Home Blog Page 4

Bivši čelnici GRAS-a oslobođeni krivice

0

Bivši čelnici GRAS-a oslobođeni krivice

Kantonalni sud u Sarajevu oslobodio je bivše čelnike Javnog komunalnog preduzeća “Gradski saobraćaj” (GRAS) Ibrahima Jusufranića i Branislava Petrovića krivice za zloupotrebu položaja.

Jusufranić i Petrović su oslobođeni krivice da su od 2001. do polovine 2006. godine, kao odgovorne osobe, zloupotrijebili svoje službene položaje i ovlaštenja te nanijeli štetu budžetu Kantona Sarajevo.

Predsjedavajuća sutkinja Rozita Šimić je kazala da Jusufranić i Petrović nisu mogli biti proglašeni krivima jer su bili optuženi za djela koja su već “presuđena stvar”.

“Nemoguće je ponovo suditi za djelo koje je isto. Tužilaštvo je ranije obustavilo istragu protiv obojice za djela koja su im stavljena na teret”, rekla je sutkinja Šimić.

Rješenje o obustavi postupka, naglasila je, potpuno je legitimno i zakonito provedeno.

Šimić je u obrazloženju navela da Tužilaštvo, iako mu je pružena maksimala prilika, tokom postupka nije ponudilo novi dokaz.

“Nema nikakvog novog dokaza da se radi o dopuni nalaza”, kazala je Šimić.

Kako se navodi u presudi, Jusufranić je oslobođen krivice da je preduzeću i kantonu nanio štetu veću od 800.000 konvertibilnih maraka (KM), koliko je GRAS platio firmi “Elesprom” za opremu i praonice, koje nikada nisu ugrađene niti stavljene u funkciju.

Odbijena je i optužba po kojoj ih se tereti da su kantonu i preduzeću nanijeli štetu blizu 100.000 KM, koliko iznosi pribavljena korist firmi “Hellner and More” pri sklapanju ugovora za marketing, a Petrović je oslobođen krivice i za krivotvorenje isprave.

Suđenje Jusufraniću i Petroviću počelo je u aprilu 2016. godine, a tokom dvogodišnjeg postupka Tužilaštvo je saslušalo 22 svjedoka i dva vještaka.

“Zbog proteka vremena svjedoci se nisu ni sjećali zašto su i pozvani”, rekla je Šimić.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Vrhovnom sudu Federacije BiH.

Advokati Ibrahima Jusufranića i Branislava Petrovića Muhidin Kapo i Senad Kreho kazali su nakon oslobađajuće presude da je ovakva odluka Kantonalnog suda u Sarajevu bila očekivana.
“Mi smo sve vrijeme zastupali ovu tezu da se proces temelji na već presuđenoj stvari. Zato smo i tražili da se dokazi ne iznose predloženim redom, već da se odbrana očituje na dokaze koji su bili predočeni u predmetu za koji je tužilac Džemal Karić donio naredbu o obustavi i utvrdio da nema dokaza da su branjenici počinili krivična djela. Tu presudu su potvrdili i sudovi”, kazao je advokat.

Advokat Kreho kazao je kako tadašnji tužilac Karić nije sam donosio odluke, već je morao obavijestiti tužilačko vijeće koje je potvrdilo tu odluku.

Izvor: https://forum.ba

Utvrdene izmjene i dopune Zakona o notarima Federacije BiH

0

Utvrđene izmjene i dopune Zakona o notarima Federacije BiH

Federalna vlada utvrdila je Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima kojim su njegove odredbe usklađene s presudom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.

Ovim izmjenama omogućeno je polaganje notarskog ispita svim osobama koje su nakon položenog pravosudnog ispita radile najmanje pet godina na pravnim poslovima, a ne samo notarskim pomoćnicima koji su proveli tri godine na radu kao notarski pomoćnici, kao što je do sada bio slučaj.

Time je ispravljena ova odredba, koja je, kako je navedeno u obrazloženju, značila nejednakost pred zakonom i diskriminaciju unutar Federacije BiH svih drugih osoba pravnika, advokata, da po bilo kojem osnovu i pod jednakim uslovima mogu obavijati službu notara i uživati osnovne slobode.

Izmjenama člana 27. je predviđeno da vlada kantona, na prijedlog rukovodioca kantonalnog organa uprave nadležnog za poslove pravosuđa i uprave, uz prethodno obavljene konsultacije s Notarskom komorom FBiH, određuje broj potrebnih notara za područje kantona, kao i njihovo službeno sjedište koje će biti općina ili grad koje odredi vlada kantona. U svakom službenom sjedištu bit će imenovan najmanje jedan notar.

Kriteriji na osnovu kojih se utvrđuje potreban broj notara u određenom službenom sjedištu su broj stanovnika, intenzitet privrednog poslovanja, kao i godišnji broj poslova koje notari obavljaju na tom području.

Dosadašnjim odredbama bilo je propisano u pravilu jedno notarsko mjesto na 20.000 stanovnika, odnosno, da dvije ili tri općine koje imaju manji broj stanovnika od ovog broja mogu imati jednog notara, čime je, kako je navedeno u neravnopravan i diskriminirajući položaj stavljena advokatska u odnosu na notarsku djelatnost, koja prema zakonu također ima zadatak osiguravanja pružanja stručne pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava, obaveza i pravnih interesa, a koja nema takvih ograničavajućih propisa u svojoj organizaciji.

Ustavni sud Federacije BiH je stajališta da utvrđivanje broja notara u kantonu u uslovima tržišnog privređivanja ne promovira konkurenciju, kvalitet rada i cijenu pružanja usluga.

Također, izmjenama člana 73. ovog zakona propisani su pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu, a novim članom 73a. potvrđivanje isprava za koje nije obavezna notarska obrada (solemnizacija).

Ustavni sud Federacije BiH je mišljenja da je opće pravilo koje je utvrđeno u jurisprudenciji (načinu sudskog rješavanja sporova) Evropskog suda za ljudska prava da zakoni moraju biti predvidivi, dostupni i jasni, jer samo takav zakon omogućava građanima da prilagode svoje ponašanje i ostvaruju svoja prava i vrše svoje obaveze u skladu sa zakonom, a što nije slučaj s tekstom postojeće zakonske odredbe.

U odnosu na dosadašnje odredbe koje su propisivale obaveznu notarsku obradu isprava u svim segmentima, Ustavni sud je stava da je ona diskriminatorna i na štetu drugih osoba – diplomiranih pravnika s položenim pravosudnim, magistarskim ispitom ili doktoratom.

Klix

Za predsjednika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine izabran sudija Zlatko M. Knežević

0

Za predsjednika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine izabran sudija Zlatko M. Knežević

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je zbog isteka mandata dosadašnjeg predsjednika i potpredsjednika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, izabrao predsjednika i potpredsjednike Ustavnog suda BiH za naredni mandatni period od tri godine. Za predsjednika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine je izabran sudija Zlatko M. Knežević, dosadašnji potpredsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Izborom sudije, dosadašnjeg potpredsjednika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatka M. Kneževića za predsjednika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prestao je mandat sudije Mirsada Ćemana, dosadašnjeg predsjednika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Za potpredsjednike Ustavnog suda Bosne i Hercegovine izabrani su: sudija Mato Tadić, dosadašnji potpredsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (iz reda hrvatskog naroda), sudija Mirsad Ćeman, dosadašnji predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (iz reda bošnjačkog naroda) i Margarita Caca-Nikolovska (iz reda međunarodnih sudija).

Sve odluke o zahtjevima za ocjenu ustavnosti i apelacijama usvojene na sjednici bit će dostavljene podnosiocima u roku od mjesec dana i objavljene na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Patria

Austrijsko državljanstvo za Bosance i Hercegovce

0

Ovako izgleda ispit za austrijsko državljanstvo za Bosance i Hercegovce

Ko želi austrijsko državljanstvo, mora imati mnogo strpljenja, novca ali i potrebno znanje nemačkog jezika. Ali to nije sve. Proces dobijanja državljanstva je dug i pun birokratskih prepreka, a kandidat mora polagati i ispit o poznavanju nove domovine. Kako on zapravo izgleda?

Za dobijanje austrijskog državljanstva potrebno je da podnosilac molbe dokaže da je najmanje deset godina živeo legalno i radio u Austriji. U nekim slučajevima postoji i mogućnost podnošenja molbe nakon pet godina boravka, na primer, ukoliko je kandidat oženjen/udat austrijskim državljaninom.

Za eventualno skraćenje dakle moraju postojati posebni razlozi, na primer, odobrenja azila, državljanstvo neke od zemalja EEP-a (Europskog privrednog prostora), rođenje u Austriji ili izuzetne zasluge u interesu Republike Austrije.

Inače mora podneti i potvrdu da nije kažnjavan, da ne postoji nikakav postupak u Austriji protiv njega i da ima dovoljna mesečna primanja. Pored toga mora podneti ispisnicu iz državljanstva zemlje porekla. Samo za specijalne izuzetke postoji mogućnost dvojnog državljanstva.

Podnosilac molbe mora dokazati dovoljno znanje nemačkog jezika, to jest potvrdu o položenom ispitu iz nemačkog. Takođe, mora polagati i ispit o poznavanju nove domovine, Austrije.

Stjecanje austrijskog državljanstva na temelju podrijetla

Dijete austrijsko državljanstvo stječe automatski samim rođenjem ako mu je majka Austrijanka, neovisno o tome je li u braku. Isto vrijedi i u slučaju mješovitog braka, ako je samo otac austrijski državljanin. Vanbračno dijete također stječe austrijsko državljanstvo ako ga je otac Austrijanac priznao prije rođenja ili u roku od osam tjedana poslije, ili ukoliko je očinstvo u tom roku utvrđeno sudskim putem. Ako je dijete priznato kasnije, ono i dalje može postati državljanin pod povoljnijim uvjetima nego ostali.

Ukoliko se radi o braku austrijskog i stranog državljanina u čijoj državi također vrijedi načelo podrijetla, njihovo dijete ima pravo na oba državljanstva. Po austrijskom zakonu dijete se sa 18 godina ne mora opredijeliti za jedno državljanstvo, osim ako to zahtijeva država drugog roditelja.

Stjecanje austrijskog državljanstva dodjeljivanjem  

Preduvjeti za dodjeljivanje državljanstva (Verleihung der Staatsbürgerschaft) određuju se u ovisnosti o tome dodjeljuje li se ono zbog stečenog zakonskog prava (Rechtsanspruch) ili na temelju procjene nadležnog organa (Ermessen). Neovisno o pravnom temelju za dodjeljivanja, svaki kandidat za austrijsko državljanstvo mora ispuniti opće preduvjete.

Opći preduvjeti za svako dodjeljivanje

Republika Austrija svoje državljanstvo može dodijeliti osobi koja ispunjava ove opće preduvjete:

  • da nije osuđivana, da se protiv nje ne vodi krivični postupak ni u zemlji ni u inozemstvu te da nije počinila posebno teške upravne prekršaje
  • da ima dovoljno prihoda da bi se izdržavala bez državne pomoći, što se dokazuje podnošenjem platnih lista ili dokaza o pravu na zakonsku alimentaciju ili o novcu na temelju osiguranja. Ti se prihodi moraju dokazati za bar 36 mjeseci u roku od posljednjih šest godina kao i tijekom posljednjih šest mjeseci neposredno prije podnošenja zahtjeva
  • da poznaje njemački jezik i posjeduje osnovna znanja o demokratskom sustavu Austrije i svoje pokrajine
  • da ima pozitivan stav prema Republici Austriji i ne predstavlja opasnost za javni mir i sigurnost zemlje
  • da joj nije izrečena zabrana boravka niti se vodi postupak radi njezinoga izricanja
  • da ne postoji rješenje neke druge države da mora napustiti područje Europskog gospodarskog prostora (EU+Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska)
  • da nije bila protjerana tijekom posljednjih 18 mjeseci
  • da nema odnose s ekstremističkim i terorističkim skupinama
  • da je spremna odreći se svog državljanstva Bosne i Hercegovine (zadržavanje prethodnog državljanstva je moguće samo u vrlo rijetkim slučajevima)
  • da dodjeljivanjem državljanstva Austrija ne ugrožava svoje međunarodne interese i odnose sa drugim zemljama

Dodatni preduvjeti prema tipu dodjeljivanja

Stjecanje austrijskog državljanstva na temelju slobodne procjene nadležnog organa

  • Kandidat za ovaj najčešći tip dodjeljivanja državljanstva uz ispunjavanja gore navedenih općih preduvjeta mora dokazati najmanje 10 godina neprekidnog legalnog boravka i Austriji te da je za to vrijeme posjedovao najmanje petogodišnju dozvolu za naseljavanje.

Stjecanje austrijskog državljanstva na temelju zakonskog prava

Pored ispunjavanja navedenih općih preduvjeta kandidat mora

  • imati najmanje 30 godina glavno prebivalište u Austriji ili
  • boraviti bar 15 godina legalno i neprekidno u zemlji te dokazati trajnu osobnu i profesionalnu integraciju ili
  • biti bar 6 godina legalno i neprekidno u Austriji, i uz to
    • pet godina živjeti u braku u istom kućanstvu s austrijskim bračnim drugom ili
    • posjedovati državljanstvo neke EPP države (EU+Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska) ili
    • biti rođen u Austriji ili
    • imati značajne ostvarene zasluge u interesu Republike, odnosno pokazivati osobite talente u oblastima znanosti, gospodarstva, umjetnosti i sporta na temelju kojih se one od njega u budućnosti mogu očekivati ili
    • dokazati trajnu integriranost u austrijsko društvo tako što
      • zna njemački na razini B2 ili
      • zna njemački na razini B1 i posjeduje dokaz o trajnoj integriranosti. Pritom se mora raditi o osobitim zaslugama, koje značajno revazilaze prosječne zasluge neke druge osobe istog obrazovanja. To na primjer može biti  trogodišnji dobrovoljni neplaćeni rad u nekoj organizaciji od općedruštvenog interesa ili najmanje tri godine zaposlenja u oblasti obrazovanja, socijalnih i zdravstvenih usluga (npr. njegovatelj starih ljudi) ili tri godine na funkciji u nekom zastupništvu interesa (radnički savjet, savjet roditelja u školi)

Važno! Navedeni minimalni periodi neprekidnog legalnog boravka u Austriji (6, 10, 15, 30 godina) počinju teći iznova od nule, ako je kandidat van zemlje proveo više od 20% potrebnog vremena, ukoliko je odležao zatvorsku kaznu dužu od 6 mjeseci, kao i u slučaju da mu je izrečena mjera prestanka boravka ili je ilegalno boravio u zemlji.

Troškovi postupksa sticanja Austrijskog državljanstva za Bosance

Troškovi se razlikuju po temelju za dodjeljivanje (jeftinije je s ostvarenim zakonskim pravom) i po pokrajinama. Najveći dio čini savezna pristojba uz koju dolazi pokrajinski doprinos. Cijene se kreću između 1.150 za jednu osobu i 2.000 eura za bračni par plus oko 300 eura po djetetu.

Prenošenje državljanstva na bračnog druga i djecu

Prigodom podnošenja zahtjeva za dodjeljivanje državljanstva moguće je podnijeti i zahtjev za njegovo istodobno prenošenje na bračnog partnera i/ili djecu. Ukoliko ispunjava gore navedene opće preduvjete, bračni partner može dobiti državljanstvo samo ako je bar šest godina u Austriji i s kandidatom za dodjeljivanje živi bar 5 godina u braku i u istom kućanstvu, te ako prigodom podnošenja zahtjeva ima odgovarajuću dozvolu za boravak.

Na maloljetnu nevjenčanu rođenu i usvojenu djecu državljanstvo se može prenijeti ako su legalno naseljena u Austriji i žive u istom kućanstvu. Za vanbračnu djecu je to također moguće, ukoliko roditelj prizna očinstvo ili je ono ustanovljeno sudskim putem.

Kako se pokreće postupak za dodjeljivanja državljanstva?

Nadležna služba je odjel za državljanstvo zemaljske uprave (u Beču MA 35). Zahtjev (Antrag) se može podnijeti neformalno ili pomoću obrasca (Antragsformular) koji se može dobiti u navedenoj službi.  

Koji su dokumenti potrebni?

Na ovo pitanje nadležna služba može odgovoriti tek nakon što prekontrolira podatke kandidata i u skladu s njegovim statusom, dotadašnjim životom itd. ocijeni što je neophodno. Nakon što se to ustanovi, kandidat dobija popis dokumenata.

Dokumenti izdani na stranom jeziku  moraju se podnijeti u originalu zajedno sa u Austriji ovjerenim prijevodima na njemački. Priznaju se i neki u inozemstvu ovjereni dokumenti, ali to ovisi o upravnom postupku koji se primjenjuje. Tko dokumenta prevodi u Austriji mora obvezatno angažirati sudski prisegnutog tumača i prevoditelja za svoj i njemački jezik.

Kako dalje teče proces?

Nakon provjere priloženih dokumenata i eventualne dopune dokumentacije, nadležni organ donosi rješenje o pristanku da se kandidatu dodijeli državljanstvo (Zusicherungsbescheid). S tim rješenjem kandidat od svoje države traži ispis iz knjige državljana i dodijelu potvrde o tome. Za ispis iz državljanstva na raspolaganju su mu dvije godine. Ako ga matična država odbije ispisati ili mu je ispisivanje na temelju opravdanih razloga neprihvatljivo, onda usprkos tomu dobiva austrijsko državljanstvo (dakle zadržava i svoje).

Ukoliko se za vrijeme čekanja na rješenje o ispisu značajno promijene životne okolnosti kandidata pristanak države o dodjeljivanju se može povući.  

Oduzimanje austrijskog državljanstva

Austrijsko državljanstvo automatski gubi svaki državljanin koji uzme strano državljanstvo, dakle u većini slučajeva onaj koji „vrati“ svoje prethodno nakon što je postao Austrijanac. Razlog za gubljenje državljanstva je i služenje vojske u stranoj državi ili dobrovoljno sudjelovanje u oružanim konfliktima u inozemstvu.

Ispit za austrijsko državljanstvo za Bosance i Hercegovce

Ako želite postati državljanin Austrije, morate polagati ispit i dokazati svoje znanje o državi Austriji. Tu se ubraja osnovno znanje o demokratiji i istoriji vaše nove domovine. Svako ko se u Beču prijavljuje za državljanstvo takođe mora osvojiti bodove na osnovu  svog znanja o austrijskoj prestonici.

“ On-lajn test“ omogućava uvid i vežbu za potrebni ispit. Evo prilike da malo vežbate i da odgovorite na pitanja, a samim tim i proverite svoje znanje.

Nagađanja nema mnogo, jer se test rešava na principu multiple choice – od 4 ponuđena odgovora samo je jedan tačan.

Napomena: Pitanja smo namerno ostavili na nemačkom jeziku jer tako izledaju u originalu na testu!

Die Staatsgebiete welcher heutigen Staaten gehörten im Laufe der Geschichte zeitweise zum Kaiserreich Österreich?

  • Slowakei
  • Kroatien
  • Ungarn
  • Finnland

Welche Reformen veränderten Österreich in den 1970er Jahren?

  • Allgemeine Schulpflicht
  • Gleiche Rechte und Pflichten für Männer und Frauen
  • Ausbau von Schulen und Universitäten
  • Rauchverbot auf öffentlichen Plätzen

Die Revolution von 1848 betraf auch das Kaiserreich Österreich. Was waren wesentliche Forderungen in der Revolution von 1848?

  • Freiheit und Bürgerrechte
  • Unabhängigkeit vom Kaiserreich Österreich (z.B. Ungarn)
  • Eine Verfassung
  • Mehr Rechte für den Kaiser

Sud BiH kaznio advokata zbog uvreda u sudnici

0

Sud BiH kaznio advokata zbog uvreda u sudnici

Državni sud je advokata Slobodana Perića iz Banje Luke novčano kaznio u iznosu 3.000 maraka zbog vrijeđanja ove institucije, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Perić je kažnjen jer je u podnesku, koji se odnosio na prethodne prigovore na optužnicu Tužilaštva BiH koja tereti Milorada Glamočaka za ratne zločine, napisao da Sud BiH ima “dvostruke aršine kada su u pitanju suđenja za ratne zločine”.

“Zaključak da postoji dovoljno dokaza da je ovaj optuženi izvršio djelo koje mu se stavlja na teret, Vijeće je izvuklo iz izjava nekih svjedoka koji se sjećaju da je bio prisutan u sobi odakle su izvršioci krenuli na izvršenje djela te da je bio jako ljut kada je saznao što se desilo. Ovakav zaključak Vijeća bio bi smiješan da nije posljedica uobičajne prakse Suda i Tužilaštva BiH kada treba optužiti nekoga od pripadnika srpskog naroda, ovako je samo dokaz da politika još uvijek nije izašla ni iz Suda ni iz Tužilaštva BiH. Ovakav zaključak nameće se sam po sebi kada se zna praksa Suda i Tužilaštva. Kada treba neko odgovarati za zločine počinjene nad Srbima, niti jedan dokaz nije dovoljan, a kada treba optužiti i osuditi pripadnika srpskog naroda, dovoljno je da neko ‘upre prstom u njega’”, navodi se u podnesku advokata Perića zbog kojeg je kažnjen.

Perić je za BIRN BiH rekao da i dalje vjeruje da postoji problem u praksi državnog pravosuđa u predmetima ratnih zločina. Dodao je da se Sud BiH ponaša kao da svaka njegova odluka mora biti prihvaćena.

“Oni kažu da ne smijem dovesti autoritet Suda u pitanje, i sad bih ja trebao prihvatiti svaku odluku Suda, a to nije uvijek tako. Moj klijent je optužen bez ikakvih valjanih dokaza. Ja sam u jednom podnesku iznio stav i mišljenje da Sud i Tužilaštvo imaju dvostruke standarde kada su u pitanju ratni zločini. Sud nije ni rekao da sam ja iznio neistinu, nego da sam prekoračio granice slobode izražavanja, a moja je dužnost da branim klijente od nezakonitih odluka sudova”, kazao je Perić.

Obrazlažući odluku o kažnjavanju advokata Perića, iz Suda BiH pozvali su se na član 150. Zakona o krivičnom postupku BiH, u kojem stoji: “Sud će kazniti novčanom kaznom do 5.000 KM tužioca, branioca, punomoćnika, zakonskog zastupnika i oštećenog koji u podnesku ili u usmenoj riječi vrijeđa Sud.”

Perićevo izlaganje koje je usmjereno na navode da Sud pristrasno postupa kad su u pitanju pripadnici srpskog naroda, te potpuno jasna aluzija da je sudska vlast u rukama politke, s obzirom na sam način i kontekst iznošenja, po ocjeni Suda BiH, moraju se uzeti kao ponižavanje i diskreditacija Suda, rečeno je za BIRN BiH iz ove institucije.

“Sud je zaključio da se navodi podneska: ‘Kada treba neko odgovarati za zločine počinjene nad Srbima, niti jedan dokaz nije dovoljan, a kada treba optužiti i osuditi pripadnika srpskog naroda, dovoljno je da neko upre prstom u njega’, te kostatacije ‘da politika još uvijek nije izašla iz Suda’, odnose na postupanje sudija Suda BiH, te da implicitno sugerišu zaključak da se radi o sudijama koji su ‘pristrasni i poslušni’. Ovakva vrsta sudova apsolutno izlazi iz pravnog okvira podneska i očigledno ima za cilj diskreditaciju ugleda sudija i Suda kao institucije”, navode iz Suda BiH.

Dugogodišnji advokat iz Sarajeva Fahrija Karkin mišljenja je da svaka uvreda na račun pravosudnih institucija ima istu težinu, nebitno da li je izrečena u sudnici ili van nje.

“Po meni, nikakva razlika ne postoji. U sudnici ili pored sudnice, isto je. Mi imamo profesionalnu obavezu odnosa prema sudu, odnosno pojačanu odgovornost kao advokati. Sud bi mogao kažnjavati i one koji javno u medijima vrijeđaju sud, ali se time niko ne bavi. Ja razumijem advokata Perića, jer mi u sudu ne branimo Srbe ili Bošnjake, već klijente”, kazao je Karkin.

S druge strane, iz Suda BiH smatraju da mjere koje su primijenjene u slučaju advokata Perića, ne mogu se primijeniti na situacije kada neko javno na drugom mjestu uputi uvrede pravosudnim institucijama. Potsjetimo nedavno je još jedan advokat Sarajevo kažnjen sa 500 KM.

“U ovom slučaju se radilo o kažnjavanju advokata za riječi koje su izgovorene u konkretnom predmetu unutar sudskog postupka”, rekli su iz Suda BiH.

Perić brani Milorada Glamočaka, kojem se trenutno sudi skupa s Brankom Čigojom, Željkom Tadićem i Sašom Boškićem da su 13. septembra 1995., kao pripadnici Izviđačkog voda pri Mrkonjičkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS) ubili 28 osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Izvor: Detektor

Vojislav Šešelj osuđen za zločine u BiH, Hrvatskoj i Srbiji!

0

Vojislav Šešelj osuđen za zločine u BiH, Hrvatskoj i Srbiji!

Pišu: A. Gutić – D. Obrdalj
Sudska farsa u vidu provostepene presude Vojislavu Šešelju unekoliko je ispravljena. Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove u Haagu proglasilo je Šešelja krivim po tri tačke optužnice odnosno progone na političkoj, rasnoj ili verskoj osnovi te deportaciju i nehumana dela ne samo na području Bosne i Hercegovine te Hravtske, nego i ona koja se odnose na njegovo djelovanje u vojvođanskom selu Hrtkovci. Naravno, preživjelim žrtvama Šešeljovih ideja i podstrekavanja na ratne zločine, izrečena desetogodišnja kazna nije dovoljna, pogotovo jer su odbačene tačke optužnice za udruženi zločinački poduhvat, zločine protiv čovječnosti, ubistva i kršenja običaja rata.

UVREDE I PRIJETNJE

Cinici bi rekli da je osuđujučom presudom najviše zadovoljan upravo Šešelj, jer će tako odbaciti komentare da ga je (prvostepeno) oslobodio upravo – antisrpski sud, kako ga je tokom desetogodišnjeg procesa on učestalo nazivao.

Možda će jednog dana biti poznato šta je prevagnulo da prvostepeno vijeće tribunala Šešelju izrekne oslobađajuću presudu. Njegova odbrana se temeljila na uvredama i psovkama koje je upućivao tužiocima i članovima sudskog vijeća, u kojem god sastavu ono bilo, vrijeđao je svjedoke, vrijeđao je žrtve. Snimci dijelova suđenja emitovani su poput nekog tragikomičnog realitija. U konačnici očekivalo se da će upravo takav odnos biti dodatni motiv sudijama da prate dokaze tužilaštva i izreknu adekvatnu kaznu.

U pozadini Šešeljovih ispada koje su “hranile” nacionalističke populiste u Srbiji, događale su se ozbiljne stvari. Šešelj je otkrivao identitet zaštićenih svjedoka, lično je ili putem svojih saradnika direktno prijetio svjedocima.

LAŽNA BOLEST

Prvostepeno vijeće kao da je svo vrijeme samo smišljalo kako da, ne samo oslobodi Šešelja, nego i da SE oslobodi njegovog boravka u pritvoru Tribunala. Odjednom je Šešelj bio “teško, gotovo smrtno bolestan” i pušten na slobodu, da bi potom postalo bjelodano kako je bolest izmišljena, a on nastavio da “prosipa otrov” u svakoj prilici na javnoj sceni.

Nije daleko od istine da provostepenu presudu “bolje” ne bi ni sam Šešelj mogao napisati. Vijeće je ustvrdilo da “ tužilaštvo nije dokazalo da je nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tokom rata bilo izloženo neselektivnom progonu, nego su civili sami bježali od sukoba, pa nije bilo prisilnog protjerivanja stanovništva” !?

Prema obrazloženju oslobađajuće presude, Šešelj jeste pozivao na protjerivanje Hrvata, ali da se zlostavljanja civila u vojvođanskom selu Hrtkovci ne mogu smatrati sustavnim masovnim napadima jer su motivi bili osobne prirode, odnosno želja da se osigura smještaj za srpske izbjeglice iz Hrvatske, te da je projekt “velike Srbije”, za koji se Šešelj zalaže, politički, a ne kriminalni cilj.

Iako je ovom konačnom, ipak osuđujućom presudom velika nepravda prema žrtvama unekoliko ispravljena, podsjetimo na neke od Šešeljevih “mirnodopskih” poruka koje prvostepenom vijeću nisu bile dovoljno ni za kvalifikaciju progona na političkoj, rasnoj ili verskoj osnovi te deportacije i nehumana dela.

“Ako Hrvatska bude insistirala na ratu održaćemo joj takvu lekciju, da joj neće narednih 500 godina to više pasti na pamet.” (16. 1. 1992)

„Bosna i Hercegovina će se kupati u rekama krvi ukoliko pokuša da postane nezavisna“ (20. 2. 1992)

„Srpski četnici imaju program koji može dovesti do gušenja te albanske separatističke pobune i Albanci će videti svoje kuće … u plamenu … (10. 6. 1993)

„Ukoliko dođe do strane intervencije mi Srbi ćemo zbrisati i Muslimane i Hrvate” i organizovati terorističke napade u Hrvatskoj” (27. 8. 1993)

“… i Vuk Drašković i ja smo prolili ljudsku krv, okrvavili smo svoje ruke. Samo razlika je u tome, što je Vuk Drašković prolio srpsku krv u Beogradu, a ja sam prolivao hrvatsku ustašku krv u Srpskoj Slavoniji” (1. 6. 1991)

„ Parovi iz mešovitih brakova treba da se razvedu, a decu iz mešovitih brakova treba pobiti.“ (Hrtkovci, Vojvodina, 1992. )

—————————————————————————————————————————————————————————————-

REAKCIJE NA PRESUDU VOJISLAVU ŠEŠELJU

BiH

Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković, smatra da je nepravda sada djelomice ispravljena jer je Šešelj ipak proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti, iako je presuda morala obuhvatiti više počinjenih zločina.

“Nismo zadovoljni dužinom kazne zatvora, no nijedna kazna ne može vratiti ubijene”, kazao je Mešković.

Dodao je kako se sada ne bi trebalo baviti zbrajanjem godina zatvora što su ih dobili osuđeni za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, nego novim generacijama prenositi činjenice o tome što se zbivalo kako se zlo poput onog iz 90-ih godina prošlog stoljeća ne bi ponovilo.

Predsjednica udruženja “Žene Srebrenice” Hajra Ćatić bila je među onima koji su razočarani presudom Šešelju jer su očekivali da će ona biti drastičnija.

“Osuđen je samo po tri točke (optužnice). Doista smo razočarane, ali ovo nije prvi put da nam nešto ovakvo radi Haški tribunal odnosno sada MICT”, rekla je Ćatić.

Ipak, iz Udruženja smatraju da je najvažnije to što je Šešelj sada dobio “pečat ratnog zločinca” kao i to da presuda MICT-a potvrđuje da je Srbija sudjelovala u agresiji na BiH.

HRVATSKA

Saborski zastupnici u Hrvatskoj podržavaju presudu, ali  smatraju da je Šešelj trebao dobiti strožiju kaznu.

Bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske Miro Kovač, u Saboru je nazvao izrečenu presudu Šešelju „moralnom zadovoljštinom svima koji su propatili zbog njegove politike i zbog njegovog huškanja u ratu protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine“.

„Važno je i zbog povijesne istine da je ukinuta oslobađajuća presuda i da je on kažnjen za svoja nedjela. Ovo je isto važno za Hrvate u Srbiji i Vojvodini, koji su sada jasno identificirani kao žrtve rata, iako znamo da se u Srbiji rat nije vodio, rat je vođen protiv Hrvatske. Nadam se da će ovo biti uvažavano od vlasti u Srbiji i da će ovo biti poticaj za podizanje statusa Hrvata u Srbiji na način da njihova prava budu zaštićena i da dobiju svog predstavnika u Narodnoj skupštini“, kazao je Kovač.

Bojan Glavašević, član Socijaldemokratske partije (SDP) Hrvatske, čiji je otac Siniša nakon pada Vukovara pogubljen na Ovčari, izjavio je kako je, nažalost, očekivao ovakvu presudu Šešelju.

„Pravo možda i jeste zadovoljeno, ali pravda nije zadovoljena“, kazao je Glavašević.

Presudu na 10 godina Glavašević je nazvao ipak moralnom zadovoljštinom i potvrdom da je Šešelj ratni zločinac.

Jadranka Kosor bivša premijerka Hrvatske jedna je od prvih koja je reagirala na društvenim mrežama na presudu:

“Dobra je vijest da je Šešelj osuđen. Loša je što je kazna mala i takva da mu se uračunava vrijeme u pritvoru. Tako je odahnuo onaj koji bi ga morao izručiti Hagu. Kompromis. Ali, kriv je, zločinac je”, napisala je Kosor.

Drugostepena presuda Šešelju jeste uspjeli pokušaj Haškog tribunala da se na dostojanstven način izvuče iz slučaja koji je nanio veliku štetu čitavom procesuiranju zločina, izjavila je osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić.

Prema njenim riječima, ono što jeste začuđujuće je da za sve izjave Šešelja u Vukovaru, Malom Zvorniku i Sarajevu nema dokaza da su imale konkretne posljedice po život ljudi.

SRBIJA

“Presuda predstavlja delimičnu satisfakciju za žrtve i porodice žrtava”, navedeno je u saopštenju nevladine organizacije Žene u crnom koje su ocijenile da su Vojislav Šešelj i njegova SRS “bili paradigma i jedni od najvećih generatora mržnje tokom devedesetih godina”, te su svojim djelovanjem doprinjeli brojnim zločinima, kako direktno, organizovanjem oružanih grupa koje su činile zločine, i indirektno putem govora mržnje, i pozivajući na progon, deportacije.

Zahtjevaju od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se jasno ogradi od politike zločina čiji je bio dio i da prestane sa praksama iz devedesetih.

Direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada i kopredsednik Igmanske inicijative Aleksandar Popov rekao je da je na ovaj način pravda za žrtve “delimično zadovoljena”.Također smatra logičnim da i drugi vinovnici zločina za politiku etničkog čišćenja u Vojvodini budu procesuirani pred domaćim pravosuđem, ali je dodao da ne očekuje da će se to desiti, jer je u Srbiji, kako je naveoo, na djelu opstrukcija suđenja za ratne zločine i rehabilitacija ratnih zločinaca.

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji rekla je da je ispravljena greška koja je od početka bila očigledna u vrlo loše vođenom procesu.

“Najbitnije je istaći da su svjedoci koje je Tužilaštvo imalo pod pritiskom promijenili stranu. Da su oni ostali na strani Tužilaštva sigurno bi drugačije izgledala presuda i cijeli proces bi se još davno završio”. “Sud nije bio u stanju da ponovi proces zato što je prošlo puno vremena i ključni svjedoci više nisu bili na strani Tužilaštva. Ovo je neko srednje rješenje”,  kazala je Biserko.

Revizija Šešeljeve presude (ne)moguća misija

Pravni stručnjaci iz Srbije, BiH i Hrvatske imaju različite stavove o mogućnosti podnošenja žalbe na drugostepenu presudu kojom je na deset godina zatvora osuđen predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislav Šešelj, pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove.

Šešelj je proglašen krivim po tri tačke optužnice za progon, deportacije i druga nečovječna djela, a kaznu zatvora neće služiti jer je u pritvoru proveo 11 godina. Odgovoran je po osnovu govora 1992. u Hrtkovcima, kada je poticao na deportacije, progone i druga nehumana djela poput zločina protiv čovječnosti, kao i za činjenje progona.

Aleksandar Lazarević, advokat iz Srbije, koji je zastupao optužene pred Haškim tribunalom i Sudom BiH kaže da Vojislav Šešelj ima mogućnost da traži da se izvrši revizija presude.

“Oni na osnovu istog činjeničnog stanja nisu ukinuli presudu nego su je preinačili. Tako da je u ovoj situaciji on dobio osuđujuću umjesto prethodne oslobađajuće presude i može naravno da koristi određena pravna sredstva koja mu stoje na raspolaganju, ali ovo je sad pravosnažna presuda”, kaže Lazarević.

Ističe da postoji mogućnost pobijanja i drugostepenih presuda, te pojašnjava da postoji sredstvo koje je predviđeno “Pravilnikom o postupku i dokazima”, a to je zahtjev za preispitivanje.

“To je u suštini jedino pravno sredstvo kojim se pravosnažna odluka Tribunala pobija i taj rok je godinu dana od dana izricanja presude”, dodaje Lazarević.

Novak Lukić, advokat iz Srbije, smatra da postoji vanredni pravni lijek, podnošenje revizije.

“Revizijom on nije vezan nikakavim rokom, ukoliko nađe novu činjenicu kojom bi mogao dokazati greške drugostepenog suda. Ima pravo na reviziju i to će pravo vjerovatno koristiti. Žalba koju on sam kaže da će podnijeti po pravilima Tribunala nije predviđena i to je jedna velika anomalija Tribunala. To je suprotno pravima iz osnovnih konvencija za ljudska prava gdje svako ima pravo na žalbu protiv svoje osude”, kazao je Lukić.

Lukić naglašava da je revizija, odnosno zahtjev za preispitivanje, potpuno predviđen Pravilnikom i to stoji na raspolaganju svakoj strani koja izgubi spor.

“Tužilaštvo ima rok od godinu dana, a Odbrana uopšte nije vezana rokom. Kad god da se pojavi nova činjenica. To su mnogi probali, ali samo kod Šljivančanina je to uspjelo”, navodi Lukić koji je zastupao Šljivančanina.

Veselin Šljivančanin, bivši načelnik za sigurnost gardijske brigade Jugoslovenske narodne armije (JNA), osuđen je u Haagu na deset godina zatvora za zločin na Ovčari.

Pošto je preispitalo pravosnažnu presudu kojom je osuđen na 17 godina zatvora, Žalbeno vijeće je 2010. prihvatilo argument Šljivančaninove Obrane i zaključilo da on nije znao za povlačenje vojnih policajaca s Ovčare, pa prema tome nije kriv za ubistva 194 hrvatska ratna zarobljenika na farmi kod Vukovara 1991.

U konačnoj presudi suci su zaključili da je Šljivančanin kriv za mučenje zarobljenika te mu odredili kaznu od deset godina zatvora. Tom je presudom prvi put u historiji Haškog tribunala preinačena neka pravosnažna presuda. Šljivančanin je u prvostepenom postupku 2007. osuđen na pet godina zatvora za mučenje vukovarskih zarobljenika.

Senka Nožica, braniteljica iz BiH, kaže da Šešelj po pravilu godinu dana od izricanja presude ima mogućnost da uloži zahtjev za obnovu postupka po osnovu novih činjenica.

“To bi formalno značilo da on sada treba da pronađe neke nove činjenice koje su toliko relevantne da bi mogle promijeniti sudsku odluku. Nova činjenica je činjenica do koje on nije mogao doći u vrijeme suđenja jer mu je bila nedostupna”, navodi Nožica.

Ona ističe da je riječ gotovo o nemogućnoj misiji jer ni on ni bilo ko u Haagu nije osuđen zbog jedne radnje.

Nožica smatra da je to apsolutno nemoguće jer po karakteru to mora biti činjenica koja mijenja iz osuđujuće u oslobađajuću presudu.

Dodaje da je taj institut dobar, pametan i pošten, ali da je kod ratnih zločina gotovo neprimjenjiv, izuzev ako neko ne odgovara za ratni zločin na osnovu jedne naredbe.

Gotovo sam 100 posto sigurna da ne može doći do revizije, iako će Šešelj sigurno to probati, zaključila je Senka Nožica.

U reviziju ne vjeruje ni Anto Nobilo, jedan od najpoznatijih hrvatskih advokata, smatrajući da je presuda konačna.

“To je konačna presuda. Oni su preinačili odluku prvostepenog suda i to je konačna pravomoćna presuda”, kaže Nobilo.

Krivična prijava protiv rukovodilaca u pravosuđu BiH

0

Krivična prijava protiv rukovodilaca u pravosuđu BiH

Tužilaštvu BiH podnesena je anonimna krivična prijava protiv članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Milana Tegeltije, Jadranke Lokmić-Misirače i Ružice Jukić, kao i sudija i tužilaca Ranka Debevca i Gordane Tadić, te političara Fahrudina Radončića, Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Kako se navodi u prijavi, svi skupa su, kao “organizirana kriminalna grupa” sa dodijeljenim zadacima i ulogama udruženog kriminalnog poduhvata, uspostavili kontrolu nad institucijama pravosuđa, kako bi sadašnje i buduće istrage protiv Dodika, Radončića i Čovića bile obustavljene, a prijave odbačene.

Zauzvrat, kako stoji, predstavnicima pravosuđa obećani su usluge i darovi.

Dodik, Radončić i Čović, navodi se, davali su upute Tegeltiji i drugim članovima VSTV-a da na ključne pozicije u pravosuđu imenuju “podobne osobe”.

Tegeltija i Lokmić-Misirača su kazali za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da ne žele komentarisati ovu prijavu.

“Ne želim komentarisati nebuloze”, rekao je Tegeltija, kojem mandat predsjednika VSTV-a ističe ove godine.

Lokmić-Misirača je kazala da će dati komentar kada prijava ne bude anonimna.

Debevec je imenovan na poziciju predsjednika Suda BiH, stoji u prijavi, “zloupotrebama ovlaštenja i trgovinom uticajem”, iako nije imao rukovodnog iskustva. Između ostalog, navodi se da je to urađeno kako bi donio oslobađajuću presudu u predmetu protiv Radončića za ometanje rada pravosuđa, gdje je Debevec član Vijeća.

Predsjednik Suda BiH je, kako stoji u prijavi, obećao Hasiji Mašović i Mirsadu Striki, članovima Vijeća, da će ih unaprijediti u karijeri i rasporediti na pozicije drugostepenih sudija Suda BiH.

Uz podršku članova VSTV-a, u prijavi se navodi da je Debevec imenovan nakon što je osigurao podršku međunarodne zajednice tako što je obezbijedio podršku tzv. “jevrejskog lobija” na način da je obećao da će izraelskoj obavještajnoj agenciji “Mosad” davati sve “obavještajno-sigurnosno interesantne podatke”.

Debevec je, govoreći za BIRN BiH, krivičnu prijavu nazvao “lažnom i tendencioznom” te određenom vrstom pritiska na Sud BiH da se, kako je rekao, sudi “po drugim kriterijima i željama, a ne po zakonu”.

“Prijavljena Gordana Tadić je iskazala lojalnost i dala obećanje da će, ako bude izabrana za glavnog tužitelja Tužilaštva BiH, protivno obavezama propisanim odredbama Zakona o VSTV-u, postupati po svim traženim uslugama i nalozima, a posebno će obustaviti ili opstruirati sve sadašnje i buduće istrage koje bi se mogle ticati Dodika, Čovića i Radončića”, navodi se u prijavi.

Gordana Tadić se već godinu i po nalazi na čelu Državnog tužilaštva u svojstvu vršioca dužnosti, a trenutno je u toku izbor za glavnog tužioca, na koji je osim Tadić prijavljeno ukupno 13 kandidata.

Prijava je u ponedjeljak, 2. aprila, dostavljena Tužilaštvu BiH, ali i Vijeću ministara, ministarstvima pravde i sigurnosti, VSTV-u, Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), te predstavnicima međunarodne zajednice, kao i Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država, Evropskoj komisiji i Uredu visokog predstavnika (OHR).

Kako saznaje BIRN BiH, od SIPA-e je zatraženo da hitno postupi po ovoj prijavi i sazna ko stoji iza nje.

Iako nije potpisana, prijava je dostavljena u ime “građana BiH, ujedinjenih u zajedničkim i pravednim naporima i ciljevima”.

U obrazloženju prijave stoji da građani BiH, “svjesni građanske odgovornosti” te “suočeni s težinom vremena u kojem se država, njeno pravosuđe i građani nalaze”, žele “zaustaviti uspostavljanje kontrole politike nad pravosuđem” te kriminaliziranje VSTV-a.

“Mi, građani BiH, podnosimo ove prijave anonimno iz razumljivih i očiglednih razloga, zbog realne opasnosti od odmazde ključnih nositelja javnih i pravosudnih ovlaštenja i njihove kriminalizirane političke moći”, navodi se u prijavi.

Dokaze za navode iz prijave, kako stoji, lako je naći u pravosudnim institucijama.

Do trenutka pisanja teksta, iz Tužilaštva BiH nisu dali komentar na prijavu, a i članica VSTV-a Ružica Jukić nije bila dostupna za izjavu.

Izvor: Detektor

Građani potražuju 2.8 milijardi KM putem radnih sporova u BiH

0

Građani potražuju 2.8 milijardi KM putem radnih sporova u BiH

od 2.2 miliona nerješenih predmeta, na BiH pravosuđu 35.000 radnih sporova

Građani Bosne i Hercegovine od svih nivoa vlasti putem radnih sporova potražuju skoro 2,8 milijardi KM, rečeno je na posljednjoj sjednici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH.

Pojašnjeno je da se radi o sporovima koji su u BiH pokrenuti protiv budžetskih korisnika, a to su institucije na državnom i entitetskom nivou, različita ministarstva, javne ustanove, preduzeća u većinskom entitetskom vlasništvu i jedinice lokalne samouprave.

Troškovi i kamate

– Ukupna vrijednost svih sporovi koji se vode u BiH je 7,7 milijardi KM, dakle 36 posto vrijednosti svih sporova u BiH odnosi se na sporove protiv budžetskih korisnika. Što se tiče broja takvih predmeta, njih je skoro 35.000 pred sudovima u BiH i to je 29 posto od svih parničnih predmeta u BiH – pojašnjeno je.

Dodaje se da su ti predmeti u većini slučajeva tek u prvostepenom postupku.

– Prosječna vrijednost jednog neriješenog spora protiv nekog budžetskog korisnika je 80.000 KM. Najviše ovih sporova nalazi se pred sudovima u Sarajevu, ukupno 46 posto vrijednosti sporova. Pred Kantonalnim sudom Sarajevo je 729 miliona KM, a pred Općinskim sudom Sarajevo 591 milion KM – rečeno je na sjednici VSTV-a.

Naglašeno je da se u 90 posto slučajeva radi o sporovima iz radnog odnosa.

– Bilo da se radi o neisplaćenim plaćama ili drugim novčanim potraživanjima. Evidentan je i vrlo veliki broj sporova u kojima jedan budžetski korisnik tuži drugog unutar istog budžeta. Naprimjer, mnogo je slučajeva da jedno kantonalno ministarstvo tuži drugo ministarstvo iz istog kantona. Novac se, dakle, pretače iz jednog ministarstva u drugo, ali se uredno plate troškovi kamate i sudski troškovi – istaknuto je.

Bez nadležnosti

Predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija kazao je za „Avaz“ da VSTV nema nadležnost da utječe na ovaj ogroman problem u bh. društvu.

 – Ono što ćemo uraditi jeste da ćemo ukazati na ovaj alarmantan problem, jer se radi o činjenici da su nam država, entiteti, javne službe najčešće stranke u sporovima pred sudovima u BiH. Ukupna vrijednost tih sporova je ogromna i prevazilazi budžete svih nivoa vlasti – istakao je Tegeltija.

U FBiH se potražuje oko 77 posto budžeta

– U Distriktu Brčko budžet za ovu godinu iznosi 212 miliona, dok su potraživanja 23 miliona. Na nivou BiH budžet je 1,9 milijardi KM, dok su potraživanja skoro 53 miliona KM. Što se tiče FBiH i RS, od FBiH građani potražuju oko 77 posto budžeta za ovu godinu. Kada se dodaju kantonalni budžeti, onda procent potraživanja bude smanjen na oko 40 posto zajedničkog budžeta FBiH i kantona – pojašnjeno je na sjednici VSTV-a.

Rasteretiti sudove

– U jednom dijelu treba promovirati i sporazumno ili mirno rješavanje ovih sporova, tako je u RS osnovana Agencija za mirno rješavanje radnih sporova, koja je znatno smanjila priliv ovih sporova na sudove. Isti takav model medijacije može se uspostaviti u drugim dijelovima države, kako bi se rasteretili sudovi da bi se bavili onim predmetima koji ne mogu ići na mirno rješavanje sporova – smatra Tegeltija.

Izvor: Avaz