Home Blog Page 41

Banda penzionera kriva za pljačku stoljeća u Londonu

0

Sud je odlučio: 58-godišnji Carl Wood, 60-godišnji William Lincoln i 48-godišnji Hugh Doyle također su krivi za sudjelovanje u ‘pljački stoljeća’ kada je iz londonske draguljarnice ukradeno više od 18,5 miliona eura.

Prethodno su četvorica organizatora, od kojih najstariji ima 76 godina (Brian Reader), priznali krivnju. Pored Readera, krivicu su priznali i 75-godišnji John Collins, 67-godišnji Terry Perkins i 60-godišnji Daniel Jones.

Ukoliko ste zaboravili, pljačka u Hatton Gardenu dogodila se u aprilu prošle godine, za vrijeme uskršnjih praznika.

Lopovi su u trezoru draguljarnice boravili četiri dana, tokom kojih su neometano iznijeli plijen.

Prvo su se popeli na krov, pa ušli u zgradu, a onda došli do podruma u kojem je 600 sigurnosnih sefova – opljačkali su njih 72. Penzioneri su presjekli i rešetke te ugasili alarm.

Policija traga za još jednim osumnjičenikom. Iako znaju njegov nadimak, tvrdoglavi penzioneri ne žele otkriti njegovo ime.

Agencije

Vlada FBiH: Izmjene i dopune Zakona o radu koji je usvojen prije četiri mjeseca

0

Sve više prijava korupcije a sve manje suđenja!

0

Zatvorsku kaznu za korupciju u Bosni i Hercegovini (BiH) dobije tek svaki peti osuđenik, iako je ona propisana zakonom za većinu koruptivnih djela.

U proteklih pet godina optuženi su oslobođeni u trećini od 1.458 suđenja za korupciju. Sudovi su izrekli samo 211 zatvorskih kazni. U ostalim slučajevima osuđeni su dobili uvjetne i novčane kazne, pokazuju podaci Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV), nadležnog da imenuje i razrješava tužioce i sudije, te unapređuje rad pravosuđa.

Optužnice protiv vodećih političara padaju na sudovima, a samo mali broj njihovih kolega na nižim pozicijama vlasti dobije kaznu zatvora. Međutim, veliki broj njih bude pomilovan i prije početka izdržavanja kazne ili nakon nekoliko mjeseci provedenih iza rešetaka.

“Ovakva kaznena politika je, čak, motivacija za nova krivična djela”, kaže Meddžida Kreso, predsjednica Suda BiH.

Pred ovim sudom je u proteklih pet godina pod optužbom za korupciju procesuirano 25 osoba, ali su zatvorske kazne izrečene samo trojici. Protiv njih pet suđenje je u toku, ostali su oslobođeni ili su dobili uvjetne ili novčane kazne.

Kreso kaže da predsjednici sudova ne mogu narediti sudijama da donose strožije presude, mogu djelovati samo savjetodavno.

U istom periodu sudovi u Federaciji BiH (FBiH) su zatvorom kaznili 13 posto osuđenih za korupciju, a sudovi u Republici Srpskoj (RS) 30 posto. Najstrožije su korupciju kažnjavali sudovi u Brčko distriktu, dosudivši zatvor u 71 posto slučajeva.

Damjan Kaurinović, predsjednik Apelacionog suda Brčko distrikta, kaže da su blage presude jasan pokazatelj da pravosuđe u BiH procesuira samo sitne slučajeve korupcije.

Osim toga, sudovi u BiH izriču sve manje presuda za korupciju, iako broj prijavljenih slučajeva raste. Tako su tužioci krajem prošle godine radili na 3.615 prijava, što je skoro 900 prijava više nego 2004. godine. Istovremeno, sudovi su procesuirali 238 predmeta, odnosno 136 predmeta manje nego pet godina ranije.

Duge istrage protiv Dodika, Lagumdžije i Hadžića

Korupcija u BiH poprima zabrinjavajuće razmjere, stoji u pismu iz novembra 2010. godine kojim je Milorad Novković, predsjednik VSTV-a, pozvao sve sudije i tužioce u BiH na oštriju borbu protiv korupcije. Upozorio ih je da će biti tražena njihova odgovornost, ako u periodu od dvije do četiri godine ne pokažu konkretne rezultate.

“Sporo se otkrivaju ta krivična djela i vjerovatno ima i osoba koje su zaštićene”, rekao je Novković novinaru Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva.

Analizirajući trajanje istraga protiv poznatih i utjecajnih političara, njima bliskih službenika i direktora javnih preduzeća, novinari CIN-a su utvrdili da one uglavnom traju mnogo duže od, zakonom predviđenih, šest mjeseci.

Tužilaštvo BiH je još u martu 2008. godine zatražilo dokumentaciju o građevinskim i drugim poslovima koje su Vlada i druge institucije RS-a sklapale sa firmama Integral grupe, u vlasništvu Slobodana i Slavice Stanković.

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je u februaru 2009. godine dostavila Tužilaštvu BiH izvještaj u kojem su za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca i poresku utaju osumnjičeni tadašnji premijer RS-a Milorad Dodik, šest ministara Vlade RS-a i šest visokih funkcionera i rukovodilaca javnih institucija, te Stanković i njegova supruga.

SIPA je, između ostalog, navela da je zakon prekršen pri izgradnji zgrada Vlade i Radio-televizije RS-a u Banjoj Luci, te dionice autoputa Gradiška – Banja Luka, pri čemu je budžet RS-a oštećen za oko 115 miliona KM.

Dio slučaja Dodik je početkom juna prebačen na Specijalno tužilaštvo RS.

Nekoliko dana kasnije Tužilaštvo BiH je nakon skoro dvije godine odustalo od istrage protiv Zlatka Lagumdžije i Damira Hadžića, predsjednika i potpredsjednika Socijaldemokratske partije BiH te Seada Hasibovića, direktora Građevinskog preduzeća Butmir iz Sarajeva.

Njih je u ljeto 2009. godine prijavio Nihad Imamović, tadašnji direktor ASA Holdinga, navodeći da su od njega tražili 2,2 miliona KM kako bi iskoristili utjecaj u vlasti i omogućili ASA Holdingu da nastavi graditi započeti poslovni objekat u Sarajevu.

Slučaj je proslijeđen Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu.

CIN je nedavno pisao o slučaju Dragana Čovića koji je sa državnog nivoa prebačen na ovo tužilaštvo prije dvije godine.

Suđenje Čoviću s prekidima traje od oktobra 2005. godine. On je krajem 2006. godine nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora, jer je u vrijeme dok je bio ministar finansija FBiH omogućio firmi Lijanović iz Širokog Brijega da izbjegne plaćanje blizu 1,9 miliona KM posebne takse na uvoz mesa. Međutim, Apelaciono vijeće suda BiH se sredinom 2008. godine proglasilo nenadležnim.

Suđenje nikad nije obnovljeno jer su, kako je otkrio CIN, ove dvije pravosudne institucije izgubile dio dokaznog materijala prilikom transportovanja dokumentacije.

Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu duže od pet godina istražuje poslovanje Ibrahima Jusufranića, bivšeg direktora sarajevskog komunalnog preduzeća Gradski saobraćaj (GRAS), te još devet osoba.

U izvještaju Finansijske policije FBiH iz novembra 2006. godine stoji da je Uprava GRAS-a bez saglasnosti Vlade kantona nabavila četiri autopraonice za vozila gradskog prijevoza, pri čemu je favorizovala jednog dobavljača i sa njim sklopila štetan ugovor. Ova investicija je GRAS koštala 2,7 miliona KM, a sklapani su i drugi štetni ugovori, ukupne vrijednosti veće od 3,2 miliona KM.

Nives Kanevčev, glavna tužiteljica Kantona Sarajevo, objašnjava da su tužioci preopterećeni poslom te da svaki od devet tužilaca Odjela za privredni kriminal ovog tužilaštva radi na oko 100 predmeta.

Suđenja funkcionerima

Statistika pokazuje da tužioci u BiH sve češće odustaju od istrage. Prošle godine su donijeli 58,6 posto više naredbi o neprovođenju istrage nego 2006. godine.

Novković kaže da istraga jeste problem, ali dodaje da oni predmeti koji prevaziđu fazu istrage i dođu do suda kako-tako budu procesuirani.

U decembru 2007. godine pred Sudom BiH je počelo suđenje protiv 11 optuženih za zloupotrebu položaja, među kojima su i bivši premijeri Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) Josip Merdžo i Miroslav Ćorić, bivši ministri unutrašnjih poslova Goran Bilić, Dragan Mandić i Tomislav Martinović, bivši zamjenik ministra Sead Šehić te bivši komesar policije Srećko Glibić. Optužnica ih tereti da su oštetili budžet HNK za blizu 7,8 miliona KM.

Vladini i policijski funkcioneri su, uz ostalo, optuženi da su osiguranje institucija HNK povjerili privatnoj zaštitarskoj firmi Redarstvenik iz Mostara, iako prema Zakonu o unutrašnjim poslovima HNK jedino policija može osiguravati institucije. Redarstveniku je za četiri godine iz budžeta isplaćeno više od 1,3 miliona KM. Također su optuženi za nezakonito poklanjanje vozila MUP-a Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), nogometnim klubovima, ali i privatnim licima.

U protekle tri i po godine održano je više od 80 ročišta, a datum izricanja prvostepene presude još nije određen.

Kazna za korupciju – pomilovanje

Pred Sudom BiH je, od njegovog osnivanja 2003. godine, suđeno 22 političara i državnim službenicima, optuženim za korupciju. Njih 14 je pravosnažno ili nepravosnažno oslobođeno, Ante Jelavić je u bjekstvu, dok petero još čeka prvostepenu presudu.

Dvojica osuđenih su Momčilo Mandić i Miroslav Rupčić, nekadašnji funkcioneri Srpske demokratske stranke (SDS) i HDZ-a.

Mandić je u martu 2007. godine pravosnažno osuđen na pet godina zatvora i nadoknadu štete od oko 4,7 miliona KM. On je dao niz neosiguranih kredita firmi u vlasništvu SDS-a i firmama svoje porodice, u periodu između 1998. i 2003. godine, kada je bio direktor a potom i predsjednik Upravnog odbora tadašnje Privredne banke Srpsko Sarajevo.

Štetu još nije nadoknadio, a pred Osnovnim sudom u Sokocu se trenutno vodi postupak naplate duga, stoji u dopisu Miloša Stajića, likvidacionog upravnika ove banke.

Rupčić je u oktobru 2004. godine osuđen na pet i po godina zatvora, jer je kao zamjenik ministra odbrane FBiH zloupotrijebio novac HVO-a za uspostavu Hercegovačke banke i bogaćenje dioničara i povezanih preduzeća. Odslužio je dvije godine i sedam mjeseci, a pušten je u julu 2007. godine, nakon što ga je pomilovao Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH.

CIN je ranije objavio da je Rupčić jedan od 25 funkcionera i javnih službenika, osuđenih za korupciju na različitim sudovima, koji su u posljednjih pet godina pomilovani aktima Predsjedništva BiH i predsjednika FBiH i RS-a.

Zaposleni u pravosudnim institucijama sa kojima su novinari CIN-a razgovarali kažu da ih takva praksa frustrira, jer obezvređuje njihov rad.

Kanevčev kaže da je teško dokazati korupciju i da bi zato takve slučajeve “trebalo oštrije kažnjavati, a očito se ide na ublažavanje kazni.”

Amor Bukić, glavni republički tužilac RS-a, kaže da je frustrirajuće kako su visoko sudovi podigli letvicu za dokazivanje korupcije. Dodaje da je teško razumjeti presudu u kojoj je, na primjer, sud utvrdio da je direktor oštetio javno preduzeće za nekoliko desetina hiljada KM time što je izabrao skuplju ponudu na tenderu, ali da ga je ipak oslobodio, jer tužilac nije dokazao njegovu namjeru.

Čak i kada su tužioci imali hrabrosti optužiti značajne ličnosti, u takvim predmetima su redovno doživljavali poraz, jer sudovima gotovo ništa nije dokaz.

“Haj’mo biti realni, u ovoj zemlji teško se može neko, ko je imalo značajniji, osuditi”, kaže Bukić.

 

Izvor: CIN

Uhapšen sekretar Ministarstva sigurnosti BiH Bakir Dautbašić

0

Bakir Dautbašić je uhapšen zbog sumnje da je ometao rad pravosuđa.

Službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su jutros u Sarajevu uhapsili sekretara Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (BiH) Bakira Dautbašića i Bilsenu Šahman.

Tužilaštvo BiH ih sumnjiči da su tokom prošlog mjeseca zastrašivanjem i obećavanjem nedozvoljene koristi navodili svjedokinju Azru Sarić da lažno svjedoči na suđenju Naseru Kelmendiju.

Sarić bi u srijedu ujutro trebala svjedočiti pred Osnovnim sudom u Prištini o ubistvu Ramiza Delalića Ćele. Ona je u  optužnici Specijalnog tužilaštva Republike Kosovo pomenuta kao njegova bivša djevojka. Tužioci smatraju da je Delalićevo ubistvo organizovao Kelmendi da bi zaštitio svoje narkooperacije.

Delalić, jedan od vođa sarajevskog podzemlja, bio je u sukobu sa Kelmedijevom organizovanom grupom. Ubijen je 27. juna 2007. godine ispred svog stana u Sarajevu.

U optužnici piše da je dogovoru u vezi da Delalićevim ubistvom prisustvovao i Fahrudin Radončić, predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB) i delegat u Domu naroda BiH. Radončić je ranije negirao bilo kakvu povezanost sa ovim slučajem, napominjući da on nije među optuženima.

Uhapšeni Dautbašić i Šahman su članovi njegove stranke, koja je danas, uprkos hapšenju,  sekretara Dautbašića predložila za ministra saobraćaja i komunikacija BiH.

Šahman je na posljednjim općim izborima bila kandidatkinja stranke za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, ali nije uspjela osvojiti mandat. Prije toga je bila šefica jedne od apoteka u sastavu Javne ustanove “Apoteke Sarajevo”.

Kelmendiju se, osim za organizaciju ubistva Delalića, sudi i za trgovinu drogom i upravljanje kriminalnom grupom. Tužilaštvo BiH ga je počelo istraživati u septembru 2012. godine.

Istog mjeseca Kelmendi je pobjegao iz BiH, a uhapšen je tek u maju naredne godine u Prištini. Specijalno tužilaštvo Republike Kosovo ga je optužilo da je između 2000. i 2012. godine zaradio milione, prebacujući heroin, ekstazi, spid i druge droge rutom koja povezuje Afganistan, Tursku i Evropsku uniju.

Suđenje Kelmendiju je počelo u januaru 2015. godine u Prištini.

 

Izvor: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Advokati po službenoj odbrani u Bosni i Hercegovini

0

Advokati po službenoj odbrani u Bosni i Hercegovini

 

Sudovi u Bosni i Hercegovini (BiH) iz godine u godinu troše sve više novca za odbrane po službenoj dužnosti, a najveću korist od toga ima nekolicina advokata koji na tim poslovima ostvaruju velike zarade.

Neki od advokata, kao i osuđenici sa kojima su razgovarali novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva, kažu da sudije u pojedinim slučajevima sugerišu ili sami postavljaju branioce po službenoj dužnosti. Međutim, za te tvrdnje ne nude dovoljno dokaza.

Prema podacima koje je prikupio CIN, u periodu od 2005. do 2010. godine iz budžeta 41 suda u BiH je potrošeno najmanje 32 miliona KM za odbrane po službenoj dužnosti. Ukupan iznos potrošenog novca je nepoznat, jer 32 suda nisu dostavila tražene podatke, dok je 13 sudova dostavilo nepotpune podatke.

Najplaćeniji branilac po službenoj dužnosti u navedenih šest godina je Omar Mehmedbašić, sa ukupnim prihodom od 864.000 KM. Slijede ga Izet Baždarević sa 548.000 KM i Selman Zijadić sa 530.000 KM.

Prema dostupnim podacima, među 10 advokata sa najvećim zaradama su još četiri sarajevska advokata: Tarik Čingić, Muhidin Kapo, Midhat Kočo i Mirza Kovač, te Vesna Tupajić-Škiljević iz Sokoca, Ranko Dakić iz Prijedora i Petko Pavlović iz Srebrenice. Oni su pojedinačno zaradili između 250.000 KM i 450.000 KM.

Advokati krive sudije

I drugi advokati koje je CIN kontaktirao kažu da zakon ne garantuje pravednu raspodjelu odbrana po službenoj dužnosti.

Sarajevski advokat Ismet Mehić, koji je u pet godina na službenim odbranama zaradio 34.000 KM, kaže da su neki od advokata u dogovoru sa policijom, tužiocima i sudijama, ne želeći precizirati njihova imena: “Ja, lično, mislim da je u pitanju korupcija.”

Ni njegov kolega Mustafa Bračković, također ugledni sarajevski advokat, nije se obogatio braneći po službenoj dužnosti – za šest godina zaradio je 43.000 KM.

Kaže da su ga birali osumnjičeni koje poznaje od ranije i da je samo na taj način mogao dobiti klijente. Dodaje kako nije strana pojava da sudije optuženicima i osumnjičenima predlažu određene advokate.

Zakonom je propisano da na prvom pojavljivanju pred sudom osumnjičenom mora biti predočena službena lista advokata i omogućeno da samostalno izabere svog branioca. Sudijama i drugim zaposlenicima u pravosuđu zabranjeno je da utječu na njihov izbor. Sud može postaviti branioca samo ako ga optuženi ne izabere sam.

Do 2009. godine Zakon o krivičnom postupku BiH je dozvoljavao sudijskom vijeću da u ime osumnjičenog izabere advokata po službenoj dužnosti, ukoliko to on odbije učiniti. Izmjenom zakona određeno je da će se advokati u tom slučaju dodjeljivati redoslijedom sa liste.

Advokat Zaim Poturović, koji je uspio izlobirati ovu promjenu, kaže da je ona trebala omogućiti ravnopravnost svih advokata, ali da odbrane po službenoj dužnosti i dalje dobija samo 10 posto njegovih kolega.

Ova izmjena nije unesena u entitetske zakone i zakon Brčko distrikta.

Lista najplaćenijih advokata po službenoj dužnosti

Nisu svi advokati tako uspješni.

Čak 85 posto advokata – njih 753 – je za šest godina zaradilo manje od 50.000 KM.

Prema zakonu o krivičnom postupku advokate po služenoj dužnosti dobijaju osumnjičeni koji nemaju novca za svoju odbranu. Besplatne advokate mogu dobiti čak i okrivljeni za milionske pronevjere, poreske utaje ili trgovinu drogom, znači, svi koji donesu potvrdu da nemaju redovne prihode i imovinu.

Naknade se plaćaju novcem poreskih obveznika, prema tarifama koje određuju advokatske komore, koje utvrđuju i liste advokata po službenoj dužnosti. Najviše novca donose odbrane na Sudu BiH, čak dva do četiri puta više nego na općinskim sudovima. Ipak, zbog većeg broja slučajeva, najveću zaradu su advokati ostvarili na lokalnim sudovima.

Mehmedbašić, Baždarević, Zijadić, Čingić, Kapo i Kovač su tako većinu prihoda ostvarili na Općinskom sudu u Sarajevu. Kočo je pola zarade ostvario na državnom, a pola na općinskim sudovima, dok su Dakić, Pavlović i Tupajić-Škiljević po službenoj dužnosti uglavnom branili na Sudu BiH.

Poznanstva i briga za osuđenike – formula za uspjeh

Novinari CIN-a su razgovarali sa trojicom najplaćenijih advokata. Oni kažu da su poslove dobijali stečenim ugledom, ali i zahvaljujući širokom krugu prijatelja koji ih preporučuju. Pomoć sudija i ostalih u pravosuđu im, kažu, nije potrebna.

Mehmedbašić se advokaturom počeo baviti 2005. godine. Na odbranama po službenoj dužnosti u 2006. godini je zaradio ukupno 2.395 KM, a već godinu kasnije 121.062 KM. Posljednje tri godine zarađuje dvostruko više. Nagli rast primanja objašnjava tako što je novac za odbrane sa početka karijere dobijao naknadno – po okončanju sudskih postupaka.

Mehmedbašić na suđenje dolazi u crnoj službenoj togi. No, izvan sudnice on izgledom podsjeća više na rok-muzičara nego na ljude iz njegove profesije.

Kaže da poznaje veliki broj ljudi, od muzičkih zvijezda do kriminalaca, što mu pomaže da dođe do klijenata: “Ja sam s njima pio kafe dok su bili na slobodi. Tako se isto viđamo i dok su u zatvoru.”

Neki od osuđenika koje je zastupao rekli su novinarima CIN-a da ih on posjećuje, donosi im hranu, obilazi njihove roditelje.

Dodaje da su odbrane po službenoj dužnosti tek dio njegovih prihoda – uz odbrane u krivičnim predmetima, rad na brakorazvodnim parnicama i slučajevima zaštite autorskih prava.

Baždarević i Zijadić su po službenim odbranama u prosjeku godišnje zarađivali između 70.000 i 160.000 KM.

Zijadić je bivši tužilac. Advokaturom se bavi od 2003. godine. Objašnjava da ga često kontaktiraju optuženici koje je ranije branio, te i sada hoće samo njega.

Izet Baždarević je drugi najplaćeniji službeni branilac u BiH sa zarađenih 548.000 KM. (Foto: CIN)

Baždarević kaže da je do prije šest godina radio kao sudija i da ga zato mnogi klijenti žele imati kao branioca. Dodaje da je nekima od njih i sudio. Sudio je duže od 20 godina. Ipak, kaže da se dešava da su pojedini advokati favorizirani.

 

Sudije negiraju da biraju advokate

Sudije sa kojima su novinari CIN-a razgovarali kažu da se ne upliću u izbor branilaca. Objašnjavaju da osumnjičeni biraju branioce, a ne oni.

“Svi kriminalci će izabrati jedno deset advokata (…) za koje smatraju da su kvalitetni”, kaže Milenko Milekić, predsjednik Krivičnog odjeljenja Osnovnog suda u Banjoj Luci.

Međutim, pojedini osuđenici kažu da nisu dobili priliku da biraju ili da njihov izbor sud nije uvažio. Novinari CIN-a su razgovarali sa 39 zatvorenika kazneno popravnih zavoda (KPZ) u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Zenici i Foči. Među njima je najviše osuđenih za ubistva, razbojništva, trgovinu drogom, prevare, silovanja.

Svi su dobili advokata po službenoj dužnosti, ali njih 17 je izjavilo da im je branilac dodijeljen bez njihovog znanja. Dvojica su kazala da su advokate izabrali sami, na prijedlog sudskih policajca iz Kantona Sarajevo, iako nisu tražili njihovu pomoć. Ostali nisu imali primjedbi na izbor branilaca.

Besim Muftić iz Gračanice, zatvorenik KPZ-a  Zenica – osuđen za ubistvo, kaže da mu Rozalija Džanić, sudija Kantonalnog suda u Tuzli, u septembru 2006. godine nije predočila listu advokata i da mu je Rifata Konjića dodijelila bez njegove saglasnosti.

Muftić se prisjeća da je rekao sudiji da se brani šutnjom, na što mu je ona kazala da izađe na puš-pauzu, gdje mu je prišao Konjić i predstavio se kao njegov advokat.

Sudija Džanić kaže da je Muftić sam izabrao advokata, te da ju je čak molio da to bude Konjić.

Advokat Konjić kaže da s tim nema nikakve veze i da on samo dobije rješenje. Za odbranu ovog klijenta je dobio 9.000 KM. U proteklih šest godina Konjić je na Kantonalnom sudu u Tuzli zaradio ukupno 159.645 KM.

Novinari CIN-a su pregledali na desetine sudskih zapisnika sa saslušanja. U većini je navedeno da je osumnjičenom predočena lista advokata, a potom ime i prezime onog koji je izabran za službenog branioca. Međutim, tačnost ovih navoda osumnjičeni ne potvrđuje svojim potpisom, zbog čega je teško utvrditi da li je samostalno izabrao advokata ili je to umjesto njega učinio sudija.

Zapisnici u pojedinim slučajevima ne nude dovoljno informacija o načinu izbora advokata.

Kosta JovanovicKosta Jovanović, zatvorenik KPZ Banja Luka, kaže da mu je sudija dodijelio advokata bez da mu je predočio listu sa koje ga je mogao sam izabrati. (Foto: CIN)

Kosta Jovanović, zatvorenik KPZ-a Banja Luka – osuđen za razbojništvo, kaže da na Okružnom sudu u Banjoj Luci u oktobru 2009. godine nije dobio listu advokata, već mu je sudija Božana Vulić odmah dodijelila Branka Gudala kao branioca. Gudalo je na odbranama po službenoj dužnosti zaradio 91.000 KM.

Danijela Milovanović, bivša predsjednica Krivično-prekršajnog odjeljenja ovog suda, kaže da u zapisniku nije navedeno da je Jovanoviću predočena lista advokata, niti je zatražena njegova saglasnost da ga brani taj advokat.

Mada je Edin Bešić, zatvorenik KPZ-a Tuzla – osuđen za silovanje, prije četiri i po godine sa liste izabrao advokata Šehu Šehića, kaže da mu je Općinski sud u Živinicama, ne pitajući ga, dodijelio Sminku Smajlović. Sud može tako odlučiti ukoliko advokat kojeg je izabrao osumnjičeni ne prihvati poziv za odbranu. Međutim, sudija je dužan da optuženog obavijesti o tome i ponudi mu da izabere drugog. Bešić kaže da ga nisu obavijestili o Šehićevom odgovoru, niti mu pružili šansu da ponovo bira.

Ibrahim Bubić, aktuelni predsjednik Općinskog suda u Živinicama, kaže kako u zapisniku stoji da je Bešić bio saglasan sa odlukom da ga zastupa Sminka Smajlović, te da je nemoguće utvrditi zašto mu je dodijeljen ovaj advokat.

Muhamed Tulumović, sadašnji direktor Sekreterijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH objašnjava da je on kao tadašnji predsjednik suda potpisivao rješenja koja bi mu dostavljali njegovi asistenti. Ukoliko je stranka tražila drugog advokata, a u slučaju da osumnjičenom nije dodijeljen onaj kojeg je htio, sudija ga je morao obavijestiti.,Tulumović objašnjava da bi sudija ostao bez posla ukoliko bi optuženi podnio pritužbu da je dobio advokata mimo svoje volje.

Šehić kaže da se ne sjeća da ga je iko upoznao s tim da ga je Bešić tražio za svog branioca. Također je rekao da takvih slučajeva ima dosta.

Osuđenici svjedoče i da pojedini sudski policajci u Sarajevu preporučuju advokate. Edmir Rajković, zatvorenik KPZ-a Sarajevo, kaže da je u pritvoru dobio upute za izbor advokata.

Rajković objašnjava da mu je jednom prilikom policajac dao ceduljicu sa imenom Izeta Baždarevića, a kada se kasnije ponovo našao u pritvoru, drugi policajac je na identičan način predložio advokata Selmana Zijadića. Ovaj osuđenik kaže da je prihvatio oba prijedloga i za svoje branioce izabrao ove sarajevska advokate.

Baždarević i Zijadić su izjavili da nikada nisu čuli za Rajkovića.

Sudska dokumentacija pokazuje drugačije. Zijadić je Rajkovića branio 2007, a Baždarević 2005. godine.

Šef sudske policije u Sarajevu Esad Solak kaže da je i ranije dobijao informacije da njegovi potčinjeni reklamiraju advokate i da ih advokati za to nagrađuju, ali da to nikada nisu uspjeli dokazati.

Izvor CIN

Đukanović – ličnost godine u Crnoj Gori

0

Đukanović – ličnost godine u korupciji i organiziranom kriminalu

Premijer Crne Gore dobitnik je priznanja međunarodne novinarske mreže OCCRP

Međunarodna novinarska mreža Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) proglasila je premijera Crne Gore Mila Đukanovića ličnošću koja je u protekloj godini najviše doprinijela promoviranju korupcije i organiziranog kriminala.

Đukanovića je za ovo priznanje predložila Vanja Ćalović, direktorica crnogorske Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), a preko pedeset novinara unutar mreže OCCRP-a učestvovalo je u izboru.

„Nagrada je zaslužena“, rekla je Ćalović za stranicu OCCRP-a. „Đukanović, posljednji evropski diktator, zarobio je državu za svoje privatne interese i pretvorio je u utočište za kriminalce. Dok se on, njegova porodica i prijatelji bogate, obični ljudi pate zbog siromaštva, nepravde i bezakonja. Oni koji se usuđuju da govore o korupciji postaju njegove mete.“

Đukanovićevo prvo radno mjesto bilo je – premijer Crne Gore, stoji u obrazloženju. „Skoro tri decenije radio je kao predsjednik ili premijer. Iako se predstavlja kao napredan, prozapadni političar, izgradio je državu posvećenu korupciji i pružanju utočišta organizovanom kriminalu.“

OCCRP navodi nekoliko slučajeva organiziranog kriminala i korupcije u koje je premijer Crne Gore bio umiješan. Od krijumčarenja cigareta u saradnji s italijanskim kriminalnim porodicama, preko osiguravanja utočišta za osobe iz kruga organiziranog kriminala poput Darka Šarića, Stanka Subotića i Nasera Kelmendija, Safeta Kalića i Brana Mićunovića.

Zajedno sa svojom porodicom, stoji u obrazloženju OCCRP-a, privatizirao je Prvu banku i koristio je za pranje novca i davanje kredita ljudima iz svijeta organiziranog kriminala. Također je učestvovao u prodaji zemljišta na crnogorskoj obali ruskim tajkunima i azerbejdžanskim firmama koje kontrolira porodica predsjednika Alijeva.

Osigurao je 300 miliona eura državnih garancija za kredite privatnih kompanija, a više od polovine ovih kredita, 184 miliona, nije otplaćeno pa će dugove vraćati crnogorski građani, stoji između ostalog u obrazloženju međunarodne mreže istraživačkih novinara OCCRP.

„Ovo priznanje vidimo kao nagradu za Đukanovićevo životno djelo“, rekao je urednik OCCRP-a Drew Sullivan. „Niko, osim Putina, ne vodi državu koja se u tolikoj meri oslanja na korupciju, organizovani kriminal i prljavu politiku. Ona je istinski i duboko trula.“

 

Izvor: CIN.ba

Vrhovni sud Republike Srpske zauzeo stav po pitanju prava radnika na naknadu stete iz poplava

0

Vrhovni sud Republike Srpske je zauzeo stav po pitanju parnica koje se odnose na pravo na pomoć radnika prilikom elementarnih nepogoda (poplava)

„U parnicama povodom zahtjeva radnika protiv poslodavaca za isplatu novčane pomoći u slučaju elementarnih nepogoda ili požara u stanu radnika, koje pravo na pomoć je predviđeno Posebnim i Granskim kolektivnim ugovorima, ako je radniku šteta na stambenom objektu nanesena majskim poplavama iz 2014. godine i ako je njemu ili članu njegovog porodičnog domaćinstva, isplaćena novčana pomoć po osnovu  Zakona o fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, broj: 52/14), radnik ima pravo na ostvarenje novčane pomoći i od poslodavca samo u slučaju kada je stvarna šteta veća od iznosa primljenog na ime pomoći za sanaciju pretrpljene štete, ali ne u većem iznosu od stvarno pretrpljene štete.“

broj predmeta: 80 0 Rs 067112 15 R Vrhovni sud Republike Srpske

 

Autor: ePravo

Izmjene zakona o parničnom postupku FBiH

0
ePravo.ba

Izmjene zakona o parničnom postupku

U Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine u decembru 2015.g. objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku FBIH.

Prečišćeni tekst Zakona o parničnom postupku FBiH.

 

Redakcija ePravo