosa iz člana 180. stav (3) ovog zakona dovoljan samo za isplatu te dividende.

(3) Skupština dioničkog društva može donijeti odluku da se dividenda ne isplaćuje, kojom istovremeno određuje svrhu upotrebe dobiti koja pripada dioničarima.

Član 197

(Prava dioničara)

(1) Prava dioničara na osnovu dionica nove klase utvrđuju se odlukom o emisiji u skladu sa zakonom.

(2) Prava sadržana u dionici ostvaruje lice upisano u Listu dioničara kod Registra ili od njega ovlašteno lice.

Član 198

(Nasljeđivanje)

Dioničar koji je dionice stekao nasljeđivanjem preuzima prava prethodnika u kontinuitetu.

Član 199

(Prijenos dionica)

(1) Dioničar ima pravo prodati ili po drugom osnovu svoje dionice prenijeti drugom licu.

(2) Prodaja ili prijenos dionica po drugom osnovu, isključujući nasljeđivanje, može se isključiti za određeni period ili na drugi način ograničiti odlukom o emisiji dionica putem zatvorene prodaje koja u tom smislu proizvodi učinak prema svim kupcima tih dionica i ugovorom zaključenim između dioničara koji obavezuje samo njegove potpisnike.

Član 200

(Transakcija unutar dioničkog društva)

Kada je predsjednik ili član nadzornog odbora, direktor ili drugi član uprave kupac dionica nove emisije dioničkog društva u obimu većem od 5% ukupnog broja dionica sa pravom glasa, smatra se transakcijom unutar dioničkog društva koja mora biti objavljena u skladu sa propisima Komisije.

Član 201

(Pravo preče kupnje)

(1) Prilikom nove emisije dionica postojeći dioničari imaju pravo kupiti nove dionice, u roku 30 dana po isteku roka za upis novih dionica u obimu kojim zadržavaju učešće u osnovnom kapitalu koje su imali prije nove emisije.

(2) Odluka o emisiji, javni poziv za upis novih dionica koje se emituju putem javne ponude, kao i ponuda za kupnju dionica koje se emituju putem zatvorene prodaje, moraju sadržavati naznaku da li je zadržano, ograničeno ili isključeno pravo postojećih dioničara na kupnju novih dionica radi zadržavanja učešća u osnovnom kapitalu, u skladu sa stavom (1) ovog člana.

Član 202

(Nove dionice)

(1) Utvrđivanje broja novih dionica čijom kupnjom postojeći dioničari zadržavaju učešće u osnovnom kapitalu dioničkog društva obavlja se istovremeno za sve dioničare koji to pravo koriste najkasnije u roku 15 dana po isteku roka za upis novih dionica.

(2) Pravo preče kupnje dionica nije prijenosivo.

(3) U ostvarivanju prava iz člana 201. ovog zakona dioničari mogu zaključiti pisani ugovor o kupovini dionica nove emisije koji sadrži broj dionica upisanih od svakog potpisnika ugovora i zamjenjuje pojedinačne izjave o upisu i listu upisnika.

Član 203

(Isključenje ili ograničenje prava preče kupnje dionica)

Pravo preče kupnje dionica pojedinačne emisije može se isključiti ili ograničiti odlukom skupštine dioničkog društva koja se donosi natpolovičnom većinom glasova ukupnog broja dionica sa pravom glasa.

Član 204

(Pravo uvida u isprave)

(1) Dioničari i njihovi punomoćnici imaju pravo uvida u sljedeće isprave:

a) ugovor o osnivanju i statut društva, sa svim izmjenama i dopunama;

b) bilanse stanja, bilanse uspjeha i druga dokumenta koja je društvo dužno dostavljati skupštini ili institucijama izvan dioničkog društva;

c) zapisnike skupštine i odbora za reviziju;

d) popis lica ovlaštenih za zastupanje dioničkog društva;

e) popis članova nadzornog odbora i uprave sa podacima o adresi, datumu izbora ili imenovanja i periodu na koji je izabran ili imenovan i o funkcijama koje oni obavljaju u drugim pravnim licima.

(2) Zahtjev dioničara za uvid u isprave iz stava (1) ovog člana mora se ispuniti bez odlaganja tokom radnog vremena u prostorijama dioničkog društva.

(3) Podatke i isprave o poslovanju koje su označene kao povjerljive dioničar je dužan čuvati kao poslovnu tajnu.

Član 205

(Dionice zaposlenih)

(1) Statutom dioničkog društva može se utvrditi mogućnost emisije posebne klase dionica za zaposlene odlukom skupštine iz člana 129. ovog zakona ili odlukom nadzornog odbora iz člana 130. ovog zakona.

(2) Zbir nominalnih vrijednosti svih dionica za zaposlene ne može biti veći od 5% osnovnog kapitala dioničkog društva.

(3) Dionice za zaposlene sadrže ista prava kao i obične dionice, osim u slučajevima utvrđenim ovim zakonom.

Član 206

(Uvjeti i način sticanja, prenosa i otkupa dionica)

(1) Dionice za zaposlene mogu se prenositi jedino na druge zaposlene dioničkog društva.

(2) Prava sadržana u dionicama za zaposlene prestaju danom smrti ili prestankom zaposlenja kod emitenta.

(3) Društvo je obavezno otkupiti dionice zaposlenih isplatom po pravičnoj tržišnoj vrijednosti na dan prestanka svojstva zaposlenog.

(4) Uvjeti i način sticanja, prenosa i otkupa dionica zaposlenih bliže se uređuje odlukom o emisiji, u skladu sa statutom dioničkog društva.

Član 207

(Prioritetne dionice)

(1) Dioničko društvo može emitovati dionice koje sadrže pravo prioritetne naplate dividende i srazmjernog dijela ostatka imovine nakon likvidacije dioničkog društva, uz ograničeno pravo glasa (u daljnjem tekstu: prioritetne dionice).

(2) Pravo glasa na osnovu prioritetnih dionica ne može se ograničiti za slučajeve odvojenog izjašnjavanja za svaku klasu dionica.

(3) Nominalna vrijednost prioritetnih dionica može iznositi najviše do 50% osnovnog kapitala dioničkog društva.

Član 208

(Prava prioritetnih dionica)

Prioritetne dionice sadrže pravo:

a) naplate dividende za posljednih pet godina, prije isplate dividende za obične dionice;

b) učešća u raspodjeli ostatka imovine nakon likvidacije dioničkog društva, prije običnih dionica;

c) koje pripada dioničarima sa 10% dionica sa pravom glasa, i za prioritetne dionice koje čine 5% svih dionica sa pravom glasa;

d) konverzije u obične dionice, ako dividenda za prioritetne dionice nije isplaćena za dvije uzastopne godine, sve do isplate zaostale dividende.

Član 209

(Pravo glasa)

Pravo glasa na osnovu prioritetnih dionica ne može se isključiti prilikom odlučivanja o:

a) smanjenju osnovnog kapitala;

b) spajanju, pripajanju, podjeli, promjeni oblika i prestanku dioničkog društva;

c) kupovini, prodaji, zamjeni, uzimanju ili davanju u lizing, uzimanju ili davanju kredita i drugim transakcijama imovinom, direktno ili posredstvom supsidijarnih društava u toku poslovne godine u obimu većem od 33% knjigovodstvene vrijednosti ukupne imovine dioničkog društva po bilansu stanja na kraju predhodne godine;

d) izmjenama i dopunama statuta društva.

Član 210

(Sticanje prava glasa)

(1) Prioritetne dionice stiču pravo glasa kao obične dionice narednog dana od dana donošenja odluke da se dividenda neće isplatiti ili od isteka roka za plaćanje dividende za drugu uzastopnu poslovnu godinu za koju dividenda nije isplaćena.

(2) Glasačka prava iz stava (1) ovog člana traju do dana isplate dividende na osnovu prioritetnih dionica.

Član 211

(Zamjenjive obveznice i obveznice sa pravom preče kupnje dionica)

(1) Dioničko društvo može, na osnovu odluke skupštine, emitovati obveznice koje sadrže pravo na zamjenu za dionice dioničkog društva (zamjenjive obveznice) ili obveznice koje sadrže pravo preče kupnje dionica (obveznice sa pravom preče kupnje).

(2) Dioničari imaju pravo preče kupnje zamjenjivih obveznica i obveznica sa pravom preče kupnje dionica, u skladu sa odredbama čl. 201., 202. i 203. ovog zakona.

Član 212

(Odluka skupštine o emitovanju dionica)

(1) Odluka skupštine iz člana 211. ovog zakona donosi se dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica sa pravom glasa i obavezno sadrži:

a) nominalnu vrijednost i stopu prinosa obveznica;

b) broj obveznica;

c) način ostvarivanja prava na osnovu zamjenjive obveznice i obveznice sa pravom preče kupnje dionica;

d) klasu, nominalnu vrijednost i broj dionica za koje se obveznice mogu zamijeniti, pri čemu nominalna vrijednost dionica ne može biti veća od zbira cijene obveznica nakon emisije;

e) cijenu ili način utvrđivanja cijene nakon emisije za dionice koje će se upisati ostvarivanjem prava preče kupnje.

(2) Pravo na zamjenu obveznica za dionice i pravo preče kupnje dionica ima lice koje je upisano u Registar na dan na koji se ova prava mogu izvršavati.

Član 213

(Sticanje vlastitih dionica)

(1) Dioničko društvo ne može, direktno ili indirektno, upisati vlastite dionice.

(2) Dioničko društvo može na osnovu odluke skupštine sticati vlastite dionice čija nominalna vrijednost, uključujući dionice koje je steklo lice direktno ili indirektno kontrolisana od društva i drugo lice u svoje ime, a za račun društva, ne premašuju 10% vrijednosti osnovnog kapitala.

(3) Sticanjem vlastitih dionica iz stava (1) ovog člana ne može se smanjiti fond rezervi iz člana 180. stav (3) ovog zakona.

Član 214

(Odluka o sticanju vlastitih dionica)

Odluka iz člana 213. ovog zakona obavezno sadrži:

a) broj vlastitih dionica koje dioničko društvo može steći i način sticanja;

b) rok u kojem dioničko društvo može sticati vlastite dionice, koji ne može biti duži od 12 mjeseci od dana donošenja odluke;

c) cijenu ili način određivanja cijene po kojoj društvo može sticati dionice, ako sticanje uključuje plaćanje.

Član 215

(Razlozi sticanja vlastitih dionica)

(1) Dioničko društvo može sticati vlastite dionice na osnovu odluke nadzornog odbora samo kada je to neophodno radi sprečavanja ozbiljne štete koja neposredno prijeti društvu.

(2) U slučaju iz stava (1) ovog člana, nadzorni odbor će na prvoj narednoj sjednici skupštine obavijestiti dioničare o razlogu sticanja, broju i nominalnoj vrijednosti stečenih dionica, njihovom učešću u osnovnom kapitalu i cijeni po kojoj su dionice stečene.

Član 216

(Prestanak svojstva stečenih dionica zaposlenih)

(1) Dioničko društvo može sticati vlastite dionice za zaposlene bez prethodne odluke skupštine samo u slučaju smrti vlasnika ovih dionica i prestanka svojstva zaposlenog, isključujući penzionisanje.

(2) Stečene dionice zaposlenih kojima je to svojstvo prestalo društvo je dužno podijeliti ostalim zaposlenim najkasnije u roku 12 mjeseci nakon sticanja.

Član 217

(Podnošenje prijave)

(1) Dioničko društvo dužno je o svakom sticanju vlastitih dionica u pisanom obliku obavijestiti Komisiju u roku osam dana od dana sticanja vlastitih dionica.

(2) Dioničko društvo je dužno, odmah nakon upisa sticanja vlastitih dionica u Registar emitenata, podnijeti prijavu Registru za opoziv stečenih vlastitih dionica.

Član 218

(Obaveze prilikom sticanja vlastitih dionica)

Dioničko društvo dužno je postupiti u skladu sa odredbama člana 217. ovog zakona i kada je vlastite dionice steklo:

a) kao pravni sljednik, ako ih nije prodalo u roku 12 mjeseci od dana sticanja;

b) ispunjavanjem obaveze utvrđene zakonom i sudskim nalogom radi zaštite manjinskih dioničara, naročito u slučajevima spajanja, pripajanja i podjele, uvođenja ograničenog prenosa dionica i opoziva dionica u prometu na berzi i drugim uređenim javnim tržištima;

c) prinudnim izvršenjem potraživanja dioničkog društva na osnovu sudskog naloga;

d) od upisnika koji ne ispunjava obavezu plaćanja, ako ih nije prodalo u roku 12 mjeseci od dana sticanja.

Član 219

(Smanjenje osnovog kapitala i fonda rezervi)

Dioničko društvo je dužno za iznos nominalne vrijednosti stečenih vlastitih dionica smanjiti osnovni kapital i fond rezervi, ali ne ispod visine iz člana 180. stav (3) ovog zakona u roku 12 mjeseci ili u istom roku donijeti odluku o prodaji vlastitih dionica.

Član 220

(Sticanje vlastitih dionica posredstvom drugog lica)

Ako dioničko društvo stekne vlastite dionice posredstvom drugog lica koje nastupa u svoje ime a za račun dioničkog društva, dioničko društvo ne može ostvariti prava sadržana u tim dionicama.

Član 221

(Obavještenje nadzornog odbora)

(1) Nadzorni odbor je dužan u pisanom obliku obavijestiti prvu narednu skupštinu dioničkog društva o sticanju vlastitih dionica.

(2) Obavještenje iz stava (1) ovog člana obavezno sadrži:

a) razloge za sticanje dionica;

b) broj i nominalnu vrijednost i učešće u osnovnom kapitalu stečenih i prodatih vlastitih dionica;

c) cijene kupljenih i prodatih dionica, uključujući najnižu i najvišu cijenu;

d) broj i nominalnu vrijednost vlastitih dionica i njihovo učešće u osnovnom kapitalu, na početku i na kraju izvještajnog perioda.

Član 222

(Supsidijarno društvo)

(1) Na upis, sticanje i davanje u zalog dionica dioničkog društva od supsidijarnog društva, ili od pravnog lica koje je direktno ili indirektno kontrolisano od supsidijarnog društva primjenjuju se odredbe čl. 213., 214. i 215. ovog zakona.

(2) Ograničenje iz člana 213. ovog zakona obuhvata sve vlastite dionice u imovini dioničkog društva i supsidijarnih društava.

Član 223

(Osnovni kapital i supsidijarno društvo)

Osnovni kapital ne može se povećavati na osnovu sticanja vlastitih dionica od lica iz člana 222. ovog zakona.

Član 224

(Vlastite dionice i fond rezervi)

Ako dioničko društvo unosi vlastite dionice u poslovne knjige kao imovinu iznos fonda rezervi mora povećati za iznos ukupne nominalne vrijednosti tih dionica.

Član 225

(Zabrana finansiranja kupovine dionica)

Dioničko društvo ne smije davati i garantirati avanse, zajmove i kredite za prodaju svojih dionica.

Član 226

(Zalog)

Dioničko društvo ili drugo lice za račun dioničkog društva može kao zalog prihvatiti vlastite dionice samo u slučajevima iz člana 218. ovog zakona.

POGLAVLJE V. (UPRAVLJANJE DIONIČKIM DRUŠTVOM)

Član 227

(Organi)

Organi dioničkog društva su:

a) skupština;

b) nadzorni odbor;

c) uprava;

d) odbor za reviziju.

Odjeljak A. (Skupština)

Član 228

(Skupština)

(1) Skupštinu dioničkog društva čine dioničari.

(2) Skupština se, po pravilu, održava u mjestu sjedišta dioničkog društva.

(3) Skupštinom do izbora predsjednika skupštine predsjedava prisutni dioničar ili punomoćnik dioničara sa najvećim brojem dionica sa pravom glasa.

(4) Skupština većinom glasova, između prisutnih dioničara i punomoćnika dioničara, bira predsjednika skupštine i dva ovjerivača zapisnika skupštine.

(5) Predsjednik i članovi nadzornog odbora i odbora za reviziju, direktor i drugi članovi uprave dužni su prisustvovati skupštini.

(6) U dioničkom društvu sa jednim dioničarem ovlaštenja skupštine vrši dioničar.

Član 229

(Vrste)

(1) Skupština može biti redovna i vanredna.

(2) Redovna skupština se održava jednom godišnje radi izjašnjavanja o godišnjem izvještaju društva koji uključuje finansijske izvještaje društva i izvještaje revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju, te drugim pitanjima iz nadležnosti skupštine.

(3) Vanredna skupština se može održati kad god nije predviđeno izjašnjavanje o izvještajima iz stava (2) ovog člana.

(4) Skupštinu saziva nadzorni odbor, po vlastitoj inicijativi, prijedlogu uprave ili zahtjevu ovlaštenih dioničara, članova nadzornog odbora, članova odbora za reviziju, a mogu je sazvati u slučajevima utvrđenim ovim zakonom.

(5) Pravo odlučivanja u skupštini ima dioničar koji se na Listi dioničara kod Registra nalazio 30 dana prije datuma održavanja skupštine ili posljednjeg radnog dana koji prethodi tom roku ako on pada u neradni dan.

(6) Troškove održavanja skupštine snosi dioničko društvo.

(7) Utvrđivanje kvoruma i rezultata glasanja na skupštini vrši odbor za glasanje, u sastavu najmanje tri člana koje imenuje nadzorni odbor odlukom o sazivanju skupštine.

(8) Skupštini društva mogu prisustvovati dioničari ili punomoćnici dioničara koji su se prijavili odboru za glasanje prije početka rada skupštine u roku utvrđenom statutom, koji ne može biti duži od tri dana prije dana određenog za održavanje skupštine.

(9) Način i rok prijavljivanja za prisustvo skupštini obavezno se objavljuju u obavještenju o sazivanju skupštine.

Član 230

(Sazivanje)

(1) Obavještenje o dnevnom redu, mjestu, datumu i vremenu održavanja skupštine, te načinu davanja punomoći i načinu glasanja na skupštini mora biti objavljeno najmanje u jednim dnevnim novinama koje se izdaju u Federaciji, najkasnije 21 dan prije datuma određenog za zasjedanje skupštine kada se radi o redovnoj skupštini, odnosno 14 dana prije datuma određenog za zasjedanje skupštine kada se radi o vanrednoj skupštini.

(2) Ako je održavanje skupštine zakazano van mjesta sjedišta dioničkog društva, obavještenje iz stava (1) ovog člana mora biti u istom roku upućeno svakom dioničaru preporučenim pismom, telefaksom ili elektronskom poštom, na adresu iz Liste dioničara iz člana 229. stav (5) ovog zakona.

(3) Osim objavljivanja i dostavljanja obavještenja u skladu sa odredbama st. (1) i (2) ovog člana, otvoreno dioničko društvo dužno je osigurati i dodatno objavljivanje, u slučajevima, pod uvjetima i na način utvrđenim propisima Komisije.

(4) Dioničko društvo koje ima jednog dioničara nema obavezu objave obavještenja u skladu sa stavom (1) ovog člana.

Član 231

(Pravo glasa)

(1) Dioničar ili grupa dioničara sa najmanje 5% ukupnog broja dionica sa pravom glasa ima pravo pisano predložiti pitanja i prijedloge odluka za uvrštavanje na dnevni red naredne skupštine društva, u svako doba prije objavljivanja obavještenja o održavanju skupštine, kao i na izmjenu dnevnog reda i prijedloga odluka skupštine koja je sazvana, najkasnije osam dana od dana objavljivanja obavještenja iz člana 230. stav (1) ovog zakona.

(2) Nadzorni odbor dužan je o prijedlozima dioničara iz stava (1) ovog člana objaviti obavještenje na isti način kao i obavještenje o sazivanju skupštine.

(3) Troškove objavljivanja pojedinačnih prijedloga iz stava (1) ovog člana koji sadrže do 100 riječi snosi dioničko društvo a za duže prijedloge troškove snosi predlagač.

Član 232

(Zahtjev za sazivanje)

(1) Zahtjev za sazivanje skupštine može podnijeti:

a) dioničar ili grupa dioničara sa više od 10% ukupnog broja dionica sa pravom glasa;

b) član nadzornog odbora;

c) član odbora za reviziju.

(2) Zahtjev za sazivanje skupštine, sa prijedlogom dnevnog reda, podnosi se nadzornom odboru u pisanoj formi.

(3) Ukoliko nadzorni odbor u roku 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ne objavi obavještenje o sazivanju skupštine, na način iz člana 230. ovog zakona, podnosilac zahtjeva ovlašten je na isti način neposredno sazvati skupštinu i obavezan je o tome pisano obavijestiti Komisiju.

(4) Lica iz stava (1) ovog člana ovlaštena su neposredno sazvati skupštinu, bez prethodnog podnošenja zahtjeva nadzornom odboru u slučaju da pet mjeseci po isteku poslovne godine nadzorni odbor nije sazvao skupštinu radi izjašnjavanja o godišnjem izvještaju društva, koji uključuje finansijski izvještaj i izvještaje revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju.

(5) Podnosilac zahtjeva iz stava (1) ovog člana, ukoliko neposredno saziva skupštinu, može zadužiti sekretara društva da izvrši utvrđivanje sastava radnih tijela skupštine, objavljivanje obavještenja o sazivanju skupštine na način iz člana 230. ovog zakona, te poduzeti i sve druge radnje neophodne za održavanje skupštine društva.

(6) Podnosilac zahtjeva iz stava (1) ovog člana, ukoliko neposredno saziva skupštinu, dužan je utvrditi prijedloge odluka sazvane skupštine i dioničarima omogućiti ostvarivanje prava iz člana 235. ovog zakona.

Član 233

(Mogućnost odlučivanja)

(1) Skupština može odlučivati ukoliko je na njoj zastupljeno više od 30% ukupnog broja dionica sa pravom glasa.

(2) Ukoliko po isteku 60 minuta od zakazanog vremena početka skupštine nije postignut kvorum za odlučivanje iz stava (1) ovog člana, skupština se odgađa a sazivač skupštine je dužan u roku tri dana objaviti obavještenje o ponovnom sazivanju skupštine.

(3) Obavještenjе iz stava (2) ovog člana mora biti objavljeno najmanje 10 dana prije datuma određenog za održavanje ponovljene skupštine.

(4) Na obavještenje o sazivanju skupštine shodno se primjenjuje član 230. ovog zakona.

(5) U slučaju iz stava (2) ovog člana, ponovno sazvana skupština može odlučivati ukoliko je na njoj zastupljeno više od 10% ukupnog broja dionica sa pravom glasa.

(6) Statutom dioničkog društva može se utvrditi veći, ali ne manji procenat od iznosa utvrđenih u st. (1) i (5) ovog člana.

(7) Izuzetno, predsjednik skupštine može prekinuti rad skupštine najduže do 15 dana, uz utvrđivanje tačnog datuma i mjesta nastavka rada započete skupštine.

Član 234

(Pitanja o kojima odlučuje skupština)

Skupština dioničkog društva odlučuje o:

a) povećanju i smanjenju osnovnog kapitala;

b) emisiji novih dionica postojeće ili nove klase i emisiji obveznica i drugih dužničkih vrijednosnih papira;

c) ograničenju ili isključenju prava preče kupnje novih dionica u okviru odluke o emisiji novih dionica postojeće ili nove klase;

d) usvajanju godišnjeg izvještaja o poslovanju društva koji uključuje finansijski izvještaj i izvještaje revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju;

e) rasporedu dobiti i isplati dividende;

f) načinu pokrića gubitka;

g) spajanju sa drugim društvima i pripajanju drugih društava dioničkom društvu ili dioničkog društva drugom društvu;

h) promjeni oblika i podjeli dioničkog društva;

i) prestanku dioničkog društva sa provođenjem likvidacije i o odobravanju početnog likvidacionog bilansa i završnog računa po okončanju postupka likvidacije;

j) kupovini, prodaji, zamjeni, uzimanju ili davanju u lizing, uzimanju ili davanju kredita i drugim transakcijama imovinom, direktno ili posredstvom supsidijarnih društava u toku poslovne godine u obimu većem od 33% knjigovodstvene vrijednosti imovine dioničkog društva po bilansu stanja na kraju prethodne godine, na prijedlog uprave i nadzornog odbora;

k) izboru i razrješenju članova nadzornog odbora pojedinačno;

l) izboru vanjskog revizora;

m) izboru i razrješenju članova odbora za reviziju pojedinačno;

n) osnivanju, reorganizaciji i likvidaciji supsidijarnih društava i odobravanju njihovih statuta;

o) naknadama članova nadzornog odbora i odbora za reviziju;

p) izmjenama i dopunama odredaba statuta koje se ne odnose na pitanja iz tač. a), b), g) i h) ovog člana ili druga pitanja o kojima, u skladu sa zakonom ili statutom društva, skupština donosi posebne odluke čiji pravni učinak uključuje izmjenu odgovarajućih odredaba statuta društva;

r) izuzimanju stalnih sredstava u privrednim društvima;

s) drugim pitanjima bitnim za poslovanje dioničkog društva, u skladu sa zakonom i statutom dioničkog društva.

Član 235

(Pravo dioničara)

(1) Dioničar ima pravo od dana objavljivanja obavještenja o sazivanju skupštine u prostorijama dioničkog društva izvršiti uvid u Listu dioničara, finansijski izvještaj sa izvještajima revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju i uvid u sve druge isprave koje se odnose na prijedloge odluka uvrštenih u dnevni red skupštine.

(2) Pored uvida dioničar, na lični zahtjev i o vlastitom trošku, ima pravo na kopiju navedenih dokumenata.

Član 236

(Druga odlučivanja skupštine)

(1) Skupština odlučuje dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica sa pravom glasa o pitanjima za koja je pojedinim odredbama ovog zakona izričito tako propisano, uključujući odvojeno glasanje po klasama dionica, a natpolovičnom većinom zastupljenih dionica sa pravom glasa, zajedničkim glasanjem svih klasa dionica, odlučuje o svim ostalim pitanjima iz svoje nadležnosti osim izbora članova nadzornog odbora i odbora za reviziju koji se vrši u skladu sa odredbama člana 250. ovog zakona.

(2) Skupština je dužna najkasnije šest mjeseci od završetka poslovne godine odlučiti o godišnjem izvještaju društva koji uključuje finansijski izvještaj i izvještaje revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju, te o rasporedu dobiti ili načinu pokrića gubitka za tu poslovnu godinu.

Član 237

(Glasanje)

(1) Glasanje u skupštini vrši se putem glasačkih listića koji sadrže ime ili firmu dioničara i broj glasova kojim raspolaže.

(2) Glasanje se vrši zaokruživanjem na glasačkom listiću odgovora “za” ili “protiv” prijedloga odluke ili imena kandidata pri izboru organa dioničkog društva.

(3) Rezultate glasanja utvrđuje odbor za glasanje.

Član 238

(Odlučivanje putem punomoćnika)

(1) Pravo učešća u radu i odlučivanju skupštine dioničkog društva dioničar može ostvariti lično ili putem punomoćnika koji je dužan postupati u skladu sa uputstvima dioničara, a ako uputstva nije dobio u skladu sa razumnom prosudbom najboljeg interesa dioničara.

(2) Osim svakog poslovno sposobnog fizičkog lica punomoćnik može biti pravno lice registrirano za poslove posredovanja u prometu vrijednosnih papira i udruženje sa svojstvom pravnog lica osnovano i registrirano radi udruživanja i zastupanja dioničara u kojim slučajevima ovlaštenja iz punomoći vrši zakonski ili opunomoćeni zastupnik takvog pravnog lica.

(3) Punomoć za učešće u radu i odlučivanju skupštine dioničkog društva daje se nakon objavljivanja obavještenja o sazivanju svake skupštine u obliku ovjerene pisane izjave potpisane od dioničara i punomoćnika.

(4) Punomoć se dostavlja dioničkom društvu lično, poštanskom pošiljkom, telefaksom ili putem e-maila najkasnije u roku koji je statutom ili odlukom društva utvrđen za registraciju dioničara za učešće u radu skupštine, a original se dostavlja na samoj skupštini.

(5) Punomoć data za konkretnu skupštinu važi i za ponovljenu skupštinu.

(6) Jednog dioničara na skupštini može zastupati samo jedan punomoćnik.

(7) Punomoć prestaje ako se dioničar registrira za učešće i prisustvuje skupštini sa izričitom iskazanom namjerom da lično glasa, zatim izdavanjem punomoći drugom licu ili opozivom punomoći u obliku ovjerene pisane izjave potpisane od dioničara, sa učinkom danom dostavljanja društvu u skladu sa stavom (4) ovog člana, te danom upisa kod Registra prijenosa dionica od dioničara.

(8) Izuzetno od stava (1) ovog člana, u otvorenom dioničkom društvu i to u slučajevima, pod uvjetima i na način utvrđenim statutom društva u skladu sa propisima Komisije, pravo učešća u odlučivanju skupštine dioničar može ostvariti glasanjem putem popunjenih i potpisanih glasačkih listića dostavljenih društvu putem pošte, telefaksa ili e-maila prije datuma održavanja skupštine.

Član 239

(Dužnost punomoćnika i odbora za glasanje)

(1) Punomoćnik je dužan predati odboru za glasanje pisano ovlaštenje za zastupanje dioničara.

(2) Odbor za glasanje dužan je provjeriti valjanost ovlaštenja i identitet punomoćnika.

Član 240

(Valjanost ovlaštenja)

(1) Ukoliko dioničar ili njegov punomoćnik u roku sedam dana od dana održavanja skupštine dostavi odboru za glasanje ovjerenu izjavu dioničara, javnu ispravu ili drugi vjerodostojan dokaz koji pobija valjanost ovlaštenja, odbor za glasanje će proglasiti nevažećim glasove na osnovu tog ovlaštenja i o tome pisano izvijestiti nadzorni odbor.

(2) Nadzorni odbor je dužan obustaviti od izvršenja odluku za čije donošenje su nevažeći glasovi bili odlučujući i sazvati skupštinu radi ponovnog odlučivanja o tim pitanjima najkasnije u roku 30 dana od dana prijema obavještenja odbora za glasanje o nevažećim glasovima.

Član 241

(Zapisnik)

(1) O radu skupštine sačinjava se zapisnik koji obavezno sadrži:

a) firmu i adresu sjedišta dioničkog društva;

b) mjesto i vrijeme održavanja skupštine;

c) ime i prezime predsjedavajućeg skupštine, zapisničara, lica koja ovjeravaju zapisnik i članova odbora za glasanje;

d) dnevni red;

e) odluke;

f) podatke o glasanju;

g) prigovore dioničara i članova nadzornog odbora na odluke skupštine.

(2) Uz zapisnik se prilažu pisani prijedlozi i izvještaji podneseni skupštini.

(3) Sekretar društva je dužan osigurati da se zapisnik sačini u roku 30 dana od dana održavanja skupštine.

(4) Zapisnik potpisuju predsjednik skupštine, zapisničar i lica koja ovjeravaju zapisnik.

(5) Ukoliko bilo koje lice iz stava (4) ovog člana odbije potpisati zapisnik, dužno je pisano obrazložiti razloge nepotpisivanja zapisnika.

(6) Sekretar društva je dužan odmah utvrditi osnovanost razloga iz stava (5) ovog člana.

(7) Ukoliko su razlozi iz stava (5) ovog člana osnovani, sekretar društva je dužan osigurati usklađivanje zapisnika u roku osam dana od dana utvrđivanja nedostataka.

(8) Dioničar može zahtijevati da mu se dostavi kopija zapisnika ili izvod iz zapisnika za sve skupštine društva.

Član 242

(Trajno čuvanje zapisnika)

(1) Dioničko društvo je obavezno trajno čuvati zapisnike skupštine, evidenciju o prisustvu i glasanju dioničara, obavještenja i pozive za skupštinu.

(2) Društvo je dužno osigurati čuvanje dokumenata iz stava (1) ovog člana najmanje deset godina nakon prestanka dioničkog društva.

Član 243

(Zaštita manjine u odlučivanju i pobijanje odluka)

(1) Dioničar koji je pisanom izjavom dostavljenom nadzornom odboru prije datuma održavanja skupštine ili usmeno u zapisnik prije početka glasanja na skupštini izjavio da se protivi prijedlogu odluke koja uzrokuje značajne promjene u društvu ili pravima dioničara, a koju je skupština potom usvojila, ima pravo u roku osam dana od dana održavanja skupštine podnijeti pisani zahtjev da društvo otkupi njegove dionice, osim u slučaju restrukturiranja, reorganizacije ili finansijske konsolidacije društva sa većinskim državnim kapitalom.

(2) U smislu stava (1) ovog člana smatrat će se da značajne promjene u društvu ili pravima dioničara uzrokuje odluka skupštine kojom se usvaja ili odobrava:

a) emisija novih dionica postojeće ili nove klase;

b) emisija obveznica zamjenjivih za dionice društva ili obveznica s pravom preče kupnje dionica društva;

c) ograničenje ili isključenje prava preče kupnje novih dionica u okviru odluke o emisiji novih dionica postojeće ili nove klase;

d) promjena oblika, podjela ili spajanje društva, ili pripajanje društva drugom društvu ili obrnuto.

(3) Po zahtjevu dioničara iz stava (1) ovog člana društvo je dužno otkupiti njegove dionice u roku tri mjeseca od dana prijema zahtjeva, uz isplatu po pravičnoj tržišnoj vrijednosti za period od dana objavljivanja obavještenja do datuma održavanja skupštine.

(4) Pravična tržišna vrijednost iz stava (3) ovog člana podrazumijeva prosječnu vrijednost trgovanja dionicama tog društva u posljednjih šest mjeseci od dana objavljivanja obavještenja.

(5) U slučaju da obaveze društva iz stava (3) ovog člana uključuju otkup dionica ukupne nominalne vrijednosti veće od 10% osnovnog kapitala društva i pravične tržišne vrijednosti u ukupnom iznosu većem od zbira iznosa rezervi i zadržane dobiti prema bilansu stanja društva za prethodnu poslovnu godinu, zahtjev ili, ako ih je više, svaki od zahtjeva iz stava (1) ovog člana društvo je dužno ispuniti u roku iz stava (3) ovog člana uz smanjenje broja dionica ili otkupne cijene srazmjerno navedenim ograničenjima, a preostali dio zahtjeva u daljnjem roku od šest mjeseci.

(6) U slučaju kada društvo nije ispunilo obavezu otkupa dionica u skladu sa st. (1), (2), (3) i (4) ovog člana, dioničar ima pravo ispunjenje obaveze društva zahtijevati podnošenjem tužbe nadležnom sudu, osim u slučaju restrukturiranja, reorganizacije ili finansijske konsolidacije društva sa većinskim državnim kapitalom.

Član 244

(Angažiranje pravnog lica za obavljanje poslova revizije)

Ukoliko skupština odbije prijedlog dioničara sa više od 20% dionica sa pravom glasa za imenovanje vanjskog revizora za vanredno ispitivanje svih predmeta koji se odnose na osnivanje i poslovanje dioničkog društva u posljednjih pet godina, dioničar može o vlastitom trošku angažirati pravno lice ovlašteno za obavljanje poslova revizije.

Član 245

(Ništavost odluke skupštine)

Odluka skupštine dioničkog društva ništava je ako:

a) skupština nije sazvana na način utvrđen članom 230. ovog zakona;

b) nije unesena u zapisnik na način utvrđen članom 241. ovog zakona;

c) ništavost je utvrđena pravomoćnom presudom suda po tužbi za pobijanje odluke.

Član 246

(Postupak za pobijanje i poništenje odluke skupštine)

(1) Postupak za pobijanje i poništenje odluke skupštine kod suda kod kojeg je dioničko društvo upisano u registar društava može pokrenuti:

a) dioničar zastupljen na skupštini, čiji je prigovor na odluku unesen u zapisnik;

b) dioničar koji nije prisustvovao skupštini zbog sazivanja skupštine protivno odredbama člana 230. ovog zakona;

c) dioničar čiji prijedlog ili prigovor nije pravilno unesen u zapisnik;

d) nadzorni odbor i uprava i svaki član nadzornog odbora i uprave, ukoliko bi izvršenjem odluke počinio prekršaj ili krivično djelo ili dioničkom društvu nanio štetu.

(2) Postupak iz stava (1) ovog člana može se pokrenuti u roku 60 dana od dana održavanja skupštine.

(3) U postupku iz stava (1) ovog člana dioničko društvo zastupa direktor ili drugi član uprave po ovlaštenju direktora.

(4) Ako je tužitelj član uprave, dioničko društvo zastupa lice imenovano od nadzornog odbora, a kada su tužitelji nadzorni odbor i uprava ili njihovi članovi, zastupnika dioničkog društva postavlja sud, ako ga nije imenovala skupština.

Odjeljak B. (Nadzorni odbor)

Član 247

(Nadzorni odbor)

(1) Nadzorni odbor sačinjavaju predsjednik i najmanje dva člana koje imenuje i razrješava skupština, s tim da ukupan broj članova nadzornog odbora mora biti neparan.

(2) Članovi nadzornog odbora imenuju se istovremeno na period četiri godine, s tim da po isteku perioda od dvije godine od dana imenovanja skupština društva glasa o povjerenju članovima nadzornog odbora.

(3) Isto lice može biti imenovano za člana nadzornog odbora više puta bez ograničenja.

(4) Predsjednik i članovi nadzornog odbora upisuju se u Registar kod Komisije.

(5) Skupština može razriješiti predsjednika i članove nadzornog odbora i prije isteka perioda na koji su imenovani kad:

a) nadzorni odbor ili pojedini njegov član izgubi povjerenje dioničara;

b) skupština odbije usvojiti godišnji izvještaj društva koji uključuje finansijski izvještaj i izvještaje revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju;

c) skupština utvrdi odgovornost predsjednika i članova nadzornog odbora za štetu koju je pretrpilo dioničko društvo zbog razloga iz čl. 258. i 261. ovog zakona;

d) i u drugim slučajevima utvrđenim statutom dioničkog društva.

(6) Ukoliko predsjednik ili član nadzornog odbora u toku trajanja mandata bude razriješen, a kada se ne razrješava cijeli nadzorni odbor članu koji je imenovan umjesto razriješenog mandat traje do isteka mandata članova nadzornog odbora koji su imenovani prilikom imenovanja cijelog nadzornog odbora, a nisu razriješeni.

(7) Postupak imenovanja i razrješenja nadzornog odbora i ostala pitanja koja se odnose na upravljanje u društvima sa učešćem državnog kapitala uređuje se Uredbom o vršenju ovlaštenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala.

Član 248

(Članovi)

Predsjednik i član nadzornog odbora ne može biti lice:

a) osuđivano za krivično djelo i za prekršaj nespojiv sa dužnošću u nadzornom odboru, pet godina od dana pravomoćnosti presude, isključujući vrijeme zatvorske kazne;

b) kojem je presudom suda zabranjeno obavljanje aktivnosti u nadležnosti nadzornog odbora.

Član 249

(Predlaganje kandidata)

(1) Kandidata za člana nadzornog odbora može predložiti dioničar ili grupa dioničara sa najmanje 5% dionica sa pravom glasa.

(2) Prijedlog iz stava (1) ovog člana podnosi se pisano najkasnije osam dana od dana objavljivanja obavještenja o sazivanju skupštine u čiji je dnevni red uključeno i pitanje izbora članova nadzornog odbora.

(3) Kandidati za članove nadzornog odbora moraju prije glasanja dati pisanu izjavu o prihvatanju kandidature.

Član 250

(Biranje članova)

(1) Članovi nadzornog odbora biraju se glasanjem, u skladu sa članom 237. ovog zakona, pri čemu svakoj dionici sa pravom glasa pripada broj glasova jednak broju članova nadzornog odbora koji se biraju.

(2) Ukupan broj glasova koji nosi svaki glasački listić raspoređuje se ravnomjerno na sve kandidate čija imena su zaokružena na istom listiću.

(3) Kandidate koji su dobili najveći broj glasova skupština proglašava za članove nadzornog odbora.

(4) Na prvoj konstituirajućoj sjednici nadzornog odbora koju u roku 15 dana od dana održavanja skupštine iz stava (3) ovog člana saziva sekretar društva, nadzorni odbor jednog od svojih članova bira za predsjednika nadzornog odbora.

(5) Nadzorni odbor može razriješiti člana nadzornog odbora sa dužnosti predsjednika uz istovremeno imenovanje jednog od svojih članova za predsjednika nadzornog odbora.

Član 251

(Prvi mandat)

Predsjednik i članovi nadzornog odbora u prvom mandatu biraju se na osnivačkoj skupštini u skladu sa odredbama čl. 249. i 250. ovog zakona.

Član 252

(Nespojivost funkcija i stručno usavršavanje)

(1) Dioničar sa 50% i više dionica, direktor i član uprave bilo kojeg dioničkog društva kao i vlasnik sa 50% i više vlasništva, direktor i član uprave bilo kojeg društva sa ograničenom odgovornošću ne može biti predsjednik i član nadzornog ili upravnog odbora imenovan ispred državnog kapitala u društvima sa učešćem državnog kapitala ili fondovima, agencijama, komisijama i drugim pravnim licima osnovanim od Vlade Federacije ili Parlamenta Federacije (u daljnjem tekstu: institucije).

(2) Predsjednik ili član nadzornog ili upravnog odbora društva sa učešćem državnog kapitala ili institucije ne može istovremeno biti predsjednik ili član nadzornog ili upravnog odbora drugog društva ili institucije.

(3) Predsjednik i članovi nadzornog odbora i članovi uprave privrednog društva sa učešćem državnog kapitala i predsjednici i članovi nadzornih odbora privrednih društava u kojima učešće državnog kapitala nije većinsko, a koji su u nadzorni odbor kandidovani ispred državnog kapitala, dužni su proći odgovarajuće stručno usavršavanje u skladu sa Uredbom o usavršavanju predsjednika i članova nadzornih odbora i uprava privrednih društava sa učešćem državnog kapitala.

Član 253

(Zaključivanje ugovora)

(1) Predsjednik i članovi nadzornog odbora zaključuju sa dioničkim društvom ugovor koji odobrava skupština.

(2) Ugovor, uime dioničkog društva, potpisuje direktor u skladu sa odobrenjem skupštine.

Član 254

(Održavanje sjednice)

(1) Sjednica nadzornog odbora održava se najmanje jednom u tri mjeseca.

(2) Sjednicu nadzornog odbora saziva predsjednik nadzornog odbora.

(3) Predsjednik nadzornog odbora dužan je sazvati sjednicu na zahtjev direktora dioničkog društva ili dva člana nadzornog odbora najkasnije 14 dana od dana podnošenja zahtjeva u protivnom sjednicu je ovlašten sazvati podnosilac zahtjeva.

Član 255

(Poziv za sjednicu)

(1) Pisani poziv za sjednicu nadzornog odbora u kojem su naznačeni mjesto i datum održavanja, vrijeme početka i dnevni red sjednice dostavlja se članovima nadzornog odbora najkasnije u roku 14 dana prije datuma održavanja sjednice.

(2) Uz poziv za sjednicu dostavljaju se materijali za svaku tačku dnevnog reda.

(3) U hitnim slučajevima utvrđenim statutom društva može se utvrditi i kraći rok od roka iz stava (1) ovog člana.

Član 256

(Kvorum)

(1) Za održavanje sjednice nadzornog odbora potreban je kvorum od dvije trećine ukupnog broja članova.

(2) U slučaju da dvije trećine ne predstavlja cijeli broj, dvije trećine se zaokružuje na prvi veći cijeli broj, ako statutom društva nije drugačije određeno.

(3) Ukoliko ne postoji kvorum iz stava (1) ovog člana, sjednica nadzornog odbora se odgađa za sedam dana i na ponovljenoj sjednici je potreban kvorum od većine ukupnog broja članova.

(4) Nadzorni odbor donosi odluke većinom glasova prisutnih članova.

(5) Predsjednik i član nadzornog odbora ne može glasati o pitanjima koja se odnose na njega lično.

(6) Lica koja nisu članovi nadzornog odbora mogu prisustvovati sjednici samo na osnovu pisanog poziva predsjednika nadzornog odbora.

Član 257

(Nadležnosti)

Nadzorni odbor dioničkog društva nadležan je da:

a) nadzire poslovanje dioničkog društva, usvaja poslovne strategije društva i planove poslovanja;

b) nadzire rad uprave, te odobrava odluke strateškog karaktera;

c) usvaja izvještaj uprave o poslovanju po polugodišnjem i godišnjem obračunu sa bilansom stanja i bilansom uspjeha i izvještajem revizije;

d) podnosi skupštini godišnji izvještaj o poslovanju dioničkog društva koji obavezno uključuje finansijski izvještaj i izvještaje revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju;

e) bira predsjednika nadzornog odbora;

f) bira upravu i sekretara društva;

g) predlaže raspodjelu i način upotrebe dobiti i način pokrića gubitka;

h) odobrava kupovinu, prodaju, zamjenu, uzimanje ili davanje u lizing, uzimanje ili davanje kredita i druge transakcije imovinom, direktno ili posredstvom supsidijarnih društava u toku poslovne godine u obimu od 15% do 33% knjigovodstvene vrijednosti ukupne imovine dioničkog društva po bilansu stanja na kraju prethodne godine;

i) predlaže skupštini kupovinu, prodaju, zamjenu, uzimanje ili davanje u lizing, uzimanje ili davanje kredita i druge transakcije imovinom, direktno ili posredstvom supsidijarnih društava u toku poslovne godine u obimu većem od 33% knjigovodstvene vrijednosti ukupne imovine dioničkog društva po bilansu stanja na kraju prethodne godine;

j) imenuje predsjednike i članove pododbora zavisno o procijenjenim potrebama;

k) obrazuje povremene komisije i utvrđuje njihov sastav i zadatke;

l) saziva skupštinu društva;

m) odobrava emisiju novih dionica postojeće klase u iznosu do trećine zbira nominalne vrijednosti postojećih dionica i određuje iznos, vrijeme prodaje i cijenu ovih dionica koja ne može biti manja od prosječne tržišne vrijednosti postojećih dionica iste klase u 30 uzastopnih dana prije dana donošenja odluke.

Član 258

(Dužnosti)

(1) Predsjednik i članovi nadzornog odbora dužni su svoje obaveze i odgovornosti izvršavati u skladu sa interesima dioničara i dioničkog društva i ne mogu obavljati djelatnost konkurentnu djelatnosti dioničkog društva bez obavještavanja i saglasnosti drugih članova nadzornog odbora.

(2) Predsjednik i članovi nadzornog odbora dužni su prilikom predlaganja emisije novih ili otkupa vlastitih dionica dioničkog društva i drugih vrijednosnih papira saopštiti sve bitne podatke koji se odnose na poslovanje dioničkog društva.

(3) Predsjednik i član nadzornog odbora dužni su prijaviti nadzornom odboru svaki direktni ili indirektni interes u pravnom licu sa kojim dioničko društvo ima ili namjerava da stupi u poslovni odnos.

(4) U slučaju iz stava (3) ovog člana predsjednik i član nadzornog odbora ne mogu odlučivati o pitanjima koja se tiču odnosa dioničkog društva i drugih pravnih lica u kojima predsjednik i član nadzornog odbora imaju direktni ili indirektni finansijski interes.

Član 259

(Naknada štete društvu)

Ako predsjednik i član nadzornog odbora postupaju suprotno odredbama člana 258. ovog zakona, dioničko društvo ima pravo na naknadu štete koju je usljed toga pretrpilo.

Član 260

(Odgovornost za nastale štete)

Predsjednik i članovi nadzornog odbora neograničeno solidarno odgovoraju za štete koje prouzrokuju neizvršavanjem ili neurednim izvršavanjem svojih dužnosti.

Član 261

(Lista odgovornosti)

(1) Predsjednik i članovi nadzornog odbora su odgovorni za štetu koju je pretrpilo dioničko društvo ako su suprotno odredbama ovog zakona, statuta dioničkog društva i odlukama skupštine:

a) vratili uplate dioničarima;

b) dioničarima isplatili dividendu;

c) vlasnicima obveznica dioničkog društva isplatili kamatu;

d) upisali, sticali ili otkupljivali dionice;

e) prodavali imovinu društva;

f) vršili plaćanja nakon što je dioničko društvo postalo nesolventno;

g) produžavali rokove vraćanja kredita dioničkom društvu;

h) izdavali dionice na osnovu uvjetnog povećanja osnovnog kapitala.

(2) Dioničko društvo može odustati od potraživanja iz stava (1) ovog člana nakon isteka tri godine od dana isticanja zahtjeva za naknadu štete, ako se sa odustajanjem saglasi skupština, a protiv te odluke nije podnesen prigovor dioničara koji posjeduju najmanje 10% dionica sa pravom glasa.

Član 262

(Prava predsjednika i članova)

(1) Predsjednik i članovi nadzornog odbora imaju pravo zahtijevati sve podatke o poslovanju i prisustvo članova uprave sjednicama nadzornog odbora.

(2) Predsjednik i članovi nadzornog odbora imaju pravo prisustvovati sjednicama uprave dioničkog društva.

Odjeljak C. (Uprava)

Član 263

(Uprava)

(1) Uprava organizira rad i rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja dioničko društvo i odgovara za zakonitost poslovanja.

(2) Upravu dioničkog društva čini direktor, ili direktor i jedan ili više izvršnih direktora.

(3) Postupak izbora, imenovanja, razrješenja, sastav i način odlučivanja uprave dioničkog društva utvrđuje se statutom.

(4) Odredbe čl. 248. i 260. ovog zakona primjenjuju se i na članove uprave dioničkog društva.

Član 264

(Direktor)

(1) Direktor predsjedava upravom, rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja dioničko društvo i odgovara za zakonitost poslovanja.

(2) Mandat članovima uprave je četiri godine.

(3) Položaj, ovlaštenja, odgovornosti i prava uprave uređuju se ugovorom.

Član 265

(Razješenje članova)

(1) Način razrješenja članova uprave dioničkog društva i prije isteka mandata na koji su imenovani, utvrđuje se statutom društva.

(2) U slučaju razrješenja članova uprave dioničkog društva prije isteka mandata shodno se primjenjuju odredbe člana 247. stav (5) ovog zakona.

Član 266

(Zamjena direktora)

Direktor pisano ovlašćuje jednog od izvršnih direktora da ga zamjenjuje u slučaju sprečenosti i utvrđuje ovlaštenja.

Član 267

(Interesi)

(1) Direktor i izvršni direktor dužni su prijaviti nadzornom odboru svaki direktni ili indirektni interes u pravnom licu sa kojim dioničko društvo ima ili namjerava stupiti u poslovni odnos.

(2) U slučaju iz stava (1) ovog člana direktor i izvršni direktori mogu učestvovati u tom poslovnom odnosu na osnovu pisane saglasnosti predsjednika nadzornog odbora.

Član 268

(Ostavka direktora)

Ukoliko direktor podnese ostavku dužan je nastaviti obavljanje poslova u otkaznom roku koji utvrđuje nadzorni odbor i koji ne može biti kraći od 30 dana.

Odjeljak D. (Sekretar)

Član 269

(Sekretar)

(1) Dioničko društvo ima sekretara.

(2) Postupak imenovanja i razrješenja sekretara društva utvrđuje se statutom društva.

(3) Međusobni odnosi u obavljanju poslova, visina novčane naknade, odgovornost u izvršavanju propisanih obaveza sekretara društva, kao i druga pitanja uređuju se ugovorom i statutom dioničkog društva.

Član 270

(Odgovornosti)

(1) Sekretar je odgovoran za vođenje zapisnika skupštine i nadzornog odbora i čuvanje dokumenata utvrđenih ovim zakonom i statutom dioničkog društva, osim finansijskih izvještaja.

(2) Sekretar je ovlašten za provođenje odluka skupštine, nadzornog odbora i uprave.

(3) Sekretar je odgovoran za pripremu sjednica i vođenje zapisnika skupštine i nadzornog odbora.

(4) Sekretar može biti ovlašten i za druge poslove u skladu sa statutom dioničkog društva.

Odjeljak E. (Odbor za reviziju)

Član 271

(Odbor za reviziju)

(1) U dioničkom društvu se formira odbor za reviziju.

(2) Odbor za reviziju ima najmanje tri člana.

(3) Postupak izbora, imenovanja, razrješenja, sastav i način odlučivanja odbora za reviziju utvrđuju se statutom dioničkog društva.

Član 272

(Naknade)

(1) Predsjednik i član odbora za reviziju ne može biti član nadzornog odbora i uprave, zaposlen niti imati direktni ili indirektni finansijski interes u tom dioničkom društvu izuzev naknade na osnovu te funkcije.

(2) Naknada i druga prava članova odbora za reviziju uređuju se ugovorom na osnovu odluke skupštine.

Član 273

(Revizija)

Odbor za reviziju je dužan izvršiti reviziju polugodišnjeg i godišnjeg obračuna i istovremeno kontrolu usklađenosti poslovanja društva i funkcioniranja organa društva sa ovim zakonom, drugim relevantnim propisima i osnovnim principima korporativnog upravljanja i o tome dostaviti izvještaj skupštini i nadzornom odboru najkasnije osam dana po okončanju revizije.

Član 274

(Druga ovlaštenja članova)

Član odbora za reviziju ovlašten je zahtijevati sazivanje sjednice skupštine i nadzornog odbora kada smatra da su ugroženi interesi dioničara ili utvrdi nepravilnosti u radu predsjednika ili članova nadzornog odbora, direktora ili članova uprave.

POGLAVLJE VI. (PROMJENA OBLIKA, PRIPAJANJE I SPAJANJE I PRESTANAK I PODJELA DIONIČKOG DRUŠTVA)

Odjeljak A. (Promjena oblika)

Član 275

(Promjena oblika)

Zatvoreno dioničko društvo može promijeniti oblik u društvo sa ograničenom odgovornošću na osnovu odluke skupštine donesene dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica sa pravom glasa tako da dioničari steknu udio u društvu sa ograničenom odgovornošću srazmjeran njihovom učešću u osnovnom kapitalu dioničkog društva.

Član 276

(Osnovni kapital u društvu sa ograničenom odgovornošću)

Društvo sa ograničenom odgovornošću nastalo promjenom oblika dioničkog društva mora imati osnovni kapital najmanje u iznosu utvrđenom ovim zakonom.

Član 277

(Zahtjev za odobrenje promjene oblika)

(1) Dioničko društvo podnosi Komisiji zahtjev za odobrenje promjene oblika potpisan od članova nadzornog odbora koji su glasali za prijedloge odluka o promjeni oblika i od članova uprave koji su predložili plan reorganizacije i odluku o promjeni oblika.

(2) Komisija je dužna donijeti odluku najkasnije u roku 60 dana od dana prijema urednog zahtjeva iz stava (1) ovog člana.

Član 278

(Upis promjene oblika)

(1) Na osnovu odluke Komisije o odobrenju promjene oblika izvršit će se upis promjene oblika dioničkog društva u registar društava.

(2) Društvo je dužno pisano obavijestiti Registar o promjeni oblika organiziranja najkasnije osam dana od dana upisa u registar društava.

Odjeljak B. (Pripajanje i spajanje)

Član 279

(Pripajanje i spajanje)

(1) Dioničko društvo se pripaja prenosom imovine i obaveza (u daljnjem tekstu: pripojeno društvo) drugom dioničkom društvu ili društvu sa ograničenom odgovornošću (u daljnjem tekstu: društvo sljednik) koje emituje svoje dionice ili udjele u zamjenu za dionice pripojenog društva.

(2) Dioničko društvo se spaja prenosom imovine i obaveza (spojena društva) na novo dioničko društvo ili društvo sa ograničenom odgovornošću (društvo sljednik) koje u zamjenu za dionice spojenih društava emituje svoje dionice ili udjele.

(3) Otvoreno dioničko društvo može se pripojiti samo drugom društvu koje će nakon pripajanja ispunjavati jedan od kriterija za otvoreno dioničko društvo.

(4) Otvoreno dioničko društvo može se spojiti sa jednim ili više drugih društava samo na način da tim spajanjem osnuju novo otvoreno dioničko društvo.

Član 280

(Odobrenje pripajanja dioničkog društva)

Komisija će odobriti pripajanje dioničkog društva ako:

a) skupštine pripojenog i društva sljednika donesu identične odluke o pripajanju;

b) zahtjev za odobrenje pripajanja potpišu članovi nadzornog odbora koji su glasali za prijedloge odluka o pripajanju i članovi uprave koji su predložili plan reorganizacije i odluke o pripajanju;

c) Komisija ocijeni da pripajanje ne ugrožava prava dioničara i povjerilaca dioničkog društva.

Član 281

(Slučajevi spajanja dioničkog društva)

Komisija će odobriti spajanje dioničkog društva kada uz radnje iz člana 280. ovog zakona dioničko društvo sa drugim društvima sa kojim se spaja:

a) zaključi ugovor o spajanju koji utvrđuje prestanak spojenih društava na dan konstituisanja društva sljednika;

b) pripremi statut društva sljednika;

c) većinom glasova svih dionica sa pravom glasa izabere organe društva sljednika.

Član 282

(Odluka o pripajanju)

(1) Odluka iz člana 280. tačka a) ovog zakona obavezno sadrži odredbe o:

a) povećanju osnovnog kapitala društva sljednika;

b) broju i klasi dionica ili udjela koje društvo sljednik emituje u zamjenu za dionice ili udjele pripojenih i spojenih društava;

c) datumu početka korištenja prava sadržanih u dionicama ili udjelima društva sljednika;

d) vremenu i načinu emisije dionica ili udjela društva sljednika;

e) doplati za dionice ili udjele društva sljednika ili isplatama dioničarima ili članovima pripojenih i spojenih društava od društva sljednika;

f) datumu pripreme bilansa stanja i bilansa uspjeha na osnovu kojih se vrši pripajanje ili spajanje;

g) datumu podnošenja Komisiji zahtjeva za odobrenje pripajanja ili spajanja.

(2) Povećanje osnovnog kapitala društva sljednika može se vršiti samo emisijom novih dionica ili udjela.

(3) Doplate iz stava (1) tačka e) ovog člana ne mogu biti veće od 10% nominalne vrijednosti dionica potrebnih za realizaciju spajanja.

Član 283

(Odluka o zahtjevu za odobrenje pripajanja i spajanja)

(1) Komisija je dužna donijeti odluku o zahtjevu za odobrenje pripajanja i spajanja dioničkog društva najkasnije u roku 60 dana od dana prijema zahtjeva.

(2) Na osnovu odluke Komisije o odobrenju pripajanja i spajanja vrši se upis pripajanja i spajanja dioničkog društva u registar društava.

(3) Društvo sljednik dužno je Registru podnijeti prijavu za upis opoziva dionica pripojenog i spojenog dioničkog društva i upis dionica društva sljednika najkasnije osam dana od dana upisa u registar društava.

Član 284

(Upravljanje imovinom spojenih društava)

(1) Imovinom spojenih društava upravljat će se posebno tako da je u odnosu spojenih dioničkih društava i odnosu prema povjeriocima odvojeno predstavljena imovina svakog od spojenih dioničkih društava.

(2) Društvo sljednik je dužno, prema vlastitoj procjeni, tri puta, u razmacima ne kraćim od 15 ni dužim od 30 dana, objaviti da napušta odvojeno upravljanje imovinom spojenih društava i pozvati povjerioce da najkasnije šest mjeseci od treće objave društvu prijave potraživanja nastala prije upisa spajanja u registar društava.

(3) Odvojeno upravljanje imovinom spojenih društava ne smije se napustiti prije isteka roka iz stava (2) ovog člana i ispunjavanja obaveza prema povjeriocima koji su od društva sljednika zahtijevali isplatu ili osiguranje potraživanja.

Odjeljak C. (Prestanak dioničkog društva)

Član 285

(Prestanak dioničkog društva)

Dioničko društvo prestaje u skladu sa zakonom i statutom:

a) odlukom skupštine;

b) spajanjem, pripajanjem i podjelom;

c) istekom vremena, ako je društvo bilo osnovano na određeno vrijeme;

d) odlukom suda;

e) stečajem.

Član 286

(Odluka o prestanku dioničkog društva)

Odluka skupštine o prestanku dioničkog društva dostavlja se Komisiji i registarskom sudu najkasnije osam dana od dana donošenja odluke.

Član 287

(Prestanak dioničkog društva odlukom suda)

(1) Dioničko društvo prestaje odlukom suda kada:

a) po tužbi povjerilaca čija dospjela a neizmirena potraživanja premašuju trećinu osnovnog kapitala dioničkog društva;

b) skupština dioničkog društva nije održana deset mjeseci od isteka roka za izradu godišnjeg obračuna;

c) kada se i poslije izricanja kazni nastavljaju povrede zakona i drugih propisa kojim se ugrožavaju interesi povjerilaca ili vlasnika vrijednosnih papira koje je društvo emitovalo;

d) kada se stečaj završi diobom stečajne imovine;

e) stečaj nije pokrenut jer imovina društva nije dovoljna za pokriće troškova stečajnog postupka ili se stečaj obustavi zbog nedovoljne imovine.

(2) Odluka suda upisuje se po službenoj dužnosti u Registar emitenata i registar društava.

Odjeljak D. (Likvidacija)

Član 288

(Likvidacija)

(1) Ako dioničko društvo prestane na osnovu odredaba člana 285. tač. a) i d) ovog zakona pokreće se postupak likvidacije.

(2) U slučaju iz člana 285. tačka a) ovog zakona likvidaciju dioničkog društva vrši uprava, a u slučaju iz člana 285. tačka d) ovog zakona sud imenuje likvidatora.

Član 289

(Postupak likvidacije)

(1) Od dana donošenja odluke o prestanku organi dioničkog društva rade u skladu sa odredbama ovog zakona kojim se uređuje postupak likvidacije.

(2) Sud može postaviti skrbnika društva koji obavlja poslove vezane uz likvidaciju, a organi dioničkog društva postupaju samo po nalogu skrbnika.

Član 290

(Uprava i likvidator)

(1) Uprava ili likvidator dioničkog društva dužni su objaviti najmanje u jednim domaćim dnevnim novinama da je pokrenut postupak likvidacije, tri puta od dana donošenja odluke iz člana 288. ovog zakona, u razmacima od 15 do 30 dana.

(2) Obavještenje iz stava (1) ovog člana obavezno sadrži poziv povjeriocima da prijave potraživanja najkasnije tri mjeseca od dana posljednjeg objavljivanja.

(3) Obavještenje iz stava (1) ovog člana uprava ili likvidator dužni su uputiti poznatim povjeriocima pojedinačno.

Član 291

(Likvidacioni bilans)

(1) Likvidator je dužan najkasnije do kraja poslovne godine u kojoj je pokrenut postupak likvidacije sačiniti i podnijeti skupštini na odobrenje početni likvidacioni bilans.

(2) Skupština dioničkog društva je dužna istovremeno sa odobrenjem početnog likvidacionog bilansa razriješiti nadzorni odbor i upravu.

(3) Likvidator je dužan na kraju poslovne godine skupštini podnijeti bilans stanja i bilans uspjeha i izvještaj o toku likvidacije.

Član 292

(Okončanje poslova društva)

Likvidator je dužan okončati tekuće poslove dioničkog društva, naplatiti potraživanja, unovčiti ostalu imovinu i izmiriti obaveze društva.

Član 293

(Likvidacija i fond rezervi)

(1) U toku likvidacije ne može se povećavati fond rezervi dioničkog društva.

(2) U posebne rezerve za zaposlene unose se prihodi utvrđeni odlukom o obrazovanju tih rezervi koje se ne mogu koristiti za namirenje povjerilaca i dioničara prije ispunjenja obaveza po tom osnovu prema zaposlenim.

Član 294

(Deponovanje novca potrebnog za izmirenje)

(1) Likvidator je dužan deponovati na posebnom računu novac potreban za izmirenje:

a) poznatih obaveza za koje se povjerioci nisu prijavili;

b) obaveza koje nisu dospjele;

c) spornih obaveza.

(2) Po isteku godine dana od trećeg objavljivanja obavještenja iz člana 290. stav (1) ovog zakona, iz imovine preostale nakon izdvajanja iz stava (1) ovog člana, isplaćuju se dioničari, u skladu sa pravima sadržanim u dionicama.

(3) Ako imovina dioničkog društva nije dovoljna za isplatu punog iznosa uplata dioničara, imovina se dijeli srazmjerno izvršenim uplatama.

(4) Likvidator je dužan deponovati pripadajuće iznose iz st. (2) i (3) ovog člana koji dioničarima nisu isplaćeni na posebnom računu.

Član 295

(Dužnosti likvidatora)

Likvidator je dužan nakon provedenih radnji iz čl. 292. i 294. ovog zakona sazvati skupštinu dioničkog društva i podnijeti završni obračun.

Član 296

(Izmirenje obaveza dioničkog društva koje nisu prijavljene u roku)

Izmirenje obaveza dioničkog društva za koje likvidator nije znao i koje povjerioci nisu prijavili u roku iz člana 290. stav (2) ovog zakona, može se zahtijevati samo iz deponovanog novca koji nije isplaćen dioničarima.

Odjeljak E. (Podjela)

Član 297

(Podjela)

(1) Dioničko društvo se može podijeliti prijenosom ukupne imovine i obaveza na jedan od sljedećih načina:

a) podjela društva razdvajanjem sa osnivanjem;

b) podjela društva razdvajanjem sa preuzimanjem.

(2) Podijeljeno društvo iz stava (1) ovog člana prestaje postojati bez provođenja postupka likvidacije.

(3) Odluku o podjeli društva skupština donosi dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica sa pravom glasa.

(4) Dioničari društva koje se dijeli stiču dionice u novim društvima ili društvima preuzimateljima srazmjerno udjelima koje su im pripadali u društvu koje se dijeli, u skladu sa planom reorganizacije.

Član 298

(Obaveze Komisije)

(1) Komisija je dužna donijeti odluku o zahtjevu za podjelu društva najkasnije u roku 60 dana od dana prijema zahtjeva.

(2) U slučaju podjele društva razdvajanjem sa osnivanjem Komisija rješenjem o podjeli istovremeno odobrava i upis društva nastalog podjelom.

(3) U slučaju podjele društva razdvajanjem sa preuzimanjem Komisija pored rješenja o podjeli donosi i rješenje o odobrenju pripajanja shodno odredbama Zakona o pripajanju dioničkog društva.

Član 299

(Podjela društva razdvajanjem)

(1) Podjelom društva razdvajanjem sa osnivanjem društvo prenosi svoju ukupnu imovinu i obaveze na dva ili više osnovanih društava, a dioničari društva koje se dijeli dobijaju dionice novih društava.

(2) Zbir nominalnih iznosa osnovnih kapitala novih društava nakon podjele mora biti najmanje jednak nominalnom iznosu osnovnog kapitala društva koje se dijeli kakav je bio prije podjele.

(3) Skupština društva koje se dijeli donosi odluke o usvajanju statuta društva, imenovanju članova nadzornog odbora i odbora za reviziju društava koja nastaju podjelom.

(4) Odluke iz stava (3) ovog člana smatraju se odlukama donesenim u postupku simultanog osnivanja dioničkog društva.

Član 300

(Prijenos ukupne imovine i obaveza)

Podjelom društva preuzimanjem društvo prenosi svoju ukupnu imovinu i obaveze na više postojećih društava, a društva koja stiču tu imovinu izdaju dionice dioničarima društva koje se dijeli.

Član 301

(Podjela društva preuzimanjem)

Na podjelu društva preuzimanjem shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona koje reguliraju pripajanje društva i podjelu društva razdvajanjem sa osnivanjem.

DIO PETI – (DRUŠTVO SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU)

POGLAVLJE I. (OPĆE ODREDBE)

Član 302

(Pojam)

(1) Društvo sa ograničenom odgovornošću je društvo koje osniva jedno ili više pravnih ili fizičkih lica radi obavljanja određene djelatnosti pod zajedničkom firmom unošenjem udjela u unaprijed dogovoren osnovni kapital.

(2) Za obaveze društva sa ograničenom odgovornošću član društva odgovara svojim udjelom.

(3) Udjeli osnivača društva sa ograničenom odgovornošću mogu biti različiti, a svaki osnivač može steći samo jedan udio.

Član 303

(Ovlaštenja u dioničkom društvu koja nemaju nadzorni odbor)

(1) Odredbe ovog zakona o dioničkom društvu primjenjuju se na društvo sa ograničenom odgovornošću, ako posebnim odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.

(2) U društvu sa ograničenom odgovornošću koje nema nadzorni odbor njegova ovlaštenja vrše članovi društva.

Član 304

(Osnivački akt)

(1) Društvo sa ograničenom odgovornošću osniva se ugovorom u pisanoj formi koji zaključuju osnivači, čiji potpisi se ovjeravaju u skladu sa zakonom.

(2) Kada društvo sa ograničenom odgovornošću osniva samo jedan osnivač, osnivački akt je odluka o osnivanju.

Član 305

(Ugovor o osnivanju društva)

Ugovor iz člana 304. stav (1) ovog zakona može potpisati punomoćnik osnivača na osnovu punomoći koja se prilaže ugovoru, a kojom je punomoćnik izričito ovlašten za taj posao i na kojoj je potpis osnivača ovjeren u skladu sa zakonom.

Član 306

(Obavezan sadržaj osnivačkog akta društva)

Osnivački akt društva sa ograničenom odgovornošću obavezno sadrži:

a) ime i prezime i adresu prebivališta ili firmu i sjedište osnivača;

b) firmu, sjedište i djelatnost društva;

c) iznos osnovnog kapitala društva, iznos uloga u novcu, opis i vrijednost uloga u stvarima i pravima, broj i visinu udjela članova;

d) prava i obaveze članova društva;

e) postupak u slučaju kada neko od osnivača ne uplati svoj ulog do ugovorenog roka ili ne ispuni drugu obavezu;

f) iznos troškova osnivanja, odnosno procijenjeni iznos svih troškova plaćenih od društva;

g) način izmirenja troškova osnivanja društva;

h) imenovanje lica ovlaštenih za vođenje poslovanja i zastupanje društva i prijavu za upis osnivanja društva u registar društava;

i) posljedice neuspjelog osnivanja;

j) posebnu odredbu ako se društvo osniva na određeno vrijeme.

Član 307

(Osnovni kapital)

(1) Osnovni kapital društva sa ograničenom odgovornošću sa jednim ili više osnivača iznosi najmanje 1.000,00 KM, ako drugim zakonom nije određeno drugačije.

(2) Vrijednost pojedinačnog uloga ne može biti manja od 100,00 KM.

(3) Ulozi u novcu ne mogu zajedno biti manji od iznosa iz stava (1) ovog člana.

(4) Ulozi u stvarima i pravima moraju biti u potpunosti uneseni u društvo do dana podnošenja prijave za upis osnivanja društva u registar društava, tako da društvo može njima trajno i slobodno raspolagati.

(5) Do dana podnošenja prijave za upis osnivanja društva u registar društava mora biti uplaćena najmanje polovina uloga u novcu, ali ne manje od iznosa iz stava (1) ovog člana.

Član 308

(Činjenje određene činidbe)

(1) Osnivačkim aktom može se odrediti i obaveza člana da u korist društva izvrši određenu činidbu čija vrijednost se može novčano izraziti.

(2) U slučaju iz stava (1) ovog člana osnivačkim aktom se moraju odrediti vrsta, sadržaj i rok činidbe, kriteriji za određivanje njene vrijednosti i ugovorna kazna do visine vrijednosti činidbe za slučaj neispunjenja ili neurednog ispunjenja činidbe.

Član 309

(Troškovi osnivanja)

(1) Troškove osnivanja društva snose osnivači srazmjerno svojim udjelima, ako ugovorom nije određeno drugačije.

(2) Troškovi osnivanja ne mogu biti plaćeni iz osnovnog kapitala, niti se mogu kao ulog pripisati osnovnom kapitalu.

Član 310

(Statut)

(1) Društvo sa ograničenom odgovornošću ima statut.

(2) Statut društva donose članovi u roku određenom osnivačkim aktom koji ne može biti duži od 60 dana od dana upisa osnivanja društva u registar društava.

(3) Statutom društva obavezno se uređuje:

a) firma i sjedište;

b) djelatnost;

c) iznos osnovnog kapitala i visina udjela svakog člana;

d) vođenje poslovanja i zastupanje društva;

e) način utvrđivanja, podjele dobiti i pokrića gubitka;

f) prava i obaveze članova;

g) organizacija društva;

h) upravljanje i način donošenja odluka, sastav, način imenovanja i razrješenja, ovlaštenja i odgovornosti organa društva, ako se formiraju;

i) način informiranja članova o poslovanju društva i vođenju knjige udjela;

j) način promjene visine osnovnog kapitala;

k) način pristupanja društvu i prestanak članstva u društvu;

l) prestanak društva;

m) postupak izmjena i dopuna statuta;

n) drugi elementi propisani ovim zakonom.

POGLAVLJE II. (PRAVA I OBAVEZE ČLANOVA)

Odjeljak A. (Uplata uloga)

Član 311

(Uplata uloga)

(1) Član društva dužan je u roku i na način određen osnivačkim aktom, statutom i odlukama skupštine društva izvršiti uplatu uloga.

(2) Obaveza iz stava (1) ovog člana ne može se prebiti sa bilo kojim potraživanjem člana prema društvu ili drugim članovima društva, niti se ulog može povući samovoljno.

(3) Član društva koji je kao ulog unio stvari ili prava ne može nad njima zadržati nikakvo pravo niti društvu nametnuti ograničenja.

(4) Društvo ne može uplatu uloga odgoditi, ne može člana osloboditi obaveze uplate, niti na ime uplate uloga primiti nešto drugo osim onoga što je ugovoreno.

Član 312

(Dužnosti člana društva prilikom neizvršavanja uplate uloga)

(1) Član društva koji ne izvrši uplatu uloga u ugovorenom roku dužan je platiti zateznu kamatu određenu ugovorom i naknaditi društvu i drugim članovima štetu koju pretrpe usljed njegove docnje.

(2) Uprava društva će člana koji obavezu uplate uloga nije izvršio 60 dana po isteku ugovorenog roka pisano obavijestiti da je isključen iz društva.

(3) Isključeni član društva gubi sva prava iz udjela i davanja učinjenih na ime uloga, ali ostaje obavezan izvršiti uplatu uloga u potpunosti, zateznih kamata i naknade štete na osnovu nepravovremene uplate.

(4) Društvo može putem suda tražiti ispunjenje obaveze člana društva.

Član 313

(Udio isključenog člana)

(1) Udio isključenog člana uprava društva može izložiti prodaji ako ga, uz saglasnost isključenog člana, ne otkupi jedan ili više članova društva.

(2) Iz prihoda od prodaje udjela, smanjenog za troškove prodaje udjela, zatezne kamate i naknade štete zbog zadocnjenja i zaostalih uplata uloga društvo isplaćuje isključenog člana do iznosa izvršenih uplata.

Odjeljak B. (Odgovornost članova i prethodnika)

Član 314

(Odgovornost članova i prethodnika)

(1) Za iznos koji isključeni član nije uplatio na ime uloga, sa zateznom kamatom zbog zadocnjenja, društvu odgovaraju i prethodnici isključenog člana koji su u knjigu udjela bili upisani kao članovi društva u toku posljednje tri godine prije upućivanja poziva za uplatu isključenom članu.

(2) Društvo će preporučenom pošiljkom uputiti neposrednom prethodniku isključenog člana poziv na uplatu u roku od najviše 30 dana i istovremeno o tom pozivu i roku na isti način obavijestiti ranije prethodnike koji odgovaraju ukoliko njihovi sljednici ne izvrše uplatu.

(3) Prethodnik koji plati zaostali iznos stiče udio isključenog člana ako taj udio nije prodat, odnosno unovčen u skladu sa odredbama člana 313. ovog zakona.

Član 315

(Postupak naplaćivanja udjela)

(1) Uprava društva može po svom izboru provesti prvo postupak iz člana 313. ovog zakona, bez obzira na to da li je isključeni član tužen, a odgovornost prethodnika smanjuje se za iznos ostvaren prodajom udjela ili tužbom protiv isključenog člana.

(2) Ukoliko udio nije naplaćen u potpunosti sa postupkom iz stava (1) ovog člana, ili ni jedan od tih postupaka nije pokrenut u roku šest mjeseci od dana isključenja, razliku do pune vrijednosti udjela isključenog člana dužni su platiti ostali članovi društva u međusobnom srazmjeru njihovih udjela, izuzevši člana koji je udio stekao u skladu sa odredbama člana 312. ovog zakona.

(3) Iznos koji se u slučaju iz stava (2) ovog člana ne može naplatiti od pojedinih članova naplatit će se od ostalih članova u međusobnom srazmjeru njihovih udjela.

(4) Ako u slučaju iz stava (2) ovog člana udio nije prethodno prodat, članovi društva stiču pravo na dio dobiti i dio imovine preostale po likvidaciji koji pripada pokrivenom udjelu, srazmjerno učešću u pokriću iznosa do pune vrijednosti udjela.

Član 316

(Solidarna odgovornost članova društva za neplaćeni iznos dijela uloga)

(1) Za iznos neplaćenog dijela uloga koji je potreban za namirenje stečajnih povjerilaca i bez prethodno provedenih postupaka iz čl. 312. i 313. ovog zakona, odgovaraju solidarno članovi društva u stečaju i prethodnici čiji su sljednici u toku posljednje dvije godine prije otvaranja i u toku stečaja bili uredno prijavljeni za upis u knjigu udjela, uz pravo međusobnog regresa za dio izvršene uplate koji prelazi srazmjerno pripadajući iznos obaveze.

(2) Ukoliko se postupak iz čl. 311., 312., 313. i 314. ovog zakona provodi radi izmirenja nepravovremene uplate povećanja osnovnog kapitala, ne odgovaraju oni prethodnici koji su glasali protiv odluke o povećanju osnovnog kapitala ili u vrijeme njenog donošenja nisu bili članovi društva.

Odjeljak C. (Udjeli)

Član 317

(Udjeli)

(1) Udio člana društva je srazmjeran učešću njegovog uloga u osnovnom kapitalu.

(2) Svaki član društva ima jedan udio.

(3) Udio člana društva se povećava kada uplati novi ulog ili stekne udio drugog člana.

(4) Kada član društva stekne udio drugog člana, prava trećih lica i posebna prava ili obaveze člana vezane uz raniji ili naknadno stečeni udio ne obuhvataju ostatak udjela.

Član 318

(Knjiga udjela)

(1) Uprava društva dužna je voditi knjigu udjela na način kojim se osigurava tačna i potpuna evidencija o članovima društva i njihovim udjelima.

(2) Uprava društva dužna je najkasnije osam dana od dana upisa osnivanja društva u registar društava, uspostaviti knjigu udjela u koju obavezno unosi:

a) ime i prezime ili firmu i adresu prebivališta ili sjedišta članova društva;

b) vrstu i iznos ugovorenog uloga i uplaćeni iznos;

c) posebna prava i obaveze vezane uz udio.

(3) Punovažan je svaki akt savjesnog trećeg lica zasnovan na pouzdanju u tačnost upisa u knjigu udjela.

Član 319

(Izmjene i promjene u knjizi udjela)

(1) Uprava društva dužna je odmah upisati svaku izmjenu podataka upisanih u knjigu udjela.

(2) Uprava društva dužna je prijaviti za upis u registar društava promjene u knjizi udjela.

Odjeljak D. (Prijenos udjela)

Član 320

(Prijenos udjela)

(1) Udjeli u društvu su prenosivi.

(2) Prijenos udjela vrši se pisanim ugovorom i nasljeđivanjem.

(3) Udjeli za koje je vezana ugovorena obaveza dodatne činidbe ni u kojem slučaju ne mogu se prenijeti bez izričite pisane saglasnosti društva.

Član 321

(Pravo preče kupnje)

(1) Članovi društva imaju pravo preče kupnje udjela.

(2) Član društva koji prodaje udio dužan je u pisanoj formi putem uprave društva obavijestiti ostale članove o cijeni i drugim uvjetima prodaje.

(3) Ako niko od članova u pisanoj formi putem uprave društva ne prihvati ponudu za kupovinu, ili izjavi interes a posao ne bude zaključen u roku 30 dana, član može svoj udio prodati trećim licima pod uvjetima koji ne mogu biti povoljniji od ponude iz stava (2) ovog člana.

(4) Kada više članova društva izjavi interes za kupovinu, a ne postignu sporazum ko će preuzeti udio ili u kojim omjerima će više njih preuzeti udio, ili saglasno izjave da se ne žele međusobno nadmetati u pogledu cijene, udio će otkupiti tako što će ga podijeliti srazmjerno međusobnom odnosu njihovih uplaćenih uloga.

(5) Članovi društva imaju pravo preče kupnje i kada se udio prodaje u izvršnom postupku.

Član 322

(Prijenos udjela odlukom suda)

(1) Član društva ili društvo može tužbom kod suda zahtijevati dozvolu prijenosa udjela ako društvo odbije dati saglasnost za prijenos udjela članu koji je ulog u potpunosti uplatio, ili član koji je udio ponudio na prodaju bez opravdanog razloga odbije prenijeti udio na lice koje mu društvo imenuje.

(2) Kada sud donese odluku kojom dozvoljava prodaju udjela, društvo ima pravo u roku 30 dana od dana dostavljanja odluke obavijestiti člana da dopušta, uz iste uvjete, prodaju drugom licu koje je te uvjete prihvatilo.

Član 323

(Prodaja udjela)

(1) Kada se udio za čiji prijenos je potrebna saglasnost društva prodaje u izvršenju ili stečaju, sud je dužan procijeniti udio i obavijestiti društvo, povjerioce koji su dobili dozvolu prinudnog izvršenja putem suda i lica kojima prema knjizi udjela pripada neko stvarno pravo na tom udjelu.

(2) Udio će se prodati po odredbama Zakona o izvršenju ili Zakona o stečaju bez saglasnosti društva, ako drugi član društva ili treće lice koje društvo prihvata ne preuzme udio po isteku 15 dana od dana kada je društvo obaviješteno za ponuđenu cijenu koja dostiže procjenu suda ili višu cijenu preuzimanja.

Član 324

(Više lica kao vlasnici jednog udjela)

(1) Ako su više lica vlasnici jednog udjela, zajednički ostvaruju prava i solidarno odgovaraju za obaveze koje se odnose na taj udio.

(2) Ako vlasnici udjela ne odrede zajedničkog zastupnika, pravne radnje poduzete od društva prema jednom od njih djeluju prema svima.

Član 325

(Nasljeđivanje udjela)

Nasljeđivanje udjela ne može se ograničiti.

Član 326

(Dijeljenje udjela)

Udio u društvu može se dijeliti na idealne dijelove i tako prenositi u slučaju nasljeđivanja i prijenosa na druge članove društva i drugim slučajevima izričito utvrđenim ugovorom ili statutom, uz pisanu saglasnost društva, ali ne prije isteka jedne godine od dana upisa osnivanja društva u registar društava.

Član 327

(Prijenos i prijelaz)

(1) Prijenos i prijelaz udjela proizvodi pravni učinak prema društvu i trećim licima od trenutka upisa u knjigu udjela.

(2) Ako nije upisan u knjigu udjela, prijenos i prijelaz udjela proizvodi pravni učinak prema društvu od dana zaključivanja pravnog posla ili pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.

Odjeljak E. (Sticanje i zalog vlastitih udjela)

Član 328

(Sticanje i zalog vlastitih udjela)

(1) Društvo može steći vlastiti udio koji je u potpunosti uplaćen.

(2) Društvo ne može sticati vlastite udjele na teret osnovnog kapitala.

Član 329

(Uzimanje u zalog vlastitog udjela)

Društvo može uzeti u zalog vlastiti udio koji je u potpunosti uplaćen, ako je iznos potraživanja društva u potpunosti osiguran tim zalogom i ako ukupna vrijednost vlastitih udjela uzetih u zalog nije veća od polovine osnovnog kapitala društva.

Odjeljak F. (Dobit)

Član 330

(Dobit)

Dobit se dijeli među članovima društva srazmjerno sa visinom udjela, ako drugačije nije ugovoreno.

Član 331

(Povrat isplaćene dobiti)

(1) Povrat iznosa isplaćenog članu društva na ime dobiti može se zahtijevati jedino kada usljed isplate dobiti društvo nije u mogućnosti ispuniti obaveze prema trećim licima i to do iznosa potrebnog za namirenje povjerilaca.

(2) Zahtjev za povrat isplaćene dobiti u smislu stava (1) ovog člana zastarijeva u roku tri godine od dana isplate.

Odjeljak G. (Istupanje i isključenje člana)

Član 332

(Istupanje člana)

(1) Ugovorom ili statutom utvrđuju se uvjeti, postupak i posljedice istupanja iz društva.

(2) Član društva ima pravo tužbom kod suda tražiti istupanje iz društva, ako su mu ostali članovi ili organi društva prouzrokovali štetu ili je spriječen ispunjavati svoje obaveze, ili mu društvo nameće nesrazmjerne obaveze.

Član 333

(Odluka o isključenju člana)

(1) Član može biti isključen iz društva iz razloga i u postupku koji su unaprijed određeni ugovorom ili statutom društva.

(2) Odluka o isključenju dostavlja se članu u pisanoj formi, uz navođenje razloga za isključenje.

(3) Član koji je isključen iz društva može pobijati odluku o isključenju tužbom kod suda u roku 30 dana od dana kada mu je odluka dostavljena.

Član 334

(Istupanje i isključenje iz članstva u društvu)

(1) Istupanjem i isključenjem iz članstva u društvu prestaju prava koja iz tog članstva proizlaze.

(2) Član koji je istupio i član koji je isključen ima pravo na nadoknadu tržišne vrijednosti udjela na dan prestanka članstva.

(3) Ako je ulog člana bio u obliku prava korištenja određene stvari, ona će se vratiti članu po isteku roka određenog ugovorom ili statutom koji ne može biti duži od tri mjeseca.

(4) Po isteku roka iz stava (3) ovog člana društvo ima pravo koristiti stvar dok bivši član ne ispuni obaveze prema društvu.

POGLAVLJE III. (UPRAVLJANJE)

Član 335

(Skupština društva)

(1) Društvo ima skupštinu koju čine svi članovi društva.

(2) Ukupan iznos osnovnog kapitala društva predstavljen je u skupštini sa 100 glasova, a član društva ima broj glasova srazmjeran njegovom udjelu u osnovnom kapitalu društva.

(3) Ugovorom ili statutom može se odrediti da se o svim ili pojedinim pitanjima odlučuje bez sazivanja skupštine pisanim glasanjem.

(4) U slučaju iz stava (3) ovog člana, članovima društva se dostavljaju pisani prijedlozi sa obrazloženjem i ostavlja rok za odgovor najmanje 15 dana, a za člana koji se ne izjasni u pisanom obliku smatra se da je glasao protiv prijedloga.

(5) Skupština obavezno odlučuje o godišnjem obračunu, raspodjeli dobiti i pokriću gubitka.

(6) U društvu sa ograničenom odgovornošću sa jednim članom ovlaštenja skupštine vrši član društva.

Član 336

(Sazivanje skupštine društva)

(1) Skupštinu društva saziva:

a) uprava, član uprave, nadzorni odbor ili član nadzornog odbora;

b) član ili članovi društva čiji udjeli čine najmanje desetinu osnovnog kapitala.

(2) Uprava, član uprave, nadzorni odbor ili član nadzornog odbora je dužna sazvati skupštinu najmanje jednom godišnje i u toku godine kada društvo ostvari gubitak veći od petine osnovnog kapitala prema posljednjem godišnjem obračunu.

(3) Poziv za skupštinu dostavlja se preporučenom pošiljkom, telefaksom ili elektronskom poštom najmanje 15 dana prije datuma održavanja, ako ugovorom ili statutom društva nije drugačije određeno.

(4) U pozivu se određuje dnevni red i dostavljaju materijali za svaku tačku dnevnog reda.

(5) Član ili članovi društva čiji udjeli čine najmanje desetinu osnovnog kapitala imaju pravo izvršiti dopunu dnevnog reda u roku osam dana od dana prijema poziva za skupštinu.

Član 337

(Odlučivanje na skupštini)

(1) Skupština može odlučivati ako su, lično ili putem punomoćnika, zastupljeni članovi čiji udjeli čine polovinu osnovnog kapitala društva.

(2) Ukoliko nije postignut kvorum za odlučivanje iz stava (1) ovog člana, skupština se odgađa i saziva sa istim dnevnim redom najkasnije za 15 dana od prvobitno zakazanog dana održavanja.

(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana skupština može odlučivati ukoliko su zastupljeni udjeli koji čine petinu osnovnog kapitala društva.

Član 338

(Pobijanje odluke)

Član društva ima pravo pobijati odluku skupštine protiv koje je glasao, tužbom kod nadležnog suda u roku 30 dana od dana donošenja odluke.

Član 339

(Uprava društva)

(1) Poslovanje društva vodi i društvo zastupa uprava.

(2) Upravu čine jedno ili više lica, koja ne moraju biti članovi društva, imenovanih na način i za period utvrđen osnivačkim aktom ili statutom društva.

(3) Kada uprava ima više članova, osnivačkim aktom ili statutom se uređuju njihova ovlaštenja i odgovornosti.

Član 340

(Nadzor)

(1) Ugovorom ili statutom može se odrediti da društvo sa ograničenom odgovornošću ima nadzorni odbor.

(2) Nadzorni odbor obavezno je imati društvo koje ima više od deset članova i društvo koje ima osnovni kapital u iznosu većem od 1.000.000,00 KM i najmanje dva člana.

Član 341

(Pravo člana društva koje nema nadzorni odbor)

Član društva koje nema nadzorni odbor ima pravo neposredno nadzirati poslovanje društva, poslovne knjige i spise, zalihe i blagajničko poslovanje i sačiniti bilans društva za svoje potrebe.

Član 342

(Zaštita prava manjine)

(1) Član ili grupa članova društva čiji udjeli čine desetinu osnovnog kapitala mogu tražiti od suda da odredi vanjskog revizora.

(2) Sud će imenovati revizora ako predlagači učine vjerovatnim da je učinjena ozbiljna povreda zakona, ugovora ili statuta društva.

(3) Naknadu troškova revizije dužni su predujmiti predlagači, ako sud ne odredi da društvo uplati predujam.

Član 343

(Revizija)

Član društva koji je tražio reviziju ne može u toku revizije prenijeti svoj udio bez saglasnosti društva.

Član 344

(Revizor i visina naknade revizora)

(1) Revizor dostavlja izvještaj sudu.

(2) Ako se strane drugačije ne dogovore, visinu naknade revizora određuje sud.

Član 345

(Razmatranje izvještaja revizora)

Sud može, na osnovu nalaza revizije, naložiti društvu da u određenom roku održi skupštinu koja će razmotriti izvještaj revizora.

Član 346

(Zahtjev za naknadu štete prema članovima uprave i nadzornog odbora)

(1) Član društva ima pravo tražiti da društvo podnese zahtjev prema članovima uprave i nadzornog odbora za naknadu štete prouzrokovane povredom zakona, ugovora ili statuta društva.

(2) Kada je u društvu odbijen prijedlog da se podnese zahtjev za naknadu štete prema članovima uprave i nadzornog odbora ili ako o takvom prijedlogu nije pravovremeno odlučeno, član društva ima pravo tužbom kod suda zahtijevati naknadu štete društvu u roku 90 dana od dana kada je prijedlog odbijen ili od kada je propušteno donošenje odluke.

(3) U toku spora iz stava (1) ovog člana tužitelji ne mogu bez saglasnosti društva raspolagati svojim udjelima.

POGLAVLJE IV. (POVEĆANJE I SMANJENJE OSNOVNOG KAPITALA)

Odjeljak A. (Povećanje osnovnog kapitala)

Član 347

(Povećanje osnovnog kapitala)

(1) Osnovni kapital povećava se na osnovu odluke skupštine društva sa ograničenom odgovornošću, uplatom ili unošenjem novih uloga.

(2) Članovi društva imaju pravo prvenstva uplate novih uloga u srazmjeri svojih udjela u osnovnom kapitalu u roku 30 dana od dana donošenja odluke o povećanju osnovnog kapitala, ako osnivačkim aktom ili statutom društva nije drugačije određeno.

(3) Lice koje pristupa društvu potpisuje izjavu da prihvata sve obaveze i prava utvrđene ugovorom i statutom društva.

(4) Društvo ne može davati zajmove, kredite ili osiguranje za sticanje svojih udjela.

(5) U postupku restrukturiranja ili finansijske konsolidacije društva novi udjeli mogu se sticati i na drugi način, ukoliko je to propisano posebnim zakonom.

Član 348

(Povećanje osnovnog kapitala iz rezervi)

(1) Povećanje osnovnog kapitala iz rezervi može se vršiti ako finansijski izvještaj i izvještaj revizora za posljednju poslovnu godinu utvrđuje da nema nepokrivenog gubitka.

(2) Povećanje osnovnog kapitala društva iz rezervi vrši se povećanjem nominalnih iznosa udjela.

Odjeljak B. (Smanjenje osnovnog kapitala)

Član 349

(Smanjenje osnovnog kapitala)

Osnovni kapital društva može se smanjiti odlukom skupštine društva, u skladu sa ovim zakonom, osnivačkim aktom i statutom društva, ali ne ispod iznosa iz člana 307. ovog zakona.

Član 350

(Odluka o smanjenju osnovnog kapitala)

(1) Odluku o smanjenju osnovnog kapitala društvo je dužno dostaviti registarskom sudu i objaviti u “Službenim novinama Federacije BiH”.

(2) Oglasom iz stava (1) ovog člana društvo obavještava povjerioce da je spremno izmiriti obaveze ili za njih dati osiguranje.

Član 351

(Prijava za upis smanjenja osnovnog kapitala)

Po isteku objavljenog roka za prijavu povjerilaca, podnosi se prijava za upis smanjenja osnovnog kapitala u registar društava.

Član 352

(Razlika vrijednosti udjela članovima društva)

(1) Isplata razlike vrijednosti udjela članovima društva na osnovu smanjenja osnovnog kapitala može se vršiti nakon upisa smanjenja u registar društava.

(2) Od dana upisa smanjenja osnovnog kapitala u registar društava prestaju obaveze uplate preostalih neuplaćenih uloga.

POGLAVLJE V. (PROMJENA OBLIKA I PRESTANAK DRUŠTVA)

Odjeljak A. (Promjena oblika)

Član 353

(Promjena oblika)

(1) Društvo sa ograničenom odgovornošću može promijeniti oblik u dioničko društvo na osnovu odluke skupštine donesene dvotrećinskom većinom glasova svih članova društva.

(2) Na osnovu odluke iz stava (1) ovog člana članovi stiču dionice dioničkog društva srazmjerno njihovom učešću u osnovnom kapitalu društva sa ograničenom odgovornošću.

(3) Dioničko društvo nastalo promjenom oblika društva sa ograničenom odgovornošću mora imati osnovni kapital najmanje u iznosu utvrđenom ovim zakonom.

Član 354

(Zahtjev za promjenu oblika)

(1) Uprava društva sa ograničenom odgovornošću podnosi Komisiji zahtjev za odobrenje promjene oblika u dioničko društvo, uz koji prilaže odluku skupštine o promjeni oblika i ugovor sa Registrom.

(2) Komisija je dužna donijeti odluku najkasnije u roku 60 dana od dana prijema zahtjeva iz stava (1) ovog člana.

(3) Na osnovu odluke Komisije o odobrenju promjene oblika izvršit će se upis promjene oblika društva u registar društava.

Odjeljak B. (Pripajanje i spajanje)

Član 355

(Pripajanje i spajanje)

Društvo sa ograničenom odgovornošću može se spojiti sa drugim društvom sa ograničenom odgovornošću ili dioničkim društvom ili se pripojiti jednom od njih, ali ne prije isteka dvije godine od dana upisa društva u registar društava.

Član 356

(Upravljanje imovinom spojenih društava)

(1) Imovinom spojenih društava upravljat će se posebno tako da je u odnosu spojenih društava i odnosu prema povjeriocima odvojeno predstavljena imovina svakog od spojenih dioničkih društava.

(2) Društvo sljednik je dužno, prema vlastitoj procjeni, tri puta, u razmacima ne kraćim od 15 ni dužim od 30 dana, objaviti da napušta odvojeno upravljanje imovinom spojenih društava i pozvati povjerioce da, najkasnije šest mjeseci od treće objave, društvu sljednika prijave potraživanja nastala prije upisa spajanja u registar društava.

(3) Odvojeno upravljanje imovinom spojenih društava ne smije se napustiti prije isteka roka iz stava (2) ovog člana i ispunjavanja obaveza prema povjeriocima koji su od društva sljednika zahtijevali isplatu ili osiguranje potraživanja.

Odjeljak C. (Prestanak društva)

Član 357

(Prestanak društva)

(1) Društvo sa ograničenom odgovornošću prestaje, u skladu sa zakonom i statutom:

a) spajanjem, pripajanjem i podjelom;

b) odlukom skupštine;

c) odlukom suda;

d) stečajem.

(2) U društvu sa ograničenom odgovornošću sa jednim članom odluku o prestanku donosi član društva.

Član 358

(Odluka o prestanku društva)

Odluka o prestanku društva sa ograničenom odgovornošću dostavlja se registarskom sudu, najkasnije osam dana od dana donošenja.

Član 359

(Odluka suda o prestanku društva)

(1) Društvo sa ograničenom odgovornošću prestaje odlukom suda:

a) po tužbi jednog ili više povjerilaca čija dospjela a neizmirena potraživanja premašuju polovinu osnovnog kapitala društva;

b) ako skupština društva nije održana osam mjeseci od isteka roka za izradu godišnjeg obračuna;

c) kada se i poslije izricanja kazni nastavljaju povrede zakona i drugih propisa kojim se ugrožavaju interesi povjerilaca;

d) kada se stečaj završi diobom stečajne imovine;

e) ako stečaj nije pokrenut jer imovina društva nije dovoljna za pokriće troškova stečajnog postupka ili se stečaj obustavi zbog nedovoljne imovine.

(2) Odluka suda upisuje se po službenoj dužnosti i u registar društava.

Odjeljak D. (Likvidacija)

Član 360

(Likvidacija)

(1) Kada društvo sa ograničenom odgovornošću prestane na osnovu odluke skupštine ili odluke suda, pokreće se postupak likvidacije.

(2) U slučaju prestanka društva na osnovu odluke skupštine, likvidaciju provodi uprava društva, a u slučaju prestanka na osnovu odluke suda likvidatora imenuje sud.

(3) Likvidatora društva sa ograničenom odgovornošću sa jednim članom imenuje sud.

Član 361

(Skrbnik društva)

(1) Od dana donošenja odluke o prestanku, organi društva sa ograničenom odgovornošću rade u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje postupak likvidacije.

(2) Sud može postaviti skrbnika društva koji obavlja poslove vezane uz likvidaciju, a organi društva postupaju samo po nalogu i uz saglasnost skrbnika.

Član 362

(Postupak likvidacije)

(1) Uprava ili likvidator društva sa ograničenom odgovornošću dužni su objaviti najmanje u jednim domaćim dnevnim novinama da je pokrenut postupak likvidacije, tri puta od dana donošenja odluke iz člana 360. ovog zakona u razmacima od 15 do 30 dana.

(2) Obavještenjem iz stava (1) ovog člana uprava ili likvidator društva dužni su pozvati povjerioce da prijave potraživanja najkasnije šest mjeseci od dana posljednjeg objavljivanja.

(3) Obavještenje iz stava (1) ovog člana uprava ili likvidator društva dužni su uputiti poznatim povjeriocima pojedinačno.

Član 363

(Likvidacioni bilans)

(1) Likvidator je dužan najkasnije do kraja poslovne godine u kojoj je pokrenut postupak likvidacije sačiniti i podnijeti skupštini na odobrenje početni likvidacioni bilans.

(2) Skupština društva sa ograničenom odgovornošću dužna je istovremeno sa odobrenjem početnog likvidacionog bilansa razriješiti nadzorni odbor i upravu.

(3) Likvidator je dužan na kraju svake poslovne godine skupštini društva podnijeti bilans stanja i bilans uspjeha i izvještaj o toku likvidacije.

Član 364

(Dužnosti likvidatora)

(1) Likvidator je dužan okončati tekuće poslove društva sa ograničenom odgovornošću, naplatiti potraživanja, unovčiti ostalu imovinu i izmiriti obaveze društva.

(2) Od članova društva koji udjele nisu platili u cjelini, likvidator će naplatiti dio srazmjeran obavezama društva.

Član 365

(Ostale dužnosti likvidatora)

(1) Likvidator je dužan deponovati na posebnom računu novac potreban za izmirenje:

a) poznatih obaveza za koje se povjerioci nisu prijavili;

b) obaveza koje nisu dospjele;

c) spornih obaveza.

(2) Po isteku godine dana od trećeg objavljivanja obavještenja iz člana 362. stav (1) ovog zakona, iz imovine preostale nakon izdvajanja iznosa iz stava (1) ovog člana isplaćuju se članovi društva sa ograničenom odgovornošću u skladu sa osnivačkim aktom i statutom društva.

(3) Ako imovina društva nije dovoljna za isplatu punog iznosa uplaćenih uloga, imovina se dijeli članovima društva srazmjerno udjelima.

(4) Likvidator je dužan deponovati na posebnom računu pripadajuće iznose iz st. (2) i (3) ovog člana koji članovima društva nisu isplaćeni.

Član 366

(Podnošenje prijave za upis prestanka društva)

(1) Likvidator je dužan nakon provedenih radnji iz čl. 364. i 365. ovog zakona sazvati skupštinu društva sa ograničenom odgovornošću i podnijeti završni obračun.

(2) Nakon sačinjavanja završnog obračuna, likvidator je dužan podnijeti prijavu za upis prestanka društva u registar društava.

DIO ŠESTI – (KAZNENE ODREDBE)

Član 367

(Kaznene odredbe za društvo)

Za prekršaj bit će kažnjeno novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 200.000,00 KM društvo koje:

a) obavlja djelatnost protivno odredbama ovog zakona;

b) nema stvarno sjedište prema sjedištu upisanom u registar društava ili ne prijavi promjenu sjedišta za upis u registar društava;

c) ima ili koristi firmu protivno odredbama ovog zakona ili u svojim poslovnim pismima i narudžbama ne navodi sve podatke u skladu sa odredbama ovog zakona;

d) poveća osnovni kapital protivno odredbama člana 130. ovog zakona;

e) odobri ili prima uplate dionica u ratama protivno odredbama člana 133. ovog zakona ili oslobodi upisnika obaveze plaćanja upisanih dionica protivno odredbi člana 134. ovog zakona;

f) poveća osnovni kapital emisijom novih dionica protivno odredbi člana 139. ovog zakona;

g) poveća nominalnu vrijednost dionica ili emituje besplatne dionice ili ne prijavi povećanje nominalne vrijednosti dionica protivno odredbama čl. 144., 145. i 146. ovog zakona;

h) poveća osnovni kapital iz vlastitih sredstava protivno odredbama čl. 152., 153., 154., 155. i 156. ovog zakona;

i) ne plati iz vlastitih sredstava razliku između cijene i nominalne vrijednosti dionica u skladu sa odredbama člana 157. ovog zakona;

j) smanjenjem osnovnog kapitala ugrozi izvršavanje obaveza prema povjeriocima protivno odredbama člana 161. ovog zakona;

k) vrši isplate na osnovu smanjenja osnovnog kapitala ili odustane od emisije dionica čija nominalna vrijednost nije u cjelini plaćena, prije upisa smanjenja osnovnog kapitala u Registar emitenata, protivno odredbama člana 163. ovog zakona;

l) ne obavijesti povjerioce o smanjenju osnovnog kapitala u skladu sa odredbama čl. 164. i 165. ovog zakona;

m) vrši otkup dionica protivno odredbi člana 165. stav (3) ovog zakona;

n) vrši smanjenje osnovnog kapitala protivno odredbama člana 167. ovog zakona;

o) ne isplati povučene dionice u roku ili ne obavijesti Komisiju o rezultatima povlačenja u skladu sa odredbama čl. 170. i 171. ovog zakona;

p) ne otkupi ponuđene dionice u skladu sa odredbama čl. 173. i 174. ovog zakona;

r) poveća osnovni kapital prije izvršenog upisa smanjenja osnovnog kapitala, protivno odredbi člana 179. ovog zakona;

s) ne vrši izdvajanje u fond rezervi u skladu sa odredbama čl. 180. i 181. ovog zakona;

t) koristi fond rezervi protivno odredbama člana 182. ovog zakona;

u) dionice i privremenice emitirane umjesto poništenih prodaje protivno odredbama člana 192. ovog zakona;

v) donese odluku o isplati protivno odredbama člana 196. stav (1) ovog zakona;

z) isključi ili ograniči pravo preče kupnje dionica protivno odredbi člana 203. ovog zakona;

aa) ne omogući dioničaru ili punomoćniku uvid u isprave u skladu sa odredbama čl. 204. i 235. ovog zakona;

bb) direktno ili indirektno upiše vlastite dionice ili stekne vlastite dionice ili ne izvijesti Komisiju o sticanju u roku protivno odredbama čl. 213., 214., 215., 216. i 217. ovog zakona;

cc) ne smanji osnovni kapital ili ne donese odluku o prodaji vlastitih dionica suprotno odredbama člana 219. ovog zakona;

dd) daje ili garantuje avanse, zajmove i kredite protivno odredbi člana 225. ovog zakona;

ee) ne sazove skupštinu u roku protivno odredbama iz čl. 230., 231., 232. i 233. ovog zakona;

ff) ne čuva isprave u skladu sa odredbom člana 242. stav (1) ovog zakona;

gg) ima nadzorni odbor sastavljen protivno odredbama člana 248. ovog zakona;

hh) ne vodi knjigu udjela u skladu sa odredbama čl. 318. i 319. ovog zakona;

ii) nema nadzorni odbor u slučajevima iz člana 340. stav (2) ovog zakona;

jj) ne održi skupštinu po nalogu suda u slučaju iz člana 345. ovog zakona;

kk) poveća osnovni kapital protivno odredbama člana 348. ovog zakona;

ll) odluku o smanjenju osnovnog kapitala ne dostavi registru društava ili ne objavi u skladu sa odredbama člana 350. ovog zakona;

mm) ne osigura odvojeno upravljanje imovinom spojenog ili pripojenog društva u skladu sa odredbom člana 356. ovog zakona.

Član 368

(Kaznene odredbe za odgovorno lice)

Za prekršaj iz člana 367. ovog zakona kaznit će se i odgovorno lice u društvu novčanom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 20.000,00 KM.

Član 369

(Kaznene odredbe za predsjednika i članove nadzornog odbora i sekretara društva)

(1) Za prekršaj bit će kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 20.000,00 KM predsjednik i članovi nadzornog odbora društva koji:

a) ne sazove skupštinu u slučaju iz člana 185. stav (1) ovog zakona;

b) ne prijavi nadzornom odboru kupovinu dionica nove emisije u slučaju iz člana 202. ovog zakona;

c) ne obavijesti dioničare o sticanju vlastitih dionica u skladu sa odredbama čl. 215. i 221. ovog zakona;

d) ne objavi obavještenje o prijedlozima dioničara u skladu sa odredbama člana 231. ovog zakona;

e) ne objavi obavještenje o ponovnom sazivanju skupštine u skladu sa odredbama člana 233. ovog zakona;

f) ne sazove skupštinu radi razmatranja godišnjeg finansijskog izvještaja u roku iz člana 236. stav (2) ovog zakona;

g) ne sazove skupštinu radi ponovnog odlučivanja u skladu sa članom 240. ovog zakona;

h) postupaju protivno odredbama čl. 252. i 258. ovog zakona.

(2) Za prekršaj bit će kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 20.000,00 KM sekretar društva koji:

a) ne postupi prema zaduženju iz člana 232. stav (5) ovog zakona;

b) ne sazove konstituirajuću sjednicu nadzornog odbora u skladu sa članom 250. stav (4) ovog zakona.

Član 370

(Kaznene odredbe za direktora i članove uprave)

Za prekršaj bit će kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 20.000,00 KM direktor i član uprave društva koji:

a) ne prijavi nadzornom odboru kupovinu dionica nove emisije u slučaju iz člana 202. ovog zakona;

b) ne prijavi nadzornom odboru finansijski interes ili učestvuje u poslovnom odnosu protivno odredbama člana 267. ovog zakona;

c) u roku ne postupi po odredbama člana 372. ovog zakona.

Član 371

(Kaznene odredbe za određena lica)

Za prekršaj bit će kažnjeno novčanom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 20.000,00 KM lice koje:

a) u društvu osnuje ili organizira osnivanje organizacija, ili provodi aktivnosti protivno odredbama člana 43. ovog zakona;

b) ne obrazloži nepotpisivanje zapisnika ili neosnovano odbije potpisati zapisnik suprotno odredbama člana 241. ovog zakona.

DIO SEDMI – (PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE)

Član 372

(Usklađivanje)

Sva privredna društva, uključujući i ona sa učešćem državnog kapitala u vlasničkoj strukturi, dužna su oblik, firmu, osnovni kapital i statut društva uskladiti sa ovim zakonom.

Član 373

(Prestanak važenja Zakona o privrednim društvima)

Danom početka primjene ovog zakona prestaje važiti Zakon o privrednim društvima (“Službene novine Federacije BiH”, br. 23/99, 45/00, 2/02, isp. 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, isp. 88/08, isp. 7/09, 63/10 i 75/13).

Član 374

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”, a počet će se primjenjivati nakon isteka 60 dana od dana stupanja na snagu.