Home Blog Page 4

Građani potražuju 2.8 milijardi KM putem radnih sporova u BiH

0

Građani potražuju 2.8 milijardi KM putem radnih sporova u BiH

od 2.2 miliona nerješenih predmeta, na BiH pravosuđu 35.000 radnih sporova

Građani Bosne i Hercegovine od svih nivoa vlasti putem radnih sporova potražuju skoro 2,8 milijardi KM, rečeno je na posljednjoj sjednici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH.

Pojašnjeno je da se radi o sporovima koji su u BiH pokrenuti protiv budžetskih korisnika, a to su institucije na državnom i entitetskom nivou, različita ministarstva, javne ustanove, preduzeća u većinskom entitetskom vlasništvu i jedinice lokalne samouprave.

Troškovi i kamate

– Ukupna vrijednost svih sporovi koji se vode u BiH je 7,7 milijardi KM, dakle 36 posto vrijednosti svih sporova u BiH odnosi se na sporove protiv budžetskih korisnika. Što se tiče broja takvih predmeta, njih je skoro 35.000 pred sudovima u BiH i to je 29 posto od svih parničnih predmeta u BiH – pojašnjeno je.

Dodaje se da su ti predmeti u većini slučajeva tek u prvostepenom postupku.

– Prosječna vrijednost jednog neriješenog spora protiv nekog budžetskog korisnika je 80.000 KM. Najviše ovih sporova nalazi se pred sudovima u Sarajevu, ukupno 46 posto vrijednosti sporova. Pred Kantonalnim sudom Sarajevo je 729 miliona KM, a pred Općinskim sudom Sarajevo 591 milion KM – rečeno je na sjednici VSTV-a.

Naglašeno je da se u 90 posto slučajeva radi o sporovima iz radnog odnosa.

– Bilo da se radi o neisplaćenim plaćama ili drugim novčanim potraživanjima. Evidentan je i vrlo veliki broj sporova u kojima jedan budžetski korisnik tuži drugog unutar istog budžeta. Naprimjer, mnogo je slučajeva da jedno kantonalno ministarstvo tuži drugo ministarstvo iz istog kantona. Novac se, dakle, pretače iz jednog ministarstva u drugo, ali se uredno plate troškovi kamate i sudski troškovi – istaknuto je.

Bez nadležnosti

Predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija kazao je za „Avaz“ da VSTV nema nadležnost da utječe na ovaj ogroman problem u bh. društvu.

 – Ono što ćemo uraditi jeste da ćemo ukazati na ovaj alarmantan problem, jer se radi o činjenici da su nam država, entiteti, javne službe najčešće stranke u sporovima pred sudovima u BiH. Ukupna vrijednost tih sporova je ogromna i prevazilazi budžete svih nivoa vlasti – istakao je Tegeltija.

U FBiH se potražuje oko 77 posto budžeta

– U Distriktu Brčko budžet za ovu godinu iznosi 212 miliona, dok su potraživanja 23 miliona. Na nivou BiH budžet je 1,9 milijardi KM, dok su potraživanja skoro 53 miliona KM. Što se tiče FBiH i RS, od FBiH građani potražuju oko 77 posto budžeta za ovu godinu. Kada se dodaju kantonalni budžeti, onda procent potraživanja bude smanjen na oko 40 posto zajedničkog budžeta FBiH i kantona – pojašnjeno je na sjednici VSTV-a.

Rasteretiti sudove

– U jednom dijelu treba promovirati i sporazumno ili mirno rješavanje ovih sporova, tako je u RS osnovana Agencija za mirno rješavanje radnih sporova, koja je znatno smanjila priliv ovih sporova na sudove. Isti takav model medijacije može se uspostaviti u drugim dijelovima države, kako bi se rasteretili sudovi da bi se bavili onim predmetima koji ne mogu ići na mirno rješavanje sporova – smatra Tegeltija.

Izvor: Avaz

Advokat Sarajevo | Advokatska kancelarija u Sarajevu

0
Advokat Sarajevo
Advokat Sarajevo

Advokat Sarajevo | Advokatska kancelarija u Sarajevu – historijat advokature u Bosni i Hercegovini

Osobine koje treba da posjeduje dobar advokat

Postoje neke stvari na koje svakako treba da obratite pažnju kada vam se dogodi da vam zatreba pomoć advokata. To se odnosi na sve domene samog advokata i na njegov profesionalan stav, ali i na njegovu ličnost i ponašanje. Advokat Sarajevo

Zato je vrlo važno da povedete računa o svim detaljima pre nego što ga angažujete, da se ne biste poslije kajali.

Raspitajte se o kvalifikacijama Vašega advokata

Već prilikom prvog razgovora bi trebalo da saznate koje su kvalifikacije određenog advokata. Naime, sam termin „advokatura“ je mnogo širok. Vrlo često se može čuti da neko kaže da je advokat, a recimo tek što je završio studije. Onaj ko zna malo više, zna i da je za sticanje titule advokata neophodno polaganje pravosudnog ispita, pa tek onda dobijanje licence za samostalno obavljanje advokatske djelatnosti u Bosni i Hercegovini. Advokat u Sarajevu

Kada ste već suočeni sa pravnim sporom bilo kakve vrste, posljednje što vam je potrebno je lažan advokat ili loš advokat. Zato se smatra potpuno normalnim i čak poželjnim da vi, kao potencijalni klijent već na prvom sastanku procjenite o kakvom je advokatu rijeć.

Profesionalizam Vašega advokata

Advokat ne vodi računa samo o poslu, već i o odnosu sa klijentom, ali i o svom fizičkom izgledu. Jako je važno da uvijek bude pristojno obučen kao i način ponašanja. Suvišno bi bilo da objašnjavamo šta se pod pristojnim ponašanjem podrazumjeva. Jednostavno, čak i svojim izgledom advokat odaje da li je zaista profesionalac ili ne.

Lični kvaliteti advokata

Lični kvaliteti koji bi trebalo da budu na listi prioriteta u najvećem slučaju zavise od samog klijenta. U suštini, najvažnije je da advokat bude, što kaže naš narod, na svom mestu. Ukoliko želite iskusnog advokata, trebalo bi da imate na umu da oni često ne posvećuju baš puno pažnje klijentima, u smislu u kom to rade početnici. Početnici većinom tretiraju svoje klijente kao djecu, suosjećajni su i naročito pažljivi prema njima.

Zato je vrlo važno da odlučite da li želite da angažujete profesionalca i nekoga ko ima iza sebe godine iskustva, a čiji stav vam se možda neće dopasti ili nekoga ko nema iskustva ili ga ima vrlo malo, a biće posebno pažljiv prema vama i pun suosjećanja.

Ekspertiza advokata

Svaki kvalifikovani advokat ima svoju ekpertizu, odnosno specijalizovan je za određenu oblast. On može biti ekspert u jednoj od sljedećih kategorija prava: međunarodno pravo, radno pravo, građansko pravo, zakon o porezima, zakon o parnicama ili krivično pravo. Ovo su glavne kategorije, a postoje i podkategorije. Advokatska kancelarija Sarajevo

Samo imajte na umu da advokat postaje specijalizovan za određenu oblast prava najprije po iskustvu, odnosno da je imao veliki broj predmeta koji pripadaju jednoj od kategorija.

Dostupnost advokata

Dakle, sada kada ste pronašli odlučnog, kvalifikovanog i advokata dobrog kredibiliteta, trebalo bi i da provjerite da li je pouzdan. To ćete najlakše provjeriti po tome da li vam je uvjek na raspolaganju, naravno u pristojno vrijeme tokom dana. Da li odgovara na vaš mail-ove, poruke ili pozive u najkraćem mogućem roku? Da li poštuje dogovorene rokove? Naravno, ukoliko mu je telefon nedostupan po nekoliko dana, a niko vam se ne javlja u kancelariji, poželjno je da razmislite o nekom drugom. Advokat u Sarajevu

Pravi profesionalac će itekako voditi računa o ovim stvarima. Pa, recimo ako zna da mu telefon iz nekog razloga neće biti dostupan, zadužiće nekog svog kolegu da odgovara na pozive i slično.

Kredibilitet advokata

Kredibilitet se može odnositi na različite sfere određenog advokata, a ne samo na profesionalni život. On može biti poboljšan pričom zadovoljnih klijenata, recimo, ali isto tako vrlo brzo može biti narušen. Dovoljno je da za njega počne da se govorka da, recimo djeli svoje pravne savete, ali da ih se ne pridržava ili pak da naplaćuje više nego bilo ko od njegovih kolega, da ne vodi računa o obavezama koje ima prema klijentu i slično.

Da se razumjemo, niti jedan advokat ne može steći i zadržati svoje klijente, a da nije profesionalan i pouzdan.

Historijat advokature u Sarajevu

Advokatska komora Sarajevo 1909 – 1918godine: Zakonom o advokaturi iz 1909g advokatska profesija u Bosni i Hercegovini je institucionalizovana tako što je propisano obligatorno udruživanje advokata u Advokatsku komoru, koja je legislativno uspostavljena u formi profesionalne autonomnosti sa ograničenom samoupravom. Konstituisanjem Advokatske komore na prostoru Bosne i Hercegovine, kroz rad komorskih odbora uz izuzetnu agilnost izabranih članova u odborima, advokati su u relativno kratkom vremenu uspjeli izgraditi bitne komponente koji će vremenom afirmirati visok stepen autonomnosti i samostalnosti profesije, koja je uz nužne transformacije zadrzaža i do danas. Zakonom iz 1909 godine utvrđen je način konstituisanja prvih komorskih organa. Prema 91 paragrafu Zakona, predsjednik Vrhovnog suda „ovlašten je sazvati sve advokate u Sarajevo radi konstituisanja komore čim zakon stupi na snagu“. Na dan konstituisanja Advokatske komore Sarajevo dvadeset i šest advokata je bilo upisano u Listu advokata, koja se do tada vodila kod Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine. Skupština Advokatske komore na čelu sa predsjednikom bila je temeljna poluga u kreiranju advokatske profesije tog vremena. Na konstituirajućoj Skupštini održanoj u Sarajevu 10.02.1909g, izabrana su tijela Komore.

Advokatska komora Sarajevo 1929-1941g – Advokatska komora Sarajevo u ovom periodu bila je veoma intenzivno uključena i u rad Saveza advokatskih komora Kraljevine Jugoslavije, koja je na odreženi način predstavljala krovnu organizaciju advokata u ovom vremenu. Utvrđena je godišnja članarina Komore u iznosu od 300 dinara. Na dan održavanja Skupštine u Imenik advokata bilo je upisano 175 advokata. Prva redovna skupština Advokatske komore Sarajevo održana je 3.oktobra.1932.g. Advokatura tog vremena nije pokazala potrebnu zainteresiranost da stvara advokatski kadar sopstevenom reprodukcijom. Ne može se reći da među pravnicima nije bilo interesa za advokatsko zanimanje u tom vremenu. Nakon obavljene pripravničke prakse u sudu, tužilaštvu, pravobranilaštvu, te položenog sudskog ispita, znatan broj lica je upisan u Imenik advokata i bez ranije obavljene pripravničke prakse kod advokata. Posljednja skupština Advokatske komore Sarajevo prije početka Drugog svjetskog rata održana je 27.oktobra.1940.g.

U Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine je sjedište Federalne advokatske komore, kao i Regionalne advokatske komore Sarajevo.

Advokatska komora Federacije Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu, je asocijacija advokata koji imaju sjedište advokatskih kancelarija, odnosno advokatskih društava na teritoriji Federacije BIH. Advokati stječu članstvo u Advokatskoj komori FBiH obaveznim udruživanjem u regionalnu advokatsku komoru prema sjedištu advokatske kancelarije, odnosno advokatskog društva. Advokatsku komoru FBiH uz advokate čine i advokatski stručni saradnici i advokatski pripravnici. Sjedište Advokatske komore Federacije BiH je u Sarajevu. Jedinstven Imenik advokata u Federaciji Bosne i Hercegovine vodi se u Advokatskoj komori FBiH, a regionalne advokatske komore vode Imenike advokata za advokate sa sjedištem na svom području. Advokatska komora Federacije Bosne i Hercegovine vodi Imenik advokata, Imenik advokatskih stručnih saradnika, Imenik advokatskih pripravnika, Imenik advokatskih društava i evidenciju zajedničkih advokatskih kancelarija na području Federacije Bosne i Hercegovine. Advokatski ured u Sarajevu

Advokatska djelatnost u Bosni i Hercegovini, između ostalog, obuhvata: davanje pravnih savjeta, sastavljanje različitih podnesaka (zahtjevi, tužbe, predstavke, molbe, žalbe, revizije i dr), sastavljanje raznih isprava ( ugovori, testamenti i dr), zastupanje stranaka u svim parničnim, upravnim i ostalim postupcima pred svim redovnim i drugim sudovima, drugim državnim organima, arbitražama te pravnim osobama, pružanje i drugih oblika pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama kako bi se zaštitili njihova prava i interesi, odbranu i zastupanje okrivljenog u krivičnom, prekršajnom i drugim postupcima u kojima se odlučuje o odgovornosti fizičkih i pravnih osoba, Advokatsku djelatnost, kao profesionalnu djelatnost, vrše advokati kao pojedinci. Advokati u svrhu zajedničkog vršenja profesije mogu formirati zajedničku advokatsku kancelariju i advokatsko društvo.

Advokat mora biti slobodan i nezavisan u svakom pogledu: politički, ekonomski, intelektualno, nezavisan o državi i drugim uticajnim interesima, nezavisan od zastupane stranke ako uživa povjerenje treće strane i suda, te ne smije dozvoliti da njegova nezavisnost bude ugrožena pritiskom poslovnih saradnika. U održavanju nezavisnosti značajnu ulogu imaju komore i članstvo advokata u slobodnoj profesiji. Samostalnost profesije podupire nezavisnost advokata. Advokat mora izbjegavati sukobe interesa, a u cilju pravilnog obavljanja advokatske djelatnosti te ne smije zastupati dvije stranke u istom predmetu ako postoji sukob između interesa tih stranki ili sukob interesa između njega i stranke; dužan je odustati od zastupanja nove stranke ako o njoj posjeduje povjerljivu informaciju koju je dobio od sadašnje ili bivše stranke i sl. Ukoliko se sukob interesa javi u toku pravnog zastupanja stranke, advokat mora odustati od daljeg zastupanja. Advokat u BiH ima obavezu razvijati i unapređivati svoje profesionalno znanje i vještine Advokati Sarajevo sa sjedistem u Sarajevu odnosno advokatska kancelarija Sarajevo

Federalna advokatska komora, ima sjedište u Sarajevu, adresa: Obala Kulina Bana 6, Sarajevo, Bosna i Hercegovina.

Tarifa o nagradama i naknadni troškova za rad advokata “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 22/04 od 24.04.2004.god. i 24/04 od 08.05.2004.god. određuje nagrade za rad advokata i troškove nastale vršenjem advokatske djelatnosti, te primjenu i stupanje na snagu. Skupština Federalna advokatske komore predlaže advokatsku tarifu, koju odobrava Federalno ministarstvo pravde, a nakon konsultacija sa ostalim relevantnim Ministarstvima. Tarifa se objavljuje u „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“. Advokat ima pravo zahtijevati da primi nagradu za izvršeni rad i naknadu troškova nastalih u vezi sa radom, sukladno odredbama važeće advokatske tarifa. Sudovi i druga tijela u odluci o troškovima postupka određivati će naknadu za pravnu pomoć koju je advokat pružio stranci prema odredbama važeće advokatske tarife koja je važila u momentu pružanja kvalifikovane pravne pomoći. Advokatski ured u Sarajevu ili advokati sa sjedistem advokatske kancelarije u Sarajevu

Advokatski ispit kao uslov za podnošenje zahtjeva za upis u Imenik advokata Advokatske komore Federacije BIH polaže se pred komisijom za polaganje advokatskog ispita koju je saglasno odredbi člana 12 Zakona o advokarturi Federacije BIH i odredbi člana 40 tačka 6 i člana 51 Statuta Advokatske komore Federacije BIH imenovao Upravni odbor. Advokatski ispit prijavljeni kandidat polaže provjerom znanja kandidata od strane komisije iz poznavanja: Zakona o advokaturi Federacije BIH, Statuta Advokatske komore Federacije BIH, Kodeksa advokatske etike, Tarife o naknadama i nagradama za rad advokata u Federaciji BIH, Disciplinskog pravilnika Advokatske komore Federacije BIH. Odmah nakon uspješno položenog advokatskog ispita kandidatu se izdaje uvjerenje o položenom advokatskom ispitu, koje potpisuje predsjednik komisije.

Regionalna advokatska komora Sarajevo

Regionalna advokatska komora Sarajevo je u sastavu Advokatske komore Federacije BiH, a formirana se za područje Kantona Sarajevo i Bosansko – Podrinjskog kantona. Regionalna komora Sarajevo ima svojstvo pravnog lica. Sjedište Regionalne komore je u Sarajevu.

Regionalna advoaktska komora Sarajevo, putem svojih organa, vrši sve nadležnosti koje su joj određene Zakonom, opštim aktima Federalne advokatske komore i Statutom regionalne advokatske komore Sarajevo, a koji se naročito odnose na: razvijanje i unapređenje advokatske djelatnosti, obezbjedenje profesionalne samostalnosti advokata, sticanje prava na obavljanje advokatske djelatnosti, djelatnosti advokatskih stručnih saradnika i djelatnosti advokatskog pripravnika, disciplinski postupak i disciplinsku odgovornost za povrede pravila profesionalnog ponašanja advokata, zaštitu prava i interesa advokata, zajedničkih advokatskih kancelarija, advokatskih društava, advokatskih stručnih saradnika i advokatskih pripravnika, saradnju sa zakonodavnom, sudskom i izvršnom vlašću, odnose između advokata i njihovih stranaka, saradnja sa advokatskim i drugim institucijama i asocijacijama, stručno usavršavanje advokata, nadgledanje obuke advokatskih stručnih saradnika i obuku advokatskih pripravnika.

Organi Regionalna advokatske komore Sarajevo su: skupština, upravni odbor, predsjednik i potpredsjednici, disciplinski sud, disciplinski tužilac i nadzorni odbor. Spisak advokata u Sarajevu odnosno spiskovi advokatskih kancelarija u Sarajevu.

U Imenicima Regionalna advokatske komore Sarajevo upisano je ukupno 430 advokata, 42 advokatska stručna saradnika i 160 advokatskih pripravnika. Regionalnu advokatsku komoru Sarajevo predstavlja i zastupa Predsjednik komore pred kantonalnim i opštinskim tijelima i institucijama.

Advokat je dužan prijaviti regionalnoj advokatskoj komori svaku promjenu u pogledu oblika vršenja advokatske djelatnosti kao i promjenu sjedišta advokatske kancelarije u roku od 8 dana od dana nastale promjene. Advokat je dužan dostaviti regionalnoj advokatskoj komori početkom godine Ugovor o osiguranju od odgovornosti opisan u stavu dva ovog člana, kao i prijaviti sve nastale promjene u toku osiguranja.

Regionalna advokatska komora Sarajevo vodi i spisak advokata, advokatskih pripravnika i advokatskih stručnih saradnika.

Regionalna advokatska komora Sarajevo ima sjedište na adresi: Radićeva 2/III, Sarajevo, Bosna i Hercegovina.

Uloga advokata u Bosni i Hercegovini, kao zastupnika i zaštitnika prava, sloboda i interesa građana i pravnih lica u demokratskom društvu zasnovanom na vladavini zakona, veoma je značajna, ali i zahtjevna. Takva uloga pred njega stavlja niz moralnih i pravnih obaveza, kako prema stranci koju zastupa, tako i prema sudovima, pravnoj profesiji, javnosti i sl. te od njega traži pridržavanje Kodeksa advokatske etike u svakom trenutku obavljanja svoje djelatnosti. Obaveza je i dužnost svakog advokata da, osim zaštite prava, sloboda i interesa stranke koju zastupa, vodi računa o: savjesnom i stručnom vršenju svoje djelatnosti; očuvanju svoje nezavisnosti, časti, poštenja i integriteta advokata, te o časnom obavljanju svoje djelatnosti; obavezi povjerljivosti i sticanju povjerenja stranke koju zastupa, ali i pravosudnih organa; poštivanju ljudskog dostojanstva, zaštiti i ostvarenju osnovnih ljudskih prava i sloboda; humanom i obzirnom odnosu koji podrazumijeva uvažavanje i poštivanje svih onih s kojima je u kontaktu pri vršenju svoje djelatnosti; zahtjevima profesionalne i opće kulture; ugledu i dostojanstvu advokature, kao i njenom unapređivanju i afirmaciji, pružanju stručne pomoći i savjeta drugim advokatima i advokatskim pripravnicima; usavršavnju i nadograđivanju svog pravnog i općeg obrazovanja i sl.

Odnos advokata prema protivnoj stranci mora biti korektan, a nastup obziran i objektivan uz puno uvažavanje i poštivanje kako suprotne stranke, tako i njegovog pravnog zastupnika, uz nastojanje da se spor riješi u obostranom interesu. Advokat je dužan sprječavati bilo kakve verbalne okršaje procesnih protivnika te ne smije omalovažavati protivnu stranku, niti se prema njoj odnositi nekorektno na bilo koji način, iskoristiti njenu neukost, zabludu ako ona nema pravnog zastupnika, a ako ga ima, advokat je dužan komunicirati isključivo sa njenim zastupnikom. Advokat Sarajevo

Međusobni odnos advokata i sudova, upravnih i drugih državnih organa temelji se na poštovanju prava, pravne kulture i pravničke profesije. Dužnost je advokata da poštuje autoritet i ugled suda i drugih organa pred kojima zastupa svoju stranku te da zastupanje obavlja korektno, čuvajući u isto vrijeme svoju samostalnost, lični ugled i neovisnost advokature. On ne smije neprofesionalnim sredstvima i nečasno uticati na tok postupka i donošenje odluke, niti zloupotrijebiti svoje ovlasti. Dužan je, hrabro i časno, dopuštenim sredstvima braniti interese svoje stranke bez obzira na vlastite interese ili posljedice, pružiti otpor svakom kršenju zakonitosti, povredi dostojanstva i osnovnih ljudskih prava svoje stranke, te je upozoriti na savjesno korištenje prava koja joj u postupku pripadaju. Advokat u Sarajevu, sa sjedištem advokatske kancelarije.

Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, njena metropola i njen najveći urbani, kulturni, ekonomski i prometni centar kao i sjedište Kantona Sarajevo.

Grad Sarajevo na području četiri općine (Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad), ima 275.524 stanovnika po popisu iz 2013godine.

Grad Sarajevo je poznat po svojoj tradicionalnoj kulturnoj i religijskoj raznolikosti, sa pripadnicima islama, pravoslavlja, judaizma i katolicizma koji tu egzistiraju stoljećima.
Kao regionalni centar obrazovanja, grad Sarajevo je također dom prve institucije visokog obrazovanja na Balkanu pod nazivom Saraybosna Osmanli Medresa. . Advokat u Sarajevu

Sarajevo se nalazi gotovo u samom geografskom središtu Bosne i Hercegovine i zaprema površinu od 141,5 km2.

Čelna tijela vlasti u Gradu Sarajevo su gradonačelnik, koji upravlja radom Gradskih službi, te Gradsko vijeće Sarajeva koje ima 28 članova. Upravu grada sačinjavaju: kabinet gradonačelnika, dva zamjenika gradonačelnika, sekretar gradske uprave, savjetnici gradonačelnika, Pravobranilac Grada Sarajeva i sedam gradskih službi za pitanja opće uprave, komunalne poslova, lokalno poslovanje i razvoj grada, urbano planiranje i stambene poslove, obrazovanje, kulturu i sport, Zavod za informatiku i telematiku, Gradski savjet i stručni kolegij gradonačelnika.

ADVOKATSKI KODEKS

Uloga advokata, kao zastupnika i zaštitnika prava, sloboda i interesa građana i pravnih lica u demokratskom društvu zasnovanom na vladavini zakona, veoma je značajna, ali i zahtjevna. Takva uloga pred njega stavlja niz moralnih i pravnih obaveza, kako prema stranci koju zastupa, tako i prema sudovima, pravnoj profesiji, javnosti i sl. te od njega traži pridržavanje Kodeksa advokatske etike u svakom trenutku obavljanja svoje djelatnosti. Obaveza je i dužnost svakog advokata da, osim zaštite prava, sloboda i interesa stranke koju zastupa, vodi računa o: savjesnom i stručnom vršenju svoje djelatnosti; očuvanju svoje nezavisnosti, časti, poštenja i integriteta advokata, te o časnom obavljanju svoje djelatnosti; obavezi povjerljivosti i sticanju povjerenja stranke koju zastupa, ali i pravosudnih organa; poštivanju ljudskog dostojanstva, zaštiti i ostvarenju osnovnih ljudskih prava i sloboda; humanom i obzirnom odnosu koji podrazumijeva uvažavanje i poštivanje svih onih s kojima je u kontaktu pri vršenju svoje djelatnosti; zahtjevima profesionalne i opće kulture; ugledu i dostojanstvu advokature, kao i njenom unapređivanju i afirmaciji, pružanju stručne pomoći i savjeta drugim advokatima i advokatskim pripravnicima; usavršavnju i nadograđivanju svog pravnog i općeg obrazovanja i sl.

Osnovne dužnosti advokata prema stranci koju zastupa jesu vjernost, odanost, savjesno i marljivo obavljanje dužnosti pravnog zastupnika, nastojeći tako opravdati ukazano povjerenje stranke koja ga je birala za svog pravnog zastupnika. Advokat samostalno odlučuje o prihvatanju ponude za zastupanje stranke, a pri donošenju ove odluke ne smije se voditi spolnom, nacionalnom, rasnom, jezičkom i vjerskom pripadnošću, političkim ubjeđenjem, porijeklom, društvenim položajem i sl. Odbijanje pružanja pravne pomoći advokat može samo iz razloga propisanih Zakonom, Kodeksom i drugim pravnim aktima Advokatske komore FBiH ili ako procijeni da predmet ne može sa uspjehom zastupati jer za tu oblast nije stručan, ali je dužan stranci navesti razloge odbijanja pravne pomoći. Ukoliko advokat utvrdi da stranka koju zastupa daje neistinite činjenice i upute, obijesno parniči ili nije u mogućnosti platiti izdatke advokata, može otkazati pružanje pravne pomoći.

Slika rada BiH pravosuđa – Uslovne kazne i odbijene optužnice

0

Slika rada BiH pravosuđa – Uslovne kazne i odbijene optužnice

Skoro četvrtina svih optužnica za korupciju i organizirani kriminal prošle godine vraćena je na doradu, dok je najveći broj optužnica podignut u decembru, što je, prema sudijama i pravnicima, pokazatelj pretjerane fokusiranosti na normu i slabog kvaliteta rada državnih tužilaca.

U 2017. godini Tužilaštvo BiH je podnijelo ukupno 100 optužnica u predmetima korupcije, terorizma i organiziranog kriminala – od toga ih je 76 potvrđeno, a 22 optužnice su vraćene na uređivanje – pokazuje analiza Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

U šest predmeta Sud BiH je vođenje krivičnog postupka prenio na entitetske sudove, a za jedan predmet se oglasio nenadležnim.

Tužilaštvo BiH je u decembru podiglo 30 optužnica, odnosno skoro trećinu svih optužnica u godini u predmetima korupcije, terorizma i organiziranog kriminala.

Sudija za prethodno saslušanje Branko Perić, koji radi na potvrđivanju svih optužnica u Odjelu za korupciju i organizirani kriminal, dostavio je BIRN-u BiH analizu u kojoj stoji da veliki procenat optužnica podignutih u decembru “ukazuje na kampanju optuživanja radi normi i statistike”.

“Nije bilo optužnica za najteža krivična djela organizovanog kriminala i korupcije. Dominiraju optužnice za krivična djela za koja nije sprovođena posebna tužilačka istraga, odnosno u kojima dokaze prikupljaju Uprava za indirektno oporezivanje i Granična policija. Politika procesuiranja fokusirana je isključivo na svakodnevni kriminal manjeg značaja. To se odražava na politiku kažnjavanja, zbog čega će i u statistici izrečenih kazni, po svemu sudeći, dominirati uslovne osude”, navodi Perić.

Prema analizi kazni koju je Perić uradio prošle godine, u periodu između 2014. i kraja 2016. Državni sud je u predmetima korupcije, organiziranog i privrednog kriminala donio 323 osuđujuće presude, od kojih je više od pola bilo uslovnih.

Optužnice problem i u ratnim zločinima

Uz veliki broj optužnica koje su vraćene na doradu u predmetima korupcije i kriminala, slična situacija je zabilježena prošle godine i u predmetima ratnih zločina. Prema podacima do kojih je došao BIRN BiH, od 16 optužnica za ratne zločine podignutih u decembru, oko 60 posto je vraćeno na doradu.

Neke od optužnica su vraćane na doradu po dva puta, a jedna i čak pet puta.

Kako je BIRN BiH izvijestio prošlog mjeseca, Sud Bosne i Hercegovine je već peti put Državnom tužilaštvu vratio na doradu optužnicu za ratni zločin počinjen u Vlasenici koja je podignuta protiv Maneta Đurića, Radenka Stanića, Miroslava Kraljevića i Gorana Garića.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće – tijelo koje je odgovorno za najlosije pravosuđe

Glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić, na pitanje o tome kako je moguće da postoji veliki broj optužnica koje se dorađuju, odgovara da su sve optužnice u konačnici potvrđene.

“Kvalitet optužnica u 2017. godini je 93,58 posto”, kaže Grubešić, ne pružajući odgovor na pitanje da li se poduzimaju neki koraci da se smanji broj optužnica koje se moraju dorađivati.

Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Milan Tegeltija smatra da kad se optužnica pet puta vrati na doradu, sigurno je da “postoji problem”.

“To je definitivno nešto čime bi se trebalo pozabaviti samo Tužilaštvo, zašto je to tako, a onda na kraju krajeva mislim da to može biti predmet razmatranja ukoliko bi to bila pojava, a ne izolovan slučaj, da bi to trebalo biti nešto čime bi se trebala pozabaviti možda i Komisija za efikasnost tužilaštava”, kaže Tegeltija.

Prema Tegeltiji, vraćanje optužnica na doradu može biti normalna pojava, ali se “sistemska vraćanja optužnica” trebaju istražiti.

Monitori OSCE-a su prošlog mjeseca napravili analizu rada pravosuđa u predmetima korupcije i utvrdili da je “u većem broju slučajeva opis djela u optužnicama imao ozbiljnih nedostataka”.

“Tužioci trebaju poboljšati kvalitet optužnica u predmetima korupcije. Optužnice trebaju biti strukturirane tako da je jasno na koji element se odnosi konkretna činjenica. U tom pogledu, tužioci trebaju razmotriti izmjenu načina predstavljanja činjeničnog opisa u optužnicama s ciljem veće jasnoće. Glavni tužioci trebaju vršiti nadzor u procesu izrade optužnica”, jedan je od zaključaka OSCE-a.

Jedna od preporuka OSCE-a jeste da bi čak i više optužnica u predmetima korupcije trebalo biti vraćano na doradu “kako bi se osiguralo da se resursi pravosuđa ne troše bespotrebno u vođenju dugotrajnih i skupih postupaka za koje postoje veliki izgledi da će biti okončani oslobađajućim presudama”.

Problem normi i neznanja

Bivši sudija Vehid Šehić smatra da u BiH nema sistemske borbe protiv korupcije i kriminala zbog “loših normi kojima se potencira rad na lakšim predmetima” – što dovodi do uvjetnih osuda – kao i zbog nekvalitetnog izbora sudija i tužilaca.

“Borba za normu, taj način bodovanja i vrednovanja, i dovodi nas u situaciju da se ne vodi toliko računa o kvalitetu, a kamoli o predmetima koji iziskuju veliko znanje, iskustvo i rad. Od toga se bježi i upravo je, po meni, tu odgovornost VSTV-a da nešto pod hitno treba raditi i krenuti u reforme”, naglašava Šehić.

Sličnog mišljenja je i advokat i bivši sudija Vlado Adamović, koji napominje da tužioci u BiH nemaju adekvatno iskustvo i znanje za vođenje kvalitetnih istraga. Zbog toga, kako kaže, istrage najčešće vode na “senzacionalistički način”.

“To što pokazatelji govore o velikom broju uvjetnih osuda, govori o samoj sadržini predmeta. Dakle, očigledno se radi o ‘bagatelnijim’ predmetima, dok se sudovi opredjeljuju na izricanje uvjetnih osuda. To što tužitelji povjeravaju policijskim organima provođenje istrage, pokazuje samo njihovu neaktivnost. Morali bi se aktivnije uključivati u te istrage, a morali bi najzad početi optuživati za ono što se u narodu smatra krupnim kriminalom”, ističe Adamović.

Tužilaštvo BiH

Sudija Perić u analizi navodi da trenutni sistem normiranja ide u prilog praksi tužilaca da se bave samo rješavanjem krivičnih prijava, od kojih većina čini “bagatelni svakodnevni kriminal”, a da ne pokreću složene istrage.

“Obim prijava garantuje ostvarivanje tužilačke norme i tužioci nemaju interes da proširuju djelovanje na teške oblike kriminala koji zahtijevaju planiranje i sprovođenje osmišljenih istraga. Lagodno ostvarivanje normi na svakodnevnom kriminalu je osnovni uzrok kaznene politike u kojoj dominiraju uslovne osude”, naglašava Perić.

Dugogodišnji advokat  ističe da Tužilaštvo BiH ipak ima određeni broj optužnica za “ozbiljniji kriminal”, ali prihvata da je prisutan problem značajnijeg procenta uslovnih osuda.

“Imao sam uslovne kazne gdje su osuđeni švercovali preko Drine govedo. Ali to sad nije do Tužilaštva, to je do Suda… Mislim da je prije svega to stvar kaznene politike i oportunizma u kojem živimo”, kaže Stojanović.

Stav sudije Suda BiH Perića je da se nedostatkom tužilačkih strategija – čiji bi fokus bila najteža kršenja zakona – narušava državno pravosuđe.

“Ono što zabrinjava jeste činjenica da se u jednom sudu, projektovanom da se bavi najsloženijim oblicima kriminala, polovina krivičnih sankcija zasniva na upozorenju!? Kakav je to organizovani kriminal ako se na njega reaguje upozorenjem? I kakva je to procesna politika koja se zasniva na procesuiranju krivičnih djela s tako malim stepenom opasnosti?”, pita se Perić.

Vehid Šehić slaže se s Perićevim upozorenjem.

“Bez Suda i Tužilaštva kao kontrolnih institucija koje upravo treba da sankcionišu one koji ne poštuju zakone ove države – nema ni vladavine prava”, zaključuje on.

Izvor: Detektor

Novi zakon o PIO/MIO Federacije BiH

0

Novi zakon o PIO/MIO Federacije BiH

Prema novom Zakonu o penzionom osiguranju, u obračun za visinu penzije ulazi cijeli radni staž uposlenika, a ne samo deset najpovoljnijih godina zaredom, kako je to do sada bio slučaj. Svaka godina radnog staža se boduje i što osoba sakupi više bodova, to će joj penzija biti veća.

Više bodova u toku radnog vijeka znači i veću penziju.
Hipotetički, osoba koja u penziju odlazi sa 65 godina života i ima 40 godina radnog staža a mjesečna primanja su joj uvijek bila 60 posto od prosječne plaće (što je trenutno plaća od 502 KM, na koju se plaća 175 KM doprinosa za PIO), po novom zakonu imat će penziju 326 maraka.

To je, ujedno, zagarantovana penzija koju će primati i osobe koje su imale minimalne plaće (minimalac je sada 410 KM, a doprinosi za PIO oko 140 KM).

Penziju od 544 marke imat će oni čija je plaća tokom 40 godina uvijek bila na nivou prosječne (838 KM – doprinosi 299 KM), dok će građani koji su imali plaće u visini jedne i po prosječne (1257 KM – doprinosi 454,5 KM) primati 816 maraka penzije.

Prema pojašnjenju kojeg smo dobili od zamjenika direktora Središnje administrativne službe PIO/MIO FBiH Muhidina Subašića, navedeni iznosi, odnosno visina penzije zavisi od broja bodova koje osoba prikupi u toku svog radnog staža. Bodovi se prikupljaju tako što se boduje svaka godina rada u kojoj je uposlenik bio prijavljen barem jedan mjesec. Ukupan zbir bodova kojeg radnik ostvari u toku svog radnog vijeka množi se vrijednošću boda, koji trenutno, prema Zakonu, iznosi 13,6 maraka.

– Uslov za odlazak u takozvanu starosnu penziju je 65 godina života i minimalno 15 godina radnog staža, što je povoljnije za građane, jer je ranije taj minimalni rok iznosio 20 godina radnog staža – dodao je Subašić.

Upravo je spomenuto bodovanje izazvalo najviše nedoumica kod građana. Prema tumačenju kojeg nam je dao Subašić osnovna „mjerna jedinica“ je prosječna plaća u toku godine. Naime, ako je radnik u toku svih 12 mjeseci u toku jedne godine imao plaću koja je jednaka prosječnoj plaći u toj godini, onda za tu godinu radnog staža dobija jedan bod. U zavisnosti od visine plaće radnik za neku godinu može dobiti više, ali i manje od jednog boda. Primjera radi, ako je visina plaće radniku iznosila polovinu vrijednosti prosječne plaće dobit će pola boda za tu godinu. Ili, recimo, ako je radnik imao plaću tri puta veću od prosječne, dobit će tri boda.

– Treba istaći da se u obračun uzima samo onaj iznos na koji je radnik bio prijavljen, odnosno za koji su mu uplaćivani doprinosi, bez obzira kolika su mu bila mjesečna primanja, odnosno koliko je dobijao „na ruke“. Imali smo poznatu pojavu, koja je posebno bila izražena neposredno nakon rata, kada su radnici svoja primanja dobijali iz nekoliko dijelova, odnosno takozvane dinarske i devizne dijelove, kao i naknadu za topli obrok i prijevoz. Međutim, u obračun ulaze samo oni dijelovi na koje su poslodavci uplaćivali doprinose. To, nažalost, znači da, recimo, radnicima koji imaju neuvezan radni staž u obračun neće biti uzete godine za koje im nisu uplaćeni doprinosi – naglasio je Subašić.

Ova pojava je posebno izražena u firmama koje su bile ili su još u državnom vlasništvu, kojima u godinama nakon rata, u velikom broju slučajeva nisu uplaćivani doprinosi. Radnici tih firmi danas su česti „gosti“ ispred federalnih institucija, koji protestima traže da im se ti doprinosi uplate i da im se poveže radni staž.

Napomenuo je da niti jedan mjesec radnog staža neće biti isključen iz obračuna. Nerijetko se dešava da ljudi usred godine dobiju otkaz na poslu, ili ako su nezaposleni, nađu posao. U tom slučaju se sabiraju svi iznosi plaća ostvarenih u toku te godine, a taj zbir se dijeli sa 12. Tako dobijeni iznos se poredi, odnosno dijeli sa visinom prosječne plaće i dobija se broj bodova za tu godinu.

– Želim naglasiti da se za određivanje visine boda ne koristi vrijednost prosječne plaće u trenutku kada radnik odlazi u penziju, nego se za svaku godinu uzima iznos prosječne plaće u toj godini. Tako, recimo, ako je neko 1998. i 2008. godine imao istu plaću na koju je bio prijavljen, za te dvije godine će imati različitu visinu bodova, jer je prosječna plaća 1998. godine bila niža nego 2008. Isto vrijedi i za radnike koji su pravljivani na takozvani „minimalac“. Broj bodova kojeg će dobiti za neku godinu zavisit će od odnosa tog minimalca i prosječne plaće u toj godini za koju se vrši obračun – dodao je Subašić.
Postoje i kategorije stanovništva kojima se visina bodova određuje na poseban način.

– Pripadnicima oružanih snaga, odnsono isključivo Armije RBiH, HVO-a, kao i organa unutrašnjih poslova ratni staž se obračunava tako što im se broj godina, odnosno mjeseci, provedenih u ratu kao pripadnici spomenutih oružanih snaga udvostručava, a za svaku godinu dobijaju po pola boda. Pripadnici drugih oružanih formacija, koje su postojale u toku rata u našoj zemlji, nisu obuhvaćene ovim zakonom. Za osobe koje su u toku rata bile na radnoj obavezi obračun se vrši kao i za sve uposlenike, odnosno ako im je uplaćivan radni staž u firmama u kojima su bili na radnoj obavezi, onda će te godine biti i „bodovane“. Ako im doprinosi nisu uplaćivani, te godine im neće ulaziti u obračun – potcrtao je Subašić, dodajući da će se i radni staž ostvaren prije rata, za vrijeme SRBiH, obračunavati na jednak način kao i onaj ostvaren nakon rata, odnsono visina bodova će zavisiti od omjera iznosa plaće na kojeg su plaćeni doprinosi i prosječne plaće za tu godinu.

Prema Subašićevim riječima, ako neko odluči da radi i nakon napunjenih 65 godina života, na ostvareni broj bodova dodavat će se po dva posto za svaku godinu staža, odnosno 0,167 posto za svaki mjesec staža u toku te godine. S druge strane, ako neko ode u penziju prije napunjenih 65 godina života, za svaku godinu ranijeg odlaska u penziju broj bodova će se umanjivati za četiri posto, odnosno za 0,33 posto za svaki mjesec ranijeg odlaska u penziju.

Što se tiče odlazaka u takozvanu invalidsku penziju, radnicima koji steknu invalidnost kao posljedicu radnih obaveza, ukupan ostvareni broj bodova će se podijeliti sa brojem godina radnog staža i tako dobijeni broj će se pomnožiti sa 40, odnosno radnik će ostvariti pravo na penziju kao da je radio 40 godina.

– Kod nas još postoji takozvana prijevremena penzija, odnosno da muškarci sa navršenih 60, a žene sa 55 godina života stječu pravo na penziju. Ta kategorija će se postepeno ukidati tako što će se ova granica pomjerati za po pola godine svake godine, počevši već od 2017. – napomenuo je Subašić.

Posebno je istakao postojanje takozvane minimalne penzije, kao socijalne kategorije, koja iznosi 326 maraka. Niko u FBiH, prema novom, ali i prema starom zakonu ne može imati penziju manju od tog iznosa, bez obzira na visinu plaće ili broj godina radnog staža. Naravno, pod uslovom da ispunjava osnovne uslove za odlazak u penziju, a to je 65 godina života i 15 godina radnog staža.

– Na protestima penzionera imamo prilike vidjeti da pojedinci „mašu“ čekovima na kojima je upisan iznos od, recimo, 50 maraka. Radi se o ljudima koji su pravo na penziju, osim u FBiH, odnosno BiH, stekli i u drugim državama, poput Njemačke, Austrije, Slovenije, Hrvatske, Srbije… Naime, radnici koji ostvare pravo na penziju i u drugim državama, a ne samo u BiH, nemaju pravo na minimalnu penziju kao socijalnu kategoriju i iznosi koje dobijaju od PIO/MIO FBiH mogu biti manji od 326 KM i to se odnosi samo na takve radnike. Međutim, ti ljudi kada „mašu“ čekovima od penzije ne govore koliku penziju dobijaju iz drugih država, a ona može iznositi i 500 eura (oko 1.000 KM op.a.), pa i više. Mi znamo za neke od njih koji su se tako pojavljivali na televizijama i davali izjave, da primaju penzije iz zapadnoevropskih država – naglasio je Subašić.

On je dodao još i da će radnicima, koji su dio radnog vijeka proveli u firmama na prostoru RS-a, taj dio radnog staža biti obračunat na jednak način kao i onaj ostvaren radom u FBiH.

Postoji formula za izračun penzije po novom zakonu o PIO koju su predlagači jučer prezenotavli parlamentarcima

Federacija BiH danas bi mogla konačno dobiti novi zakon o PIO, ukoliko ga većina delegata Doma naroda Parlamenta prihvati kao što je to bio jučer slučaj u Predstavničkom domu. O ovom zakonu već se godinama priča, a sasvim je jasno da su mišljenja o rješenjima i reforme koje propisuje različito prihvaćene. Sadašnji penzioneri, bar rukovodstva njihovih asocijacija, poručuju da je zakon dobar i da garantuje redovnost isplate, stabilizuje penzioni fond, a dio njih penzionisanih do kraja jula ’98. i od tada do kraja 2007. dobit će i simbolična povećanja penzija od 10, odnosno pet posto.

S druge strane sadašnji radnici, odnosno sindikati, kažu da je zakon nepovoljan, jer većina radnika, posebno u realnom sektoru, ima plate ispod iznosa prosječnih u FBiH, te da će zato imati i niže penzije.

U prezentaciji izračuna visine penzije po novom zakonu pokazana je formula po kojoj bi svako mogao izračunati visinu svoje penzije.

Dopremijer i ministar rada i socijalne politike Vesko Drljača jučer je parlamentarcima ukratko pojasnio kako se računa penzija osobe koja je radila 40 godina i koja je imala plate u visini prosječne plate u FBiH.

Kazao je da će osiguranik s 40 godina staža s platom u visini prosječne u Federaciji, za svaku godinu dobivati po jedan bod koji se množi sa godinama staža. To dovodi do rezultata od ukupno 40 bodova koji se onda množe vrijednošću opšteg boda, a koji je po novom zakonu 14KM. Izračun pokazuje da će penzija te osobe biti 560 KM.

No, treba uzeti u obzir da plata ispod prosječne ne nosi bod, već se smanjuje, pa tako ako je u visini od pola prosječne plate u FBiH iznosi pola boda. S druge strane ako je plata viša od prosječne povećava se i bod, pa ako je u visini duple prosječne plate u FBiH iznosi dva boda.

Za svaku godinu ranijeg odlaska u penziju predviđeno je smanjuje za četiri posto….

Agencije

Amnesty International BiH – gdje se ne krše prava u BiH ?

0

Amnesty International objavio je izvještaj o stanju ljudskih prava u BiH. Diskriminacija manjina, prijetnje novinarima, političke opstrukcije sudstva, neisplaćene odštete.

Diskriminacija manjina

Socijalna isključenost i diskriminacija manjina, posebno Roma, LGBT-populacije, ljudi sa posebnim potrebama ostaje široko rasprostranjena u BiH, ističe Amnesty International u svom izvještaju za 2017/2018. Doduše, zajedničkim naporima je ostvareno smanjenje broja Roma bez ličnih dokumenata, a povećan je broj romske djece upisane u osnovne škole. Ipak Romi se i dalje suočavaju sa problemima u pristupu obrazovanju, stambenim objektima, zdravstvenoj zaštiti i pri zapošljavanju. U julu je Vijeće ministara BiH usvojilo novi trogodišnji Akcioni plan za integraciju Roma, koji je posebno usmjeren na zapošljavanje i olakšavanje pristupa stambenim i zdravstvenim uslugama. No, provedba plana je otežana nakon što Vijeće ministara drugu godinu za redom ukida dio sredstava za njegovo finansiranje.

Policija je propustila da se istinski pozabavi i istraži slučajeve nasilja nad LGBTI populacijom. Nisu podignute optužnice protiv onih koji su osumnjičeni za napad na organizatore Merlinka Queer Film Festivala 2014. godine ili za incident u Sarajevu, u kojem je skupina mladića maltretirala i fizički prijetila posjetiteljima kafića i kina popularnog među pripadnicima LGBT zajednice. Amnesty International također napominje da se u maju planirano okupljanje za obilježavanje Međunarodnog dana protiv homofobije i transfobije nije moglo održati, jer Ministarstvo saobraćaja kantona Sarajevo nije dalo potrebne dozvole na vrijeme – iako je zahtjev podnesen u za to predviđenom roku.

 

sobe s invaliditetom, posebno žene i djeca, i dalje su izložene sistematskoj socijalnoj isključenosti, uključujući ograničeni pristup zdravstvenim uslugama i obrazovanju. Prema zakonima, osobe sa invaliditetom, koje nije bilo posljedica rata, tretirane su u BiH drugačije i primale su niže socijalne naknade od ratnih veterana i civilnih žrtava rata.

Presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci iz 2009. godine još uvijek nije primijenjena. Građani koji ne pripadaju ni jednom od tri glavna konstitutivna naroda u zemlji i koji nisu Bošnjaci, Hrvati i Srbi već Jevreji, Romi ili su iz redova Ostalih i dalje ne mogu da se kandiduju za neku važnu političku funkciju.

Napadi na novinare i političke opstrukcije u procesuiranju ratnih zločina u BiH

Amnesty International dalje napominje da su nastavljene prijetnje, politički pritisci i napadi na novinare. U julu i avgustu je novinar Dragan Bursać, koji piše za Al Jazeeru, primio niz prijetnji smrću nakon objavljivanja teksta u kojem je osudio javna okupljanja u Banjaluci u znak podrške optuženom ratnom zločincu Ratku Mladiću. Lokalna udruženja novinara do kraja godine dokumentirala su 40 slučajeva izravnog pritiska, verbalnih prijetnji i fizičkih napada na novinare.

U novembru je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izrekao prvostepenu presudu protiv generala Ratka Mladića. ICTY ga je proglasio krivim za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene tokom sukoba 1992-1995 i osuđen je na životnu kaznu zatvora. U istom mjesecu Haški sud je potvrdio ranije kazne protiv šest bivših političkih i vojnih čelnika bosanskih Hrvata. To je konačna presuda koju je donio Tribunal prije nego što je trajno zatvoren u decembru, nakon 23 godine rada.

Domaće procesuiranje ratnih zločina ostalo je sporo. Nekoliko stotina predmeta bilo je na čekanju pred različitim sudovima krajem 2017. godine. Unatoč napretku, tužiteljstvo i dalje trpi zbog nedostatka kapaciteta i resursa, neučinkovitog upravljanja predmetima i trajne političke opstrukcije.

Postignut je određeni napredak u usklađivanju entitetskih zakona koji reguliraju prava civilnih žrtava rata, uključujući i žrtve ratnog seksualnog nasilja. Međutim, pomoć žrtvama silovanja i seksualnog nasilja u ratu ostala je fragmentirana i ovisna o mjestu prebivališta. Žrtve iz Republike Srpske (RS) isključene su iz sistema socijalnih naknada za civilne žrtve rata. Nacrt Zakona o zaštiti žrtava torture RS, čija je svrha priznavanje prava žrtava, vlada RS je usvojila u decembru. On međutim uključuje odredbe koje bi mogle potencijalno diskriminirati žrtve nesrpske nacionalnosti. Nije postignut napredak u usvajanju Zakona o zaštiti žrtava mučenja na državnoj razini do kraja godine. Zakonom bi se garantovala prava za žrtve rata na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.

Odšteta za žrtve silovanja

Kazneni sudovi su nastavili sa nedavnom praksom pružanja novčane naknade žrtvama silovanja, donoseći ukupno četiri konačne presude. Međutim, naknade nisu isplaćene žrtvama u predviđenom roku do kraja 2017. godine. Osuđeni počinitelji nisu imali sredstava da plate odštetu, a ne postoji nikakav alternativni mehanizam koji bi to na sebe preuzeo. Većina žrtava i dalje traži odštetu u krivičnim postupcima pred civilnim sudovima, pred kojima su morale otkriti svoj identitet i susresti se sa dodatnim troškovima.

Odluka Ustavnog suda iz 2016. godine o zastarijevanju zahtjeva za odštetu usmjerena prema počiniteljima, a ne državi – čak i u slučajevima ratnih zločina – rezultirala je rasprostranjenim odbacivanjem zahtjeva u 2017. godini, čime se dodatno ograničava mogućnost žrtava da potraže naknadu a pri tome još moraju i da plaćaju visoke sudske takse. Iako je više od 75% nestalih osoba iz rata ekshumirano i identificirano, još uvijek se 8.000 osoba vodi kao nestalo. Proces ekshumacija i dalje se nalazi pred velikim izazovima, uključujući smanjenje financiranja i ograničenu ekspertizu. Zakon o nestalim osobama ostao je neproveden, a fond za porodice nestalih još uvijek čeka na obećana sredstva.

* Izvještaj preuzet sa internet stranice Amnesty International

 

Predmet Zadruga – imena osumnjičenih

0

Predmet Zadruga – imena osumnjičenih

Objavljujemo imena svih osumnjičenih u predmetu Zadruga

Prema saznanjima Žurnala više od 500 firmi i još toliko odgovornih lica predmetom su istrage u predmetu „Zadruga“. Ovo je sigurno najobimniji predmet u poratnoj BiH, koji ilustrativno pokazuje jedan od načina pranja novca i utaje poreza.

Sistem koji su osmislili i provodili uhapšeni i pritvoreni Enisa i Sanel Đalić, vlasnici Agencije za posredovanje pri zapošljavanju „Eslider“ i „Leading“, je bio jednostavan. Firma uplati agenciji novac za angažovanje određenog broja osoba. Agencija ispuni fiktivne ugovore i izvrši isplatu na ime isto tako fiktivno obavljenog posla. Procenat zadržava agencija, a firmi vrati na ovaj način „opran“ novac. Za ove potrebe iskorišteni su podaci nekoliko hiljada studenata.

Akcija hapšenja i privođenja jednog broja osumnjičenih nastavljena je i danas, novim privođenjima osoba pod istragom.  U odnosu na prethodni Žurnalov tekst o današnjoj akciji, novina je da je nakon izuzimanja dokumentacije vlasnica Casting i talent agencije “Zona” Anila Gajević samo saslušana, ali ne i zadržana.

Žurnal objavljuje prvi dio liste pravnih lica i pojedinaca koji su prema saznanjima sarajevskog tužilaštva povezani sa navedenim dešavanjima.

Pravna lica :

„Mibral“ Sarajevo „Greenline marketing“ Sarajevo, JP „Lokom“  Sarajevo, „ASA Agent“ Sarajevo, „KIM-TEC“ Vitez, „Drina“ Goražde, „ASA osiguranje“ Sarajevo, Kantonalni stambeni fond Sarajevo, „Sarajevo putevi“ Sarajevo, „INTER COMBO“ Sarajevo, „SELA“ Sarajevo, „ATLANT BH“ Sarajevo, „SA HA SAN“ Sarajevo, „ANS Drive“ Sarajevo, „Euro-Asfalt“ Sarajevo, „WOOD TEAM“ Sarajevo, „Pet Zlatnih„ Sarajevo, „MHS“ Sarajevo, „Dinarik“ Sarajevo, „Step“ Sarajevo, „Socijal Net“ Sarajevo, „ASA Servis“ Sarajevo, „Euroherc osiguranje“ Sarajevo, „IN“ Sarajevo, „Telefongradnja“ Sarajevo, „White Sheep Solutions“ Sarajevo, „SET INVEST“ Sarajevo, „HIT Coloseum“ Sarajevo, „SIKRA Security“ Sarajevo, „Melvudin Commerc“ Sarajevo.

„Best&team“ (ranije Telebosa) – odgovorno lice Nihad Bilić

„G-Call Centar“ – odgovorno lice Nihad Bilić

„Simp Company“  – odgovorno lice Adnad Karahasan

„Hromadžić company“ -odgovorno lice Samija Karahasan

„Obnova“ –  vlasnik Salih Dervišević

„Elmax-inženjering“ – odgovorno lice Senad Biberović

„MHS“ – odgovorno lice  Hadis Kustura

„INFOSOFT“ – odgovorno lice Vukadin Dubravka

„Mibral“ – odgovorno lice  Maja Bralović-Smith

JP „Lokom“  – odgovorno lice  Ramiz Duraković

Amira Bečirović kao odgovorno lice u firmi „ARMIN-REV“, Samir Lagarija kao odgovorno lice firme „Bosnet“, Jasminko Pindžo kao odgovorno lice „EKO TEH“ Vogošća, Aida Ibričević kao odgovorno lice u „Ibričević doo“, Emir Zalihić kao odgovorno lice „Multimedijalni Computer Centar (MMCC)“, Hajrudin Pepeljak kao odgovorno lice u „OXA“, Haris Kudra kao odgovorno lice u „AI inženjering“, Vesna Loza kao odgovorno lice „Eurofarm Centar Poliklinika Sarajevo“, Adi Mujezinović kao odgovorno lice „S6S Services & Sales Factory“, Khoj Abdulhaleem Abukadir kao odgovorno lice firme „Sphere“, Mustafa Musabegović kao odgovorno lice „Saraj inženjering“, Eso Bajramović kao odgovorno lice „M.D.I.“, Taib Delić kao odgovorno lice „Poliklinika Sunce-Agram“ Sarajevo, Zijad Škamo kao odgovorno lice „SA-BOOC“,Rašid Talić kao odgovorno lice „Maher doo“, Izet Falan kao odgovorno lice UD „Djela, a ne riječi“, Muamer Tucak kao odgovorno lice „Pastifas“, Nihad Imamović kao odgovorno lice „Asocijacija poslodavaca BiH“, Nada Burazorović kao odgovorno lice „Valter elektro“, Amer Đozo kao odgovorno lice „Top floor“, Nedžad Bubica kao odgovorno lice „Lake doo“, Asim Mahmutović kao odgovorno lice Pokopnog društva „Bakije“, Nedim Jukan kao odgovorno lice „RUD-PROM“, Jasminka Viteškić kao odgovorno lice „SAN-Trade“, Fehim Topuzović kao odgovorno lice „AUTOBASNA doo“, Almir Dervišević kao odgovorno lice „System-Mont“, Berina Ceribašić kao odgovorno lice Udruženja „Naša djeca“ Sarajevo, Neli Osmanković kao odgovorno lice „ELKAB Net“ Ilidža, Hadis Zubanović kao odgovorno lice „Sport Centar doo“, Muriz Srna kao odgovorno lice „TIPI-Obrtnička djelatnost“, Sead Hubjer kao odgovorno lice „Prevent Safety Goražde“, Mirza Uštović kao odgovorno lice „Mediline doo“, Nuh Hrnjić kao odgovorno lice „KGH Tehnika“, Enver Raljević kao odgovorno lice Fondacije za kardiovaskularne bolesti Sarajevo, Elvedin Hasanović kao odgovorno lice u „BIHAMK asistencija“, Enver Avdić kao odgovorno lice „ESOF doo“ Donji Vakuf, Dijana Crnogorčević kao odgovorno lice firme „S-C“, Memnuna Zvizdić kao odgovorno lice Udruženja „Žene ženama“ Sarajevo, Erol Kazazović kao odgovorno lice „Mark-IN“, Munib Hodžić kao odgovorno lice „Muna Comerce“, Abid Pašić kao odgovorno lice „ELINGS doo“, Ćemal Prašović kao odgovorno lice „GRAFIKON doo“, Fikret Kršo kao odgovorno lice „VIP Design“, Almin Džafić kao odgovorno lice „Bonus Export-import“, Asii Riyaasat Khan kao odgovorno lice „ACING doo“, Erol Ramusović kao odgovorno lice u „Development Balkan Group“ i „ER&S Co.“, Mirsad Avdić kao odgovorno lice Udruženja „Društvo arheologa 1894“, Nedim Memić kao odgovorno lice „Osijek-Koteks“ Sarajevo, Nermina Aziraj kao odgovorno lice „Studio Moderna“, Fedža Hadžifejzović kao odgovorno lice „FACE doo“, Mehmedin Korjenić kao odgovorno lice „AMOS-Graf“ Sarajevo, Almir Jazvin kao odgovorno lice „ASA Finance“, Maglen Stipčević kao odgovorno lice „Macline doo“, Nazif Branković kao odgovorno lice „IRIS Computers“, Đemo Poljak kao odgovorno lice „GS doo“, Emir Plevljaković kao odgovorno lice Saveza demobilisanih noraca KN Sarajevo

Pod istragom su i :

Hasan Lojo, Husein Borišić, Alija Prašović, Senad Biberović, Sakib Efendić, Omar Lačević, Amir Pirušić, Gabrijel Delić, Igor Pahor, Rubina Bučo, Nihad Bilić, Mevlida Boja, Ramiz Duraković, Hadis Kustura, Hasir Odobašić, Ali Kadrić, Nihad Čivgin, Elmedin Pinjić, Erol Ramusović, Anila Gajević, Viktor Kljajić, Muhamed Gajević, Husam Mohamed Kararna Mohamed Almeri, Amila Hadžimuratović, Samija Heljić, Adnan Heljić, Ibrahim Karavdić, Melika Nezirovac, Zejnil Čović, Dženana Hasanović, Almir Šahmanija, Saliha Dervišević, Mustafa Habibović, Elmir Kovač, Sead Misuć, Adnan Karahasan, Damir Memagić, Šefika Mahmutović, Igor Mišić, Danijel Burazorović, Violeta Ljubljanka-Smailović, Admir Hadnžić, Mirsad Ličina, Hasib Kazić, Almir Kazić, Enver Čičko, Faruk Memić, Alija velagić, Dubravka Vukadin, Srđan Badrov, Maja Bralović-Smith, Milan Bralović, Pekmez Ajnur, Alma Morankić, Igor Došić, Hajrudin Vlajčić, Feđa Moranjkić, Admir Efendić, Nataša Fazlić, Kordić Elmedin, Sead Tutić, Milad Čerkić, Senad Sarić, Asmir Dževlan, Damir Hadžić, Nedim Ćehajić, Edin Prljača, Nejra Kovačević, Vladimir Zirojević, Mitja Škarja, Sead Alagić, Zahir Bučan, Ferid Bešić, Leonard Marković, Bešić Senaid, Elvir Hadžiahmetović, Indira Čelik, Senad Blekić, Nikica Baran, Senad Softić, Almad Redžić, Ajla Alimanović, Haris Rahman, Hadžera Lagarija, Adis Pobrić, Šefkija Čekić, Salih Aslan, Mrzić Alem, Samija Pešković, Faruk Hujić, Ljerka Germović, Hidajet Prevljak, Azra Fajić, Benijamin Hadžalić, Nedim Stambol, Arif Kulić, Aida Pinjić, Alma Morankić, Džavid Begović, Sanela Hadžibulić Smajović, Edin Deljkić, Demir Neslan, Emina kadrić, Huso Kokor, Lejla Gvožđar, Mirsad Berberović, Adnan Ahmethodžić, Ahmed Zaid Saeed Bin Kashah Alshemeili, Sead Hodžić, Dejana Grbić-Velagić, Zoran Kalinić, Šemsudin Čengić, Husein Ibrišimović, Emir Nuhanović, Aida Šuntić, Renata Cigler, Darko Taborin, Dževad Topić, Fadil Mešanović, Nermina Kozica, Sanad Aljović, Šaćir Šošević, Mesud Fazlić, Midhat Grebić, Kenan Lipa, Ervin Burazović, Željko Ivanković, Muamer Durmišević, Enes Karačić, Hamza Kazazić, Haris Muhić, Ešref Đozić, Adisa Djedović, Nedim Softić, Šaćir Buljubašić, Samija Karahasan, Nihad Mualaosmanović, Melvudin Planja, Amira Bećirović, Samir Lagarija, Jasminka Pindžo, Aida Ibričević, Emir Zalihić, Hajrudin Pepaljak, Haris Kudra, Vesna Loza, Adi Mujezinović, Khoj Adbulhaleem Abubakur, Mustafa Musabegović, Eso Bajramović, Taib Delić, Zijad Škamo, Rašid Talić, Izet Falan, Muamer Tucak, Nihad Imamović, Nada Burazorović, Amer Đozo, Nedžad Bubica, Asim Mahmutović, Nedim Jukan, Jasminka Viteškić, Fehim Topuzović, Almir Dervišević, Berina Ceribašić, Neli Osmanović, Hadis Zubanović, Muriz Srna, Senad Alečković, Sead Hubjer, Mirza Uštović, Nuh Hrnjić, Enver Raljević, Elvedin Hasanović, Enver Avdić, Dijana Crnogorčević, Memnuna Zvizdić, Erol Kazazović, Munib Hodžić, Abid Pašić, Ćemal Prašović, Fikret Kršo, Almin Džafić, Asiim Riyaasat Khan, Mirsad Avdić, Nedim Memić, Nemrina Aziraj, Feđa Hadžifejzović, Mehmedin Korjenić, Almir Jazvin, Stipčević Maglen, Nazif Branković, Đemo Poljak, Emir Plevljaković, Duško Glišić, Nermina Hujdur, Hurem Ahmed, Kazić Almir, Mirsad Odžaklija, Anis Aganović, Edin Hadžić, Erdem Dizdar, Al Tihakhis Mohammad Ibrahima, Murat Šaran….

Žurnal će narednih dana objaviti i spisak ostalih firmi i pojedinaca koji su u predmetu „Zadruga“ obuhvaćeni istragom.

Prethodni tekst:

Vlasnik firme „Sela“ Sead Tutić, Anila Gajević vlasnica Casting i talent agencije „Zona“, Ibrahim Karavdić te Viktor Kljaić neki su od danas privedenih u nastavku akcije „Zadruga“, saznaje Žurnal iz policijskih izvora.

Firma „Sela“ poznata je kao izvođač radova pompezno najavljene rekonstrukcije nekoliko metara trotoara ispred zgrade Predsjedništva BiH. Ibrahim Karavdić bio je posrednik za „Udruženje vjeroučitelja Kantona Sarajevo“!?

UOČLJIVA KONEKCIJA SA SDA

Prije desetak dana u istom predmetu uhapšeno je 12 osoba. Enisa i Sanel Đalić su kao vlasnici Agencije za posredovanje pri zapošljavanju „Eslider“ i „Leading“, osumnjičeni da su tokom posljednjih osam godina sklapanjem fiktivnih ugovora o zapošljavanju studenata i đaka, oprali desetine miliona maraka. Ostali uhapšeni sumnjiče se da su kao članovi organizovane grupe lažnim podacima i fiktivnim ugovorima pomagali pranje novca i utaju poreza. Pritvor je pored Đalića, određen za Ramiza Durakovića direktora Javnog preduzeća „Lokom“, Hadisa Kusturu direktora firme MHS i uposlenika te firme Aliju Kadrića, potom direktoru firme „Best&Time“ Nihadu Biliću, direktoru firme „Simp company“ Adnanu Karahasanu, Salihu Derviševiću iz Obrtničke djelatnosti „Obnova“ te Huseinu Borišiću.

Hadis Kustura bio je predsjednik Kantonalnog odbora Asocijacije mladih SDA Sarajevo. Firmu „Lokom“, izuzetno uspješnu u potrošnji budžetskog novca, formirala je sarajevska Općina Novi Grad i pod direktnim je patronatom predsjednika OO SDA Huse Ćesira te načelnika te općine Semira Efendića.

Na listi povezanih osoba i firmi osumnjičenih u ovom predmetu uočljiva su imena pojedinaca i firmi koje su bile donatori SDA, poput Hameda Ramića vlasnika „Euro-Asfalta“ potom firme „ANS DRIVE“ te „BIHAMK asistencije“

LISTA NIJE KONAČNA

„U cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi velike vrijednosti Enisa Đulić i Sanel Đalić organizovali su grupu za organizovani kriminal čiji članovi su svjesno i sa htijenjem postali …“ navedeno je u istražnim dokumentima tužilaštva ovog velikog korupcijskog predmeta.

Kako nezvanično saznaje Žurnal, na listi je i bivši vlasnik firme „Lake doo“ Nedžad Bubica protiv koga je već podignuta optužnica zbog malverzacija sa zemljištem u vlasništvu sarajevskog Elektrotehničkog fakulteta na području Marin dvora.

Pored niza privatnih firmi pod istragom su i odgovorne osobe više institucija i javnih preduzeća te udruženja. Na listi su Kantonalni stambeni fond, Savez demobilisanih boraca KN Sarajevo, Udruženje „ Žene ženama“ Sarajevo „Asocijacija poslodavaca BiH“, Pokopno društvo Bakije, Fondacija za kardiovaskularne bolesti Sarajevo, Udruženja Društvo arheologa 1894, ukupno više od dvije stotine imena. Akcija „Zadruga“ očito će imati nastavak..

 

zurnal.info

VSTV BiH bira glavnog tužioca, da li će uspjeti izabrati kvalitetnoga ?

0
Glabni tuzioci

VSTV BiH bira glavnog tužioca, da li će uspjeti izabrati kvalitetnog ?

Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (VSTV BiH) pred sobom će imati 13 imena kandidata za glavnog tužioca Tužilaštva BiH, a stručnjaci im poručuju da dosadašnje greške ne bi trebali ponavljati te da vode računa o stručnosti u radu na najtežim predmetima, poput ratnih zločina i organiziranog kriminala.

Na proljeće bi VSTV trebalo da imenuje glavnog državnog tužioca, za kojeg se mnogi nadaju da će biti stručan, posjedovati iskustvo i, u konačnici, biti na funkciji cijeli mandat, jer nijedan glavni tužilac u proteklih 15 godina to nije uspio.

Jedan od kandidata za glavnog tužioca smatra da “dovoljno poznaje rad, međuljudske odnose, ali i sve manjkavosti na koje je ukazivao” u Tužilaštvu BiH, dok drugi ističe da iskustvom na istragama može doprinijeti sigurnosnoj situaciji u Bosni i Hercegovini.

Stručnjaci koji godinama na različite načine surađuju s Tužilaštvom BiH smatraju da se uz stručnost, koja je obavezna, treba voditi računa i o etničkoj pripadnosti kandidata, što je kriterij koji se mora poštivati.

“Treba da se radi o osobi izuzetno stručnoj, koja može da procijeni da li su ispunjeni standardi za gonjenje za najteža krivična djela, te da bude toliko stručna da poznaje rad policijskih agencija i propise koji to regulišu”, kazalo je advokat.

Prvi čovjek VSTV-a smatra da će izborom novog glavnog tužioca biti uspostavljen jedan brzi pozitivni trend razvoja pravosuđa.

Značajna funkcija

Tužilaštvo BiH je osnovano 2003. godine, i zaduženo je da radi na najtežim predmetima poput organiziranog kriminala, korupcije, ratnih zločina i terorizma.

Do sada su bila izabrana tri glavna tužioca. Marinko Jurčević, koji je bio prvi izabran, napustio je funkciju bez da je ikada objasnio razloge u javnosti. Danas radi kao notar.

Drugi glavni tužilac Milorad Barašin – nakon disciplinskog postupka pokrenutog zbog kontakata sa Slobodanom Tešićem, koji se dovodi u vezu s međunarodnim krijumčarenjem oružja – smijenjen je s pozicije i ostao je u Tužilaštvu BiH kao tužilac.

Treći glavni tužilac Goran Salihović je također smijenjen odlukom disciplinske komisije, zbog određenih nepravilnosti u radu, a ostao je na poziciji tužioca u Tužilaštvu BiH.

Sjednica VSTV-a. Izvor: BIRN BiH

“Napravljena je greška u davanju prioriteta posebnim sposobnostima prethodnog tužioca jer se tvrdilo da ima dobre menadžerske sposobnosti. Potpuno se zanemarilo da menadžerske sposobnosti nisu dovoljne za obavljanje te visoke službe”, rekao je advokat Vlado Adamović.

Nakon suspenzije Salihovića, za vršiteljicu dužnosti glavnog tužioca je u septembru 2016. izabrana Gordana Tadić. Radila je na predmetima ratnih zločina, a kasnije je i rukovodila Odjelom za ratne zločine. Na suđenjima za ratne zločine ponekad je mijenjala kolege, a sama je vodila predmet protiv Jasmina Čolomana, bivšeg pripadnika Diverzantskog voda Sedme muslimanske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). U prvostepenom postupku Čoloman je oslobođen krivice, da bi presuda bila ukinuta i postupak vraćen na ponovno suđenje.

Apelaciono vijeće je Čolomana osudilo na tri godine zatvora, što je potvrdilo i Trećestepeno vijeće. On je osuđen za učešće u ubistvu hrvatskih civila zatočenih u Domu mladih u mjestu Počulice (općina Vitez).

Tadić se za glavnog tužioca prijavila na konkursu koji je VSTV raspisao 7. decembra prošle godine. Na pisani upit šta bi promijenila u toj instituciji i zašto bi baš ona trebala bila izabrana za glavnog tužioca, nije odgovorila, pojasnivši da će to obrazložiti tokom intervjua u VSTV-u.

Prijavilo se još 12 kandidata. Među njima je i Miroslav Janjić, sadašnji tužilac Tužilaštva BiH koji zastupa nekoliko predmeta za ratne zločine. Najviše se istaknuo zbog predmeta protiv Nasera Orića i Sabahudina Muhića, optuženih za ratni zločin počinjen u okolini Srebrenice. Prvostepenom presudom Orić i Muhić su oslobođeni krivice.

Razlog zašto se Janjić prijavio za funkciju glavnog tužioca, kazao je, jeste prvenstveno to što je riječ o jednoj od najznačajnijih pravosudnih institucija.

“U posljednjih nekoliko godina Tužilaštvo BiH je prikazano u veoma negativnom kontekstu. Smatram da to mogu promijeniti iz nekoliko razloga. Smatram da mogu rukovoditi uz potpuno poštivanje tužilačke nazavisnosti, a što je jedan od najvećih problema u posljednje vrijeme”, rekao je Janjić.

On je naglasio da je deset godina u Tužilaštvu BiH, s malim prekidima, i da poznaje sve potencijale i probleme s kojima se ta institucija susreće u radu.

Istaknuo je da je i ranije ukazivao na manjkavosti u radu, pojasnivši da je podnio i disciplinsku prijavu protiv aktuelnog rukovodioca, ne iz ličnog razloga nego iz potrebe da ukaže na ono što se dešava.

Miroslav Janjić Izvor: BIRN BiH

Prijavu koju je podnio protiv Tadićke zbog “nemara i nepažnje pri vršenju dužnosti” tužilac Janjić je povukao ne obrazloživši razloge. U međuvremenu je Tadić podnijela dvije prijave protiv Janjića zbog kršenja pravila i procedura u radu, među kojima je neblagovremeno ulaganje žalbe u predmetu “Gibraltar”, i oslobađajuća presuda je postala pravosnažna.

Oslobađajuće presude ili male kazne

Na konkurs za glavnog tužioca prijavili su se tužioci Tužilaštva BiH Kasim Halilčević, Miroslav Marković, Diana Kajmaković, Seid Marušić, Ivan Matešić, Saša Sarajlić i Ismet Šuškić. Većina tih tužilaca nije pristala na razgovor o tome zašto smatraju da trebaju biti izabrani za glavnog tužioca.

Jedan od tih tužilaca, koji radi na predmetima ratnih zločina, nije imao osuđujuće presude, dok su neki imali kazne ispod zakonskog minimuma.

Konkurisali su i federalni tužilac Munib Halilović, glavni kantonalni tužilac u Tuzli Tomislav Ljubić, glavni inspektor Federalne uprave policije Mustafa Hujdurović i tužilac Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci Siniša Vranješ.

Hujdurović je kazao da cijeli svoj radni vijek radi istrage u Federalnoj upravi policije, koja sigurno predstavlja jedan je od organa bezbjednosti koji odgovara svom zadatku.

“Svoj rad želim da profiliram i kroz rad u Tužilaštvu BiH s obzirom da ispunjavam uvjete i da se ne stidim svoje prakse i znanja”, rekao je Hujdurović.

Advokatica Vasvija Vidović je naglasila da funkcija glavnog tužioca zahtijeva stručnjaka koji mora biti u stanju da procjenjuje rad zamjenika ili pomoćnika, da procjenjuje i upravlja radom policijskih agencija.

Dosadašnji propusti, prema Vidović, posljedica su nestručnosti. “Čovjek koji nije stručan griješi, a u ovoj vrsti nadležnosti kakvu ima Državno tužilaštvo greške nisu dopuštene”, kazala je Vidović.

Ako se zanemari stručnost, istakao je Adamović, sigurno se pravi pogrešan izbor, a što se pokazalo prošlim izborom. On je naglasio da se moraju poštivati i pravila u vezi s etničkom pripadnosti. Koje će etničke pripadnosti biti budući glavni tužilac još uvijek je neizvjesno. Postoji varijanta da bude Hrvat, ali isto tako da može biti i Bošnjak s obzirom da na drugim rukovodećim pozicijama – poput onih u Sudu BiH, VSTV-u i državnom Ministarstvu pravde – nema Bošnjaka.

Neke osobe bliske pravosudnim krugovima smatraju da će izbor glavnog tužioca biti riješen istodobno kada se bude birao predsjednik VSTV-a, jer dosadašnjem uskoro ističe mandat.

Adamović smatra da kriteriji propisani Zakonom o VSTV-u moraju biti ispoštovani do kraja i po cijenu da se konkurs ponovi ukoliko prijavljeni kandidati ne ispunjavaju standarde.

Milan Tegeltija, predsjednik VSTV-a, rekao je da će u proljeće biti izvršeno imenovanje glavnog državnog tužioca, što će dovesti do “ubrzanog rada na predmetima ratnih zločina, korupcije i organiziranog kriminala”.

On je sasvim siguran da će ove godine biti uspostavljen “ubrzani pozitivni trend razvoja pravosuđa”.

BIRN

Prekinuo sve veze sa Republikom Hrvatskom

0

PREKINUO SAM SVE VEZE S FIKTIVNIM ENTITETOM HRVATSKOM Vedran: Odbio sam registrirati auto, policija me kaznila, a sada mi moraju platiti odštetu

Vedran Miočić-Stošić (38) iz Zadra, živi je čovjek. To ne znači da je, taj diplomirani arhitekt i aktivni sudionik zadarske alternativne scene na kojoj je poznat po svom nadimku Gumeni, samo živo ljudsko biće, već i to da se kao takav – deklarirao prema državi Republici Hrvatskoj. To je učinio putem dokumenta koji se zove “Objava o nepostojanju osobe” koju je predao na pisarnicu 6. svibnja 2016. godine PU zadarskoj kao i na još dvadesetak, kako državnih tako i lokalnih institucija, počevši sa Vladom RH, dajući im svima rok od 30 dana da tu objavu pobiju.

U Objavi je naveo da je on živi čovjek, živi izvor neograničenih i neotuđivih prava, duša utjelovljena u živom biološkom ljudskom tijelu muškog spola, suveren u svom postojanju. “Objavu o nepostojanju osobe”, Miočić-Stošić drži dokumentom kojim je raskinuo sve fiktivne, imaginarne, izmišljene veze između njega i fiktivnog entiteta – države. S obzirom da je niti jedna institucija u roku koji je naveden nije pobila – zapravo su je ignorirali i nisu mu odgovorili ništa – „Objava“ je, tvrdi Miočić-Stošić, postala pravno važeća.

Dugo je i temeljito razrađivao ostvarenje ovog plana temeljenog na „univerzalnom ljudskom pravu živog čovjeka“. Nad njim, kako kaže, od tog trenutka država više nema nadležnost, osim u stvarima na koje on svojevoljno pristane. Ideja je u suštini jednostavna, mada istovremeno i komplicirana, a zasniva se na premisi da su sve fizičke osobe ustvari tvrtke. Kako je i država tvrtka pod nazivom Republika Hrvatska d.o.o., registrirana pod D-U-N-S brojem 500640570 (D-U-N-S broj može biti dodijeljen jedino tvrtkama), radi se, tvrdi Miočić-Stošić, o raskidu dosadašnjeg ugovora te uspostavljanju novog poslovnog odnosa, ovaj put između njega kao živog čovjeka i države kao tvrtke.

Radi se vjerojatno o najvećem poznatom obliku građanskog neposluha kod nas, mada slučaj Vedrana Miočića-Stošića nije jedini. U Hrvatskoj se zna za najmanje 17 „živih ljudi“, a svakoga je dana broj ljudi koji su se „odjavili“ od države i proglasili suverenitet nad svojim životima, sve veći. Pojava ljudi koji su se počeli deklarirati prema državi kao „živi ljudi“ postoji već neko vrijeme u svijetu. Najviše ih je u Americi odakle se ta ideja proširila dalje, a navodno u Italiji čak 200 tisuća „živih ljudi“ ne plaća porez.

Razočarenje u sustav, osjećaj otuđenosti u državi u kojoj se pojedinac osjeća kao rob nad kojim samoproglašenu kontrolu imaju drugi ljudi, neki su od mnogih razloga zbog kojih je došlo do ove pojave. Ipak, pomisao da se ovim činom od države pojedinac jednostavno izuzima iz svakog građanskog i socijalnog života, nije posve jednostavna niti točna. Vedran Miočić-Stošić za sada još uvijek ima osobnu i zdravstvenu iskaznicu pomoću kojih koristi određene usluge od države, pa tako recimo plaća struju, vodu, komunalije i sl., ali – bira gdje će i na koji način stupiti u „poslovni odnos s državom“. Tamo gdje mu njene usluge odgovaraju, ili iz bilo kojeg razloga odluči napraviti kompromis pristankom na ponuđene uvjete, preuzima obveze iz takvog „ugovora“ te ih ispunjuje, međutim „Objavom“ – za koju kaže da je jedinstven dokument – odriče državi pravo da ga se unaprijed prisili da pristane na svaku njenu „uslugu“, već o tome on slobodno i autonomno odlučuje. Bitno je, naglašava, razlučiti u kojem svojstvu u određenom trenutku djelujemo, da li svojstvu fizičke osobe putem koje izvršavamo poslovanje ili kao živi čovjek koji slobodno ostvaruje svoja prirodna prava. Kad tako razlučimo stvari, sve je jasno, nema tu licemjerja, kaže Vedran.
Trenutak u kojem se odlučio proglasiti „živim čovjekom“ i predati „objavu o nepostojanju osobe“ bio je – kad mu je istekla registracija na osobnom automobilu.

– Radilo se o temi o kojoj je u našem društvu na takav način bilo nepoželjno govoriti jer ga ona zapravo podriva. Došao sam do informacija od ljudi koji su među prvima proučavali kako funkcionira pravni sustav i što on jest u svojoj biti i u jednom mi se trenutku sve rasvijetlilo kako je sve to postavljeno. Moram priznati da me tada istinski prestravila činjenica da ja svoj život uopće ne držim u svojim rukama. To je bio ključan trenutak u kojemu se sve prelomilo u meni. Shvatio sam kako je osmišljen taj način kojim nas sistem porobljava i sputava da ostvarimo svoje potencijale kao živa bića, kao ljudi na Zemlji, a s obzirom da nam je sve to nametnuto bez naše pune spoznaje o tome, radi se zapravo prijevari, čistom kriminalnom pa i demonskom konceptu porobljavanja ljudi. Odlučio sam uzeti svoj vlastiti život u vlastite ruke i prvi konkretan korak bila je ta registracija automobila. Predao sam „Objavu o nepostojanju osobe“ koja je nakon 30 dana postala pravomoćna i tada sam dobio legalnu pravnu osnovu da krenem: odjavio sam svoje vozilo, vratio im njihove registarske pločice, izradio i na svoj automobil postavio svoje pločice, obavijestio nadležnu policijsku upravu o tome i odlučio dalje ne sudjelovati u tom poslovanju – kaže Miočić-Stošić.

Nikakav odgovor nije dobio, niti od Policijske uprave niti od bilo koje druge službene institucije. Čak godinu dana nesmetano je vozio svoj ford s vlastito izrađenim pločicama oznake MG100616GM, što je kombinacija slova i brojki koje za njega imaju privatno značenje. Možda javnost nikad ne bi saznala za njegov slučaj, da ga otprilike godinu dana nakon uručenja objave nije zaustavila policija. Vozio je baku u bolnicu u Biograd.

– Na izlasku iz Biograda sam skrenuo ulijevo na mjestu gdje je prometni znak pokazivao obavezno skretanje udesno te se tako priključio na jadransku magistralu u smjeru Zadra. Pritom nisam nikom načinio štetu niti ikog doveo u opasnost s obzirom da u tom trenutku nije bilo drugih automobila u blizini ni sa lijeve ni sa desne strane. Policajac na motociklu koji je nadolazio iz daljine je to primjetio i signalizirao mi da se zaustavim što sam i učinio. Kad mi je prišao, zatražio sam da mi se predstavi što je prva stvar koju je dužan učiniti prema pravilniku o policijskom postupanju, ali on je to odbio tražeći me dokumente. Dao sam mu na uvid “Objavu o nepostojanju osobe” i “Obavijest o privatnim pločicama” koju sam također godinu dana ranije uručio PU zadarskoj, te mu pokušao objasniti tko sam te da postojanjem “Objave” on nema nadležnost nada mnom jer mi „ne poslujemo“. Nije prihvaćao to što govorim već je pod prijetnjom prisilnog privođenja zatražio od mene da pođem za njim u postaju. Krenuo sam prema postaji jer je sa mnom bila i baka te sam mu želio mirno objasniti da na taj način krši odredbe “Objave” te da mi čini štetu koju će morati platiti, ali on je i dalje ignorirao sve to – priča Gumeni događaj nakon kojega je “zaratio sa sustavom”.

Nakon što mu je policajac oduzeo pločice, rečeno mu je da će dobiti kaznu za prometne prekršaje ali i da će DORH pokrenuti puno ozbiljniji postupak u kojem će ga se teretiti za kazneno djelo krivotvorenja službenih isprava zbog izrade vlastitih pločica za što mu prijeti i kazna zatvorom. Ubrzo nakon toga od načelnika PP Biograd mu stiže obvezni prekršajni nalog s novčanom kaznom, na kojeg mu je Vedran odgovorio opomenom u kojoj ga u dobroj namjeri upozorava da time krši odredbe “Objave” koju je svojedobno uručio.

– Nikome nisam načinio štetu dok sam putovao vlastitim automobilom. Nisam ni krivotvorio državne oznake, već sam izradio svoje vlastite pločice o čemu sam na vrijeme poslao obavijest policiji. Svojim su postupanjem policajci zapravo meni prouzročili štetu. Iako sam ih upozoravao, oni su to ignorirali čime su svjesno prekršili „Objavu“ i na taj se način zapravo obavezali da će mi tu štetu i nadoknaditi. Policajac mi se nije htio niti predstaviti što je bio dužan po zakonu kojega je provodio. Na moj pismeni zahtjev za dostavom njegovih podataka iz PU zadarske odgovorili su mi da su oni u postupku provjere utvrdili da se dotični policajac meni predstavio dajući mi svoju službenu iskaznicu na uvid, što je bila laž. Kasnije sam ipak privatnim kanalima uspio saznati ime i prezime policajaca te sam ih tužio za štetu koju su mi nanijeli – kaže Vedran.

Naime u „Objavi o nepostojanju osobe“ naveden je paragraf s točnim cjenikom plaćanja penalizacije svima koji mu pričine neku štetu. Iznosi kazni uopće nisu bezazleni – ograničenje kretanja živog čovjeka zaračunava se 400 kuna, oduzimanje slobode 400 kuna, prijetnje 750 kuna, primjena fizičke sile 1.500 kuna, oštećenje imovine 1.500 kuna plus popravak, vođenje predmeta protiv njega pred sudom 4.000 kuna po ročištu, čak i snimanje njegovog glasa ili fotografiranje od 1.500 do 3.000 kuna, pa sve do nasilnog oduzimanja života – 100 milijuna kuna…

– Podigao sam skupnu tužbu Arbitražnom sudu pravde osnovanog pri Udruzi za promoviranje pravde, istine i stvarnosti koju su osnovali također “živi ljudi”, legalno osnovanom prema Zakonu o arbitraži koji je na snazi u RH. Taj je sud u „Objavi“ određen kao nadležni za sve slučajeve kršenja te objave. Prema cjeniku „Objave“ policajac koji me zaustavio načinio mi je ukupnu štetu od oko 885 tisuća kuna, ali kako bi plaćanje tolikog iznosa njega i njegovu obitelj dovelo u tešku financijsku situaciju, u dobroj namjeri to sam potraživanje smanjio na paušalni iznos od 90 tisuća kuna. Nedavno je okončan slučaj i stigao je pravorijek Arbitražnog suda u moju korist. Presuđeno je da mi jedan policajac mora platiti 11.950 kuna, a drugi 6.900 kuna, te još moraju podmiriti 1.500 kuna sudskih troškova. Policajcima je na njihove adrese poslan taj pravorijek, ali oni ga odbijaju primiti. Ako u konačnici ne plate presuđene iznose, bit ću primoran protiv njih pokrenuti ovršni postupak, na to imam pravo s obzirom da prema Zakonu o arbitraži svaki pravorijek arbitražnog suda ujedno ima težinu ovršne isprave. U međuvremenu, dok se još vodio postupak pri arbitražnom sudu, od Prekršajnog suda u Zadru dobivam poziv na ročište u vezi neplaćanja kazne iz prekršajnog naloga kojeg sam dobio od načelnika PP Biograd. Sutkinji koja mi je poslala poziv uručio sam opomenu pred tužbu u kojoj sam joj iznio činjenično stanje koje kaže da se o sporu u kojeg me oni žele uvući već vodi postupak na drugom sudu te da oni jednostavno nisu nadležni, te joj uz to priložio svu dokumentaciju koja to neosporno dokazuje. Od nje više ništa nisam dobio. Krim inspektoru i općinskom državnom odvjetniku koji je izdao nalog za pokretanje postupka uručio sam opomene u kojima im dajem neosporne dokaze kako je o ovom slučaju u skladu sa zakonom već donesena presuda na drugom sudu i to u moju korist. Nakon toga i od njih više nema nikakvog odgovora. Nadam se da to znači da razumiju da ne mogu oko jednog spora biti nadležna dva suda i da više nemaju nikakvu pravnu osnovu da me procesuiraju kad je o tom sporu već odlučeno na Arbitražnom sudu koji po zakonu RH ima istu težinu kao i bilo koji drugi državni sud – objašnjava Miočić-Stošić svoju pravnu bitku s državom, tj. ljudima koji je predstavljaju.

Iako je policija do sada ignorirala njegove javne istupe, od glasnogovornika PU zadarske dobili smo u zadarskoj redakciji prije nekoliko dana prvi put, više zahtjev nego molbu – da ne objavljujemo javno imena policajaca koji su procesuirali Miočića-Stošića, uz obrazloženje da službenike ne treba javno prozivati samo za to što su radili svoj posao. Miočić-Stošić nije tužio policiju, sud, DORH i druge institucije, on je kao „živi čovjek“ tužio – žive ljude koji su mu pričinili štetu djelujući u svojstvu policajaca čije je identitete i adrese doznao preko javno objavljenih podataka na internetu te privatnim kanalima, a to je policiju, čini se, ipak počelo zabrinjavati ili im barem smetati.

– Znači sad se oni žale da ih ja, prozivajući ih javno, uznemirujem, a kad se mene i moju obitelj uznemiruje za vrijeme blagdana, to se ne računa? Sad im je očito frka kad su shvatili da će odgovarati za to što su svjesno svojom voljom učinili, a dok su me procesuirali tamo u stanici, onda su mi se s bahatim podsmjehom smijali u facu. A sad nemaju hrabrosti stati iza svojih djela, izbjegavaju primiti poštu i sl. To je kukavički pristup. Iza čega se skrivaju? Problem je u tome što institucije ignoriraju “Objave” koje smo im nekolicina nas ljudi uručili i onda kad zaposlenici tih institucija dođu u određeni spor s nama, nisu upoznati s tim i po robotskoj svijesti obavljaju posao za kojeg su istrenirani – kaže Miočić-Stošić koji se 3. siječnja trebao pojaviti na kriminalističkom ispitivanju u policiji, ali to nije učinio.
Još od mladosti, kroz glazbu i umjetnost, počela je njegova potraga za slobodom i izražavanjem. Na kraju je shvatio da to sustavu tj. ljudima koji su na vlasti uopće nije bitno i da sav taj trud suštinski iznutra ne može napraviti nikakvu promjenu, paradigma ostaje ista… Radeći kao arhitekt imao je, kaže, neki unutarnji osjećaj da su arhitektura i prostorno planiranje kao struka u ovom obliku kakvom ih danas poznajemo, ustvari zagađivački i osvajački principi koji čine štetu prostoru i ljudima, jer u biti direktno provode paradigmu sistema pripremajući i oblikujući mu “teren za poslovanje”. Svojevremeno radio i u arhitektonskom uredu proslavljenog Nike Bašića, autora poznatih zadarskih instalacija Pozdrav Suncu i Morske orgulje, o kojemu, kao arhitektu, ima samo riječi hvale.

– Od Nike sam zbilja jako puno naučio i taj čovjek je za mene vrhunski arhitekt jer promišlja prostor na jedan specifičan način, a koji je opet ukorijenjen u ovoj našoj tradiciji i onome što proizlazi iz života naroda na zemlji. Ali u to sam vrijeme već općenito počeo polako shvaćati sve ove stvari oko struke i kako ona funkcionira unutar sustava te na koji način se realizira što je u meni stvaralo nekakav odmak i potrebu za preispitivanjem svega toga – ponavlja Vedran koji je, nakon što mu je policija skinula njegove tablice, opet izradio iste i svaki dan je sa svojim automobilom na cesti.

– Nisam imao više s policijom direktnih kontakata, ali susrećemo se na cesti. Voze ispred mene, iza mene, nije se do sad dogodila situacija da bi odjednom upalili rotirke pa za mnom. Ponekad nam se susretnu pogledi i ima tu svega, od mrkih do veselih. Uvijek sve ovisi od čovjeka do čovjeka, bez obzira nosi li netko uniformu ili ne.
Pitamo ga, koliko će i na koje načine njegova osoba-tvrtka dalje surađivati s državom?

– Ne želim se recimo vjenčati jer registracijom braka predajemo državi nadležnost nad njim. Za mene je suludo da svoju ljubav koju imam sa ženom konzumiram kroz poslovanje i da mi netko još propisuje jesmo li i kakva smo mi to obitelj, što smijemo, što ne i ako se ne “volimo” u skladu s tim onda nam slijede sankcije. Isto tako, ako budem imao djecu, ne želim ih registrirati u sustav. Također, iz moje odgovornosti prema njima, imam pravo odabrati da ne želim upumpavati otrov u svoje dijete cijepljenjem, imam pravo odabrati da li ću ih upisati u postojeći edukacijski sustav za kojeg znam da je samo alat za indoktrinaciju i sl. Ljudi moraju imati slobodu da sami donose takve odluke, a ne da ih se kažnjava kao kriminalce. Neke od tih novih ideja moći će se čuti i o njima diskutirati na prvoj “Konvenciji slobodnog živog čovjeka” koja će se održati na otoku Krku u Hotelu Dražica od 7.-9. travnja ove godine – ističe Miočić Stošić.

Tko je zapravo prvi i kad osmislio taj koncept u kojem će “čovjek biti porobljen i služiti kao gorivo sustava”, pitamo ga na kraju.

– Vatikan je najjača tvrtka na svijetu, on je vlasnik ove franšize. Prodaju tu franšizu stoljećima cijelom svijetu koji igra tu igru. Danas su sve države registrirane kao tvrtke i svugdje vrijede ista pravila samo nam je znanje o tome skriveno. Kad znanje izađe na vidjelo često se događa da sami ljudi koji su striktno ogrezli u sustave vjerovanja kojima smo bili izloženi kroz povijest sami gaze ideju slobode i otvorenog uma, ponašaju se po modelu „stockholmskog sindroma“. Koliko god vjerovali drugačije, sustav u kojem danas živimo nažalost je osmišljen da porobi čovjeka. Zato sam se odlučio na ovakav korak, shvatio sam da gazim sam sebe, pljujem si u lice ako nastavim pristajati na to, jer u suštini se tu radi samo o našem pristanku. Izučio sam materiju i krenuo na put s kojeg nema povratka. Ako bi se pak i dogodilo da završim u zatvoru, to bi bio više nego očiti dokaz da oni koji su tu da provode zakon sami ne rade po zakonu, a istovremeno se zaklinju u pravnu državu prodajući tu demagogiju narodu. Ne bojim se nikakvog scenarija, jer sam spoznao da je strah samo mentalna igra uma-ega i u biti on nikad ni ne može dotaknuti našu suštinu. Znam tko i što jesam i spreman sam se zauzeti za sebe da se zaštitim od bilo kakvog oblika prisile i ostvarim svoj život u punom potencijalu, a ako svojim primjerom poslužim i drugim dušama da prožive svoju “vožnju života” u miru, ljubavi i obilju, mojoj sreći ne bi bilo kraja.

Jasno je da država kao takva ne postoji, Hrvatska postoji samo kao tvrtka
Dražen Kasalo živi u Splitu, ima ženu, vodi blog i trenutačno je nezaposlen, ali povremeno rješava sporove na Arbitražnom sudu. Za sebe kaže da nije građanin, iako ima osobnu iskaznicu, vozačku i zdravstveno. Kako tvrdi, on ne postoji u sustavu. Zapravo, postojao je sve dok nije raskinuo sve veze s državom i proglasio se “čovjekom”.
Kasalo je jedan od “živih ljudi” i on ne priznaje autoritet Republike Hrvatske i svih njezinih institucija.
– Nikad se ne spominje čovjek u Ustavu ili bilo kojem drugom zakonu. Uvijek se govori o fizičkim osobama, ali to nismo mi. Mi smo ljudi, imamo svoja prirodna prava, a država nam ih oduzima – kaže Kasalo i odmah objašnjava svoju tezu. Ističe da pravna osobnost nije prirodna pojava jer u prirodi ne postoji pravo.
– Kada se čovjek rodi, on ima svoja prirodna i božanska prava, a čim se upiše u matične knjige i dobije rodni list, on ta prava gubi. Čovjek je sam po sebi iznad države, zato ga država učini osobom tako da ga može kontrolirati – pojašnjava Kasalo.
Zato je on odlučio izaći iz tog sustava i vratiti svoja izgubljena prava. Prije četiri godine poslao je mail na adrese gotovo svih državnih institucija u zemlji, od Ureda Vlade i svih ministarstava pa do Vrhovnog suda i Sabora. Svi su dobili isti mail, naslovljen “Odjava o nepostojanju osobe”. Naime, poslao im je ponudu u kojoj nudi raskid svih veza s državom. U ponudi je otprilike stajalo: “Ja, Dražen Kasalo, nisam fizička osoba ni građanin, nego sam ja živ čovjek koji odgovara prema prirodnim pravima ili pravima slobodne volje te tražim raskid ugovora s državom”.
U ovom je slučaju važan taj koncept ponude jer ističe da je država samo tvrtka i da ona na taj način ostvaruje kontrolu nad građanima.
– Država je registrirana kao tvrtka, kao što su i sva ministarstva te gradovi. U tom registru je ime države napisano velikim tiskanim slovima. U Hrvatskom pravopisu stoji kako ime države počinje velikim slovom i sva ostala su mala, tako da država kao takva prema tome ne postoji, nego samo postoji tvrtka – objašnjava Kasalo.
U dokumentu koji je poslao stajalo je da imaju 30 dana da odgovore na ponudu, inače se ona smatra prihvaćenom. Odgovor nije došao i prema spomenutim Općim uvjetima poslovanja, Kasalo je postao ponovno čovjek te hrvatski zakoni za njega više ne vrijede.
On sada nije nedodirljiv i svemoguć. U slučaju da nekome nanese štetu, on i dalje odgovara toj osobi i mora joj nadoknaditi počinjenu štetu. Tako nalaže prirodni zakon, onaj po kojemu on sada živi. Ipak, on nije u potpunosti odbacio svoje poveznice s državom. I dalje ima osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu i zdravstvenu karticu i još je u braku, ali ističe kako to ne znači da je on opet pod “čizmom” države. Ističe da je tako lakše jer bi inače morao trpjeti konstantna maltretiranja “državnih agenata koji smatraju da imaju moć provoditi državne zakone”. Drugim živim ljudima ipak savjetuje da ne ulaze u brak jer je to samo još jedan način da država uplete svoje prste u tuđi život.
Iako je odbacio državne okove, njegov se život nije uvelike promijenio. Razlog tome je činjenica da država, unatoč svemu, ne priznaje njegovo odcjepljenje.
To ga ne čudi. Bilo je više slučajeva gdje su se on i drugi “živi” ljudi pozivali na njihov dokument o raskidu ugovora s državom, ali nisu naišli na jednako razumijevanje s druge strane. Zato su 2016. godine osnovali Arbitražni sud pravde, mjesto gdje rješavaju sporove s osobama koje su pod vlasti države.
– Jedan poznanik je imao problema s policajcima koji nisu htjeli priznati njegovu slobodu. Maltretirali su ga, a on ih je tužio na Arbitražnom sudu pravde. Mi smo policajcima poslali zahtjeve za očitovanje kako bi i oni iznijeli svoje argumente, ali to nisu učinili. Nisu nam niti odgovorili – kaže Kasalo te dodaje da u tom slučaju donose presudu na temelju informacija koje imaju.
On je jedan od arbitara i pomaže drugim “živim” ljudima da normalno funkcioniraju u društvu, ali i nudi savjete građanima kako da postanu ljudi. Napisao je i knjigu “Kontrola uma u pravnom sistemu” u kojoj pojašnjava cijeli taj problem, a i redovno piše blog o svom životu i radu fiktivne države. Što se tiče budućnosti, nema velike planove. Dovoljno mu je da i dalje bude ono što jest. Čovjek, a ne osoba.