Home Blog Page 40

Poreski tretman viška novca u blagajni

0
PORESKI TRETMAN VIŠKA NOVCA U BLAGAJNI
Zakon o porezu na dobit

čl. 5 i 6

Viškovi novca u blagajni priznaju se kao prihodi u bilansu uspjeha (ostali prihodi), te se isti uključuju u obračun osnovice poreza na dobit, a na navedene prihode se plaćaju i druge naknade, koje se prema posebnim propisima obračunavaju na ukupan prihod.

“Mišljenje u pogledu poreskog i računovodstvenog tretmana viškova novca u blagajni. U dopisu se navodi da viškovi u blagajni nastaju na kasi prilikom naplate od kupaca, te se postavlja pitanje da li se isti mogu iskazati kao ostali priliv na blagajni, uvećanjem krajnjeg stanja blagajne, te kako sa aspekta zakona o fiskalnim sistemima i drugih propisa evidentirati viškove na blagajni.

Prema Konceptualnom okviru za finansijsko izvještavanje definicija prihoda obuhvata i prihode i dobitke. Prihod nastaje u toku redovnih aktivnosti nekog entiteta i ima različite nazive kao što su prihod od prodaje, provizije, kamate, dividende, tantijeme i zakupnine. Dobici predstavljaju druge stavke koje ispunjavaju definiciju prihoda i mogu, ali i ne moraju nastati u okviru redovnog poslovanja entiteta. Dobici predstavljaju povećanje ekonomskih koristi i kao takvi se ne razlikuju po svojoj prirodi od prihoda. U skladu sa članom 5. Zakona o porezu na dobit (“Sl. glasnik RS”, br. 94/2015 i 1/2017 – dalje: Zakon) poreska osnovica za poresku godinu je razlika između oporezivih prihoda i rashoda koji se odbijaju za tu poresku godinu, u skladu sa ovim zakonom.

Članom 6. Zakona propisano je da oporezivi prihod u cilju izračunavanja poreske osnovice uključuje ukupan prihod iskazan u bilansu uspjeha, u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija.

Dakle, navedeni viškovi novca u blagajni priznaju se kao prihodi u bilansu uspjeha (ostali prihodi), te se isti u uključuju u obračun osnovice poreza na dobit. Takođe, na navedene prihode plaćaju se i druge naknade, koje se prema posebnim propisima obračunavaju na ukupan prihod. Kada je u pitanju tretman navedenih viškova u blagajni sa aspekta poreza na dodatu vrijednost, eventualno oporezivanje zavisi od svake konkretne situacije, te se za više informacija potrebno obratiti Upravi za indirektno oporezivanje BiH.”

(Mišljenje Ministarstva finansija Republike Srpske, br. 06.05/020-2022/17 od 27.9.2017. godine)

Zakon o deviznom poslovanju Republike Srpske

0

ZAKON O DEVIZNOM POSLOVANJU REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik RS”, br. 96/2003, 123/2006, 92/2009, 20/2014 i 20/2018)

I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuje se plaćanje i naplaćivanje između rezidenata i nerezidenata i prenos sredstava plaćanja, plaćanje i naplaćivanje između rezidenata u stranim sredstvima plaćanja, kupovina i prodaja sredstava plaćanja, fizički prenos sredstava plaćanja, računi rezidenata i nerezidenata i drugo devizno poslovanje u Republici Srpskoj (u daljem tekstu: Republika).

Plaćanje, naplaćivanje, prenos, kupovina i prodaja iz stava 1. ovog člana vrše se u skladu sa ovim zakonom, dobrim poslovnim običajima i poslovnim moralom.

Plaćanje, naplaćivanje, prenos, kupovina i prodaja iz stava 1. ovog člana podliježu deviznoj kontroli, čiji organi imaju pravo da, radi provjere, zahtijevaju svu dokumentaciju o tim plaćanjima, naplaćivanjima, prenosu, kupovini i prodaji, kao i drugu dokumentaciju neophodnu za deviznu kontrolu.

Član 2

Definicije i termini koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

1. Rezidenti su:

1) pravna lica koja su registrovana u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: pravna lica), osim predstavništava ovih lica koja se nalaze izvan Bosne i Hercegovine;

2) ogranci – filijale stranih pravnih lica upisani u registar kod nadležnog organa u Bosni i Hercegovini;

3) preduzetnici – pojedinci, koji samostalno obavljaju djelatnost radi sticanja dobiti i registrovani su kod nadležnog organa (u daljem tekstu: preduzetnici);

4) fizička lica sa prebivalištem u Bosni i Hercegovini, osim fizičkih lica čiji privremeni boravak u inostranstvu traje duže od jedne godine;

5) fizička lica – strani državljani koji na osnovu dozvole za boravak, odnosno radne vize borave u Bosni i Hercegovini 183 dana ili više dana, osim stranih državljana zaposlenih u diplomatskim i konzularnim predstavništvima, kao i članova njihovih porodica;

6) državni organi i organizacije, diplomatska predstavništva u inostranstvu i lica zaposlena u tim predstavništvima, kao i članovi njihovih porodica.

2. Nerezidenti

Nerezidenti su sva lica koja nisu navedena pod pojmom rezidenata.

3. Ovlašćena banka i banka

Ovlašćena banka i banka je pravno lice koje je osnovano i posluje u skladu sa propisima kojima se uređuje poslovanje banaka i koje ima dozvolu za rad Agencije za bankarstvo Republike Srpske (u daljem tekstu: Agencija).

4. Centralna banka Bosne i Hercegovine

Centralna banka Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Centralna banka) je pravno lice koje posluje u skladu sa Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine i obavlja poslovanje u skladu sa svojim ovlašćenjima.

5. Sredstva plaćanja

Sredstva plaćanja su konvertibilne marke, domaće hartije od vrijednosti i strana sredstva plaćanja.

Domaće hartije od vrijednosti su hartije od vrijednosti koje emituje rezident.

Strana sredstva plaćanja su devize, efektivni strani novac i strane hartije od vrijednosti, od čega su:

1) devize – potraživanja u inostranstvu koja glase na stranu valutu;

2) efektivni strani novac – potraživanje u gotovini, odnosno papirni ili kovani novac koji glasi na stranu valutu;

3) strane hartije od vrijednosti – hartije od vrijednosti koje emituje nerezident i koje glase na stranu valutu.

6. Domaća valuta

Konvertibilna marka (KM) je domaća valuta i zakonito sredstvo plaćanja svih javnih i privatnih obaveza i dugova u Bosni i Hercegovini.

7. Instrumenti plaćanja

Instrumenti plaćanja su akreditivi, doznake, platne kartice, mjenice, čekovi i drugi bankarski i finansijski dokumenti naplativi u stranoj valuti.

8. Devizno tržište

Devizno tržište obuhvata poslove kupovine i prodaje deviza i efektivnog stranog novca.

9. Mjenjački poslovi

Mjenjački poslovi su poslovi kupovine od fizičkih lica i prodaje tim licima efektivnog stranog novca i čekova koji glase na stranu valutu i mogu biti unovčeni u stranu valutu.

10. Tekući poslovi

Tekući poslovi su poslovi zaključeni između rezidenata i nerezidenata čija namjena nije prenos kapitala.

Plaćanja i prenosi po tekućim poslovima obuhvataju, bez ograničenja:

1) plaćanja po osnovu spoljnotrgovinskih poslova, kao i po drugim tekućim poslovima sa inostranstvom, uključujući i usluge;

2) plaćanja na ime kamata na kredite i neto dobit od drugih ulaganja;

3) plaćanja dijela glavnice kredita, povlačenje direktnih investicija i prenos dobiti po osnovu direktnih investicija;

4) prenose u korist fizičkih lica po osnovu: doznaka radnika, penzija, invalidnina i ostalih socijalnih primanja, prenose po osnovu poreza i taksi, međudržavne saradnje, likvidiranih šteta po osnovu ugovora o osiguranju, prenose po osnovu pravosnažnih i izvršnih odluka, prenose po osnovu dobitaka u igrama na sreću, naknada za koncesije, članarina i kazni (penala), kao i prenose na ime umjerenog iznosa troškova potrebnih za izdržavanje porodice.

11. Kapitalni poslovi

Kapitalni poslovi su poslovi između rezidenata i nerezidenata koji nisu tekući poslovi sa inostranstvom.

U kapitalne poslove iz podtačke 1. ove tačke člana ubrajaju se i:

– direktne investicije,

– ulaganja u nekretnine,

– poslovi sa hartijama od vrijednosti na tržištu kapitala,

– poslovi sa hartijama od vrijednosti na tržištu novca,

– poslovi sa investicionim fondovima,

– kreditni poslovi,

– jemstva i garancije,

– depozitni poslovi,

– poslovi po osnovu ugovora o osiguranju, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast osiguranja,

– jednostrani prenosi sredstava plaćanja (lični i fizički).

12. Direktne investicije

Direktne investicije su sva ulaganja rezidenta u inostranstvu i nerezidenta u Republici, koja ulagač obavlja sa namjerom uspostavljanja trajnih ekonomskih odnosa i ostvarivanja znatnog uticaja na upravljanje pravnim licem u skladu sa propisima o stranim ulaganjima i propisima o spoljnotrgovinskom poslovanju.

Uspostavljanje trajnih ekonomskih odnosa i ostvarivanje znatnog uticaja na upravljanje pravnim licem podrazumijeva:

a) osnivanje pravnog lica ili povećanje osnovnog kapitala pravnog lica u potpunom vlasništvu ulagača, osnivanje dijela pravnog lica (filijale) ili otkup već postojećeg pravnog lica u potpunom vlasništvu ulagača ili ulaganje radi obavljanja djelatnosti preduzetnika;

b) ulaganje u novo ili već postojeće pravno lice ako ulagač stiče 10% ili više procenata učešća u osnovnom kapitalu, odnosno više od 10% glasačkih prava poslije ispunjenja uslova iz stava 1. ove tačke;

c) kredite radi uspostavljanja trajnih ekonomskih odnosa, sa rokom od pet godina ili dužim, ako imaju karakter podređenog potraživanja (subordinirani krediti).

13. Poslovi sa hartijama od vrijednosti

Poslovi sa hartijama od vrijednosti su poslovi na tržištu kapitala i tržištu novca, kao i poslovi sa investicionim fondovima koji nisu poslovi u smislu direktnih ulaganja.

Hartije od vrijednosti kojima se trguje na tržištu kapitala u smislu ovog zakona su akcije, obveznice i druge dužničke hartije od vrijednosti koje su emitovane u seriji, sa rokom dospjeća dužim od jedne godine.

Hartije od vrijednosti kojima se trguje na tržištu novca u smislu ovog zakona su hartije od vrijednosti emitovane u seriji, sa rokom dospjeća do godinu dana, kao što su blagajnički zapisi, komercijalni zapisi, certifikati o depozitu i bankarski akcepti.

14. Kreditni poslovi

1) Kreditni poslovi (krediti i zajmovi) su pravni poslovi između rezidenata i nerezidenata zaključeni u devizama, u skladu sa zakonskim propisima;

2) u kreditne poslove, u smislu ovog zakona, ubrajaju se komercijalni i finansijski krediti, kao i garancije i jemstva;

3) komercijalni krediti su, u smislu ovog zakona, odgođena plaćanja, odnosno plaćanja unaprijed robe i usluga, kao i finansiranje od banke odgođenog plaćanja i plaćanja unaprijed, te poslovi otkupa potraživanja (faktoring i forfeting), ako osnovni posao po kojem je nastalo potraživanje ima obilježja komercijalnog kredita;

4) pod finansiranjem od banke odgođenog plaćanja i plaćanja unaprijed iz podtačke 3. ove tačke podrazumijeva se odobravanje kredita dužniku radi finansiranja prometa robe i usluga sa inostranstvom, odnosno izmirenje obaveze po nalogu tog dužnika neposredno isporučiocu robe, odnosno pružaocu usluge u spoljnotrgovinskom prometu;

5) finansijski krediti su, u smislu ovog zakona, svi krediti osim kredita iz tačke 1 2. podtačka c) ovog člana i podtačke 3. ove tačke;

6) pod finansijskim kreditima iz podtačke 5. ove tačke podrazumijevaju se i svi oblici finansiranja koji u osnovu imaju komercijalne poslove (trgovina robom ili pružanje usluga) u kojima rezident nije ugovorna strana u poslu i poslovi finansijskog lizinga u skladu sa propisima kojima se uređuje lizing;

7) zajmovi su poslovi između rezidenata i nerezidenata kojima rezident uzima od nerezidenta ili daje nerezidentu zajam, u skladu sa odredbama ovog zakona i propisa kojim se uređuju obligacioni odnosi;

8) pod garancijima, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se bankarske garancije koje banke daju u korist nerezidenta po kreditnim poslovima sa inostranstvom i kreditnim poslovima između dva nerezidenta u inostranstvu;

9) pod jemstvima, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se jemstva i druga sredstva obezbjeđenja koja, u skladu sa ovim zakonom, rezidenti – pravna lica daju u korist nerezidenata – davaoca kredita, po kreditnim poslovima sa inostranstvom i kreditnim poslovima između dva nerezidenta u inostranstvu.

15. Depozitni poslovi

1 ) Depozitni poslovi su poslovi nastali na osnovu ugovora o depozitu između nerezidenta i banke, kao i između rezidenta i banke, odnosno rezidenta i druge finansijske organizacije u inostranstvu;

2) depozitnim poslom, u smislu ovog zakona, smatra se i posao po osnovu ugovora o tekućem ili drugom računu, a u skladu sa odredbama propisa kojima se uređuju obligacioni odnosi i platni promet;

3) depozitnim poslom, u smislu ovog zakona, ne smatraju se sredstva rezidenata koja se vode kod strane institucije elektronskog novca radi plaćanja, odnosno naplate po osnovu elektronske kupoprodaje robe i usluga.

16. Poslovi po osnovu ugovora o osiguranju

Poslovi po osnovu ugovora o osiguranju uključuju plaćanja premija i osiguranih iznosa na osnovu ugovora između osiguravajućeg društva nerezidenta i rezidenta kao korisnika, kao i osiguravajućeg društva rezidenta i nerezidenta kao korisnika, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast osiguranja.

17. Jednostrani prenosi sredstava plaćanja

Jednostrani prenosi sredstava plaćanja su prenosi iz Republike u inostranstvo ili iz inostranstva u Republiku, koji se ne zasnivaju na izvršenju posla, između rezidenta – fizičkog lica i nerezidentafizičkog lica, a mogu biti lični i fizički.

Lični prenos sredstava plaćanja iz Republike i u Republiku uključuje poklone i pomoć, nasljedstvo, rentu, podmirenje duga useljenika u matičnoj zemlji i prenos sredstava iseljenika u inostranstvo.

Fizički prenos sredstava plaćanja je svaki prenos gotovine u konvertibilnim markama, kao i prenos efektivnog stranog novca, hartija od vrijednosti i svih drugih fizički prenosivih instrumenata plaćanja iz Republike i u Republiku.

Pod drugim fizički prenosivim instrumentima plaćanja podrazumijevaju se prenosivi instrumenti na donosioca, kao i svi drugi gotovinski ekvivalenti, koji se smatraju gotovinom u skladu sa propisom kojim se uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

II – OSNOVNE ODREDBE

Plaćanje, naplaćivanje i prenos u sredstvima plaćanja

Član 3

Rezidenti i nerezidenti koriste devize za plaćanje inostranstvu, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, Vlada može propisati uslove pod kojima rezidenti i nerezidenti mogu koristiti i efektivni strani novac za plaćanje inostranstvu.

Član 4

Plaćanje, naplaćivanje, prenos i isplata u Republici između rezidenata, između rezidenata i nerezidenata i između nerezidenata vrši se u domaćoj valuti.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, plaćanje, naplaćivanje i prenos može se vršiti u devizama i efektivnom stranom novcu i to po osnovu:

1 ) deviznog kreditiranja u Republici u skladu sa odredbama ovog zakona,

2) otplate deviznog kredita u Republici,

3) naplaćivanja premije osiguranja i isplate štete u poslovima osiguranja sa nerezidentima, kao i sa rezidentima koji izvode investicione radove i obavljaju privrednu djelatnost u inostranstvu,

4) prodaje i kupovine robe sa konsignacionog skladišta, u slobodnim zonama i u slobodnim carinskim prodavnicama,

5) kupovine i prodaje hartija od vrijednosti koje glase na stranu valutu,

6) isplate efektivnog stranog novca sa devizne štedne knjižice i deviznog računa kao i prenosa deviza sa jedne devizne štedne knjižice na drugu deviznu štednu knjižicu, odnosno sa jednog deviznog računa na drugi devizni račun istog lica,.

7) kupovine i prodaje, odnosno plaćanja i naplate potraživanja i dugovanja nastalih po spoljnotrgovinskim poslovima rezidenata – pravnih lica i preduzetnika iz člana 7. st. 3. i 9. i člana 19g. ovog zakona,

8) uplate depozita kao sredstva obezbjeđenja.

Efektivni strani novac, ostvaren u skladu sa ovim zakonom, rezidentpravno lice i preduzetnik je obavezan položiti na svoj devizni račun kod ovlašćene banke, odnosno banke najkasnije narednog radnog dana.

Vlada može propisati i druge osnove po kojima se u Republici može izvršiti plaćanje, naplaćivanje i prenos u devizama i efektivnom stranom novcu.

Član 5

Dozvoljeno je ugovaranje u devizama u Republici s tim što se plaćanje i naplaćivanje vrši u konvertibilnim markama.

Plaćanje, naplaćivanje i prenos po tekućim i kapitalnim poslovima

Član 6

Plaćanje, naplaćivanje i prenos po tekućim i kapitalnim poslovima između rezidenata i nerezidenata vrši se slobodno, u skladu sa ovim zakonom.

Član 7

Plaćanje, naplaćivanje i prenos po tekućim i kapitalnim poslovima između rezidenata i nerezidenata vrši se preko ovlašćene banke, u skladu sa ovim zakonom.

Ovlašćena banka ne može izvršiti nalog za plaćanje, odnosno prenos inostranstvu ako takvo plaćanje, odnosno prenos nije dozvoljen ovim zakonom.

Plaćanje, naplaćivanje i prenos po tekućim poslovima između rezidenata i nerezidenata prebijanjem dugovanja i potraživanja, ustupanjem potraživanja, preuzimanjem duga ili drugim oblicima plaćanja vrši se slobodno, u skladu sa ovim zakonom.

Poslovi iz stava 3. ovog člana mogu se vršiti samo na osnovu ugovora u pisanoj formi zaključenog u skladu sa odredbama propisa kojim se uređuju obligacioni odnosi.

Ugovor iz stava 4. ovog člana obavezno sadrži identifikacione podatke o ugovornim stranama, podatke o osnovu po kojem su nastala potraživanja i dugovanja koja su predmet ugovora, uključujući i podatke o dužniku, odnosno povjeriocu, kao i podatke o valuti i iznosu potraživanja i dugovanja koji su predmet ugovora.

Rezident čiji su računi blokirani po osnovu naloga za prinudnu naplatu ne može zaključivati ugovore iz stava 4. ovog člana, niti može izmirivati novčane obaveze na način iz stava 3. ovog člana, osim ako drugim zakonom nije drugačije utvrđeno.

Platnim karticama ne može se vršiti plaćanje po kapitalnim poslovima.

Rezident ne može izvršiti plaćanje ili izdati nalog za plaćanje prema inostranstvu na osnovu simuliranog ugovora ili druge nevjerodostojne dokumentacije, odnosno zaključiti ugovor u kojem nije navedena stvarna vrijednost.

Vlada može propisati uslove i način pod kojima se plaćanje, naplaćivanje i prenos po kapitalnim poslovima između rezidenata i nerezidenata mogu vršiti prebijanjem, ustupanjem potraživanja, preuzimanjem duga ili drugim oblicima plaćanja.

Član 7a

Banka primalac obavezna je da, u skladu sa propisima kojima se uređuju platne transakcije, izvrši nalog za plaćanje pošiljaoca, samo kada za to postoji odgovarajuće pokriće na računu pošiljaoca.

Banka primalac obavezna je da izvrši naloge za plaćanje koji:

1 ) su propisno popunjeni i autorizovani ili autentični;

2) propisno identifikuju odredišnu banku;

3) identifikuju primaoca sa izvjesnim stepenom sigurnosti.

Banka primalac obavezna je da izvrši instrukcije sadržane u nalogu onog bankarskog dana kada je nalog primljen ili na dan druge valute, ako on postoji, zavisno od toga koji je od ta dva dana kasniji.

Banka primalac obavezna je da pošiljaocu obezbijedi informacije o:

1) uslovima pod kojima se izvršava nalog za plaćanje;

2) vremenu potrebnom za izvršenje, od davanja naloga do isplate primaocu;

3) načinu obračuna komisione provizije i drugih troškova, ukoliko postoje;

4) primijenjenom deviznom kursu.

Po izvršenom nalogu za plaćanje, banka primalac dužna je da pošiljaocu obezbijedi informacije o:

1 ) izvršenom plaćanju;

2) originalnom iznosu po kojem je izvršeno plaćanje;

3) iznosu svih troškova i komisionih provizija koje je pošiljalac dužan da plati;

4) datumu valute.

Isplata primaoca vrši se odobravanjem računa, a najkasnije sljedećeg bankarskog dana po završetku transfera.

Plaćanje, naplaćivanje i prenos po tekućim poslovima

Član 8

Rezident koji je devize ostvario u inostranstvu, kao i rezident koji je devize prenio u inostranstvo, a nije ih upotrijebio u inostranstvu, dužan je da te devize unese u Republiku, u skladu sa ovim zakonom.

Član 9

Izvoz i uvoz robe ili usluge koji nisu naplaćeni, odnosno plaćeni u roku dužem od godinu dana od dana izvršenog izvoza ili uvoza, kao i roba ili usluga unaprijed naplaćena, odnosno plaćena, koja nije izvezena, odnosno uvezena u roku dužem od godinu dana od dana izvršene naplate, odnosno plaćanja, smatraju se kreditnim poslovima sa inostranstvom.

Član 10

Rezident – pravno lice dužan je da dobit ostvarenu po osnovu izvođenja investicionih radova u inostranstvu, kao i devize koje je, u skladu sa garantnim rokovima, naručilac investicionih radova zadržao kao garanciju za ispravnost izvršenih radova, unese u Republiku u roku od osam radnih dana od dana završetka investicionih radova, odnosno od isteka garantnog roka.

Član 11

Rezident – pravno lice i preduzetnik dužan je da dobit ostvarenu po osnovu obavljanja privredne djelatnosti u inostranstvu koju ne iskoristi za namjene utvrđene propisima o spoljnotrgovinskom poslovanju unese u Republiku, u roku od osam radnih dana od dana iskazivanja dobiti.

Član 12

Danom naplate smatra se:

1. dan kada su devize uplaćene u korist računa ovlašćene banke,

2. dan kada je izvršeno carinjenje robe, odnosno izvršena usluga, kojom se naplaćuje izvoz.

Ako je rezidentu – pravnom licu ili preduzetniku odobreno držanje deviza u inostranstvu, danom naplate smatra se dan kada su devize odobrene na računu tog lica u inostranstvu.

Član 13

(brisano)

Plaćanje, naplaćivanje i prenos po kapitalnim poslovima

Član 14

Rezidenti mogu slobodno vršiti plaćanje i prenos kapitala po osnovu sticanja, prodaje i likvidacije direktnih investicija u inostranstvu samo ako je taj posao registrovan i izvršen u skladu sa propisima koji regulišu spoljnotrgovinsko poslovanje.

Nerezidenti mogu slobodno vršiti plaćanje i prenos kapitala po osnovu sticanja, prodaje i likvidacije direktnih investicija u Republici, ako je taj posao registrovan i izvršen u skladu sa Zakonom o stranim ulaganjima važećim u Republici.

Član 15

Plaćanje i prenos sredstava radi sticanja svojine nad nekretninama rezidenata u inostranstvu i nerezidenata u Republici vrši se slobodno, ukoliko je ugovor zaključen u skladu sa propisima kojima se uređuju svojinsko-pravni odnosi.

Rezident može vršiti plaćanje i prenos sredstava u inostranstvo radi sticanja svojine nad nekretninama u inostranstvu samo ako je podmirio sve poreske i druge zakonom propisane obaveze.

Član 16

Rezidentipravna lica mogu vršiti plaćanje radi kupovine inostranih hartija od vrijednosti na inostranim i domaćim tržištima kapitala, samo ako je ta kupovina izvršena preko ovlašćenih učesnika na tržištu hartija od vrijednosti u Republici ili preko stranog učesnika na inostranom tržištu kapitala, a u skladu sa propisima o hartijama od vrijednosti, međunarodnim ugovorima i drugim posebnim propisima.

Rezidentifizička lica mogu vršiti plaćanje radi kupovine inostranih hartija od vrijednosti na inostranim i domaćim tržištima kapitala, samo ako je ta kupovina izvršena preko ovlašćenih učesnika na tržištu hartija od vrijednosti u Republici, a u skladu sa propisima o hartijama od vrijednosti, međunarodnim ugovorima i drugim posebnim propisima.

Nerezidenti mogu vršiti plaćanje radi kupovine domaćih hartija od vrijednosti, samo ako je ta kupovina izvršena preko ovlašćenih učesnika na tržištu hartija od vrijednosti u Republici, a u skladu sa propisima o hartijama od vrijednosti, stranim ulaganjima i drugim važećim propisima.

Član 17

Rezidenti mogu vršiti plaćanje radi kupovine inostranih kratkoročnih hartija od vrijednosti na inostranim i domaćim tržištima novca samo ako je ta kupovina izvršena preko ovlašćenih učesnika na tržištu hartija od vrijednosti u Republici, a u skladu sa važećim propisima.

Nerezidenti mogu, u skladu sa propisima koji uređuju poslovanje sa kratkoročnim hartijama od vrijednosti i drugim važećim propisima, vršiti plaćanje radi kupovine domaćih kratkoročnih hartija od vrijednosti.

Član 18

Ulaganja u inostrane investicione fondove mogu se vršiti u skladu sa propisima kojima je regulisano poslovanje sa hartijama od vrijednosti na tržištu kapitala.

Član 19

Plaćanje i naplaćivanje po kreditnim poslovima je slobodno samo ako je zaključeno u skladu sa zakonom.

Ovlašćena banka ne može rezidentu odobriti kredit u devizama, osim rezidentu pravnom licu i preduzetniku za plaćanje uvoza robe i usluga iz inostranstva.

Odobreni devizni kredit u Republici može se otplaćivati u devizama.

Zabranjeno je rezidentima pravnim licima i preduzetnicima međusobno odobravanje deviznih kredita.

Rezident je obavezan da finansijske kredite iz inostranstva koristi preko banke ili deviznog računa u inostranstvu otvorenog u skladu sa članom 24. ovog zakona.

Izuzetno od stava 5. ovog člana, finansijski krediti iz inostranstva mogu se koristiti preko banke u inostranstvu ako je ugovorom o kreditu ugovoreno plaćanje robe i usluga direktno dobavljaču ili ako se kreditom otplaćuje ranije zaključeni kredit u inostranstvu (refinansiranje).

Rezident je obavezan da zajam od nerezidenta koristi i zajam nerezidentu odobrava preko računa kod banke.

Pri odobravanju kredita i zajmova, te izdavanju garancija i jemstava u korist nerezidenta, rezidenti su dužni da ugovore i od nerezidenta pribave instrumente obezbjeđenja naplate kojima se postiže sigurnost kreditnog posla, kao i garancije koja se izdaje i jemstva koje se daje, a čija je vrijednost u očiglednoj srazmjeri sa vrijednosti kredita i zajma, odnosno iznosom garancije i jemstva.

Zabranjeno je odobravanje nerezidentima finansijskih kredita i zajmova sa rokom dospijeća kraćim od godinu dana, osim odobravanja kredita od banaka i kredita koje rezidenti odobravaju radi uspostavljanja trajnih ekonomskih odnosa.

Vlada može da propiše način i uslove odobravanja finansijskih kredita i zajmova nerezidentima i davanja garancija i jemstava po kreditnim poslovima sa inostranstvom.

Kreditiranje u domaćoj valuti između rezidenta i nerezidenta nije dozvoljeno.

Član 19a

Kreditni poslovi i krediti radi uspostavljanja trajnih ekonomskih odnosa iz člana 2. tačka 1 2. podtačka c) zaključuju se u pisanoj formi.

Banke mogu zaključivati kreditne poslove sa inostranstvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime i za tuđi račun i u tuđe ime i za tuđi račun.

Rezidenti koji nisu banka mogu zaključivati kreditne poslove sa inostranstvom samo u svoje ime i za svoj račun.

Član 19b

Republika se zadužuje u inostranstvu, izdaje garancije i vrši emisiju hartija od vrijednosti u skladu sa odredbama propisa kojima se uređuju izvršenje budžeta i zaduživanje Republike.

Član 19v

Za izvršavanje obaveza iz zaključenog ugovora o kreditnom poslu sa inostranstvom odgovoran je rezident koji zaključi ugovor, kao i rezident po čijem ovlašćenju i za čiji račun je ugovor zaključen, odnosno banka i rezident – pravno lice koje od tog rezidenta kupi potraživanje, odnosno preuzme dug prema nerezidentu po osnovu kreditnog posla sa inostranstvom.

Republika ne garantuje za izvršenje obaveza po kreditnom poslu sa inostranstvom, osim u slučajevima predviđenim zakonom.

Ugovor o kreditnom poslu sa inostranstvom je ništavan ako je zaključen suprotno stavu 2. ovog člana.

Član 19g

Banka, kao i rezident – pravno lice mogu kupovati od rezidenta potraživanje po osnovu kredita odobrenog nerezidentu, kao i preuzimati dug rezidenta prema nerezidentu po osnovu kreditnog posla sa inostranstvom.

Poslovi iz stava 1 . ovog člana mogu se vršiti samo na osnovu ugovora zaključenog u pisanoj formi između svih učesnika u poslu.

Nerezidenti mogu od rezidenata kupovati potraživanja i dugovanja po osnovu kreditnih poslova sa inostranstvom samo pod uslovima i na način koji propisuje Vlada.

Član 19d

Rezidenti su dužni da izvještavaju Ministarstvo o kreditnim poslovima u smislu ovog zakona.

Za potrebe izvještavanja Ministarstvo može odrediti da se u kreditne poslove svrstaju i druge vrste poslova između rezidenata i nerezidenata koji su po ekonomskoj namjeni jednaki namjeni kreditnog posla.

Ministar finansija propisuje bliže uslove, način, rokove i obrasce izvještavanja o kreditnim poslovima sa inostranstvom.

Obaveze izvještavanja iz stava 1. ovog člana i obezbjeđenja iz člana 19. stav 8. ovog zakona shodno se primjenjuju i na subordinirane kredite.

Član 20

Rezident – fizičko lice ne može plaćati premiju osiguranja života u inostranstvu nerezidentu – osiguravajućem društvu, osim ako drugim zakonom nije drukčije propisano.

Član 21

Rezident – društvo za osiguranje imovine i lica naplaćuje premije osiguranja od rezidenata u konvertibilnim markama, a od nerezidenata u devizama, efektivnom stranom novcu i konvertibilnim markama.

Društvo iz stava 1. ovog člana isplaćuje štetu rezidentima u konvertibilnim markama, a nerezidentima u konvertibilnim markama, odnosno devizama i efektivnom stranom novcu.

Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana, rezident – društvo za osiguranje imovine i lica može naplatiti premiju osiguranja i isplatiti štetu u devizama rezidentima po osnovu izvođenja investicionih radova i drugih djelatnosti u inostranstvu.

Kod kupovine na kredit u inostranstvu može se ugovoriti naplata premije u devizama i isplata štete nerezidentu u devizama.

Član 22

Lični i fizički prenos stranih sredstava plaćanja i domaće valute vrši se u skladu sa ovim zakonom.

Vlada propisuje uslove i način ličnih i fizičkih prenosa stranih sredstava plaćanja i domaće valute.

Devizni računi i računi u konvertibilnim markama rezidenata i nerezidenata u Republici i inostranstvu

Član 23

Ovlašćena banka ne može držati devize na računima kod nerezidenata, osim kod stranih banaka.

Ovlašćena banka, odnosno banka ne može devize u Republici držati kod drugog rezidenta, osim kod druge ovlašćene banke i Centralne banke.

Član 24

Rezident pravno lice i preduzetnik dužan je da devize drži na svom deviznom računu kod ovlašćene banke, odnosno banke ili da ih proda toj banci.

Rezident može imati devizne račune kod banke u inostranstvu za izvršavanje tekućih i kapitalnih transakcija u skladu sa ovim zakonom.

Sredstva sa deviznog računa u inostranstvu rezident je dužan da unese u Republiku u roku od 30 dana od dana prestanka osnova za koji je devizni račun otvoren, u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim propisom donesenim na osnovu njega.

Rezident državni organ i organizacija može imati devizne račune kod ovlašćene banke i Centralne banke.

Rezident fizičko lice može devize držati na svom deviznom računu kod ovlašćene banke, odnosno banke i sredstvima na računu slobodno raspolagati i podizati efektivni strani novac.

Vlada propisuje uslove i način otvaranja deviznih računa u inostranstvu.

Član 25

Devize ostvarene u skladu sa ovim zakonom, nerezident može držati na deviznom računu kod ovlašćene banke, odnosno banke ili ih može prodati toj banci.

Nerezident ne može na računu kod ovlašćene banke, odnosno banke držati konvertibilne marke koje nije ostvario naplaćivanjem po tekućim ili kapitalnim poslovima dozvoljenim ovim zakonom.

Nerezident ne može od ovlašćene banke, odnosno banke kupiti devize u iznosu većem od iznosa protivvrijednosti domaće valute ostvarene u skladu sa ovim zakonom.

Član 26

Nije dozvoljen transfer sredstava sa deviznog računa i računa u konvertibilnim markama kod ovlašćene banke, odnosno banke onog nerezidenta koji nije izmirio sve poreske, carinske i druge obaveze prema Republici iz tog posla.

Član 27

Ovlašćena banka, odnosno banka dužna je pri otvaranju deviznih računa, računa u domaćoj valuti i deviznih štednih knjižica, kao i izvršenja platnih transakcija u skladu sa ovim zakonom utvrditi identitet rezidenata i nerezidenata i postupiti u skladu sa Zakonom o sprečavanju pranja novca.

Ovlašćena banka, odnosno banka dužna je da obezbijedi tajnost podataka o deviznim računima, te da ih čuva u skladu sa zakonskim propisima.

Član 28

Ministarstvo može propisati uslove i način pod kojima ovlašćena banka, odnosno banka, otvara račune rezidenta i nerezidenta.

III – DEVIZNO TRŽIŠTE I KURS KONVERTIBILNE MARKE

Član 29

Devizno tržište, u smislu ovog zakona, čine svi poslovi kupovine i prodaje deviza i efektivnog stranog novca u Republici koji se vrše neposredno:

– između Centralne banke, s jedne strane i ovlašćenih banaka, odnosno banaka i drugih lica, s druge strane;

– između ovlašćenih banaka, odnosno banaka i rezidenata, kao i između ovlašćenih banaka, odnosno banaka i nerezidenata;

– između ovlašćenih banaka, odnosno banaka;

– između ovlašćenih banaka i banaka;

– između ovlašćenih banaka, odnosno banaka i rezidenata koji imaju ovlašćenje za obavljanje mjenjačkih poslova.

Član 30

Zabranjena je kupovina i prodaja deviza i efektivnog stranog novca u Republici izvan deviznog tržišta.

Član 31

Ovlašćene banke, odnosno banke na deviznom tržištu kupuju i prodaju devize i efektivni strani novac u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun rezidenata i nerezidenata i u ime i za račun rezidenata i nerezidenata.

Ovlašćene banke mogu na stranim deviznim tržištima kupovati i prodavati devize i efektivni strani novac.

Član 32

Na deviznom tržištu mogu se kupovati i prodavati devize i efektivni strani novac promptno i na termin.

Promptna kupovina, odnosno prodaja deviza i efektivnog stranog novca je kupovina, odnosno prodaja deviza i efektivnog stranog novca sa rokom izvršenja odmah, odnosno najkasnije u roku od dva radna dana.

Terminska kupovina, odnosno prodaja deviza i efektivnog stranog novca je kupovina, odnosno prodaja deviza i efektivnog stranog novca koja se vrši u roku koji je duži od dva radna dana od zaključivanja ugovora.

Član 33

Mjenjačke poslove mogu obavljati ovlašćene banke, banke, kao i rezidenti – druga pravna lica i preduzetnici koji imaju zaključen ugovor sa bankom, ovlašćenje Ministarstva i registrovani su za obavljanje mjenjačkih poslova (u daljem tekstu: mjenjači).

Mjenjačke poslove banka obavlja u svoje ime i za svoj račun, a rezidenti – druga pravna lica i preduzetnici u svoje ime, a za račun banke.

Rezidenti – druga pravna lica i preduzetnici mjenjačke poslove obavljaju na osnovu ugovora o obavljanju mjenjačkih poslova zaključenog sa bankom, na određeno vrijeme do godinu dana.

Zahtjev za dobijanje ovlašćenja za obavljanje mjenjačkih poslova rezidenti iz stava 3. ovog člana podnose Ministarstvu putem banke.

Vlada propisuje uslove i način obavljanja mjenjačkih poslova i uslove za izdavanje ovlašćenja.

Član 33a

Uz zahtjev za dobijanje ovlašćenja iz člana 33. stav 4. ovog zakona banka podnosi Ministarstvu:

1 ) ugovor o obavljanju mjenjačkih poslova, zaključen između banke i rezidenta – drugog pravnog lica ili preduzetnika;

2) za pravno lice rješenje iz sudskog registra, odnosno za preduzetnika rješenje nadležnog organa iz kojeg je vidljivo da je pravno lice, odnosno preduzetnik registrovan za obavljanje mjenjačkih poslova;

3) izjavu rezidenta drugog pravnog lica ili preduzetnika, sa kojim je zaključila ugovor o obavljanju mjenjačkih poslova, da vlasnik, odnosno osnivač i odgovorno lice za zastupanje pravnog lica, odnosno preduzetnika i radnik koji će neposredno obavljati mjenjačke poslove nije pravnosnažno osuđen za krivična djela protiv privrede, imovine, života i tijela, protiv javnog reda i mira i pravnog prometa.

Pored dokumentacije iz stava 1 . ovog člana, Vlada može propisati i drugu dokumentaciju koja se podnosi uz zahtjev za dobijanje ovlašćenja za obavljanje mjenjačkih poslova.

Član 33b

Ministarstvo će odbiti zahtjev za izdavanje ovlašćenja za obavljanje mjenjačkih poslova ako utvrdi da rezident – drugo pravno lice ili preduzetnik ne ispunjavaju uslove za obavljanje mjenjačkih poslova.

Ministarstvo će oduzeti ovlašćenje za obavljanje mjenjačkih poslova ako:

1 ) rezident – drugo pravno lice ili preduzetnik ne počne sa obavljanjem mjenjačkih poslova u roku od 90 dana od dana izdavanja ovlašćenja;

2) je ovlašćenje pribavljeno na osnovu neistinite dokumentacije, odnosno neistinito prikazanih podataka;

3) nakon izdavanja ovlašćenja nastupe okolnosti i / ili razlozi usljed kojih rezident – drugo pravno lice ili preduzetnik više ne ispunjava uslove na osnovu kojih je dobio ovlašćenje.

Član 34

https://www.anwalt-bih.de

Domaća valuta je konvertibilna marka (KM).

Zvanični kurs konvertibilne marke određuje Centralna banka u skladu sa Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine.

Član 35

Kupovina i prodaja konvertibilne marke za evro vrši se po kursu i uslovima određenim Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, a kurs konvertibilne marke prema ostalim stranim valutama formira se slobodno u skladu sa ponudom i tražnjom na deviznom tržištu, ukoliko Centralna banka drugačije ne odredi.

Ovlašćene banke, odnosno banke dužne su javno isticati i objavljivati kurseve po kojima kupuju i prodaju devize i efektivni strani novac.

Član 36

Za potrebe knjigovodstva i statistike primjenjuje se zvanični srednji kurs konvertibilne marke.

Za obračun carine i drugih uvoznih dažbina i takse primjenjuje se zvanični srednji kurs konvertibilne marke, a u skladu sa zakonom kojim se uređuju carine.

IV – FIZIČKI PRENOS SREDSTAVA PLAĆANjA

Član 37

Unošenje efektivnog stranog novca, platnih kartica i čekova koje glase na stranu valutu u Republiku je slobodno.

Slobodno je iznošenje platnih kartica u inostranstvo.

Iznošenje i unošenje konvertibilne marke

Član 38

Vlada propisuje iznos konvertibilnih maraka koji rezidenti i nerezidenti – fizička lica mogu iznositi iz Republike i unositi u Republiku, kao i uslove pod kojima ovlašćena banka može iznositi konvertibilne marke iz Republike.

Unošenje i iznošenje efektivnog stranog novca, čekova i hartija od vrijednosti

Član 39

Vlada propisuje iznos efektivnog stranog novca i stranih čekova koje rezident – fizičko lice može iznositi iz Republike, uslove i način iznošenja hartija od vrijednosti, kao i uslove pod kojima ovlašćena banka može iznositi iz Republike efektivni strani novac i hartije od vrijednosti.

Vlada propisuje uslove po kojima nerezident može iznositi u inostranstvo efektivni strani novac i hartije od vrijednosti koje je stekao u skladu sa zakonom.

Član 40

Efektivni strani novac, čekove, hartije od vrijednosti i konvertibilne marke, koje su organi kontrole privremeno oduzeli uz izdavanje potvrde i pokretanja postupka zbog osnovane sumnje da je izvršen prekršaj ili krivično dijelo, dužni su da deponuju, do okončanja postupka na poseban privremeni račun Ministarstva, Republičkog deviznog inspektorata (u daljem tekstu: Inspektorat) koji je otvoren uz saglasnost Trezora Republike ili da ih stave u depo kod ovlašćene banke u roku od dva radna dana od dana njihovog oduzimanja.

Sprečavanje pranja novca

Član 41

Rezidenti i nerezidenti dužni su prilikom prelaska državne granice carinskom organu prijaviti svako unošenje, odnosno iznošenje efektivnog stranog novca, konvertibilnih maraka i hartija od vrijednosti u vrijednosti koja prelazi iznose koje propiše Vlada.

Obaveza iz stava 1. ovog člana odnosi se i na predstavnika, odgovorno lice ili punomoćnika, koji preko državne granice za pravno lice ili preduzetnika prenosi efektivni strani novac, konvertibilne marke i hartije od vrijednosti.

Član 41a

Na druge fizički prenosive instrumente plaćanja iz člana 2. tačka 17. podt. 3. i 4. ovog zakona shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o unošenju i iznošenju efektivnog stranog novca, čekova i hartija od vrijednosti, propisivanju uslova i načina unošenja i iznošenja, obavezi prijavljivanja, kontroli, privremenom oduzimanju i deponovanju na poseban privremeni račun.

V – IZVJEŠTAVANjE

Član 42

Agencija, odnosno nadležni državni organ propisuje, u okviru svoje nadležnosti, ovlašćenim bankama, bankama, rezidentima i nerezidentima obavezu izvještavanja o obavljanju deviznih poslova iz ovog zakona, kao i način tog izvještavanja.

Obaveznici izvještavanja iz stava 1. ovog člana dužni su da bez odlaganja Agenciji, odnosno drugom nadležnom državnom organu omoguće uvid u poslovne knjige i stave na raspolaganje drugu potrebnu dokumentaciju.

Član 43

Vlada, radi donošenja ekonomske politike, utvrđuje projekciju platnog bilansa Republike i preko nadležnih organa prati njeno ostvarenje.

VI – DEVIZNA KONTROLA

Član 44

Kontrolu deviznog poslovanja koje je uređeno ovim zakonom i propisima donijetim na osnovu ovog zakona vrše Inspektorat, Agencija i carinski organi.

Član 45

Agencija vrši kontrolu obavljanja poslova s inostranstvom ovlašćenih banaka, banaka, mjenjača, kao i kontrolu deviznog poslovanja rezidenata i nerezidenata koji su sa ovlašćenom bankom, bankom, odnosno mjenjačem povezani imovinskim, upravljačkim i poslovnim odnosima.

Član 46

Kontrolu deviznog poslovanja rezidenata i nerezidenata vrši Inspektorat.

Inspektorat vrši kontrolu deviznog poslovanja lica iz člana 45. ovog zakona ako su povezana imovinskim, upravljačkim i poslovnim odnosima sa licima iz stava 1. ovog člana.

Nadležni državni organ propisuje način vršenja kontrole deviznog poslovanja iz stava 1. ovog člana.

Član 47

Carinski organ vrši kontrolu iznošenja iz Republike i unošenja u Republiku efektivnog stranog novca, konvertibilnih maraka, čekova, hartija od vrijednosti u putničkom, robnom i poštanskom saobraćaju.

Član 48

Carinski organ, uz izdavanje potvrde, može na graničnom prelazu privremeno oduzeti od rezidenata i nerezidenata iznos konvertibilnih maraka i efektivnog stranog novca, čekova i hartija od vrijednosti koje glase na stranu valutu koji prelazi iznos koji propiše Vlada.

Član 49

Organi kontrole dužni su da sarađuju u vršenju devizne kontrole i da stavljaju na raspolaganje podatke, nalaze i informacije kojima raspolažu a potrebni su za vršenje devizne kontrole, kao i da, po potrebi, angažuju druge nadležne organe.

Član 50

Rezidenti i nerezidenti koji podliježu deviznoj kontroli dužni su da organima ovlašćenim za vršenje devizne kontrole omoguće nesmetano obavljanje kontrole, uvid u poslovanje i da im, na njihov zahtjev, stave na raspolaganje ili dostave potrebnu dokumentaciju i pruže tražene podatke.

Obaveze iz stava 1. ovog člana odnose se i na predstavništva i organizacione dijelove rezidenta koja obavljaju privrednu djelatnost u inostranstvu.

Ako lica iz st. 1. i 2. ovog člana ne obezbijede uslove za vršenje kontrole na način iz stava 1. ovog člana, inspektor je dužan da od nadležnog organa odmah zatraži preduzimanje mjera radi stvaranja uslova za vršenje kontrole.

Član 51

Ako inspektor vršenjem devizne kontrole utvrdi nezakonitost ili nepravilnost u vršenju deviznih ili spoljnotrgovinskih poslova, donijeće rješenje kojim naređuje da se otklone utvrđene nezakonitosti ili nepravilnosti, odnosno da se naređene mjere izvrše, odrediće rok u kome se to mora izvršiti i preduzeće druge mjere predviđene zakonom.

Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba direktoru Inspektorata.

Organ iz stava 2. ovog člana može, na zahtjev rezidenta i nerezidenta, odložiti izvršenje rješenja iz stava 1. ovog člana. Protiv rješenja kojim se odbija odlaganje izvršenja rješenja iz stava 1. ovog člana ne može se izjaviti žalba.

U postupku i preduzimanju radnji u vršenju devizne kontrole, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opšti upravni postupak, ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 52

Ako je propisima predviđena zaštitna mjera, odnosno mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta u vezi s izvršenim krivičnim djelom ili prekršajem, ovlašćeno lice može u vršenju devizne kontrole privremeno oduzeti predmete ako postoji osnovana sumnja da su njima izvršeni krivično djelo ili prekršaj, da su bili namijenjeni za izvršenje, ili da su nastali izvršenjem krivičnog djela, odnosno prekršaja. O oduzetim predmetima inspektor, odnosno ovlašćeno lice izdaje potvrdu.

Član 53

Prekršajni postupak pokreće se i vodi u skladu sa propisima kojima se uređuje prekršajni postupak.

Član 53a

Prekršajni postupak za prekršaje propisane ovim zakonom ne može se pokrenuti ili voditi istekom roka od tri godine od dana kada je prekršaj izvršen.

Zastarjelost se prekida svakom radnjom nadležnog organa za postupak, preduzetom radi gonjenja učinioca prekršaja.

Svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo teći, ali bez obzira na prekide zastarijevanje u svakom slučaju nastaje kada istekne dva puta onoliko vremena koliko je predviđeno u stavu 1 . ovog člana.

Član 54

Inspektorat prati izvršenje novčanih kazni i drugih mjera izrečenih prekršajnim nalogom ili putem sporazuma o sankciji.

Ako se utvrdi da kažnjeni izbjegava da plati novčanu kaznu, prekršajni nalog će dostaviti na izvršenje nadležnom organu ili organizaciji.

Nadležni organ ili organizacija dužni su da obavijeste Inspektorat o izvršenju prekršajnog naloga iz stava 2. ovog člana, kao i o izvršenju rješenja donesenog po zahtjevu Inspektorata za pokretanje prekršajnog postupka.

VIII – KAZNENE ODREDBE

1. Krivična djela

Član 55

Ko se neovlašćeno bavi kupovinom ili prodajom efektivnog stranog novca ili organizuje mrežu preprodavaca ili posrednika, a vrijednost prometovanog efektivnog stranog novca prelazi iznos od 50.000 KM, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

Član 56

Odgovorno lice koje sklapanjem ugovora, organizovanjem posla ili na drugi način ostvaruje za pravno lice kupovinu, prodaju ili posreduje u kupovini ili prodaji efektivnog stranog novca protivno ovom zakonu ili u pravnom licu organizuje mjenjačke poslove bez dozvole Ministarstva, a iznos prometovanog efektivnog stranog novca prelazi iznos od 50.000 KM, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

2. Prekršaji

Član 57

Novčanom kaznom od 25.000 KM do 100.000 KM kazniće se za prekršaj ovlašćena banka, banka, državni organ i organizacija, rezident – pravno lice i nerezident – pravno lice ako vrši plaćanje ili izdaje nalog za plaćanje prema inostranstvu na osnovu simuliranog ugovora ili druge nevjerodostojne dokumentacije, odnosno zaključuje ugovor u kome nije navedena stvarna vrijednost (član 7. stav 8.).

Za radnje iz stava 1 . ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u ovlašćenoj banci, banci, državnom organu i organizaciji, rezidentu – pravnom licu i nerezidentu – pravnom licu novčanom kaznom od 5.000 KM do 20.000 KM.

Za radnje iz stava 1 . ovog člana kazniće se za prekršaj rezident – preduzetnik i nerezident – preduzetnik novčanom kaznom od 5.000 KM do 20.000 KM.

Za radnje iz stava 1 . ovog člana kazniće se za prekršaj rezident – fizičko lice i nerezident – fizičko lice novčanom kaznom od 2.500 KM do 10.000 KM.

Član 58

(brisano)

Član 59

Novčanom kaznom od 15.000 KM do 60.000 KM kazniće se za prekršaj rezident – pravno lice:

1 . ako mjenjačke poslove obavlja suprotno odredbama člana 33. ovog zakona;

2. ako ne omogući nesmetano obavljanje kontrole, uvid u poslovanje, te ne stavi na raspolaganje potrebnu dokumentaciju i tražene podatke (član 50.).

Za radnje iz stava 1 . tačka 2. ovog člana kazniće se i nerezident – pravno lice novčanom kaznom od 15.000 KM do 60.000 KM.

Za radnje iz stava 1 . t. 1 . i 2. ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u rezidentu – pravnom licu i nerezidentu – pravnom licu novčanom kaznom od 5.000 KM do 20.000 KM.

Za radnje iz stava 1 . t. 1 . i 2. ovog člana kazniće se za prekršaj rezident – preduzetnik, a za radnje iz tačke 2. istog stava nerezident – preduzetnik novčanom kaznom od 5.000 KM do 20.000 KM.

Za radnje iz stava 1 . tačka 2. ovog člana kazniće se za prekršaj rezident – fizičko lice i nerezident – fizičko lice novčanom kaznom od 2.500 KM do 10.000 KM.

Za radnje iz stava 1 . ovog člana, pored novčane kazne, može se izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja mjenjačkih poslova ili druge djelatnosti koja je bila predmet kontrole, u najkraćem trajanju od tri mjeseca i najdužem trajanju do šest mjeseci, osim za plaćanja i prenose iz člana 2. tačka 10. ovog zakona.

Član 60

Novčanom kaznom od 10.000 KM do 40.000 KM kazniće se za prekršaj ovlašćena banka, banka, državni organ i organizacija, rezident – pravno lice i nerezident – pravno lice:

1. ako izvrši nalog za plaćanje, odnosno prenos inostranstvu, a takvo plaćanje, odnosno prenos nisu dozvoljeni ovim zakonom (član 7. stav 2.);

2. ako dobit ostvarenu po osnovu izvođenja investicionih radova u inostranstvu, kao i devize koje je u skladu sa garantnim rokovima naručilac investicionih radova zadržao kao garanciju za ispravnost izvršenih radova, ne unese u Republiku u roku od osam radnih dana od dana izvršenja investicionih radova, odnosno dana isteka garantnog roka (član 10.);

3. ako dobit ostvarenu po osnovu obavljanja privredne djelatnosti u inostranstvu ne unese u Republiku u skladu sa ovim zakonom (član 11.);

4. ako rezident vrši plaćanje i prenos sredstava u inostranstvo radi sticanja svojine nad nekretninama u inostranstvu suprotno članu 15. stav 2. ovog zakona;

5. ako rezidenti, odnosno nerezidenti plaćanje i prenos kapitala po osnovu sticanja, prodaje i likvidacije direktnih investicija u inostranstvu vrše suprotno odredbi člana 14. ovog zakona;

6. ako rezidenti, odnosno nerezidenti plaćanje i prenos sredstava radi sticanja svojine nad nekretninama rezidenata u inostranstvu, odnosno nerezidenata u Republici, vrše suprotno odredbi člana 15. stav 1. ovog zakona;

7. ako plaćanje radi kupovine inostranih hartija od vrijednosti na inostranim i domaćim tržištima kapitala vrši suprotno odredbi člana 16. stav 1.;

8. ako plaćanje radi kupovine domaćih hartija od vrijednosti vrši suprotno odredbi člana 16. stav 3. ovog zakona;

9. ako plaćanje radi kupovine inostranih kratkoročnih hartija od vrijednosti na inostranim i domaćim tržištima novca vrši suprotno odredbi člana 17. stav 1. ovog zakona;

10. ako plaćanje vrši radi kupovine domaćih kratkoročnih hartija od vrijednosti suprotno ovom zakonu (član 17. stav 2.);

11 . ako vrši ulaganja u inostrane investicione fondove suprotno članu 18.;

12. ako ovlašćena banka odobri kredit suprotno odredbi člana 19. stav 2. ovog zakona;

13. ako međusobno odobravaju devizne kredite (član 19. stav 4.);

14. ako finansijske kredite iz inostranstva ne koristi preko banke ili deviznog računa u inostranstvu otvorenog u skladu sa odredbama ovog zakona (član 19. stav 5.);

15. ako finansijske kredite preko banke u inostranstvu koristi suprotno članu 19. stav 6. ovog zakona;

16. ako odobrava nerezidentima finansijske kredite i zajmove sa rokom dospijeća kraćim od jedne godine kada to ovim zakonom nije dopušteno (član 19. stav 9.);

17. ako rezidenti i nerezidenti vrše kreditiranje u domaćoj valuti (član 19. stav 11.);

18. ako kreditne poslove i kredite radi uspostavljanja trajnih ekonomskih odnosa iz člana 2. tačka 1 2. podtačka c) zaključi suprotno članu 19a. stav 1 . ovog zakona;

19. ako kreditni posao sa inostranstvom zaključi suprotno članu 19a. stav 2. ovog zakona;

20. ako kreditni posao sa inostranstvom zaključi suprotno članu 19a. stav 3. ovog zakona;

21. ako poslove kupovine potraživanja po osnovu kredita odobrenog nerezidentu, kao i preuzimanja duga rezidenta prema nerezidentu po osnovu kreditnog posla sa inostranstvom zaključi suprotno članu 19g. stav 1 . ovog zakona;

22. ako poslove kupovine potraživanja po osnovu kredita odobrenog nerezidentu, kao i preuzimanja duga rezidenta prema nerezidentu po osnovu kreditnog posla sa inostranstvom zaključi suprotno članu 19g. stav 2. ovog zakona;

23. ako nerezident izvrši kupovinu potraživanja i dugovanja po osnovu kreditnih poslova sa inostranstvom suprotno propisu Vlade (član 19g. stav 3.);

24. ako naplatu premije osiguranja, odnosno premije reosiguranja ili isplatu štete vrši suprotno odredbama ovog zakona (član 21 .);

25. ako vrši transfer sredstava sa deviznog računa i računa u konvertibilnim markama prije izmirenja svih obaveza prema Republici iz tog posla (član 26.);

26. ako ovlašćena banka, odnosno banka ne obezbijedi tajnost podataka (član 27. stav 2.);

27. ako banka ne podnosi zahtjev za dobijanje ovlašćenja za obavljanje mjenjačkih poslova u skladu sa odredbom člana 33a. ovog zakona (član 33a.);

28. ako ne postupi u skladu sa propisanom obavezom izvještavanja (član 42. stav 1.);

29. ako Agenciji, odnosno drugom nadležnom organu ne omogući uvid u poslovne knjige i ne stavi im na raspolaganje drugu potrebnu dokumentaciju (član 42. stav 2.);

30. ako u određenom roku ne postupi po rješenju inspektora (član 51 . stav 1.);

31. ako ne izvrši rješenje nadležnog republičkog organa (član 54.);

32. ako zajam od nerezidenta koristi i zajam nerezidentu odobrava suprotno članu 19. stav 7. ovog zakona;

33. ako odobrava finansijske kredite i zajmove nerezidentima i daje garancije i jemstva po kreditnim poslovima sa inostranstvom suprotno propisu Vlade (član 19. stav 10).

Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u ovlašćenoj banci, banci, državnom organu i organizaciji, rezidentu – pravnom licu i nerezidentu – pravnom licu novčanom kaznom od 3.000 KM do 12.000 KM.

Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj rezident – preduzetnik i nerezident – preduzetnik novčanom kaznom od 3.000 KM do 12.000 KM.

Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj rezident – fizičko lice i nerezident – fizičko lice novčanom kaznom od 2.500 do 10.000 KM.

Za radnje iz stava 1. ovog člana, pored novčane kazne, može se izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti za rezidenta – pravno lice i preduzetnika u najkraćem trajanju od tri mjeseca i najdužem trajanju do šest mjeseci.

Član 60a

Novčanom kaznom od 5.000 KM do 20.000 KM kazniće se za prekršaj ovlašćena banka, banka, državni organ i organizacija, rezident – pravno lice i nerezident – pravno lice:

1. ako devize koristi suprotno odredbama ovog zakona (član 3. stav 1.);

2. ako efektivni strani novac koristi suprotno propisima Vlade (član 3. stav 2.);

3. ako plaćanje, naplaćivanje, prenos i isplatu u Republici vrši suprotno odredbama ovog zakona (član 4. stav 1.);

4. ako ne položi efektivni strani novac na svoj devizni račun kod ovlašćene banke, odnosno banke (član 4. stav 3.);

5. ako plaćanja i naplaćivanja po tekućim i kapitalnim poslovima ne vrši preko ovlašćene banke (član 7. stav 1.);

6. ako plaćanje, naplaćivanje i prenos po tekućim poslovima izvrši prebijanjem dugovanja i potraživanja, ustupanjem potraživanja, preuzimanjem duga ili drugim oblicima plaćanja suprotno odredbama člana 7. st. 4, 5. i 6. ovog zakona;

7. ako plaćanje po kapitalnim poslovima vrši platnim karticama (član 7. stav 7.);

8. ako plaćanja, naplaćivanja i prenos po kapitalnim poslovima prebijanjem dugovanja i potraživanja, ustupanjem potraživanja, preuzimanjem duga ili drugim oblicima plaćanja ne vrši na način kako je propisala Vlada (član 7. stav 9);

9. ako devize koje je ostvario u inostranstvu, kao i devize koje je prenio u inostranstvo, a nije ih upotrijebio u inostranstvu ne unese u Republiku, u skladu sa ovim zakonom (član 8.);

10. ako ovlašćena banka ne drži devize na računima u skladu sa zakonom (član 23.);

11. ako devize ne drži na deviznom računu kod ovlašćene banke, odnosno banke (član 24. stav 1.);

12. ako ima devizne račune kod banke suprotno odredbi člana 24. stav 3. (član 24. stav 4.);

13. ako ima devizne račune kod banke u inostranstvu suprotno propisu Vlade (član 24. stav 6.);

14. ako devize ostvarene u skladu sa ovim zakonom ne drži kod ovlašćene banke, odnosno banke (član 25. stav 1.);

15. ako drži na računu kod ovlašćene banke, odnosno banke konvertibilne marke koje nije ostvario naplaćivanjem po tekućim i kapitalnim poslovima dozvoljenim ovim zakonom (član 25. stav 2.);

16. ako od ovlašćene banke, odnosno banke kupi devize u iznosu većem od iznosa protivvrijednosti konvertibilne marke koju ostvari u skladu sa ovim zakonom (član 25. stav 3.);

17. ako kupi ili proda devize ili efektivni strani novac izvan deviznog tržišta (član 30.);

18. ako kupovinu i prodaju konvertibilne marke za evro izvrši po kursu i uslovima suprotno odredbama člana 35. stav 1. ovog zakona;

19. ako javno ne istakne i objavi kurseve po kojima kupuje i prodaje devize i efektivni strani novac (član 35. stav 2.);

20. ako za potrebe knjigovodstva, statistike, obračuna carine i drugih uvoznih dažbina ne primjenjuje kurs iz člana 36. ovog zakona;

21 . ako konvertibilne marke iznosi iz Republike suprotno propisu Vlade (član 38.);

22. ako iz Republike iznosi efektivni strani novac, strane čekove i hartije od vrijednosti suprotno propisu Vlade (čl. 39. i 41a);

23. ako privremeno oduzeti efektivni strani novac, čekove i hartije od vrijednosti i konvertibilne marke ne deponuje na privremeni račun Inspektorata ili ih ne stavi u depo kod ovlašćene banke (čl. 40. i 41a);

24. ako ne prijavi ili nepotpuno prijavi cariniku svako unošenje, odnosno iznošenje efektivnog stranog novca, konvertibilnih maraka i hartija od vrijednosti u vrijednosti koja prelazi iznose propisane zakonom koji uređuje sprečavanje pranja novca (član 41. stav 1. i član 41a);

25. ako sredstva sa deviznog računa u inostranstvu ne unese u Republiku u roku od 30 dana od dana prestanka osnova za koji je devizni račun otvoren (član 24. stav 3).

Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u ovlašćenoj banci, banci, državnom organu i organizaciji, rezidentu – pravnom licu i nerezidentu – pravnom licu novčanom kaznom od 2.500 KM do 10.000 KM.

Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj rezident – preduzetnik i nerezident – preduzetnik novčanom kaznom od 2.500 KM do 10.000 KM.

Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj rezident – fizičko lice i nerezident – fizičko lice novčanom kaznom od 2.500 KM do 10.000 KM.

Za radnje iz stava 1. ovog člana, pored novčane kazne, može se izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti za rezidenta – pravno lice i preduzetnika u najkraćem trajanju od tri mjeseca i najdužem trajanju do šest mjeseci.

Član 60b

Novčanom kaznom od 3.000 KM do 12.000 KM kazniće se za prekršaj rezident:

1. ako pri odobravanju kredita, zajmova i subordiniranih kredita, kao i izdavanju garancija i jemstava u korist nerezidenta ne ugovori i od nerezidenta ne pribavi instrumente obezbjeđenja na propisan način (član 19. stav 8),

2. ako ne izvještava Ministarstvo o kreditnim poslovima u smislu ovog zakona (član 19d. st. 1. i 4).

Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u rezidentu – pravnom licu novčanom kaznom od 1.500 KM do 6.000 KM.

Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj i rezident – preduzetnik novčanom kaznom od 1.500 KM do 6.000 KM.

Za radnje iz stava 1. ovog člana, pored novčane kazne, može se izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti za rezidenta – pravno lice i preduzetnika u najkraćem trajanju od tri mjeseca i najdužem trajanju do šest mjeseci.

Član 60v

Novčanom kaznom od 2.500 KM do 10.000 KM kazniće se za prekršaj rezident – fizičko lice:

1. ako plaćanje radi kupovine inostranih hartija od vrijednosti na inostranim i domaćim tržištima kapitala vrši suprotno odredbi člana 16. stav 2.;

2. ako plaća premiju osiguranja života u inostranstvu nerezidentu – osiguravajućem društvu (član 20.);

3. ako suprotno propisu Vlade, vrši lični i fizički prenos sredstava (član 22.).

Član 61

Za prekršaje iz čl. 57. do 60v. ovog zakona, pored novčane kazne, izreći će se i zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja.

Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se oduzeti i ako nisu svojina učinioca prekršaja ili njima ne raspolaže učinilac prekršaja.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, može se izvršiti djelimično oduzimanje predmeta koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja ako pobude ili druge okolnosti pod kojima je prekršaj izvršen ukazuju da nije opravdano da se predmet oduzme u cjelini.

Član 62

Novčane kazne, imovinska korist i sredstva plaćanja, kao i sredstva ostvarena prodajom predmeta koji su upotrijebljeni ili bili namijenjeni za izvršenja krivičnog djela ili prekršaja ili koji su nastali izvršenjem krivičnog djela ili prekršaja uplaćuju se na račun javnih prihoda budžeta Republike.

Efektivni strani novac, devize i ostala sredstva plaćanja koja su oduzeta kao predmet izvršenja krivičnog djela ili prekršaja uplaćuju se na račun javnih prihoda budžeta Republike.

IX – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 63

Agencija može propisati uslove koje banka mora ispuniti radi dobijanja ovlašćenja za obavljanje poslova sa inostranstvom.

Član 64

Način isplate obaveza prema građanima po osnovu stare devizne štednje, koju su građani položili na devizne račune i devizne štedne knjižice kod banaka, a koje se prenose na Republiku po Zakonu o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u bankama, regulisaće se posebnim zakonom.

Član 65

Postupci započeti do stupanja na snagu ovog zakona okončaće se po odredbama zakona koji je važio u vrijeme izvršenja djela.

Član 66

Propise za sprovođenje ovog zakona donijeće nadležni organi u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu zakona.

Član 66a

Propis o evidenciji kreditnih poslova sa inostranstvom ministar finansija donijeće u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 66b

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Odluka o uslovima pod kojima se može odobriti produženje roka naplate izvezene robe i izvršenih usluga i produženje roka uvoza unaprijed plaćene robe i usluga (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 15/04 i 16/07).

Član 67

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o deviznom poslovanju (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 15/96 ) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 10/97).

Član 68

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o deviznom poslovanju

(“Sl. glasnik RS”, br. 92/2009)

Član 19

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”, osim odredaba člana 19d., koje stupaju na snagu istekom šest mjeseci od dana objavljivanja ovog zakona.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o deviznom poslovanju

(“Sl. glasnik RS”, br. 20/2014)

Član 15

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Kamata prije i poslije plaćanja glavnog duga

0

KAMATA PRIJE I POSLIJE PLAĆANjA GLAVNOG DUGA

Zakon o obligacionim odnosima

član 277 stav 1 i član 279 stav 2

  • Budući da su kamate nedjeljive od glavnog duga dok on ne bude isplaćen, tek nakon plaćanja glavnog duga ako nisu plaćene i zatezne kamate one se osamostaljuju i obračunavaju u apsolutnom iznosu kao glavno potraživanje na koje se može zahtijevati zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Obrazloženje:

“Sem toga, kako je tuženi dio regresa u iznosu od 621,85 KM isplatio tužiteljici 31. 10. 2014. godine, to je pravilan izneseni stav provostepenog suda da je tuženi pao u docnju sa ispunjenjem svoje obaveze, iz kog razloga je u smislu odredbe člana 277. ZOO dužan tužiteljici isplatiti zakonsku zateznu kamatu od padanja u docnju do isplate, te kako je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na glavni dug (regres) na pripremnom ročištu od 30. 3. 2015. godine za iznos od 621,85 KM, to je zakonska zatezna kamata, od docnje za isplatu glavnog duga pa do njegove isplate, postala glavni dug, na koju je tužiteljica shodno odredbi člana 279. stav 2. ZOO tražila isplatu procesne zatezne kamate počev od 30. 3. 2015. godine, kao dana kada je postavila zahtjev za isplatu.

Ovako postavljeni tužbeni zahtjev, pravilno prvostepeni sud cijeni osnovanim, zasnivajući ožalbenu presudu na odredbama članova 277. stav 1. i 279. stav 2. ZOO, čija pravilnost primjene nije dovedena u sumnju žalbenim navodim tuženog.

Naime, prema odredbi člana 279. stav 2. ZOO na iznos neisplaćene kamate može se zahtjevati zatezna kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu. Zatezna kamata nastaje kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obaveze (član 277. stav 1. ZOO) i teče sve do njenog ispunjenja, tako da su kamate, dok glavni dug ne bude isplaćen, nedjeljive od njega i zajedno predstavljaju jednu cjelinu, a čija akcesorna priroda zateznih kamata proizilazi naročito iz odredbe člana 295. stav 2. ZOO. Zbog toga, nakon plaćanja glavnog duga, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju i obračunavaju u apsolutom iznosu kao glavno potraživanje, na koje se može zahtjevati zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, kako proizilazi iz prethodno pomenute odredbe člana 279. stav 2. ZOO.

S tog razloga, kod prethodnog činjeničnog utvrđenja, prvostepeni sud je u navedenoj odredbi člana 279. stav 2. ZOO imao dovoljno uporišta da usvoji opredijeljeni tužbeni zahtjev, kada je na obračunatu zakonsku zateznu kamata na dio glavnog duga od 621,85 KM za period od 1.8. 2014. do 31. 10. 2014. godine, dosudio i procesnu zateznu kamatu počev od 30. 3. 2015. godine, kao dana postavljenog zahtjeva, obzirom da je tuženi tužiteljici isplatio dio glavnog duga ali sa zakašnjenjem.”

(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 32 0 Rs 217035 15 Rsž od 13.10.2017. godine)

https://www.pravobih.com

Valjano ovlaštenje za zaključivanje ugovora o poklonu

0

VALjANO OVLAŠTENjE ZA ZAKLjUČIVANjE UGOVORA O POKLONU

Zakon o obligacionim odnosima

član 91 stav 3

  • Kako je ugovor o poklonu dobročin pravni posao, namjera da se učini poklon je bitan element ovog ugovora, pa slijedom toga i punomoć za zaključivanje ovakvog ugovora mora da sadrži jasno izraženu namjeru poklonodavca da učini poklon, označenje poklonoprimca i predmeta poklona.

Obrazloženje:

“Naime, treba imati u vidu da se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju ništavosti ugovora o poklonu iz razloga što su predmetni ugovor, kao i njegov aneks, zaključeni suprotno odredbama ZOO kojim su regulisani opći uslovi zaključivanja ugovora. Ugovor o poklonu je imenovani ugovor, koji kao poseban ugovor nije regulisan važećim ZOO, niti drugim propisima kojima se regulišu ugovori, nego se primjenjuju pravna pravila iz predratnih propisa a prije svega pravna pravila Općeg austrijskog građanskog zakonika, na osnovu Zakona o nevažnosti pravnih propisa donijetih prije 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije iz 1946. godine. To je formalni ugovor obzirom da je za dokazivanje ugovora o poklonu predviđena pismena forma ugovora, posebno ukoliko su predmet ugovora nekretnine, jer za njegovu punovažnost su bitne odredbe koje regulišu promet nepokretnosti, koji zakon je lex specialis za ovu oblast.

U konkretnom slučaju nesporno je da je zaključen ugovor o poklonu u formi koju propisuje odredba člana 9 Zakona o prometu nepokretnosti (Službeni list SR BiH broj 38/78, 29/80, 4/89, 22/91,21 /92 i 13/94), imajući u vidu da je zaključen u pismenoj formi a potpisi ugovorača su ovjereni u sudu. Međutim, sporno je da li je tuženi imao valjano ovlaštenje (punomoć) za zaključivanje ugovora o poklonu u ime tužitelja kao poklonodavca sa sobom kao poklonoprimcem, u smislu odredbe člana 91. stav 3. ZOO. Iz sadržine punomoći kojom je tužitelj ovlastio tuženog na poduzimanje pravnih radnji proizlazi da je isti ovlašten za rješavanje kupoprodajnih i drugih odnosa vezanih za raspolaganje nekretninama u njegovom vlasništvu, i to zemljištem i objektom u ul. V. u T., iz čega je prvostepeni sud izveo pogrešan zaključak da je tuženi ovlašten navedenom punomoći za zaključivanje ugovora o poklonu. Ako se ima u vidu da se radi o dobročinom pravnom poslu, namjera da se učini poklon je bitan elemenat ovog ugovora, pa je slijedom toga i punomoć za zaključivanje ovakvog ugovora morala da sadrži jasno izraženu namjeru poklonodavca da učini poklon, označenje poklonoprimca i predmeta poklona. Punomoć i Izjava o poklonu, koju je tužitelj sačinio isti dan kada i punomoć, moraju se posmatrati odvojeno, jer se radi o dva posebna pismena koja su ovjerena u sudu, a tim prije što se iz njihove sadržine ne može izvesti zaključak da se punomoć vezuje za datu Izjavu o poklonu.”

(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 32 0 P 046380 16 Gž od 29.11.2016. godine)

Uslovi za naknadu izmakle koristi

0

USLOVI ZA NAKNADU IZMAKLE KORISTI

Zakon o obligacionim odnosima

član 189 st. 1 i 3

  • Neophodni uslovi za odgovornost za naknadu štete u vidu izmakle koristi su da korist nije ostvarena, da postoji određeni stepen izvjesnosti da bi ona bila ostvarena, kao i dopuštenost osnova po kome bi bila ostvarena.

Obrazloženje:

“Prvostepenom presudom Općinskog suda u….odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tužena… isplati na ime izgubljene dobiti – zakupnine za lokal za period od 1. 10. 1996. do 30. 4. 2016. godine iznos od 65.964,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. 11. 1996. do 30. 4. 2016. godine u iznosu od 69.735,17 KM i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na glavni dug od 30. 4. 2016. godine do isplate.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u… žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe po punomoćniku u iznosu od 1.539,10 KM.

Protiv drugostepene presude tužitelj je blagovremeno izjavio reviziju zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se revizija uvaži, pobijana presuda preinači na način da se tužbenom zahtjevu udovolji u cijelosti uz naknadu cjelokupnih troškova parničnog postupka uključujući i troškove za sastav revizije u iznosu od 1.535,60 KM.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku (“Službene novine FBiH” broj 53/03, 73/05 i 19/06 – u daljem tekstu ZPP) a koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Službene novine FBiH” broj 98/15) ovaj sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

Revizija nije osnovana….

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava revident ne može sa uspjehom zasnivati na činjeničnom stanju drugačijem od onog koje su utvrdili nižestepeni sudovi (član 240. stav 2. ZPP).

Predmet tužbe je zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je on vlasnik poslovnog prostora površine 23 m2 u prizemlju zgrade… zatim da se naloži tuženom… da mu taj prostor preda u posjed i da se tuženi obavežu da mu solidarno isplate na ime izgubljene dobiti – zakupnine za period od 1. 10. 1996. do 31. 7. 2016. godine ukupan iznos od 60.168,74 KM uz obračunatu zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 69.168,74 KM i zakonsku zateznu kamatu na glavni dug počev od 31.7. 2014. godine do konačne isplate.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su donijeli pravilnu i zakonitu presudu kada su tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.

Prema odredbama iz člana 189. stav 1. i 3. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi (stav 1.) a prema stavu 3. istog člana pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Imajući u vidu citirane zakonske odredbe pravilno zaključuju nižestepeni sudovi da izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi po redovnom toku stvari ili okolnosti konkretnog slučaja bila ostvarena da nije bilo postupka štetnika pa sa gledišta odgovornosti za naknadu štete u vidu izmakle koristi, potrebno je da se ispune zakonom predviđeni uslovi, a to je da korist nije ostvarena, da postoji određen stepen izvjesnosti da bi ona bila ostvarena, kao i dopuštenost osnova po kome bi bila ostvarena. Konkretnu štetu tužitelj po ocjeni i ovoga suda nije dokazao, jer, kako to pravilno zaključuju nižestepeni sudovi, nije bilo dovoljno samo postojanje mogućnosti ostvarivanja koristi, već i namjera i izvjesnost ostvarivanja.

Kako tužitelj u toku postupka u smislu člana 123. ZPP nije dokazao pravno relevantne činjenice na kojima temelji zahtjev za izgubljenu dobit, to su nižestepeni sudovi pravilno taj zahtjev odbili kao neosnovan.

Bez uticaja na drugačiju odluku u ovom sporu je polemisanje u reviziji da su nižestepeni sudovi s obzirom na pravni osnov (šteta i izgubljena dobit) trebali primijeniti opći rok zastare iz čl. 371. ZOO, jer je tužbeni zahtjev pravilno odbijen iz naprijed navedenih razloga, ali je primjenom čl. 376. st. 1. i 383. ZOO pravilno odlučeno o istaknutom prigovoru zastare potraživanja, jer su nižestepeni sudovi uzeli najpovoljniji mogući datum početka toka zastarijevanja za podnošenje tužbe (19. 12. 1996. godine) koju je tužitelj podnio tek 27. 1. 2005.godine, pa materijalno pravo nije primijenjeno na njegovu štetu.

Na osnovu svega izloženog valjalo je primjenom člana 248. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav revizije budući da nije uspio u revizijskom postupku (član 397. stav 1. u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP).”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 22 0 P 020914 19 Rev od 2.10.2019. godine)

https://www.pravobih.com

Odgovornost za štetu nastalu od električne energije kao opasne stvari

0

ODGOVORNOST ZA ŠTETU NASTALU OD ELEKTRIČNE ENERGIJE KAO OPASNE STVARI

Zakon o obligacionim odnosima

čl. 173 i 174

  • Pravno lice koje se bavi elektroprivrednom djelatnošću odgovara po principu objektivne odgovornosti tj. pretpostavljene uzročnosti, jer je električna energija opasna stvar.

Obrazloženje:

“Pravilno su nižestepeni sudovi primjenili odredbu čl. 173. ZOO. kada su zaključili da tužena odgovara po principu objektivne odgovornosti tj. pretpostavljene uzročnosti. Električna energija je opasna stvar i prenos putem dalekovoda pod naponom je opasna djelatnost, te za štete nastale od takve djelatnosti odgovara uvijek, u smislu čl. 174. st. 1. ZOO-a, lice koje se tom djelatnošću bavi.

Tužena je pravno lice koje se bavi eletroprivrednom djelatnosti, koja obuhvata proizvodnju, distribuciju i snabdijevanje električnom energijom. Dakle, elektroprivredna preduzeća pružaju usluge kupcima nakon pribaljanja dozvole za obavljanje djelatnosti od Regulatorne komisije.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 53 0 P 033108 14 Rev od 14.12.2014. godine)

Odgovornost pravnog lica za štetu koju prouzrokuje njegov organ

0

ODGOVORNOST PRAVNOG LICA ZA ŠTETU KOJU PROUZROKUJE NjEGOV ORGAN

Zakon o obligacionim odnosima

čl. 154 i 172

  • Tužitelji ne mogu imati legitimno očekivanje da će im naknada štete biti dodijeljena na osnovu relevantnih zakonskih odredaba, ako oni nisu dokazali da na strani tuženih općinskih i kantonalnih organa uprave postoji građanskopravna legitimacija osnovom koje bi oni bili dužni da ispune obavezu naknade štete.

Obrazloženje:

“Kada je u pitanju odgovornost drugo i trećetuženih, osim odredbe člana 154. ZOO, kao opšte odredbe kojom su regulisani osnovi odgovornosti za štetu, u konkretnom slučaju nalazi primjenu odredba člana 172. istog Zakona, koja reguliše odgovornost pravnog lica za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija. Postojanje protivpravne radnje, kao jedne od osnovnih pretpostavki za postojanje štete (protivpravno djelo je delikt u građansko-pravnom smislu) u prvostepenom postupku nije utvrđeno, a postojanje krivice, kao pretpostavke odgovornosti pravne osobe za štetu koju uzrokuje njegov organ, ocjenjuje se prema krivnji u postupanju radnika tog tijela s ciljem da se izigraju nečija prava. U okolnostima konkretnog slučaja, činjenica da je u upravnom postupku tužiteljima prvobitno odobrena gradnja objekta, koja je kasnije obustavljena, sama po sebi ne daje osnov za odštetnu odgovornost ovih tuženih. Iz obrazloženja rješenja tuženih u bitnom proizilazi da je tužiteljima izdata urbanistička saglasnost u skladu sa odredbom člana 86. Zakona o prostornom uređenju, iako oni nisu bili vlasnici zemljišta na kome se gradi građevina, a pravo vlasništva nije imala ni općina I…., nego D. Č., kome je ovo pravo potvrđeno pravosnažnom presudom Općinskog suda u S. P-… i naloženo tužiteljima da mu predaju u posjed predmetnu parcelu. Iz navedenog bi slijedilo da odluke tuženih donesene u upravnom postupku, nisu rezultat krivice nekog od zaposlenika tužene koji je postupao sa namjerom da odšteti bilo koju od stranaka. Organi tuženih – općinski i kantonalni organi uprave, shodno članu 18. stav 2. ZOO su u izvršavanju svojih obaveza i svoje profesionalne djelatnosti postupali sa povećanom pažnjom, prema pravilima struke i pažnjom dobrog stručnjaka. Kako se u konkretnom slučaju radilo o pravilnom tumačenju i pravilnom postupanju (primjeni zakona), zbog čega je sporno rješenje i oglašeno ništavim, to i po shvatanju ovog suda, posmatrajući ovo pitanje i u sklopu pravnog standarda Evropskog suda, na strani tužene nije postojala “dovoljno ozbiljna povreda”, kako ga je do sada odredila praksa Evropskog suda, pa nisu bili ispunjeni navedeni uslovi za naknadu štete.

Zbog toga su pravilno postupili nižestepeni sudovi kada su odbili tužitelje sa tužbenim zahtjevima kojim su od drugo i trećetuženih tražili naknadu materijalne i nematerijalne štete.

Tužitelji su, prema utvrđenju nižestepenih sudova, bili nosioci stanarskog prava na predmetnom stanu, vratili se u prijeratno mjesto prebivališta i od tuženih dobili privremeni (alternativni) smještaj i pravo na novčanu nadoknadu za isti, a od prvotužene i donaciju u građevinskom materijalu u iznosu od 16.000,00 KM i u novcu od 5.000,00 KM. U toku postupka nisu postavljali zahtjev za dodjelu zamjenskog stana, niti su predlagali dokaze na okolnosti vrijednosti takvog stana, nego izričito isplatu novčanog iznosa u vrijednosti stana čiju su gradnju započeli, ali ga nisu mogli dovršiti iz razloga, koji se, kako je to naprijed rečeno, ne mogu pripisati u krivicu tuženima.

Iz izloženih razloga, ovaj sud zaključuje da tužitelji nisu mogli imati legitimno očekivanje da će im naknada štete biti dodijeljena na osnovu navedenih relevantnih zakonskih odredbi, jer isti nisu dokazali da na strani tuženih postoji građanskopravna legitimacija osnovom koje bi oni bili dužni ispuniti obavezu naknade štete.

U odnosu na odluke na koje se pozivaju revidenti u podnesenoj reviziji, ovaj sud primjećuje da se radilo o pravu privatnog vlasništva, a ne stanarskom pravu, kao u konkretnom slučaju. Iz svih navedenih razloga neosnovanim se pokazuju revizijske tvrdnje tužitelja isticane u smislu diskriminacije po nacionalnoj osnovi pozivanje tužiteljica u reviziji na Ustav BiH -Anex VII tj. na prava izbjeglica i prognanika.

I na koncu, valja reći da je predmet tužbenog zahtjeva pravo na sticanje stana, a ne miješanje u već stečeno pravo, u ovom slučaju član 8. Evropske konvencije nije primjenljiv, jer tužitelji nisu konstituisali dom, pa samim tim nisu u mogućnosti tražiti zaštitu prava koja su im zagarantovana članom 11/3. f (Ustava Bosne i Hercegovine) i članom 8. Evropske konvencije.

Ostali revizijski prigovori, nisu od odlučnog značenja sa aspekta predmeta spora, pa ih ovaj sud nije posebno ni obrazlagao (član 231. u vezi sa članom 253. ZPP).

Kako ne stoje revizijski razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredbe člana 248. ZPP revizija tužitelja odbijena.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 65 0 P 244416 19 Rev od 11.2.2020. godine)

 

https://advokat-prnjavorac.com

Odgovornost distributera električne energije u slučaju doprinosa oštećenog nastanku štete

0

ODGOVORNOST DISTRIBUTERA ELEKTRIČNE ENERGIJE U SLUČAJU DOPRINOSA OŠTEĆENOG NASTANKU ŠTETE

Zakon o obligacionim odnosima

član 177

  • Oštećeni koji je ispod dalekovoda prenosio aluminijumske cijevi djelimično je doprinio nastanku štetne posljedice, jer se ispod, iznad i pored elektroenergetskog objekta ne smiju izvoditi radovi koji ometaju proizvodnju ili distribuciju električne energije, pa se samim tim tuženi kao distributer električne energije kao opasne stvari djelimično oslobađa odgovornosti.

Obrazloženje:

“Tužitelji svojom tužbom traže da im tužena nadoknadi nematerijalnu štetu zbog duševnih bolova bliske osobe – supruga i oca u visini od po 20.000,00 KM, a prvotužena potražuje naknadu materijalne štete na ime troškova sahrane koji sadrže troškove izrade grobnice i nadgrobnog spomenika, nabavke pogrebnog sanduka i opreme i kupovine vijenaca, te troškova karmina, žalbene odjeće i crnine. Tuženu smatraju odgovornom jer je smrt prednika nastala od strujnog udara sa dalekovoda visokonaponske struje, koji je prelazio preko imanja M. M., punca oštećenog, a čije žice pod naponom nisu bile na odgovarajućoj visini po Pravilniku, a ni na stubovima nije bilo upozorenje za opasnost od strujnog udara.

Tuženi osporava tužbeni zahtjev ističući da je šteta nastala isključivo krivnjom oštećenog koji je ispod dalekovoda prenosio aluminijske cijevi visine 6 m kojom prilikom je došlo do kontakta sa strujnim kolom pa kako oštećeni nije bio zaštićen nekom izolacijom (rukavice i sl.), došlo je do strujnog udara koji je imao smrtnu posljedicu oštećenog. U tom smislu traži oslobađanje od odgovornosti ili utvrđenje podijeljene odgovornosti.

Prvostepeni sud djelimično prihvata prigovor tužene o postojanju djelimičnog doprinosa oštećenog nastanku štetne posljedice u procentu od 20%, jer je prenosio aluminijske cijevi čija je visina bila 6 m, a trebao je znati za opasnost rukovanjem aluminijskim cijevima te dužine ispod dalekovoda u momentu prenosa cijevi na traktor i spuštanja sa njega, neovisno od činjenice da na dalekovodnim stubovima nije bilo posebnog upozorenja. Stoga srazmjerno toj odgovornosti dosuđuje naknade nematrijalne i matrijalne štete za svakog od tužitelj.

Drugostepeni sud, međutim, izražava drugačiji stav nalazeći da nije bilo doprinosa oštećenog jer u postupku nije dokazano da su aluminijske cijevi dotakle dalekovod, a da se radi o 10 KW dalekovodu koji nije postavljen u skladu sa propisima jer sigurnosna visina dalekovoda mora biti najmanje 6 m a da je utvrđeno da je dalekovod bio na tom djelu na visni od 5,29 m, kao i da na betonskim stubovima nisu bile prikačene tablice koje bi upozoravale na opasnost od visokog napona, da tužena nije imala donijet plan održavanja dalekovoda, stubovi nisu bili uzemljeni i da nije bila ni projektna dokumentacija, a ni izdata upotrebna dozvola za stubove. Prihvata utvrđenje da je šteta nastala isključivom odgovornošću tužene i dosuđuje pune iznose potraživanja.

(…)

Tužena je pravno lice koje se bavi eletroprivrednom djelatnosti, koja obuhvata proizvodnju, distribuciju i snabdijevanje električnom energijom. Dakle, elektroprivredna preduzeća pružaju usluge kupcima nakon pribaljanja dozvole za obavljanje djelatnosti od Regulatorne komisije.

Međutim, kako je tuženi cijeli postupak tražio da se utvrdi da je šteta nastala isključivom krivnjom oštećenog ili djelimičnom krivnjom kako oštećenog tako i punca kao treće lice koje je ispod dalekovoda sačinio plastenike gdje je oštećeni smrtno stradao.

Po čl. 177. ZOO propisano je da će se imalac opasne stvari osloboditi od odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka izvan stvari, a čije se dejstvo nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili ukloniti.

Imalac opasne stovari se oslobađa i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenog ili trećeg lica, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili ukloniti. Imalac se djelimično oslobađa odgovornost ako je oštećenik djelimično doprinio nastanku štete…

Iz činjenice da je smrt oštećenog nastupila od strujnog udara, a da su blizini bile aluminijske cijevi koje su dužine 6m, a kabal dalekovoda na tom dijelu na visini od 5,24 m, pogrešan je stav drugostepenog suda da nema oslobađanja od odgovornosti, pa ni djelimičnog, kako je utvrdio prvostepeni sud.

Po čl. 57. Zakona o električnoj energiji zabranjen je neovlašten ulazak ili pristup elektroenergetskim objektima, postrojenjima ili električnim vodovima koji su vidno označeni znacima zabrane ulaska, pristupa ili opasnosti…

Prema čl. 60. Zakona elektroenergetski objekti, uređaji, vodovi i postrojenja elektroprivrednih društava i kupaca se grade, koriste i održavaju u skladu sa važećim propisima, standardima i tehničkim normativima koji se odnose na tu vrstu objekata, kao i propisima kojima su utvrđeni uvjeti u pogledu zaštite životne sredine, i ne smiju ugrožavati sigurnost ljudi i imovine.

Prije početka izgradnje elektroenegetskih objekata investitor je dužan sa vlasnikom nekretnine na kojoj namjerava graditi objekt urediti imovinsko-pravne odnose.

Na objekte čiji su imovinsko-pravni odnosi riješeni na način iz stava 2. ovog člana, elektroprivredno… u slučaju nastanka štetnog događaja, dužno je naknaditi štetu.

Dakle, nije sporna odgovornost tužene kao distributera eletrične energije kao opasne stvari, ali je sporno postojanje osnova za oslobađanje od odgovornostii u cjelosti ili djelimično.

Iako se drugostepeni sud ne poziva na odredbu koja se odnosi na oslobađanje od odgovornosti, obrazloženje pobijane odluke upućuje da je našao da nema osnova za oslobađanje od odgovornosti jer u postupku nije dokazano da je oštećeni manipulacijom aluminijskim cijevima dotakao dalekovod, a da uz to nema ni oznaka na stubovima o opasnosti od dalekovoda, a nema ni projektne dokumentacije i upotrebne dozvole za stubove.

Međutim, revizija osnovano ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu izraženog stava.

Oštećeni se očigledno u vrijeme nastanka štete nalazio na prostoru ispod dalekovoda 10 kw napona, budući da je smrt nastupila od strujnog udara.

Stav drugostepenog suda da nema radnji oštećenog koje su doprinijele šteti, jer na aluminijskim cijevima, za koje je utvrđeno da su dužine 6 m, a da je kabal dalekovoda bio na visini od 5,29 m, nije bilo tragova kontakta sa električnom energijom, je proizvoljan.

Opće poznata je činjenica da se oko dalekovodima nalaze elektromagnetno polje koje predstavlja prostor u kojem električni naboj djeluje privlačnom silom na drugo električno tijelo.

Stoga je logičan zaključak da je manipulacijom aluminijskih cijevi nastao konakt sa električnim poljem dalekovoda, te je prolaskom struje kriz cijev tužitelj zatvorio strujno kolo, pa obzirom na napon struje smrtno stradao. Budući da je smrt nastupila isključivo od strujnog udara, zaključak suda da na aluminijskim cijevima nije bilo traga ne utječe na drugačiji stav. Čak i da nije bilo traga na aluminijskim cijevima, tužitelji nisu ponudili ni jedan logičan odgovor od čega je onda došlo do kontakta sa električnom energijom.

S druge strane nije jasno kakva je veza propusta tuženog u obezbjeđivanja plana održavanja dalekovoda, projektne dokumentacije i upotrebne dozvole, periodičnih pregleda, te obilježavanja opasnost na stubu, kada je odgovornost tuženog neupitna i proizilazi iz Zakona.

Kako po čl. 66. i 67. Zakona o električnoj energiji, vlasnici odnosno korisnici nekretnina koji se nalaze ispod, iznad i pored elektroenergetskog objekta ne smiju izvoditi radove koji ometaju proizvodnju ili distribuciju električne energije, te je uz to zabranjeno zasađivanje raslinja na zemljištu, u trasi ili u neposrednoj blizini elektroenergetskih vodova i postrojenja, čime se može ugroziti sigurnost tih vodova i postrojenja, ljudski životi i imovina, proizilazi da je u radnjama prednika tužitelja dokazan doprinos nastanku štete time što je ispod dalekovoda pod naponom manipulirao aluminijskim cijevima dužine 6 m. U tom smilu revizijski sud prihvata revizijske navode o pogrešnoj primjeni materijanog prava kada nije utvrđen doprinos oštećenog koji po ocjeni ovog suda je 50%. To iz razloga što iako su kablovi dalekovoda bili ispod najniže visine propisane Pravilnikom, te na stubovima nije bilo upozorenja, do štete ne bi došlo da oštećeni nije radio ispod kablova dalekovoda, što je zabranjeno područje za rad u smislu naprijed navedne odredbe. Pri tome je manipulirao aluminijskim cijevima za koje je mogao pretpostaviti da mogu dokučiti i kablove, jer se radi o velikoj dužini cijevi.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 53 0 P 033108 14 Rev od 14.12.2014. godine)