Home Blog Page 62

Zakon o poreskom postupku Republike Srpske

By
ePravo.ba
-
0

ZAKON O PORESKOM POSTUPKU REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik Republike Srpske”, br. 102/2011, 108/2011 – ispr., 67/2013, 31/2014, 44/2016, 11/2019 – odluka US i 38/2019 – odluka US)

I – OSNOVNE ODREDBE

Predmet Zakona

Član 1

Ovim zakonom uređuju se organizacija, nadležnost, prava i obaveze Poreske uprave Republike Srpske, prava i obaveze poreskih obveznika, poreski postupak, plaćanje poreskih obaveza, redovna i prinudna naplata poreskih obaveza, kao i drugi načini prestanka poreskih obaveza, poreska kontrola, postupak po pravnom lijeku i nadzor i prekršaji iz oblasti poreza u Republici Srpskoj.

Definicije

Član 2

Izrazi korišćeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) porez je svaka obaveza plaćanja koju je poreski obveznik dužan da plati u korist budžeta Republike Srpske, budžeta gradova, opština i fondova, koja predstavlja prinudno davanje, a obuhvata poreze, doprinose, takse i naknade,

b) sporedno poresko davanje je svaka obaveza plaćanja u korist budžeta Republike Srpske, opština, gradova i fondova proistekla iz obaveze plaćanja poreza, uključujući kamatu na porez, troškove postupka i druga plaćanja koja su propisana poreskim propisima, kao i novčane kazne za prekršaje,

v) poreska obaveza je obaveza plaćanja poreza dospjelih za plaćanje u rokovima koji su propisani poreskim propisima,

g) poreski obveznik je fizičko ili pravno lice, dio pravnog lica ili drugi subjekti koji su u skladu sa poreskim propisima u Republici Srpskoj (u daljem tekstu: Republika) obavezni da plate porez,

d) poreski posrednik je lice koje je u skladu sa poreskim propisima dužno da od bilo kojeg lica obustavom ili na neki drugi način prikuplja i uplati porez,

đ) predstavnik poreskog obveznika je lice koje je zakonom, opštim aktom ili ugovorom ovlašćeno da vodi dio ili sve poslove poreskog obveznika u vezi sa ispunjavanjem poreskih obaveza,

e) poreski propisi su zakonski i podzakonski akti koji se odnose na porez i sporedna poreska davanja ili kojima se uređuje plaćanje poreza i sporednih poreskih davanja, kao i svi drugi zakonski i podzakonski akti za čiji inspekcijski nadzor je nadležna Poreska uprava Republike Srpske,

ž) poreska tajna je svaki podatak o poreskom obvezniku sa kojim raspolaže Poreska uprava Republike Srpske (u daljem tekstu: Poreska uprava) i koji se može dati drugim licima samo u slučajevima predviđenim ovim zakonom,

z) knjige i evidencije predstavljaju dokumentaciju o poslovanju, transakcijama, plaćanjima i prihodima i rashodima poreskog obveznika koje se vode u skladu sa poreskim propisima i propisima kojima se uređuje oblast računovodstva,

i) Koordinaciono tijelo za inspekcijski nadzor je posebno tijelo koje imenuje Vlada Republike Srpske, u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad inspekcija u Republici Srpskoj, i

j) Odbor za rješavanje žalbi je posebno tijelo koje imenuje Vlada Republike Srpske u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad inspekcija u Republici Srpskoj, sa nadležnošću odlučivanja u drugom stepenu u postupcima zabrane obavljanja djelatnosti.

Primjena Zakona

Član 3

Na poreski postupak primjenjuju se odredbe ovog zakona, a ako ovim zakonom neko pitanje nije propisano, primjenjivaće se odredbe propisa kojim se uređuje opšti upravni postupak.

Poreska tajna

Član 4

(1) Poreska uprava dužna je da obezbijedi sigurnost i povjerljivost poreskih informacija i podataka prikupljenih od obveznika koji bi u slučaju otkrivanja mogli da pričine štetu poreskom obvezniku.

(2) Lice zaposleno u Poreskoj upravi dužno je da čuva podatke i informacije dobijene prilikom rada kao službenu tajnu.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana Poreska uprava dužna je dati podatke i informacije koje čuva kao službenu tajnu:

a) Ministarstvu finansija (u daljem tekstu: Ministarstvo) te drugim republičkim organima uprave i upravnim organizacijama, organima jedinica lokalne samouprave i institucijama koje vrše javna ovlašćenja, a koje su dužne da dobijene podatke čuvaju kao službenu tajnu,

b) nadležnom sudu, nadležnom tužilaštvu i Ministarstvu unutrašnjih poslova radi utvrđivanja odgovornosti za poreske prekršaje i krivična djela iz oblasti poreza,

v) stranim poreskim vlastima u skladu sa međunarodnim ugovorima,

g) drugim licima uz pisani pristanak obveznika i

d) poreskim administracijama u Bosni i Hercegovini prema posebnom sporazumu.

(4) Poreska uprava dužna je omogućiti Ministarstvu nesmetan i kontinuiran pristup poreskim karticama poreskih obveznika, kao i drugim službenim evidencijama koje vodi, a Ministarstvo je te podatke dužno čuvati kao službenu tajnu.

(5) Poreskom tajnom ne smatraju se:

a) informacije i podaci za koje obveznik u pisanom obliku izjavi da se ne smatraju poreskom tajnom,

b) informacije i podaci dati u takvom obliku da se ne mogu povezati sa pojedinačnim obveznikom ili se na drugi način ne mogu identifikovati,

v) ime i identifikacioni broj obveznika,

g) informacije i podaci koji se mogu koristiti tokom istrage ili postupka u vezi sa krivičnim djelima iz oblasti poreza,

d) podaci iz Jedinstvenog sistema za potrebe korisnika sistema, a odnose se na djelokrug njihovog rada,

đ) podaci koji su sadržani u Godišnjem uvjerenju koje izdaje Poreska uprava ako se daju ovlašćenom sindikatu, na njihov zahtjev, u svrhu zaštite prava radnika i

e) podaci o dospjelom, a neplaćenom dugu poreskih obaveznika ako se daju sredstvima informisanja ili se objavljuju na internet-stranici Poreske uprave u vidu izvještaja o radu.

(6) Izuzetno od stava 3. ovog člana, Poreska uprava dužna je dati podatke i informacije o stanju poreskih obaveza određenog poreskog obveznika licu koje dokaže pravni interes, na njegov pisani zahtjev.

(7) Pravni interes postoji kod lica koje je u pravnom odnosu sa poreskim dužnikom i ima određeno potraživanje prema poreskom dužniku, a koje je proizašlo iz tog pravnog odnosa.

II – ORGANIZACIJA, NADLEŽNOST, PRAVA I OBAVEZE PORESKE UPRAVE

Organizacija Poreske uprave

Član 5

(1) Poreska uprava je republička uprava u sastavu Ministarstva.

(2) Sjedište Poreske uprave je u Banjoj Luci.

(3) Poreska uprava organizuje se u sjedištu, područnim centrima, područnim jedinicama i privremenim kancelarijama i drugim organizacionim jedinicama uređenim aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Poreskoj upravi.

(4) Poreskom upravom rukovodi direktor, koga postavlja i razrješava Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada).

Posebne odredbe o odgovornosti zaposlenih u Poreskoj upravi

Član 6

(1) Na radnopravni status, kao i plate postavljenih i zaposlenih lica u Poreskoj upravi primjenjuju se propisi kojima se regulišu radni odnosi i plate u republičkim organima uprave.

(2) Osim težih povreda radnih dužnosti utvrđenih propisom kojim se uređuje radnopravni status državnih službenika i namještenika u republičkim organima uprave, državni službenici i namještenici u Poreskoj upravi odgovorni su i za težu povredu radnih dužnosti, ako:

a) odbiju da daju besplatne informacije poreskim obveznicima na njihov zahtjev,

b) ne izdaju poresko uvjerenje u propisanom roku, odnosno bez objektivno opravdanog razloga ne donesu rješenje o odbijanju,

v) blagovremeno ne ažuriraju podatke koji se unose u poreske evidencije,

g) blagovremeno ne preduzmu propisane mjere za naplatu poreskih obaveza,

d) u propisanom roku ne dostave obavještenje poreskom obvezniku o postojanju preplate poreskih obaveza i

đ) namjerno ili iz krajnje nepažnje pogrešno evidentiraju obavezu poreskog obveznika u poreskim evidencijama.

(3) Unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta u Poreskoj upravi pravilnikom propisuje direktor Poreske uprave, na koji saglasnost daje Vlada.

Nadležnost Poreske uprave

Član 7

(1) Poreska uprava nadležna je za:

a) registraciju i identifikaciju poreskih obveznika,

b) utvrđivanje poreske obaveze u skladu sa zakonom,

v) vršenje kontrole zakonitosti i pravilnosti primjene poreskih propisa, uključujući obračun i uplatu poreza i kamata,

g) redovnu i prinudnu naplatu poreza i sporednih poreskih davanja,

d) kontrolu obračuna bruto plata zaposlenih lica u smislu zakona i odredaba Opšteg kolektivnog ugovora i ostalih ugovora zaključenih na osnovu njega,

đ) otkrivanje i sprečavanje izvršavanja krivičnih djela i poreskih prekršaja u okviru svoje nadležnosti i podnošenje izvještaja nadležnom tužilaštvu,

e) vođenje prvostepenog poreskog postupka,

ž) izricanje zaštitnih mjera i kazni za poreske prekršaje u skladu sa zakonom,

z) vođenje poreskih evidencija i poreskog knjigovodstva,

i) vođenje fiskalnog registra nepokretnosti i druge propisane registre,

j) vođenje Jedinstvenog sistema registracije, kontrole i naplate doprinosa,

k) izdavanje potvrda o rezidentnosti fizičkim i pravnim licima,

l) informisanje i edukaciju poreskih obveznika, na njihov zahtjev, o postojećim porezima, postupcima i uslovima plaćanja poreza, njihovim pravima i obavezama, kao i o poreskim propisima,

lj) izdavanje uvjerenja o podacima o kojima vodi službenu evidenciju,

m) izradu izvještaja o radu i njihovo objavljivanje na internet-stranici Poreske uprave čiju formu, sadržaj, način i uslove objavljivanja propisuje ministar finansija (u daljem tekstu: ministar) i

n) druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Osim nadležnosti iz stava 1. ovog člana, Poreska uprava je nadležna i za inspekcijski nadzor nad obavezom registracije poslovnih subjekata u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad inspekcija u Republici Srpskoj.

Obaveza pružanja stručne pomoći

Član 8

Republički organi uprave, organizacije, javna preduzeća, ustanove i fondovi dužni su da pruže neophodnu stručnu pomoć Poreskoj upravi radi izvršavanja poreskih propisa.

Međunarodna pravna pomoć u poreskim pitanjima

Član 9

(1) Poreska uprava ima pravo da u svom radu zatraži i pruži međunarodnu pravnu pomoć.

(2) Pod međunarodnom pravnom pomoći, u smislu ovog zakona, smatra se pravo Poreske uprave da se u rješavanju određenog poreskog predmeta za pomoć obrati inostranom poreskom organu, kao i da tom organu dostavi podatke i dokumentaciju kojima raspolaže o određenom poreskom obvezniku.

(3) Pružanje međunarodne pravne pomoći zasniva se na međunarodnim ugovorima.

(4) Ukoliko nije sklopljen međunarodni ugovor, pravna pomoć pruža se pod uslovima ako:

a) postoji uzajamnost ili

b) dostavljanje podataka ne ugrožava javni poredak i druge interese Republike, da ne postoji opasnost odavanja službene, trgovinske, industrijske, tehnološke ili profesionalne tajne, kao i da davanje podataka neće obvezniku proizvesti štetu nespojivu sa svrhom pravne pomoći.

(5) Prije dostavljanja obavještenja i dokumentacije inostranom poreskom organu obavještava se lice na koje se navedena obavještenja i dokumentacija odnose.

Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa

Član 10

(1) Poreska uprava vodi Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa koji predstavlja administrativno-tehnički sistem posredstvom kojeg Poreska uprava vrši registraciju, kontrolu i naplatu doprinosa i prikupljanje podataka od obveznika uplate doprinosa i osiguranika.

(2) Korisnici Jedinstvenog sistema su Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Javni fond za dječju zaštitu Republike Srpske i Zavod za zapošljavanje Republike Srpske (u daljem tekstu: korisnici sistema).

(3) Subjekti upisa u Jedinstveni sistem su uplatioci doprinosa i obveznici doprinosa.

(4) Baza podataka Jedinstvenog sistema je jedinstvena evidencija o svim obveznicima uplate doprinosa i obveznicima doprinosa, podacima neophodnim za kontrolu uplate doprinosa i podacima za ostvarivanje prava po osnovu obaveznog i dobrovoljnog osiguranja.

(5) Jedinstveni sistem sačinjava izvještaje o rizičnim uplatiocima doprinosa i identifikuje one obveznike koji izbjegavaju obavezu uplate, isplaćuju ili prijavljuju manje iznose po osnovu obaveze uplate doprinosa, odnosno ne podnesu prijavu za registraciju u Jedinstveni sistem.

(6) Poreska uprava omogućava nesmetan pristup korisnicima Jedinstvenog sistema bazi podataka Jedinstvenog sistema, prenos i korišćenje podataka iz njihovog djelokruga.

(7) Poreska uprava izdaje obveznicima doprinosa godišnje uvjerenje iz Jedinstvenog sistema, koje sadrži podatke o stažu osiguranja, iznosu uplaćenih, odnosno neuplaćenih doprinosa i iznosu primanja po zahtjevu obveznika doprinosa.

(8) Poreska uprava dužna je da trajno čuva dokumentaciju iz Jedinstvenog sistema i održava informacioni sistem koji omogućava pohranjivanje, korišćenje i rekonstrukciju podataka iz baze podataka Jedinstvenog sistema i kada nastupe posljedice više sile, kao i da održava informacioni sistem koji zadovoljava minimalne zahtjeve za funkcionisanje sistema na drugoj lokaciji, a koja je udaljena najmanje 50 kilometara vazdušne linije od primarne lokacije baze podataka i nalazi se na teritoriji Republike.

(9) Način formiranja baze podataka i način kategorizacije rizičnih uplatilaca doprinosa i način, uslove i postupak registracije u Jedinstvenom sistemu propisaće pravilnikom ministar na prijedlog direktora Poreske uprave.

Jedinstvena evidencija o prijavljenim i uplaćenim porezima

Član 11

(1) Poreska uprava vodi Jedinstvenu evidenciju o prijavljenim i uplaćenim porezima.

(2) Jedinstvena evidencija o prijavljenim i uplaćenim porezima je pomoćna knjiga u kojoj se uspostavlja i vodi analitička evidencija obaveza poreskih obveznika.

(3) Pojedinačna evidencija za svakog poreskog obveznika o njegovim ukupnim obavezama i uplatama vrši se na jedinstvenoj kartici poreskog obveznika.

(4) Isprava izdata na osnovu podataka iz Jedinstvene evidencije o prijavljenim i uplaćenim porezima smatra se javnom ispravom.

(5) Poreska uprava vodi evidencije u informacionom sistemu, koji je jedinstven.

(6) U okviru svog informacionog sistema Poreska uprava uređuje i obezbjeđuje tehniku obrade, kodiranje, prenos i iskazivanje podataka.

(7) Knjigovodstveno evidentiranje obaveza poreskih obveznika u Glavnoj knjizi trezora Republike Srpske vrši se na dan bilansiranja, na osnovu izvještaja iz Jedinstvene evidencije o prijavljenim i uplaćenim porezima.

Poresko uvjerenje

Član 12

(1) Poreska uprava o činjenicama o kojima vodi službenu evidenciju izdaje uvjerenje u pisanoj ili elektronskoj formi na osnovu podataka iz Jedinstvene kartice poreskog obveznika.

(2) Poresko uvjerenje izdaje se na osnovu usmenog ili pismenog zahtjeva poreskog obveznika, njegovog zakonskog zastupnika ili punomoćnika, bez odgađanja, a najkasnije u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje uvjerenja.

(3) Ako Poreska uprava odbije zahtjev za izdavanje uvjerenja, donosi o tome posebno rješenje, protiv kojeg je dopuštena žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.

(4) U slučaju da Poreska uprava u roku iz stava 2. ovog člana ne izda uvjerenje, a ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva, poreski obveznik ima pravo žalbe Ministarstvu u roku od 15 dana, kao da je zahtjev odbijen.

Odbor za poreska pitanja

Član 13

(1) Koordinaciju aktivnosti i procesa između nadležnih predstavnika poslovne zajednice (predstavnici Privredne komore, udruženja poslodavaca) u Republici, reprezentativnog većinskog sindikata, predstavnika penzionera i predstavnika Vlade o pitanjima od značaja za primjenu poreskih zakona i poboljšanje privrednog ambijenta u Republici vrši Odbor za poreska pitanja.

(2) Odbor za poreska pitanja, kao savjetodavno tijelo, imenuje Vlada i sastoji se od jednog predstavnika poslovne zajednice, jednog predstavnika reprezentativnog većinskog sindikata u Republici, jednog predstavnika penzionera u Republici i dva predstavnika Vlade, koji su profesionalna lica iz oblasti poreza i poreskog sistema.

(3) Odbor za poreska pitanja razmatra pitanja od značaja za poreski tretman i oporezivanje privrednih subjekata i drugih poreskih obveznika u Republici i daje stručna mišljenja i prijedloge za rješavanje pitanja iz stava 1. ovog člana.

(4) Mandat članova Odbora za poreska pitanja je dvije godine, a uslovi, način i postupak rada propisuju se poslovnikom o radu, koji donosi Odbor za poreska pitanja i koji se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Prava i obaveze poreskih obveznika

Član 14

Poreski obveznik ima pravo i obavezu da:

a) se registruje u Poreskoj upravi i da prijavi organizacionoj jedinici u kojoj je registrovan promjenu adrese ili promjenu oblika organizovanja privrednog društva, te promjenu drugih podataka u vezi sa upisom u registar kod Poreske uprave,

b) dobije besplatne primjerke poreskih obrazaca,

v) podnosi poreske prijave u obliku, na mjestu i u vrijeme koje je propisano zakonom,

g) izmiruje svoje obaveze na način i pod uslovima utvrđenim zakonom,

d) od Poreske uprave dobije besplatne informacije o porezima, kao i o poreskim propisima kojima se regulišu postupci za plaćanje i uslove plaćanja poreskih obaveza,

đ) izabere način vođenja poslovnih knjiga u skladu sa poreskim propisima, u svrhu obračunavanja i plaćanja poreza, te da vodi knjige i evidencije na način utvrđen poreskim propisima, da osigura čuvanje tih knjiga i evidencija, uključujući prateće evidencije u elektronskom obliku i dokumenta na period od pet godina od dana dospijeća poreske obaveze, odnosno poreske prijave na koji se odnose te knjige i evidencije,

e) kao pravno lice ili organizacija sa sjedištem u Republici, odnosno kao strano pravno lice ili organizacija koji ostvaruju prihode u Republici u roku od pet dana od dana registracije, obavijesti Poresku upravu o otvaranju ili zatvaranju bilo kojeg računa u banci u zemlji ili inostranstvu,

ž) zastupa vlastite interese u poreskom postupku, lično ili posredstvom svog predstavnika,

z) daje objašnjenja Poreskoj upravi o obračunavanju i plaćanju poreza,

i) bude prisutan tokom svih kontrola u skladu sa zakonom,

j) stavi na uvid ili dostavi Poreskoj upravi svu dokumentaciju potrebnu za vršenje poreske kontrole,

k) ne ometa službenike Poreske uprave u obavljanju zakonom utvrđene dužnosti i

l) druga prava i obaveze utvrđene zakonom.

III – PORESKI POSTUPAK

Pojam poreskog postupka

Član 15

(1) Poreski postupak je upravni postupak koji u prvom stepenu vodi Poreska uprava, a u drugom stepenu Ministarstvo.

(2) Poreski postupak obuhvata:

a) postupak registracije,

b) postupak prijavljivanja i utvrđivanja poreskih obaveza,

v) postupak izdavanja poreskog uvjerenja,

g) postupak redovne naplate poreskih obaveza,

d) postupak prinudne naplate poreskih obaveza,

đ) postupak poreske kontrole i

ž) drugostepeni poreski postupak.

(3) Pored upravnog postupka iz st. 1. i 2. ovog člana, Poreska uprava vodi i prekršajni postupak u oblasti poreza.

Pokretanje poreskog postupka i akti

Član 16

(1) Poreski postupak pokreće se po službenoj dužnosti, odnosno na zahtjev stranke.

(2) Poreski akt je poresko rješenje, zaključak, poreska prijava, poreski račun, nalog za poresku kontrolu, zapisnik o poreskoj kontroli i drugi akt kojim se pokreće, dopunjava, mijenja ili dovršava neka radnja u poreskom postupku.

(3) Protiv poreskog rješenja i zaključka donesenog u prvostepenom poreskom postupku dopuštena je žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, odnosno zaključka poreskom obvezniku.

Pozivanje

Član 17

(1) Poreska uprava u sprovođenju poreskog postupka može pozvati bilo koje lice radi uzimanja izjave ili da predoči dokumenta ili druge knjige i evidencije potrebne za sprovođenje i izvršavanje poreskih propisa, u svojstvu stranke u postupku, zainteresovanog lica ili bilo kojeg drugog lica za koje Poreska uprava smatra da posjeduje informacije ili dokumentaciju koja je od značaja za taj poreski postupak.

(2) Poziv sadrži oznaku poreskog predmeta, oznaku postupka koji je u toku, vrijeme i mjesto davanja izjave ili stavljanja na uvid dokumenata, te prava i obaveze pozvane stranke, naznačenje u kojem svojstvu se lice poziva, posljedice neodazivanja na poziv, te tačan popis dokumentacije ako se lice poziva da stavi na uvid određenu dokumentaciju.

(3) Poziv će se uručiti licu najmanje pet dana prije dana preduzimanja radnje u postupku zbog kojeg se poziva.

(4) Maloljetnici ili poslovno nesposobna lica pozivaju se posredstvom zakonskih zastupnika.

(5) Pozvano lice ima pravo da njegov predstavnik učestvuje u postupku davanja izjave i da snimi preduzimanje radnje posredstvom tonskog zapisa na odgovarajućem mediju.

(6) Zapisnik o izjavi sastaviće, potpisati i datirati lice koje vodi postupak, a video ili audio zapis snimljen u toku postupka prilaže se uz zapisnik.

(7) Ako se uredno pozvano lice ne odazove pozivu, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se ne može uredno izvršiti dostavljanje poziva zbog izbjegavanja prijema poziva, Poreska uprava će uz asistenciju službenika Ministarstva unutrašnjih poslova izvršiti njegovo privođenje.

Dostavljanje

Član 18

(1) Poreski akti smatraju se dostavljenim kada se uruče poreskom obvezniku, njegovom zakonskom zastupniku, poreskom punomoćniku ili zastupniku po službenoj dužnosti, a u odnosu na državne organe, privredna društava i druga pravna lica kada se uruče i licu za primanje pismena ili u njegovom odsustvu nekom drugom licu koje je na bilo koji način ovlašćeno da primi pismeno.

(2) Ako je poreski obveznik fizičko lice, odnosno preduzetnik, poreski akti smatraju se dostavljenim i kada se uruče punoljetnom članu domaćinstva, ili licu zaposlenom kod preduzetnika.

(3) Dostavljanje se vrši posredstvom pošte ili dostavljača uz dostavnicu, lično, licima iz stava 1. ovog člana.

(4) Dostavljanje se u smislu ovog zakona smatra urednim i u slučaj u da lica iz stava 1. ovog člana odbiju da prime ili potpišu poreske akte, kada lice koje je vršilo dostavljanje o tome sačini službenu zabilješku.

(5) (brisano)

(6) Izuzetno od stava 3. ovog člana, poreski akti se mogu dostaviti poreskom obvezniku i u elektronskoj formi, u skladu sa propisima kojima se uređuje elektronsko poslovanje.

Dokazivanje

Član 19

(1) Činjenice u poreskom postupku utvrđuju se na osnovu dokaza.

(2) Kao dokazno sredstvo u poreskom postupku mogu se upotrijebiti poreska prijava, poslovne knjige i evidencije, računovodstveni iskazi, poslovna dokumentacija i druge isprave i informacije kojima raspolaže Poreska uprava, koje su prikupljene od poreskog obveznika ili trećih lica, iskaz svjedoka, nalaz i mišljenje vještaka, uviđaj i svako drugo dokazno sredstvo na osnovu kojeg se činjenice mogu utvrditi.

(3) Službeno lice koje vodi poreski postupak samostalno odlučuje koje će se činjenice u postupku utvrđivati i kojim dokaznim sredstvima, vodeći računa o ekonomičnosti i efikasnosti samog postupka.

(4) O izvođenju dokaza sastavlja se zapisnik koji čini sastavni dio zapisnika o poreskoj kontroli.

Utvrđivanje poreske osnovice procjenom

Član 19a

(1) U slučaju da se činjenice na osnovu kojih se utvrđuje poreska osnovica ne mogu utvrditi dokaznim sredstvima iz člana 19. ovog zakona, Poreska uprava može utvrditi poresku osnovicu procjenom.

(2) Poreska uprava po slobodnoj ocjeni, a vodeći računa o efikasnosti i efektivnosti postupka, odlučuje koji će način ili više njih koristiti za procjenu poreske osnovice.

(3) Ministar, na prijedlog direktora Poreske uprave, donosi pravilnik kojim se uređuju uslovi, način i postupak utvrđivanja poreske osnovice procjenom.

Način utvrđivanja poreske osnovice procjenom

Član 19b

(1) Procjena poreske osnovice vrši se:

a) procjenom na bazi raspoložive uredne poslovne dokumentacije o poslovanju u određenom periodu kraćem od perioda oporezivanja (dnevnom, nedjeljnom ili mjesečnom), tako što se na osnovu podataka o tom dijelu poslovanja procjenjuje poreska osnovica za period za koji se utvrđuje porez,

b) procjenom na bazi podataka i činjenica o ostvarenom prometu (dnevnom, nedjeljnom ili mjesečnom) utvrđenim uviđajem ili kontrolom, tako što se na osnovu tih podataka i činjenica procjenjuje poreska osnovica za period za koji se utvrđuje porez,

v) upoređivanjem sa podacima drugih poreskih obveznika koji obavljaju istu ili sličnu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji, pod približno jednakim uslovima i

g) na osnovu raspoložive uredne poslovne dokumentacije, ako ona postoji, a nije proknjižena.

Utvrđivanje osnovice poreza na dohodak procjenom

Član 19v

(1) Izuzetno od člana 19b. ovog zakona, utvrđivanje poreske osnovice procjenom koristi se kod utvrđivanja osnovice poreza na dohodak, kao razlika između vrijednosti imovine poreskog obveznika na kraju i na početku kalendarske godine umanjena za iznos prijavljenog dohotka i za vrijednost imovine pribavljene sredstvima stečenim nasljeđem, poklonom ili na drugi zakonit besteretan način, kao i za iznos prihoda koji podliježu oporezivanju porezom na dohodak, a koji ne ulaze u oporezivanje godišnjim porezom na dohodak, za koju taj poreski obveznik, odnosno drugo lice ističe i o tome pruži odgovarajuće materijalne dokaze.

(2) Imovinu iz stava 1. ovog člana čine:

a) nepokretnosti (stan, kuća, poslovna zgrada i prostorije, garaža, zemljište i slično),

b) akcije i udjeli u pravnom licu,

v) oprema za obavljanje samostalne djelatnosti,

g) motorna vozila, plovni objekti i vazduhoplovi,

d) štedni ulozi i gotov novac i

đ) druga imovinska prava.

(3) Vrijednost imovine na početku kalendarske godine čini zbir ukupne vrijednosti imovine na dan 1. januara kalendarske godine.

(4) Vrijednost imovine na kraju kalendarske godine čini zbir ukupne vrijednosti imovine sa stanjem na dan 31. decembra kalendarske godine, uvećana za vrijednost imovine utvrđenu od Poreske uprave, koja je u kalendarskoj godini stečena teretno i otuđena teretno ili besteretno, kao i za sredstva koja je poreski obveznik upotrijebio za kupovinu imovine, na ime trećih lica u kalendarskoj godini.

(5) Ukoliko poreski obveznik, odnosno drugo lice ističe da su određena imovina, odnosno sredstva stečena nasljeđem, poklonom ili na drugi zakonit besteretan način, dužni su da o tome pruže odgovarajuće materijalne dokaze.

(6) Poreska osnovica utvrđena u skladu sa ovim članom predstavlja neprijavljeni prihod.

(7) Neprijavljeni prihod oporezuje se kao ostali prihodi, u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dohodak, bez priznavanja normiranih troškova.

IV – POSTUPAK REGISTRACIJE PORESKIH OBVEZNIKA

Mjesto i način registracije

Član 20

(1) Registraciju poreskih obveznika vrši Poreska uprava.

(2) Obveznici su dužni da se registruju kod Poreske uprave u mjestu, u roku i na način propisan ovim zakonom i drugim propisima kojima se uređuje postupak registracije poslovnih subjekata u Republici Srpskoj.

(3) Registracija kod Poreske uprave je istovremeno registracija i u Jedinstveni sistem uplatilaca doprinosa.

(4) Prijava za registraciju poreskih obveznika sadrži identifikacioni broj obveznika, glavno mjesto poslovanja obveznika, lokaciju knjiga i evidencija obveznika, kao i druge relevantne informacije, a podnosi se na obrascu za registraciju, ukoliko nije drugačije određeno posebnim propisima.

(5) Poreski obveznik pravno lice i organizacija u prilogu prijave za registraciju dostavlja Poreskoj upravi rješenje o registraciji lica sa prilozima, a poreski obveznik preduzetnik rješenje o registraciji izdato od nadležnog organa, kao i druga dokumenta propisana zakonom i podzakonskim aktom, ukoliko nije drugačije određeno posebnim propisima.

(6) Uplatioci doprinosa prilikom registracije obveznika doprinosa uz prijavu podnose i dokaze o osnovu nastanka obaveze uplate doprinosa.

(7) (brisano)

(8) Odjavljivanje jedinstvenog identifikacionog broja (JIB) vrši se po zahtjevu poreskog obveznika, a nakon izmirenja utvrđenih poreskih obaveza.

(9) (brisano)

Jedinstveni identifikacioni broj

Član 21

Radi identifikacije poreskih obveznika Poreska uprava u postupku registracije dodjeljuje jedinstveni identifikacioni broj poreskim obveznicima (JIB).

Obveznici JIB-a

Član 22

(1) JIB poreskog obveznika obavezna su da imaju sljedeća lica:

a) pravno lice ili drugi subjekt sa sjedištem u Republici,

b) strano pravno lice ili drugi subjekt koji ostvaruje prihode u Republici,

v) fizičko lice koje nema prebivalište ili boravište u Bosni i Hercegovini, a ostvaruje prihode u Republici,

g) fizičko lice koje obavlja samostalnu djelatnost,

d) poslovna jedinica stranog pravnog lica u Republici i

đ) poslovne jedinice pravnih lica sa sjedištem u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distriktu.

(2) Pod poslovnom jedinicom stranog pravnog lica podrazumijeva se poslovna jedinica definisana odredbama propisa kojim se uređuje porez na dobit pravnih lica.

(3) Na poslovnu jedinicu iz stava 2. ovog člana primjenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose na pravna lica, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

(4) Fizičko lice koje ima prebivalište u Republici i koje je obveznik poreskih obaveza registruje se u Poreskoj upravi sa jedinstvenim matičnim brojem građana, ili mu Poreska uprava dodjeljuje lični identifikacioni broj (u daljem tekstu: LIB).

Uskraćivanje i oduzimanje JIB-a

Član 22a*

(1) Poreska uprava ne dodjeljuje JIB sljedećim licima:

a) pravnom licu u osnivanju čiji je osnivač pravno ili fizičko lice koja imaju dospjele a neizmirene poreske obaveze,

b) pravnom licu u osnivanju čiji je osnivač fizičko lice koje je istovremeno osnivač i drugog pravnog lica sa udjelom u vlasništvu od najmanje 25% ili to fizičko lice obavlja preduzetničku djelatnost (preduzetnik), a to drugo pravno lice ili preduzetnik imaju dospjele a neizmirene poreske obaveze,

v) pravnom licu nastalom statusnom promjenom u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad privrednih društava, ako pravno lice koje je predmet statusne promjene ima dospjele a neizmirene poreske obaveze,

g) preduzetniku koji ima dospjele a neizmirene poreske obaveze,

d) preduzetniku u postupku registracije u slučaju da je fizičko lice koje se registruje kao preduzetnik istovremeno i osnivač pravnog lica sa udjelom u vlasništvu od najmanje 25%, a to pravno lice ima dospjele a neizmirene poreske obaveze, i

đ) pravnom licu ili preduzetniku čija prijava za registraciju sadrži podatke koji nisu vjerodostojni ili je protiv osnivača izrečena mjera zabrane obavljanja te djelatnosti.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, Poreska uprava dodjeljuje JIB ako su dospjele a neizmirene poreske obaveze do 1.500 KM i ukoliko ove obaveze budu izmirene u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva za dodjelu JIB-a, odnosno u tom roku bude pružena neopoziva bankarska garancija ili mjenica avalirana od poslovne banke.

(3) Ako Poreska uprava u postupku kontrole utvrdi da su u vrijeme dodjele JIB-a postojale smetnje za njegovu dodjelu iz stava 1. ovog člana, Poreska uprava rješenjem privremeno oduzima dodijeljeni JIB do otklanjanja tih smetnji, a primjerak rješenja dostavlja banci kod koje se vodi glavni račun poreskog obveznika.

(4) U slučaju privremenog oduzimanja JIB-a, banka je dužna da obustavi izvršenje naloga poreskog obveznika za prenos sredstava sa računa obveznika od momenta prijema rješenja iz stava 3. ovog člana, osim u svrhu izmirivanja poreza i sporednih poreskih davanja.

(5) Poreska uprava, po zahtjevu poreskog obveznika, ponovo dodjeljuje isti JIB, nakon što su otklonjene smetnje zbog kojih je privremeno oduzet.

Obaveza unošenja JIB-a

Član 23

(1) Lice koje je na osnovu poreskih propisa dužno da poreskom organu podnese prijavu, izjavu ili drugi dokument unijeće u tu prijavu, izjavu ili drugi dokument identifikacioni broj obveznika.

(2) Ako nije drugačije uređeno poreskim propisima, identifikacioni broj obveznika biće jedinstven i jedini broj tog obveznika za sve poreze i sporedna poreska davanja.

Poslovne jedinice, predstavništva, glavna mjesta poslovanja

Član 24

(1) Pravno lice, drugi subjekt ili preduzetnik iz Republike čije se glavno mjesto poslovanja nalazi u Republici registruju se kod organizacione jedinice Poreske uprave na čijoj se teritoriji nalazi lokacija tog glavnog mjesta poslovanja.

(2) Glavno mjesto poslovanja u smislu stava 1. ovog člana je ono mjesto poslovanja koje sam poreski obveznik odredi kao glavno mjesto poslovanja.

(3) Pravno lice ili drugi subjekt iz Republike čije se glavno mjesto poslovanja nalazi izvan Republike registruje se u sjedištu Poreske uprave.

(4) Posebna organizaciona jedinica pravnog lica ili drugog subjekta iz Republike registruje se kod organizacione jedinice Poreske uprave na čijoj teritoriji se nalazi lokacija glavnog mjesta poslovanja te posebne organizacione jedinice.

(5) Predstavništvo stranog pravnog lica ili drugog subjekta u Republici registruje se kod organizacione jedinice Poreske uprave na čijoj teritoriji se nalazi lokacija glavnog mjesta poslovanja tog predstavništva.

(6) Odredbe st. 1, 2, 3, 4. i 5. ovog člana primjenjuju se u slučaju da drugačije nije određeno posebnim propisima.

Prijava za registraciju

Član 25

(1) Prijava za registraciju obveznika iz člana 20. ovog zakona podnosi se Poreskoj upravi u roku od osam dana od dana registracije kod organa nadležnih za registraciju pravnog lica, drugog subjekta, odnosno preduzetnika.

(2) Ako obveznik ne podnese prijavu za registraciju u roku iz stava 1. ovog člana, Poreska uprava će izvršiti registraciju po službenoj dužnosti, ako ima saznanje da je nastala obaveza registracije.

(3) Ako obveznik iz člana 24. ovog zakona promijeni svoje glavno mjesto poslovanja, vlasničku strukturu, izvrši statusnu promjenu ili promjenu pravne forme, obavezan je da u roku od osam dana o tome pisano obavijesti Poresku upravu.

(4) Ako obveznik iz člana 24. ovog zakona promijeni svoje glavno mjesto poslovanja, a novo glavno mjesto poslovanja je u nadležnosti druge organizacione jedinice Poreske uprave, dužan je da u roku od osam dana o tome obavijesti Poresku upravu, a organizaciona jedinica Poreske uprave će po službenoj dužnosti izvršiti registraciju kod organizacione jedinice u novom mjestu glavnog poslovanja poreskog obveznika.

Prijava nepokretnosti u fiskalni registar nepokretnosti

Član 25a

(1) Poreska uprava uspostavlja i vodi fiskalni registar nepokretnosti u skladu sa ovim zakonom i propisima kojima se uređuje porez na nepokretnosti.

(2) Poreski obveznici prijavljuju nepokretnosti u fiskalni registar na osnovu prijava za registraciju nepokretnosti.

(3) U slučaju da poreski obveznik ne podnese prijavu za registraciju nepokretnosti Poreska uprava po službenoj dužnosti registruje nepokretnost.

Prijava za registraciju u Jedinstveni sistem

Član 26

(1) Registracija obveznika doprinosa u Jedinstvenom sistemu vrši se na osnovu prijave koju Poreskoj upravi podnosi uplatilac doprinosa na propisanom obrascu.

(2) Prijavu za registraciju u Jedinistveni sistem obveznika doprinosa (zaposlenog) podnosi uplatilac doprinosa (poslodavac) najkasnije jedan dan prije stupanja zaposlenog na rad kod poslodavca, navedenog u ugovoru o radu ili drugom aktu na osnovu kojeg se zasniva radni odnos.

(3) Prijavu za registraciju u Jedinstveni sistem podnosi dobrovoljni uplatilac doprinosa prema mjestu prebivališta u roku od osam dana od dana početka osiguranja navedenog u aktu nadležnog fonda osiguranja.

(4) Uplatioci doprinosa koji nisu navedeni u st. 2. i 3. ovog člana podnose prijavu za registraciju obveznika doprinosa u Jedinstvenom sistemu najkasnije danom nastanka pravnog osnova iz kojeg proizlazi obaveza plaćanja doprinosa.

(5) Izuzetno od st. 2. i 4. ovog člana, prijavu za registraciju u Jedinstvenom sistemu može podnijeti obveznik doprinosa ako po isteku roka za podnošenje prijave to ne izvrši uplatilac doprinosa na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom.

(6) Uz prijavu za registraciju obveznika doprinosa obavezno se prilaže dokaz o pravnom osnovu za nastanak obaveze plaćanja doprinosa.

(7) Obaveza plaćanja doprinosa u smislu ovog člana nastaje danom:

a) stupanja na rad zaposlenog,

b) stupanja na snagu ugovornog odnosa iz kojeg proističe obaveza plaćanja doprinosa ili

v) nastankom nekog pravnog odnosa iz kojeg proističe obaveza plaćanja doprinosa.

Elektronska identifikaciona kartica

Član 26a

(1) Poreska uprava izdaje elektronsku identifikacionu karticu za svakog registrovanog obveznika doprinosa iz člana 26. stav 2. ovog zakona, odmah nakon izvršene registracije u Jedinstvenom sistemu.

(2) Svaki obveznik doprinosa iz člana 26. stav 2. ovog zakona dužan je da elektronsku identifikacionu karticu ima u toku radnog vremena i dužan je tu karticu dati na uvid ovlašćenim licima u postupku inspekcijskog nadzora.

(3) Elektronska identifikaciona kartica sadrži ime i prezime obveznika doprinosa, jedinstveni matični broj i serijski broj kartice.

(4) Troškove prvog izdavanja elektronskih kartica snosi Poreska uprava.

(5) Izuzetno od stava 1. ovog člana, Poreska uprava neće izdati elektronsku identifikacionu karticu obveznicima doprinosa koji se registruju u Jedinstveni sistem privremeno na osnovu ugovora o probnom radu, ugovora o privremenim i povremenim poslovima, te sličnih ugovora kojima fizičko lice obavlja određeni rad, pod uslovom da taj rad ne traje duže od 15 dana.

(6) Ministar donosi pravilnik kojim propisuje način, postupak izdavanja i oblik elektronskih identifikacionih kartica.

Odjava poreskog obveznika

Član 27

(1) Poreska uprava odjavljuje poreskog obveznika na njegov zahtjev, nakon izvršene poreske kontrole i nakon što utvrdi da su izmirene sve poreske obaveze tog poreskog obveznika.

(2) Postupak poreske kontrole iz stava 1. ovog člana mora biti počet najkasnije u roku od deset dana od dana prijema zahtjeva za odjavu poreskog obveznika.

(3) Poreska uprava odjavljuje obveznika doprinosa po prijavi uplatioca doprinosa, a nakon što utvrdi da je osnov za plaćanje doprinosa prestao.

(4) Izuzetno od stava 3. ovog člana Poreska uprava odjavljuje obveznika doprinosa iz Jedinstvenog sistema po službenoj dužnosti ili na njegov zahtjev u sljedećim slučajevima:

a) kada je uplatilac doprinosa prestao da posluje na osnovu rješenja nadležnog organa, a nije podnio prijavu o odjavljivanju,

b) kada je prilikom prijave u Jedinstveni sistem jasno naveden period trajanja radnog odnosa ili odnosa sličnog radnom odnosu na osnovu kojeg postoji obaveza plaćanja doprinosa (privremeni i povremeni poslovi, probni rad, rad na određeno vrijeme, ugovor o djelu i slično) i

v) na lični zahtjev obveznika doprinosa kada za to ima opravdan pravni interes koji je u skladu sa zakonom, bez obzira da li je uplatilac doprinosa izmirio obaveze po osnovu doprinosa za tog obveznika.

(5) U slučajevima iz stava 4. ovog člana, ne podnosi se prijava odjave iz Jedinstvenog sistema, niti je potrebno dostavljati dokaze o prestanku pravnog odnosa na osnovu kojeg je postojala obaveza plaćanja doprinosa.

Obaveza dostavljanja podataka

Član 28

(1) Agencija nadležna za postupak registracije poslovnih subjekata, organ lokalne samouprave ili drugi organ nadležan za upis u odgovarajući registar lica koja obavljaju privrednu ili profesionalnu djelatnost dužni su da, u roku do pet dana od dana izvršenog upisa, promjene, ponovnog upisa, dostave Poreskoj upravi obavještenje o upisu u registar, brisanju, odnosno upisu bilo koje promjene u registar.

(2) Organ uprave koji vodi evidencije o prebivalištu, boravištu ili rođenju ili smrti fizičkog lica dužan je da u roku od pet radnih dana od dana prijave ili odjave prebivališta, odnosno boravišta, ili smrti o tome obavijesti Poresku upravu.

(3) Uslove o načinu i postupku identifikacije i registracije poreskih obveznika, kao i obrasce za registraciju propisuje pravilnikom ministar na prijedlog direktora Poreske uprave.

Otvaranje računa za poreskog obveznika

Član 29

Banka ili druga organizacija za platni promet (u daljem tekstu: banka) može otvori ti račun za poreskog obveznika pravno lice, dio pravnog lica ili preduzetnika samo ako poreski obveznik dostavi dokaz o registraciji poreskog obveznika.

V – POSTUPAK PRIJAVLjIVANjA I UTVRĐIVANjA PORESKIH OBAVEZA

Pojam i podnošenje poreske prijave

Član 30

(1) Poreska prijava je izvještaj poreskog obveznika Poreskoj upravi o ostvarenim prihodima, izvršenim rashodima, dobiti, imovini i drugim činjenicama i aktima bitnim za utvrđivanje poreske obaveze.

(2) Poreska prijava podnosi se na propisanom obrascu u roku utvrđenom propisima kojima se uređuje obaveza plaćanja određene vrste poreza organizacionoj jedinici Poreske uprave kod koje je poreski obveznik registrovan.

(3) Poresku prijavu potpisuje poreski obveznik, njegov zakonski zastupnik ili punomoćnik, a ako je poresku prijavu ili njen dio pripremilo drugo stručno lice, i to lice potpisuje poresku prijavu i unosi svoj identifikacioni broj.

(4) Poreska prijava podnesena u elektronskom obliku potpisuje se kvalifikovanim elektronskim potpisom, elektronskim potpisom ili elektronskim potpisom izdatim od Poreske uprave.

(5) Elektronski potpis, u smislu ovog zakona, ima istu pravnu snagu i ravnopravan je sa svojeručnim potpisom i otiskom pečata, ako je izrađen u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje elektronski potpis i ako je potpisnik pismeno prihvatio da potpisivanje elektronskih prijava vrši elektronskim potpisom

(6) Poreska prijava podnosi se u propisanom roku, neposredno, poštom ili u elektronskom obliku, na način koji propisuje pravilnikom direktor Poreske uprave uz saglasnost ministra.

(7) U slučaju da se poreska prijava podnosi poštom, dan predaje pošti preporučenom pošiljkom smatra se danom podnošenja poreske prijave Poreskoj upravi.

Produženje roka za podnošenje poreske prijave

Član 31

(1) Poreska uprava može poreskom obvezniku, na njegov pisani zahtjev, podnesen prije isteka roka za podnošenje poreske prijave, odobriti produženje roka za podnošenje iz opravdanih razloga (bolest, odsustvovanje iz zemlje, nesrećni slučaj, elementarna nepogoda većih razmjera i slično), dok ti razlozi ne prestanu, a najduže do tri mjeseca od dana isteka zakonskog roka za podnošenje poreske prijave.

(2) O zahtjevu za produženje roka za podnošenje poreske prijave odlučuje Poreska uprava u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva.

(3) Produženje roka za podnošenje poreske prijave ne utiče na datum dospijeća za plaćanje poreske obaveze.

Izmjena poreske prijave

Član 32

(1) Poreski obveznik može izmijeniti prethodno podnesenu poresku prijavu radi otklanjanja greške ili propusta u podnesenoj prijavi najkasnije u roku od tri mjeseca od isteka godine u kojoj se prijava podnosi.

(2) Podnesena poreska prijava ne može se mijenjati poslije okončanja postupka poreske kontrole perioda za koji je poreska prijava podnesena.

Posebne prijave

Član 33

(1) Obavještajna prijava je izvještaj koji je poreski obveznik obavezan da podnese Poreskoj upravi u kojem daje informacije o plaćanju poreza ili druge informacije potrebne za izvršavanje poreskih propisa, a uslovi i način podnošenja propisuju se poreskim propisima.

(2) Poreska prijava za porez po odbitku je izvještaj koji poreski posrednik podnosi Poreskoj upravi, u kojoj su sadržane informacije o obračunatom i plaćenom porezu po odbitku.

(3) Kopiju prijave iz stava 2. ovog člana poreski posrednik dostavlja licu od čijih se prihoda porezi odbijaju i naplaćuju.

(4) Prijave iz st. 1. i 2. poreski obveznik može izmijeniti i poslije isteka roka za njihovo podnošenje radi otklanjanja greške ili propusta u podnesenoj prijavi.

Dospjelost i izmirenje poreske obaveze

https://www.anwalt-bih.de

Član 34

(1) Poreska obaveza smatra se dospjelom na dan utvrđen poreskim propisima.

(2) Poresku obavezu izmiruje neposredno poreski obveznik, osim u slučaj u kada je ovim zakonom ili drugim poreskim propisima određeno da je drugo lice odgovorno za ispunjenje poreske obaveze poreskog obveznika.

(3) Poreska obaveza izmiruje se na način i po postupku koji je propisan ovim zakonom, a izmirenjem poreske obaveze ta obaveza se gasi.

(4) Odredbe o poreskoj obavezi primjenjuju se i na sporedna poreska davanja, osim ako je ovim zakonom drugačije propisano.

(5) Poresku obavezu može izmiriti i treće lice umjesto poreskog obveznika.

Izmirenje obaveze od poreskog posrednika

Član 35

Poreska obaveza poreskog obveznika koju je u skladu sa poreskim propisima obavezan da plati poreski posrednik jeste obaveza poreskog posrednika od trenutka kada je naplati od obveznika.

Odgovornost pravnog sljednika

Član 36

(1) Poresku obavezu pravnog lica ili drugog subjekta koje se gasi kao posljedica statusnih promjena ispunjava njegov pravni nasljednik u skladu sa propisima kojima se uređuje rad privrednih društava.

(2) Rok za izmirenje poreske obaveze pravnog lica koje se gasi kao posljedica statusnih promjena ne mijenja se kada je ispunjenje te obaveze prešlo na pravnog nasljednika.

(3) Promjena pravne forme pravnog lica ne utiče na ispunjenje poreske obaveze.

Odgovornost nasljednika

Član 37

(1) Poresku obavezu umrlog lica (ostavioca) izmiruju nasljednici do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

(2) U slučaju da postoji više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za dugove ostavioca, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela.

(3) Ako naslijeđena imovina nije dovoljna za izmirenje cjelokupnog iznosa poreske obaveze ostavioca, neizmireni iznos poreske obaveze se otpisuje.

Povezana lica

Član 38*

(1) Povezanim licima, u smislu ovog zakona, smatraju se:

a) članovi porodice poreskog obveznika i

b) lice koje kontroliše obveznika, lice koje kontroliše obveznik ili lice koje je pod zajedničkom kontrolom sa obveznikom.

(2) Članovi porodice poreskog obveznika iz stava 1. tačka a) ovog člana su supružnik poreskog obveznika, srodnici po krvi u pravoj liniji, braća i sestre, usvojenici i njihovi potomci koji žive u zajedničkom domaćinstvu sa poreskim obveznikom.

(3) Kontrola iz stava 1. tačka b) ovog člana znači vlasništvo, direktno ili putem jednog ili više pravnih lica, od najmanje 50% vrijednosti imovine ili najmanje 50% glasova akcionara pravnog lica koje je u pitanju na način da se smatra da lice posjeduje sve akcije koje direktno ili indirektno posjeduju članovi njegove porodice.

(4) i (5) (prestalo da važi)

Utvrđivanje poreske obaveze

Član 39

(1) Poreska obaveza utvrđena je evidentiranjem poreske obaveze poreskog obveznika u evidenciji Poreske uprave, nakon prijema poreske prijave od poreskog obveznika u kojoj je obveznik iskazao svoju poresku obavezu.

(2) Poreska prijava iz stava 1. ovog člana postaje izvršna isprava istekom zakonskog roka za plaćanje njome prijavljene poreske obaveze.

(3) Utvrđivanje poreske obaveze je radnja kojom se konstatuju postojanje pojedinačne poreske obaveze, poreski obveznik, poreska osnovica i iznos poreske obaveze.

(4) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, Poreska uprava vrši evidentiranje poreske obaveze nakon donošenja rješenja za plaćanje poreske obaveze.

(5) Na osnovu izvršne isprave iz stava 2. ovog člana, Poreska uprava po službenoj dužnosti pokreće i vodi postupak prinudne naplate u skladu sa odredbama ovog zakona.

Rješenje o plaćanju poreske obaveze

Član 40

(1) Rješenjem o plaćanju poreskih obaveza nakon izvršene poreske kontrole Poreska uprava utvrđuje poresku obavezu i nalaže poreskom obvezniku da plati utvrđenu poresku obavezu u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja.

(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana ne donosi se za obaveze prijavljene u smislu člana 39. st. 1. i 2. ovog zakona.

(3) Ako dva ili više lica solidarno odgovaraju za obavezu, onda se rješenje za plaćanje poreske obaveze donosi za svako od njih, a plaćanje cjelokupne obaveze može vršiti bilo koje od njih.

Prestanak poreske obaveze

Član 41

(1) Poreska obaveza prestaje:

a) izmirenjem plaćanjem ili davanjem umjesto plaćanja u skladu sa zakonom,

b) naplatom poreza,

v) zastarjelošću prava na utvrđivanje i naplatu poreske obaveze,

g) otpisom poreza i

d) na drugi način propisan zakonom.

(2) Uplata poreza i sporednih poreskih davanja vrši se na propisane uplatne račune i prema propisima ministra.

VI – POSTUPAK PLAĆANjA PORESKIH OBAVEZA

1. Redovna naplata poreskih obaveza

Naplata poreza

Član 42

(1) Naplata poreza je u smislu ovog zakona redovna naplata i prinudna naplata.

(2) Redovna naplata poreza podrazumijeva plaćanje poreske obaveze u propisanom roku ili u roku naloženom rješenjem za plaćanje.

(3) Prinudna naplata preduzima se nakon isteka zakonskog roka za plaćanje prijavljenih poreskih obaveza ili istekom roka za plaćanje utvrđenog izvršnim rješenjem iz člana 40. ovog zakona.

(4) Odredbe o naplati poreza primjenjuju se i na naplatu sporednih p o reskih davanja.

Način plaćanja poreskih obaveza

Član 43

(1) Plaćanje poreske obaveze vrši se posredstvom banke prenosom novčanih sredstava na propisane uplatne račune javnih prihoda, u rokovima propisanim poreskim propisima.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, plaćanje u svrhu izmirenja poreske obaveze može se izvršiti:

a) kupovinom taksenih markica ili drugih vrijednosnih papira u kojima je sadržana poreska obaveza,

b) kompenzacijom, u skladu sa poreskim propisima,

v) pretvaranjem poreskog duga u vlasnički udio u skladu sa posebnim zakonom,

g) prenosom oduzete imovine na Republiku nakon sprovedenog postupka prinudne naplate i

d) na drugi propisani način.

Dan plaćanja poreskih obaveza

Član 44

(1) Danom plaćanja obaveze smatra se dan kada je uplata obaveze primljena na odgovarajući račun.

(2) Danom plaćanja obaveze obveznika smatra se i dan kada je banka od obveznika primila nalog za prenos sredstava sa računa obveznika na odgovarajući račun, pod uslovom da postoje dovoljna sredstva na računu obveznika, a banka je ovlašćena da prenese sredstva na odgovarajuće račune.

(3) Banka će izvršiti nalog lica za prenos sredstava u svrhu plaćanja obaveza sve dok postoji dovoljno sredstava na računu tog lica, u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima.

(4) Nalog za prenos kojim se nalaže plaćanje obaveze banka je dužna da izvrši u roku od jednog radnog dana od dana prijema naloga za prenos sredstava.

Redoslijed plaćanja poreskih obaveza

Član 45

(1) Poreski obveznik prilikom uplate određuje koju vrstu poreske obaveze ili sporednog poreskog davanja plaća, bez naznačavanja perioda za koji se plaća obaveza.

(2) Raspored uplaćenog iznosa vrši se redoslijedom: prvo iznos poreza prema roku dospijeća za plaćanje počev od najranije dospjele obaveze za plaćanje, a zatim kamata na iznos poreske obaveze.

(3) U postupku prinudne naplate raspored naplaćenog iznosa vrši se redoslijedom: troškovi postupka, doprinosi, glavni dug i iznos kamate.

Privremeno obezbjeđenje naplate poreskih obaveza

Član 46

(1) Radi obezbjeđenja naplate poreske obaveze čije je postojanje učinjeno vjerovatnim, a postoji opasnost da poreski obveznik osujeti, odnosno oteža njenu naplatu, Poreska uprava može zaključkom ustanoviti privremene mjere za obezbjeđenje naplate.

(2) Zaključak iz stava 1. ovog člana sadrži i obrazloženje zbog čega Poreska uprava smatra da postoji opasnost da poreski obveznik osujeti naplatu nedospjele poreske obaveze, a postaje izvršan dostavljanjem poreskom obvezniku.

(3) Mjere obezbjeđenja u smislu ovog zakona su:

a) zabrana raspolaganja pokretnim stvarima koja se izvršava dostavljanjem zaključka o određivanju mjere obezbjeđenja organu nadležnom za vođenje registra pokretnih stvari, radi upisa zabrane u odgovarajući registar pokretnih stvari,

b) zabrana raspolaganja nepokretnostima koja se izvršava dostavljanjem zaključka o određivanju mjere obezbjeđenja organu nadležnom za vođenje registra nepokretnosti radi upisa zabilježbe u odgovarajući registar nepokretnosti i

v) blokada transakcionog računa poreskog obveznika, koja se izvršava slanjem banci zaključka o određivanju mjere obezbjeđenja, koja se izvršava na način opisan u zaključku.

VII – REDOVNA NAPLATA PORESKE OBAVEZE

Opomena za plaćanje

Član 47

(1) Poreska uprava će poreskom obvezniku koji u cijelosti ili djelimično nije prijavio ili nakon dospjelosti nije izmirio poresku obavezu dostaviti opomenu o vrsti i iznosu dospjele poreske obaveze ili sporednog poreskog davanja, kojom ga opominje da prijavi neprijavljenu ili izmiri poresku obavezu dospjelu za plaćanje.

(2) Opomena iz stava 1. ovog člana dostavlja se poštom, elektronskom poštom ili telefonom, a ako se dostavlja posredstvom telefona, službeno lice Poreske uprave o tome sastavlja službenu zabilješku i ulaže je u spis predmeta.

Čl. 48-50

(brisano)

Poreska kamata

Član 51

(1) Na iznos poreskih obaveza koje nisu plaćane u propisanom roku poreski obveznik dužan je da plati kamatu koja se obračunava po stopi od 0,03% dnevno uključujući i obaveze za koje je odobreno odgađanje plaćanja u skladu sa odredbama posebnog zakona.

(2) Kamata se obračunava od narednog dana od dana dospijeća do dana izmirenja poreske obaveze, a na iznos preplate od dana isteka roka za njen povrat.

(3) Poreska uprava je dužna da obračuna kamatu u svim aktima kojima se nalaže plaćanje poreskih obaveza, uključujući i kamatu do konačnog roka uplate određenog rješenjem o odgađanju plaćanja dospjelih poreskih obaveza.

Pozitivna kamata

Član 52

(1) U slučaju kad je Poreska uprava dužna da izvrši povrat preplaćene obaveze, obračunaće i platiti kamatu poreskom obvezniku u skladu sa članom 51. stav 1. ovog zakona za period od isteka 30 dana od predaje zahtjeva za povrat preplate do dana uplate povrata.

(2) Poreske uplate izvršene unaprijed, kao i obaveze koje obustavljaju poreski posrednici ne smatraju se plaćenim prije dana dospijeća obaveze za koju je plaćanje izvršeno.

(3) Preplata obaveze koja se koristi za plaćanje druge obaveze smatra se da je vraćena na dan dospijeća one obaveze za čije plaćanje se koristi.

Obezbjeđenje potraživanja zakonska hipoteka

Član 53

(1) U slučaju da poreski obveznik ne plati poresku obavezu istekom zakonskog roka za plaćanje prijavljenih obaveza ili u roku određenom u izvršnom rješenju o utvrđivanju obaveze, Poreska uprava pokreće postupak uspostavljanja zakonske hipoteke na nepokretnostima obveznika u korist Poreske uprave radi obezbjeđenja naplate obaveza istekom roka za plaćanje poreskih obaveza.

(2) Zakonska hipoteka zasniva se danom uknjižbe u registru nepokretnosti i briše se nakon izmirenja isplaćenih poreskih obaveza.

(3) Poreska uprava ima pravo i obavezu da sudskim putem naplati poreske obaveze iz vrijednosti nepokretnosti na kojoj je uknjižena hipoteka.

(4) Poreska uprava prikuplja po službenoj dužnosti sve relevantne informacije o postojanju imovine na kojoj se može uspostaviti založno pravo, odnosno hipoteka dostavljanjem zahtjeva za dostavljanje podataka nadležnim organima i organizacijama koje vode javne registre o imovini poreskih obveznika, te vršenjem popisa imovine ako je to neophodno, u skladu sa ovim zakonom.

2. Prinudna naplata poreskih obaveza

Pojam i pokretanje postupka prinudne naplate

Član 54

(1) Postupak prinudne naplate poreskih obaveza Poreska uprava pokreće po službenoj dužnosti istekom roka za plaćanje prijavljenih poreskih obaveza ili istekom roka za plaćanje iz izvršnog rješenja o utvrđivanju poreskih obaveza.

(2) Poreska uprava vrši prinudnu naplatu svih poreza i sporednih poreskih davanja za čiju naplatu je nadležna u smislu poreskih propisa, kao i prinudnu naplatu na osnovu izvršnog akta drugog organa ako je zakonom na osnovu kojeg je taj akt donesen propisano da Poreska uprava sprovodi postupak prinudne naplate.

(3) Postupak prinudne naplate sprovodi Poreska uprava u skladu sa odredbama ovog zakona i na njemu zasnovanih podzakonskih propisa.

(4) Poreska uprava donosi rješenje o prinudnoj naplati.

(5) Rješenje iz stava 4. ovog člana, osim podataka propisanih Zakonom o opštem upravnom postupku, sadrži osnov poreske obaveze, naznačenje akta koji se prinudno izvršava, iznos neizmirene poreske obaveze sa obračunatom kamatom od dana dospijeća poreske obaveze za plaćanje do dana donošenja rješenja i iznos troškova postupka, odnosno sadrži iznos novčane kazne koja se prinudno naplaćuje i iznos troškova postupka.

(6) Protiv rješenja o prinudnoj naplati poreza može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.

(7) Žalbom na rješenje o prinudnoj naplati ne može se osporavati zakonitost akta koji se izvršava.

(8) Poreska uprava neće donijeti rješenje o prinudnoj naplati ako je poreski obveznik podnio zahtjev za odgađanje plaćanja šreskog duga ili pretvaranja poreskog duga u vlasnički udio u skladu sa odredbama posebnog zakona, dok se ne odluči o tom zahtjevu.

Prekid postupka prinudne naplate

Član 55

(1) Postupak prinudne naplate prekida se u sljedećim slučajevima:

a) kada se pokrene stečajni ili likvidacioni postupak,

b) kada se rješenjem Poreske uprave konstatuje privremena nesolventnost poreskog obveznika i

v) podnošenjem potpunog zahtjeva za odgođeno plaćanje poreskih obaveza.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana Poreska uprava donosi zaključak o prekidu postupka prinudne naplate.

(3) Nakon prestanka razloga za prekid postupka prinudne naplate iz stava 1. ovog člana, Poreska uprava donosi zaključak kojim konstatuje da su prestali razlozi za prekid i da se postupak prinudne naplate nastavlja, a u slučaju da je došlo do brisanja poreskog obveznika iz registra, postupak prinudne naplate se obustavlja.

Obustavljanje postupka prinudne naplate

Član 56

(1) Postupak prinudne naplate obustavlja se ako:

a) rješenje za plaćanje poreza koje se prinudno izvršava ili rješenje o prinudnoj naplati budu poništeni ili rješenje za plaćanje poreza bude zamijenjeno novim rješenjem,

b) poreski obveznik naknadno plati dugovanu obavezu, uključujući nastale troškove iz člana 59. stav 1. ovog zakona,

v) se poreskom obvezniku odobri odgođeno plaćanje poreskog duga ili se odobri pretvaranje poreskog duga u vlasnički udio u skladu sa odredbama posebnog zakona i

g) se poreskom obvezniku odobri odgođeno plaćanje poreskih obaveza od organa nadležnog za utvrđivanje tih obaveza.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana Poreska uprava donosi zaključak o obustavi postupka prinudne naplate.

Izuzeće zbog neisplativosti

Član 57

(1) Prinudna naplata neće se vršiti na onim predmetima prinudne naplate ako su troškovi prinudne naplate veći od vrijednosti predmeta prinudne naplate.

(2) Prinudna naplata vrši se u onoj mjeri potrebnoj za namirenje cjelokupnog iznosa poreske obaveze.

Izuzeće predmeta u prinudnoj naplati

Član 58

Predmet prinudne naplate ne mogu biti stvari i primanja fizičkih lica izuzeti od izvršenja u skladu sa propisom kojim se uređuje izvršni postupak.

Troškovi postupka prinudne naplate

Član 59

(1) Troškovi prinudne naplate padaju na teret poreskog obveznika i utvrđuju se u visini od 5% od iznosa poreske obaveze koja se u postupku naplaćuje.

(2) Ako poreski obveznik plati poresku obavezu nakon počinjanja postupka prinudne naplate, ne oslobađa se plaćanja troškova prinudne naplate iz stava 1. ovog člana.

(3) Troškovi prinudne naplate uplaćuju se na račun prinudne naplate, koji vodi Poreska uprava.

Sredstva i predmeti prinudne naplate

Član 60

(1) Prinudna naplata poreskih obaveza sprovodi se protiv poreskog obveznika na pojedinim predmetima izvršenja na način, odnosno sredstvima izvršenja:

a) na novčanim sredstvima gotovini, pljenidbom, odnosno oduzimanjem od poreskog obveznika novčanih sredstava gotovine,

b) na novčanim sredstvima na računima, prenosom novčanih sredstava sa računa poreskog obveznika na račun prinudne naplate i obavezivanjem banke kod koje se vode računi poreskog obveznika da taj prenos izvrši,

v) na novčanim potraživanjima poreskog obveznika, uključujući i potraživanje plate, penzije i drugog ličnog primanja, određivanjem prenosa novčanog potraživanja poreskog obveznika od njegovog dužnika i obavezivanjem obveznikovog dužnika da preneseno potraživanje uplati na račun prinudne naplate,

g) na hartijama od vrijednosti, pljenidbom hartija od vrijednosti, te obavezivanjem organizacije koja njima upravlja da ih proda pod najboljim uslovima na tržištu i da iznos ostvaren prodajom, po odbitku provizije i troškova prodaje, uplati na račun prinudne naplate,

d) na svim pokretnim stvarima poreskog obveznika, pljenidbom, odnosno oduzimanjem od poreskog obveznika pokretnih stvari i njihovom prodajom, odnosno prenosom prava svojine na stvari na Republiku,

đ) na nenovčanim potraživanjima poreskog obveznika (potraživanje robe, opreme, drugih pokretnih stvari) određivanjem prenosa nenovčanog potraživanja poreskog obveznika od njegovog dužnika i obavezivanjem obveznikovog dužnika da preneseno potraživanje ispuni Poreskoj upravi, odnosno da potraživanu robu i druge stvari isporuči donosiocu rješenja o prenosu potraživanja,

e) na nepokretnostima, uknjižbom založnog prava (hipoteke) na nepokretnostima poreskog obveznika, podnošenjem nadležnom sudu prijedloga za izvršenje prodajom nepokretnosti i uplatom novčanog iznosa dobijenog prodajom nepokretnosti na odgovarajući račun prinudne naplate i

ž) na drugim imovinskim pravima poreskog obveznika, pljenidbom i unovčenjem.

(2) U slučaju da dužnik poreskog obveznika ne uplati na račun prinudne naplate novčano potraživanje za koje je određen prenos iz stava 1. tačke v) ovog člana, a isplati ga poreskom obvezniku, Poreska uprava rješenjem određuje prinudnu naplatu poreskih obaveza iz imovine dužnika poreskog obveznika u visini prenesenog potraživanja.

(3) Vlada uredbom utvrđuje raspored i namjenu sredstava od troškova prinudne naplate.

Prinudno izvršenje preplaćenih poreskih obaveza

Član 61

(1) Poreska uprava je ovlašćena i za prinudno izvršenje rješenja o odobravanju povrata preplate poreskim obveznicima kada poreski povjerioci, odnosno korisnici javnih prihoda koji su dužni da iz svoj ih sredstava izvrše povrat preplate ne postupe po izvršnom rješenju Poreske uprave o odobravanju povrata preplate.

(2) Izvršenje iz stava 1. ovog člana sprovodi se na novčanim sredstvima obveznika povrata preplate na računu kod banke prenosom odgovarajućeg iznosa na račun poreskog obveznika kome je odobren povrat preplate obaveze i obavezivanjem banke da taj prenos izvrši.

Pravo trećeg lica u postupku prinudne naplate

Član 62

(1) Treće lice koje tvrdi da ima pravo svojine ili založno pravo na svim ili pojedinim zaplijenjenim pokretnim stvarima može podnijeti Poreskoj upravi zahtjev da se te stvari izuzmu iz predmeta prinudne naplate.

(2) Uz zahtjev iz stava 1. ovog člana treće lice dužno je da priloži i dokaze o svom pravu na stvarima za koje traži da se izuzmu iz predmeta prinudne naplate.

(3) Zahtjev iz stava 1. ovog člana treće lice može podnijeti do dana prodaje stvari na koje se potraživanje trećeg lica odnosi, odnosno do dana prenosa tih stvari u imovinu Republike.

(4) Prodaja ili prenos stvari u imovinu Republike, u slučaju iz stava 1. ovog člana, odgađa se do okončanja postupka po zahtjevu za njihovo izuzimanje iz predmeta prinudne naplate.

Popis pokretnih stvari

Član 63

(1) Poreski izvršilac ovlašćen je da, radi sastavljanja popisa pokretnih stvari u cilju njihove zapljene, uđe na zemljište i u prostorije u kojima poreski obveznik obavlja svoju poslovnu djelatnost.

(2) Poreski izvršilac ima obavezu da se prilikom ulaska na zemljište ili u poslovne prostorije poreskog obveznika legitimiše i poreskom obvezniku da na uvid akt kojim se nalaže sastavljanje popisa pokretnih stvari i njihova zapljena.

(3) Ako poreski obveznik ne dozvoli poreskom izvršiocu da uđe u stan ili drugu prostoriju radi vršenja popisa, procjene i zapljene pokretnih stvari koje se nalaze u stanu ili drugoj prostoriji, Poreska uprava podnosi zahtjev nadležnom sudu za donošenje rješenja kojim se poreskom izvršiocu dozvoljava ulazak u stan ili druge prostorije protiv volje njihovog držaoca.

(4) Uz zahtjev iz stava 3. ovog člana prilaže se izvršno rješenje Poreske uprave iz člana 40. i člana 54. stav 4. ovog zakona.

(5) Popis pokretnih stvari iz stava 1. ovog člana sprovodi se u prisustvu dva punoljetna svjedoka.

(6) Prednost u popisu i pljenidbi imaju stvari koje se najlakše mogu unovčiti.

Procjena pokretnih stvari

Član 64

(1) Procjenu popisanih stvari vrši poreski izvršilac tokom popisa u skladu sa odredbama pravilnika kojim se uređuju uslovi i postupak vršenja procjene i zapljene pokretne imovine u postupku prinudne naplate, koji donosi ministar na prijedlog direktora Poreske uprave.

(2) Poreska uprava može odrediti drugo stručno lice kao procjenitelja ili pribaviti izvještaj o cijeni stvari od stručnih institucija ili organizacija.

(3) Popisana pokretna stvar oduzima se od poreskog obveznika u trenutku popisa.

(4) O izvršenom popisu, zapljeni i procjeni sastavlja se zapisnik.

(5) Zapisnik iz stava 4. ovog člana dostavlja se poreskom obvezniku.

(6) Na zapisnik iz stava 4. ovog člana poreski obveznik može izjaviti prigovor u roku od tri dana od dana dostavljanja zapisnika.

(7) Postupak prinudne naplate odgađa se do donošenja rješenja po prigovoru.

(8) Žalba protiv rješenja iz stava 7. ovog člana ne odgađa njegovo izvršenje.

(9) Zapljena pokretnih stvari vrši se uz asistenciju ovlašćenih službenika Ministarstva unutrašnjih poslova.

Prodaja pokretnih stvari

Član 65

(1) Pokretne stvari prodaju se usmenim javnim nadmetanjem (u daljem tekstu: licitacija), u kojem učestvuju najmanje dva ponuđača, a u slučajevima predviđenim ovim zakonom, neposrednom pogodbom između kupca i Poreske uprave, o čemu se donosi zaključak.

(2) Pokretne stvari prodaju se u viđenom stanju.

(3) Ako je pokretna stvar podložna kvarenju ili ako njeno čuvanje iziskuje velike troškove, Poreska uprava tu stvar prodaje neposrednom pogodbom, bez odgađanja, po cijeni koja ne može biti niža od 50% procijenjene vrijednosti stvari.

(4) Oglašavanje prodaje zaplijenjenih pokretnih stvari vrši se najkasnije u roku od tri dana od dana izvršene procjene njihove vrijednosti najmanje u jednom dnevnom listu koji se distribuira na teritoriji cijele Republike i na internet-stranici Poreske uprave.

(5) Poreski obveznik, lica zaposlena u Poreskoj upravi i sa njima povezana lica ne mogu biti kupci stvari iz stava 1. ovog člana.

Licitaciona cijena

Član 66

(1) Na prvoj licitaciji pokretna stvar se ne može prodati po cijeni nižoj od 75% procijenjene vrijednosti, a početna cijena je u visini procijenjene vrijednosti imovine.

(2) U slučaju da se pokretna stvar ne proda na prvoj licitaciji, određuje se i zakazuje druga, najkasnije u roku od osam dana od dana održavanja prve licitacije.

(3) Na drugoj licitaciji pokretna stvar se ne može prodati po cijeni nižoj od 50% utvrđene procijenjene vrijednosti.

(4) Ako pokretna stvar ne bude prodata i na drugoj licitaciji, određuje se treća licitacija najkasnije u roku od osam dana od održavanja druge licitacije.

(5) Na trećoj licitaciji pokretna stvar ne može se prodati po cijeni nižoj od jedne trećine procijenjene vrijednosti pokretne stvari.

Prenos nakon prodaje pokretnih stvari

Član 67

(1) Nakon prodaje zaplijenjenih stvari Poreska uprava će kupcu poslije izvršene uplate iznosa za koji mu je pokretna stvar prodata izdati potvrdu o prodaji stvari kojim se kupcu potvrđuje da je na njega preneseno pravo svojine i da je pravni osnov sticanja prava svojine kupovina stvari u postupku prinudne naplate poreza.

(2) Postupak prodaje zaplijenjenih stvari prekida se kada postignuta cijena dostigne visinu dugovane poreske obaveze, a preostale stvari vraćaju se poreskom obvezniku.

(3) Ako prodaja zaplijenjenih stvari nije uspjela posredstvom licitacije, kao i neposrednom pogodbom, stvari se rješenjem Poreske uprave prenose u svojinu Republike.

(4) O održanim licitacijama i o prodaji zaplijenjenih stvari neposrednom pogodbom sastavlja se zapisnik.

Prenos stvari na Republiku

Član 68

U slučaju prenosa pokretnih stvari u svojinu Republike u svrhu izmirenja poreskih obaveza, poreska obaveza koja je bila predmet prinudne naplate smatra se izmirenom u iznosu od jedne trećine od procijenjene vrijednosti stvari.

Nesolventnost poreskog obveznika

Član 69

(1) Kada se u postupku prinudne naplate utvrdi da poreski obveznik nema imovinu iz koje se poreski dug prinudnom naplatom može namiriti, odnosno da mu je imovina koja se predaje Republici po vrijednosti manja od poreskog duga, Poreska uprava će rješenjem konstatovati njegovu privremenu nesolventnost.

(2) Nesolventnost iz stava 1. ovog člana podliježe reviziji najmanje u roku od godinu dana od donošenja rješenja, a ako poreski obveznik naknadno postane solventan, Poreska uprava ukida rješenje o proglašenoj nesolventnosti i nastavlja postupak prinudne naplate.

(3) Konstatovanje privremene nesolventnosti poreskog obveznika ne sprečava Poresku upravu da sprovodi mjere prinudne naplate protiv drugih odgovornih lica.

IX – DRUGI NAČINI PRESTANKA PORESKE OBA VEZE

Zastarjelost utvrđivanja i naplate poreskih obaveza

Član 70

(1) Utvrđivanje poreske obaveze rješenjem Poreske uprave može se izvršiti u roku od pet godina od dana podnošenja poreske prijave, odnosno od dana dospijeća poreske obaveze, računajući od dana koji je kasnije nastupio.

(2) Zahtjev za uračunavanje preplate obaveze u ispunjenje buduće obaveze ili za povrat preplaćene obaveze može se podnijeti u roku od tri godine od dana prijema obavještenja o preplati poreskih obaveza.

(3) Utvrđena obaveza može se naplatiti prinudno ili sudskim putem ako su mjere prinudne naplate preduzete ili sudski postupak pokrenut u roku od tri godine od dana dospjelosti za plaćanje prijavljene poreske obaveze ili izvršnosti rješenja za plaćanje poreza.

(4) Rok iz stava 1. ovog člana prekida se danom otpočinjanja postupka utvrđivanja poreske obaveze i traje neprekidno, bez obzira na dužinu trajanja upravnog postupka, upravnog spora ili drugih postupaka čiji ishod može biti ponavljanje prvostepenog postupka utvrđivanja poreske obaveze rješenjem Poreske uprave.

Zastarjelost prema trećim licima i zastarjelost povrata preplate

Član 71

Rokovi zastarjelosti iz člana 70. st. 1. i 3. ovog zakona primjenjuju se i na lica koja su odgovorna za obaveze poreskog obveznika, a rok iz stava 2. istog člana na obveznika povrata preplate poreskih obaveza.

Prekid zastarjelosti i apsolutna zastarjelost

Član 72

(1) Zastarjelost prava na prinudnu naplatu poreskih obaveza prekida se svakom radnjom Poreske uprave preduzetom protiv poreskog dužnika radi obezbjeđenja ili naplate po reza i sporednih poreskih da vanja.

(2) Poslije prekida zastarjelost počinje da teče iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

(3) Rok zastarjelosti prava na prinudnu naplatu ne teče dok traje drugostepeni postupak i upravni spor, kao ni postupak po vanrednom pravnom sredstvu po rješenju o prinudnoj naplati.

(4) Zastarijevanje koje počinje da teče iznova poslije prekida navršava se kad istekne onoliko vremena koliko je ovim zakonom određeno za zastarijevanje prava na naplatu obaveze.

(5) Pravo Poreske uprave na naplatu poreskih obaveza u svakom slučaju zastarijeva istekom roka od šest godina od dana dospjelosti za plaćanje prijavljene poreske obaveze ili izvršnosti rješenja za plaćanje.

(6) Izuzetno od rokova zastarjelosti propisanih ovim zakonom, pravo Poreske uprave na utvrđivanje i naplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje ne zastarijeva.

Uračunavanje vremena prethodnika

Član 73

U vrijeme zastarjelosti računa se i vrijeme koje je proteklo u korist prethodnika poreskog obveznika, odnosno prethodnika lica odgovornog za obaveze poreskog obveznika ili prethodnika obveznika povrata poreske obaveze.

Utvrđivanje zastarjelosti po službenoj dužnosti

Član 74

(1) Službena lica koja vode prvostepeni i drugostepeni poreski postupak dužna su da na zastarijevanje paze po službenoj dužnosti.

(2) U slučaju da se utvrdi da je nastupila zastarjelost određenih obaveza, Poreska uprava te obaveze otpisuje u cijelosti.

Obavještenje o preplati poreskih obaveza

Član 75

(1) Poreskog obveznika koji je preplatio svoju obavezu Poreska uprava obavještava o preplati najkasnije u roku od 30 dana od dana uplate iznosa poreza koji predstavlja pre platu.

(2) U obavještenju se navodi ukupan iznos preplate, iznos preplate kojim se može izmiriti druga obaveza i iznos preplate kojim se može izmiriti buduća obaveza ili preplaćeni iznos vratiti obvezniku.

Automatsko izmirenje iznosom preplate

Član 76

(1) U slučaju da se utvrdi da postoje druge neizmirene obaveze poreskog obveznika, iznosom preplate će se automatski izmiriti njegove druge dospjele obaveze, a poreski obveznik će o toj činjenici biti obaviješten.

(2) Druga obaveza koja je izmirena iznosom preplate u skladu sa stavom 1. ovog člana smatra se plaćenom na dan uplate koja je rezultirala preplatom.

(3) Ako je druga poreska obaveza veća od iznosa preplate, onda se namirenje te poreske obaveze vrši na način propisan članom 45. ovog zakona.

Povrat preplaćenog iznosa poreskih obaveza

Član 77

(1) Ako je iznos preplate kojim se izmiruje druga obaveza poreskog obveznika veći od te obaveze, obveznik će moći iskoristiti razliku preplate za izmirivanje budućih obaveza ili će se izvršiti povrat razlike preplate.

(2) O zahtjevu za povrat preplate u smislu stava 1. ovog člana Poreska uprava je dužna da odluči u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva.

X – PORESKA KONTROLA

Pojam poreske kontrole

Član 78

Poreska kontrola je postupak provjere i utvrđivanja zakonitosti i pravilnosti prijavljivanja i plaćanja poreskih obaveza, kao i postupak provjere pravilnosti i zakonitosti postupanja po poreskim propisima, a koji vrše ovlašćena službena lica u Poreskoj upravi.

Inspektori Poreske uprave

Član 79

(1) Ovlašćena službena lica u Poreskoj upravi su inspektori Poreske uprave, koji su dužni da posjeduju službenu legitimaciju i značku i poreski izvršioci koji posjeduju službenu legitimaciju čiji izgled i način izdavanja propisuje direktor Poreske uprave uz saglasnost ministra.

(2) Na radnopravni status inspektora primjenjuju se opšti propisi kojima se uređuje radnopravni status državnih službenika u republičkim organima uprave Republike.

(3) Poslove inspektora može obavljati lice koje, osim opštih i posebnih uslova neophodnih za zasnivanje radnog odnosa u republičkom organu uprave posjeduje certifikat za obavljanje inspekcijskih poslova i koje ima i najmanje:

a) dvije godine iskustva u struci ili jednu godinu iskustva na inspekcijskim poslovima za zvanje mlađeg inspektora,

b) tri godine iskustva u struci i dvije godine iskustva na inspekcijskim poslovima za zvanje inspektora i

v) četiri godine iskustva u struci i tri godine iskustva na inspekcijskim poslovima za zvanje višeg inspektora.

(4) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju uslovi, način i postupak izdavanja certifikata iz stava 3. ovog člana.

(5) Osim slučajeva iz člana 6. stav 2. ovog zakona, inspektor Poreske uprave odgovoran je za težu povredu radnih dužnosti u slučaju kada ne preduzme mjere ili radnje koje je dužan da preduzme prilikom vršenja inspekcijskog nadzora.

Prava i obaveze inspektora

Član 80

U vršenju inspekcijskog nadzora, inspektor Poreske uprave ima ovlašćenje i obavezu da:

a) se najavi kod subjekta nadzora za obavljanje inspekcijskog pregleda, osim ako bi najava umanjila uspješnost inspekcijskog nadzora,

b) pokaže legitimaciju subjektu nadzora, odnosno odgovornom ili drugom ovlašćenom licu subjekta nadzora,

v) ukaže subjektu nadzora na prava koja može da koristi u postupku inspekcijskog pregleda,

g) sasluša stranke i svjedoke u postupku,

d) pregleda poslovne prostorije u kojima se nalaze ili se pretpostavlja da se nalaze knjige i evidencije ili drugi predmeti potrebni za sprovođenje i izvršenje poreskih propisa, te da pregleda knjige i evidencije,

đ) zaplijeni, na način propisan zakonom, foto-kopije knjiga i evidencija ili druge predmete potrebne za sprovođenje i izvršavanje poreskih zakona,

e) nalaže preduzimanje odgovarajućih mjera i radnji, odnosno zabrani vršenje određenih radnji, s ciljem potpunijeg utvrđivanja činjeničnog stanja i obezbjeđenja naplate poreskih obaveza,

ž) o izvršenom inspekcijskom pregledu sačini zapisnik,

z) donese akt u upravnom postupku,

i) za privremeno oduzetu dokumentaciju, odnosno privremeno ili trajno oduzete predmete i druge stvari izda potvrdu o oduzimanju,

j) zabrani obavljanje djelatnosti, kao i da zapečati objekat,

k) podnese izvještaj nadležnom tužilaštvu u slučaju da u postupku kontrole postoje osnovi sumnje u izvršenje krivičnog djela i

l) preduzima i druge mjere i radnje za koje je ovlašćen ovim i drugim propisima.

Vrste poreske kontrole

Član 81

(1) Vrste poreske kontrole su:

a) kancelarijska kontrola,

b) terenska kontrola,

g) posebna kontrola i

d) kontrola neregistrovanog subjekta.

(2) Kancelarijska kontrola traje najduže pet radnih dana od dana njenog početka određenog u nalogu za kontrolu.

(3) Terenska kontrola traje najduže 20 radnih dana od dana njenog početka određenog u nalogu za pojedinačnu kontrolu, a izuzetno se može produžiti, o čemu odlučuje rukovodilac organizacione jedinice u čijoj mjesnoj nadležnosti je kontrolisani poreski obveznik, odnosno direktor Poreske uprave ukoliko je nadležnost za kontrolu u sjedištu Poreske uprave.

(4) Posebna kontrola predstavlja provjeru zakonitosti i pravilnosti primjene poreskih propisa, osim provjere zakonitosti i pravilnosti prijavljivanja, ispunjavanja i utvrđivanja poreskih obaveza.

(5) Kontrola neregistrovanog subjekta vrši se u skladu sa propisom kojim se uređuje rad inspekcija u Republici Srpskoj.

(6) Direktor Poreske uprave, uz saglasnost ministra, donosi pravilnik kojim se propisuju uslovi i način vršenja kontrola.

Plan poreskih kontrola

Član 82

(1) Poreska kontrola vrši se na osnovu godišnjeg i mjesečnog plana, odnosno vanrednog plana, koji donosi direktor Poreske uprave, a koji je zasnovan na procjeni rizika poreskog obveznika.

(2) Poreska kontrola može se vršiti i bez plana iz stava 1. ovog člana u slučaju kada Poreska uprava utvrdi da je to zbog predmeta kontrole neophodno.

(3) Pri utvrđivanju plana iz stava 1 ovog člana vrši se i procjena uticaja poreske kontrole na efikasnost naplate poreza u određenim djelatnostima.

(4) Izuzetno od stava 1 ovog člana, ministar može zahtijevati od direktora Poreske uprave donošenje vanrednog plana kontrole u slučaju da postoje pretpostavke koje upućuju na povećan obim izbjegavanja plaćanja poreskih obaveza.

Član 83

(1) Kancelarijska kontrola predstavlja skup radnji kojima Poreska uprava provjerava tačnost, postupnost i usklađenost sa zakonom, odnosno drugim propisom podataka iskazanih u poreskoj prijavi, računovodstvenim i drugim izvještajima poreskog obveznika, a radi pravilnog i tačnog utvrđivanja poreske obaveze.

(2) Kancelarijsku kontrolu vrši poreski inspektor u prostorijama Poreske uprave, na osnovu naloga za kontrolu.

(3) Nakon izvršene kancelarijske kontrole, poreski inspektor sačinjava zapisnik, koji dostavlja poreskom obvezniku u roku od tri dana od dana sačinjavanja.

(4) Zapisnik iz stava 3. ovog člana predstavlja dokaz o sprovedenim radnjama u toku postupka kancelarijske kontrole, sadrži opšte elemente: datum, mjesto, vrijeme vršenja kancelarijske kontrole, naznačenje poreskog obveznika i njegove identifikacione podatke, radnje koje su izvršene, dokaze koji su izvedeni u postupku, činjenice bitne za utvrđivanje obaveze; stranice zapisnika se označavaju rednim brojem, a potpisuju ih poreski obveznik i poreski inspektor.

(5) U slučaju da poreski obveznik odbije da potpiše zapisnik, poreski inspektor o tome sačinjava službenu zabilješku, koja postaje sastavni dio zapisnika, i takav zapisnik predstavlja relevantan dokaz o sprovedenim radnjama u poreskom postupku.

(6) Poreski obveznik može uložiti primjedbe na zapisnik u roku od tri dana od dana dostavljanja zapisnika.

(7) U slučaju da se na osnovu iznesenih primjedaba vrše izmjene zapisnika, poreski inspektor sačinjava dopunu zapisnika.

(8) U slučaju da poreski inspektor smatra da iznesene primjedbe ne mogu biti od uticaja na zapisnik, o tome se izjašnjava u rješenju.

(9) Na osnovu zapisnika i dopune zapisnika, poreski inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuju obaveze i nalaže njihovo plaćanje u skladu sa ovim zakonom.

Obaveze poreskih obveznika u postupku kancelarijske kontrole

Član 84

(1) Poreski obveznik dužan je da na poziv Poreske uprave, neposredno ili posredstvom punomoćnika, učestvuje u postupku kancelarijske kontrole i da pruži tražena objašnjenja i dokumentaciju u roku koji odredi Poreska uprava.

(2) Neodazivanje pozivu iz stava 1. ovog člana ne odgađa postupak kancelarijske kontrole.

Terenska poreska kontrola

Član 85

(1) Terenska kontrola predstavlja skup radnji kojima Poreska uprava provjerava zakonitost i pravilnost ispunjavanja poreskih obaveza od poreskih obveznika.

(2) Terensku kontrolu obavlja poreski inspektor na osnovu naloga za kontrolu.

(3) Poreski obveznik obavještava se o kontroli najkasnije tri dana prije dana počinjanja kontrole.

(4) Izuzetno od stava 3. ovog člana, direktor Poreske uprave može naložiti kontrolu kojoj će se pristupiti bez najave, ako ocijeni da postoje sumnje da bi se najavljena kontrola mogla na bilo koji način osujetiti ili ako bi najava kontrole mogla bitno uticati na utvrđivanje i plaćanje poreza.

Mjesto vršenja terenske kontrole

Član 86

(1) Terenska kontrola vrši se u poslovnim prostorijama poreskog obveznika ili na drugom mjestu, zavisno od predmeta kontrole.

(2) Poreski obveznik dužan je da, ako se terenska kontrola vrši u njegovim poslovnim prostorijama, obezbijedi odgovarajuće mjesto za rad poreskog inspektora.

(3) Ako ne postoji odgovarajući prostor za vršenje terenske kontrole u poslovnim prostorijama poreskog obveznika, kontrola se može obaviti na drugom mjestu koje odredi Poreska uprava, u skladu sa stavom 1. ovog člana.

Vrijeme vršenja terenske kontrole

Član 87

Terenska kontrola obavlja se u toku radnog vremena poreskog obveznika i Poreske uprave, a izuzetno i po isteku radnog vremena ako je kontrola počela u toku radnog vremena i ako to nalaže svrha kontrole i ako poreski obveznik na to pristane.

Prava i obaveze poreskih obveznika u postupku terenske kontrole

Član 88

(1) Poreski obveznik ima pravo i obavezu da učestvuje u utvrđivanju činjeničnog stanja i daje objašnjenja i izjave na zahtjev poreskog inspektora.

(2) Poreski obveznik dužan je da poreskom inspektoru omogući uvid u stanje sirovina, reprodukcionog materijala, poluproizvoda, gotovih proizvoda i robe (u daljem tekstu: roba) i opreme, kao i da omogući uvid u poslovne knjige, evidencije i drugu dokumentaciju ili isprave.

(3) Ako nije u mogućnosti da prisustvuje terenskoj kontroli, poreski obveznik će odrediti lice koje, u njegovo ime, izvršava obaveze iz st. 1. i 2. ovog člana.

(4) Neizvršavanje obaveza iz st. 1. do 3. ovog člana poreskog obveznika ne odgađa vršenje terenske kontrole.

(5) Poreski inspektor može zahtijevati podatke, odnosno uvid u dokumentaciju i od zaposlenih kod poreskog obveznika ili drugih lica.

(6) Poreski inspektor zahtjev iz stava 5. ovog člana saopštava usmeno.

(7) Lica iz stava 5. ovog člana dužna su da podatke kojima raspolažu, odnosno dokumentaciju učine dostupnim poreskom inspektoru.

Zapisnik o izvršenoj terenskoj kontroli

Član 89

(1) Poreski inspektor sačinjava zapisnik o izvršenoj terenskoj kontroli, koji dostavlja obvezniku u roku od tri dana od završetka kontrole.

(2) Zapisnik iz stava 1. ovog člana predstavlja dokaz o sprovedenim radnjama u toku postupka terenske kontrole, a sadrži opšte elemente: datum, mjesto, vrijeme vršenja terenske kontrole, naznačenje poreskog obveznika i njegove identifikacione podatke, radnje koje su izvršene, dokaze koji su izvedeni u postupku, činjenice bitne za utvrđivanje obaveze; stranice zapisnika se označavaju rednim brojem, a potpisuju ih poreski obveznik i poreski inspektor.

(3) U slučaju da poreski obveznik odbije da potpiše zapisnik, poreski inspektor o tome sačinjava službenu zabilješku, koja postaje sastavni dio zapisnika, i takav zapisnik predstavlja relevantan dokaz o sprovedenim radnjama u poreskom postupku.

(4) Poreski obveznik može uložiti primjedbe na zapisnik u roku od tri dana od dana dostavljanja zapisnika.

(5) U slučaju da se na osnovu iznesenih primjedaba vrše izmjene zapisnika, poreski inspektor sačinjava dopunu zapisnika.

(6) U slučaju da poreski inspektor smatra da iznesene primjedbe ne mogu biti od uticaja na zapisnik, o tome se izjašnjava u rješenju.

Utvrđivanje poreskih obaveza rješenjem Poreske uprave

Član 90

(1) Ako se u postupku terenske kontrole utvrdi da poreski obveznik nije primijenio ili nije pravilno primijenio propise prilikom utvrđivanja poreske obaveze koje obveznik sam vrši, na osnovu stanja utvrđenog u zapisniku, odnosno dopuni zapisnika, donosi se rješenje za plaćanje utvrđenih poreskih obaveza iz člana 40. ovog zakona.

(2) Poreski inspektor donosi rješenje iz stava 1. ovog člana u roku od osam dana od dana dostavljanja zapisnika, odnosno dopune zapisnika o terenskoj kontroli.

(3) Na dalji postupak po rješenju iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe čl. 54. do 70. ovog zakona.

Posebna kontrola

Član 90a

(1) Posebna kontrola predstavlja skup radnji kojima Poreska uprava provjerava zakonitost i pravilnost primjene poreskih propisa.

(2) Posebna kontrola ne obuhvata kontrolu zakonitosti i pravilnosti prijavljivanja, utvrđivanja i izmirivanja poreskih obaveza.

(3) Posebna kontrola se po pravilu vrši na osnovu plana kontrola i naloga, a izuzetno, može se vršiti bez plana i naloga za kontrolu, ukoliko okolnosti kontrole to nalažu.

(4) Posebna kontrola vrši se u mjestu gdje obveznik vrši djelatnost ili na bilo kojem drugom mjestu koje je podobno za vršenje kontrole.

(5) Posebna kontrola vrši se u radno vrijeme poreskog obveznika i Poreske uprave, a izuzetno, u bilo koje vrijeme, ukoliko okolnosti kontrole to nalažu.

(6) Posebna kontrola može se vršiti i na osnovu odluke, odnosno drugog akta Koordinacionog tijela za inspekcijski nadzor, zajedničkim aktivnostima ovlašćenih inspektora Poreske uprave, Republičke uprave za inspekcijske poslove i Republičke uprave za igre na sreću.

Primjena pravila postupka posebne kontrole

Član 90b

Pravila postupka posebne poreske kontrole propisana ovim zakonom primjenjuju se u sljedećim slučajevima:

a) u postupku kontrole prijavljivanja obveznika doprinosa u Jedinstvenom sistemu u skladu sa ovim zakonom,

b) u postupku kontrole primjene zakona kojim se uređuju fiskalne kase i

v) u drugim postupcima kontrole, ukoliko je Poreska uprava za to ovlašćena posebnim zakonom.

Zapisnik i rješenje o izvršenoj posebnoj kontroli

Član 90v

(1) O izvršenoj posebnoj kontroli poreski inspektor sačinjava zapisnik na mjestu vršenja kontrole, koji potpisuje i uručuje poreskom obvezniku odmah po završetku kontrole.

(2) Zapisnik iz stava 1. ovog člana predstavlja dokaz o sprovedenim radnjama u toku posebnog postupka, a sadrži opšte elemente: datum, mjesto, vrijeme vršenja posebne kontrole, naznačenje poreskog obveznika i njegove identifikacione podatke, radnje koje su izvršene, dokaze koji su izvedeni u postupku, činjenice bitne za utvrđivanje nepravilnosti, a stranice zapisnika se označavaju rednim brojem i potpisuju ih poreski obveznik i poreski inspektor.

(3) Postupku posebne kontrole prisustvuje odgovorno, odnosno ovlašćeno lice poreskog obveznika, a u slučaju da to lice odbije ili nije u mogućnosti da prisustvuje postupku posebne kontrole, posebna kontrola će biti izvršena u prisustvu lica zatečenog u mjestu vršenja kontrole.

(4) U slučaju da poreski obveznik, odnosno lice koje prisustvuje kontroli odbije da potpiše zapisnik, poreski inspektor o tome sačinjava službenu zabilješku, koja postaje sastavni dio zapisnika, i takav zapisnik predstavlja relevantan dokaz o sprovedenim radnjama u poreskom postupku.

(5) Po završetku izrade zapisnika, poreski inspektor čita zapisnik kontrolisanom poreskom obvezniku, te ukoliko postoje primjedbe, unosi ih u zapisnik, a ukoliko su opravdane, sačinjava dopunu zapisnika, a ukoliko nisu opravdane, poreski inspektor se o tome izjašnjava u rješenju.

(6) Nakon sačinjavanja zapisnika, a u slučaju da u postupku posebne kontrole utvrdi nepravilnost, poreski inspektor donosi usmeno rješenje kojim izriče mjere u skladu sa svojim ovlašćenjima, a što je dužan da konstatuje u zapisniku.

(7) Poreski inspektor dužan je da u roku od tri dana od dana donošenja usmenog rješenja izradi pismeni otpravak tog rješenja i dostavi ga poreskom obvezniku.

(8) Protiv rješenja iz stava 5. ovog člana poreski obveznik može uložiti žalbu u roku od 15 dana od dana dostavljanja pismenog otpravka tog rješenja.

(9) O žalbi iz stava 8. ovog člana odlučuje Ministarstvo.

(10) Žalba iz stava 8. ovog člana ne zadržava izvršenje rješenja

XI – POSTUPAK PO PRAVNOM LIJEKU

Žalba na rješenje Poreske uprave

Član 91

(1) Protiv rješenja Poreske uprave može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.

(2) Žalba ne zadržava izvršenje rješenja za plaćanje prijavljenih obaveza i rješenja o prinudnoj naplati poreskih obaveza, a izvršenje drugih rješenja ne zadržava samo kada je to ovim zakonom propisano.

Drugostepeni postupak

Član 92

(1) O žalbi na rješenje Poreske uprave odlučuje Ministarstvo u skladu sa odredbama ovog zakona i propisa kojim se uređuje opšti upravni postupak.

(2) Žalba se izjavljuje Ministarstvu posredstvom prvostepenog organa, u skladu sa propisom kojim se uređuje opšti upravni postupak.

XII – NADZOR I KAZNENE ODREDBE

Uprav ni nadzor

Član 93

Nadzor nad primjenom odredaba ovog zakona vrši Ministarstvo.

Inspekcijski nadzor

Član 93a

(1) Inspekcijski nadzor nad primjenom odredaba ovog zakona vrši Poreska uprava.

(2) Inspekcijski nadzor nad primjenom člana 26. st. 2. i 4. ovog zakona, osim Poreske uprave, vrše i Republička uprava za inspekcijske poslove i Republička uprava za igre na sreću, u skladu sa odredbama ovog zakona.

Privremena zabrana obavljanja djelatnosti zbog nepodnošenja prijave u Jedinstveni sistem

Član 93b

(1) Ukoliko u toku posebne kontrole ovlašćeni inspektor utvrdi da uplatilac doprinosa nije podnio prijavu za registraciju obveznika doprinosa u Jedinstvenom sistemu na način i u roku propisanom članom 26. st. 2. i 4. ovog zakona, usmenim rješenjem uplatiocu doprinosa izriče mjeru zabrane obavljanja djelatnosti do otklanjanja nepravilnosti, a najmanje u trajanju od 15 dana.

(2) Usmeno rješenje iz stava 1. ovog člana izvršava se odmah, pečaćenjem prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad kojom uplatilac doprinosa (poslodavac) obavlja djelatnost.

(3) U slučaju izvršenja usmenog rješenja pečaćenjem, poreski obveznik, odnosno lice koje prisustvuje kontroli dužno je da osigura iznošenje kvarljivih namirnica iz prostora, te preduzme sve bezbjednosne i druge mjere da ne bi došlo do nastanka štete.

(4) Izuzetno od stava 1. ovog člana, mjera zabrane obavljanja djelatnosti neće se izvršiti ukoliko poreski obveznik u roku od 48 sati od izricanja usmenog rješenja dostavi ovlašćenom inspektoru dokaz o uplati novčane kazne izrečene prekršajnim nalogom za izvršeni prekršaj iz člana 95a. ovog zakona.

(5) U slučaju iz stava 4. ovog člana, ovlašćeni inspektor obustavlja upravni postupak.

(6) Ministar donosi pravilnik kojim propisuje postupak i način izvršenja mjere zabrane obavljanja djelatnosti zbog nepodnošenja prijave u Jedinstveni sistem.

Ponovljeni prekršaj

Član 93v

(1) Ukoliko u toku posebne kontrole ovlašćeni inspektor utvrdi da uplatilac doprinosa nije podnio prijavu za registraciju obveznika doprinosa u Jedinstvenom sistemu na način i u roku propisanom članom 26. st. 2. i 4. ovog zakona, a da mu je već prethodno pravosnažno izrečena sankcija za isti prekršaj, usmenim rješenjem tom uplatiocu doprinosa izriče mjeru zabrane obavljanja djelatnosti do otklanjanja nepravilnosti, a najmanje u trajanju od 15 dana.

(2) Usmeno rješenje iz stava 1. ovog člana izvršava se na način propisan članom 93b. st. 2. i 3. ovog zakona.

Pravni lijek

Član 93g

(1) Izuzetno od člana 90v. stav 8. ovog zakona, protiv rješenja kojim se izriče mjera – zabrana obavljanja djelatnosti iz čl. 93b. i 93v. ovog zakona uplatilac doprinosa može izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana dostavljanja pismenog otpravka rješenja.

(2) O žalbi iz stava 1. ovog člana rješava Odbor za rješavanje žalbi u postupcima zabrane obavljanja djelatnosti, u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad inspekcija u Republici Srpskoj i ovim zakonom

Prekršaji poreskog obveznika pravnog lica

Član 94

(1) Novčanom kaznom od 1.000 do 3.000 KM kazniće se za prekršaj poreski obveznik, pravno lice ili drugi subjekt ako:

a) se ne registruje u Poreskoj upravi ili ako se ne registruje u roku i na način propisan za registraciju poreskih obveznika u Poreskoj upravi ili ne prijavi Poreskoj upravi promjenu podataka u vezi sa upisom u registar kod Poreske uprave (član 14. tačka a)),

b) ne podnese poresku prijavu ili ne podnese poresku prijavu na način i u roku koji je propisan poreskim propisima (član 14. tačka v),

v) ne vodi poslovne knjige i evidencije u skladu sa poreskim propisima (član 14. tačka đ),

g) ne dozvoli poreskom izvršiocu da uđe u prostorije u kojima poreski obveznik obavlja svoju poslovnu djelatnost, a radi vršenja popisa i zapljene pokretnih stvari u postupku prinudne naplate poreskih obaveza (član 63. stav 1),

d) ne učestvuje na poziv Poreske uprave u postupku kancelarijske kontrole, ne pruži tražena objašnjenja ili ne dostavi na zahtjev inspektora svu dokumentaciju koja je potrebna za sprovođenje kancelarijske kontrole (član 14. tačka j) i č lan 84. stav 1),

đ) ne učestvuje na poziv Poreske uprave u postupku terenske kontrole, ne pruži tražena objašnjenja ili ne dostavi na zahtjev inspektora svu dokumentaciju koja je potrebna za sprovođenje kancelarijske kontrole (član 14. tačka j) i č lan 88. st 1. i 2),

e) ne omogući poreskom inspektoru odgovarajuće mjesto za vršenje terenske kontrole (član 86. stav 2) i

ž) ometa službenike Poreske uprave u sprovođenju zakonom utvrđenih dužnosti (član 14. tačka k).

(2) Novčanom kaznom od 500 do 1.500 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana i odgovorno lice u pravnom licu.

Prekršaji poreskog obveznika fizičkog lica

Član 95

(1) Novčanom kaznom od 500 do 1.500 KM kazniće se za prekršaj iz člana 94. stav 1. poreski obveznik, fizičko lice preduzetnik.

(2) Novčanom kaznom od 500 do 1.500 KM kazniće se za prekršaj iz člana 94. stav 1. t. a), b) i d) poreski obveznik, fizičko lice.

Prekršaj zbog nepodnošenja prijave u Jedinstveni sistem

Član 95a

(1) Novčanom kaznom od 10.000 KM do 30.000 KM kazniće se za prekršaj uplatilac doprinosa – pravno lice ako ne podnese prijavu za registraciju obveznika doprinosa u Jedinstvenom sistemu na način i u roku propisanom u članu 26. st. 2. i 4. ovog zakona.

(2) Novčanom kaznom od 3.000 KM do 9.000 KM kazniće se za prekršaj uplatilac doprinosa – fizičko lice ako ne podnese prijavu za registraciju obveznika doprinosa u Jedinstvenom sistemu na način i u roku propisanom u članu 26. st. 2. i 4. ovog zakona.

(3) Novčanom kaznom od 20 KM kazniće se za prekršaj obveznik doprinosa (zaposleni) ako u toku radnog vremena nema elektronsku identifikacionu karticu ili ukoliko tu karticu ne da na uvid ovlašćenim licima u toku inspekcijskog nadzora (član 26a. stav 2).

(4) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 3.000 KM do 9.000 KM.

(5) Prekršajni nalog za prekršaj iz ovog člana može, osim Poreske uprave, izdati i organ koji je ovim zakonom ovlašćen da vrši kontrolu podnošenja prijave u Jedinstveni sistem.

Prekršaj obaveze prijavljivanja, obračuna i plaćanja poreskih obaveza

Član 96

Novčanom kaznom u iznosu od 20% od utvrđene obaveze kazniće se za prekršaj poreski obveznik koji ne prijavi i ne obračuna poresku obavezu (član 14. t. v) i g).

Prekršaj banke

Član 97

(1) Novčanom kaznom od 10.000 do 30.000 KM kazniće se banka ako:

a) otvori račun za poreskog obveznika bez dostavljene potvrde o registraciji od Poreske uprave (član 29.),

b) ne izvrši blokadu računa poreskog obveznika po dostavljanju zaključka o uspostavljanju privremene mjere obezbjeđenja od Poreske uprave (član 46. stav 3. tačka v) i

v) ne izvršava prenos sredstava po nalogu Poreske uprave u postupku prinudne naplate (član 44. st. 3. i 4, član 60. tačka b) i član 61. stav 2).

(2) Novčanom kaznom od 1.000 do 3.000 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana i odgovorno lice banke.

Prekršaji drugih odgovornih lica

Član 98

(1) Novčanom kaznom od 5.000 do 15.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako:

a) ne izvrši prenos potraživanja prema svom dužniku na račun prinudne naplate u postupku prinudne naplate protiv njegovog dužnika, po nalogu Poreske uprave (član 60. tačka v),

b) ne izvrši prodaju i prenos iznosa ostvarenog prodajom hartija od vrijednosti po nalogu Poreske uprave (član 60. tačka g) i

v) ne isporuči donosiocu rješenja o prenosu potraživanja potraživanu robu i druge stvari Poreskoj upravi po nalogu Poreske uprave (član 60. tačka đ).

(2) Novčanom kaznom od 1.000 do 3.000 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana fizičko lice.

Prekršaji organa nadležnih za registre

Član 99

Novčanom kaznom od 1.000 do 3.000 KM kazniće se organ nadležan za upis u odgovarajući registar lica koja obavljaju privrednu djelatnost, odnosno kao i koji vodi matične evidencije i evidenciju prebivališta fizičkog lica, ako ne prijavi ili ne prijavi u roku Poreskoj upravi svaku promjenu u evidencijama ili registrima za koje su nadležni (član 28. st. 1. i 2).

XIII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 100

U slučaj u da je do dana stupanja na snagu ovog zakona Poreska uprava donijela prvostepeni poreski akt, postupak po tom aktu će se završiti prema odredbama Zakona o Poreskoj upravi koji je bio na snazi u vrijeme donošenja poreskog akta.

Član 101

Sporazumi i rješenja o načinu ispunjenja dospjelih poreskih obaveza, zaključeni i doneseni do stupanja na snagu ovog zakona, izvršiće se prema odredbama Zakona o Poreskoj upravi koji je bio na snazi u vrijeme zaključivanja sporazuma ili donošenja rješenja.

Član 102

Ako su poreske obaveze utvrđene, odnosno naložene rješenjem Poreske uprave koje je postalo izvršno prije stupanja na snagu ovog zakona, u odnosu na te obaveze primjenjuju se rokovi o zastarjelosti za naplatu određeni Zakonom o Poreskoj upravi koji je bio na snazi u vrijeme nastupanja izvršnosti rješenja, odnosno u vrijeme kada je rok zastarjelosti za njihovu naplatu počeo da teče.

Član 103

(1) U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona Vlada će donijeti uredbu o uslovima, načinu i postupku odgađanja poreskih obaveza iz člana 48. stav 10. ovog zakona i imenovati članove Odbora za poreska pitanja iz člana 13. ovog zakona.

(2) U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, ministar će donijeti:

a) pravilnik o formi, sadržaju, načinu i uslovima izrade i objavljivanja izvještaja o radu Poreske uprave Republike Srpske (član 7. tačka l),

b) pravilnik o načinu i postupku formiranja baze podataka i kategorizacije rizičnih uplatilaca doprinosa u Jedinstvenom sistemu (član 10. stav 9),

v) pravilnik o uslovima i načinu registracije identifikacije poreskih obveznika (član 28. stav 3),

g) pravilnik o uslovima i postupku vršenja procjene i zapljene pokretnih stvari u postupku prinudne naplate (član 64. stav 1),

d) pravilnik o uslovima, postupku izdavanja i obliku elektronske identifikacione kartice (član 26a. stav 2),

đ) pravilnik o uslovima, načinu i postupku izdavanja certifikata za inspekcijski nadzor (član 79. stav 4) i

e) pravilnik o načinu i postupku izvršenja mjere zabrane obavljanja djelatnosti zbog nepodnošenja prijave u Jedinstveni sistem (član 93b. stav 6).

(3) U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona direktor Poreske uprave će donijeti:

a) pravilnik o postupku i načinu podnošenja poreskih prijava (član 30. stav 4) i

b) pravilnik o uslovima i načinu vršenja inspekcijske kontrole (član 81. stav 4).

(4) Do donošenja akta iz st. 1. i 2. ovog člana primjenjivaće se podzakonski akti doneseni na osnovu Zakona o Poreskoj upravi ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 103a

(1) U roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona Vlada će donijeti Uredbu o rasporedu i namjeni sredstava od troškova postupka prinudne naplate (član 60. stav 3).

(2) U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona ministar će donijeti pravilnik kojim se uređuju uslovi, način i postupak utvrđivanja poreske osnovice procjenom (član 19a. stav 3).

Član 103b

Na postupke odgađanja plaćanja poreskog duga započete u skladu sa Zakonom o poreskom postupku Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 102/11 i 108/11) primjenjuju se odredbe posebnog zakona kojim se uređuje način izmirenja poreskog duga.

Pribavljanje certifikata

Član 103v

Inspektori Poreske uprave dužni su da pribave certifikat iz člana 79. stav 3. ovog zakona u roku od 18 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Rok za usklađivanje

Član 103g

Poreska uprava će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona izdati elektronske identifikacione kartice za obveznike doprinosa (zaposlene) koji su do dana stupanja na snagu ovog zakona registrovani u Jedinstvenom sistemu.

Član 104

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o Poreskoj upravi (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 51/01, 74/04, 2/05, 96/05, 75/06, 112/07 Prečišćeni tekst, 22/08 i 34/09).

Član 105

Ovaj zakon objavljuje se u “Službenom glasniku Republike Srpske”, a stupa na snagu 1. januara 2012. godine.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o poreskom postupku Republike Srpske

(“Sl. glasnik RS”, br. 67/2013)

Član 30

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o poreskom postupku Republike Srpske

(“Sl. glasnik RS”, br. 44/2016)

Član 25

Ovlašćuje se Zakonodavni odbor Narodne skupštine Republike Srpske da utvrdi prečišćeni tekst Zakona o poreskom postupku Republike Srpske.

Član 26

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Oporezivanje isplate prihoda nerezidentu

By
ePravo.ba
-
0
OPOREZIVANjE ISPLATE PRIHODA NEREZIDENTU
Zakon o porezu na dobit

član 36 st. 2 i 4

Nerezidentu u državi sa kojom Bosna i Hercegovina nema potpisan ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, prilikom isplate prihoda potrebno je obračunati i uplatiti porez po odbitku od dividende po stopi od 5%.

“Da li porezni obveznik gubi pravo na porezni poticaj ukoliko u godini korištenja poticaja želi isplatiti dividendu iz dobiti (prije 1.1.2016. godine), te kako se obračunava porez po odbitku prilikom isplate dividende nerezidentu sa sjedištem u Švicarskoj?

Članom 36. stavom 6. Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 15/2016 – dalje: Zakon) propisano je da porezni obveznik iz st. 2. i 4. ovog člana gubi pravo na porezno oslobađanje ukoliko izvrši isplatu dividende tokom i do treće godine od posljednje godine korištenja poreznog poticaja iz ovog člana, iz dobiti koja je oslobođena plaćanja poreza na dobit.

Članom 95. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 88/2016, 11/2017, 96/2017 i 94/2019 – dalje: Pravilnik) je propisano da ukoliko porezni obveznik izvrši isplatu dividende u bilo kojem obliku, novčanom ili ne, u godini u kojoj koristi porezni poticaj iz člana 36. st. 2. i 4. Zakona, ili izvrši isplatu dividende nezavisno od oblika isplate, a do prije dvije (2) prethodne godine je koristio porezni poticaj iz člana 36. st. 2. i 4. Zakona, gubi pravo na porezni poticaj, te je dužan obračunati i uplatiti porez na dobit zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom na način kao da nije koristio porezni poticaj. Ukoliko porezni obveznik koristi poticaj za porezni period u 2016. godini, ne može isplaćivati dividendu do 31.12.2018. godine ili gubi pravo na porezni poticaj.

Shodno navedenim odredbama i upitu u kojem navodite da želite isplatiti dividendu iz dobiti prije 1.1.2016, mišljenja smo da se ne primjenjuje član 36. stav 6. Zakona ukoliko se isplata dividende vrši u periodu važenja Zakona, jer se isti odnosi na dobit koja je oslobođena od poreza na dobit na poticaje iz st. 2. i 4. ovog člana odnosno na dobit koja je nastala u 2016. i 2017. godini i na koju nije plaćen porez na dobit po osnovu poreznih poticaja.

U kontekstu obaveza prilikom isplate dividende ukazujemo na član 55. Zakona po kojem obveznik ne može vršiti isplate iz dobiti ukoliko na dan isplate ima neizmirenih obaveza po osnovu direktnih poreza i/ili doprinosa ili obaveza prema zaposlenicima s osnova prihoda od nesamostalne djelatnosti. Članom 85. Pravilnika propisane su detaljno obaveze prilikom isplate dividende.

U skladu sa članom 38. stav 1. Zakona propisano je da se porez po odbitku obračunava na prihod koji je ostvario nerezident obavljanjem povremene djelatnosti na teritoriji Federacije, osim prihoda koji se može pripisati poslovnoj jedinici nerezidenta u Federaciji. Porez po odbitku obračunava između ostalog i na isplate po osnovu dividende odnosno raspodjela iz dobiti. Stavom 7. istog člana propisana je stopa poreza po odbitku 10%, a na dividende 5%.

Članom 35. stavom 1. Zakona, ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje je ratificirala ili na bazi notifikacije prihvatila Bosna i Hercegovina primjenjuju se kod oporezivanja dobiti ili prihoda nerezidenta i imaju prioritet u odnosu na odredbe ovog zakona. Međutim, Ugovor između Bosne i Hercegovine i Švicarske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu nije potpisan, te se primjenjuje član 38. Zakona.

Shodno navedenim odredbama prilikom isplate prihoda nerezidentu u državi sa kojom Bosna i Hercegovina nema potpisan ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, potrebno je obračunati i uplatiti porez po odbitku od dividende po stopi od 5%.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva finansija, br. 05-14-2-1648/18-1 od 6.3.2018. godine)

Zakon o obliagcionim odnosima BiH

By
ePravo.ba
-
0

ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA (“Sl. list SFRJ”, br. 29/1978, 39/1985, 45/1989 – odluka USJ i 57/1989, “Sl. list RBiH”, br. 2/1992, 13/1993 i 13/1994 i “Sl. novine FBiH”, br. 29/2003 i 42/2011)

Dio prvi

OSNOVI OBLIGACIONIH ODNOSA (OPŠTI DIO)

GLAVA I.

OSNOVNA NAČELA

Cilj i sadržina zakona

Član 1

(1) Radi stvaranja uslova za slobodan promet robe i obavljanja usluga na tržištu i za zadovoljavanje materijalnih i drugih potreba građana, te radi osiguravanja odgovornosti preduzeća i drugih učesnika u pravnom prometu za izvršavanje njihovih obaveza, ovim se zakonom uređuju osnove obligacionih odnosa (opšti dio), ugovorni i drugi obligacioni odnosi u prometu robe i usluga.

(2) U Republici Bosni i Hercegovini primjenjuju se odredbe Zakona o obligacionim odnosima ukoliko su u saglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Bosne i Hercegovine, odnosno ako odredbama ovog zakona nije drukčije određeno.

Učesnici obligacionih odnosa

Član 2

Učesnici obligacionih odnosa su preduzeća i druga društvena pravna lica (u daljem tekstu: društvena pravna lica) pojedinci i građanska pravna lica.

Obligacioni odnosi i raspolaganje društvenim sredstvima

Član 3

(1) Društvena pravna lica učestvuju u obligacionim odnosima u ostvarivanju prava raspolaganja društvenim sredstvima kojima upravljaju radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada, odnosno radni ljudi u drugim društvenim pravnim licima.

(2) Društvena pravna lica ostvaruju pravo raspolaganja društvenim sredstvima u obligacionim odnosima saglasno odlukama koje radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada, odnosno radni ljudi u drugim društvenim pravnim licima donose u skladu sa statutom, drugim samoupravnim opštim aktima i zakonom.

Obligacioni odnosi i društveno planiranje

Član 4

Društvena pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa postupaju u skladu sa svojim planovima i obezbjeđuju izvršavanje materijalnih obaveza preuzetih samoupravnim sporazumima o osnovama planova samoupravnih organizacija i zajednica i dogovorima o osnovama planova društveno – političkih zajednica.

Obligacioni odnosi i korišćenje društvenim sredstvima

Član 5

Društvena pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa dužna su da se društveno i ekonomski cjelishodno koriste društvenim sredstvima kojima raspolažu i da očuvaju njihovu nesmanjenu vrijednost, kao i da obezbjeđuju unapređivanje i proširivanje materijalne osnove udruženog rada, odnosno ostvarivanje svojih ciljeva i zadataka i zaštitu društvene svojine.

Obligacioni odnosi i samoupravni sporazumi

Član 6

(1) Društvena pravna lica koja zasnivaju obligacione odnose radi izvršavanja samoupravnog sporazuma koji su međusobno zaključila dužna su da postupaju u skladu s tim samoupravnim sporazumom.

(2) U zasnivanju obligacionih odnosa društvena pravna lica dužna su da vode računa o samoupravnim sporazumima i društvenim dogovorima koje su zaključila sa drugim i o svojoj odgovornosti za izvršavanje obaveza, preuzetih tim samoupravnim sporazumima i društvenim dogovorima.

Saradnja u obligacionim odnosima

Član 7

(1) U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, društvena pravna lica ostvaruju saradnju u odnosima međusobne povezanosti i zavisnosti, uzajamne odgovornosti kao i solidarnosti radnika u udruženom radu, zasnovanim na samoupravljanju i društvenoj svojini sredstava za proizvodnju i drugih sredstava rada.

(2) U međusobnim odnosima saradnje društvena pravna lica dužna su da vode računa o ciljevima trajnije saradnje i o ostvarivanju drugih zajedničkih interesa i da na drugi način stvaraju uslove za ostvarivanje prava i izvršavanje obaveza iz obligacionih odnosa.

(3) Na ovim osnovama preduzeća, zemljoradničke i druge zadruge ostvaruju saradnju u obligacionim odnosima i sa zemljoradnicima i drugim radnim ljudima koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom.

Obaveze prema građanima kao potrošačima i korisnicima usluga

Član 8

U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, osnovne i druge organizacije udruženog rada, zadruge i radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom dužni su da, kad obavljanjem svoje djelatnosti neposredno zadovoljavaju potrebe građana, svoja prava i obaveze uređuju i vrše na način kojim se obezbjeđuju redovno i kvalitetno zadovoljavanje potreba građana i što povoljniji uslovi za zadovoljenje tih potreba.

Ponašanje na tržištu

Član 9

Organizacije udruženog rada i drugi učesnici u prometu dužni su da u obligacionim odnosima postupaju u skladu sa načelom jedinstva tržišta i utvrđenom ekonomskom politikom, da ne remete stabilnost tržišta i da ne nanose štetu drugim učesnicima na tržištu, potrošačima i društvenoj zajednici kao cjelini.

Sloboda uređivanja obligacionih odnosa

Član 10

Učesnici u prometu slobodno uređuju obligacione odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Bosne i Hercegovine prinudnim propisima te moralu društva.

Ravnopravnost učesnika u obligacionom odnosu

Član 11

Učesnici u obligacionom odnosu su ravnopravni.

Načelo savjesnosti i poštenja

Član 12

U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa učesnici su dužni da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja.

Zabrana zloupotrebe prava

Član 13

(1) Zabranjeno je vršenje prava iz obligacionih odnosa protivno cilju zbog koga je ono zakonom ustanovljeno ili priznato.

(2) Isto tako, zabranjeno je vršenje prava iz obligacionog odnosa protivno cilju zbog koga je ono ustanovljeno samoupravnim sporazumom.

Zabrana stvaranja i iskorišćavanja monopolskog položaja

Član 14

U zasnivanju obligacionih odnosa učesnici ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za bilo koga od njih ili za drugog stvara ili iskorišćava monopolski položaj na jedinstvenom jugoslovenskom tržištu, kojim se stiču materijalna ili druga preimućstva, koja se ne zasnivaju na radu ili stvaraju neravnopravni odnosi u poslovanju ili narušavaju druge osnove samoupravnih društveno – ekonomskih odnosa.

Načelo jednake vrijednosti davanja

Član 15

(1) U zasnivanju dvostranih ugovora učesnici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja.

(2) Zakonom se određuje u kojim slučajevima narušavanja toga načela povlači pravne posljedice.

Zabrana prouzrokovanja štete

Član 16

Svako je dužan da se uzdrži od postupka kojim se može drugom prouzrokovati šteta.

Dužnosti ispunjenja obaveza

Član 17

(1) Učesnici u obligacionom odnosu dužni su da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

(2) Obaveza se može ugasiti samo saglasnošću volja učesnika u obligacionom odnosu ili na osnovu zakona.

Ponašanje u izvršavanju obaveza i ostvarivanju prava

Član 18

(1) Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da u izvršavanju svoje obaveze postupa sa pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obligacionih odnosa (pažnja dobrog privrednika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

(2) Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da u izvršavanju obaveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupa s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

(3) Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da se u ostvarivanju svog prava uzdrži od postupka kojim bi se otežalo izvršenje obaveze drugog učesnika.

Rješavanje sporova na miran način

Član 19

Učesnici u obligacionom odnosu nastojaće da sporove rješavaju usaglašavanjem, posredovanjem ili na drugi miran način.

Dispozitivni karakter odredaba zakona

Član 20

Učesnici mogu svoj obligacioni odnos urediti drugačije nego što je ovim zakonom određeno, ako iz pojedine odredbe ovog zakona ili iz njenog smisla ne proizlazi što drugo.

Primjena dobrih poslovnih običaja

Član 21

(1) Učesnici u obligacionim odnosima dužni su da u pravnom prometu postupaju u skladu sa dobrim poslovnim običajima.

(2) Na obligacione odnose se primjenjuju uzanse ako su učesnici u obligacionim odnosima ugovorili njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proizilazi da su njihovu primjenu htjeli.

Postupanje u skladu sa statutima i drugim opštim aktima

Član 22

(1) Društvena pravna lica i građanska pravna lica u zasnivanju obligacionog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom i drugim opštim aktima.

(2) Ali, ugovor koji je zaključen ili druga pravna radnja koja je preduzeta, suprotno tim aktima, ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili morala znati ili ako je ovim zakonom drukčije određeno.

Primjena drugih saveznih zakona

Član 23

Na obligacione odnose koji se uređuju drugim saveznim zakonima, primjenjuju se odredbe ovog zakona u pitanjima koja nisu uređena tim zakonom.

Primjena republičkih, odnosno pokrajinskih zakona

Član 24

(Brisano)

Primjena pojedinih odredaba

Član 25

1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u privredi nije izričito drukčije određeno.

(2) Ugovori u privredi su, u smislu ovog zakona, ugovori koje preduzeća i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojedinci, koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost, zaključuju među sobom u obavljanju djelatnosti koje sačinjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima.

(3) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore shodno se primjenjuju i na druge pravne poslove.

GLAVA II.

NASTANAK OBAVEZA

ODJELJAK 1.

Ugovor

Odsjek 1.

ZAKLJUČENJE UGOVORA

I – SAGLASNOST VOLJA

Kad je ugovor zaključen

Član 26

Ugovor je zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Obavezno zaključenje i obavezna sadržina ugovora

Član 27

(1) Ako je neko po zakonu obavezan da zaključi ugovor, zainteresovano lice može zahtijevati da se takav ugovor bez odlaganja zaključi.

(2) Odredbe propisa kojima se, djelimično ili u cjelini, određuje sadržina ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora, te ih upotpunjavaju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u saglasnosti sa njima.

Izjava volje

Član 28

(1) Volja za zaključenje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz koga se sa sigurnošću može zaključiti o njenom postojanju.

(2) Izjava volje mora da bude učinjena slobodno i ozbiljno.

Dozvola i odobrenje

Član 29

(1) Kad je za zaključenje ugovora potrebna saglasnost trećeg lica, ova saglasnost može biti data prije zaključenja ugovora, kao dozvola, ili poslije njegovog zaključenja, kao odobrenje, ako zakonom nije propisano što drugo.

(2) Dozvola, odnosno odobrenje moraju biti dati u obliku propisanom za ugovore za čije se zaključenje daju.

Pregovori

Član 30

(1) Pregovori koji prethode zaključenju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana može prekinuti kad god hoće.

(2) Ali strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor odgovara za štetu nastalu vođenjem pregovora.

(3) Odgovara za štetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da zaključi ugovor, pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje štetu.

(4) Ako se drukčije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za zaključenje ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake dijelove.

Vrijeme i mjesto zaključenja ugovora

Član 31

(1) Ugovor je zaključen onog časa kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu.

(2) Smatra se da je ugovor zaključen u mjestu u kome je ponudilac imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku kad je učinio ponudu.

Ponuda

Član 32

(1) Ponuda je prijedlog za zaključenje ugovora učinjen određenom licu, koji sadrži sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaključiti ugovor.

(2) Ako su ugovorne strane poslije postignute saglasnosti o bitnim sastojcima ugovora ostavile neke sporedne tačke za kasnije, ugovor se smatra zaključenim, a sporedne tačke, ako sami ugovarači ne postignu saglasnost o njima, urediće sud vodeći računa o prethodnim pregovorima, utvrđenoj praksi između ugovarača i običajima.

Opšta ponuda

Član 33

Prijedlog za zaključenje ugovora učinjen neodređenom broju lica, koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je zaključenju namijenjen, važi kao ponuda, ukoliko drukčije ne proizilazi iz okolnosti slučaja ili običaja.

Izlaganje robe

Član 34

Izlaganje robe sa označenjem cijene smatra se kao ponuda, ukoliko drukčije ne proizilazi iz okolnosti slučaja ili običaja.

Slanje kataloga i oglasa

Član 35

(1) Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih obavještenja, kao i oglasi učinjeni putem štampe, letaka, radija, televizije ili na koji drugi način, ne predstavljaju ponudu za zaključenje ugovora, nego samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uslovima.

(2) Ali će pošiljalac takvih poziva odgovarati za štetu koju bi pretrpio ponudilac, ako bez osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu.

Dejstvo ponude

Član 36

(1) Ponudilac je vezan ponudom izuzev ako je svoju obavezu da održi ponudu isključio, ili ako to isključenje proizilazi iz okolnosti posla.

(2) Ponuda se može opozvati samo ako je ponuđeni primio opoziv prije prijema ponude ili istovremeno sa njom.

Do kada ponuda obavezuje

Član 37

(1) Ponuda u kojoj je određen rok za njeno prihvatanje obavezuje ponudioca do isteka tog roka.

(2) Ako je ponudilac u pismu ili telegramu odredio rok za prihvatanje, smatraće se da je taj rok počeo teći od datuma označenog u pismu, odnosno od dana kad je telegram predat pošti.

(3) U slučaju da pismo nije datirano, rok za prihvatanje ponude teče od dana kad je pismo predato pošti.

(4) Ponuda učinjena odsutnom licu, u kojoj nije određen rok za prihvatanje, vezuje ponudioca za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuđenome, da je ovaj razmotri, o njoj odluči i da odgovor o prihvatanju stigne ponudiocu.

Forma ponude

Član 38

(1) Ponuda ugovora za čije zaključenje zakon zahtijeva posebnu formu obavezuje ponudioca samo ako je učinjena u toj formi.

(2) Isto važi i za prihvatanje ponude.

Prihvatanje ponude

Član 39

(1) Ponuda je prihvaćena kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu.

(2) Ponuda je prihvaćena i kad ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu, kao i kad učini neku drugu radnju koja se, na osnovu ponude, prakse utvrđene između zainteresovanih strana ili običaja, može smatrati kao izjava o prihvatanju.

(3) Prihvatanje se može opozvati ako ponudilac primi izjavu o opozivanju prije izjave o prihvatanju ili istovremeno sa njom.

Prihvatanje neposredne ponude

Član 40

(1) Ponuda učinjena prisutnom licu smatra se odbijenom ako nije prihvaćena bez odlaganja, izuzev ako iz okolnosti proizilazi da ponuđenom pripada izvjestan rok za razmišljanje.

(2) Ponuda učinjena telefonom, teleprinterom ili neposrednom radio-vezom smatra se kao ponuda prisutnom licu.

Prihvatanje ponude s prijedlogom da se izmijeni

Član 41

Ako ponuđeni izjavi da prihvata ponudu i istovremeno predloži da se ona u nečemu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane učinio drugu ponudu svome ranijem ponudiocu.

Ćutanje ponuđenog

Član 42

(1) Ćutanje ponuđenog ne znači prihvatanje ponude.

(2) Nema dejstva odredba u ponudi da će se ćutanje ponuđenog ili neko drugo njegovo propuštanje (na primjer, ako ne odbije ponudu u određenom roku, ili ako poslatu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne vrati u određenom roku i sl) smatrati kao prihvatanje.

(3) Ali, kad ponuđeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu, ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio.

(4) Isto tako, lice koje se ponudilo drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, kao i lice u čiju poslovnu djelatnost spada vršenje takvih naloga, dužno je da izvrši dobijeni nalog ako ga nije odmah odbilo.

(5) Ako u slučaju iz prethodnog stava ponuda, odnosno nalog nije odbijen, smatra se da je ugovor zaključen u trenutku kad je ponuda, odnosno nalog stigao ponuđenom.

Zakašnjelo prihvatanje i zakašnjelo dostavljanje izjave o prihvatanju

Član 43

(1) Prihvatanje ponude izvršeno sa zakašnjenjem smatra se kao nova ponuda od strane ponuđenog.

(2) Ali, ako je izjava o prihvatanju koja je učinjena blagovremeno, stigla ponudiocu poslije isteka roka za prihvatanje, a ponudilac je znao ili je mogao znati da je izjava otposlata blagovremeno, ugovor je zaključen.

(3) Ipak, ugovor u takvom slučaju nije zaključen ako ponudilac odmah, a najkasnije prvog idućeg radnog dana po prijemu izjave, ili i prije prijema izjave, a po isteku roka za prihvatanje ponude, izvijesti ponuđenoga da se zbog zadocnjenja ne smatra vezan svojom ponudom.

Smrt ili nesposobnost jedne strane

Član 44

Ponuda ne gubi dejstvo ako je smrt ili nesposobnost jedne strane nastupila prije njenog prihvatanja, izuzev ako suprotno proizilazi iz namjere strana, običaja ili prirode posla.

Predugovor

Član 45

(1) Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obaveza da se kasnije zaključi drugi, glavni ugovor.

(2) Propisi o formi glavnog ugovora važe i za predugovor, ako je propisana forma uslov punovažnosti ugovora.

(3) Predugovor obavezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.

(4) Na zahtjev zainteresovane strane sud će naložiti drugoj strani koja odbija da pristupi zaključenju glavnog ugovora da to uradi u roku koji će joj odrediti.

(5) Zaključenje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo zaključenje, a ako taj rok nije predviđen, onda od dana kad je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebalo da bude zaključen.

(6) Predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti od njegovog zaključenja toliko izmijenile da ne bi bio ni zaključen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.

II – PREDMET

Kakav mora biti predmet obaveze

Član 46

(1) Ugovorna obaveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju.

(2) Ona mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

Ništavost ugovora zbog predmeta

Član 47

Kad je predmet obaveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav.

Naknadna mogućnost

Član 48

Ugovor zaključen pod odložnim uslovom ili rokom punovažan je ako je predmet obaveze koji je u početku bio nemoguć postao moguć prije ostvarenja uslova ili isteka roka.

Kad je predmet obaveze nedopušten

Član 49

Predmet obaveze je nedopušten ako je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima te moralu društva.

Kad je predmet odrediv

Član 50

(1) Predmet obaveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećem licu da ga odredi.

(2) Ako to treće lice neće ili ne može da odredi predmet obaveze, ugovor je ništav.

III – OSNOV

Dopušten osnov

Član 51

(1) Svaka ugovorna obaveza mora imati dopušten osnov.

(2) Osnov je nedopušten, ako je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima te moralu društva.

(3) Pretpostavlja se da obaveza ima osnov iako nije izražen.

Ništavost ugovora zbog osnova

Član 52

Ako osnov ne postoji ili je nedopušten, ugovor je ništav.

Pobude za zaključenje ugovora

Član 53

(1) Pobude iz kojih je ugovor zaključen ne utiču na njegovu punovažnost.

(2) Ali, ako je nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku jednog ugovarača da zaključi ugovor i ako je to drugi ugovarač znao ili morao znati, ugovor će biti bez dejstva.

(3) Ugovor bez naknade nema pravno dejstvo ni kad drugi ugovarač nije znao da je nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku njegovog saugovarača.

IV – SPOSOBNOST

Ugovori pravnog lica

Član 54

(1) Pravno lice može zaključivati ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti.

(2) Ugovor zaključen protivno odredbi stava 1. ovog člana nema pravno dejstvo.

(3) Savjesna strana može zahtijevati naknadu štete koju je pretrpjela uslijed zaključenja ugovora koji nema pravno dejstvo.

Saglasnost za zaključenje ugovora

Član 55

(1) Kad je statutom ili drugim opštim aktom preduzeća određeno i u sudski registar upisano da njen zastupnik može zaključiti određeni ugovor samo uz saglasnost nekog organa, saglasnost se može dati prethodno, istovremeno ili naknadno, ako što drugo nije upisano u registar.

(2) Druga strana ima pravo da pozove preduzeće da se njen ovlašćeni organ u primjerenom roku izjasni da li daje saglasnost, pa ako to ovaj ne učini, smatraće se da saglasnost nije data.

(3) Naknadna saglasnost ima povratno dejstvo, ako drukčije nije ugovoreno.

(4) Ako saglasnost nije data, smatra se da ugovor nije ni zaključen.

(5) Kad se prema odredbama ovog člana smatra da ugovor nije zaključen, savjesna strana može zahtijevati od preduzeća pravičnu naknadu.

(6) Odredbe prethodnih stavova primjenjuju se i u slučaju kada je statutom ili drugim opštim aktom preduzeća određeno da zastupnik može sklopiti neki ugovor samo zajedno s određenim organom tog preduzeća.

Ugovor poslovno nesposobnog lica

Član 56

(1) Za zaključenje punovažnog ugovora potrebno je da ugovarač ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora.

(2) Ograničeno poslovno sposobno lice može bez odobrenja svog zakonskog zastupnika zaključivati samo one ugovore čije mu je zaključivanje zakonom dozvoljeno.

(3) Ostali ugovori tih lica ako su zaključeni bez odobrenja zakonskog zastupnika rušljivi su, ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem.

Pravo saugovarača poslovno nesposobnog lica

Član 57

(1) Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu poslovnu nesposobnost, može odustati od ugovora koji je zaključio sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika.

(2) Isto pravo ima i saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je znao za njegovu poslovnu nesposobnost, ali je bio prevaren od njega da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika.

(3) Ovo pravo se gasi po isteku trideset dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnosno, za odsustvo odobrenja zakonskog zastupnika, ali i ranije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego što taj rok istekne.

Pozivanje zakonskog zastupnika da se izjasni

Član 58

(1) Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je zaključio ugovor sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika, može pozvati zakonskog zastupnika da se izjasni da li odobrava taj ugovor.

(2) Ako se zakonski zastupnik ne izjasni u roku od trideset dana od ovog poziva da ugovor odobrava, smatraće se da je odbio da db odobrenje.

Kad ugovarač stekne poslovnu sposobnost poslije zaključenja ugovora

Član 59

(1) Poslovno sposobno lice može zahtijevati da se poništi ugovor koji je bez potrebnog odobrenja zaključilo za vrijeme svoje ograničene poslovne sposobnosti, samo ako je tužbu podnijelo u roku od tri mjeseca od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti.

V – MANE VOLJE

Prijetnja

Član 60

(1) Ako je ugovorna strana ili neko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane, tako da je ova zbog toga zaključila ugovor, druga strana može tražiti da se ugovor poništi.

(2) Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo i drugo značajno dobro ugovorne strane ili trećeg lica.

Bitna zabluda

Član 61

(1) Zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na lice sa kojim se zaključuje ugovor ako se zaključuje, s obzirom na to lice, kao i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače zaključila ugovor takve sadržine.

(2) Strana koja je u zabludi može tražiti poništenje ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri zaključenju ugovora nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva.

(3) U slučaju poništenja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana ima pravo da traži naknadu pretrpljene štete, bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu.

(4) Strana koja je u zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga strana spremna da izvrši ugovor kao da zablude nije bilo.

Zabluda o pobudi kod ugovora bez naknade

Član 62

Kod ugovora bez naknade, bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obaveze.

Nesporazum

Član 63

Kad strane vjeruju da su saglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje.

Posredna izjava

Član 64

Zabluda lica preko koga je strana izjavila svoju volju smatra se isto kao i zabluda u vlastitom izjavljivanju volje.

Prevara

Član 65

(1) Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na zaključenje ugovora, druga strana može zahtijevati poništenje ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

(2) Strana koja je zaključila ugovor pod prevarom ima pravo da zahtijeva naknadu pretrpljene štete.

(3) Ako je prevaru učinilo treće lice, prevara utiče na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala ili morala znati za prevaru.

(4) Ugovor bez naknade može se poništiti i kad je prevaru učinilo treće lice, bez obzira na to da li je druga ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala ili morala znati za prevaru.

Prividan ugovor

Član 66

(1) Prividan ugovor nema dejstva među ugovornim stranama.

(2) Ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost.

(3) Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećem savjesnom licu.

Stav suda prvog stupnja da taj ugovor nije prividan, s obzirom da je temeljem tog ugovora

VI – FORMA UGOVORA

Neformalnost ugovora

Član 67

(1) Zaključenje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drukčije određeno.

(2) Zahtjev zakona da ugovor bude zaključen u određenoj formi važi i za sve kasnije izmjene ili dopune ugovora.

(3) Ali su punovažne kasnije usmene dopune o sporednim tačkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno ukoliko to nije protivno cilju radi koga je forma propisana.

(4) Punovažne su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili druge strane, ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.

Raskidanje formalnih ugovora

Član 68

Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev ako je za određeni slučaj zakonom predviđeno što drugo ili ako cilj zbog koga je propisana forma za zaključenje ugovora zahtijeva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi.

Ugovorena forma

Član 69

(1) Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da posebna forma bude uslov punovažnosti njihovog ugovora.

(2) Ugovor za čije je zaključenje ugovorena posebna forma može biti raskinut, dopunjen ili na drugi način izmijenjen i neformalnim sporazumom.

(3) Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadu predviđenu formu.

Sankcija nedostatka potrebne forme

Član 70

(1) Ugovor koji nije zaključen u propisanoj formi nema pravno dejstvo ukoliko iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizilazi što drugo.

(2) Ugovor koji nije zaključen u ugovorenoj formi nema pravno dejstvo ukoliko su stranke punovažnost ugovora uslovile posebnom formom.

Pretpostavka potpunosti isprave

Član 71

(1) Ako je ugovor zaključen u posebnoj formi, bilo na osnovu zakona bilo po volji stranaka, važi samo ono što je u toj formi izraženo.

(2) Ipak, biće punovažne istovremene usmene pogodbe o sporednim tačkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno, ukoliko nisu u suprotnosti sa njegovom sadržinom ili ako nisu protivne cilju zbog koga je forma propisana.

(3) Punovažne su i istovremene usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili obje strane ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.

Sastavljanje isprave

Član 72

(1) Kad je za zaključenje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je zaključen kad ispravu potpišu sva lica koja se njim obavezuju.

(2) Ugovarač koji ne zna pisati staviće na ispravu rukoznak ovjeren od dva svjedoka ili od suda, odnosno drugog organa.

(3) Za zaključenje dvostranog ugovora dovoljno je da obje strane potpišu jednu ispravu ili da svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani.

(4) Zahtjev pismene forme je ispunjen ako strane izmjenjuju pisma ili se sporazumiju teleprinterom ili nekim drugim sredstvom koje omogućava da se sa izvjesnošću utvrde sadržina i davalac izjave.

Kad je izvršen ugovor kome nedostaje forma

Član 73

Ugovor za čije se zaključenje zahtjeva pismena forma smatra se punovažnim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cjelini ili u pretežnom dijelu, obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana očigledno ne proizilazi što drugo.

VII – USLOV

Uslovi i njihovo dejstvo

Član 74

(1) Ugovor je zaključen pod uslovom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvjesne činjenice.

(2) Ako je zaključen pod odložnim uslovom pa se uslov ispuni, ugovor djeluje od trenutka njegovog zaključenja, osim ako iz zakona, prirode posla ili volje strana ne proističe nešto drugo.

(3) Ako je zaključen pod raskidnim uslovom, ugovor prestaje važiti kad se uslov ispuni.

(4) Smatra se da je uslov ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, a smatra se da nije ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzrokuje strana u čiju je korist određen.

Nedopušten ili nemoguć uslov

Član 75

(1) Ništav je ugovor u kojem je postavljen odgodni rok ili raskidni uslov protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima ili moralu društva.

(2) Ugovor zaključen pod nemogućim odložnim uslovom je ništav, a nemoguć raskidni uslov smatra se nepostojećim.

Obezbjeđenje uslovnog prava

Član 76

Ako je ugovor zaključen pod odložnim uslovom, povjerilac čije je pravo uslovljeno može zahtijevati odgovarajuće obezbjeđenje tog prava ako je njegovo ostvarenje ugroženo.

VIII – ROK

Računanje vremena

Član 77

(1) Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od koga se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka.

(2) Rok određen u nedjeljama, mjesecima ili godinama završava se onog dana koji se po imenu i broju poklapa sa danom nastanka događaja od koga rok počinje da teče, a ako takvog dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan tog mjeseca.

3) Ako posljednji dan roka pada u dan kada je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan.

(4) Početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina – petnaesti, a kraj – posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizilazi iz namjere stranaka ili iz prirode ugovornog odnosa.

Primjena pravila o uslovu

Član 78

Kad dejstvo ugovora počinje od određenog vremena, shodno se primjenjuju pravila o odložnom uslovu, a kad ugovor prestaje da važi po isteku određenog roka, shodno se primjenjuju pravila o raskidnom uslovu.

IX – KAPARA I ODUSTANICA

1. KAPARA

Vraćanje i uračunavanje kapare

Član 79

(1) Ako je u trenutku zaključenja ugovora jedna strana dala drugoj izvjestan iznos novca ili izvjesnu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor zaključen (kapara), ugovor se smatra zaključenim kad je kapara data, ako nije što drugo ugovoreno.

(2) U slučaju ispunjenja ugovora, kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obaveze.

(3) Ako što drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem udvojene kapare.

Neizvršenje ugovora

Član 80

(1) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svom izboru tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, i tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom.

(2) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svom izboru, tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje udvojene kapare.

(3) U svakom slučaju, kad druga strana traži izvršenje ugovora, ona ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog zadocnjenja.

(4) Sud može na zahtjev zainteresovane strane smanjiti pretjerano veliku kaparu.

U slučaju djelimičnog ispunjenja obaveze

Član 81

(1) U slučaju djelimičnog ispunjenja obaveze, povjerilac ne može zadržati kaparu, nego može tražiti ispunjenje ostatka obaveze i naknadu štete zbog zadocnjenja, ili tražiti naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja, ali se u oba slučaja kapara uračunava u naknadu.

(2) Ako povjerilac raskine ugovor i vrati ono što je primio kao djelimično ispunjenje, on može birati između ostalih zahtjeva koji pripadaju jednoj strani kad je ugovor ostao neizvršen krivicom druge.

2. ODUSTANICA

Uloga odustanice

Član 82

(1) Sporazumom ugovornih strana može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustane od ugovora davanjem odustanice.

(2) Kad strana u čiju je korist ugovorena odustanica izjavi drugoj strani da će dati odustanicu, ona više ne može zahtijevati izvršenje ugovora.

(3) Strana ovlašćena da odustane dužna je dati odustanicu istovremeno sa izjavom o odustajanju.

(4) Ako ugovarači nisu odredili rok do koga ovlašćena strana može odustati od ugovora, ona to može učiniti sve dok ne protekne rok određen za ispunjenje njene obaveze.

(5) Ovo pravo odustajanja od ugovora prestaje i kad strana u čiju je korist ugovoreno počne ispunjavati svoje obaveze iz tog ugovora ili primati ispunjenje od druge strane.

Kapara kao odustanica

Član 83

(1) Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra kao odustanica i svaka strana može odustati od ugovora.

(2) U ovom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, ona gubi, a ako odustane strana koja je kaparu primila, ona je udvojeno vraća.

Odsjek 2.

ZASTUPANJE

I – O ZASTUPANJU UOPŠTE

Mogućnost zastupanja

Član 84

(1) Ugovor kao i drugi pravni posao može se preduzeti i preko zastupnika.

(2) Ovlašćenje za zastupanje zasniva se na zakonu, statutu ili drugom opštem aktu, aktu nadležnog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoćje).

Dejstva zastupanja

Član 85

(1) Ugovor koji zaključi zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih ovlašćenja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.

(2) Pod istim uslovima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravno dejstvo neposredno prema zastupanom licu.

(3) Zastupnik je dužan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne uradi ugovor proizvodi pravno dejstvo za zastupanog i drugu stranu, ako je ova znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik.

Prenošenje ovlašćenja

Član 86

(1) Zastupnik ne može prenijeti svoja ovlašćenja na drugog, izuzev kad mu je to dozvoljeno zakonom ili ugovorom.

(2) Izuzetno, on to može učiniti ako je spriječen okolnostima da posao lično obavi, a interesi zastupanog zahtijevaju neodložno preduzimanje pravnog posla.

Prekoračenje granica ovlašćenja

Član 87

(1) Kad zastupnik prekorači granice ovlašćenja, zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri prekoračenje.

(2) Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatraće se da je odobrenje odbijeno.

(3) Odobrenje iz prethodnog stava ima povratno dejstvo, ako strane ne odrede drukčije.

(4) Ako druga strana nije znala niti morala znati za prekoračenje ovlašćenja, može odmah po saznanju za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru izjasni da se ne smatra ugovorom vezana.

(5) Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlašćenja.

Zaključenje ugovora od strane neovlašćenog lica

Član 88

(1) Ugovor koji neko lice zaključi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegovog ovlašćenja obavezuje neovlašćeno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

(2) Strana sa kojom je ugovor zaključen može zahtijevati od neovlašćeno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava.

(3) Ako neovlašćeno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni zaključen.

(4) U tom slučaju, strana sa kojom je ugovor zaključen može od lica koje je kao punomoćnik bez ovlašćenja zaključilo ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku zaključenja ugovora nije znala niti je morala znati da to lice nije imalo ovlašćenje za zaključenje ugovora.

II – PUNOMOĆJE

Davanje punomoćja

Član 89

(1) Punomoćje je ovlašćenje za zastupanje koje vlastodavac pravnim poslom daje punomoćniku.

(2) Postojanje i obim punomoćja su nezavisni od pravnog odnosa na čijoj je podlozi punomoćje dato.

(3) Punomoćnik može biti i pravno lice.

Posebna forma punomoćja

Član 90

Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoćje za zaključenje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog posla.

Obim ovlašćenja

Član 91

(1) Punomoćnik može preduzimati samo one pravne poslove za čije je preduzimanje ovlašćen.

(2) Punomoćnik kome je dato opšte punomoćje može preduzimati samo pravne poslove koji dolaze u redovno poslovanje.

(3) Posao koji ne dolazi u redovno poslovanje može punomoćnik preduzeti samo ako je posebno ovlašćen za preduzimanje tog posla, odnosno vrste poslova među koje on spada.

(4) Punomoćnik ne može bez posebnog ovlašćenja za svaki pojedini slučaj preuzeti mjeničnu obavezu, zaključiti ugovor o jemstvu, o poravnanju, o izabranom sudu, kao ni odreći se nekog prava bez naknade.

Opozivanje i sužavanje punomoćja

Član 92

(1) Vlastodavac može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoćje, čak i ako se ugovorom odrekao tog prava.

(2) Opozivanje i sužavanje svakog punomoćja može se učiniti izjavom bez posebne forme.

(3) Ako je opozivanjem ili sužavanjem punomoćja povrijeđen ugovor o nalogu, ili ugovor o djelu, ili neki drugi ugovor, punomoćnik ima pravo na naknadu time nastale štete.

Dejstvo prestanka i sužavanja punomoćja prema trećim licima

Član 93

(1) Opozivanje punomoćja kao i njegovo sužavanje nema dejstvo prema trećem licu koje je zaključilo ugovor sa punomoćnikom, ili obavilo drugi pravni posao, a nije znalo niti je moralo znati da je punomoćje opozvano, odnosno suženo.

(2) U tom slučaju, vlastodavac ima pravo zahtijevati od punomoćnika naknadu štete koju bi zbog toga pretrpio, izuzev kad punomoćnik nije znao ni morao znati za opozivanje, odnosno za sužavanje punomoćja.

(3) Isto važi i u ostalim slučajevima prestanka punomoćja.

Drugi slučajevi prestanka punomoćja

Član 94

(1) Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica kao punomoćnika, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Punomoćje prestaje smrću punomoćnika.

(3) Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica, odnosno smrću lica koje ga je dalo, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete po pravne sljedbenike ili ako punomoćje važi i za slučaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla.

III – POSLOVNO PUNOMOĆJE

Ko može dati punomoćje i njegova sadržina

Član 95

(1) Poslovno punomoćje može dati, u granicama zakona, organizacija udruženog rada, odnosno drugo pravno lice, i njime ovlastiti punomoćnika da zaključuje ugovore i obavlja ostale poslove koji su uobičajeni u vršenju njihove poslovne djelatnosti.

(2) Poslovni punomoćnik ne može otuđiti ili opteretiti nepokretnosti, preuzeti mjenične obaveze ili obaveze jemstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije dobio posebno punomoćje za svaki takav posao.

(3) Poslovno punomoćje može biti ograničeno na određenu vrstu poslova, ili na određene poslove, ali ova ograničenja imaju dejstvo prema trećem samo ako je za njih znao ili morao znati.

Poslovno punomoćje imaoca radnje

Član 96

(1) Odredbe o poslovnom punomoćju shodno se primjenjuju na poslovno punomoćje imaoca radnje.

(2) Poslovno punomoćje ne prestaje smrću imaoca radnje, kao ni kad on bude lišen poslovne sposobnosti.

IV – OVLAŠĆENJA TRGOVINSKOG PUTNIKA

Član 97

(1) Trgovinski putnik organizacije udruženog rada koja se bavi privrednom djelatnošću ovlašćen je preduzimati samo one poslove koji se odnose na prodaju robe i koji su navedeni u punomoćju koje mu je organizacija dala.

(2) U slučaju neizvjesnosti, smatra se da trgovinski putnik nije ovlašćen da zaključuje ugovore, nego samo da prikuplja porudžbine, ali će ipak ugovor koji je zaključio ostati na snazi ako ga vlastodavac naknadno odobri.

(3) Trgovinski putnik koji je ovlašćen da prodaje robu, nije ovlašćen da naplati cijenu, kao ni da prodaje na kredit, osim ako ima posebno ovlašćenje za prodaju na kredit.

(4) Trgovinski putnik je ovlašćen da za vlastodavca prima reklamacije zbog nedostatka robe i ostale izjave u vezi sa izvršenjem ugovora zaključenog njegovim posredovanjem, kao i da u ime vlastodavca preduzima potrebne mjere za očuvanje njegovih prava iz tog ugovora.

V – OVLAŠĆENJA LICA KOJA OBAVLJAJU ODREĐENE POSLOVE

Član 98

(1) Radnici u preduzećima koji rade na takvim poslovima čije je obavljanje vezano za zaključenje i ispunjenje određenih ugovora, kao što su prodavci u prodavnicama, radnici koji obavljaju određene usluge u ugostiteljstvu, radnici na poslovima šalterske službe u pošti, u banci i sl. ovlašćeni su samim tim na zaključenje i ispunjenje tih ugovora.

(2) Isto važi i za radnike zaposlene kod radnih ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom.

Odsjek 3.

TUMAČENJE UGOVORA

Primjena odredbi i tumačenje spornih odredbi

Član 99

(1) Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase.

(2) Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovarača i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obligacionog prava utvrđenim ovim zakonom.

Nejasne odredbe u posebnim slučajevima

Član 100

U slučaju kad je ugovor zaključen prema unaprijed odštampanom sadržaju, ili kad je ugovor bio na drugi način pripremljen i predložen od jedne ugovorne strane, nejasne odredbe tumačiće se u korist druge strane.

Dopunsko pravilo

Član 101

Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumačiti u smislu koji je manje težak za dužnika, a u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja.

Vansudsko tumačenje ugovora

Član 102

(1) Ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesaglasnosti u pogledu smisla i domašaja ugovornih odredbi, neko treći tumačiti ugovor.

(2) U tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim organom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treće lice odbije da da tumačenje ugovora.

Odsjek 4.

NEVAŽNOST UGOVORA

I – NIŠTAVI UGOVORI

Ništavost

Član 103

(1) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima te moralu društva, ništavan je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

(2) Ako je zaključenje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosiće odgovarajuće posljedice.

Posljedice ništavosti

Član 104

(1) U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je da vrati drugoj sve ono što je primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ukoliko zakon što drugo ne određuje.

(2) Ali, ako je ugovor ništav, zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima ili moralu društva, sud može odbiti, u cjelini ili djelimično, zahtjev nesavjesne strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala, a može i odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovi zabranjenog ugovora preda opštini na čijoj teritoriji ona ima sjedište, odnosno, prebivalište ili boravište.

(3) Prilikom odlučivanja sud će voditi računa o savjesnosti jedne, odnosno, obiju strana, o značaju društvenih interesa koji se ugrožavaju, kao i o moralnim shvatanjima društva.

Djelimična ništavost

Član 105

(1) Ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor zaključen.

(2) Ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uslov ili odlučujuća pobuda ugovora, u slučaju kad je ništavost ustanovljena, upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

Konverzija

Član 106

Kad ništav ugovor ispunjava uslove za punovažnost nekog drugog ugovora, onda će među ugovaračima važiti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u saglasnosti sa ciljem koji su ugovarači imali u vidu kad su ugovor zaključili, i ako se može uzeti da bi oni zaključili taj ugovor da su znali za ništavost svog ugovora.

Naknadni nestanak uzroka ništavosti

Član 107

(1) Ništav ugovor ne postaje punovažan kad zabrana ili koji drugi uzrok ništavosti naknadno nestane.

(2) Ali, ako je zabrana bila manjeg značaja, a ugovor je izvršen, ništavost se ne može isticati.

Odgovornost lica krivog za ništavost ugovora

Član 108

Ugovarač koji je kriv za zaključenje ništavog ugovora, odgovoran je svome saugovaraču za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora, ako ovaj nije znao ili, prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti.

Isticanje ništavosti

Član 109

(1) Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svako zainteresovano lice.

(2) Pravo da zahtijeva utvrđenje ništavosti ima i javni tužilac.

Neograničeno isticanje ništavosti

Član 110

Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.

II – RUŠLJIVI UGOVORI

Kad je ugovor rušljiv

Član 111

Ugovor je rušljiv kad ga je zaključila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom zaključenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom određeno.

Poništenje ugovora

Član 112

(1) Ugovorna strana u čijem je interesu rušljivost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi.

(2) Ali, saugovarač te strane može od nje tražiti da se u određenom roku, ali ne kraćem od 30 dana, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne jer će u protivnom smatrati da je ugovor poništen.

(3) Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom roku ne izjasni ili ako izjavi da ne ostaje pri ugovoru, smatraće se da je ugovor poništen.

Posljedica poništenja

Član 113

(1) Ako je na osnovu rušljivog ugovora, koji je poništen, nešto bilo ispunjeno, ima se izvršiti vraćanje, a ako to nije moguće ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu.

(2) Naknada u novcu daje se prema cijenama u vrijeme vraćanja, odnosno, donošenja sudske odluke.

Vraćanje i naknada u slučaju poništenja ugovora ograničeno poslovno sposobnog lica

Član 114

U slučaju poništenja ugovora zbog ograničene poslovne sposobnosti jednog ugovarača, saugovarač takvog lica može zahtijevati vraćanje samo onog dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini ograničeno poslovno sposobnog lica ili je upotrijebljen u njegovu korist, kao i onog što je namjerno uništeno ili otuđeno.

Odgovornost za poništenje ugovora

Član 115

Ugovarač na čijoj je strani uzrok rušljivosti, odgovoran je svom saugovaraču za štetu koju trpi zbog poništenja ugovora, ako ovaj nije znao, ni morao znati, za postojanje uzroka rušljivosti ugovora.

Odgovornost ograničeno poslovno sposobnog lica

Član 116

Ograničeno poslovno sposobno lice odgovara za štetu nastalu poništenjem ugovora, ako je lukavstvom uvjerilo svog saugovarača da je poslovno sposobno.

Prestanak prava

Član 117

(1) Pravo zahtijevati poništenje rušljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog rušljivosti, odnosno, od prestanka prinude.

(2) To pravo, u svakom slučaju, prestaje istekom roka od tri godine od dana zaključenja ugovora.

III – UGOVORI KOJI NISU U SAGLASNOSTI SA SAMOUPRAVNIM SPORAZUMOM

Usklađivanje, odnosno, poništenje ugovora

Član 118

(1) Kad učesnici u samoupravnom sporazumu zaključe ugovor radi izvršenja tog sporazuma, ugovor mora biti u saglasnosti sa tim samoupravnim sporazumom.

(2) U protivnom, svaki učesnik u samoupravnom sporazumu, pa i onaj koji nije ugovorna strana, može zahtijevati da se takav ugovor uskladi sa samoupravnim sporazumom ili, ako to nije moguće, da se u cjelini ili djelimično poništi.

Vraćanje i naknada u slučaju poništenja ugovora

Član 119

Ako je na osnovu ugovora koji je poništen nešto bilo ispunjeno, ima se izvršiti vraćanje, a ako to nije moguće ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme vraćanja, odnosno, donošenja sudske odluke.

Prestanak prava

Član 120

(1) Pravo da se zahtijeva usklađivanje, odnosno, poništenje ugovora koji je protivan samoupravnom sporazumu, prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za taj nedostatak.

(2) To pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana zaključenja ugovora.

Odsjek 5.

DVOSTRANI UGOVORI

I – ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE I PRAVNE NEDOSTATKE ISPUNJENJA

Član 121

(1) Kod ugovora sa naknadom svaki ugovarač odgovara za materijalne nedostatke svog ispunjenja.

(2) Isto tako, ugovarač odgovara i za pravne nedostatke ispunjenja i dužan je da štiti drugu stranu od prava i zahtjeva trećih lica, kojima bi njeno pravo bilo isključeno ili suženo.

(3) Na ove obaveze prenosioca shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o odgovornosti prodavca za materijalne i pravne nedostatke, ako za određeni slučaj nije što drugo propisano.

II – PRIGOVOR NEISPUNJENJA UGOVORA

Pravilo istovremenog ispunjenja

Član 122

(1) U dvostranim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obavezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno ili ako što drugo proističe iz prirode posla.

(2) Ali, ako na sudu jedna strana istakne da nije dužna ispuniti svoju obavezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud će joj naložiti da ispuni svoju obavezu kad i druga strana ispuni svoju.

Kad ispunjenje obaveze jedne strane postane neizvjesno

Član 123

(1) Ako je ugovoreno da prvo jedna strana ispuni svoju obavezu, pa se poslije zaključenja ugovora materijalne prilike druge strane pogoršaju u toj mjeri da je neizvjesno da li će ona moći ispuniti svoju obavezu ili ako ta neizvjesnost proizilazi iz drugih ozbiljnih razloga, strana koja se obavezala da prva ispuni svoju obavezu može odložiti njeno ispunjenje dok druga strana ne ispuni svoju obavezu ili dok ne pruži dovoljno obezbjeđenje da će je ispuniti.

(2) To važi i kad su materijalne prilike druge strane bile u istoj mjeri teške još prije zaključenja ugovora, ako njen saugovarač to nije znao niti je morao znati.

(3) U tim slučajevima strana koja se obavezala da prva ispuni svoju obavezu može zahtijevati da joj se obezbjeđenje pruži u primjerenom roku, a poslije proteka tog roka bez rezultata, može raskinuti ugovor.

III – RASKIDANJE UGOVORA ZBOG NEISPUNJENJA

Prava jedne strane kad druga strana ne ispuni svoju obavezu

Član 124

U dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obaveza ili, pod uslovima predviđenim u idućim članovima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

https://advokat-prnjavorac.com

Kad je ispunjenje o roku bitni sastojak ugovora

Član 125

(1) Kad ispunjenje obaveze u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

(2) Ali, povjerilac može održati ugovor na snazi ako po isteku roka, bez odlaganja, obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora.

(3) Kad je povjerilac zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.

(4) Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla.

Kad ispunjenje o roku nije bitni sastojak ugovora

Član 126

(1) Kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitni sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i poslije isteka roka ispuni svoju obavezu, a povjerilac da zahtijeva njeno ispunjenje.

(2) Ali, ako povjerilac želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje.

(3) Ako dužnik ne ispuni obavezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitni sastojak ugovora.

Raskidanje ugovora bez ostavljanja naknadnog roka

Član 127

Povjerilac može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje, ako iz dužnikovog držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku.

Raskidanje ugovora prije isteka roka

Član 128

Kad je prije isteka roka za ispunjenje obaveze očigledno da jedna strana neće ispuniti svoju obavezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

Raskidanje ugovora sa uzastopnim obavezama

Član 129

(1) Kad u ugovoru sa uzastopnim obavezama jedna strana ne ispuni jednu obavezu, druga strana može, u razumnom roku, raskinuti ugovor u pogledu svih budućih obaveza, ako je iz datih okolnosti očigledno da ni one neće biti ispunjene.

(2) Ona može raskinuti ugovor, ne samo u pogledu budućih obaveza, nego i u pogledu već ispunjenih obaveza, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja nema interesa za nju.

(3) Dužnik može održati ugovor ako da odgovarajuće obezbjeđenje.

Dužnost obavještavanja

Član 130

Povjerilac koji zbog neispunjenja dužnikove obaveze raskida ugovor, dužan je to saopštiti dužniku bez odlaganja.

Kad se ugovor ne može raskinuti

Član 131

Ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveze.

Dejstvo raskida

Član 132

(1) Raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obaveza, izuzev obaveze na naknadu eventualne štete.

(2) Ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelimično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala.

(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje datog, uzajamna vraćanja vrše se po pravilima za izvršenje dvostranih ugovora.

(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno, naknaditi.

(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od dana kad je isplatu primila.

IV – RASKIDANJE ILI IZMJENA UGOVORA ZBOG PROMIJENJENIH OKOLNOSTI

Pretpostavke za raskidanje

Član 133

(1) Ako poslije zaključenja ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, a u jednom i u drugom slučaju u toj mjeri da je očigledno da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi, po opštem mišljenju, bilo nepravično održati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je otežano ispunjenje obaveze, odnosno, strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne može ostvariti svrhu ugovora može zahtijevati da se ugovor raskine.

(2) Raskid ugovora ne može se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna da u vrijeme zaključenja ugovora uzme u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

(3) Strana koja zahtijeva raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile po isteku roka određenog za ispunjenje njene obaveze.

(4) Ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajući uslovi ugovora pravično izmijene.

(5) Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtijev druge strane obavezati stranu koja ga je zahtijevala da naknadi drugoj strani pravičan dio štete koju trpi zbog toga.

Dužnost obavještavanja

Član 134

Strana koja je ovlašćena da zbog promijenjenih okolnosti zahtijeva raskid ugovora, dužna je da o svojoj namjeri da traži raskid ugovora obavijesti drugu stranu čim je saznala da su takve okolnosti nastupile, a ako to nije učinila, odgovara za štetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme saopšten.

Okolnosti od značaja za odluku suda

Član 135

Pri odlučivanju o raskidanju ugovora, odnosno, o njegovoj izmjeni, sud se rukovodi načelima poštenog prometa, vodeći računa naročito o cilju ugovora, o normalnom riziku kod ugovora odnosne vrste, o opštem interesu, kao i o interesima obiju strana.

Odricanje od pozivanja na promijenjene okolnosti

Član 136

Strane se mogu ugovorom unaprijed odreći pozivanja na određene promijenjene okolnosti, osim ako je to u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.

V – NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA

Nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana

Član 137

(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obaveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obaveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnova.

(2) U slučaju djelimične nemogućnosti ispunjenja, zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, druga strana može raskinuti ugovor, ako djelimično ispunjenjene ne odgovara njenim potrebama, inače, ugovor ostaje na snazi, a druga strana ima pravo da zahtijeva srazmjerno smanjenje svoje obaveze.

Nemogućnost ispunjenja za koju odgovara druga strana

Član 138

(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana, njena obaveza se gasi, a ona zadržava svoje potraživanje prema drugoj strani, s tim što se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od sopstvene obaveze.

(2) Pored toga, ona je dužna ustupiti drugoj strani sva prava koja bi imala prema trećim licima u vezi sa predmetom svoje obaveze čije je ispunjenje postalo nemoguće.

VI – PREKOMJERNO OŠTEĆENJE

Očigledna nesrazmjera uzajamnih davanja

Član 139

(1) Ako je između obaveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru postojala u vrijeme zaključenja ugovora očigledna nesrazmjera, oštećena strana može zahtijevati poništenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati.

(2) Pravo da se zahtijeva poništenje ugovora prestaje istekom jedne godine od njegovog zaključenja.

(3) Odricanje unaprijed od ovog prava nema pravnog dejstva.

(4) Ugovor će ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti.

(5) Zbog ove nesrazmjere ne može se tražiti poništenje ugovora na sreću, javne prodaje, kao ni onda kad je za stvar data viša cijena iz osobite naklonosti.

Posebni slučajevi

Član 140

(1) Ako se otuđuje osnovno sredstvo u društvenoj svojini, a sticalac je fizičko ili građansko pravno lice, može se zahtijevati poništenje ugovora ukoliko je ono što je primljeno u očiglednoj nesrazmjeri sa vrijednošću u vrijeme zaključenja ugovora.

(2) Ako fizičko ili građansko pravno lice otuđuje stvar koja može biti osnovno sredstvo, a sticalac je društveno pravno lice, može se zahtijevati poništenje ugovora ukoliko je ono što je dato u očiglednoj nesrazmjeri sa vrijednošću u vrijeme zaključenja ugovora.

(3) Neznanje prave vrijednosti stvari u času zaključenja ugovora nije uslov za njegovo poništenje.

(4) Poništenje ugovora može zahtijevati društveno pravno lice koje je bilo ugovorna strana, kao i nadležni organ.

(5) Ukoliko ovim članom nije drukčije propisano, shodno se primjenjuju pravila iz prethodnog člana.

(6) Pod osnovnim sredstvom u smislu ovog člana ne podrazumijeva se nepokretnost koja je osnovno sredstvo društvenog pravnog lica.

VII – ZELENAŠKI UGOVOR

Član 141

(1) Ništav je ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što je on drugom dao ili učinio ili se obavezao dati ili učiniti.

(2) Na zelenaški ugovor shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama ništavosti i o djelimičnoj ništavosti ugovora.

(3) Ako oštećeni zahtjeva da se njegova obaveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor sa odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi.

(4) Oštećenik može podnijeti zahtjev za smanjenje obaveze na pravičan iznos u roku od pet godina od zaključenja ugovora.

VIII – OPŠTI USLOVI UGOVORA

Obaveznost

Član 142

(1) Opšti uslovi određeni od strane jednog ugovarača, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovaračima u istom ugovoru, i po pravilu obavezuju kao i ove.

(2) Opšti uslovi ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način.

(3) Opšti uslovi obavezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u času zaključenja ugovora.

(4) U slučaju neslaganja opštih uslova i posebnih pogodbi važe ove posljednje.

Ništavost nekih odredbi opštih uslova

Član 143

(1) Ništave su odredbe opštih uslova koje su protivne samom cilju zaključenog ugovora ili dobrim poslovnim običajima, čak i ako su opšti uslovi koji ih sadrže odobreni od nadležnog organa.

(2) Sud može odbiti primjenu pojedinih odredbi opštih uslova koje lišavaju drugu stranu prava da stavi prigovore ili onih na osnovu kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove ili koje su inače nepravične ili pretjerano stroge prema njoj.

Odnos opštih uslova i pojedinačnih ugovora

Član 144

Ako su između društveno – političke zajednice, fonda, mjesne zajednice, odnosno, organizacije potrošača i nekih preduzeća koja se bave poslovima prometa robe i usluga na malo utvrđeni opšti uslovi isporuke robe ili obavljanja usluga, ti uslovi su sastavni dijelovi svih pojedinačnih ugovora koje bi ta organizacija zaključila o tim isporukama ili uslugama, ako zakonom nije drukčije određeno.

IX – USTUPANJE UGOVORA

Uslovi ustupanja

Član 145

(1) Svaka strana u dvostranom ugovoru može, ako na to pristane druga strana, ustupiti ugovor nekom trećem licu, koje time postaje nosilac svih njenih prava i obaveza iz tog ugovora.

(2) Ustupanjem ugovora ugovorni odnos između ustupioca i druge strane prelazi na prijemnika i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na ustupanje, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obavještena o ustupanju.

(3) Pristanak na ustupanje ugovora je punovažan samo ako je dat u formi u zakonu propisanoj za ustupljeni ugovor.

(4) Odredbe o sporednim pravima u vezi sa ugovorom o preuzimanju duga shodno će se primjeniti i na ustupanje ugovora.

Odgovornost ustupioca

Član 146

(1) Ustupilac odgovara prijemniku za punovažnost ustupljenog ugovora.

(2) On mu ne jemči da će druga strana ispuniti svoje obaveze iz ustupljenog ugovora, osim ako se na to naročito obavezao.

(3) On ne jamči drugoj strani da će prijemnik ispuniti obaveze iz ugovora, osim ako se na to naročito obavezao.

Prigovori

Član 147

Druga strana može istaći prijemniku sve prigovore iz ustupljenog ugovora, kao i one koje ima iz drugih odnosa sa njim, ali ne i prigovore koje ima prema ustupiocu.

Odsjek 6.

OPŠTA DEJSTVA UGOVORA

I – STVARANJE OBAVEZA ZA UGOVARAČE

Dejstva ugovora među ugovaračima i njihovim pravnim sljedbenicima

Član 148

(1) Ugovor stvara prava i obaveze za ugovorne strane.

(2) Ugovor ima dejstvo i za univerzalne pravne sljedbenike ugovornih strana, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizilazi iz prirode samog ugovora.

(3) Ugovorom se može ustanoviti pravo u korist trećeg lica.

II – UGOVOR U KORIST TREĆEG LICA

Neposredno pravo trećeg

Član 149

(1) Kad neko ugovori u svoje ime potraživanje u korist trećeg, treći stiče sopstveno i neposredno pravo prema dužniku, ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizilazi iz okolnosti posla.

(2) Ugovarač ima pravo zahtijevati da dužnik izvrši prema trećem ono što je ugovoreno u korist tog trećeg lica.

Opozivanje koristi za trećeg

Član 150

(1) Ugovarač koristi za trećeg može je opozvati ili izmijeniti sve dok treći ne izjavi da prihvata ono što je ugovoreno u njegovu korist.

(2) Ako je ugovoreno da će dužnik izvršiti ono na šta se obavezao u korist trećeg tek poslije smrti ugovarača, ovaj može sve dotle, pa i svojim testamentom, opozvati korist ugovorenu za trećeg, ako iz samog ugovora ili iz okolnosti ne proizilazi što drugo.

Prigovori dužnika prema trećem

Član 151

Dužnik može istaći trećem sve prigovore koje ima prema ugovaraču po osnovu ugovora kojim je ugovorena korist za trećeg.

Odbijanje trećeg

Član 152

Ako treći odbije korist koja je ugovorena za njega ili je ugovarač opozove, korist pripada ugovaraču, ako što drugo nije ugovoreno ili ne proizilazi iz prirode posla.

Obećanje radnje trećeg lica

Član 153

(1) Obećanje učinjeno drugom da će treći nešto učiniti ili propustiti, trećeg ne obavezuje, a obećavalac odgovara za štetu koju bi drugi pretrpio zbog toga što treći neće da se obaveže ili da izvrši ili propusti određenu radnju.

(2) Obećavalac neće odgovarati ako je drugom obećao da će se samo zauzeti kod trećeg da se ovaj obaveže da nešto učini ili propusti, a u tome nije uspio i pored sveg potrebnog zalaganja.

ODJELJAK 2.

Prouzrokovanje štete

Odsjek 1.

OPŠTA NAČELA

Osnovi odgovornosti

Član 154

(1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.

(2) Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potiče povećana opasnost štete za okolinu, odgovara se bez obzira na krivicu.

(3) Za štetu bez obzira na krivicu odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

Šteta

Član 155

Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

Zahtjev da se ukloni opasnost štete

Član 156

(1) Svako može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od koga prijeti znatnija šteta njemu ili neodređenom broju lica, kao i da se uzdrži od djelatnosti od koje proizilazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se nastanak uznemiravanja ili štete ne može spriječiti odgovarajućim mjerama.

(2) Sud će na zahtjev zainteresovanog lica narediti da se preduzmu odgovarajuće mjere za sprečavanje nastanka štete ili uznemiravanja, ili da se otkloni izvor opasnosti, na trošak držaoca izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini.

(3) Ako šteta nastane u obavljanju opštekorisne djelatnosti za koju je dobijena dozvola nadležnog organa, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi normalne granice.

(4) Ali, i u tom slučaju se može zahtijevati preduzimanje društveno opravdanih mjera za spriječavanje nastupanja štete ili za njeno smanjenje.

Zahtjev da se prestane sa povredom prava ličnosti

Član 157

(1) Svako ima pravo zahtijevati od suda ili drugog nadležnog organa da naredi prestanak radnje kojom se povređuje integritet ljudske ličnosti, ličnog i porodičnog života i drugih prava njegove ličnosti.

(2) Sud, odnosno drugi nadležni organ, može narediti prestanak radnje pod prijetnjom plaćanja izvjesne novčane svote, određene ukupno ili po jedinici vremena u korist povrijeđenog.

Odsjek 2.

ODGOVORNOST PO OSNOVU KRIVICE

Postojanje krivice

Član 158

Krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom.

Neodgovorna lica

Član 159

(1) Lice koje usljed duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja, ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje, ne odgovara za štetu koju drugome prouzrokuje.

(2) Ko drugom prouzrokuje štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, izuzev ako dokaže da nije svojom krivicom dospio u to stanje.

(3) Ako je u to stanje dospio tuđom krivicom, za štetu će odgovarati onaj ko ga je u to stanje doveo.

Odgovornost maloljetnika

Član 160

(1) Maloljetnik do navršene sedme godine ne odgovara za štetu koju prouzrokuje.

(2) Maloljetnik od navršene sedme do navršene četrnaeste godine ne odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je pri prouzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje.

(3) Maloljetnik sa navršenih četrnaest godina odgovara prema opštim pravilima o odgovornosti za štetu.

Nužna odbrana, stanje nužde, otklanjanje štete od drugog

Član 161

(1) Ko u nužnoj odbrani prouzrokuje štetu napadaču nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne odbrane.

(2) Kad neko prouzrokuje štetu u stanju nužde, oštećenik može zahtijevati naknadu od lica koje je krivo za nastanak opasnosti štete ili od lica od kojih je šteta otklonjena, ali od ovih posljednjih ne više od koristi koju su imala od toga.

(3) Ko pretrpi štetu otklanjajući od drugog opasnost štete, ima pravo zahtijevati od njega naknadu one štete kojoj se razumno izložio.

Dozvoljena samopomoć

Član 162

(1) Ko u slučaju dozvoljene samopomoći prouzrokuje štetu licu koje je izazvalo potrebu samopomoći, nije dužan naknaditi je.

(2) Pod dozvoljenom samopomoći podrazumijeva se pravo svakog lica da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost.

Pristanak oštećenika

Član 163

(1) Ko na svoju štetu dozvoli drugome preduzimanje neke radnje, ne može od njega zahtijevati naknadu štete prouzrokovane tom radnjom.

(2) Ništava je izjava oštećenika kojom je pristao da mu se učini šteta radnjom koja je zakonom zabranjena.

Odsjek 3.

ODGOVORNOST ZA DRUGOG

Duševno bolesni i zaostali u umnom razvoju

Član 164

(1) Za štetu koju prouzrokuje lice koje usljed duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja, ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje, odgovara onaj koji je na osnovu zakona ili odluke nadležnog organa, ili ugovora, dužan da vodi nadzor nad njim.

(2) On se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je vršio nadzor na koji je obavezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora.

Odgovornost roditelja

Član 165

(1) Roditelji odgovaraju za štetu koju prouzrokuje drugom njihovo dijete do navršene sedme godine, bez obzira na svoju krivicu.

(2) Oni se oslobađaju odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje odgovornosti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivicu.

(3) Oni ne odgovaraju ako je šteta nastala dok je dijete bilo povjereno drugom licu i ako je to lice odgovorno za štetu.

(4) Roditelji odgovaraju za štetu koju prouzrokuje drugom njihovo maloljetno dijete koje je navršilo sedam godina, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivice.

Solidarna odgovornost

Član 166

Ako pored roditelja odgovara za štetu i dijete, njihova je odgovornost solidarna.

Odgovornost drugog lica za maloljetnika

Član 167

(1) Za štetu koju drugom prouzrokuje maloljetnik dok je pod nadzorom staratelja, škole ili druge ustanove, odgovara staratelj, škola, odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor vršili na način na koji su obavezni ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora.

(2) Ako za štetu odgovara i maloljetnik, odgovornost je solidarna.

Posebna odgovornost roditelja

Član 168

(1) Ako dužnost nadzora nad maloljetnim licem ne leži na roditeljima već na nekom drugom licu, oštećenik ima pravo da zahtijeva naknadu od roditelja kad je šteta nastala usljed lošeg vaspitanja maloljetnika, rđavih primjera ili poročnih navika koje su mu roditelji dali, ili se, i inače, šteta može upisati u krivicu roditeljima.

(2) Lice na kome u ovom slučaju leži dužnost nadzora ima pravo tražiti od roditelja da mu naknade isplaćeni iznos ako je ono isplatilo naknadu oštećeniku.

Odgovornost po osnovu pravičnosti

Član 169

(1) U slučaju štete koju je prouzrokovalo lice koje za nju nije odgovorno, a naknada se ne može dobiti od lica koje je bilo dužno da vodi nadzor nad njim, sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika, osuditi štetnika da naknadi štetu, potpuno ili djelimično.

(2) Ako je štetu prouzrokovao maloljetnik sposoban za rasuđivanje koji nije u stanju da je naknadi, sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje roditelja i oštećenika, obavezati roditelje da naknade štetu, potpuno ili djelimično, iako za nju nisu krivi.

Odsjek 4.

ODGOVORNOST PREDUZEĆA I DRUGIH PRAVNIH LICA PREMA TREĆEM

Odgovornost preduzeća

Član 170

(1) Za štetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećem licu, odgovara preduzeće u kojem je radnik radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaže da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo.

(2) Oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete i neposredno od radnika, ako je štetu prouzrokovao namjerno.

(3) Odredbom stava 1. ovog člana ne dira se u pravila o odgovornosti za štetu koja potiče od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

Odgovornost drugih lica

Član 171

(1) Odredbe prethodnog člana primjenjuju se i na druga pravna lica i lica koja samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom, u pogledu odgovornosti za štetu koju radnici, koji kod njih rade, prouzrokuju u radu ili u vezi s radom.

(2) Lice koje je oštećeniku naknadilo štetu koju je radnik prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom, ima pravo od tog radnika zahtijevati naknadu plaćenog iznosa.

(3) To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete.

Odgovornost pravnog lica za štetu koju prouzrokuje njegov organ

Član 172

(1) Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.

(2) Ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, pravno lice ima pravo na naknadu od lica koje je štetu skrivilo namjerno ili krajnjom nepažnjom.

(3) To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete.

Odsjek 5.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD OPASNE STVARI ILI OPASNE DJELATNOSTI

I – OPŠTE ODREDBE

Pretpostavka uzročnosti

Član 173

Šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra se da potiče od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Ko odgovara za štetu

Član 174

(1) Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njom bavi.

(2) Imaocem se smatra sopstvenik stvari, kao i društveno pravno lice koje ima pravo raspolaganja, odnosno, kome je stvar data na privremeno korišćenje.

Protivpravno oduzimanje opasne stvari od imaoca

Član 175

Ako je imaocu oduzeta opasna stvar na protivpravan način, za štetu koja od nje potiče ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako imalac nije za to odgovoran.

Predaja stvari trećem licu

Član 176

(1) Umjesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara lice kome je imalac povjerio stvar da se njome služi ili lice koje je inače dužno da je nadgleda, a nije kod njega na radu.

(2) Ali će pored njega odgovarati i imalac stvari, ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari, na koje mu nije skrenuo pažnju.

(3) U tom slučaju, odgovorno lice, koje je isplatilo naknadu oštećeniku, ima pravo da zahtijeva cijeli njen iznos od imaoca.

(4) Imalac opasne stvari koji ju je povjerio licu koje nije osposobljeno ili nije ovlašćeno da njome rukuje, odgovara za štetu koja potekne od te stvari.

Oslobođenje od odgovornosti

Član 177

(1) Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od nekog uzroka koji se nalazio van stvari, a čije se dejstvo nije moglo predvidjeti ni izbjeći ili otkloniti.

(2) Imalac stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala, isključivo, radnjom oštećenika ili trećeg lica, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

(3) Imalac se oslobađa odgovornosti djelimično, ako je oštećenik djelimično doprinijeo nastanku štete.

(4) Ako je nastanku štete djelimično doprinijelo treće lice, ono odgovara oštećeniku solidarno sa imaocem stvari, a dužno je snositi naknadu srazmjerno težini svoje krivice.

(5) Lice kojim se imalac poslužio pri upotrebi stvari ne smatra se trećim licem.

II – ODGOVORNOST U SLUČAJU UDESA IZAZVANOG MOTORNIM VOZILIMA U POKRETU

Član 178

(1) U slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, koji je prouzrokovan isključivom krivicom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice.

(2) Ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli srazmjerno stepenu svoje krivice.

(3) Ako nema krivice ni jednog, imaoci odgovaraju na ravne dijelove, ako razlozi pravičnosti ne zahtijevaju što drugo.

(4) Za štetu koju pretrpe treća lica imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno.

III – ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA STVARI SA NEDOSTATKOM

Član 179

(1) Ko stavi u promet neku stvar koju je proizveo, a koja zbog nekog nedostatka za koji on nije znao, predstavlja opasnost štete za lica ili stvari, odgovara za štetu koja bi nastala zbog tog nedostatka.

(2) Proizvođač odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije preduzeo sve što je potrebno da štetu koju je mogao predvidjeti, spriječi putem upozorenja, bezbjedne ambalaže ili drugom odgovarajućom mjerom.

Odsjek 6.

POSEBNI SLUČAJEVI ODGOVORNOSTI

Odgovornost usljed terorističkih akata, javnih demonstracija ili manifestacija

Član 180

(1) Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem, odnosno uništenjem imovine fizičkog lica, uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija, odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi, po važećim propisima, bili dužni spriječiti i takvu štetu.

(2) Organizatori, učesnici, podstrekači i pomagači u aktima nasilja ili terora, javnim demonstracijama i manifestacijama, koje su usmjerene na podrivanje ustavom utvrđenog društvenog uređenja, nemaju pravo na naknadu štete po ovom osnovu.

(3) Društveno-politička zajednica ima pravo i obavezu da zahtijeva naknadu isplaćenog iznosa od lica koje je štetu prouzrokovalo.

(4) To pravo zastarijeva u rokovima propisanim za zastarjelost potraživanja naknade štete.

(5) Odredbe stava 1. do 4. ovog člana primjenjuju se i na naknadu štete nastale od 1. januara 1981. godine.

Odgovornost organizatora priredbi

Član 181

Organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom koju neko pretrpi usljed izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je gibanje masa, opšti nered i slično.

Odgovornost zbog uskraćivanja neophodne pomoći

Član 182

(1) Ko bez opasnosti po sebe uskrati pomoć licu čiji su život ili zdravlje očigledno ugroženi, odgovara za štetu koja je otuda nastala, ako je on tu štetu prema okolnostima slučaja morao predvidjeti.

(2) Ako pravičnost zahtijeva, sud može takvo lice osloboditi obaveze da naknadi štetu.

Odgovornost u vezi sa obavezom zaključenja ugovora

Član 183

Lice koje je po zakonu obavezno da zaključi neki ugovor, dužno je da naknadi štetu ako na zahtjev zainteresovanog lica, bez odlaganja, ne zaključi taj ugovor.

Odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od opšteg interesa

Član 184

Organizacije koje vrše komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa, odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno vrše svoju uslugu

Odsjek 7.

NAKNADA

I – NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE

Uspostavljanje ranijeg stanja i naknada u novcu

Član 185

(1) Odgovorno lice dužno je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

(2) Ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja štetu potpuno, odgovorno lice dužno je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

(3) Kad uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti da ono isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete.

(4) Sud će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahtijeva, izuzev ako okolnosti datog slučaja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja.

Kad dospijeva obaveza naknade

Član 186

Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Naknada u slučaju propasti stvari oduzete na nedozvoljen način

Član 187

Ako je stvar koja je bila oduzeta imaocu na nedozvoljen način propala usljed više sile, odgovorno lice dužno je dati naknadu u novcu.

Naknada u obliku novčane rente

Član 188

(1) U slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, naknada se određuje, po pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

(2) Novčana renta dosuđena na ime naknade štete plaća se mjesečno unaprijed, ako sud ne odredi što drugo.

(3) Povjerilac ima pravo da zahtijeva potrebno obezbjeđenje za isplatu rente, osim ako to prema okolnostima slučaja ne bi bilo opravdano.

(4) Ako dužnik ne pruži obezbjeđenje koje sud odredi, povjerilac ima pravo da zahtijeva da mu se umjesto rente isplati jedna ukupna svota čija se visina određuje prema visini rente i vjerovatnom trajanju povjeriočevog života, uz odbitak odgovarajućih kamata.

(5) Iz ozbiljnih uzroka povjerilac može i u drugim slučajevima zahtijevati, odmah ili kasnije, da mu se umjesto rente isplati jedna ukupna svota.

II – OBIM NAKNADE MATERIJALNE ŠTETE

Obična šteta i izmakla korist

Član 189

(1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi.

(2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo.

(3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

(4) Kad je stvar uništena ili oštećena krivičnim djelom učinjenim sa umišljajem, sud može odrediti visinu naknada prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika.

Potpuna naknada

Član 190

Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.Sniženje naknade

Član 191

(1) Sud može, vodeći računa o materijalnom stanju oštećenika, osuditi odgovorno lice da isplati manju naknadu nego što iznosi šteta, ako ona nije prouzrokovana ni namjerno ni krajnjom nepažnjom, a odgovorno lice je slabog imovnog stanja, te bi ga isplata potpune naknade dovela u oskudicu.

(2) Ako je štetnik prouzrokovao štetu radeći nešto radi koristi oštećenika, sud može odrediti manju naknadu, vodeći računa o brižljivosti koju štetnik pokazuje u sopstvenim poslovima.

Podijeljena odgovornost

Član 192

(1) Oštećenik koji je doprinio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na srazmjerno smanjenu naknadu.

(2) Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potiče od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

III – POSEBNO O NAKNADI MATERIJALNE ŠTETE U SLUČAJU SMRTI, TJELESNE POVREDE I OŠTEĆENJA ZDRAVLJA

Izgubljena zarada i troškovi liječenja i sahrane

Član 193

(1) Ko prouzrokuje nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegove sahrane.

(2) On je dužan naknaditi i troškove njegovog liječenja od zadobijenih povreda i druge potrebne troškove u vezi sa liječenjem, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad.

Pravo lica koje je poginuli izdržavao

Član 194

(1) Lice koje je poginuli izdržavao ili redovno pomagao, kao i ono koje je po zakonu imalo pravo zahtijevati izdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom izdržavanja, odnosno pomaganja.

(2) Ova šteta naknađuje se plaćanjem novčane rente, čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobijao od poginulog da je ostao u životu.

Naknada štete u slučaju tjelesne povrede ili narušenja zdravlja

Član 195

(1) Ko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

(2) Ako povrijeđeni zbog potpune ili djelimične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegovog daljeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorno lice dužno je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za tu štetu.

Izmjena dosuđene naknade

Član 196

Sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti, ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao u vidu prilikom donošenja ranije odluke.

Neprenosivost prava

Član 197

(1) Pravo na naknadu štete u vidu novčane rente, usljed smrti bliskog lica ili usljed povrede tijela ili oštećenja zdravlja, ne može se prenijeti drugom licu.

(2) Dospjeli iznosi naknade mogu se prenijeti drugome ako je iznos naknade određen pismenim sporazumom strana ili pravnosnažnom sudskom odlukom.

IV – POSEBNO O NAKNADI MATERIJALNE ŠTETE U SLUČAJU POVREDE ČASTI I ŠIRENJA NEISTINITIH NAVODA

Član 198

(1) Ko drugome povrijedi čast kao i ko iznosi ili prenosi neistinite navode o prošlosti, o znanju, o sposobnosti drugog lica, ili o čemu drugome, a zna, ili bi morao znati, da su neistiniti i time mu prouzrokuje materijalnu štetu, dužan je nadoknaditi je.

2) Ali, ne odgovara za prouzrokovanu štetu onaj ko učini neistinito saopštenje o drugome ne znajući da je ono neistinito, ako je on ili onaj kome je saopštenje učinio imao u tome ozbiljnog interesa.

V – NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE

Objavljivanje presude ili ispravke

Član 199

U slučaju povrede prava ličnosti sud može narediti, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravke, ili narediti da štetnik povuče izjavu kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže naknadom.

Novčana naknada

Član 200

(1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu.

(2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.

Lica koja imaju pravo na novčanu naknadu u slučaju smrti ili teškog invaliditeta

Član 201

(1) U slučaju smrti nekog lica, sud može dosuditi članovima njegove uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

(2) Takva naknada može se dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

(3) U slučaju naročito teškog invaliditeta nekog lica, sud može dosuditi njegovom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

(4) Naknada iz st. 1. i 3. ovog člana može se dosuditi i vanbračnom drugu, ako je između njega i umrlog, odnosno povrijeđenog, postojala trajnija zajednica života.

Satisfakcija u posebnim slučajevima

Član 202

Pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljenih duševnih bolova ima lice koje je prevarom, prinudom ili zloupotrebom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti navedeno na kažnjivu obljubu ili kažnjivu bludnu radnju, kao i lice prema kome je izvršeno neko drugo krivično djelo protiv dostojanstva ličnosti i morala.

Naknada buduće štete

Član 203

Sud će na zahtjev oštećenog dosuditi naknadu i za buduću nematerijalnu štetu, ako je po redovnom toku izvjesno da će ona trajati i u budućnosti.

Nasljeđivanje i ustupanje potraživanja naknade nematerijalne štete

Član 204

(1) Potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednika samo ako je priznato pravnosnažnom odlukom ili pismenim sporazumom.

(2) Pod istim uslovima, to potraživanje može biti predmet ustupanja, prebijanja i prinudnog izvršenja.

Podijeljena odgovornost i sniženje naknade

Član 205

Odredbe o podijeljenoj odgovornosti i sniženju naknade koje važe za materijalnu štetu shodno se primjenjuju i na nematerijalnu štetu.

Odsjek 8.

ODGOVORNOST VIŠE LICA ZA ISTU ŠTETU

Solidarna odgovornost

Član 206

(1) Za štetu koju je više lica prouzrokovalo zajedno, svi učesnici odgovaraju solidarno.

(2) Podstrekač i pomagač, kao i onaj koji je pomogao da se odgovorna lica ne otkriju, odgovaraju solidarno sa njima.

(3) Solidarno odgovaraju za prouzrokovanu štetu i lica koja su je prouzrokovala radeći nezavisno jedno od drugog, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u prouzrokovanoj šteti.

(4) Kad je nesumnjivo da je štetu prouzrokovalo neko od dva ili više određenih lica koja su na neki način međusobno povezana, a ne može se utvrditi koje je od njih štetu prouzrokovalo, ta lica odgovaraju solidarno.

Solidarna odgovornost naručioca i izvođača radova

Član 207

Naručilac i izvođač radova na nepokretnosti solidarno odgovaraju trećem licu za štetu koja mu nastane u vezi sa izvođenjem tih radova.

Regres isplatioca

Član 208

(1) Solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti, može tražiti od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega.

(2) Koliko iznosi udio svakog pojedinog dužnika sud određuje s obzirom na težinu njegove krivice i težinu posljedica koje su proistekle iz njegovog djelovanja.

(3) U slučaju nemogućnosti da se utvrde udjeli dužnika, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.

Odsjek 9.

PRAVO OŠTEĆENIKA POSLIJE ZASTARJELOSTI PRAVA DA ZAHTIJEVA NAKNADU

Član 209

Poslije nastupanja zastarjelosti prava da zahtijeva naknadu štete, oštećenik može zahtijevati od odgovornog lica, po pravilima koja važe u slučaju sticanja bez osnova, da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je prouzrokovana šteta.

ODJELJAK 3.

Sticanje bez osnova

Odsjek 1.

OPŠTE PRAVILO

Član 210

(1) Ako je društveno sredstvo kojim upravljaju radnici, odnosno drugi radni ljudi u određenom društvenom pravnom licu, na bilo koji način, prešlo u društvena sredstva kojim upravljaju radnici, odnosno drugi radni ljudi u drugom društvenom pravnom licu ili u imovinu nekog lica, a taj prelaz nema osnova u nekom samoupravnom sporazumu ili u nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati, ako je to moguće, a inače je dužan da naknadi vrijednost postignute koristi.

(2) Odredba prethodnog stava shodno se primjenjuje kad je neki dio imovine jednog lica, na bilo koji način, prešao u društvena sredstva kojim upravljaju radnici, odnosno drugi radni ljudi u društvenom pravnom licu ili u imovinu nekog drugog lica, a taj prelaz nema osnova u samoupravnom sporazumu ili u nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu.

(3) Pod prelazom društvenog sredstva odnosno imovine podrazumijeva se i sticanje koristi izvršenom radnjom.

(4) Obaveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije otpao.

Odsjek 2.

PRAVILA VRAĆANJA

Kada se ne može tražiti vraćanje

Član 211

Ko izvrši isplatu, znajući da nije dužan platiti, nema pravo da zahtijeva vraćanje, izuzev ako je zadržao pravo da traži vraćanje ili ako je platio da bi izbjegao prinudu.

Dvostruka isplata duga

Član 212

Ko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovu izvršne isprave, ima pravo tražiti vraćanje po opštim pravilima o sticanju bez osnova.

Izvršenje neke prirodne obaveze ili neke moralne ili društvene dužnosti

Član 213

Ne može se tražiti ono što je dato ili učinjeno na ime izvršenja neke prirodne obaveze ili neke moralne ili društvene dužnosti.

Obim vraćanja

Član 214

Kad se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je sticalac nesavjestan, od dana sticanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Naknada troškova

Član 215

Sticalac ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nesavjestan, naknada za korisne troškove mu pripada samo do iznosa koji predstavlja uvećanje vrijednosti u trenutku vraćanja.

Kad se može zadržati primljeno

Član 216

Ne može se tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ukoliko je isplata izvršena savjesnom pribaviocu.

Upotreba stvari u tuđu korist

Član 217

Ako je neko svoju ili tuđu stvar upotrijebio na korist trećeg, a nema uslova za primjenu pravila o poslovodstvu bez naloga, treći je dužan vratiti stvar, odnosno, ako to nije mogućno, naknaditi njenu vrijednost.

Izdatak za drugog

Član 218

Ko za drugog učini kakav izdatak ili nešto drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

Upotrebljavanje tuđe stvari u svoju korist

Član 219

Kad je neko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete ili u odsustvu ove, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe.

ODJELJAK 4.

Poslovodstvo bez naloga

Odsjek 1.

OPŠTE PRAVILO

Član 220

Vršenju tuđeg posla može se nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi odlaganje, te predstoji šteta ili propuštanje očigledne koristi.

Odsjek 2.

OBAVEZE I PRAVA POSLOVOĐE BEZ NALOGA

Obaveze poslovođe bez naloga

Član 221

(1) Poslovođa bez naloga dužan je obavijestiti o svom postupku, što je moguće prije, onog čiji je posao i nastaviti započeti posao, ukoliko mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu.

(2) Po svršenom poslu on je dužan položiti račun i ustupiti onome čiji je posao sve što je pribavio vršeći njegov posao.

(3) Ukoliko nije što drugo zakonom naređeno, poslovođa bez naloga ima obaveze nalogoprimca.

Dužna pažnja i odgovornost

Član 222

(1) Pri vršenju tuđeg posla poslovođa bez naloga dužan je rukovoditi se stvarnim ili vjerovatnim namjerama i potrebama onoga čiji je posao.

(2) On je dužan postupiti sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina.

(3) Sud može, s obzirom na okolnosti u kojima se neko nezvano prihvatio tuđeg posla, smanjiti njegovu odgovornost ili ga sasvim osloboditi odgovornosti za nepažnju.

(4) Za odgovornost poslovno nesposobnog poslovođe bez naloga važe pravila o njegovoj ugovornoj i vanugovornoj odgovornosti.

Prava poslovođe bez naloga

Član 223

(1) Poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale, ima pravo zahtijevati da ga onaj čiji je posao vršio oslobodi svih obaveza koje je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme sve obaveze koje je zaključio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke, kao i da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut.

(2) NJemu pripada i primjerna naknada za trud ako je otklonio štetu od lica čiji je posao ili ako mu je pribavio korist koja odgovara u svemu njegovim namjerama i potrebama.

Vršenje tuđih poslova u namjeri da se drugom pomogne

Član 224

Ko vrši tuđi posao u namjeri da drugome pomogne, a nisu ispunjeni uslovi za poslovodstvo bez naloga, pripada mu pravo na naknadu učinjenih troškova, ali najviše do visine koristi koju je drugi postigao.

Odnošenje dodataka

Član 225

Svaki poslovođa bez naloga ima pravo odnijeti stvari kojima je povećao tuđu imovinu, a za koje mu se učinjeni izdaci ne naknađuju, ako se one mogu odvojiti bez oštećenja stvari kojoj su dodate, ali lice u čiji se posao bio umiješao može, ako hoće, zadržati te dodatke, ukoliko mu naknadi njihovu sadašnju vrijednost, no najviše do iznosa učinjenih izdataka.

Odsjek 3.

VRŠENJE TUĐIH POSLOVA PROTIV ZABRANE

Član 226

(1) Ko se prihvati tuđeg posla, i pored zabrane lica čiji je posao, a za zabranu je znao ili morao znati, nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga.

(2) On odgovara za štetu koju je prouzrokovao miješanjem u tuđe poslove, čak i ako je do nje došlo bez njegove krivice.

(3) Ali, kad je zabrana vršenja posla protivna zakonu ili moralu, a naročito ako je neko zabranio da drugi ispuni neku njegovu zakonsku obavezu koja ne trpi odlaganje važe opšta pravila o poslovodstvu bez naloga.

Odsjek 4.

NEPRAVO POSLOVODSTVO

Član 227

(1) Ko vrši tuđi posao u namjeri da za sebe zadrži postignute koristi, iako zna da je posao tuđi, dužan je na zahtjev onoga čiji je posao položiti račun kao poslovođa bez naloga i predati mu sve postignute koristi.

(2) Onaj čiji je posao može zahtijevati i vraćanje stvari u pređašnje stanje, kao i naknadu štete.

Odsjek 5.

ODOBRENJE

Član 228

Ako onaj čiji je posao naknadno odobri ono što je izvršeno, poslovođa bez naloga smatra se nalogoprimcem, koji je od početka radio po nalogu lica čiji je posao.

ODJELJAK 5.

Jednostrana izjava volje

Odsjek 1.

JAVNO OBEĆANJE NAGRADE

Kad obavezuje

Član 229

(1) Javnim oglasom učinjeno obećanje nagrade onome ko izvrši određenu radnju, postigne neki uspjeh, nađe se u određenoj situaciji ili, ako je obećanje učinjeno pod nekim drugim uslovom, obavezuje obećavaoca da ispuni obećanje.

(2) Obećavalac nagrade ili bilo kakvog nagradnog takmičenja dužan je da odredi rok za takmičenje, a ako ga ne odredi, svako ko želi da učestvuje u takmičenju ima pravo da traži da sud odredi odgovarajući rok.

Opozivanje obećanja

Član 230

(1) Obećanje se može opozvati onako kako je učinjeno, kao i ličnim saopštenjem, ali onaj ko je izvršio radnju, a nije znao niti je morao znati da je obećanje nagrade opozvano, ima pravo zahtijevati obećanu nagradu, a onaj ko je do opozivanja učinio potrebne izdatke radi izvršenja radnje određene u javnom oglasu ima pravo na njihovu naknadu, izuzev ako obećavalac dokaže da su oni učinjeni uzalud.

(2) Obećanje nagrade ne može se opozvati ako je oglasom određen rok za izvršenje radnje, odnosno za obavještenje o postignutom rezultatu ili o ostvarenju određene situacije.

Ko ima pravo na nagradu

Član 231

(1) Pravo na nagradu ima onaj ko prvi izvrši radnju za koju je nagrada obećana.

(2) Ako je više lica izvršilo radnju istovremeno, svakom pripada jednak dio nagrade, ukoliko pravičnost ne zahtijeva drukčiju podjelu.

Slučaj konkursa

Član 232

(1) O dodjeljivanju nagrade u slučaju konkursa odlučuje organizator konkursa ili jedno ili više lica koja on odredi.

(2) Ako su u uslovima konkursa ili nekim opštim propisima, koji važe za određeni konkurs, postavljena pravila, po kojima nagrada treba da bude dodijeljena, svaki učesnik u konkursu ima pravo zahtijevati poništenje odluke o dodjeljivanju nagrade ako nagrada nije dodijeljena saglasno tim pravilima.

(3) Svojinu ili koje drugo pravo na djelu nagrađenom na konkursu stiče organizator konkursa samo ako je to navedeno u oglasu konkursa.

Prestanak obaveze

Član 233

Obaveza obećavaoca nagrade prestaje ako mu niko ne saopšti, u roku određenom u oglasu, da je izvršio radnju ili postigao uspjeh, ili, uopšte, ispunio postavljene uslove.

Odsjek 2.

HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

I – OPŠTE ODREDBE

Pojam

Član 234

Hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu.

Bitni sastojci

Član 235

(1) Hartija od vrijednosti mora sadržavati sljedeće bitne sastojke:

1) označenje vrste hartije od vrijednosti;

2) firmu, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište izdavaoca hartije od vrijednosti:

3) firmu, odnosno naziv ili ime lica na koje je, odnosno po čijoj naredbi hartija od vrijednosti glasi ili označenje da hartija glasi na donosioca;

4) tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrijednosti;

5) mjesto i datum izdavanja hartije od vrijednosti, a kod onih koje se izdaju u seriji i njen serijski broj;

6) potpis izdavaoca hartije od vrijednosti, odnosno faksimil potpisa izdavaoca hartije od vrijednosti koje se izdaju u seriji;

(2) Posebnim zakonom za pojedine hartije od vrijednosti mogu biti određeni drugi bitni sastojci.

(3) Isprava koja ne sadrži bilo koji od bitnih sastojaka ne važi kao hartija od vrijednosti.

(4) Hartije od vrijednosti izdate u seriji, koje ne sadrže bilo koji od bitnih sastojaka, nemaju pravno dejstvo.

Na koga hartija od vrijednosti može glasiti

Član 236

Hartija od vrijednosti može glasiti na donosioca, na ime ili po naredbi.

Nastanak obaveze

Član 237

Obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku.

Posebni uslovi za izdavanje hartija od vrijednosti u seriji

Član 238

Posebnim zakonom se određuju i drugi uslovi za izdavanje hartija od vrijednosti u seriji.

II – OSTVARIVANJE PRAVA

Kome pripada pravo iz hartije od vrijednosti

Član 239

(1) Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu.

(2) Kao zakoniti imalac hartije od vrijednosti na donosioca smatra se njen donosilac.

(3) Kao zakoniti imalac hartije od vrijednosti, na ime ili po naredbi, smatra se lice na koje hartija od vrijednosti glasi, odnosno lice na koje je uredno prenijeta.

(4) Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca postaje njen zakoniti imalac i stiče pravo na potraživanje upisano na njoj i kad je hartija od vrijednosti izašla iz ruku njenog izdavaoca, odnosno njenog ranijeg imaoca i bez njegove volje.

Ko može tražiti ispunjenje

Član 240

Ispunjenje potraživanja iz hartije od vrijednosti može zahtijevati, uz njeno podnošenje, samo njen zakoniti imalac, odnosno lice koje on ovlasti.

III – PRENOS HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

Prenos prava iz hartije na donosioca

Član 241

Pravo iz hartije od vrijednosti na donosioca prenosi se njenom predajom.

Prenos prava iz hartije na ime

Član 242

(1) Pravo iz hartije od vrijednosti na ime prenosi sa cesijom.

(2) Posebnim zakonom može biti određeno da se pravo iz hartije od vrijednosti na ime može prenositi i indosamentom.

(3) Prenos prava iz hartije od vrijednosti na ime vrši se ubilježavanjem na samoj hartiji firme, odnosno naziva, odnosno imena novog imaoca, potpisivanjem prenosioca i upisom prenosa u registar hartija od vrijednosti, ako se takav registar vodi kod izdavaoca.

Prenos prava iz hartije po naredbi

Član 243

Pravo iz hartije od vrijednosti po naredbi prenosi se indosamentom.

Vrsta indosamenta

Član 244

(1) Indosament može biti puni, blanko i na donosioca.

(2) Puni indosament sadrži izjavu o prenosu i firmu, odnosno naziv ili ime lica na koje se pravo iz hartije od vrijednosti prenosi (indosatar) i potpis prenosioca (indosant), a može da sadrži i druge podatke (mjesto, datum i dr).

(3) Blanko indosament sadrži samo potpis indosanta.

(4) U slučaju prenosa na donosioca umjesto imena indosatara stavlja se riječ “donosiocu”.

(5) Indosament na donosioca važi kao blanko indosament.

(6) Ništav je djelimični indosament.

Prenos punomoćja i prenos za zalogu

Član 245

(1) Hartija od vrijednosti može se prenijeti kao prenos punomoćja, odnosno kao prenos za zalogu.

(2) Kod prenosa punomoćja stavlja se klauzula “vrijednost u punomoćju”, a kod prenosa za zalogu “vrijednost za zalogu” ili slično.

Dejstvo prenosa prava

Član 246

(1) Prenosom prava iz hartije od vrijednosti njen novi imalac stiče sva prava koja su pripadala prethodnom imaocu.

(2) Prenos prava iz hartije od vrijednosti na ime bilo da se vrši putem cesije ili indosamenta, nema dejstva prema izdavaocu, dok on o tome ne bude pismenim putem obaviješten, odnosno dok taj prenos ne bude ubilježen u registar hartija od vrijednosti na ime, ako se takav registar vodi kod izdavaoca.

(3) Cedent, odnosno indosant ne odgovara za neispunjenje obaveze od strane izdavaoca, osim u slučaju drukčije zakonske odredbe ili ako postoji suprotna odredba, upisana na samoj hartiji od vrijednosti.

Dejstvo prenosa punomoćja i prenosa za zalogu

Član 247

Imalac hartije od vrijednosti, koja je na njega prenijeta kao “prenos punomoćja” ili “prenos za zalogu”, može vršiti sva prava koja iz te hartije od vrijednosti proističu, ali hartiju može prenijeti na drugog samo kao prenos punomoćja.

Dokazivanje zakonitosti prenosa

Član 248

(1) Posljednji indosatar dokazuje svoje pravo iz hartije od vrijednosti neprekidnim nizom indosamenata.

(2) Ovo pravilo se shodno primjenjuje i na posljednjeg cesionara.

Zabrana prenosa

Član 249

(1) Zabrana prenosa indosamentom hartije od vrijednosti po naredbi vrši se izrazom “ne po naredbi” ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje.

(2) Pravo iz hartije od vrijednosti, čiji je prenos indosamentom zabranjen, može se prenijeti samo cesijom.

(3) Prenos indosamentom mogu zabraniti izdavalac i indosant.

(4) Posebnim zakonom ili izjavom izdavaoca upisanoj na samoj hartiji od vrijednosti na ime može se zabraniti svako njeno prenošenje.

IV – PROMJENE KOD HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

Promjene koje vrši izdavalac

Član 250

(1) Hartiju od vrijednosti na donosioca ili po naredbi može izdavalac, na zahtjev i o trošku imaoca hartije, promijeniti u hartiju na ime.

(2) Ako promjenu nije izričito zabranio, izdavalac hartije od vrijednosti na ime može je, na zahtjev i o trošku imaoca, promijeniti u hartiju na donosioca ili po naredbi.

Promjene koje vrši imalac pri prenosu

Član 251

(1) Hartiju od vrijednosti, po naredbi, indosant može prenijeti indosamentom na donosioca, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Hartiju od vrijednosti na ime cedent, odnosno indosant može prenijeti samo na određeno lice.

(3) Hartija od vrijednosti na donosioca može se indosamentom prenijeti i na određeno lice.

Sjedinjavanje i dijeljenje hartija od vrijednosti

Član 252

(1) Hartije od vrijednosti izdate u seriji mogu se, na zahtjev i o trošku imaoca, sjediniti u jednu ili više hartija od vrijednosti.

(2) Hartija od vrijednosti može se, na zahtjev i o trošku imaoca, podijeliti na više hartija od vrijednosti manjeg iznosa, ali one ne mogu biti ispod iznosa najnižeg apoena hartije izdate u toj seriji.

V – ISPUNJENJE OBAVEZE IZ HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

Prestanak obaveze

Član 253

(1) Obaveza iz hartije od vrijednosti prestaje ispunjenjem od strane izdavaoca hartije zakonitom imaocu.

(2) Potraživanje iz hartije od vrijednosti prestaje i kada ona pripadne izdavaocu, ukoliko posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(3) Savjesni izdavalac hartije od vrijednosti na donosioca oslobađa se obaveze ispunjenjem donosiocu i onda kada ovaj nije zakoniti imalac hartije od vrijednosti.

Zabrana ispunjenja

Član 254

(1) Ako je izdavalac hartije od vrijednosti na donosioca znao, ili morao znati, da donosilac nije zakoniti imalac hartije, niti je ovlašćen od strane zakonitog imaoca, dužan je odbiti ispunjenje, inače odgovara za štetu.

(2) Izdavalac hartije od vrijednosti ne može punovažno ispuniti svoju obavezu ako mu je to nadležni organ zabranio ili kad je znao, ili morao znati, da je pokrenut postupak za amortizaciju ili poništenje hartije od vrijednosti.

Isplata kamate ili drugih prinosa po isplati glavnice

Član 255

Dužnik koji je isplatio glavnicu imaocu hartije od vrijednosti dužan je isplatiti kupone kamata, odnosno drugih prinosa sa iste hartije koji mu budu podnijeti na isplatu poslije isplate glavnice, ukoliko ova potraživanja nisu zastarjela.

Prigovori na zahtjev za ispunjenje obaveze

Član 256

(1) Protiv zahtjeva imaoca hartije od vrijednosti, izdavalac može istaći samo prigovore koji se tiču izdavanja same hartije, kao što je falsifikat; zatim prigovore koji proizilaze iz sadržaja hartije, kao što su rokovi ili uslovi; najzad, prigovore koje ima prema samom imaocu hartije, kao što su kompenzacija, nedostatak zakonom propisanog postupka za sticanje hartije od vrijednosti ili odsustvo ovlašćenja.

(2) Izdavalac može protiv zahtjeva imaoca kome je on ustupio hartiju od vrijednosti istaći nedostatke pravnog posla na osnovu koga je prenos izvršen, ali te nedostatke ne može istaći protiv zahtjeva nekog potonjeg imaoca.

(3) Međutim, ako je imalac hartije od vrijednosti, primajući hartiju od svog prethodnika, znao ili morao znati da mu ovaj predaje hartiju od vrijednosti da bi izbjegao prigovor koji izdavalac ima prema njemu, izdavalac može istaći taj prigovor i prema imaocu hartije.

(4) Posebnim zakonom mogu se odrediti i druge vrste prigovora kod pojedinih vrsta hartija od vrijednosti.

VI – LEGITIMACIONI PAPIRI I ZNACI

Legitimacioni papiri

Član 257

Na željezničke karte, pozorišne i druge ulaznice, bonove i druge slične isprave koje sadrže određenu obavezu za njihovog izdavaoca, a u kojima nije označen povjerilac, niti iz njih ili okolnosti u kojima su u kojima su izdate, proizilazi da se mogu ustupiti drugome, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe o hartijama od vrijednosti.

Legitimacioni znaci

Član 258

(1) Garderobni ili slični znaci, koji se sastoje iz komada hartije, metala ili drugog materijala, na kojima je obično utisnut neki broj ili naveden broj predatih predmeta, a koji, obično, ne sadrži nešto određeno o obavezi njihovog izdavaoca, služe samo da pokažu ko je povjerilac u obligacionom odnosu prilikom čijeg nastanka su izdati.

(2) Izdavalac legitimacionog znaka oslobađa se obaveze kada je u dobroj vjeri izvrši donosiocu, ali za donosioca ne važi pretpostavka da je on pravi povjerilac ili da je ovlašćen zahtijevati ispunjenje, te je, u slučaju spora, dužan dokazati to svoje svojstvo.

(3) Povjerilac može zahtijevati ispunjenje obaveze iako je izgubio legitimacioni znak.

(4) U pogledu ostalog, u svakom pojedinom slučaju treba se držati zajedničke volje izdavaoca i primaoca znaka, kao i onoga što je uobičajeno.

VII – OSTALE ODREDBE

Zamjena oštećene hartije od vrijednosti

Član 259

Imalac oštećene hartije od vrijednosti, koja nije podobna za promet, ali čija se istinitost i sadržina mogu tačno utvrditi, ima pravo da zahtijeva izdavanje nove hartije od vrijednosti u istom iznosu, s tim da vrati oštećenu hartiju i naknadi troškove.

Amortizacija hartija od vrijednosti

Član 260

Izgubljena hartija od vrijednosti može se amortizovati samo ako glasi na ime ili po naredbi, ukoliko posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Zastarjelost potraživanja iz hartije od vrijednosti

Član 261

Za zastarjelost potraživanja iz hartije od vrijednosti važe pravila o zastarjelosti, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

GLAVA III.

DEJSTVA OBAVEZA

ODJELJAK 1.

Povjeriočeva prava i dužnikove obaveze

Odsjek 1.

PRAVO NA NAKNADU ŠTETE

I – OPŠTA PRAVILA

Ispunjenje obaveze i posljedica neispunjenja

Član 262

(1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovlašćen da od dužnika zahtijeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

(2) Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je usljed toga pretrpio.

(3) Za štetu zbog zadocnjenja sa ispunjenjem odgovara i dužnik kome je povjerilac dao primjeren naknadni rok za ispunjenje.

(4) Dužnik odgovara i za djelimičnu ili potpunu nemogućnost ispunjenja i ako tu nemogućnost nije skrivio, ako je nastupila poslije njegovog dolaska u docnju za koju odgovara.

(5) Ali se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da bi stvar, koja je predmet obaveze, slučajno propala i da je on svoju obavezu na vrijeme ispunio.

Oslobađanje dužnika od odgovornosti

Član 263

Dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao da ispuni svoju obavezu, odnosno da je zadocnio sa ispunjenjem obaveze, zbog okolnosti nastalih poslije zaključenja ugovora, koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

Ugovorno proširenje odgovornosti

Član 264

(1) Ugovorom se može proširiti odgovornost dužnika i na slučaj za koji on inače ne odgovara.

(2) Ali se ispunjenje ovakve ugovorne odredbe ne može zahtijevati ako bi to bilo u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.

Ograničenje i isključenje odgovornosti

Član 265

(1) Odgovornost dužnika za namjeru ili krajnju nepažnju ne može se unaprijed ugovorom isključiti.

(2) Ali sud može, na zahtjev zainteresovane ugovorne strane, poništiti i ugovornu odredbu o isključenju odgovornosti za običnu nepažnju, ako je takav sporazum proizišao iz monopolskog položaja dužnika ili, uopšte, iz neravnopravnog odnosa ugovornih strana.

(3) Punovažna je odredba ugovora kojom se određuje najviši iznos naknade, ako tako određeni iznos nije u očiglednoj nesrazmjeri sa štetom i ako, za određeni slučaj, nije što drugo zakonom određeno.

(4) U slučaju ograničenja visine naknade, povjerilac ima pravo na potpunu naknadu ako je nemogućnost ispunjenja obaveze prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom dužnika.

Obim naknade

Član 266

(1) Povjerilac ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi koje je dužnik, u vrijeme zaključenja ugovora, morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate, ili morale biti poznate.

(2) U slučaju prevare ili namjernog neispunjenja, kao i neispunjenja zbog krajnje nepažnje, povjerilac ima pravo zahtijevati od dužnika naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora, bez obzira na to što dužnik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih su one nastale.

(3) Ako je prilikom povrede obaveze, pored štete, nastao za povjerioca i neki dobitak, o njemu će se, prilikom određivanja visine naknade, voditi računa u razumnoj mjeri.

(4) Strana koja se poziva na povredu ugovora dužna je preduzeti sve razumne mjere da bi se smanjila šteta izazvana tom povredom, inače druga strana može zahtijevati smanjenje naknade.

(5) Odredbe ovog člana shodno se primjenjuju i na neispunjene obaveza koje nisu nastale iz ugovora, ukoliko za pojedine od njih nije ovim zakonom nešto drugo predviđeno.

Krivica povjerioca

Član 267

Kad za nastalu štetu ili njenu veličinu, ili za otežanje dužnikovog položaja ima krivice do povjerioca ili do lica za koje on odgovara, naknada se smanjuje srazmjerno.

Odgovornost zbog propuštanja obavještenja

Član 268

Ugovorna strana koja je dužna da obavijesti drugu stranu o činjenicama, koje su od uticaja na njihov međusobni odnos, odgovara za štetu koju pretrpi druga strana zbog toga što nije bila na vrijeme obavještena.

Primjena odredaba o prouzrokovanju štete

Član 269

Ukoliko odredbama ovog odsjeka nije drukčije propisano, na naknadu ove štete shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o naknadi vanugovorne štete.

II – UGOVORNA KAZNA

Opšta pravila

Član 270

(1) Povjerilac i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti povjeriocu određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obavezu ili ako zadocni sa njenim ispunjenjem (ugovorna kazna).

(2) Ako što drugo ne proizilazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik zadocni sa ispunjenjem.

(3) Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obaveze.

Način određivanja

Član 271

(1) Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svom nahođenju, u jednom ukupnom iznosu, u procentu ili za svaki dan zadocnjenja, ili na koji drugi način.

(2) Ona mora biti ugovorena u formi propisanoj za ugovor, iz koga je nastala obaveza na čije se ispunjenje odnosi.

Akcesornost

Član 272

(1) Sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obaveze na čije se obezbjeđenje on odnosi.

(2) Sporazum gubi pravno dejstvo ako je do neispunjenja ili zadocnjenja došlo iz uzroka za koji dužnik ne odgovara.

Povjeriočeva prava

Član 273

(1) Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja obaveze, povjerilac može zahtijevati ili ispunjenje obaveze ili ugovornu kaznu.

(2) On gubi pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako je zatražio isplatu ugovorne kazne.

(3) Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja, dužnik nema pravo da isplati ugovornu kaznu i odustane od ugovora, izuzev ako je to bila namjera ugovarača kad su kaznu ugovorili.

(4) Kad je kazna ugovorena za slučaj da dužnik zadocni sa ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i ispunjenje obaveze i ugovornu kaznu.

(5) Povjerilac ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zadocnjenja ako je primio ispunjenje obaveze, a nije bez odlaganja saopštio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

Smanjenje iznosa ugovorne kazne

Član 274

Sud će na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nesrazmjerno visoka, s obzirom na vrijednost i značaj predmeta obaveze.

Ugovorna kazna i naknada štete

Član 275

(1) Povjerilac ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad njen iznos premašuje visinu štete koju je pretrpio, kao i kad nije pretrpio nikakvu štetu.

(2) Ako je šteta koju je povjerilac pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.

Zakonom određena naknada i ugovorna kazna

Član 276

Ako je za neispunjenje obaveze ili za slučaj zadocnjenja sa ispunjenjem zakonom određena visina naknade pod nazivom penala, ugovorne kazne, naknade ili pod kojim drugim nazivom, a ugovorne strane su, pored toga, ugovorile kaznu, povjerilac nema pravo da zahtijeva ujedno ugovornu kaznu i naknadu određenu zakonom, izuzev ako je to samim zakonom dozvoljeno.

III – ZATEZNA KAMATA

Kad se duguje

Član 277

(1) Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

(2) Ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate iz prethodnog stava ovog člana, ona teče i poslije dužnikove docnje.

Pravo na potpunu naknadu

Član 278

(1) Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje.

(2) Ako je šteta koju je povjerilac pretrpio zbog dužnikovog zadocnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.

Kamata na kamatu

Član 279

(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu, kao i na druga dospjela povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kad je to zakonom određeno.

(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati zatezna kamata samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu.

(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Odsjek 2.

POBIJANJE DUŽNIKOVIH PRAVNIH RADNJI

Opšte pravilo

Član 280

(1) Svaki povjerilac čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je preduzeta na štetu povjerilaca.

(2) Smatra se da je pravna radnja preduzeta na štetu povjerilaca ako, uslijed njenog izvršenja, dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje povjeriočevog potraživanja.

(3) Pod pravnom radnjom podrazumijeva se i propuštanje zbog koga je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obaveza.

Uslovi pobijanja

Član 281

(1) Teretno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati, da preduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim povjeriocima i ako je trećem licu sa kojim je ili u čiju je korist pravna radnja preduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

(2) Ako je treće lice dužnikov suprug ili srodnik po krvi u prvoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, ili po tazbini do istog stepena, pretpostavlja se da mu je bilo poznato da dužnik preduzetim raspolaganjem nanosi štetu povjeriocima.

(3) Kod besplatnih raspolaganja i sa njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da preduzetim raspolaganjem nanosi štetu povjeriocima i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećem licu to bilo poznato ili moglo biti poznato.

(4) Odricanje od nasljedstva smatra se besplatnim raspolaganjem.

Isključenje pobijanja

Član 282

Ne mogu se pobijati zbog oštećenja povjerilaca uobičajeni prigodni darovi, nagradni darovi, kao ni darovi učinjeni iz zahvalnosti, srazmjerni materijalnim mogućnostima dužnika.

Kako se vrši pobijanje

Član 283

(1) Pobijanje se može vršiti tužbom ili prigovorom.

(2) Tužba za pobijanje podnosi se protiv trećeg lica sa kojim je ili u čiju je korist preduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njegovih univerzalnih pravnih sljedbenika.

(3) Ako je treći otuđio nekim teretnim poslom korist pribavijenu raspolaganjem koje se pobija, tužba se može podići protiv pribavioca samo ako je ovaj znao da se pribavijanje njegovih prethodnika moglo pobijati, a ako je tu korist otuđio poslom bez naknade, tužba se može podići protiv pribavioca i ako on to nije znao.

(4) Tuženi može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obavezu.

Dejstvo pobijanja

Član 284

Ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi dejstvo samo prema tužiocu i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja.

Rok za podizanje tužbe

Član 285

(1) Tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz člana 281. stav 1. a za ostale slučajeve u roku od tri godine.

(2) Rok iz prethodnog stava računa se od dana kada je preduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kada je trebalo preduzeti propuštenu radnju.

Odsjek 3.

PRAVO ZADRŽAVANJA

Vršenje prava zadržavanja

Član 286

(1) Povjerilac dospjelog potraživanja, u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar, ima pravo zadržati je dok mu ne bude isplaćeno potraživanje.

(2) U slučaju da je dužnik postao nesposoban za plaćanje, povjerilac može vršiti pravo zadržavanja, iako njegovo potraživanje nije dospjelo.

Izuzeci

Član 287

(1) Povjerilac nema pravo zadržavanja kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je izašla iz njegove državine protiv njegove volje ili kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je predata povjeriocu na čuvanje ili na poslugu.

(2) On ne može zadržati ni punomoćje dobijeno od dužnika, kao ni druge dužnikove isprave, legitimacije, prepisku i ostale slične stvari, kao ni druge stvari koje se ne mogu izložiti prodaji.

Obaveza vraćanja stvari prije ispunjenja obaveze

Član 288

Povjerilac je dužan vratiti stvar dužniku ako mu ovaj pruži odgovarajuće obezbjeđenje njegovog potraživanja.

Dejstvo prava zadržavanja

Član 289

Povjerilac koji drži dužnikovu stvar, po osnovu prava zadržavanja, ima pravo da se naplati iz njene vrijednosti na isti način kao založni povjerilac, ali je dužan prije nego što pristupi ostvarenju naplate da o svojoj namjeri blagovremeno obavijesti dužnika.

ODJELJAK 2.

Povjeriočeva prava u nekim posebnim slučajevima

Kad se obaveza sastoji u davanju stvari određenih po rodu

Član 290

Kad se obaveza sastoji u davanju stvari određenih po rodu, a dužnik dođe u docnju, povjerilac, pošto je prethodno o tome obavijestio dužnika, može, po svom izboru, nabaviti stvar istog roda i zahtijevati od dužnika naknadu cijene i naknadu štete ili zahtijevati vrijednost dugovanih stvari i naknadu štete.

Kad se obaveza sastoji u činjenju

Član 291

Kad se obaveza sastoji u činjenju, a dužnik tu obavezu nije na vrijeme ispunio, povjerilac može, obavijestivši o tome prethodno dužnika, sam o trošku dužnika uraditi ono što je dužnik bio dužan uraditi, a od dužnika zahtijevati naknadu štete zbog zadocnjenja, kao i naknadu druge štete koju bi imao zbog ovakvog načina ispunjenja.

Kad se obaveza sastoji u nečinjenju

Član 292

(1) Kad se obaveza sastoji u nečinjenju, povjerilac ima pravo na naknadu štete samim tim što je dužnik postupio protivno svojoj obavezi.

(2) Ako je nešto sagrađeno protivno obavezi, povjerilac može zahtijevati da se to ukloni o trošku dužnika i da mu dužnik naknadi štetu koju je pretrpio u vezi sa građenjem i uklanjanjem.

(3) Sud može, kad nađe da je to očigledno korisnije, uzimajući u obzir društveni interes i opravdani interes povjerioca, odlučiti da se ne ruši ono što je sagrađeno, već da se povjeriocu naknadi šteta u novcu.

Pravo zahtijevati naknadu umjesto dosuđenog

Član 293

(1) Ako dužnik ne ispuni svoju obavezu u roku koji mu je određen pravosnažnom odlukom, povjerilac ga može pozvati da je ispuni u naknadnom primjerenom roku i izjaviti da, po isteku tog roka, neće primati ispunjenje, nego će tražiti naknadu štete zbog neispunjenja.

(2) Po isteku naknadnog roka, povjerilac može zahtijevati samo naknadu štete zbog neispunjenja.

Sudski penali

Član 294

(1) Kad dužnik ne izvrši o roku neku svoju nenovčanu obavezu, utvrđenu pravosnažnom odlukom, sud može, na traženje povjerioca, odrediti dužniku naknadni primjereni rok i izreći, a u cilju uticanja na dužnika i nezavisno od svake štete, da će dužnik, ako ne izvrši svoju obavezu u tom roku, biti dužan isplatiti povjeriocu izvjesnu svotu novca za svaki dan zadocnjenja ili za koju drugu jedinicu vremena, počev od isteka tog roka.

(2) Kad dužnik naknadno ispuni obavezu, sud može smanjiti tako određenu svotu, vodeći računa o svrsi zbog koje je naredio njeno plaćanje.

GLAVA IV.

PRESTANAK OBAVEZA

ODJELJAK 1.

OPŠTE PRAVILO

Član 295

(1) Obaveza prestaje kad se ispuni, kao i u drugim, zakonom određenim, slučajevima.

(2) Prestankom glavne obaveze gase se jemstvo, zaloga i druga sporedna prava.

ODJELJAK 2.

Ispunjenje

Odsjek 1.

OPŠTA PRAVILA O ISPUNJENJU

I – KO MOŽE ISPUNITI I TROŠKOVI ISPUNJENJA

Ispunjenje od strane dužnika ili trećeg lica

Član 296

(1) Obavezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treće lice.

(2) Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju.

(3) Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od trećeg lica ako je dužnik sa tim saglasan, izuzev kad, prema ugovoru ili prirodi same obaveze, ovu treba da ispuni dužnik lično.

(4) Povjerilac može primiti ispunjenje od trećeg lica bez dužnikovog znanja, pa i u slučaju kad ga je dužnik obavijestio da ne pristaje da treći ispuni njegovu obavezu.

(5) Ali, ako mu je dužnik ponudio da sam ispuni odmah svoju obavezu, povjerilac ne može primati ispunjenje od trećeg lica.

Ispunjenje poslovno nesposobnog

Član 297

(1) I poslovno nesposobni dužnik može pravovaljano ispuniti obavezu ako je postojanje obaveze nesumnjivo i ako je dospio rok za njeno ispunjenje.

(2) Ali se može osporiti ispunjenje ako je takvo lice isplatilo zastarjeli dug ili dug koji potiče iz igre ili opklade.

Troškovi ispunjenja

Član 298

Troškove ispunjenja snosi dužnik, ukoliko ih nije prouzrokovao povjerilac.

II – ISPUNJENJE SA SUBROGACIJOM

Ispunjenje sa prelaskom prava na ispunioca (subrogacija)

Član 299

(1) U slučaju ispunjenja tuđe obaveze, svaki ispunilac može ugovoriti sa povjeriocem, prije ispunjenja ili prilikom ispunjenja, da ispunjeno potraživanje pređe na njega sa svima ili samo sa nekim sporednim pravima.

(2) Povjeriočeva prava mogu preći na ispunioca i na osnovu ugovora između dužnika i ispunioca, zaključenog prije ispunjenja.

(3) U ovim slučajevima, subrogacija ispunioca u prava povjerioca nastaje u času ispunjenja.

Zakonska subrogacija

Član 300

Kad obavezu ispuni lice koje ima neki pravni interes u tome, na njega prelazi, po samom zakonu, u času ispunjenja, povjeriočevo potraživanje sa svim sporednim stvarima.

Subrogacija u slučaju djelimičnog ispunjenja

Član 301

(1) U slučaju djelimičnog ispunjenja povjeriočevog potraživanja, na ispunioca prelaze sporedna prava kojima je obezbijeđeno ispunjenje tog potraživanja samo ukoliko nisu potrebna za ispunjenje ostatka povjeriočevog potraživanja.

(2) Ali povjerilac i ispunilac mogu ugovoriti da će koristiti garancije srazmjerno svojim potraživanjima, a mogu ugovoriti i da će ispunilac imati pravo prvenstva naplate.

Dokazi i sredstva obezbjeđenja

Član 302

(1) Povjerilac je dužan predati ispuniocu sredstva kojima se potraživanje dokazuje ili obezbjeđuje.

(2) Izuzetno, povjerilac može predati ispuniocu stvar koju je primio u zalogu od dužnika ili nekog drugog samo ako zalogodavac pristane na to, inače, ona ostaje kod povjerioca da je drži i čuva za račun ispunioca.

Koliko se može zahtijevati od dužnika

Član 303

Ispunilac na koga je prešlo potraživanje ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio povjeriocu.

Isključenje odgovornosti povjerioca za postojanje i naplativost potraživanja

Član 304

(1) Povjerilac koji je primio ispunjenje od trećeg lica ne odgovara za postojanje i naplativost potraživanja u vrijeme ispunjenja.

(2) Ovim se ne isključuje primjena pravila o sticanju bez osnova.

III – KOME SE VRŠI ISPUNJENJE

Ovlašćeno lice

Član 305

(1) Ispunjenje mora biti izvršeno povjeriocu ili licu određenom zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između povjerioca i dužnika ili od strane samog povjerioca.

(2) Ispunjenje je punovažno i kad je izvršeno trećem licu, ako ga je povjerilac naknadno odobrio ili ako se njime koristio.

Ispunjenje poslovno nesposobnom povjeriocu

Član 306

(1) Ispunjenje izvršeno poslovno nesposobnom povjeriocu oslobađa dužnika samo ukoliko je bilo korisno za povjerioca ili se predmet ispunjenja još nalazi kod njega.

(2) Poslovno nesposoban povjerilac može odobriti, pošto postane poslovno sposoban, ispunjenje koje je primio u vrijeme svoje poslovne nesposobnosti.

IV – PREDMET ISPUNJENJA

Sadržina obaveze

Član 307

(1) Ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržinu obaveze, te niti je dužnik može ispuniti nekim drugim niti povjerilac može zahtijevati nešto drugo.

(2) Nema punovažnog ispunjenja ako ono što je dužnik predao kao dugovanu stvar i povjerilac kao takvu primio to uistinu nije i povjerilac ima pravo da vrati ono što mu je predato i da zahtijeva dugovanu stvar.

Zamjena ispunjenja

Član 308

(1) Obaveza prestaje ako povjerilac u sporazumu sa dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje.

(2) U tom slučaju dužnik odgovara isto kao prodavac za materijalne i pravne nedostatke stvari date umjesto onoga što je dugovao.

(3) Ali, povjerilac umjesto zahtjeva po osnovu odgovornosti dužnika za materijalne ili pravne nedostatke stvari, može zahtijevati od dužnika, ali ne više od jemca, ispunjenje prvobitnog potraživanja i naknadu štete.

Predaja radi prodaje

Član 309

Ako je dužnik predao povjeriocu neku stvar ili koje drugo pravo da ih proda i da iz postignutog iznosa naplati svoje potraživanje, a ostatak mu preda, obaveza prestaje tek kad se povjerilac naplati iz postignutog iznosa.

Djelimično ispunjenje

Član 310

(1) Povjerilac nije dužan primiti djelimično ispunjenje, osim ako priroda obaveze drukčije ne nalaže.

(2) Ali je povjerilac dužan primiti djelimično ispunjenje novčane obaveze, osim ako ima poseban interes da ga odbije.

Obaveza davanja stvari određenih po rodu

Član 311

(1) Ako su stvari određene samo po rodu, dužnik je dužan dati stvari srednje kakvoće.

(2) Ali ako mu je bila poznata namjena stvari, dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće.

V – URAČUNAVANJE ISPUNJENJA

Red uračunavanja

Član 312

(1) Kad između istih lica postoji više istorodnih obaveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda se, ako o tome ne postoji sporazum povjerioca i dužnika, uračunavanje vrši onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.

(2) Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obaveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

(3) Ako je više obaveza istovremeno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje obezbijeđene, a kad su sve podjednako obezbijeđene, prvo se namiruju one koje su dužniku na najvećem teretu.

(4) Ako su u svemu naprijed rečenom obaveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istovremeno nastale, ono što je dato na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obaveze srazmjerno njihovim iznosima.

Uračunavanje kamata i troškova

Član 313

Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i najzad glavnica.

VI – VRIJEME ISPUNJENJA

Kad rok nije određen

Član 314

Ako rok nije određen, a svrha posla, priroda obaveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju izvjestan rok za ispunjenje, povjerilac može zahtijevati odmah ispunjenje obaveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od povjerioca da odmah primi ispunjenje.

Ispunjenje prije roka

Član 315

(1) Kad je rok ugovoren isključivo u interesu dužnika, on ima pravo ispuniti obavezu i prije ugovorenog roka, ali je dužan obavijestiti povjerioca o svojoj namjeri i paziti da to ne bude u nevrijeme.

(2) U ostalim slučajevima, kad dužnik ponudi ispunjenje prije roka, povjerilac može odbiti ispunjenje, a može ga i primiti i zadržati pravo na naknadu štete, ako o tome bez odlaganja obavijesti dužnika.

Pravo povjerioca da zahtijeva ispunjenje prije roka

Član 316

Povjerilac ima pravo zahtijevati ispunjenje prije roka ako mu dužnik nije dao obećano obezbjeđenje ili ako, na njegov zahtjev, nije dopunio obezbjeđenje smanjeno bez njegove krivice, kao i kad je rok ugovoren isključivo u njegovom interesu.

Kad je određivanje roka ostavljeno jednoj strani

Član 317

Kad je određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju povjerioca ili dužnika, druga strana može, ako ovlašćenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijevati od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje.

Novčana obaveza

Član 318

(1) Ako se plaćanje vrši posredstvom banke ili druge organizacije kod koje se vodi račun povjerioca, smatraće se, ukoliko ugovorne strane nisu drukčije odredile, da je dug izmiren kada banci, odnosno organizaciji kod koje se vodi račun, stigne novčana doznaka u korist povjerioca ili nalog (virman) dužnikove banke, odnosno organizacije da odobri računu povjerioca iznos označen u nalogu.

(2) Ako je ugovorom predviđeno plaćanje preko pošte, pretpostavlja se da su se stranke saglasile da je uplatom dužnog iznosa pošti dužnik izmirio svoju obavezu prema povjeriocu, a ako ovakav način plaćanja nije ugovoren, dug je izmiren kad povjerilac primi novčanu doznaku.

(3) Ako je posebnim propisom ili ugovorom predviđeno plaćanje čekovnom uplatnicom na određeni račun, pretpostavlja se da su se strane saglasile da je isplata izvršena onda kad dužnik uplati dužni iznos čekovnom uplatnicom u korist označenog računa.

VII – MJESTO ISPUNJENJA

Opšta pravila

Član 319

(1) Dužnik je dužan ispuniti obavezu, a povjerilac primiti ispunjenje u mjestu određenom pravnim poslom ili zakonom.

(2) Kad mjesto ispunjenja nije određeno, a ne može se odrediti ni po svrsi posla, prirodi obaveze ili ostalim okolnostima, ispunjenje obaveze vrši se u mjestu u kome je dužnik u vrijeme nastanka obaveze imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, svoje boravište.

(3) Ali, ako je dužnik preduzeće koje ima više jedinica u raznim mjestima, kao mjesto ispunjenja smatra se sjedište jedinice koja treba da izvrši radnje neophodne za ispunjenje obaveze, ako je povjeriocu ta okolnost pri zaključenju ugovora bila poznata ili morala biti poznata.

Mjesto ispunjenja novčanih obaveza

Član 320

(1) Novčane obaveze ispunjavaju se u mjestu u kome povjerilac ima sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, boravište.

(2) Ako se plaćanje vrši virmanom, novčane obaveze se ispunjavaju u sjedištu organizacije kod koje se vode povjeriočeva novčana sredstva.

(3) Ako je povjerilac promijenio mjesto u kome je imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u vrijeme kad je obaveza nastala, te su zbog toga povećani troškovi ispunjenja, to povećanje pada na teret povjerioca.

VIII – PRIZNANICA

Pretpostavke u vezi sa priznanicom

Član 321

(1) Ko ispuni obavezu potpuno ili djelimično, ima pravo zahtijevati da mu povjerilac o tome izda priznanicu o svom trošku.

(2) Dužnik koji je novčanu obavezu isplatio preko banke ili pošte, može zahtijevati da mu povjerilac izda priznanicu, samo ako za to ima opravdan razlog.

(3) Ako je izdata priznanica da je potpuno isplaćena glavnica, pretpostavlja se da su isplaćene i kamate i sudski i drugi troškovi, ako ih je bilo.

(4) Isto tako, ako dužnik povremenih davanja, kao što su zakupnine, i drugih potraživanja koja se povremeno obračunavaju, kao što su ona koja nastaju utroškom električne energije ili vode, ili upotrebom telefona, ima priznanicu da je isplatio docnije dospjelo potraživanje, pretpostavlja se da je isplatio i ona koja su ranije dospjela.

Odbijanje izdavanja priznanica

Član 322

Ako povjerilac odbije da izda priznanicu, dužnik može položiti kod suda predmet svoje obaveze.

IX – VRAĆANJE OBVEZNICE

Član 323

(1) Kad potpuno ispuni svoju obavezu, dužnik može, pored priznanice, zahtijevati od povjerioca da mu vrati obveznicu.

(2) Kad povjerilac ne može da vrati obveznicu, dužnik ima pravo zahtijevati da mu povjerilac izda javno ovjerenu ispravu da je obaveza prestala.

(3) Ako je dužniku vraćena obveznica, pretpostavlja se da je obaveza potpuno ispunjena.

(4) Dužnik koji je ispunio obavezu samo djelimično, ima pravo zahtijevati da se to ispunjenje zabilježi na obveznici.

Odsjek 2.

DOCNJA

I – DOCNJA DUŽNIKA

Kad dužnik dolazi u docnju

Član 324

(1) Dužnik dolazi u docnju kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje.

(2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kad ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze.

II – DOCNJA POVJERIOCA

Kad povjerilac dolazi u docnju

Član 325

(1) Povjerilac dolazi u docnju ako bez osnovanog razloga odbije da primi ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi.

(2) Povjerilac dolazi u docnju i kad je spreman da primi ispunjenje dužnikove istovremene obaveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obaveze.

(3) Povjerilac ne dolazi u docnju ako dokaže da u vrijeme ponude ispunjenja, ili u vrijeme određeno za ispunjenje, dužnik nije bio u mogućnosti da svoju obavezu ispuni.

Dejstva povjeriočeve docnje

Član 326

(1) Dolaskom povjerioca u docnju, prestaje docnja dužnika i na povjerioca prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari.

(2) Od dana povjeriočeve docnje prestaje teći kamata.

(3) Povjerilac u docnji dužan je naknaditi dužniku štetu nastalu usljed docnje za koju odgovara, kao i troškove oko daljeg čuvanja stvari.

Odsjek 3.

POLAGANJE I PRODAJA DUGOVANE STVARI

Polaganje kod suda

Član 327

(1) Kad je povjerilac u docnji ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno ko je povjerilac ili gdje se nalazi, ili kad je povjerilac poslovno nesposoban a nema zastupnika, može dužnik položiti dugovanu stvar kod suda za povjerioca.

(2) Isto pravo imaju i treća lica koja su pravno zainteresovana da obaveza bude ispunjena.

(3) O izvršenom polaganju dužnik je dužan izvijestiti povjerioca ako zna za njega i za njegovo boravište.

Kod kog suda se vrši polaganje

Član 328

(1) Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja, osim ako razlozi ekonomičnosti ili priroda posla zahtijevaju da se polaganje izvrši u mjestu gdje se stvar nalazi.

(2) Svaki drugi stvarno nadležni sud mora primati stvar u depozit, a dužnik je dužan dati naknadu povjeriocu ako je ovaj polaganjem kod drugog suda pretrpio štetu.

Predaja na čuvanje kod drugog lica

Član 329

(1) Kad je predmet obaveze neka stvar koja se ne može čuvati u sudskom depozitu, dužnik može zahtijevati od suda da odredi lice kome će predati stvar da je čuva o trošku i za račun povjerioca.

(2) U slučaju obaveze iz ugovora u privredi, predaja takve stvari javnom skladištu na čuvanje, za račun povjerioca, proizvodi dejstvo polaganja kod suda.

(3) O izvršenoj predaji na čuvanje dužnik je dužan obavijestiti povjerioca.

Uzimanje položene stvari natrag

Član 330

(1) Dužnik može uzeti natrag položenu stvar.

(2) O uzimanju stvari dužnik je dužan obavijestiti povjerioca.

(3) Pravo dužnika da uzme položenu stvar prestaje kad dužnik izjavi sudu da se odriče tog prava, kad povjerilac izjavi da prima položenu stvar, kao i kad bude utvrđeno pravosnažnom odlukom da polaganje ispunjava uslove urednog ispunjenja.

Dejstvo polaganja

Član 331

(1) Polaganjem dugovane stvari dužnik se oslobađa obaveze u času kad je izvršio polaganje.

(2) Ako je dužnik bio u docnji, njegova docnja prestaje.

(3) Od časa kada je stvar položena, rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na povjerioca.

(4) Od dana polaganja prestaje teći kamata.

(5) Ako dužnik uzme natrag položenu stvar, smatraće se kao da nije bilo polaganja, a njegovi sadužnici i jemci ostaju u obavezi.

Troškovi polaganja

Član 332

Troškove punovažnog i neopozvanog polaganja snosi povjerilac ukoliko prelaze troškove ispunjenja koje je dužan snositi dužnik.

Prodaja umjesto polaganja stvari

Član 333

(1) Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako su za njeno čuvanje ili za njeno održavanje potrebni troškovi nesrazmjerni sa njenom vrijednošću, dužnik je može prodati na javnoj prodaji u mjestu određenom za ispunjenje ili nekom drugom mjestu ako je to u interesu povjerioca, a postignuti iznos, po odbitku troškova prodaje, položiti kod suda tog mjesta.

(2) Ako stvar ima tekuću cijenu ili ako je male vrijednosti, u poređenju sa troškovima javne prodaje, dužnik je može prodati iz slobodne ruke.

(3) Ako je stvar takva da može brzo propasti ili se pokvariti, dužnik je dužan prodati je bez odlaganja na najpogodniji način.

(4) U svakom slučaju, dužnik je dužan obavijestiti povjerioca o namjeravanoj prodaji kad god je to moguće, a po izvršenoj prodaji, o postignutoj cijeni i njenom polaganju kod suda.

Predavanje stvari povjeriocu

Član 334

Sud će predati povjeriocu položenu stvar pod uslovima koje je dužnik postavio.

Prodaja radi pokrića troškova čuvanja

Član 335

(1) Ako troškovi čuvanja ne budu isplaćeni u razumnom roku, sud će, na traženje čuvara, narediti da se stvar proda i odrediti način prodaje.

(2) Od iznosa dobijenog prodajom odbiće se troškovi prodaje i troškovi čuvanja, a ostatak položiti kod suda za povjerioca.

PREBIJANJE (KOMPENZACIJA)

Opšti uslovi

Član 336

Dužnik može prebiti potraživanje koje ima prema povjeriocu sa onim što ovaj potražuje od njega ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela.

Izjava o prebijanju

Član 337

(1) Prebijanje ne nastaje čim se steknu uslovi za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prebijanje.

(2) Poslije izjave o prebijanju smatra se da je prebijanje nastalo onog časa kada su se stekli uslovi za to.

Odsustvo uzajamnosti

Član 338

(1) Dužnik ne može izvršiti prebijanje onoga što duguje povjeriocu sa onim što povjerilac duguje njegovom jemcu.

(2) Ali jemac može izvršiti prebijanje dužnikove obaveze prema povjeriocu sa dužnikovim potraživanjem od povjerioca.

(3) Ko je dao svoju stvar u zalog za tuđu obavezu, može zahtijevati od povjerioca da mu vrati založenu stvar kad se ispune uslovi za prestanak te obaveze prebijanjem, kao i kad povjerilac propusti svojom krivicom da izvrši prebijanje.

Zastarjelo potraživanje

Član 339

(1) Dug se može prebiti sa zastarjelim potraživanjem samo ako ono još nije bilo zastarjelo u času kad su se stekli uslovi za prebijanje.

(2) Ako su uslovi za prebijanje nastali pošto je jedno od potraživanja zastarjelo, prebijanje ne nastaje ako je dužnik zastarjelog potraživanja istakao prigovor zastarjelosti.

Prebijanje sa ustupljenim potraživanjem

Član 340

(1) Dužnik ustupljenog potraživanja može prebiti prijemniku ona svoja potraživanja koja je do obavještenja o ustupanju mogao prebiti ustupiocu.

(2) On mu može prebiti i ona svoja potraživanja od ustupioca koja je stekao prije obavještenja o ustupanju, a čiji rok za ispunjenje nije bio dospio u času kada je obaviješten o ustupanju, ali samo ako taj rok pada prije roka za ispunjenje ustupljenog potraživanja ili u isto vrijeme.

(3) Dužnik koji je bez rezerve izjavio prijemniku da pristaje na ustupanje, ne može mu više prebiti nikakvo svoje potraživanje od ustupioca.

(4) Ako je ustupljeno potraživanje upisano u javne knjige, dužnik može izvršiti prebijanje prijemniku samo ako je njegovo potraživanje upisano kod ustupljenog potraživanja ili ako je prijemnik izvješten prilikom ustupanja o postojanju tog potraživanja.

Slučajevi kad je prebijanje isključeno

Član 341

Ne može prestati prebijanjem:

1) potraživanje koje se ne može zaplijeniti;

2) potraživanje stvari ili vrijednosti stvari koje su dužniku bile date na čuvanje ili na posudbu, ili koje je dužnik uzeo bespravno, ili ih bespravno zadržao;

3) potraživanje nastalo namjernim prouzrokovanjem štete;

4) potraživanje naknade štete pričinjenje oštećenjem zdravlja ili prouzrokovanjem smrti;

5) potraživanje koje potiče iz zakonske obaveze izdržavanja.

Zabrana na potraživanju druge strane

Član 342

Dužnik ne može vršiti prebijanje ako je njegovo potraživanje dospjelo tek pošto je neko treći stavio zabranu na povjeriočevo potraživanje prema njemu.

Uračunavanje prebijanjem

Član 343

Kad između dva lica postoji više obaveza koje mogu prestati prebijanjem, prebijanje se vrši po pravilima koja važe za uračunavanje ispunjenja.

Odsjek 2.

OTPUŠTANJE DUGA

Sporazum

Član 344

(1) Obaveza prestaje kad povjerilac izjavi dužniku da neće tražiti njeno ispunjenje i dužnik se sa tim saglasi.

(2) Za punovažnost ovog sporazuma nije potrebno da bude zaključen u formi u kojoj je zaključen posao iz koga je obaveza nastala.

Odricanje od sredstava obezbjeđenja

Član 345

Vraćanje zaloge i odricanje od drugih sredstava kojima je bilo obezbijeđeno ispunjenje obaveze, ne znači povjeriočevo odricanje od prava da traži njeno ispunjenje.

Otpuštanje duga jemcu

Član 346

(1) Otpuštanje duga jemcu ne oslobađa glavnog dužnika, a otpuštanje duga glavnom dužniku oslobađa jemca.

(2) Kad ima više jemaca, pa povjerilac oslobodi jednog od njih, ostali ostaju u obavezi, ali se njihova obaveza smanjuje za dio koji otpada na oslobođenog jemca.

Opšte otpuštanje dugova

Član 347

Opšte otpuštanje dugova gasi sva povjeriočeva potraživanja prema dužniku, izuzev onih za koja povjerilac nije znao da postoje u času kad je otpuštanje izvršeno.

Odsjek 3.

PRENOV (NOVACIJA)

Uslovi

Član 348

(1) Obaveza prestaje ako se povjerilac i dužnik saglase da postojeću obavezu zamijene novom i ako nova obaveza ima različit predmet ili različit pravni osnov.

(2) Sporazum povjerioca i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili o načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamati, ugovornoj kazni, obezbjeđenju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, kao i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu, ne smatraju se prenovom.

(3) Izdavanje mjenice ili čeka zbog neke ranije obaveze ne smatra se prenovom, izuzev kad je to ugovoreno.

Volja da se izvrši prenov

Član 349

Prenov se ne pretpostavlja, te, ako strane nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obavezu kad su stvarale novu, ranija obaveza ne prestaje, već postoji i dalje pored nove.

Dejstva prenova

Član 350

(1) Ugovorom o prenovu ranija obaveza prestaje i nova nastaje.

(2) Sa ranijom obavezom prestaju i zaloga i jemstvo, izuzev ako je sa jemcem ili zalogodavcem drukčije ugovoreno.

(3) Isto važi i za ostala sporedna prava koja su bila vezana za raniju obavezu.

Nedostatak ranije obaveze

Član 351

(1) Prenov je bez dejstva ako je ranija obaveza bila ništava ili već ugašena.

(2) Ako je ranija obaveza bila samo rušljiva, prenov je punovažan ako je dužnik znao za nedostatak ranije obaveze.

Dejstvo poništenja

Član 352

Kada je ugovor o prenovu poništen, smatra se da nije ni bilo prenova i da ranija obaveza nije ni prestala postojati.

Odsjek 4.

SJEDINJENJE (KONFUZIJA)

Član 353

(1) Obaveza prestaje sjedinjenjem kad jedno isto lice postane i povjerilac i dužnik.

(2) Kad jemac postane povjerilac, obaveza glavnog dužnika ne prestaje.

(3) Obaveza upisana u javnoj knjizi prestaje sjedinjenjem tek kad se izvrši upis brisanja.

Odsjek 5.

NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA

Prestanak obaveze zbog nemogućnosti ispunjenja

Član 354

(1) Obaveza prestaje kad njeno ispunjenje postane nemoguće, usljed okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara.

(2) Dužnik treba da dokaže okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost.

Kad su predmet obaveze stvari određene po rodu

Član 355

(1) Ako su predmet obaveze stvari određene po rodu, obaveza ne prestaje čak i kad sve što dužnik ima od takvih stvari propadne usljed okolnosti za koje on ne odgovara.

(2) Ali, kad su predmet obaveza stvari određene po rodu koje se imaju uzeti iz određene mase tih stvari, obaveza prestaje kad propadne cijela ta masa.

Ustupanje prava prema trećem odgovornom za nemogućnost ispunjenja

Član 356

Dužnik određene stvari koji je oslobođen svoje obaveze usljed nemogućnosti ispunjenja dužan je ustupiti povjeriocu pravo koje bi imao prema trećem licu zbog nastale nemogućnosti.

Odsjek 6.

PROTEK VREMENA, OTKAZ

Rok u trajnom dugovinskom odnosu

Član 357

Trajni dugovinski odnos sa određenim rokom trajanja prestaje kad rok istekne, izuzev kad je ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka dugovinski odnos produžava za neodređeno vrijeme ako ne bude blagovremeno otkazan.

Otkaz trajnog dugovinskog odnosa

Član 358

(1) Ako vrijeme trajanja dugovinskog odnosa nije određeno, svaka strana može ga prekinuti otkazom.

(2) Otkaz mora biti dostavljen drugoj strani.

(3) Otkaz se može dati u svako doba, samo ne u nevrijeme.

(4) Otkazni dugovinski odnos prestaje kada istekne otkazni rok određen ugovorom, a ako takav rok nije određen ugovorom, odnos prestaje po isteku roka određenog zakonom ili običajem, odnosno istekom primjerenog roka.

(5) Strane mogu ugovoriti da će njihov dugovinski odnos prestati samim dostavljanjem otkaza, ako za određeni slučaj zakon ne naređuje što drugo.

(6) Povjerilac ima pravo da zahtijeva od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obaveza prestala protekom roka ili otkazom.

Odsjek 7.

SMRT

Član 359

Smrću dužnika ili povjerioca prestaje obaveza samo ako je nastala s obzirom na lične osobine koje od ugovornih strana ili lične sposobnosti dužnika.

ODJELJAK 4.

Zastarjelost

Odsjek 1.

OPŠTE ODREDBE

Opšte pravilo

Član 360

(1) Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze.

(2) Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze.

(3) Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao.

Kad zastarjelost počinje teći

Član 361

(1) Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kad je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

(2) Ako se obaveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obavezi.

Nastupanje zastarjelosti

Član 362

Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

Uračunavanje vremena prethodnika

Član 363

U vrijeme zastarjelosti računa se i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prethodnika.

Zabrana promjene roka zastarjelosti

Član 364

(1) Pravnim poslom ne može se odrediti duže ili kraće vrijeme zastarjelosti od onog vremena koje je određeno zakonom.

(2) Pravnim poslom ne može se odrediti da zastarjelost neće teći za neko vrijeme.

Odricanje od zastarjelosti

Član 365

Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme određeno za zastarjelost.

Pismeno priznanje i obezbjeđenje zastarjele obaveze

Član 366

(1) Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti.

(2) Isto dejstvo ima davanje zaloge ili kog drugog obezbjeđenja za zastarjelo potraživanje.

Dejstvo ispunjenja zastarjele obaveze

Član 367

Ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela.

Povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno

Član 368

(1) Kad protekne vrijeme zastarjelosti, povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

(2) Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari.

Sporedna potraživanja

Član 369

Kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova, ugovorne kazne.

Kada se primjenjuju pravila o zastarjelosti

Član 370

Pravila o zastarjelosti ne primjenjuju se u slučajevima kada su u zakonu određeni rokovi u kojima treba da se podigne tužba ili da se izvrši određena radnja pod prijetnjom gubitka prava.

Odsjek 2.

VRIJEME POTREBNO ZA ZASTARJELOST

Opšti rok zastarjelosti

Član 371

Potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastarjelosti.

Povremena potraživanja

Član 372

(1) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

(2) Isto važi za anuitete kojima se u jednakim, unaprijed određenim, povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne važi za otplate u obrocima i druga djelimična ispunjenja.

Zastarjelost samog prava

Član 373

(1) Samo pravo iz koga proističu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije koga dužnik nije vršio davanja.

(2) Kad zastari pravo iz koga proističu povremena potraživanja, povjerilac gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije ove zastarjelosti.

(3) Ne može zastariti pravo na izdržavanje određeno zakonom.

Međusobna potraživanja iz ugovora o prometu robe i usluga

Član 374

(1) Međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora o prometu robe i usluga, kao i potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, zastarijevaju za tri godine.

(2) Zastarijevanje teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

Potraživanje zakupnine

Član 375

Potraživanje zakupnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

Potraživanje naknade štete

Član 376

(1) Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo.

(2) U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala.

(3) Potraživanje naknade štete, nastale povredom ugovorne obaveze, zastarijeva za vrijeme određeno za zastarjelost te obaveze.

Potraživanje naknade štete prouzrokovane krivičnim djelom

Član 377

(1) Kad je šteta prouzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastarjelost krivičnog gonjenja.

(2) Prekid zastarijevanja krivičnog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete.

(3) Isto važi i za zastoj zastarijevanja.

Jednogodišnji rok zastarjelosti

Član 378

(1) Zastarijevaju za jednu godinu:

1) potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva;

2) potraživanje radio-stanice i radio-televizijske stanice za upotrebu radio- prijemnika i televizijskog prijemnika;

3) potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, kao i druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima;

4) potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena.

(2) Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene.

Potraživanja utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim organima

Član 379

(1) Sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon, inače, predviđa kraći rok zastarjelosti.

(2) Međutim, sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastarjelost povremenih potraživanja.

Rokovi zastarjelosti kod ugovora o osiguranju

Član 380

(1) Potraživanja ugovarača osiguranja, odnosno trećeg lica iz ugovora o osiguranju života, zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo.

(2) Ako zainteresovano lice dokaže da do dana određenog u prethodnom stavu nije znalo da se osigurani slučaj dogodio, zastarijevanje počinje od dana kad je za to saznalo, s tim da u svakom slučaju potraživanje zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih za pet godina od dana određenog u prethodnom stavu.

(3) Potraživanja osiguravača iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.

(4) Kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećeg, oštećeno lice zahtijeva naknadu od osiguranika ili je dobije od njega, zastarijevanje osiguranikovog zahtjeva, prema osiguravaču, počinje od dana kada je oštećeno lice tražilo sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad ga je osiguranik obeštetio.

(5) Neposredan zahtjev trećeg oštećenog lica prema osiguravaču zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu.

(6) Zastarijevanje potraživanja koje pripada osiguravaču prema trećem licu, odgovornom za nastupanje osiguranog slučaja, počinje teći kad i zastarijevanje potraživanja osiguranika prema tom licu i navršava se u istom roku.

Odsjek 3.

ZASTOJ ZASTARIJEVANJA

Potraživanja između određenih lica

Član 381

Zastarijevanje ne teče:

1) između bračnih drugova;

2) između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo;

3) između štićenika i njegovog staraoca, kao i organa starateljstva za vrijeme trajanja starateljstva i dok ne budu položeni računi;

4) između dva lica koja žive u vanbračnoj zajednici, dok ta zajednica postoji.

Potraživanja određenih lica

Član 382

Zastarijevanje ne teče:

1) za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata u pogledu potraživanja lica na vojnoj dužnosti;

2) u pogledu potraživanja koja imaju lica zaposlena u tuđem domaćinstvu prema poslodavcu ili članovima njegove porodice koji zajedno sa njima žive, sve dok taj radni odnos traje.

Nesavladive prepreke

Član 383

Zastarijevanje ne teče za sve vrijeme za koje povjeriocu nije bilo moguće, zbog nesavladivih prepreka, da sudskim putem zahtijeva ispunjenje obaveze.

Uticaj uzroka zastoja zastarijevanja

Član 384

(1) Ako zastarijevanje nije moglo početi da teče zbog nekog zakonskog uzroka, ono počinje teći kad taj uzrok prestane.

(2) Ako je zastarijevanje počelo teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njegov dalji tok, ono nastavlja da teče kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

Potraživanja prema poslovno nesposobnim licima i njihova potraživanja

Član 385

(1) Zastarijevanje teče i prema maloljetniku i drugom poslovno nesposobnom licu, bez obzira na to da li imaju zakonskog zastupnika ili ne.

(2) Međutim, zastarjelost potraživanja maloljetnika koji nema zastupnika i drugog poslovno nesposobnog lica bez zastupnika, ne može nastupiti dok ne protekne dvije godine od kad su postala potpuno poslovno sposobna ili od kad su dobila zastupnika.

(3) Ako je za zastarjelost nekog potraživanja određeno vrijeme kraće od dvije godine, a povjerilac je maloljetnik koji nema zastupnika ili neko drugo poslovno nesposobno lice bez zastupnika, zastarijevanje tog potraživanja počinje teći od kad je povjerilac postao poslovno sposoban ili od kad je dobio zastupnika.

Potraživanje prema licu na odsluženju vojnog roka

Član 386

Zastarjelost prema licu koje se nalazi na odsluženju vojnog roka ili na vojnoj vježbi ne može nastupiti dok ne proteknu tri mjeseca od odsluženja vojnog roka ili prestanka vojne vježbe.

Odsjek 4.

PREKID ZASTARIJEVANJA

Priznanje duga

Član 387

(1) Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug.

(2) Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeđenja.

Podizanje tužbe

Član 388

Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja.

Odustanak, odbacivanje ili odbijanje tužbe

Član 389

(1) Prekid zastarijevanja, izvršen podizanjem tužbe ili kojom drugom povjeriočevom radnjom, preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja, smatra se da nije nastupio ako povjerilac odustane od tužbe ili radnje koju je preduzeo.

(2) Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako povjeriočeva tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako izdejstvovana ili preduzeta mjera izvršenja, ili obezbjeđenja bude poništena.

Odbacivanje tužbe zbog nenadležnosti

Član 390

(1) Ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kog drugog uzroka koji se ne tiče suštine stvari, pa povjerilac podigne ponovo tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravnosnažnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastarijevanje prekinuto prvom tužbom.

(2) Isto vrijedi i za pozivanje u zaštitu i za isticanje prebijanja potraživanja u sporu, kao i u slučaju kad je sud ili drugi organ uputio dužnika da svoje prijavljeno potraživanje ostvaruje u parničnom postupku.

Pozivanje dužnika

Član 391

Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni.

Rok zastarjelosti u slučaju prekida

Član 392

(1) Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

(2) Zastarijevanje prekinuto priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja.

(3) Kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prebijanja potraživanja u sporu, odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili svršen na neki drugi način.

(4) Kad je prekid zastarijevanja, nastao prijavom potraživanja u stečajnom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana okončanja ovog postupka.

(5) Isto važi i kad je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili obezbjeđenja.

(6) Zastarijevanje koje počinje teći iznova poslije prekida, navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarijevanje koje je prekinuto.

Zastarjelost u slučaju prenova

Član 393

Ako je prekid nastao priznanjem duga od strane dužnika, a povjerilac i dužnik su se sporazumjeli da izmijene osnov ili predmet obaveze, novo potraživanje zastarijeva za vrijeme koje je određeno za njegovu zastarjelost.

GLAVA V.

RAZNE VRSTE OBAVEZA

ODJELJAK 1.

Novčane obaveze

Odsjek 1.

OPŠTE ODREDBE

Načelo monetarnog nominalizma

Član 394

Kad obaveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon određuje što drugo.

Valuta obaveze

Član 395

Ako novčana obaveza, protivno posebnom saveznom zakonu, glasi na plaćanje u zlatu ili nekoj stranoj valuti, njeno ispunjenje se može zahtijevati samo u domaćem novcu prema kursu koji je važio u trenutku nastanka obaveze.

Indeksna klauzula

Član 396

Ništava je odredba ugovora kojom se iznos novčane obaveze u domaćem novcu vezuje za promjene cijena dobara, roba i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od strane ovlašćene organizacije (indeksna klauzula), ali će biti punovažna ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla, tako da nema spekulativni značaj ili je takva odredba ugovorena radi obezbjeđenja životnog standarda ugovorne strane.

Klizna skala

Član 397

U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje da izradi i isporuči određene predmete, dozvoljeno je ugovoriti da će cijena zavisiti od cijena materijala i od rada, kao i drugih elemenata koji utiču na visinu troškova proizvodnje, u određeno vrijeme na određenom tržištu.

Plaćanje prije roka

Član 398

(1) Dužnik novčane obaveze može je ispuniti prije roka.

(2) Ništava je odredba ugovora kojom se dužnik odriče ovog prava.

(3) U slučaju ispunjenja novčane obaveze prije roka, dužnik ima pravo da od iznosa duga odbije iznos kamate za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obaveze, samo ako je na to ovlašćen ugovorom ili to proizilazi iz običaja.

Odsjek 2.

UGOVORNA KAMATA

Stopa ugovorne kamate

Član 399

(1) Stopa ugovorne kamate između pojedinaca ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju.

(2) U pogledu najviše ugovorne kamatne stope između drugih osoba primjenjuju se odredbe posebnog zakona.

(3) Ako je kamata ugovorena ali nije određena njezina stopa ni vrijeme dospijevanja, između pojedinaca važi kamatna stopa koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, a između drugih lica važi kamatna stopa koju banka ili druga bankarska organizacija plaća, odnosno ugovara za takvu ili sličnu vrstu posla i dospijeva nakon isteka godine, ako za određeni slučaj nije predviđeno što drugo.

(4) Ako je ugovorena veća kamata od dopuštene, primijenit će se najveća dopuštena stopa kamate.

Kamata na kamatu

Član 400

(1) Ništava je odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamatu, kada dospije za isplatu, početi teći kamata, ako ona ne bude isplaćena.

(2) Ali se može unaprijed ugovoriti da će se stopa kamate povećati ako dužnik ne isplati dospjele kamate na vrijeme.

(3) Odredbe prethodnih stavova ne odnose se na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija.

Kada kamata prestaje teći

Član 401

Briše se.

Kamata u nenovčanim obavezama

Član 402

Odredbe ovog zakona o ugovornoj kamati shodno važe i za ostale obaveze koje imaju za predmet stvari određene po rodu.

ODJELJAK 2.

Obaveze sa više predmeta

Odsjek 1.

ALTERNATIVNE OBAVEZE

Pravo izbora

Član 403

Ako neka obaveza ima dva ili više predmeta, ali je dužnik dužan dati samo jedan da bi se oslobodio obaveze, pravo izbora, ako nije što drugo ugovoreno, pripada dužniku i obaveza prestaje kad on bude predao predmet koji je izabrao.

Neopozivost i dejstvo izvršenog izbora

Član 404

(1) Izbor je izvršen kad strana kojoj pripada pravo izbora obavijesti drugu stranu o tome šta je izabrala, i od tog časa izbor se više ne može mijenjati.

(2) Izvršenjem izbora smatra se da je obaveza od početka bila jednostavna i da je njen predmet od početka bila izabrana stvar.

Trajanje prava izbora

Član 405

(1) Dužnik ima pravo izbora sve dok u postupku prinudnog izvršenja jedna od dugovanih stvari ne bude potpuno ili djelimično predata povjeriocu po njegovom izboru.

(2) Ako pravo izbora pripada povjeriocu, a on se ne izjasni o izboru u roku određenom za ispunjenje, dužnik ga može pozvati da izvrši izbor i za to mu odredi primjeren rok, poslije čijeg isteka pravo izbora prelazi na dužnika.

Izbor povjeren trećem licu

Član 406

Ako izbor treba da izvrši treće lice, a ono to ne učini, svaka strana može zahtijevati da izbor izvrši sud.

Ograničenje na preostali predmet

Član 407

Ako je jedan predmet obaveze postao nemoguć, usljed nekog događaja za koji ne odgovara nijedna strana, obaveza se ograničava na preostali predmet.

Odsjek 2.

FAKULTATIVNE OBAVEZE I FAKULTATIVNA POTRAŽIVANJA

I – FAKULTATIVNE OBAVEZE

Ovlaštenje dužnika u fakultativnoj obavezi

Član 409

Dužnik, čija obaveza ima jedan predmet, ali mu je dopušteno da se oslobodi svoje obaveze dajući neki drugi određeni predmet, može se koristiti tom mogućnošću sve dok povjerilac u postupku prinudnog izvršenja ne dobije, potpuno ili djelimično, predmet obaveze.

Ovlaštenja povjerioca u fakultativnoj obavezi

Član 410

(1) Povjerilac u fakultativnoj obavezi može zahtijevati od dužnika samo predmet obaveze, ali ne i drugi predmet, kojim dužnik, ako hoće, može, takođe, ispuniti svoju obavezu.

(2) Kad predmet obaveze postane nemoguć, usljed događaja za koju dužnik ne odgovara, povjerilac može tražiti samo naknadu štete, ali se dužnik može osloboditi obaveze dajući predmet koji je ovlašćen dati umjesto dugovanog predmeta.

II – FAKULTATIVNA POTRAŽIVANJA

Član 411

(1) Kad je ugovorom ili zakonom predviđeno da povjerilac može, umjesto dugovanog predmeta, zahtijevati od dužnika neki drugi određeni predmet, dužnik je dužan predati mu taj predmet ako povjerilac to zahtijeva.

(2) Uostalom, za ovakva fakultativna potraživanja važe, prema namjeri ugovarača i prema prilikama posla, odgovarajuća pravila o fakultativnim i o alternativnim obavezama.

ODJELJAK 3.

Obaveze sa više dužnika i povjerilaca

Odsjek 1.

DJELJIVE OBAVEZE

Dijeljenje obaveze i potraživanja

Član 412

(1) Obaveza je djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima, koji imaju ista svojstva kao i cijeli predmet i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obaveza je nedjeljiva.

(2) Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima više dužnika, obaveza se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela i svaki od njih odgovara za svoj dio obaveze.

(3) Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima više povjerilaca, potraživanje se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno, i svaki povjerilac može zahtijevati samo svoj dio potraživanja.

Pretpostavka solidarnosti

Član 413

Kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obavezi nastaloj ugovorom u privredi, oni odgovaraju povjeriocu solidarno, osim ako su ugovarači izričito otklonili solidarnu odgovornost.

Odsjek 2.

SOLIDARNE OBAVEZE

I – SOLIDARNOST DUŽNIKA

Sadržina solidarnosti dužnika

Član 414

(1) Svaki dužnik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu i povjerilac može zahtijevati njeno ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obavezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

(2) Od više solidarnih dužnika, svaki može dugovati sa drugim rokom ispunjenja, pod drugim uslovima i uopće sa različitim odstupanjima.

Prebijanje

Član 415

(1) Svaki solidarni dužnik može se pozvati na prebijanje koje je izvršio njegov sadužnik.

(2) Solidarni dužnik može potraživanje svog sadužnika prema povjeriocu prebiti sa povjeriočevim potraživanjem, ali samo za onoliko koliko iznosi dio duga tog sadužnika u solidarnoj obavezi.

Otpuštanje duga

Član 416

(1) Otpuštanje duga izvršeno sporazumno sa jednim solidarnim dužnikom oslobađa obaveze i ostale dužnike.

(2) Ali, ako je otpuštanje imalo za svrhu da oslobodi obaveze samo dužnika s kojim je izvršeno, solidarna obaveza smanjuje se za dio koji prema međusobnim odnosima dužnika pada na njega, a ostali dužnici odgovaraju solidarno za ostatak obaveze.

Prenov

Član 417

(1) Prenovom, koji je povjerilac izvršio sa jednim solidarnim dužnikom, oslobađaju se i ostali dužnici.

(2) Ali, ako su povjerilac i dužnik prenov ograničili na dio obaveze koji dolazi na ovoga, obaveza ostalih ne prestaje, nego se samo smanjuje za taj dio.

Poravnanje

Član 418

Poravnanje koje je zaključio jedan od solidarnih dužnika sa povjeriocem nema dejstva prema ostalim dužnicima, ali ovi imaju pravo da prihvate to poravnanje, ako ono nije ograničeno na dužnika sa kojim je zaključeno.

Sjedinjenje

Član 419

Kad se u jednom licu sjedini svojstvo povjerioca i svojstvo dužnika iste solidarne obaveze, obaveza ostalih dužnika smanjuje se za iznos dijela koji na njega pada.

Docnja povjerioca

Član 420

Kad povjerilac dođe u docnju prema jednom solidarnom dužniku, on je u docnji i prema ostalim solidarnim dužnicima.

Docnja jednog dužnika i priznanje duga

Član 421

(1) Docnja jednog solidarnog dužnika nema dejstvo prema ostalim dužnicima.

(2) Isto važi i za priznanje duga koje bi izvršio jedan od solidarnih dužnika.

Zastoj i prekid zastarijevanja i odricanje od zastarjelosti

Član 422

(1) Ako zastarijevanje ne teče ili je prekinuto prema jednom dužniku, ono teče za ostale solidarne dužnike i može se navršiti, ali dužnik prema kome obaveza nije zastarjela i koji je morao da je ispuni ima pravo zahtijevati od ostalih dužnika, prema kojima je obaveza zastarjela, da mu naknade svaki svoj dio obaveze.

(2) Odricanje od navršene zastarjelosti nema dejstva prema ostalim dužnicima.

Pravo ispunioca na naknadu

Član 423

(1) Dužnik koji je ispunio obavezu, ima pravo zahtijevati od svakog sadužnika da mu naknadi dio obaveze koji pada na njega.

(2) Pri tome nije od uticaja okolnost što je povjerilac nekog od sadužnika oslobodio duga ili mu je dug smanjio.

(3) Dio koji pada na dužnika od koga ne može da se dobije naknada dijeli se srazmjerno na sve dužnike.

Podjela na jednake dijelove i izuzetak

Član 424

(1) Ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizilazi iz pravnih odnosa učesnika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio.

(2) Ali, ako je solidarna obaveza zaključena u isključivom interesu jednog solidarnog dužnika, on je dužan naknaditi cijeli iznos obaveze sadužniku koji je namirio povjerioca.

II – SOLIDARNOST POVJERILACA

Solidarnost se ne pretpostavlja

Član 425

Kad na povjerilačkoj strani ime više lica, ona su solidarna samo kad je solidarnost ugovorena ili zakonom određena.

Sadržina solidarnosti

Član 426

(1) Svaki solidarni povjerilac ima pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje cijele obaveze, ali kad jedan od njih bude namiren, obaveza prestaje i prema ostalim povjeriocima.

(2) Dužnik može ispuniti obavezu povjeriocu koga sam izabere, sve dok neki povjerilac ne zatraži ispunjenje.

Prebijanje

Član 427

(1) Dužnik može izvršiti prebijanje svoje obaveze sa potraživanjem koje ima prema povjeriocu, koji mu zahtijeva ispunjenje.

(2) Prebijanje sa potraživanjem koje ima prema nekom drugom povjeriocu, dužnik može izvršiti samo do visine dijela solidarnog potraživanja, koje pripada tom povjeriocu.

Otpuštanje duga i prenov

Član 428

Otpuštanjem duga i prenovom između dužnika i jednog povjerioca, smanjuje se solidarna obaveza za onoliko koliko iznosi dio tog potraživanja povjerioca.

Poravnanje

Član 429

Poravnanje koje je zaključio jedan od solidarnih povjerilaca sa dužnikom nema dejstva prema ostalim povjeriocima, ali ovi imaju pravo da prihvate to poravnanje, izuzev kad se ono odnosi samo na dio povjerioca sa kojim je zaključeno.

Sjedinjenje

Član 430

Kad se u licu jednog solidarnog povjerioca sjedini i svojstvo dužnika, svaki od ostalih solidarnih povjerilaca može od njega zahtijevati samo svoj dio potraživanja.

Docnja

Član 431

(1) Kad dužnik dođe u docnju prema jednom solidarnom povjeriocu, on je u docnji i prema ostalim povjeriocima.

(2) Docnja jednog solidarnog povjerioca dejstvuje i prema ostalim povjeriocima.

Priznanje duga

Član 432

Priznanje duga učinjeno jednom povjeriocu koristi svim povjeriocima.

Zastarjelost

Član 433

(1) Ako jedan povjerilac prekine zastarijevanje ili ako prema njemu ne teče zastarijevanje, to ne koristi ostalim povjeriocima i prema njima zastarijevanje teče i dalje.

(2) Odricanje od zastarjelosti izvršeno prema jednom povjeriocu koristi i ostalim povjeriocima.

Odnosi između povjerilaca poslije ispunjenja

Član 434

(1) Svaki solidarni povjerilac ima pravo zahtijevati od povjerioca koji je primio ispunjenje od dužnika da mu preda dio koji mu pripada.

(2) Ako iz odnosa među povjeriocima ne proističe što drugo, svakom solidarnom povjeriocu pripada jednak dio.

Odsjek 3.

NEDJELJIVE OBAVEZE

Član 435

(1) Za nedjeljive obaveze u kojima ima više dužnika shodno se primjenjuju propisi o solidarnim obavezama.

(2) Kad u nedjeljivoj obavezi ima više povjerilaca, među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan povjerilac može zahtijevati da dužnik ispuni njemu, samo ako je ovlašćen od ostalih povjerilaca da primi ispunjenje, inače svaki povjerilac može zahtijevati od dužnika da obavezu ispuni svim povjeriocima zajedno ili da je položi sudu.

GLAVA VI.

PROMJENA POVJERIOCA ILI DUŽNIKA

ODJELJAK 1.

Ustupanje potraživanja ugovorom (cesija)

Odsjek 1.

OPŠTE ODREDBE

Koja se potraživanja mogu prenijeti ugovorom

Član 436

(1) Povjerilac može ugovorom zaključenim sa trećim prenijeti na ovoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost povjerioca, ili koje se, po svojoj prirodi, protivi prenošenju na drugoga.

(2) Ugovor o ustupanju nema dejstva prema dužniku, ako su on i povjerilac ugovorili da ovaj neće moći prenijeti potraživanje na drugoga ili da ga neće moći prenijeti bez dužnikovog pristanka.

Sporedna prava

Član 437

(1) Sa potraživanjem prelaze na prijemnika sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zaloga, prava iz ugovora sa jemcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl.

(2) Pretpostavlja se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene sa glavnim potraživanjem.

(3) Svako ažuriranje javnih registara zbog prenosa potraživanja i njegovih sporednih prava je odgovornost primaoca, ukoliko nije drukčije određeno ugovorom o ustupanju.

Obavještavanje dužnika

Član 438

(1) Za prenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupilac dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju.

(2) Ispunjenje izvršeno ustupiocu prije obavještenja o ustupanju punovažno je i oslobađa dužnika obaveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače, obaveza ostaje i on je dužan da je ispuni prijemniku.

Višestruko ustupanje

Član 439

Ako je povjerilac ustupio isto potraživanje raznim licima, potraživanje pripada prijemniku o kome je ustupilac prvo obavijestio dužnika, odnosno, koji se prijavio dužniku.

Odsjek 2.

ODNOS PRIJEMNIKA I DUŽNIKA

Član 440

(1) Prijemnik ima prema dužniku ista prava koja je ustupilac imao prema dužniku do ustupanja.

(2) Dužnik može istaći prijemniku pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaći ustupiocu do časa kad je saznao za ustupanje.

Odsjek 3.

ODNOS USTUPIOCA I PRIJEMNIKA

Predaja isprava o dugu

Član 441

(1) Ustupilac je dužan predati prijemniku obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, kao i druge dokaze o ustupljenom potraživanju i sporednim pravima.

(2) Ako je ustupilac prenio na prijemnika samo jedan dio potraživanja, on je dužan predati mu ovjeren prepis obveznice ili koje druge isprave kojom se dokazuje postojanje ustupljenog potraživanja.

(3) On je dužan izdati mu, na njegov zahtjev, ovjerenu potvrdu o ustupanju.

Odgovornost za postojanje potraživanja

Član 442

Kad je ustupanje izvršeno ugovorom sa naknadom, ustupilac odgovara za postojanje potraživanja u času kada je izvršeno ustupanje.

Odgovornost za naplativost

Član 443

(1) Ustupilac odgovara za naplativost ustupljenog potraživanja, ako je to bilo ugovoreno, ali samo do visine onoga što je primio od prijemnika, kao i za naplativost kamata, troškova oko ustupanja i troškova postupka protiv dužnika.

(2) Veća odgovornost savjesnog ustupioca ne može se ugovoriti.

Odsjek 4.

POSEBNI SLUČAJEVI USTUPANJA POTRAŽIVANJA

Ustupanje umjesto ispunjenja ili radi naplaćivanja

Član 444

(1) Kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obaveze ustupi povjeriocu svoje potraživanje ili jedan njegov dio, zaključenjem ugovora o ustupanju dužnikova obaveza se gasi do iznosa ustupljenog potraživanja.

(2) Ali, kad dužnik ustupi svome povjeriocu svoje potraživanje samo radi naplaćivanja, njegova se obaveza gasi, odnosno, smanjuje tek kad povjerilac naplati ustupljeno potraživanje.

(3) U oba slučaja prijemnik je dužan predati ustupiocu sve što je naplatio preko iznosa svog potraživanja prema ustupiocu.

(4) U slučaju ustupanja radi naplaćivanja, dužnik ustupljenog potraživanja može ispuniti svoju obavezu i prema ustupiocu, čak i kad je obaviješten o ustupanju.

Ustupanje radi obezbjeđenja

Član 445

Kad je ustupanje izvršeno radi obezbjeđenja prijemnikovog potraživanja prema ustupiocu, prijemnik je dužan da se stara sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno, dobrog domaćina o naplati ustupljenog potraživanja i da po izvršenoj naplati, pošto zadrži koliko je potrebno za namirenje sopstvenog potraživanja prema ustupiocu, ovome preda višak.

ODJELJAK 2.

Promjena dužnika

Odsjek 1.

PREUZIMANJE DUGA

I – OPŠTE ODREDBE

Ugovor o preuzimanju duga

Član 446

(1) Preuzimanje duga vrši se ugovorom između dužnika i preuzimaoca na koji je pristao povjerilac.

(2) O zaključenom ugovoru može povjerioca izvijestiti svaki od njih i svakome od njih može povjerilac saopštiti svoj pristanak na preuzimanje duga.

(3) Pretpostavlja se da je povjerilac dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimaoca, koje je ovaj učinio u svoje ime.

(4) Ugovarači, kao i svaki od njih posebno, mogu pozvati povjerioca da se u određenom roku izjasni da li pristaje na preuzimanje duga, pa ako se povjerilac u određenom roku ne izjasni, smatra se da nije dao svoj pristanak.

(5) Ugovor o preuzimanju duga ima dejstva ugovora o preuzimanju ispunjenja za vrijeme dok povjerilac ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, kao i ako on odbije da da pristanak.

Slučaj kad je dug obezbijeđen hipotekom

Član 447

(1) Kad je prilikom otuđenja neke nepokretnosti na kojoj postoji hipoteka ugovoreno između pribavioca i otuđioca da će pribavilac preuzeti dug prema hipotekarnom povjeriocu, smatra se da je hipotekarni povjerilac dao pristanak na ugovor o preuzimanju duga ako ga na pismeni poziv otuđioca nije odbio u roku od tri mjeseca od prijema poziva.

(2) U pismenom pozivu povjeriocu se mora skrenuti pažnja na ovu posljedicu, inače će se smatrati kao da poziv nije upućen.

II – DEJSTVA UGOVORA O PREUZIMANJU DUGA

Promjena dužnika

Član 448

(1) Preuzimanjem duga preuzimalac stupa na mjesto pređašnjeg dužnika a ovaj se oslobađa obaveze.

(2) Ali, ako je u vrijeme povjeriočevog pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimalac bio prezadužen, a povjerilac to nije znao niti je morao znati, pređašnji dužnik ne oslobađa se obaveze, a ugovor o preuzimanju duga ima dejstvo ugovora o pristupanju dugu.

(3) Između preuzimaoca i povjerioca postoji ista obaveza koja je dotle postojala između pređašnjeg dužnika i povjerioca.

Sporedna prava

Član 449

(1) Sporedna prava koja su dotle postojala uz potraživanje ostaju i dalje, ali jemstva, kao i zaloge, koje su dala treća lica prestaju ako jemci i zalogodavci ne pristaju da odgovaraju i za novog dužnika.

(2) Ako nije što drugo ugovoreno, preuzimalac ne odgovara za nenaplaćene kamate koje su dospjele do preuzimanja.

Prigovori

Član 450

(1) Preuzimalac može istaći povjeriocu sve prigovore koji proističu iz pravnog odnosa između pređašnjeg dužnika i povjerioca, iz koga potiče preuzeti dug, kao i prigovore koje preuzimalac ima prema povjeriocu.

(2) Preuzimalac ne može istaći povjeriocu prigovore koji potiču iz njegovog pravnog odnosa sa pređašnjim dužnikom, a koji odnos je bio osnov preuzimanja.

Odsjek 2.

PRISTUPANJE DUGU

Ugovor o pristupanju dugu

Član 451

Ugovorom između povjerioca i trećeg, kojim se ovaj obavezuje povjeriocu da će ispuniti njegovo potraživanje od dužnika, treći stupa u obavezu pored dužnika.

Pristupanje dugu u slučaju primanja neke imovinske cjeline

Član 452

(1) Lice na koje pređe, na osnovu ugovora, neka imovinska cjelina (zanatska radnja i sl.) pojedinca ili građanskog pravnog lica, ili jedan dio te cjeline, odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odnosno na njen dio, pored dotadašnjeg imaoca i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njene aktive.

(2) Nema pravnog dejstva prema povjeriocima odredba ugovora kojom bi se isključivala ili ograničavala odgovornost utvrđena u prethodnom stavu.

Odsjek 3.

PREUZIMANJE ISPUNJENJA

Član 453

(1) Preuzimanje ispunjenja se vrši ugovorom između dužnika i nekog trećeg kojim se ovaj obavezuje prema dužniku da ispuni njegovu obavezu prema njegovom povjeriocu.

(2) On odgovara dužniku ako blagovremeno ne ispuni obavezu povjeriocu, te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika.

(3) Ali, on ne preuzima dug, niti pristupa dugu i povjerilac nema nikakvo pravo prema njemu.

Dio drugi

UGOVORI

GLAVA VII.

PRODAJA

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 454

(1) Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine, a kupac se obavezuje da prodavcu plati cijenu.

(2) Prodavac nekog prava obavezuje se da kupcu pribavi prodato pravo, a kad vršenje tog prava zahtijeva držanje stvari, da mu i preda stvar.

Forma prodaje nepokretnosti

Član 455

Ugovor o prodaji nepokretnih stvari koje društvena pravna lica stavljaju u pravni promet, u okviru svog redovnog poslovanja, mora biti zaključen u pismenoj formi.

Rizik

Član 456

(1) Do predaje stvari kupcu, rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi prodavac, a sa predajom stvari rizik prelazi na kupca.

(2) Rizik ne prelazi na kupca ako je on, zbog nekog nedostatka predate stvari, raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari.

Prelaz rizika u slučaju kupčeve docnje

Član 457

(1) Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje, rizik prelazi na kupca u času kad je došao u docnju.

(2) Kad su predmet ugovora stvari određene po rodu, rizik prelazi na kupca u docnji ako je prodavac izdvojio stvari očigledno namijenjene za izvršenje predaje i o tome odaslao obavještenje kupcu.

(3) Ali, kad su stvari određene po rodu takve prirode da prodavac ne može da izdvoji jedan njihov dio, dovoljno je da je prodavac izvršio sve radnje koje su potrebne da bi kupac mogao preuzeti stvari i da je o tome odaslao obavještenje kupcu.

ODJELJAK 2

Sastojci ugovora o prodaji

Odsjek 1.

STVAR

Opšte pravilo

Član 458

(1) Stvar o kojoj je ugovor mora biti u prometu, te je ništav ugovor o prodaji stvari koja je van prometa.

(2) Za prodaju stvari čiji je promet ograničen važe posebni propisi.

(3) Prodaja se može odnositi i na buduću stvar.

Kad je stvar propala prije ugovora

Član 459

(1) Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala.

(2) Ako je u času zaključenja ugovora stvar bila samo djelimično propala, kupac može raskinuti ugovor ili ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene.

(3) Ali će ugovor ostati na snazi i kupac će imati samo pravo na sniženje cijene ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji takav običaj u pravnom prometu.

Prodaja tuđe stvari

Član 460

Prodaja tuđe stvari obavezuje ugovarače, ali kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa, može, ako se usljed toga ne može ostvariti cilj ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete.

Prodaja spornog prava

Član 461

(1) Sporno pravo može biti predmet ugovora o prodaji.

(2) Ali je ništav ugovor kojim bi advokat ili koji drugi nalogoprimac kupio sporno pravo čije mu je ostvarivanje povjereno ili ugovorio za sebe učešće u podjeli iznosa dosuđenog njegovom nalogodavcu.

Odsjek 2.

CIJENA

Kad cijena nije određena

Član 462

(1) Ako ugovorom o prodaji cijena nije određena, a ni ugovor ne sadrži dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, ugovor nema pravno dejstvo.

(2) Kad ugovorom o prodaji u privredi cijena nije određena, niti u njemu ima dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, kupac je dužan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora, a u nedostatku ove, razumnu cijenu.

(3) Pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi, onda cijena koju utvrđuje sud, prema okolnostima slučaja.

Propisana cijena

Član 463

Kad je ugovorena veća cijena od one koju je za određenu vrstu stvari propisao nadležni organ, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je već isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se vrati razlika.

Kad je ugovorena tekuća cijena

Član 464

(1) Kad je ugovorena tekuća cijena, kupac duguje cijenu utvrđenu zvaničnom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kad je trebalo da uslijedi ispunjenje.

(2) Ako takve evidencije nema, tekuća cijena se određuje na osnovu elemenata pomoću kojih se, prema običajima tržišta, utvrđuje cijena.

Kad je određivanje cijene povjereno trećem

Član 465

Ako treće lice kome je povjereno određivanje cijene neće ili ne može da je odredi, a ugovarači se ne slože naknadno o određivanju cijene niti ugovor raskinu, smatraće se da je ugovorena razumna cijena.

Kad je određivanje cijene ostavljeno jednom ugovaraču

Član 466

Odredba ugovora kojom se određivanje cijene ostavlja na volju jednom ugovaraču smatra se kao da nije ni ugovorena i tada kupac duguje cijenu, kao u slučaju kad cijena nije određena.

ODJELJAK 3.

Obaveze prodavca

Odsjek 1.

PREDAJA STVARI

I – O PREDAJI UOPŠTE

Vrijeme i mjesto predaje

Član 467

(1) Prodavac je dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom.

(2) Prodavac je izvršio obavezu predaje kupcu, po pravilu, kad mu stvar uruči ili preda ispravu kojom se stvar može preuzeti.

Predmet predaje

Član 468

(1) Ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizilazi iz prirode posla, prodavac je dužan predati stvar kupcu u ispravnom stanju, zajedno sa njenim pripacima.

(2) Plodovi i druge koristi od stvari pripadaju kupcu od dana kad je prodavac bio dužan da mu ih preda.

Kad je ugovorena predaja u toku izvjesnog perioda vremena

Član 469

Kad je ugovoreno da predaja stvari bude izvršena u toku izvjesnog perioda vremena, a nije određeno koja će strana imati pravo da odredi datum predaje u granicama tog perioda, to pravo pripada prodavcu, osim kad iz okolnosti slučaja proizilazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu.

Kad datum predaje nije određen

Član 470

Kad datum predaje stvari kupcu nije određen, prodavac je dužan izvršiti predaju u razumnom roku poslije zaključenja ugovora, s obzirom na prirodu stvari i na ostale okolnosti.

Kad mjesto predaje nije određeno ugovorom

Član 471

(1) Kad mjesto predaje nije određeno ugovorom, predaja stvari vrši se u mjestu u kome je prodavac u času zaključenja ugovora imao svoje prebivalište ili, u nedostatku ovoga, svoje boravište, a ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne djelatnosti, onda u mjestu njegovog sjedišta.

(2) Ali, ako je u času zaključenja ugovora ugovaračima bilo poznato gdje se stvar nalazi, odnosno gdje treba da bude izrađena, predaja se vrši u tom mjestu.

Predaja prevoziocu

Član 472

U slučaju kad je prema ugovoru potrebno da se izvrši prevoz stvari, a ugovorom nije određeno mjesto ispunjenja, predaja je izvršena uručenjem stvari prevoziocu ili licu koje organizuje otpremu.

Organizovanje prevoza

Član 473

Ako je prodavac dužan poslati stvar kupcu, mora zaključiti na uobičajen način i pod uobičajenim uslovima ugovore potrebne za izvršenje prevoza do određenog mjesta.

Troškovi

Član 474

Troškove predaje, kao i one koji joj prethode, snosi prodavac, a troškove odnošenja stvari i sve ostale troškove poslije predaje snosi kupac, ako nije što drugo ugovoreno.

II – ISTOVREMENO IZVRŠENJE PREDAJE STVARI I ISPLATE CIJENE

Odlaganje predaje do isplate cijene

Član 475

Ako nije što drugo ugovoreno ili uobičajeno, prodavac nije dužan predati stvar ako mu kupac ne isplati cijenu istovremeno ili nije spreman da to istovremeno učini, ali kupac nije dužan isplatiti cijenu prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar.

Odlaganje predaje u slučaju prevoza stvari

Član 476

(1) Kad se predaja stvari ostvaruje uručenjem prevoziocu, prodavac može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene ili poslati stvar tako da zadrži pravo da raspolaže njom za vrijeme prevoza.

(2) Ako je zadržao pravo da raspolaže stvarju za vrijeme prevoza, prodavac može zahtijevati da stvar ne bude predata kupcu u mjestu opredjeljenja dok ne isplati cijenu, a kupac nije dužan isplatiti cijenu prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar.

(3) Međutim, kad ugovor predviđa plaćanje uz predaju odgovarajuće isprave, kupac nema pravo da odbije isplatu cijene zbog toga što nije imao mogućnosti da pregleda stvar.

Sprečavanje izručenja otposlate stvari

Član 477

(1) Ako se poslije odašiljanja stvari kupcu pokaže da su njegove materijalne prilike takve da se osnovano može posumnjati da će on moći isplatiti cijenu, prodavac može spriječiti izručenje stvari kupcu, čak i kad ovaj već ima u rukama ispravu koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari.

(2) Međutim, prodavac ne može spriječiti izručenje ako ga zahtijeva neko treće lice koje je uredan imalac isprave koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari, osim ako isprava sadrži rezerve u pogledu dejstva prenosa ili ako prodavac dokaže da je imalac isprave kad ju je pribavljao postupio svjesno na štetu prodavca.

Odsjek 2.

ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE

I – O MATERIJALNIM NEDOSTACIMA UOPŠTE

Materijalni nedostaci za koje prodavac odgovara

Član 478

(1) Prodavac odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u času prelaza rizika na kupca, bez obzira na to da li mu je to bilo poznato.

(2) Prodavac odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave poslije prelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga.

(3) Neznatan materijalni nedostatak ne uzima se u obzir.

Kad postoje materijalni nedostaci

Član 479

Nedostatak postoji:

1) ako stvar nema potrebna svojstva za njenu redovnu upotrebu ili za promet;

2) ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavcu ili mu je morala biti poznata;

3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prećutno ugovorene, odnosno propisane;

4) kad je prodavac predao stvar koja nije saobrazna uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazali samo radi obavještenja.

Nedostaci za koje prodavac ne odgovara

Član 480

(1) Prodavac ne odgovara za nedostatke iz tač.1) i 3) prethodnog člana, ako su u času zaključenja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati.

(2) Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari.

(3) Ali, prodavac odgovara i za nedostatke koje je kupac mogao lako opaziti, ako je izjavio da stvar nema nikakve nedostatke ili da stvar ima određena svojstva ili odlike.

Pregled stvari i vidljivi nedostaci

Član 481

(1) Kupac je dužan da primljenu stvar na uobičajeni način pregleda ili je da na pregled čim je to, prema redovnom toku stvari, moguće i da o vidljivim nedostacima obavijesti prodavca u roku od osam dana, a kod ugovora u privredi bez odlaganja, inače gubi pravo koje mu po tom osnovu pripada.

(2) Kad je pregled izvršen u prisustvu obiju strana, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopštiti prodavcu odmah, inače gubi pravo koje mu po tom osnovu pripada.

(3) Ako je kupac otpremio stvar dalje bez pretovara, a prodavcu je pri zaključenju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme, pregled stvari može biti odložen do njenog prispijeća u novo mjesto opredjeljenja i u tom slučaju kupac je dužan da prodavca obavijesti o nedostacima čim je, po redovnom toku stvari, mogao za njih doznati od svojih klijenata.

Skriveni nedostaci

Član 482

(1) Kad se poslije prijema stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari (skriveni nedostatak), kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, da o tom nedostatku obavijesti prodavca u roku od osam dana, računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod ugovora u privredi bez odlaganja.

(2) Prodavac ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto protekne šest mjeseci od predaje stvari, izuzev kad je ugovorom određen duži rok.

Rokovi u slučaju opravke, zamjene i sl.

Član 483

Kad je zbog nekog nedostatka došlo do opravke stvari, isporuke druge stvari, zamjene dijelova i slično, rokovi iz prethodna dva člana počinju teći od predaje opravljene stvari, predaje druge stvari, izvršene zamjene dijelova i slično.

Obavještenje o nedostatku

Član 484

(1) U obavještenju o nedostatku stvari kupac je dužan bliže opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar.

(2) Ako obavještenje o nedostatku koje je kupac blagovremeno poslao prodavcu preporučenim pismom, telegramom ili na neki drugi pouzdan način zakasni ili uopšte ne stigne prodavcu, smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca.

Značaj činjenice da je prodavac znao za nedostatak

Član 485

Kupac ne gubi pravo da se pozove na neki nedostatak i kad nije izvršio svoju obavezu da stvar pregleda bez odlaganja ili obavezu da u određenom roku obavijesti prodavca o postojanju nedostatka, kao i kad se nedostatak pokazao tek po proteku šest mjeseci od predaje stvari, ako je taj nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat.

Ugovorno ograničenje ili isključenje prodavčeve odgovornosti za materijalne nedostatke

Član 486

(1) Ugovarači mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari.

(2) Odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za nedostatke stvari ništava je ako je nedostatak bio poznat prodavcu, a on o njemu nije obavijestio kupca, kao i kad je prodavac nametnuo tu odredbu koristeći svoj poseban monopolski položaj.

3) Kupac koji se odrekao prava da raskine ugovor zbog nedostatka stvari, zadržava ostala prava zbog tih nedostataka.

Prinudna javna prodaja

Član 487

Imalac čija je stvar prodata na prinudnoj javnoj prodaji ne odgovara za nedostatke stvari.

Ispunjenje, sniženje cijena, raskid ugovora, naknada štete

Član 488

(1) Kupac koji je blagovremeno i uredno obavijestio prodavca o nedostatku može:

1) zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora);

2) zahtijevati sniženje cijene;

3) izjaviti da raskida ugovor.

(2) U svakom od ovih slučajeva kupac ima pravo i na naknadu štete.

(3) Pored toga i nezavisno od toga, prodavac odgovara kupcu i za štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima, i to prema opštim pravilima i odgovornosti za štetu.

Neispunjenje ugovora u razumnom roku

Član 489

Ako kupac ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku, zadržava pravo da raskine ugovor ili da snizi cijenu.

Kad kupac može raskinuti ugovor

Član 490

(1) Kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno ostavio prodavcu naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora.

(2) Kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavac poslije obavještenja o nedostacima saopštio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očigledno proizilazi da prodavac neće moći ispuniti ugovor, ni u naknadnom roku.

Neispunjenje ugovora u naknadnom roku

Član 491

Ako prodavac u naknadnom roku ne ispuni ugovor, on se raskida po samom zakonu, ali ga kupac može održati ako bez odlaganja izjavi prodavcu da ugovor održava na snazi.

Djelimični nedostaci

Član 492

(1) Kad samo dio predate stvari ima nedostatke ili kad je predat samo dio stvari, odnosno manja količina od ugovorene, kupac može raskinuti ugovor u smislu prethodnih članova samo u pogledu dijela koji ima nedostatke ili samo u pogledu dijela ili količine koji nedostaju.

(2) Kupac može raskinuti cijeli ugovor samo ako ugovorena količina ili predata stvar čini cjelinu ili ako kupac inače ima opravdan interes da primi ugovorenu stvar ili količinu u cjelini.

Kad je prodavac dao kupcu veću količinu

Član 493

(1) Ugovorom o prodaji u privredi, kad je prodavac stvari određenih po rodu dao kupcu veću količinu nego što je ugovoreno, a kupac u razumnom roku ne izjavi da višak odbija, smatra se da je primio i taj višak, te je dužan platiti ga po istoj cijeni.

(2) Ako kupac odbije da primi višak, prodavac je dužan naknaditi kupcu štetu.

Kad je određena jedna cijena za više stvari

Član 494

(1) Kad je jednim ugovorom i za jednu cijenu prodato više stvari ili jedna skupina stvari, pa samo neke od njih imaju nedostatke, kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu tih stvari, a ne i ostalih.

(2) Međutim, ako one čine jednu cjelinu tako da bi njihovo razdvajanje bilo štetno, kupac može raskinuti cijeli ugovor ili ako on, ipak, izjavi da raskida ugovor samo u pogledu stvari sa nedostatkom, prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari.

Gubljenje prava da se raskine ugovor zbog nedostatka

Član 495

(1) Kupac gubi pravo da raskine ugovor zbog nedostatka stvari kad mu je nemoguće da vrati stvar ili da je vrati u stanju u kome ju je primio.

(2) Ipak, kupac može raskinuti ugovor zbog nekog nedostatka stvari ako je stvar potpuno ili djelimično propala ili oštećena usljed nedostatka koji opravdava raskidanje ugovora ili usljed nekog događaja koji ne potiče od njega ni od nekog lica za koje on odgovara.

(3) Isto vrijedi ako je stvar potpuno ili djelimično propala, ili oštećena usljed obaveze kupca da pregleda stvar, ili ako je kupac, prije nego što je otkriven nedostatak, potrošio ili izmijenio jedan dio stvari u toku njene redovne upotrebe, kao i ako je oštećenje ili izmjena bez značaja.

Očuvanje ostalih prava

Član 496

Kupac koji je zbog nemogućnosti da vrati stvar ili da je vrati u stanju u kome je primio izgubio pravo da raskine ugovor, zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka.

Dejstva raskida zbog nedostatka

Član 497

(1) Raskid ugovora zbog nedostatka stvari proizvodi ista dejstva kao i raskid dvostranih ugovora zbog neispunjenja.

(2) Kupac duguje prodavcu naknadu za korist od stvari i kad mu je nemoguće da je vrati cijelu ili njen jedan dio, a ugovor je, ipak, raskinut.

Sniženje cijene

Član 498

Sniženje cijene se vrši prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom u vrijeme zaključenja ugovora.

Postupno otkrivanje nedostataka

Član 499

Kupac koji je postigao sniženje cijene zbog postojanja nekog nedostatka može raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene ako se naknadno otkrije neki drugi nedostatak.

Gubitak prava

Član 500

(1) Prava kupca koji je blagovremeno obavijestio prodavca o postojanju nedostatka gase se po isteku jedne godine, računajući od dana odašiljanja obavještenja prodavcu, izuzev ako je prodavčevom Prevarom kupac bio spriječen da ih upotrijebi.

(2) Međutim, kupac koji je blagovremeno obavijestio prodavca o postojanju nedostatka može poslije proteka ovog roka, ako još nije isplatio cijenu, istaći svoj zahtjev da se cijena snizi ili da mu se naknadi šteta kao prigovor protiv prodavčevog zahtjeva da mu se isplati cijena.

III – GARANCIJA ZA ISPRAVNO FUNKCIONISANJE PRODATE STVARI

Odgovornost prodavca i proizvođača

Član 501

(1) Kad je prodavac neke mašine, motora, kakvog aparata ili drugih sličnih stvari koje spadaju u takozvanu tehničku robu predao kupcu garantni list, kojim proizvođač garantuje ispravno funkcionisanje stvari u toku određenog vremena, računajući od njene predaje kupcu, kupac može, ako stvar ne funkcioniše ispravno, zahtijevati kako od prodavca tako i od proizvođača da stvar opravi u razumnom roku ili ako to ne učini, da mu umjesto nje preda stvar koja funkcioniše ispravno.

(2) Ovim pravilima ne dira se u pravila o odgovornosti prodavca za nedostatke stvari.

Traženje opravke ili zamjene

Član 502

(1) Kupac može, zbog neispravnog funkcionisanja, zahtijevati od prodavca, odnosno od proizvođača opravku ili zamjenu stvari u toku garantnog roka, bez obzira na to kad se nedostatak u funkcionisanju pojavio.

(2) On ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio usljed toga što je bio lišen upotrebe stvari od trenutka traženja opravke ili zamjene do njihovog izvršenja.

Produženje garantnog roka

Član 503

(1) U slučaju manje opravke, garantni rok se produžava onoliko koliko je kupac bio lišen upotrebe stvari.

(2) Međutim, kad je zbog neispravnog funkcionisanja izvršena zamjena stvari ili njena bitna opravka, garantni rok počinje teći ponovo od zamjene, odnosno od vraćanja opravljene stvari.

(3) Ako je zamijenjen ili bitno opravljen samo neki dio stvari, garantni rok počinje teći ponovo samo za taj dio.

Raskidanje ugovora i sniženje cijene

Član 504

Ako prodavac ne izvrši u razumnom roku opravku ili zamjenu stvari, kupac može raskinuti ugovor ili sniziti cijenu i zahtijevati naknadu štete.

Troškovi i rizik

Član 505

(1) Prodavac, odnosno proizvođač je dužan da o svom trošku prenese stvar do mjesta gdje treba da se opravi, odnosno zamijeni, kao i da popravljenu, odnosno zamijenjenu stvar vrati natrag kupcu.

(2) Za to vrijeme prodavac, odnosno proizvođač snosi rizik za propast ili oštećenje stvari.

Odgovornost kooperanata

Član 506

Kad je u izradi pojedinih dijelova stvari ili u izvršenju pojedinih radnji učestvovalo više samostalnih proizvođača, njihova odgovornost prema finalnom proizvođaču za neispravno funkcionisanje stvari, koje potiče od tih dijelova ili od tih radnji, prestaje kad prestane odgovornost finalnog proizvođača prema kupcu stvari.

Gubitak prava

Član 507

Prava kupca prema proizvođaču po osnovu garantnog lista gase se po isteku jedne godine, računajući od dana kad je tražio od njega opravku ili zamjenu stvari.

Odsjek 3.

ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE)

Pravni nedostaci

Član 508

(1) Prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom.

(2) Prodavac nekog drugog prava garantuje da ono postoji i da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje.

Obavještavanje prodavca

Član 509

Kad se pokaže da treće lice polaže neko pravo, kupac je dužan obavijestiti prodavca o tome, izuzev kad je to prodavcu već poznato i pozvati ga da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili pretenzije trećeg ili, kad su predmet ugovora stvari određene po rodu, da mu isporuči drugu stvar bez pravnog nedostatka.

Sankcije pravnih nedostataka

Član 510

(1) Ako prodavac ne postupi po zahtjevu kupca, u slučaju oduzimanja stvari od kupca, ugovor se raskida po samom zakonu, a u slučaju umanjenja ili ograničenja kupčevog prava, kupac može, po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati srazmjerno sniženje cijene.

(2) Ako prodavac ne udovolji kupčevom zahtjevu da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili pretenzija trećeg, kupac može raskinuti ugovor ako se zbog toga njegova svrha ne može ostvariti.

(3) U svakom slučaju kupac ima pravo na naknadu pretrpljene štete.

(4) Međutim, ako je kupac u času zaključenja ugovora znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno, nema pravo na naknadu štete ako se ta mogućnost ostvari, ali ima pravo zahtijevati vraćanje, odnosno sniženje cijene.

Kad kupac ne obavijesti prodavca

Član 511

Kupac koji se, ne obavještavajući prodavca, upustio u spor sa trećim i spor izgubio, može se, ipak, pozvati na prodavčevu odgovornost za pravne nedostatke, izuzev ako prodavac dokaže da je on raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev trećeg lica.

Kad je pravo trećeg očigledno osnovano

Član 512

(1) Kupac ima pravo pozvati se na prodavčevu odgovornost za pravne nedostatke i kad je, bez obavještenja prodavca i bez spora, priznao očigledno osnovano pravo trećeg.

(2) Ako je kupac isplatio trećem izvjesnu svotu novca da bi odustao od svog očiglednog prava, prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu.

Ugovorno ograničenje ili isključenje prodavčeve odgovornosti

Član 513

(1) Odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti.

(2) Ali, ako je u vrijeme zaključenja ugovora prodavcu bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat neki nedostatak u njegovom pravu, odredba ugovora o ograničenju ili o isključenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava.

Ograničenja javno-pravne prirode

Član 514

Prodavac odgovara i za posebna ograničenja javno – pravne prirode koja kupcu nisu bila poznata ako je on za njih znao ili je znao da se mogu očekivati, a nije ih kupcu saopštio.

Gubitak prava

Član 515

(1) Pravo kupca, po osnovu pravnih nedostataka, gasi se istekom godine dana od saznanja za postojanje prava trećeg.

(2) Ali, ako je treće lice prije isteka toga roka pokrenulo spor, a kupac pozvao prodavca da se u spor umiješa, pravo kupca se gasi tek istekom šest mjeseci po pravnosnažno okončanom sporu.

ODJELJAK 4.

Obaveze kupca

Odsjek 1.

ISPLATA CIJENA

Vrijeme i mjesto isplate

Član 516

(1) Kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru.

(2) U nedostatku ugovorne odredbe ili drukčijih običaja, plaćanje se vrši u času i u mjestu u kome se vrši predaja stvari.

(3) Ako se cijena ne mora platiti u času predaje, plaćanje se vrši u prebivalištu, odnosno sjedištu prodavca.

Kamata u slučaju prodaje na kredit

Član 517

Ako stvar prodata na kredit daje plodove ili kakve druge koristi, kupac duguje kamatu od kad mu je stvar predata, bez obzira na to da li je dospjela obaveza za isplatu cijene.

Isplata cijene u slučaju uzastopnih isporuka

Član 518

(1) U slučaju uzastopnih isporuka, kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njegovog preuzimanja, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili proizilazi iz okolnosti posla.

(2) Ako je u ugovoru sa uzastopnim isporukama kupac dao prodavcu predujam, prve isporuke naplaćuju se iz predujma, ako nije što drugo ugovoreno.

Odsjek 2.

PREUZIMANJE STVARI

Član 519

(1) Preuzimanje stvari se sastoji u preduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća, kao i u odnošenju stvari.

(2) Ako kupac, bez opravdanog razloga, odbije da preuzme stvar čija mu je predaja ponuđena na ugovoren ili uobičajen način i na vrijeme, prodavac može, ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu, izjaviti da raskida ugovor.

ODJELJAK 5.

Obaveza čuvanja stvari za račun saugovarača

Slučajevi obaveze čuvanja

Član 520

(1) Kad je zbog kupčeve docnje rizik prešao na kupca prije predaje stvari, prodavac je dužan čuvati stvar sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina i u tom cilju preduzeti potrebne mjere.

(2) Isto važi i za kupca kad mu je stvar uručena, a on hoće da je vrati prodavcu, bilo što je raskinuo ugovor, bilo što je zahtijevao drugu stvar umjesto nje.

(3) I u jednom i u drugom slučaju ugovarač koji je dužan preduzeti mjere za očuvanje stvari ima pravo na naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari.

Kad kupac neće da primi stvar koja mu je upućena

Član 521

Kupac koji neće da primi stvar koja mu je upućena u mjesto opredjeljenja i tamo stavljena na raspolaganje, dužan je da je preuzme za račun prodavca, ako ovaj nije prisutan u mjestu opredjeljenja, niti tamo ima nekog koji bi je za njega preuzeo, a pod uslovom da je to moguće bez isplate cijene i bez većih nezgoda ili pretjeranih troškova.

Prava strane dužne da čuva stvar

Član 522

Ugovorna strana koja je, prema prethodnim odredbama, dužna preduzeti mjere za čuvanje stvari može je, pod uslovima i sa posljedicama navedenim u odredbama ovog zakona o polaganju kod suda i prodaji dugovane stvari, položiti kod suda, predati na čuvanje nekom drugom ili prodati je za račun druge strane.

ODJELJAK 6.

Naknada štete u slučaju raskida prodaje

Opšte pravilo

Član 523

Kad je prodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovarača, druga strana ima pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi, prema opštim pravilima o naknadi štete nastale povredom ugovora.

Kad stvar ima tekuću cijenu

Član 524

(1) Kad je prodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovarača, a stvar ima tekuću cijenu, druga strana može zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen.

(2) Ako na tržištu mjesta u kome je posao obavljen nema tekuće cijene, za izračunavanje visine naknade uzima se u račun tekuća cijena tržišta koje bi ga moglo zamijeniti u datom slučaju, kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza.

Kad je izvršena prodaja ili kupovina radi pokrića

Član 525

(1) Kad je predmet prodaje izvjesna količina stvari određenih po rodu, pa jedna strana ne izvrši svoju obavezu na vrijeme, druga strana može izvršiti prodaju radi pokrića, odnosno kupovinu radi pokrića i zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i cijene prodaje, odnosno kupovine radi pokrića.

(2) Prodaja, odnosno kupovina, radi pokrića mora biti izvršena u razumnom roku i na razumni način.

(3) O namjeravanoj prodaji, odnosno kupovini, povjerilac je dužan obavijestiti dužnika.

Naknada ostale štete

Član 526

Pored prava na naknadu štete prema pravilima iz prethodnih članova, ugovoru vjerna strana ima pravo i na naknadu veće štete, ukoliko ju je pretrpjela.

ODJELJAK 7.

Slučajevi prodaje sa naročitim pogodbama

Odsjek 1.

PRODAJA SA PRAVOM PREČE KUPOVINE

Pojam

Član 527

Ugovornom odredbom o pravu preče kupovine obavezuje se kupac da izvijesti prodavca o namjeravanoj prodaji stvari određenom licu, kao i o uslovima te prodaje, i da mu ponudi da on stvar kupi za istu cijenu.

Rokovi za vršenje prava i za isplatu cijene

Član 528

(1) Prodavac je dužan obavijestiti kupca na pouzdan način o svojoj odluci da se koristi pravom preče kupovine u roku od mjesec dana, računajući od dana kad ga je kupac obavijestio o namjeravanoj prodaji trećem licu.

(2) Istovremeno sa izjavom da on kupuje stvar, prodavac je dužan isplatiti cijenu dogovorenu sa trećim licem ili je položiti kod suda.

(3) Ako je u ugovoru sa trećim predviđen rok za isplatu cijene, prodavac se može koristiti tim rokom samo ako pruži dovoljno obezbjeđenje.

Mogućnost nasljeđivanja i otuđenja

Član 529

Pravo preče kupovine pokretnih stvari ne može se ni otuđiti ni naslijediti ukoliko zakonom nije drukčije određeno.

U slučaju prinudne javne prodaje

Član 530

(1) U slučaju prinudne javne prodaje prodavac se ne može pozivati na svoje pravo preče kupovine.

(2) Ali, prodavac čije je pravo preče kupovine bilo upisano u javnoj knjizi može zahtijevati poništenje javne prodaje ako nije bio posebno pozvan da joj prisustvuje.

Trajanje prava preče kupovine

Član 531

(1) Pravo preče kupovine prestaje poslije pet godina od zaključenja ugovora ako nije ugovoreno da će ono prestati ranije.

(2) Ugovoren duži rok svodi se na rok od pet godina.

Kad je izvršen prenos svojine bez obavještavanja prodavca

Član 532

(1) Ako je kupac prodao stvar i prenio svojinu na trećeg, ne obavještavajući prodavca i ako je trećem bilo poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato da prodavac ima pravo preče kupovine, prodavac može, u roku od šest mjeseci, računajući od dana kad je saznao za ovaj prenos, zahtijevati da se prenos poništi i da se stvar njemu ustupi pod istim uslovima.

(2) Ako je kupac netačno obavijestio prodavca o uslovima prodaje trećem i ako je trećem to bilo poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato, ovaj rok od šest mjeseci počinje teći od dana kad je prodavac saznao za tačne uslove ugovora.

(3) Pravo preče kupovine prestaje u svakom slučaju po proteku pet godina od prenosa svojine stvari na trećeg.

Zakonsko pravo preče kupovine

Član 533

(1) Za određena lica pravo preče kupovine može biti ustanovljeno zakonom.

(2) Trajanje zakonskog prava preče kupovine nije ograničeno.

(3) Lica koja, po samom zakonu, imaju pravo preče kupovine, moraju biti obaviještena pismeno o namjeravanoj prodaji i o njenim uslovima, inače, imaju pravo zahtijevati poništenje prodaje.

(4) Pravila o prodaji sa pravom preče kupovine shodno se primjenjuju i na zakonsko pravo preče kupovine.

Odsjek 2.

KUPOVINA NA PROBU

Pojam

Član 534

(1) Kad je ugovoreno da kupac uzima stvar, pod uslovom da je isproba da bi utvrdio da li odgovara njegovim željama, dužan je o tome da li ostaje pri ugovoru obavijestiti prodavca u roku utvrđenom ugovorom ili običajem, a ako takvog nema, onda u primjerenom roku koji mu bude odredio prodavac, inače se smatra da je odustao od ugovora.

(2) Ako je stvar predata kupcu da bi je isprobao do određenog roka, a on je ne vrati bez odlaganja po isteku roka ili ne izjavi prodavcu da odustaje od ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru.

Objektivna proba

Član 535

Kad je proba ugovorena da bi se utvrdilo da li stvar ima određeno svojstvo ili da li je podobna za određenu upotrebu, opstanak ugovora ne zavisi od kupčevog nahođenja, već od toga da li ova zaista ima ta svojstva, odnosno da li je podobna za određenu upotrebu.

Rizik

Član 536

Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari predate kupcu radi probe snosi prodavac do kupčeve izjave da ostaje pri ugovoru, odnosno do isteka roka kada je kupac bio dužan vratiti stvar prodavcu.

Kupovina po pregledu, odnosno sa rezervom probanja

Član 537

Odredbe o kupovini na probu shodno se primjenjuju na kupovinu po pregledu i na kupovinu sa rezervom probanja.

Odsjek 3.

PRODAJA PO UZORKU ILI MODELU

Član 538

(1) U slučaju prodaje po uzorku ili modelu kod ugovora u privredi, ako stvar koju je prodavac predao kupcu nije saobrazna uzorku ili modelu, prodavac odgovara po propisima o odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke stvari, a u drugim slučajevima po propisima o odgovornosti za neispunjenje obaveze.

(2) Prodavac ne odgovara za nedostatak saobraznosti ako je uzorak, odnosno model podnio kupcu samo radi obavještenja i približnog određivanja osobine stvari, bez obećanja saobraznosti.

Odsjek 4.

PRODAJA SA SPECIFIKACIJOM

Član 539

(1) Ako je ugovorom zadržano pravo za kupca da docnije odredi oblik, mjeru ili koje druge pojedinosti stvari, a kupac ne izvrši ovu specifikaciju do ugovorenog datuma ili do proteka razumnog roka, računajući od prodavčevog traženja da to učini, prodavac može izjaviti da raskida ugovor ili obaviti specifikaciju prema onome što mu je poznato o kupčevim potrebama.

(2) Ako sam prodavac obavi specifikaciju, dužan je obavijestiti kupca o njenim pojedinostima i odrediti mu razuman rok da sam izvrši drukčiju specifikaciju.

(3) Ako kupac ne iskoristi ovu mogućnost, obavezna je specifikacija koju je izvršio prodavac.

Odsjek 5.

PRODAJA SA ZADRŽANJEM PRAVA RASPOLAGANJA, ODNOSNO PRAVA SVOJINE

Uslovi

Član 540

(1) Prodavac određene pokretne stvari može posebnom odredbom ugovora zadržati pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine i poslije predaje stvari kupcu, sve dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti.

(2) Zadržanje prava ima dejstva prema kupčevim povjeriocima samo ako je učinjeno u obliku javno ovjerene isprave, prije kupčevog stečaja ili prije pljenidbe stvari.

(3) Na pokretnim stvarima o kojima se vode posebne javne knjige može se zadržati pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine samo ako je to predviđeno propisima o uređenju i vođenju tih knjiga.

(4) Zadržanje prava raspolaganja ne može se ugovoriti kod prodaje pokretnih stvari između društvenih pravnih lica, osim ako je saveznim zakonom drukčije određeno.

Rizik

Član 541

Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi kupac od časa kad mu je stvar predata.

Odsjek 6.

PRODAJA SA OBROČNIM OTPLATAMA CIJENE

Pojam

Član 542

(1) Ugovorom o prodaji pokretne stvari sa obročnim otplatama cijene obavezuje se prodavac da preda kupcu određenu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obavezuje da isplati njenu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima.

(2) Odredbe ovog odsjeka o prodaji sa obročnim otplatama cijene primjenjuje se samo ako je kupac pojedinac.

Forma ugovora

Član 543

Ugovor o prodaji sa obročnim otplatama cijene mora biti sastavljen u pismenoj formi.

Bitni sastojci ugovora

Član 544

(1) Pored stvari i njene cijene u prodaji za gotovo, u ispravi o ugovoru moraju, pod prijetnjom ništavosti, biti navedeni: ukupan iznos svih obročnih otplata, računajući i onu koja je izvršena u času zaključenja ugovora, iznos pojedinih otplata, njihov broj i njihovi rokovi.

(2) Isprava o ugovoru mora, pod prijetnjom ništavosti, sadržavati odredbu da kupac može odustati od ugovora ako to pismeno saopšti prodavcu u roku od tri dana od potpisivanja isprave i da se ovog prava kupac ne može odreći unaprijed.

Pravo kupca da isplati cijenu odjednom

Član 545

(1) Kupac može uvijek isplatiti odjednom ostatak dužne cijene.

(2) Taj ostatak se isplaćuje čist, bez ugovornih kamata i bez troškova.

(3) Ništava je suprotna odredba ugovora.

Raskidanje ugovora i zahtjev potpune isplate cijene

Član 546

(1) Prodavac može raskinuti ugovor ako kupac dođe u docnju sa početnom otplatom.

(2) Poslije isplate početne otplate prodavac može raskinuti ugovor ako kupac dođe u docnju s najmanje dvije uzastopne otplate, koje predstavljaju najmanje osminu cijene.

(3) Izuzetno, prodavac može raskinuti ugovor kad kupac dođe u docnju sa isplatom samo jedne otplate, ako za isplatu cijene nije predviđeno više od četiri otplate.

(4) U slučajevima predviđenim u st. 2. i 3. ovog člana, prodavac može, umjesto da raskine ugovor, zahtijevati od kupca isplatu cijelog ostatka cijene, ali je prije tog zahtjeva dužan ostaviti kupcu naknadni rok od petnaest dana.

Sudsko produženje rokova otplate

Član 547

Na traženje kupca, sud može, kad to okolnosti slučaja opravdavaju, produžiti rokove za isplatu zadocnjelih otplata ako kupac da obezbjeđenje da će izvršiti svoje obaveze i ako, usljed toga, prodavac ne trpi štetu.

Ništavost ugovorne kazne

Član 548

Ništava je odredba ugovora o ugovornoj kazni za slučaj raskida ugovora, kao i za slučaj da kupac dođe u docnju sa isplatom nekog obroka cijene.

Raskid ugovora

Član 549

(1) U slučaju raskida ugovora, prodavac je dužan vratiti kupcu primljene otplate, sa zakonskom kamatom od dana kada ih je primio i naknaditi mu nužne troškove koje je učinio za stvar.

(2) Sa svoje strane, kupac je dužan vratiti prodavcu stvar u stanju u kome je bila kad mu je bila predata i dati mu naknadu za njeno upotrebljavanje do raskida ugovora.

Primjena pravila o prodaji sa obročnim otplatama cijene

Član 550

(1) Pravila o prodaji sa obročnim otplatama cijene važe i u slučaju drugih pogodbi koje imaju istu suštinu, kao što je, na primjer, ugovor o zakupu, sa odredbom da će stvar koja je data u zakup preći u svojinu zakupca ako bude plaćao zakupninu za određeno vrijeme.

(2) Ona će se primjenjivati i u slučaju zajma datog kupcu i namijenjenog za kupovinu određenih stvari ako su se zajmodavac i prodavac sporazumjeli da kupac, za stvar koju mu je prodavac prodao, otplaćuje zajmodavcu cijenu u obrocima, prema ugovoru zaključenom između kupca i prodavca.

Ništavost odredbi nepovoljnih za kupca

Član 551

Ništave su odredbe ugovora o prodaji sa obročnim otplatama cijene koje bi bile nepovoljnije za kupca od odredbi ove glave, osim odredbi o zadržavanju prava raspolaganja, odnosno prava svojine.

GLAVA VIII.

RAZMJENA

Pojam

Član 552

(1) Ugovorom o razmjeni svaki ugovarač se obavezuje prema svom saugovaraču da preda stvar koja se razmjenjuje, tako da on stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine.

(2) Predmet razmjene mogu biti i prenosiva prava.

Dejstva ugovora o razmjeni

Član 553

Iz ugovora o razmjeni nastaju za svakog ugovarača obaveze i prava koje iz ugovora o prodaji nastaju za prodavca.

GLAVA IX.

PRODAJNI NALOG

Pojam

Član 554

(1) Ugovorom o prodajnom nalogu obavezuje se nalogoprimac da određenu pokretnu stvar, koju mu je predao nalogodavac, proda za određenu cijenu u određenom roku ili da je u tom roku vrati nalogodavcu.

(2) Prodajni nalog ne može se opozvati.

Rizik za propast i oštećenje stvari

Član 555

Stvar predata nalogoprimcu ostaje nalogodavčeva i on snosi rizik njene slučajne propasti ili oštećenja, ali ne može raspolagati njom dok mu ne bude vraćena.

Kad se smatra da je nalogoprimac kupio stvar

Član 556

(1) Ako nalogoprimac ne proda stvar i ne preda određenu cijenu nalogodavcu do određenog roka niti je vrati u tom roku, smatra se da je on stvar kupio.

(2) Ali, njegovi povjerioci ne mogu zaplijeniti stvar dok on ne isplati cijenu nalogodavcu.

GLAVA X.

ZAJAM

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 557

(1) Ugovorom o zajmu obavezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati poslije izvjesnog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta.

(2) Na primljenim stvarima zajmoprimac stiče pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine.

Kamata

Član 558

(1) Zajmoprimac se može obavezati da uz glavnicu duguje i kamatu.

(2) U ugovorima u privredi zajmoprimac duguje kamatu i ako ona nije ugovorena.

ODJELJAK 2.

Obaveze zajmodavca

Predaja obećanih stvari

Član 559

(1) Zajmodavac je dužan predati određene stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda kad to zajmoprimac zatraži.

(2) Pravo zajmoprimca da traži predaju određenih stvari zastarijeva za tri mjeseca od dolaska zajmodavca u docnju, a u svakom slučaju za godinu dana od zaključenja ugovora.

Loše materijalne prilike zajmoprimca

Član 560

(1) Ako se pokaže da su materijalne prilike zajmoprimca takve da je neizvjesno da li će on biti u stanju da vrati zajam, zajmodavac može odbiti da izvrši svoju obavezu predaje obećanih stvari ako u vrijeme zaključenja ugovora nije to znao, kao i ako se pogoršanje zajmoprimčevih materijalnih prilika dogodilo poslije zaključenja ugovora.

(2) Ali, on je dužan da izvrši svoju obavezu ako mu zajmoprimac ili ko drugi za njega pruži dovoljno obezbjeđenje.

Šteta zbog nedostatka pozajmljenih stvari

Član 561

(1) Zajmodavac je dužan naknaditi zajmoprimcu štetu koja bi mu bila prouzrokovana zbog materijalnih nedostataka pozajmljenih stvari.

(2) Ali, ako je zajam bez naknade, dužan je naknaditi štetu samo ako su mu nedostaci stvari bili poznati ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a on o njima nije obavijestio zajmoprimca.

ODJELJAK 3.

Obaveze zajmoprimca

Rok vraćanja zajma

Član 562

(1) Zajmoprimac je dužan vratiti u ugovorenom roku istu količinu stvari, iste vrste i kvaliteta.

(2) Ako ugovarači nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam po isteku primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca, računajući od zajmodavčevog traženja da mu se zajam vrati.

Izbor prilikom vraćanja zajma

Član 563

(1) Ako u zajam nije dat novac, a ugovoreno je da će zajmoprimac vratiti zajam u novcu, zajmoprimac je, ipak, ovlašćen da, po svom izboru, vrati pozajmljene stvari ili iznos novca koji odgovara vrijednosti tih stvari u vrijeme i u mjestu koji su ugovorom određeni za vraćanje.

(2) Isto važi i u slučaju kad nije bilo moguće vratiti istu količinu stvari, iste vrste i istog kvaliteta.

Odustajanje od ugovora

Član 564

Zajmoprimac može odustati od ugovora prije nego što mu zajmodavac preda određene stvari, ali, ako bi zbog toga bilo kakve štete za zajmodavca, dužan je naknaditi je.

Vraćanje zajma prije roka

Član 565

Zajmoprimac može vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan obavijestiti zajmodavca unaprijed o svojoj namjeri i naknaditi mu štetu.

ODJELJAK 4.

Namjenski zajam

Član 566

Ako je ugovorom određena svrha u koju zajmoprimac može upotrijebiti pozajmljeni novac, pa ga on upotrijebi u neku drugu svrhu, zajmodavac može izjaviti da raskida ugovor.

GLAVA XI.

ZAKUP

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 567

(1) Ugovorom o zakupu obavezuje se zakupodavac da preda određenu stvar zakupcu na upotrebu, a ovaj se obavezuje da mu za to plaća određenu zakupninu.

(2) Upotreba obuhvata i uživanje stvari (pribiranje plodova) ako nije drukčije ugovoreno ili uobičajeno.

Primjena posebnih propisa

Član 568

Odredbe ove glave neće se primjenjivati na zakupe uređene posebnim propisima.

ODJELJAK 2.

Obaveze zakupodavca

Predaja stvari

Član 569

(1) Zakupodavac je dužan predati zakupcu zakupljenu stvar u ispravnom stanju, zajedno sa njenim pripacima.

(2) Stvar je u ispravnom stanju ako je u stanju određenom ugovorom, a u nedostatku ugovora, u stanju da može poslužiti za upotrebu radi koje je ugovor zaključen.

Održavanje stvari

Član 570

(1) Zakupodavac je dužan održavati stvar u ispravnom stanju za vrijeme trajanja zakupa i radi toga vršiti potrebne opravke na njoj.

(2) On je dužan naknaditi zakupcu troškove koje je ovaj učinio za održavanje stvari, a koje bi on sam bio dužan učiniti.

(3) Troškovi sitnih opravki izazvanih redovnom upotrebom stvari, kao i troškovi same upotrebe, padaju na teret zakupca.

(4) O potrebi opravke zakupac je dužan obavijestiti zakupodavca.

Raskid ugovora i sniženje zakupnine zbog opravki

Član 571

(1) Ako potrebne opravke zakupljene stvari ometaju njenu upotrebu u znatnoj mjeri i za duže vrijeme, zakupac može raskinuti ugovor.

(2) On ima pravo na sniženje zakupnine srazmjerno ograničenju upotrebe stvari zbog tih opravki.

Izmjene na zakupljenoj stvari

Član 572

(1) Zakupodavac ne može bez pristanka zakupca činiti izmjene na zakupljenoj stvari za vrijeme trajanja zakupa ukoliko bi to ometalo upotrebu stvari.

(2) Ako bi izmjenama stvari bila smanjena, u izvjesnoj mjeri, zakupčeva upotreba stvari, smanjiće se i zakupnina u odgovarajućoj srazmjeri.

Odgovornost za materijalne nedostatke

Član 573

(1) Zakupodavac odgovara zakupcu za sve nedostatke zakupljene stvari koji smetaju njenoj ugovorenoj ili redovnoj upotrebi, bez obzira na to da li je znao za njih ili ne, kao i za nedostatke svojstva ili odlika predviđenih izričito ili prećutno ugovorom.

(2) Ne uzimaju se u obzir nedostaci koji su manjeg značaja.

Nedostaci za koje zakupodavac ne odgovara

Član 574

(1) Zakupodavac ne odgovara za nedostatke zakupljene stvari koji su u času zaključenja ugovora bili poznati zakupcu ili nisu mogli ostati nepoznati.

(2) Ali, zakupodavac odgovara za nedostatak zakupljene stvari koji je zakupcu, usljed krajnje nepažnje, ostao nepoznat ako je on znao za taj nedostatak i namjerno propustio da o njemu obavijesti zakupca.

Proširenje odgovornosti za materijalne nedostatke

Član 575

Zakupodavac odgovara za sve nedostatke zakupljene stvari ako je tvrdio da ona nema nikakvih nedostataka.

Ugovorno isključenje ili ograničenje odgovornosti

Član 576

(1) Odgovornost za materijalne nedostatke zakupljene stvari može biti ugovorom isključena ili ograničena.

(2) Odredba ugovora kojom se ova odgovornost isključuje ili ograničava ništava je ako je zakupodavac znao za nedostatke i namjerno propustio da o njima obavijesti zakupca ili ako je nedostatak takav da onemogućuje upotrebu zakupljene stvari, kao i kad je zakupodavac nametnuo tu odredbu, koristeći svoj monopolski položaj.

Obavještavanje zakupodavca o nedostacima i opasnostima

Član 577

(1) Zakupac je dužan obavijestiti zakupodavca bez nepotrebnog odlaganja o svakom nedostatku zakupljene stvari koji bi se pokazao u toku zakupa, osim ako zakupodavac zna za nedostatak.

(2) On je, isto tako, dužan obavijestiti zakupodavca o svakoj nepredviđenoj opasnosti, koja bi u toku zakupa zaprijetila zakupljenoj stvari, da bi mogao preduzeti potrebne mjere.

(3) Zakupac koji ne obavijesti zakupodavca o pojavljenom nedostatku ili o nastaloj opasnosti, za koje ovaj nije znao, gubi pravo na naknadu štete koju bi pretrpio zbog postojanja nedostatka ili nastale opasnosti za zakupljenu stvar, a dužan je naknaditi štetu koju bi zakupodavac pretrpio zbog toga.

Prava zakupca kad stvar ima neki nedostatak

Član 578

(1) Ako u času predaje zakupljena stvar ima neki nedostatak koji se ne može otkloniti, zakupac može, po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine.

(2) Kad stvar ima neki nedostatak koji se može otkloniti bez većih nezgoda za zakupca, a predaja stvari u određenom roku nije bila bitni sastojak ugovora, zakupac može zahtijevati od zakupodavca ili otklanjanje nedostatka u primjerenom roku ili sniženje zakupnine.

(3) Ako zakupodavac ne otkloni nedostatak u naknadnom primjerenom roku koji mu je zakupac odredio, zakupac može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine.

(4) U svakom slučaju zakupac ima pravo na naknadu štete.

Kad nedostatak nastane u toku zakupa i kad stvar nema ugovoreno ili uobičajeno svojstvo

Član 579

(1) Odredbe prethodnog člana primjenjuju se i u slučaju kad u toku zakupa nastane neki nedostatak na zakupljenoj stvari.

(2) One se primjenjuju i u slučajevima kad zakupljena stvar nema neko svojstvo koje, po ugovoru ili običaju, treba da ima ili kad to svojstvo izgubi u toku zakupa.

Odgovornost zakupodavca za pravne nedostatke

Član 580

(1) Kada neko treći pretenduje da na zakupljenoj stvari ili na nekom njenom dijelu vrši neko pravo i obrati se svojim zahtjevom zakupcu, kao i ako samovlasno oduzme stvar od zakupca, ovaj je dužan obavijestiti o tome zakupodavca, izuzev kad to ovaj već zna, inače će odgovarati za štetu.

(2) Ako se utvrdi da trećem pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupca na upotrebu stvari, ugovor o zakupu se raskida po samom zakonu, a zakupodavac je dužan naknaditi zakupcu štetu.

(3) U slučaju kad se pravom trećeg samo ograničava zakupčevo pravo, ovaj može, po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine i, u svakom slučaju, naknadu štete.

ODJELJAK 3.

Obaveze zakupca

Upotreba stvari prema ugovoru

Član 581

(1) Zakupac je dužan upotrebljavati stvar kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin.

(2) On je može upotrebljavati samo onako kako je određeno ugovorom ili namjenom stvari.

(3) On odgovara za štetu koja nastane upotrebom zakupljene stvari protivno ugovoru ili njenoj namjeni, bez obzira na to da li je stvar upotrebljavao on ili neko lice koje radi po njegovom nalogu, podzakupac ili koje drugo lice kome je on omogućio da upotrebljava stvar.

Otkaz zbog upotrebe protivno ugovoru

Član 582

Ako zakupac, i poslije opomene zakupodavca, upotrebljava stvar protivno ugovoru ili njenoj namjeni, ili zapušta njeno održavanje, te postoji opasnost znatne štete za zakupodavca, ovaj može otkazati ugovor bez davanja otkaznog roka.

Plaćanje zakupnine

Član 583

(1) Zakupac je dužan plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovora i zakona, kako je uobičajeno u mjestu gdje je stvar predata zakupcu.

(2) Ako nije drukčije ugovoreno ili u mjestu predaje stvari uobičajeno, zakupnina se plaća polugodišnje, kad je stvar data u zakup za jednu ili više godina, a ako je data za kraće vrijeme, po isteku tog vremena.

Otkaz zbog neplaćanja zakupnine

Član 584

(1) Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako zakupac ne plati zakupninu ni u roku od 15 dana pošto ga je zakupodavac pozvao na plaćanje.

(2) Ali će ugovor ostati na snazi ako zakupac isplati iznos dužne zakupnine prije nego što mu otkaz bude saopšten.

Vraćanje zakupljene stvari

Član 585

(1) Zakupac je dužan čuvati zakupljenu stvar i po prestanku zakupa vratiti je neoštećenu.

(2) Stvar se vraća u mjestu u kome je bila predata.

(3) Zakupac ne odgovara za istrošenost stvari koja nastaje njenom redovnom upotrebom, kao ni za oštećenja koja potiču od njene dotrajalosti.

(4) Ako je za vrijeme zakupa izvršio kakve promjene na stvari, dužan je vratiti u stanju u kome je bila kad mu je predata u zakup.

(5) On može odnijeti dodatke koje je učinio na stvari ako se mogu odvojiti bez njenog oštećenja, ali ih zakupodavac može zadržati ako mu naknadi njihovu vrijednost u vrijeme vraćanja.

ODJELJAK 4.

Podzakup

Kad se stvari mogu dati u podzakup

Član 586

(1) Ukoliko nije drukčije ugovoreno, zakupac može zakupljenu stvar dati u zakup drugome (podzakup) ili mu je po kom drugom osnovu predati na upotrebu, ali samo ako se time ne nanosi šteta zakupodavcu.

(2) Zakupac jemči zakupodavcu da će podzakupac upotrebljavati stvar prema ugovoru o zakupu.

Kad zakupodavac može odbiti dozvolu

Član 587

Kad je za davanje zakupljene stvari u podzakup potrebna dozvola zakupodavca, ovaj je može odbiti samo iz opravdanih razloga.

Otkaz zbog nedozvoljenog podzakupa

Član 588

Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako je zakupljena stvar data u podzakup bez njegove dozvole, kad je ona prema zakupu ili prema ugovoru potrebna.

Neposredni zahtjev zakupodavca

Član 589

Zakupodavac može, radi naplate svojih potraživanja od zakupca nastalih iz zakupa, zahtijevati neposredno od podzakupca isplatu iznosa koje ovaj duguje zakupcu po osnovu podzakupa.

Prestanak podzakupa po samom zakonu

Član 590

Podzakup prestaje u svakom slučaju kada prestane zakup.

ODJELJAK 5.

Otuđenje zakupljene stvari

Otuđenje poslije predaje u zakup

Član 591

(1) U slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predata nekom drugom u zakup, pribavilac stvari stupa na mjesto zakupodavca, te poslije toga prava i obaveze iz zakupa nastaju između njega i zakupca.

(2) Pribavilac ne može zahtijevati od zakupca da mu preda stvar prije proteka vremena za koje je zakup ugovoren, a ako trajanje zakupa nije određeno ni ugovorom ni zakonom, onda prije isteka otkaznog roka.

(3) Za pribaviočeve obaveze iz zakupa prema zakupcu odgovara prenosilac kao solidarni jemac.

Pravo na zakupninu

Član 592

(1) Ako nije što drugo ugovoreno, pribavilac stvari predate u zakup ima pravo na zakupninu, počev od prvog narednog roka poslije pribavljanja stvari, a ako je prenosilac primio tu zakupninu unaprijed, dužan je da mu je ustupi.

(2) Od časa kad je obaviješten o otuđenju zakupljene stvari, zakupac može isplatiti zakupninu samo pribaviocu.

Otuđenje zakupljene stvari prije predaje zakupcu

Član 593

(1) Kad je stvar o kojoj je zaključen ugovor o zakupu predata pribaviocu, a ne zakupcu, pribavilac stupa na mjesto zakupodavca i preuzima njegove obaveze prema zakupcu ako je u momentu zaključenja ugovora o otuđenju znao za postojanje ugovora o zakupu.

(2) Pribavilac koji u momentu zaključenja ugovora o otuđenju nije znao za postojanje ugovora o zakupu nije dužan predati stvar zakupcu, a zakupac može samo tražiti naknadu štete od zakupodavca.

(3) Za pribaviočeve obaveze iz zakupa prema zakupcu odgovara prenosilac, kao solidarni jemac.

Otkaz ugovora zbog otuđenja stvari

Član 594

Kad, usljed otuđenja zakupljene stvari, prava i obaveze zakupodavca pređu na pribavioca, zakupac može otkazati ugovor u svakom slučaju, poštujući zakonske otkazne rokove.

ODJELJAK 6.

Prestanak zakupa

Protek određenog vremena

Član 595

(1) Ugovor o zakupu zaključen za određeno vrijeme prestaje samim protekom vremena za koje je zaključen.

(2) Isto važi i u slučajevima kad je, u nedostatku volje ugovarača, trajanje zakupa određeno zakonom.

Prećutno obnavljanje zakupa

Član 596

(1) Kad, po proteku vremena za koje je ugovor o zakupu bio zaključen, zakupac produži da upotrebljava stvar, a zakupodavac se tome ne protivi, smatra se da je zaključen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uslovima kao i prethodni.

(2) Obezbjeđenja koja su treća lica dala za prvi zakup prestaju protekom vremena za koje je bio zaključen.

Otkaz

Član 597

(1) Ugovor o zakupu čije trajanje nije određeno, niti se može odrediti iz okolnosti ili mjesnih običaja, prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj, poštujući određeni otkazni rok.

(2) Ako dužina otkaznog roka nije određena ugovorom ili zakonom ili mjesnim običajima, ona iznosi osam dana, s tim da otkaz ne može biti dat u nevrijeme.

(3) Ako su zakupljene stvari opasne po zdravlje, zakupac može otkazati ugovor bez davanja otkaznog roka, čak i ako je u času zaključenja ugovora to znao.

(4) Zakupac se ne može odreći prava iz stava 3. ovog člana.

Propast stvari usljed više sile

Član 598

(1) Zakup prestaje ako zakupljena stvar bude uništena nekim slučajem više sile.

(2) Ako zakupljena stvar bude djelimično uništena ili samo oštećena, zakupac može raskinuti ugovor ili ostati i dalje u zakupu i zahtijevati odgovarajuće sniženje zakupnine.

Smrt

Član 599

U slučaju smrti zakupca ili zakupodavca, zakup se nastavlja sa njegovim nasljednicima, ako nije drukčije ugovoreno.

GLAVA XII.

UGOVOR O DJELU

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 600

Ugovorom o djelu poslenik (preduzimač, izvođač radova) obavezuje se da obavi određeni posao, kao što je izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada i sl., a naručilac se obavezuje da mu za to plati naknadu.

Odnos sa ugovorom o prodaji

Član 601

(1) Ugovor kojim se jedna strana obavezuje da izradi određenu pokretnu stvar od svog materijala smatra se u sumnji kao ugovor o prodaji.

(2) Ali, ugovor ostaje ugovor o djelu ako se naručilac obavezao dati bitan dio materijala potreban za izradu stvari.

(3) U svakom slučaju, ugovor se smatra ugovorom o djelu ako su ugovarači imali u vidu naročito poslenikov rad.

Kvalitet poslenikovog materijala

Član 602

(1) Kad je ugovoreno da poslenik izradi stvar od svog materijala, a nije određen kvalitet, poslenik je dužan dati materijal srednjeg kvaliteta.

(2) On odgovara naručiocu za kvalitet upotrijebljenog materijala isto kao prodavac.

ODJELJAK 2.

Nadzor

Član 603

Naručilac ima pravo da vrši nadzor nad obavljanjem posla i daje uputstva kad to odgovara prirodi posla, a poslenik je dužan da mu to omogući.

ODJELJAK 3.

Zaključivanje ugovora nadmetanjem

Poziv na nadmetanje o cijeni radova

Član 604

(1) Poziv upućen određenom ili neodređenom broju lica na nadmetanje za izvršenje određenih radova, pod određenim uslovima i uz određene garancije, obavezuje pozivaoca da zaključi ugovor o tim radovima sa onim koji ponudi najnižu cijenu, izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje.

(2) U slučaju isključenja obaveze da se zaključi ugovor, poziv na nadmetanje smatra se kao poziv zainteresovanima da oni naprave ponudu ugovora pod objavljenim uslovima.

Poziv na nadmetanje za umjetničko ili tehničko rješenje namjeravanih radova

Član 605

Poziv upućen određenom ili neodređenom broju lica na nadmetanje za umjetničko ili tehničko rješenje namjeravanih radova obavezuje pozivaoca da, pod uslovima sadržanim u pozivu na nadmetanje, zaključi ugovor sa učesnikom u nadmetanju čije rješenje prihvati komisija, čiji je sastav unaprijed objavljen, izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje.

ODJELJAK 4.

Obaveze poslenika

Nedostaci materijala

Član 606

(1) Poslenik je dužan skrenuti pažnju naručiocu na nedostatke materijala koji mu je naručilac predao, a koje je primijetio ili je morao primijetiti, inače će odgovarati za štetu.

(2) Ako je naručilac zahtijevao da se stvar izradi od materijala na čije mu je nedostatke poslenik ukazao, poslenik je dužan postupiti po njegovom zahtjevu, izuzev ako je očigledno da materijal nije podoban za naručeno djelo ili ako bi izrada od zahtijevanog materijala mogla nanijeti štetu ugledu poslenika, u kom slučaju poslenik može raskinuti ugovor.

(3) Poslenik je dužan upozoriti naručioca na nedostatke u njegovom nalogu, kao i na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti od značaja za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu.

Obaveza da izvrši djelo

Član 607

(1) Poslenik je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla.

(2) On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove.

(3) On ne odgovara za zadocnjenje nastalo zbog toga što mu naručilac nije predao materijal na vrijeme,ili zbog toga što je tražio izmjene, ili što mu nije isplatio dužan predujam i uopšte za zadocnjenje nastalo ponašanjem naručioca.

Raskidanje ugovora zbog odstupanja od ugovorenih uslova

Član 608

(1) Ako se u toku izvršenja djela pokaže da se poslenik ne drži uslova ugovora i uopšte da ne radi kako treba, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručilac može upozoriti poslenika na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad saobrazi svojim obavezama.

(2) Ako do isteka tog roka poslenik ne postupi po zahtjevu naručioca, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

Raskidanje ugovora prije isteka roka

Član 609

(1) Ako je rok bitan sastojak ugovora, a poslenik je u tolikom zakašnjenju sa započinjanjem ili završavanjem posla da je očigledno da ga neće završiti u roku, naručilac može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

(2) On to pravo ima i kad rok nije bitan sastojak ugovora ako zbog takvog zakašnjenja naručilac očigledno ne bi imao interesa za ispunjenje ugovora.

Povjeravanje izvršenja posla trećem

Član 610

(1) Ukoliko iz ugovora ili prirode posla ne proizilazi što drugo, poslenik nije dužan da posao obavi lično.

(2) Poslenik i dalje odgovara naručiocu za izvršenje posla i kad posao ne obavi lično.

Odgovornost za saradnike

Član 611

Poslenik odgovara za lica koja su po njegovom nalogu radila na poslu koji je preuzeo da izvrši, kao da ga je sam izvršio.

Neposredan zahtjev saradnika poslenika od naručioca

Član 612

Za naplatu svojih potraživanja od poslenika njegovi saradnici mogu se obratiti neposredno naručiocu i zahtijevati od njega da im isplati ta potraživanja na teret svote, koju u tom času duguje posleniku, ako su ta potraživanja priznata.

Predaja izrađene stvari naručiocu

Član 613

(1) Poslenik je dužan predati naručiocu izrađenu ili opravljenu stvar.

(2) Poslenik se oslobađa ove obaveze ako stvar koju je izradio ili opravio propadne iz uzroka za koji on ne odgovara.

ODJELJAK 5.

Odgovornost za nedostatke

Pregledanje izvršenog djela i obavještavanje poslenika

Član 614

(1) Naručilac je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to, po redovnom toku stvari, moguće i o nađenim nedostacima bez odlaganja obavijesti poslenika.

(2) Ako naručilac na poziv poslenika da pregleda i primi izvršeni rad to ne uradi bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen.

(3) Poslije pregleda i primanja izvršenog rada poslenik više ne odgovora za nedostatke koji su se mogli opaziti običnim pregledom, izuzev ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručiocu.

Skriveni nedostaci

Član 615

(1) Ako se docnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti običnim pregledom, naručilac se, ipak, može pozvati na njega, pod uslovom da o njemu obavijesti poslenika što prije, a najduže u roku od mjesec dana od njegovog otkrivanja.

(2) Istekom dvije godine od prijema obavljenog posla, naručilac se više ne može pozvati na nedostatke.

Prestanak prava

Član 616

(1) Naručilac koji je poslenika na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog posla, ne može svoje pravo ostvariti sudskim putem po isteku godine dana od učinjenog obavještenja.

(2) Ali, i po isteku tog roka, naručilac može, ako je o nedostacima blagovremeno obavijestio poslenika, prigovorom protiv poslenikovog zahtjeva za isplatu naknade istaći svoje pravo na sniženje naknada i na naknadu štete.

Kad poslenik gubi pravo da se pozove na prethodne članove

Član 617

Poslenik se ne može pozvati na neku odredbu prethodnih članova kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih saopštio naručiocu.

Pravo zahtijevati uklanjanje nedostataka

Član 618

(1) Naručilac koji je uredno obavijestio poslenika da izvršeni rad ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak ukloni i za to mu odrediti primjeren rok.

(2) On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga.

(3) Ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, poslenik može odbiti da ga izvrši ali u tom slučaju naručiocu pripada, po njegovom izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora, kao i pravo na naknadu štete.

Raskidanje ugovora u posebnom slučaju

Član 619

Kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji ga čini neupotrebljivim ili je obavljen u suprotnosti sa izričitim uslovima ugovora, naručilac može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

Pravo naručioca u slučaju drugih nedostataka izvršenog posla

Član 620

(1) Kad izvršeni posao ima nedostatak zbog koga djelo nije neupotrebljivo, odnosno kad posao nije izvršen u suprotnosti sa izričitim uslovima ugovora, naručilac je dužan dopustiti posleniku da nedostatak otkloni.

(2) Naručilac može odrediti posleniku primjeren rok za otklanjanje nedostatka.

(3) Ako poslenik ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručilac može, po svom izboru, izvršiti otklanjanje nedostatka na račun poslenika ili snositi naknadu, ili raskinuti ugovor.

(4) Kad se radi o neznatnom nedostatku, naručilac se ne može koristiti pravom na raskid ugovora.

(5) U svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete.

Sniženje naknade

Član 621

Sniženje naknade vrši se u razmjeru između vrijednosti izvršenog rada bez nedostatka u vrijeme zaključenja ugovora i vrijednosti koju bi imao u to vrijeme izvršeni rad sa nedostatkom.

ODJELJAK 6.

Obaveze naručioca

Obaveza da primi rad

Član 622

Naručilac je dužan primiti rad izvršen prema odredbama ugovora i pravilima posla.

Određivanje i isplata naknade

Član 623

(1) Naknada se određuje ugovorom ako nije određena obaveznom tarifom ili kojim drugim obaveznim aktom.

(2) Ako naknada nije određena, utvrdiće je sud prema prednosti rada, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao, kao i prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu rada.

(3) Naručilac nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao izvršeni rad i odobrio ga, izuzev ako je drukčije ugovoreno.

(4) Isto važi ako je ugovoreno izvršenje i predaja rada u dijelovima.

Proračun sa izričitim jemstvom

Član 624

(1) Ako je naknada ugovorena na osnovu proračuna sa izričitim jemstvom poslenika za njegovu tačnost, on ne može da zahtijeva povećanje naknade, čak i ako je u posao uložio više rada i ako je izvršenje posla zahtijevalo veće troškove nego što je bilo predviđeno.

(2) Ovim se ne isključuje primjena pravila o raskidanju i izmjeni ugovora zbog promijenjenih okolnosti.

(3) Ako je naknada ugovorena na osnovu proračuna bez izričitog jemstva poslenika za njegovu tačnost, pa se u toku rada prekoračenje proračuna pokaže neizbježnim, poslenik mora o tome bez odlaganja obavijestiti naručioca, inače gubi svako potraživanje zbog povećanih troškova.

ODJELJAK 7.

Rizik

Kad je poslenik dao materijal

Član 625

(1) U slučaju kad je poslenik dao materijal za izradu stvari, a stvar bude oštećena ili propadne iz ma kog uzroka prije predaje naručiocu, rizik snosi poslenik, te nema pravo na naknadu za dati materijal, kao ni na naknadu za svoj rad.

(2) Ako je naručilac pregledao izvršeni rad i odobrio ga, smatra se da mu je stvar predata, a da je kod poslenika ostala na čuvanju.

(3) Ako je naručilac pao u docnju zbog neprimanja ponuđene stvari, rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na njega.

Kad je naručilac dao materijal

Član 626

(1) Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi naručilac ako je on dao materijal za izradu.

(2) U tom slučaju, poslenik ima pravo na naknadu samo ako je stvar propala ili bila oštećena poslije dolaska naručioca u docnju, ili ako se naručilac nije odazvao njegovom urednom pozivu da stvar pregleda.

Rizik u slučaju predaje po dijelovima

Član 627

Ako je ugovoreno da će naručilac vršiti pregled i prijem pojedinih dijelova kako budu izrađeni, poslenik ima pravo na naknadu za izradu dijelova koje je naručilac pregledao i odobrio, čak i ako bi oni poslije toga propali kod njega bez njegove krivice.

ODJELJAK 8.

Pravo zaloge

Član 628

Radi obezbjeđenja naplate potraživanja naknade za rad i naknade za utrošeni materijal, kao i ostalih potraživanja po osnovu ugovora o djelu, poslenik ima pravo zaloge na stvarima koje je napravio ili opravio, kao i na ostalim predmetima koje mu je predao naručilac u vezi sa njegovim radom, sve dok ih drži i ne prestane dragovoljno da ih drži.

ODJELJAK 9.

Prestanak ugovora

Raskid ugovora voljom naručioca

Član 629

Sve dok naručeni posao nije dovršen, naručilac može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti posleniku ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije učinio, a koje bi bio dužan učiniti da ugovor nije raskinut, kao i za iznos zarade koju je ostvario na drugoj strani ili koju je namjerno propustio da ostvari.

GLAVA XIII.

UGOVOR O GRAĐENJU

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 630

(1) Ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje da, prema određenom projektu, sagradi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili da na takvom zemljištu, odnosno na već postojećem objektu izvrši kakve druge građevinske radove, a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu.

(2) Ugovor o građenju mora biti zaključen u pismenoj formi.

Građevina

Član 631

Pod “građevinom”, u smislu ove glave, podrazumijevaju se zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, putevi, željezničke pruge, bunari i ostali građevinski objekti čija izrada zahtijeva veće i složenije radove.

Nadzor nad radovima i kontrola kvaliteta materijala

Član 632

Izvođač je dužan omogućiti naručiocu stalan nadzor nad radovima i kontrolu količine i kvaliteta upotrijebljenog materijala.

Odstupanje od projekta

Član 633

(1) Za svako odstupanje od projekta građenja, odnosno ugovorenih radova, izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca.

(2) On ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove koje je izvršio bez takve saglasnosti.

Hitni nepredviđeni radovi

Član 634

(1) Nepredviđene radove izvođač može izvesti i bez prethodne saglasnosti naručioca ako zbog njihove hitnosti nije bio u mogućnosti da pribavi tu saglasnost.

(2) Nepredviđeni radovi su oni čije je preduzimanje bilo nužno zbog osiguranja stabilnosti objekta ili radi spriječavanja nastanka štete, a izazvani su neočekivanom težom prirodom zemljišta, neočekivanom pojavom vode ili drugim vanrednim i neočekivanim događajima.

(3) Izvođač je dužan bez odlaganja izvijestiti naručioca o ovim pojavama i preduzetim mjerama.

(4) Izvođač ima pravo na pravičnu naknadu za nepredviđene radove koji su morali biti obavljeni.

(5) Naručilac može raskinuti ugovor ako bi usljed ovih radova ugovorena cijena morala biti znatno povećana, o čemu je dužan bez odlaganja obavijestiti izvođača.

(6) U slučaju raskidanja ugovora, naručilac je dužan isplatiti izvođaču odgovarajući dio cijene za već izvršene radove, kao i pravičnu naknadu za učinjene neophodne radove.

Cijena radova

Član 635

Cijena radova se može odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijeli objekat (ukupno ugovorena cijena).

Izmjena cijene

Član 636

(1) Ako ugovorom u pogledu izmjene cijene nije predviđeno što drugo, izvođač, koji je svoju obavezu ispunio u predviđenom roku, može zahtijevati povećanje cijene radova ako su se u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja povećale cijene elemenata, na osnovu kojih je određena cijena radova, tako da bi trebalo da ta cijena bude veća za više od dva procenta.

(2) U slučaju da izvođač svojom krivicom nije izveo radove u roku predviđenom ugovorom, on može zahtijevati povećanje cijene radova ako su se u vremenu između zaključenja ugovora i dana kad je, prema ugovoru, trebalo da radovi budu završeni, povećale cijene elemenata, na osnovu kojih je određena cijena radova, tako da bi trebalo da ona, prema novim cijenama tih elemenata, bude veća za više od pet procenata.

(3) U slučajevima iz prethodnih stavova, izvođač može zahtijevati samo razliku u cijeni radova koja prelazi dva, odnosno pet procenata.

(4) Izvođač se ne može pozivati na povećanje cijena elemenata, na osnovu kojih je određena cijena radova, ako je do povećanja cijene došlo nakon njegovog dolaska u docnju.

Odredba o nepromjenljivosti cijena

Član 637

(1) Ako je ugovoreno da se cijena radova neće mijenjati u slučaju da se poslije zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata, na osnovu kojih je ona određena, izvođač može, i pored ovakve odredbe ugovora, zahtijevati izmjenu cijene radova ako su se cijene elemenata povećale u tolikoj mjeri da bi trebalo da cijena radova bude veća za više od deset procenata.

(2) Ali, i u ovom slučaju izvođač može zahtijevati samo razliku u cijeni koja prelazi deset procenata, osim ako je do povećanja cijena elemenata došlo poslije njegovog dolaska u docnju.

Raskid ugovora zbog povećane cijene

Član 638

(1) Ako bi u slučajevima iz prethodnih članova ugovorena cijena morala biti znatno povećana, naručilac može raskinuti ugovor.

(2) U slučaju raskida ugovora, naručilac je dužan isplatiti izvođaču odgovarajući dio ugovorene cijene za dotle izvršene radove, kao i pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove.

Pravo naručioca da traži sniženje ugovorene cijene

Član 639

(1) Ako su se u vrijeme zaključenja ugovora i ispunjenja obaveze izvođača cijene elemenata, na osnovu kojih je određena cijena radova, snizile za više od dva procenta, a radovi su izvršeni u ugovorenom roku, naručilac ima pravo da traži odgovarajuće sniženje ugovorene cijene radova iznad tog procenta.

(2) Ako je ugovorena nepromjenljivost cijene radova, a oni su izvršeni u ugovorenom roku, naručilac ima pravo na sniženje ugovorene cijene u slučaju da su se cijene elemenata, na osnovu kojih je određena cijena, smanjile za toliko da bi cijena bila niža za više od deset procenata, i to za razliku u cijeni preko deset procenata.

(3) U slučaju docnje izvođača radova naručilac ima pravo na srazmjerno sniženje cijene radova za svako sniženje cijene elemenata, na osnovu kojih je cijena radova određena.

ODJELJAK 2.

Ugovor o građenju sa posebnom odredbom

Član 640

(1) Ako ugovor o građenju sadrži odredbu “ključ u ruke” ili neku drugu sličnu odredbu, izvođač se samostalno obavezuje da izvrši skupa sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta.

(2) U tom slučaju, ugovorena cijena obuhvata i vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova, a isključuje uticaj manjkova radova na ugovorenu cijenu.

(3) Ako u ugovoru “ključ u ruke” učestvuje kao ugovorna strana više izvođača, njihova odgovornost prema naručiocu je solidarna.

ODJELJAK 3.

Odgovornost za nedostatke

Primjena pravila ugovora o djelu

Član 641

Ukoliko u ovoj glavi nije drukčije određeno, za odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu.

Prelazak prava iz odgovornosti za nedostatke

Član 642

Prava naručioca prema izvođaču zbog nedostatka građevine prelaze i na sve docnije sticaoce građevine ili njenog dijela, ali s tim da docnijim sticaocima ne teče novi rok za obavještenje i tužbu, već im se uračunava rok prethodnika.

Posebna prava nosioca stanarskog prava

Član 643

Nosilac stanarskog prava na stan u društvenoj svojini ima pravo da zahtijeva od izvođača otklanjanje nedostataka u granicama njihove odgovornosti za nedostatke građevine prema naručiocu.

ODJELJAK 4.

Odgovornost izvođača i projektanta za solidnost građevine

U čemu se sastoji

Član 644

(1) Izvođač odgovara za nedostatke u izradi građevine, koji se tiču njene solidnosti, ukoliko bi se ti nedostaci pokazali za vrijeme od deset godina od predaje i prijema radova.

(2) Izvođač odgovara i za nedostatke zemljišta na kome je podignuta građevina, koji bi se pokazali za vrijeme od deset godina od predaje i prijema radova, osim ako je specijalizovana organizacija dala stručno mišljenje da je zemljište podobno za građenje, a u toku građenja se nisu pojavile okolnosti koje dovode u sumnju osnovanost stručnog mišljenja.

(3) Isto važi i za projektanta ako nedostatak građevine potiče od nekog nedostatka u planu.

(4) Oni su odgovorni prema odredbama prethodnih stavova ne samo naručiocu, nego i svakom drugom sticaocu građevine.

(5) Ova njihova odgovornost ne može se ugovorom ni isključiti ni ograničiti.

Dužnost obavještavanja i gubitak prava

Član 645

(1) Naručilac ili drugi sticalac dužan je o nedostacima obavijestiti izvođača i projektanta u roku od šest mjeseci od kad je nedostatak ustanovio, inače gubi pravo da se pozove na njega.

(2) Pravo naručioca ili drugog sticaoca prema izvođaču, odnosno projektantu, po osnovu njihove odgovornosti za nedostatke, prestaje za godinu dana, računajući od dana kad je naručilac, odnosno sticalac obavijestio projektanta, odnosno izvođača o nedostatku.

Smanjenje ili isključenje odgovornosti

Član 646

(1) Izvođač se ne oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala zbog toga što je, pri izvođenju određenih radova, postupao po zahtjevima naručioca.

(2) Ali, ako je prije izvršenja određenog rada, po zahtjevu naručioca, upozorio ovog na opasnost od štete, njegova odgovornost se smanjuje, a, prema okolnostima konkretnog slučaja, može se i isključiti.

Regresi

Član 647

(1) Kad su za štetu odgovorni izvođač i projektant, odgovornost svakog od njih određuje se prema veličini njegove krivice.

(2) Projektant koji je izradio projekat građevine i kome je povjeren nadzor nad izvršenjem planiranih radova, odgovara i za nedostatke u izvršenim radovima, nastale krivicom izvođača, ako ih je mogao opaziti normalnim razumnim nadgledanjem radova, ali ima pravo zahtijevati od izvođača odgovarajuću naknadu.

(3) Izvođač koji je naknadio štetu, nastalu usljed nedostataka u izvršenim radovima, ima pravo zahtijevati od projektanta u mjeri u kojoj nedostaci u izvršenim radovima potiču od nedostataka u projektu.

(4) Kad je za nedostatak odgovorno lice kome je izvođač povjerio obavljanje jednog dijela posla, izvođač, ako hoće da od njega zahtijeva naknadu, mora da se obavijesti o postojanju nedostatka u roku od dva mjeseca, računajući od dana kad je on sam obaviješten od naručioca o istom nedostatku.

GLAVA XIV.

PREVOZ

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 648

(1) Ugovorom o prevozu robe obavezuje se prevozilac da preveze na određeno mjesto neko lice ili neku stvar, a putnik, odnosno pošiljalac, se obavezuje da mu za to isplati određenu naknadu.

(2) Kao prevozilac, u smislu ovog zakona, smatra se kako lice koje se bavi prevozom kao svojim redovnim poslovanjem tako i svako drugo lice koje se ugovorom obaveže da izvrši prevoz uz naknadu.

Obaveze prevozioca u linijskom prevozu

Član 649

(1) Prevozilac koji obavlja prevoz na određenoj liniji (linijski prevoz) dužan je da redovno i uredno održava objavljenu liniju.

(2) On je dužan da primi na prevoz svako lice i svaku stvar koji ispunjavaju uslove određene u objavljenim opštim uslovima.

(3) Ako redovna prevozna sredstva prevozioca nisu dovoljna za izvršenje svih zahtijevanih prevoza, prvenstvo imaju lica ili stvari za koje je to posebnim propisima predviđeno, a dalje prvenstvo se određuje prema redu zahtjeva, s tim da se između istovremenih zahtjeva prvenstvo određuje prema većoj dužini prevoza.

Odustanak od ugovora

Član 650

(1) Pošiljalac, odnosno putnik, može odustati od ugovora prije nego što počne njegovo izvršenje, ali je dužan naknaditi štetu koju bi prevozilac pretrpio usljed toga.

(2) Kad prevozilac sa započinjanjem prevoza kasni toliko dugo da druga strana više nema interesa za ugovoreni prevoz ili kad prevozilac neće ili ne može da izvrši ugovoreni prevoz, druga strana može odustati od ugovora i tražiti da se vrati plaćena naknada za prevoz.

Visina naknade za prevoz

Član 651

(1) Ako je visina naknade za prevoz određena tarifom ili kojim drugim objavljenim obaveznim aktom, ne može se ugovoriti veća naknada.

(2) Ako iznos naknade za prevoz nije određen tarifom ili kojim drugim objavljenim obaveznim aktom, a ni ugovorom, prevozilac ima pravo na uobičajenu naknadu za tu vrstu prevoza.

(3) Uostalom, shodno se primjenjuju odredbe o naknadi sadržane u glavi ovog zakona o ugovoru o djelu.

Ograničenje primjene odredbi ove glave

Član 652

Odredbe ove glave primjenjuju se na sve vrste prevoza ako zakonom za pojedine vrste nije drukčije određeno.

ODJELJAK 2.

Ugovor o prevozu stvari

Odsjek 1.

OPŠTE ODREDBE

Predaja stvari

Član 653

Prevozilac je dužan da stvar koju je primio u cilju prevoza preda na određenom mjestu pošiljaocu ili određenom licu (primaocu).

O čemu pošiljalac treba da obavijesti prevozioca

Član 654

(1) Pošiljalac je dužan obavijestiti prevozioca o vrsti pošiljke i o njenoj sadržini i količini i saopštiti mu kuda pošiljka treba da bude prevezena, ime i adresu primaoca pošiljke, svoje ime i svoju adresu, kao i sve drugo što je potrebno, da bi prevozilac mogao ispuniti svoje obaveze bez odlaganja i smetnji.

(2) Kad se u pošiljci nalaze dragocjenosti, hartije od vrijednosti ili druge skupocjene stvari, pošiljalac je dužan obavijestiti o tome prevozioca u času njihove predaje na prevoz i saopštiti mu njihovu vrijednost.

(3) Kad se radi o prevozu opasne stvari ili stvari za koju su potrebni posebni uslovi prevoza, pošiljalac je dužan da o tome obavijesti prevozioca na vrijeme, tako da bi on mogao preduzeti odgovarajuće posebne mjere.

(4) Ako pošiljalac ne da prevoziocu podatke iz st. 1. i 3. ovog člana ili mu ih da pogrešno, odgovara za štetu koja bi usljed toga nastala.

Tovarni list

Član 655

(1) Ugovarači se mogu sporazumjeti da se o pošiljci, predatoj na prevoz, sačini tovarni list.

(2) Tovarni list treba da sadrži: ime i adresu pošiljaoca i prevozioca, vrstu, sadržaj i količinu pošiljke, kao i vrijednost dragocjenosti i drugih skupocjenih stvari, mjesto opredjeljenja, iznos naknade za prevoz, odnosno zabilješku da je naknada plaćena unaprijed, odredbu o svoti kojom je pošiljka opterećena, mjesto i dan izdavanja tovarnog lista.

(3) U tovarni list mogu biti unesene i druge odredbe ugovora o prevozu.

(4) Tovarni list mora biti potpisan od oba ugovarača.

(5) Tovarni list može sadržati odredbu “po naredbi” ili glasiti na donosioca.

Ugovor o prevozu i tovarni list

Član 656

Postojanje i punovažnost ugovora o prevozu nezavisni su od postojanja tovarnog lista i njegove tačnosti.

Potvrda o prijemu za prevoz.

Član 657

Ako nije izdat tovarni list, pošiljalac može zahtijevati od prevozioca da mu izda potvrdu o prijemu pošiljke za prevoz sa podacima koje treba da sadrži tovarni list.

Odsjek 2.

ODNOS POŠILJAOCA I PREVOZIOCA

Pakovanje

Član 658

(1) Pošiljalac je dužan upakovati stvari na propisani ili uobičajeni način, kako ne bi došlo do nastanka kakve štete ili ugrožavanja sigurnosti ljudi ili dobara.

(2) Prevozilac je dužan skrenuti pažnju pošiljaocu na nedostatke pakovanja koji se mogu opaziti, inače odgovara za oštećenje pošiljke koje bi se desilo zbog tih nedostataka.

(3) Ali prevozilac ne odgovara za oštećenje pošiljke ako je pošiljalac, iako mu je skrenuta pažnja na nedostatke pakovanja, zahtijevao da prevozilac primi pošiljku na prevoz sa tim nedostacima.

(4) Prevozilac je dužan odbiti pošiljku ako su nedostaci u njenom pakovanju takvi da može biti ugrožena sigurnost lica ili dobara ili prouzrokovana kakva šteta.

(5) Za štetu koju, zbog nedostatka u pakovanju, pretrpe treća lica, za vrijeme dok se stvar nalazi kod prevozioca, odgovara prevozilac, a on ima pravo zahtijevati naknadu od pošiljaoca.

Naknada za prevoz i troškovi u vezi sa prevozom

Član 659

(1) Pošiljalac je dužan isplatiti prevoziocu naknadu za prevoz i troškove u vezi sa prevozom.

(2) Ako u tovarnom listu nije navedeno da pošiljalac plaća naknadu za prevoz i ostale troškove u vezi sa prevozom, pretpostavlja se da je pošiljalac uputio prevozioca da ih naplati od primaoca.

Raspolaganje pošiljkom

Član 660

(1) Pošiljalac može raspolagati pošiljkom i mijenjati naloge sadržane u ugovoru, te može naložiti prevoziocu da obustavi dalji prevoz pošiljke, da mu pošiljku vrati, da je preda drugom primaocu ili da je uputi u neko drugo mjesto.

(2) Pravo pošiljaoca da mijenja naloge prestaje poslije prispijeća pošiljke u mjesto opredjeljenja kad prevozilac preda primaocu tovarni list ili kad prevozilac pozove primaoca da preuzme pošiljku ili kad primalac sam zatraži njenu predaju.

(3) Ako je izdat tovarni list po naredbi, odnosno na donosioca, prava pošiljaoca iz prethodnog stava pripadaju isključivo imaocu tovarnog lista.

(4) Ovlašćeno lice koje se posluži pravom da daje nove naloge prevoziocu dužno je da mu naknadi troškove i štetu koje je imao zbog toga, kao i da mu na njegov zahtjev pruži jemstvo da će mu troškovi i šteta biti naknađeni.

Pravac prevoza

Član 661

(1) Prevozilac je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem.

(2) Ako nije ugovoreno kojim putem treba da se izvrši prevoz, prevozilac je dužan izvršiti ga onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca.

Smetnje pri izvršenju prevoza

Član 662

(1) Prevozilac je dužan obavještavati pošiljaoca o svim okolnostima koje bi bile od uticaja na izvršenje prevoza i postupiti po uputstvima koje od njega dobije.

(2) Prevozilac nije dužan postupati po uputstvima pošiljaoca čije bi izvršenje moglo ugroziti sigurnost lica ili dobara.

(3) Ako bi slučaj bio takav da se ne bi mogla čekati pošiljaočeva uputstva, prevozilac je dužan postupiti kako bi postupio dobar privrednik, odnosno dobar domaćin u istoj situaciji i o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti njegova dalja uputstva.

(4) Prevozilac ima pravo na naknadu troškova koje je imao zbog smetnji nastalih bez njegove krivice.

Naknada u slučaju prekida prevoza

Član 663

(1) Ako je prevoz prekinut iz nekog uzroka za koji odgovara prevozilac, on ima pravo na srazmjeran dio naknade za izvršeni prevoz, ali je dužan naknaditi štetu koja bi nastala za drugu stranu usljed prekida prevoza.

(2) Ako je prevoz prekinut iz nekog uzroka za koji ne odgovara niko od zainteresovanih lica, prevozilac ima pravo na razliku između ugovorene naknade za prevoz i troškova prevoza od mjesta gdje je prevoz prekinut do mjesta opredjeljenja.

(3) Prevozilac nema pravo ni na dio naknade ako u toku prevoza pošiljka propadne usljed više sile.

Kad pošiljka ne može da bude predata

Član 664

(1) Ako primalac ne može da bude obaviješten o prispijeću pošiljke ili odbije da je primi i, uopšte, ako pošiljka ne može da bude predata ili ako primalac ne isplati prevoziocu dužnu naknadu i ostale svote koje terete pošiljku, prevozilac je dužan obavijestiti o tome pošiljaoca, tražiti od njega uputstva i preduzeti za njegov račun potrebne mjere za čuvanje stvari.

(2) Ako u primjerenom roku ovlašćeno lice ne preduzme ništa sa pošiljkom, prevozilac ima pravo da je proda prema pravilima o prodaji dugovane stvari u slučaju docnje povjerioca i da naplati svoja potraživanja iz postignute cijene, a ostatak je dužan položiti kod suda za ovlašćeno lice.

Odgovornost prevozioca prema pošiljaocu

Član 665

Ako je prevozilac predao pošiljku primaocu, a nije naplatio od njega svotu kojom je bila opterećena, dužan je isplatiti tu svotu pošiljaocu, ali ima pravo da traži naknadu od primaoca.

Odsjek 3.

ODNOS PREVOZIOCA I PRIMAOCA

Obavještavanje primaoca o prispijeću pošiljke

Član 666

(1) Prevozilac je dužan obavijestiti primaoca bez odlaganja da je pošiljka prispjela, staviti mu je na raspolaganje, kako je ugovoreno, i podnijeti mu tovarni list ako je izdat.

(2) U slučaju kad je izdat tovarni list po naredbi ili na donosioca, on je dužan postupiti po prethodnom stavu samo ako je u tovarnom listu označeno lice u mjestu opredjeljenja koje treba obavijestiti da je pošiljka prispjela.

Predaja pošiljke kad je izdat duplikat tovarnog lista

Član 667

Prevozilac može odbiti da preda pošiljku ako mu se istovremeno ne preda duplikat tovarnog lista na kome je primalac potvrdio da mu je pošiljka predata.

Pravo primaoca da zahtijeva predaju pošiljke

Član 668

(1) Primalac može vršiti prava iz ugovora o prevozu prema prevoziocu i od njega zahtijevati da mu preda tovarni list i pošiljku tek pošto ona prispije u mjesto opredjeljenja.

(2) Prevozilac je dužan na zahtjev primaoca predati mu pošiljku prije nego što ona prispije u mjesto opredjeljenja samo ako je na to ovlašćen od pošiljaoca.

(3) Primalac može vršiti prava iz ugovora o prevozu i zahtijevati od prevozioca predaju pošiljke samo ako ispuni uslove predviđene ugovorom o prevozu.

Utvrđivanje istovjetnosti i stanja pošiljke

Član 669

(1) Ovlašćeno lice ima pravo zahtijevati da se zapisnički utvrdi istovjetnost pošiljke i, ako je pošiljka oštećena, u čemu se sastoji oštećenje.

(2) Ako se utvrdi da pošiljka nije ona koja je bila predata prevoziocu ili da je oštećenje veće nego što je prevozilac tvrdio, troškove utvrđivanja snosi prevozilac.

Obaveza primaoca da isplati naknadu za prevoz

Član 670

(1) Preuzimanjem pošiljke i tovarnog lista, ako je izdat, primalac se obavezuje da isplati prevoziocu naknadu za prevoz ako nije što drugo određeno u ugovoru o prevozu ili u tovarnom listu, kao i da mu isplati svote kojima je pošiljka opterećena.

(2) Ako primalac smatra da nije dužan isplatiti prevoziocu onoliko koliko ovaj zahtijeva, on može vršiti prava iz ugovora samo ako kod suda položi sporni iznos.

Odsjek 4.

ODGOVORNOST PREVOZIOCA ZA GUBITAK, OŠTEĆENJE I ZADOCNJENJE POŠILJKE

Gubitak ili oštećenje pošiljke

Član 671

(1) Prevozilac odgovara za gubitak ili oštećenje pošiljke koji bi se dogodili od časa preuzimanja do njene predaje, osim ako su prouzrokovani radnjom ovlašćenog lica, svojstvima pošiljke ili stranim uzrocima, koji se nisu mogli predvidjeti ni izbjeći ili otkloniti.

(2) Ništave su odredbe ugovora o prevozu opštih uslova prevoza, tarifa ili kod drugog opšteg akta, kojima se ova odgovornost smanjuje.

(3) Ali je punovažna odredba kojom se unaprijed određuje najviši iznos naknade, pod uslovom da nije u očiglednoj nesrazmjeri sa štetom.

(4) Ovo ograničenje iznosa naknade ne važi ako je štetu prevozilac prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom.

(5) Ako drukčije nije ugovoreno, visina naknade određuje se prema tržišnoj cijeni pošiljke u vrijeme i mjestu predaje za prevoz.

Gubitak ili oštećenje pošiljke skupocjenih stvari

Član 672

(1) U slučaju gubitka ili oštećenja pošiljke u kojoj su se nalazile dragocjenosti, hartije od vrijednosti ili druge skupocjene stvari, prevozilac je dužan naknaditi tako nastalu štetu samo ako je, prilikom predaje stvari na prevoz, bio obaviješten o prirodi tih stvari i njihovoj vrijednosti ili ako je štetu prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom.

(2) Ako su se sa navedenim stvarima u pošiljci nalazile i druge stvari, za njihov gubitak ili oštećenje prevozilac odgovara po opštim pravilima o odgovornosti prevozioca.

Vraćanje plaćene naknade za prevoz

Član 673

U slučaju potpunog gubitka pošiljke prevozilac je, pored naknade štete, dužan da pošiljaocu vrati naknadu za prevoz ako je ista plaćena.

Kad primalac preuzme pošiljku bez prigovora

Član 674

(1) Kad primalac preuzme pošiljku bez prigovora i isplati prevoziocu njegova potraživanja, prestaje odgovornost prevozioca, izuzev ako je oštećenje zapisnički utvrđeno prije preuzimanja pošiljke.

(2) Prevozilac ostaje odgovoran za oštećenja pošiljke koja se nisu mogla opaziti u času predaje ako ga je primalac obavijestio o tim oštećenjima odmah po njihovom otkrivanju, ali ne docnije od osam dana od predaje.

(3) Prevozilac se ne može pozivati na odredbe prethodnih stavova ako je oštećenje prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom.

Odgovornost prevozioca za zadocnjenje

Član 675

Prevozilac odgovara za štetu nastalu zbog zakašnjenja, izuzev ako je zakašnjenje prouzrokovano nekom činjenicom koja isključuje njegovu odgovornost za gubitak ili oštećenje stvari.

Odgovornost za pomoćnike

Član 676

Prevozilac odgovara za lica koja su po njegovom nalogu radila na izvršavanju prevoza.

Odsjek 5.

UČEŠĆE VIŠE PREVOZILACA U PREVOZU POŠILJKE

Kad oni odgovaraju solidarno

Član 677

(1) Prevozilac koji povjeri nekom drugom prevoziocu potpuno ili djelimično izvršenje prevoza pošiljke koju je primio na prevoz, ostaje i dalje odgovoran za njen prevoz od njenog prijema do predaje, ali ima pravo na naknadu od prevozioca kome je pošiljku povjerio.

(2) Ako drugi prevozilac od prvog prevozioca preuzme sa pošiljkom i tovarni list, on postaje ugovorna strana u ugovoru o prevozu, sa pravima i dužnostima solidarnog dužnika i solidarnog povjerioca, čiji su udjeli srazmjerni njegovom učešću u prevozu.

(3) Isto važi i kad se za izvršenje prevoza neke pošiljke obaveže jednim istim ugovorom više prevozilaca koji će učestvovati u prevozu jedan za drugim.

(4) Svaki od više prevozilaca ima pravo zahtijevati da se utvrdi stanje pošiljke u času kad mu se predaje radi izvršenja njegovog dijela prevoza.

(5) Solidarni prevoznici učestvuju u snošenju štete srazmjerno njihovim udjelima u prevozu, izuzev onog koji dokaže da šteta nije nastala dok je on prevozio pošiljku.

(6) Prigovori učinjeni kasnijem prevoziocu dejstvuju i prema svim ranijim.

Podijeljena odgovornost prevozilaca

Podijeljena odgovornost prevozilaca

Član 678

Kad u izvršenju prevoza iste pošiljke učestvuju jedan za drugim nekoliko prevozilaca koje je odredio pošiljalac, svaki od njih odgovara samo za svoj dio prevoza.

Odsjek 6.

PRAVO ZALOGE

Kad prevozilac ima pravo zaloge

Član 679

(1) Radi obezbjeđenja naplate naknade za prevoz i nužnih troškova koje je učinio u vezi sa prevozom, prevozilac ima pravo zaloge na stvarima koje su mu predate radi prevoza i u vezi sa prevozom dok ih drži ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima.

(2) Kad je u izvršenju prevoza učestvovalo više prevozilaca jedan za drugim, njihova potraživanja u vezi sa izvršenjem prevoza obezbijeđena su, takođe, ovim zalogom i posljednji prevozilac je dužan, ako tovarni list ne sadrži što drugo, naplatiti sva potraživanja po tovarnom listu.

(3) Potraživanja ranijeg prevozioca, kao i njegovo pravo zaloge, prelaze, po samom zakonu, na docnijeg prevozioca koji mu je isplatio ta potraživanja.

(4) To isto važi i ako prevozilac isplati otpremnikova potraživanja.

Sukob založnih prava

Član 680

(1) Kad pored založnog prava prevozioca postoje na istoj stvari, istovremeno založna prava komisionara, otpremnika i skladištara, prvenstvo naplate imaju potraživanja ma kog od ovih povjerilaca nastala otpremom ili prevozom, i to obratno, redu kojim su nastala.

(2) Ostala potraživanja komisionara i skladištara, kao i potraživanja otpremnika i prevozioca nastala davanjem predujmova, naplaćuju se tek po isplati potraživanja navedenih u prethodnom stavu, i to po redu kojim su nastala.

ODJELJAK 3.

Ugovor o prevozu lica

Opšta odredba

Član 681

Prevozilac je dužan da prevoz lica izvrši bezbjedno onim prevoznim sredstvom koje je određeno ugovorom o prevozu i uz one uslove udobnosti i higijene koji se, prema vrsti odnosnog prevoznog sredstva i udaljenosti puta, smatraju neophodnim.

Pravo putnika na određeno mjesto

Član 682

Prevozilac je dužan dati putniku ono mjesto i u onom prevoznom sredstvu, kako je ugovoreno.

Odgovornost prevozioca za zadocnjenje

Član 683

(1) Prevozilac je dužan prevesti putnika do određenog mjesta na vrijeme.

(2) On odgovara za štetu koju bi putnik pretrpio zbog zadocnjenja, izuzev ako je do zadocnjenja došlo iz uzroka koji nije mogao otkloniti ni pažnjom stručnjaka.

Odgovornost prevozioca za sigurnost putnika

Član 684

(1) Prevozilac odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prevoza, kako u slučaju prevoza uz naknadu tako i u slučaju besplatnog prevoza, te je dužan naknaditi štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, povredom ili smrću putnika, izuzev ako je prouzrokovana radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti ni izbjeći ili otkloniti.

(2) Ništave su odredbe ugovora, kao i opštih uslova prevoza, tarifa ili kog drugog opšteg akta, kojima se ova odgovornost smanjuje.

Odgovornost za prtljag predat na prevoz i za ostale stvari

Član 685

(1) Prtljag koji mu je putnik predao, prevozilac je dužan prevesti u isto vrijeme kad i putnika i predati mu ga po završetku prevoza.

(2) Za gubitak i oštećenje prtljaga koji mu je putnik predao, prevozilac odgovara prema odredbama za prevoz stvari.

(3) Za oštećenje stvari koje putnik drži sa sobom, prevozilac odgovara prema opštim pravilima o odgovornosti.

GLAVA XV.

UGOVOR O LICENCI

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 686

Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da sticaocu licence ustupi, u cjelini ili djelimično, pravo iskorišćavanja pronalaska, tehničkog znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a sticalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu.

Forma

Član 687

Ugovor o licenci mora biti zaključen u pismenoj formi.

Trajanje licence

Član 688

Licenca za iskorišćavanje patentiranog pronalaska, uzorka ili modela ne može biti zaključena za vrijeme duže od trajanja zakonske zaštite tih prava.

Isključiva licenca

Član 689

(1) Ugovorom o licenci sticalac licence stiče isključiva prava iskorišćavanja predmeta licence samo ako je to izričito ugovoreno (isključiva licenca).

(2) Ostale mogućnosti iskorišćavanja predmeta licence zadržava davalac licence.

(3) Ako u ugovoru o licenci nije naznačeno o kakvoj je licenci riječ, smatra se da mu je data neisključiva licenca.

Prostorno ograničenje prava iskorišćavanja

Član 690

(1) Pravo iskorišćavanja predmeta licence može biti prostorno ograničeno samo ako to nije protivno Ustavu i zakonima Republike Bosne i Hercegovine.

(2) Ako ugovorom o licenci nije prostorno ograničeno pravo iskorišćavanja predmeta licence, smatra se da je licenca prostorno neograničena.

ODJELJAK 2.

Obaveze davaoca licence

Predaja predmeta licence

Član 691

(1) Davalac licence je dužan da sticaocu licence u određenom roku preda predmet licence.

(2) Davalac licence je dužan da sticaocu licence preda i tehničku dokumentaciju potrebnu za praktičnu primjenu predmeta licence.

Davanje uputstva i obavještenja

Član 692

Davalac licence je dužan da sticaocu licence daje sva uputstva i obavještenja koja su potrebna za uspješno iskorišćavanje predmeta licence.

Obaveza garantovanja

Član 693

Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence.

Jemstvo

Član 694

(1) Davalac licence jemči da pravo iskorišćavanja koje je predmet ugovora pripada njemu, da na njemu nema tereta i da nije ograničeno u korist nekog trećeg.

(2) Ako je predmet ugovora isključiva licenca, davalac licence jemči da pravo iskorišćavanja nije ustupio drugome, ni potpuno ni djelimično.

(3) Davalac licence je dužan čuvati i braniti pravo ustupljeno sticaocu licence od svih zahtjeva trećih lica.

Obaveza davaoca isključive licence

Član 695

Ako je ugovorena isključiva licenca, davalac licence ne može ni u kom vidu sam iskorišćavati predmet licence, niti njegove pojedine dijelove, niti to povjeriti nekom drugom u granicama prostornog važenja licence.

ODJELJAK 3.

Obaveze sticaoca licence

Iskorišćavanje predmeta licence

Član 696

Sticalac licence je dužan iskorišćavati predmet licence na ugovoreni način, u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama.

Korišćenje naknadnih usavršavanja

Član 697

Ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno, sticalac licence nije ovlašćen da iskorišćava naknadna usavršavanja predmeta licence.

Čuvanje predmeta licence u tajnosti

Član 698

Ako predmet licence sačinjava nepatentirani pronalazak ili tajno tehničko znanje i iskustvo, sticalac licence je dužan da ga čuva u tajnosti.

Kvalitet

Član 699

(1) Ako je uz licencu za proizvodnju ustupljena i licenca za upotrebu žiga, sticalac licence može stavljati u promet robu sa tim žigom samo ako je njen kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence.

(2) Suprotan sporazum nema pravno dejstvo.

Obilježavanje

Član 700

Sticalac licence je dužan robu obilježiti oznakom o proizvodnji po licenci.

Naknada

Član 701

Sticalac licence je dužan isplatiti davaocu licence ugovorenu naknadu u vrijeme i na način kako je to određeno ugovorom.

Podnošenje izvještaja

Član 702

Ako se naknada određuje u zavisnosti od obima iskorišćavanja predmeta licence, sticalac licence je dužan podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorišćavanja i izvršiti obračun naknade svake godine, ako ugovorom nije za to određen kraći rok.

Izmjena ugovorene naknade

Član 703

Ako je ugovorena naknada postala očigledno nesrazmjerna u odnosu na prihod koji sticalac licence ima od iskorišćavanja predmeta licence, zainteresovana strana može zahtijevati izmjenu ugovorene naknade.

ODJELJAK 4.

Podlicenca

Kad se može dati

Član 704

(1) Sticalac isključive licence može pravo iskorišćavanja licence ustupiti drugome (podlicenca).

(2) Ugovorom se može predvidjeti da sticalac licence ne može dati drugome podlicencu ili mu je ne može dati bez dozvole davaoca licence.

Kad davalac može odbiti dozvolu

Član 705

Kad je za davanje podlicence potrebna dozvola davaoca licence, ovaj je može odbiti sticaocu isključive licence samo iz ozbiljnih razloga.

Otkaz zbog nedozvoljene podlicence

Član 706

Davalac licence može otkazati ugovor o licenci bez otkaznog roka ako je podlicenca data bez njegove dozvole, kad je ova, prema zakonu ili prema ugovoru, potrebna.

Neposredan zahtjev davaoca licence

Član 707

(1) Ugovorom o podlicenci ne stvara se nikakav poseban pravni odnos između sticaoca podlicence i davaoca licence, čak ni kad je davalac licence dao potrebnu dozvolu za zaključenje podlicence.

(2) Ali, davalac licence može, radi naplate svojih potraživanja od sticaoca nastalih iz licence, zahtijevati neposredno od sticaoca podlicence isplatu iznosa koji ovaj duguje davaocu podlicence po osnovu podlicence.

Odjeljak 5.

Prestanak ugovora

Protek određenog vremena

Član 708

Ugovor o licenci zaključen na određeno vrijeme prestaje samim protekom vremena za koje je zaključen, te nije potrebno da bude otkazan.

Prećutno obnavljanje licence

Član 709

(1) Kad, po proteku vremena za koje je ugovor o licenci bio zaključen, sticalac licence produži da iskorišćava predmet licence, a davalac licence se tome ne protivi, smatra se da je zaključen nov ugovor o licenci neodređenog trajanja, pod istim uslovima kao i prethodni.

(2) Obezbjeđenja koja su treća lica dala za prvu licencu prestaju sa protekom vremena za koje je bila zaključena.

Otkaz

Član 710

(1) Ugovor o licenci čije trajanje nije određeno prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj, poštujući određeni otkazni rok.

(2) Ako otkazni rok nije ugovorom određen, iznosi šest mjeseci, s tim što davalac licence ne može otkazati ugovor tokom prve godine njegovog važenja.

Smrt, stečaj i redovna likvidacija

Član 711

(1) U slučaju smrti davaoca licence, licenca se nastavlja sa njegovim nasljednicima ako drukčije nije ugovoreno.

(2) U slučaju smrti sticaoca licence, licenca se nastavlja sa njegovim nasljednicima koji produžavaju njegovu djelatnost.

(3) U slučaju smrti ili redovne likvidacije sticaoca licence davalac licence može raskinuti ugovor.

GLAVA XVI.

OSTAVA

ODJELJAK 1.

O ostavi uopšte

Odsjek 1.

OPŠTE ODREDBE

Član 712

(1) Ugovorom o ostavi obavezuje se ostavoprimac da primi stvar ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio.

(2) Predmet ostave mogu biti samo pokretne stvari.

Ostava tuđe stvari

Član 713

(1) Ugovor o ostavi može punovažno zaključiti u svoje ime i lice koje nije nosilac prava raspolaganja, odnosno sopstvenik stvari, i ostavoprimac je dužan vratiti stvar njemu, izuzev ako bi doznao da je stvar ukradena.

(2) Ako treće lice tužbom zahtijeva stvar od ostavoprimca kao nosilac prava raspolaganja, odnosno kao sopstvenik, ostavoprimac je dužan saopštiti sudu od kog lica je stvar primio, a istovremeno obavijestiti ostavodavca o podignutoj tužbi.

Odsjek 2.

OBAVEZE OSTAVOPRIMCA

Obaveze čuvanja i obavještavanja

Član 714

(1) Ostavoprimac je dužan čuvati stvar kao svoju sopstvenu, a ako je ostava uz naknadu, kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin.

(2) Ako su ugovoreni mjesto ili način čuvanja stvari, ostavoprimac ih može promijeniti samo ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti, inače odgovara i za slučajnu propast ili slučajno oštećenje stvari.

(3) O svim promjenama koje bi primijetio na stvari i o opasnostima da budu oštećene na ma koji način ostavoprimac je dužan obavijestiti ostavodavca.

Predaja stvari drugom na čuvanje

Član 715

Ostavoprimac ne može bez pristanka ostavodavca ili bez nužde predati povjerenu mu stvar drugome da je čuva, inače odgovara i za njenu slučajnu propast ili oštećenje.

Upotrebljavanje stvari

Član 716

(1) Ostavoprimac nema pravo da upotrebljava stvar povjerenu mu na čuvanje.

(2) U slučaju nedozvoljene upotrebe stvari, ostavoprimac duguje ostavodavcu odgovarajuću naknadu i odgovara za slučajnu propast ili oštećenje stvari koji bi se dogodili tom prilikom.

(3) Kad je u ostavu data neka nepotrošna stvar i ostavoprimcu dozvoljeno da je upotrebljava, onda se na odnose ugovarača primjenjuju pravila o ugovoru o posluzi, a samo o pitanjima vremena i mjesta vraćanja stvari sudi se po pravilima o ugovoru o ostavi ako ugovarači nisu što drugo odredili u tom pogledu.

Upotrebljavanje i predaja stvari drugome

Član 717

Kad ostavoprimac bez pristanka ostavodavca i bez nužde, suprotno ugovoru, upotrebljava stvar, mijenja mjesto ili način njenog čuvanja ili kad stvar preda na čuvanje drugom licu, on ne odgovara za slučajnu propast ili oštećenje stvari do kojih bi došlo i da je postupao u skladu sa ugovorom.

Vraćanje stvari

Član 718

(1) Ostavoprimac je dužan vratiti stvar čim je ostavodavac zatraži i to sa svim plodovima i drugim koristima od stvari.

(2) Ako je određen rok za vraćanje stvari, ostavodavac može tražiti da mu se stvar vrati i prije isteka roka, izuzev kad rok nije ugovoren isključivo u interesu ostavodavca.

(3) Vraćanje se vrši u mjestu predaje stvari ostavoprimcu, ako ugovorom nije određeno neko drugo mjesto, u kom slučaju ostavoprimac ima pravo na naknadu troškova prenosa stvari.

Odsjek 3.

PRAVA OSTAVOPRIMCA

Naknada troškova i štete

Član 719

Ostavoprimac ima pravo zahtijevati od ostavodavca da mu naknadi troškove opravdano učinjene radi očuvanja stvari, kao i štetu koju je imao zbog ostave.

Naknada

Član 720

Ostavoprimac nema pravo na naknadu za svoj trud, izuzev ako je naknada ugovorena ako se ostavoprimac bavi primanjem stvari na čuvanje ili ako se naknada mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla.

Vraćanje stvari u slučaju besplatne ostave

Član 721

(1) Ostavoprimac koji se obavezao da besplatno čuva stvar određeno vrijeme može je vratiti ostavodavcu prije isteka ugovorenog roka ako bi samoj stvari prijetila opasnost propasti ili oštećenja ili ako bi mu njeno dalje čuvanje moglo prouzrokovati štetu.

(2) Ako rok nije ugovoren, ostavoprimac iz prethodnog stava može u svako doba odustati od ugovora, ali je dužan ostavodavcu odrediti primjeren rok za preuzimanje stvari.

Odsjek 4.

POSEBNI SLUČAJEVI OSTAVE

Neprava ostava

Član 722

Kad su u ostavu date zamjenljive stvari, s pravom na ostavoprimca da ih potroši i obavezom da vrati istu količinu stvari iste vrste, onda se na njegove odnose sa ostavodavcem primjenjuju pravila ugovora o zajmu, samo će u pogledu vremena i mjesta vraćanja važiti pravila ugovora o ostavi ako ugovarači nisu što drugo odredili u tom pogledu.

Ostava u nuždi

Član 723

Kome je stvar povjerena u slučaju kakve nevolje, na primjer u slučaju požara, zemljotresa, poplave, dužan je čuvati je sa povećanom pažnjom.

ODJELJAK 2.

Ugostiteljska ostava

Ugostitelj kao ostavoprimac

Član 724

(1) Ugostiteljska preduzeća i drugi ugostitelji smatraju se kao ostavoprimci u pogledu stvari koje su gosti donijeli i odgovaraju za njihov nestanak ili oštećenje najviše do deset hiljada dinara, ali odgovarajući državni organ u Republici BiH može odrediti i veći iznos.

(2) Ova odgovornost je isključena ako su stvari propale ili oštećene usljed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, usljed nekog uzroka u samoj stvari, ako su nestale ili oštećene ponašanjem samog gosta ili ponašanjem lica koje je on doveo ili koja su mu došla u posjetu.

(3) Ugostitelj duguje potpunu naknadu ako mu je gost predao stvar na čuvanje, kao i ako je šteta nastala njegovom krivicom ili krivicom lica za koje on odgovara.

Obaveze ugostitelja da primi stvari na čuvanje

Član 725

(1) Ugostitelj je dužan primiti na čuvanje stvari koje gosti donesu i hoće da mu predaju na čuvanje, izuzev ako ne raspolaže podesnim prostorijama za njihov smještaj ili ako njihovo čuvanje prelazi njegove mogućnosti iz nekog drugog uzroka.

(2) Ako ugostitelj neopravdano odbije da primi stvar na čuvanje, duguje potpunu naknadu štete koju gost usljed toga pretrpi.

Dužnost gosta da prijavi štetu

Član 726

Gost je dužan prijaviti nestanak ili oštećenje stvari čim dozna za njih, inače ima pravo na naknadu samo ako dokaže da je šteta nastala krivicom ugostitelja ili lica za koje on odgovara.

Objave o isključenju odgovornosti

Član 727

Nemaju nikakvog pravnog dejstva objave istaknute u prostorijama ugostitelja kojima se isključuje, ograničava ili uslovljava njihova odgovornost za stvari koje su gosti donijeli.

Pravo zadržavanja

Član 728

Ugostiteljska preduzeća, radnje i pojedinci koji primaju goste na noćenje imaju pravo zadržati stvari koje su gosti donijeli, do potpune naplate potraživanja za smještaj i ostale usluge.

Proširenje primjene odredaba o ugostiteljskoj ostavi

Član 729

Odredbe o ugostiteljskoj ostavi shodno se primjenjuju i na bolnice, garaže, kola za spavanje, organizovane kampove i sl.

GLAVA XVII.

USKLADIŠTENJE

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 730

(1) Ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da preduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njenog očuvanja u određenom stanju, te da je preda na zahtjev ostavodavca ili drugog ovlašćenog lica, a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu.

(2) Prilikom predaje robe ostavodavac je dužan dati sva potrebna obavještenja o njoj i izjaviti kolika je njena vrijednost.

Isključenje odgovornosti i neke obaveze skladištara

Član 731

(1) Skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta prouzrokovana usljed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti ili je prouzrokovana krivicom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvom robe, kao i neispravnom ambalažom.

(2) Skladištar je dužan da upozori ostavodavca na mane ili prirodna svojstva robe, odnosno neispravnu ambalažu usljed kojih može doći do štete na robi, čim je navedene nedostatke opazio ili morao opaziti.

(3) Ako bi se na robi dešavale takve neotklonjive promjene zbog kojih postoji opasnost da se roba pokvari ili propadne, skladištar je dužan, ako to po njegovom pozivu ne bi mogao na vrijeme da učini ostavodavac, prodati robu bez odlaganja na najpogodniji način.

(4) Skladištar je obavezan da preduzima radnje radi očuvanja prava ostavodavca prema prevoziocu koji mu je predao robu za račun ostavodavca u oštećenom ili manjivom stanju.

Kad postoji dužnost osiguranja

Član 732

(1) Skladištar je dužan da osigura robu primljenu na čuvanje samo ako je to ugovoreno.

(2) Ako ugovorom nije određeno koje rizike treba da obuhvati osiguranje, skladištar je dužan da osigura robu od uobičajenih rizika.

Ograničenje naknade štete

Član 733

Naknada štete koju je skladištar dužan platiti zbog propasti, umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme od njenog prijema do predaje, ne može preći stvarnu vrijednost robe, osim ako je štetu prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom.

Miješanje zamjenljivih stvari

Član 734

(1) Skladištar ne može pomiješati primljene zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i iste kakvoće, osim ako je ostavodavac na to pristao ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati, bez opasnosti od nastanka štete za ostavodavca.

(2) Ako su stvari pomiješane, skladištar može na zahtjev ovlašćenog lica bez sudjelovanja ostalih ovlašćenih lica iz smješe zamjenljivih stvari izdvojiti dio koji mu pripada.

Pregledanje robe i uzimanje uzoraka

Član 735

Skladištar je dužan dozvoliti ovlašćenom licu da pregleda robu i da uzima uzorke od nje.

Potraživanje skladištara i pravo zaloge

Član 736

(1) Pored naknade za čuvanje, skladištar ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za očuvanje robe.

(2) Za svoja potraživanja iz ugovora o skladištenju i ostala potraživanja nastala u vezi sa čuvanjem robe on ima založno pravo na toj robi.

Podizanje robe i prodaja nepodignute robe

Član 737

(1) Ostavodavac može robu podići i prije ugovorenog roka.

(2) Ako ostavodavac ne podigne robu po isteku ugovorenog roka ili po isteku godine dana ako nije ugovoren rok za čuvanje, skladištar može za njegov račun prodati robu na javnoj prodaji, ali je dužan obavijestiti ga prethodno o svojoj namjeri i ostaviti mu naknadni rok najmanje od osam dana da robu podigne.

Nedostaci pri prijemu robe

Član 738

(1) Primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njenog preuzimanja.

(2) Ako prilikom preuzimanja robe primijeti nedostatke, primalac je dužan da o tome odmah upozori skladištara, inače se smatra da je roba uredno primljena.

(3) O nedostacima robe koji se nisu mogli utvrditi u trenutku preuzimanja, primalac je dužan da na pouzdan način obavijesti skladištara u roku od sedam dana, računajući od dana preuzimanja robe, inače se smatra da je roba uredno primljena.

Primjena pravila o ostavi

Član 739

Na ugovore o skladištenju shodno se primjenjuju pravila o ostavi ukoliko pravilima o skladištenju nije drukčije regulisano.

ODJELJAK 2.

Skladišnica

Dužnost izdavanja skladišnice

Član 740

Skladištar koji je na osnovu zakona ovlašćen da za robu primljenu na uskladištenje izda skladišnicu, dužan ju je izdati ostavodavcu na njegov zahtjev.

Sastojci i sadržina skladišnice

Član 741

(1) Skladišnica se sastoji iz priznanice i založnice.

(2) Priznanica i založnica sadrže podatke: naziv, odnosno ime i zanimanje ostavodavca, njegovo sjedište, odnosno prebivalište, naziv i sjedište skladištara, datum i broj skladišnice, mjesto gdje se skladište nalazi, vrstu, prirodu i količinu robe, navod o tome do koga iznosa je roba osigurana, kao i ostale podatke potrebne za raspoznavanje robe i određivanje njene vrijednosti.

(3) Priznanica i založnica moraju se pozivati jedna na drugu.

Skladišnica za dijelove robe

Član 742

(1) Ostavodavac može zahtijevati da skladištar podijeli robu na određene dijelove i da mu za svaki dio izda zasebnu skladišnicu.

(2) Ako je već dobio skladišnicu za cijelu količinu robe, on može zahtijevati da skladištar podijeli robu na određene dijelove i da mu u zamjenu za skladišnicu koju je dobio izda posebne skladišnice za svaki pojedini dio.

(3) Ostavodavac može zahtijevati da mu skladištar izda skladišnicu samo za jedan dio zamjenljive robe koji je ostavio kod njega.

Prava imaoca skladišnice

Član 743

(1) Imalac skladišnice ima pravo zahtijevati da mu se preda roba označena u njoj.

(2) On može raspolagati robom označenom u skladišnici prenošenjem skladišnice.

Prenošenje priznanice i založnice

Član 744

(1) Priznanica i založnica mogu se prenositi indosamentom, zajedno ili odvojeno.

(2) Prilikom svakog prenosa na njima mora biti ubilježen datum.

(3) Na zahtjev prijemnika priznanice ili založnice, prenos na njega prepisaće se u registar skladišta, gdje će se ubilježiti i njegovo sjedište, odnosno prebivalište.

Pravo imaoca priznanice

Član 745

(1) Prenos priznanice bez založnice daje prijemniku pravo da zahtijeva da mu se preda roba samo ako isplati imaocu založnice ili položi skladištaru, za imaoca založnice, iznos koji treba da mu bude isplaćen na dan dospjelosti potraživanja.

(2) Imalac priznanice bez založnice može zahtijevati da se roba proda ako se postignutom cijenom može isplatiti iznos na koji ima pravo imalac založnice, s tim da se ostvareni višak preda njemu.

(3) Kad se radi o zamjenljivim stvarima, imalac priznanice bez založnice može zahtijevati da mu skladištar preda jedan dio robe, pod uslovom da položi skladištaru za račun imaoca založnice odgovarajući iznos u novcu.

Prava imaoca založnice

Član 746

(1) Prenos založnice bez priznanice daje prijemniku pravo zaloge na robi.

(2) Prilikom prvog prenosa, na založnici moraju biti ubilježeni naziv, odnosno ime i zanimanje povjerioca, njegovo poslovno sjedište, odnosno prebivalište, iznos njegovog potraživanja, računajući i kamate i datum dospijevanja.

(3) Prvi prijemnik založnice dužan je bez odlaganja prijaviti skladištaru da je na njega izvršen prenos založnice, a skladište je dužno prepisati taj prenos u svoj registar i na samoj založnici zabilježiti da je ovaj prepis izvršen.

(4) Bez obavljanja radnji iz prethodnog stava, založnica se ne može dalje prenositi indosamentom.

(5) Založnica koja ne sadrži iznos potraživanja založnog povjerioca, obavezuje u korist založnog povjerioca cjelokupnu vrijednost stvari navedenu u njoj.

Protest zbog neisplate i prodaje robe

Član 747

(1) Imalac založnice bez priznanice, kome ne bude isplaćeno u roku potraživanje obezbijeđeno založnicom, dužan je, pod prijetnjom gubitka prava, da zahtijeva isplatu od prenosioca podići protest prema Zakonu o mjenici.

(2) Imalac založnice koji je podigao protest može po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja zahtijevati prodaju založene robe, a isto pravo pripada i prenosiocu koji je isplatio imaocu založnice potraživanje obezbijeđeno založnicom.

(3) Od iznosa postignutog prodajom izdvaja se potrebna svota za podmirenje troškova prodaje, potraživanja skladištara iz ugovora o uskladištenju i ostalih njegovih potraživanja, nastalih u vezi sa ostavljenom robom, zatim se isplaćuje obezbijeđeno potraživanje imaoca založnice, a ostatak pripada imaocu priznanice.

Zahtjev isplate od prenosioca založnice

Član 748

(1) Imalac založnice može zahtijevati isplatu od prenosioca tek ako nije mogao postići potpuno namirenje prodajom založene robe.

(2) Ovaj zahtjev mora biti podignut u roku određenom u Zakonu o mjenici za zahtjev prema indosantima i taj rok počinje teći od dana kad je izvršena prodaja robe.

(3) Imalac založnice gubi pravo da zahtijeva isplatu od prenosioca ako ne bude zahtijevao prodaju robe najdalje u roku od mjesec dana od protesta.

GLAVA XVIII.

NALOG

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 749

(1) Ugovorom o nalogu obavezuje se nalogoprimac prema nalogodavcu da za njegov račun preduzme određene poslove.

(2) Istovremeno se nalogoprimac ovlašćuje na preduzimanje tih poslova.

(3) Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizilazi iz prirode međusobnog odnosa.

Lica dužna da odgovore na ponudu naloga

Član 750

Ko se bavi vršenjem tuđih poslova kao zanimanjem ili se javno nudi za vršenje tih poslova, dužan je, ako neće da prihvati ponuđeni nalog koji se odnosi na te poslove, da o tome bez odlaganja obavijesti drugu stranu, inače odgovara za štetu koju bi ova pretrpjela zbog toga.

ODJELJAK 2.

Obaveze nalogoprimca

Izvršenje naloga kako glasi

Član 751

(1) Nalogoprimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputstvima, sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu paziti na interese nalogodavca i njima se rukovoditi.

(2) Kad nalogoprimac smatra da bi izvršenje naloga po dobijenim uputstvima bilo od štete za nalogodavca, on je dužan skrenuti na to njegovu pažnju i tražiti nova uputstva.

(3) Ako nalogodavac nije dao određena uputstva o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin, a ako je nalog bez naknade, kako bi u istim okolnostima postupio u sopstvenoj stvari.

Odstupanje od naloga i uputstava

Član 752

(1) Od dobijenog naloga i uputstava nalogoprimac može odstupiti samo sa saglasnošću nalogodavca, a kada mu zbog kratkoće vremena ili iz kog drugog uzroka nije moguće tražiti saglasnost nalogodavca, on može odstupiti od naloga i uputstava samo ako je, po procjeni svih okolnosti, mogao osnovano smatrati da to zahtijevaju interesi nalogodavca.

(2) Ako nalogodavac prekorači granice naloga ili odstupi od dobijenih uputstava van slučaja predviđenog u prethodnom stavu, neće se smatrati za nalogoprimca, već za poslovođu bez naloga, izuzev ako nalogodavac naknadno odobri ono što je uradio.

Zamjena

Član 753

(1) Nalogoprimac je dužan izvršiti nalog lično.

(2) On može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je nalogodavac to dozvolio, kao i ako je na to prinuđen okolnostima.

(3) U tim slučajevima on odgovara samo za izbor zamjenika i za uputstva koja mu je dao.

(4) U ostalim slučajevima on odgovara za rad zamjenika, kao i za slučajnu propast ili oštećenje stvari koji bi se dogodili kod zamjenika.

(5) Nalogodavac može u svakom slučaju zahtijevati neposredno od zamjenika izvršenje obaveze iz naloga.

Polaganje računa

Član 754

O izvršenom poslu nalogoprimac je dužan položiti račun i predati bez odugovlačenja nalogodavcu sve što je primio na osnovu obavljanja povjerenih poslova, bez obzira na to da li je ono što je primio za nalogodavca bilo dugovano ovome ili ne.

Podnošenje izvještaja

Član 755

Nalogoprimac je dužan na zahtjev nalogodavca podnijeti izvještaj o stanju poslova i položiti račun i prije određenog vremena.

Odgovornost za upotrebu nalogodavčevog novca

Član 756

Ako se nalogoprimac služio za svoje potrebe novcem koji je primio za nalogodavca, dužan je platiti kamatu po najvišoj dozvoljenoj ugovorenoj stopi, računajući od dana upotrebe, a na ostali dugovani novac koji nije predao na vrijeme, zateznu kamatu, računajući od dana kad ga je bio dužan predati.

Solidarna odgovornost nalogoprimaca

Član 757

Ako je izvršenje nekog posla povjereno nekolicini istim nalogom da ga zajednički vrše, oni odgovaraju solidarno za obaveze iz tog naloga ako što drugo nije ugovoreno.

ODJELJAK 3.

Obaveze nalogodavca

Predujmljivanje novca

Član 758

Nalogodavac je dužan na zahtjev nalogoprimca dati mu izvjesnu svotu novca za predviđene izdatke.

Naknada troškova i preuzimanje obaveza

Član 759

(1) Nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu, čak i ako njegov trud bez njegove krivice nije imao uspjeha, sve potrebne troškove koje je učinio za izvršenje naloga, sa kamatom od dana kad su učinjeni.

(2) On je dužan preuzeti obaveze koje je nalogoprimac uzeo na sebe vršeći u svoje ime povjerene mu poslove ili ga na koji drugi način osloboditi njih.

Naknada štete

Član 760

Nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu štetu koju je ovaj pretrpio bez svoje krivice u vršenju naloga.

Visina naknade

Član 761

Ako drukčije nije ugovoreno, nalogodavac duguje naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu.

Isplata naknade

Član 762

(1) Ukoliko nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu po obavljenom poslu.

(2) Ako je nalogoprimac bez svoje krivice samo djelimično obavio nalog, ima pravo na srazmjerni dio naknade.

(3) U slučaju kad bi unaprijed ugovorena naknada bila u očiglednoj nesrazmjeri sa učinjenim uslugama, nalogodavac može zahtijevati njeno smanjenje.

Pravo zaloge

Član 763

Radi obezbjeđenja naknade i troškova nalogoprimac ima pravo zaloge na pokretnim stvarima nalogodavca koje je dobio po osnovu naloga, kao i po novčanim iznosima koje je naplatio za račun nalogodavca.

Solidarna odgovornost nalogodavaca

Član 764

Ako je više njih povjerilo nalogoprimcu izvršenje naloga, oni mu odgovaraju solidarno.

ODJELJAK 4.

Prestanak naloga

Odustanak od ugovora

Član 765

(1) Nalogodavac može odustati od ugovora.

(2) U slučaju odustanka od ugovora u kome nalogoprimcu pripada naknada za njegov trud, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu odgovarajući dio naknade i naknaditi mu štetu koju je pretrpio odustankom od ugovora ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga.

Otkaz

Član 766

(1) Nalogoprimac može otkazati nalog kad hoće, samo ne u nevrijeme.

(2) On je dužan naknaditi nalogodavcu štetu koju je onaj pretrpio zbog otkaza naloga u nevrijeme, izuzev kad su za otkaz postojali osnovani razlozi.

(3) Nalogoprimac je dužan poslije otkaza produžiti poslove koji ne trpe odlaganje, dok nalogodavac ne bude u mogućnosti da preuzme brigu o njima.

Smrt, prestanak pravnog lica

Član 767

(1) Nalog prestaje smrću nalogoprimca.

(2) Nasljednici nalogoprimca dužni su da o njegovoj smrti što prije obavijeste nalogodavca i preduzmu što je potrebno za zaštitu njegovih interesa, dok ne bude u stanju da sam preuzme brigu o njima.

(3) Nalog prestaje smrću nalogodavca samo ako je tako ugovoreno ili ako se nalogoprimac primio naloga, s obzirom na svoje lične odnose sa nalogodavcem.

(4) U tom slučaju nalogoprimac je dužan produžiti povjerene poslove, ako bi, inače, nastupila šteta za nasljednike, dok ovi ne budu u mogućnosti da sami preuzmu brigu o njima.

(5) Ako je nalogodavac ili nalogoprimac neko pravno lice, nalog prestaje kad to lice prestane postojati.

Stečaj, lišenje poslovne sposobnosti

Član 768

Nalog prestaje kad nalogodavac ili nalogoprimac padne pod stečaj ili bude potpuno ili djelimično lišen poslovne sposobnosti.

Čas prestanka naloga

Član 769

(1) Kad je nalogodavac odustao od ugovora, kao i kad je umro ili pao pod stečaj, ili potpuno ili djelimično lišen poslovne sposobnosti, nalog prestaje u času kad je nalogoprimac saznao za događaj zbog koga nalog prestaje.

(2) Kad je nalogoprimcu izdato pismeno punomoćje, dužan ga je vratiti po prestanku naloga.

Izuzeci

Član 770

Kad je nalog dat da bi nalogoprimac mogao postići ispunjenje nekog svog potraživanja od nalogodavca, nalogodavac ne može odustati od ugovora i nalog ne prestaje ni smrću, ni stečajem nalogodavca ili nalogoprimca, ni kad jedan od njih bude potpuno ili djelimično lišen poslovne sposobnosti.

GLAVA XIX.

KOMISION

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 771

(1) Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent.

(2) Komisionar ima pravo na naknadu i kad ona nije ugovorena.

Primjena pravila o nalogu

Član 772

Na ugovor o komisionu shodno se primjenjuju pravila o nalogu, ukoliko pravilima o komisionu nije drukčije određeno.

Zaključenje posla pod uslovima različitim od naloga

Član 773

(1) Ako je komisionar zaključio neki posao po nepovoljnijim uslovima od onih određenih nalogom kad to nije smio, dužan je naknaditi komitentu razliku, kao i prouzrokovanu štetu.

(2) U slučaju iz prethodnog stava komitent može odbiti da prihvati zaključeni posao, pod uslovom da o tome odmah obavijesti komisionara.

(3) Ali, komitent gubi to pravo ako komisionar pokaže spremnost da mu odmah isplati razliku i naknadi prouzrokovanu štetu.

(4) Ako je posao zaključen po povoljnijim uslovima od onih određenih nalogom, sva tako postignuta korist pripada komitentu.

Prodaja robe prezaduženom licu

Član 774

Komisionar odgovara komitentu za štetu ako je prodao robu licu za čiju je prezaduženost znao ili je mogao znati.

Kad sam komisionar kupuje robu komitenta ili mu prodaje svoju robu

Član 775

(1) Komisionar kome je povjereno da proda ili da kupi neku robu kotiranu na berzi ili na tržištu, može, ako mu je komitent to dozvolio, zadržati robu za sebe kao kupac, odnosno isporučiti je kao prodavac, po cijeni u vrijeme izvršenja povjerenog posla.

(2) U tom slučaju između komisionara i komitenta nastaju odnosi iz ugovora o prodaji.

(3) Ako se berzanska, odnosno tržišna cijena i cijena koju je odredio komitent ne slažu, komisionar – prodavac ima pravo na manju od ove dvije cijene, a komisionar – kupac dužan je platiti veću.

ODJELJAK 2.

Obaveze komisionara

Čuvanje i osiguranje

Član 776

(1) Komisionar je dužan čuvati povjerenu robu sa pažnjom dobrog privrednika.

(2) On odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje robe ako je nije osigurao, a prema nalogu je bio dužan to učiniti.

Obavještenje o stanju primljene robe

Član 777

(1) Prilikom preuzimanja robe od prevozioca, koju mu je poslao komitent, komisionar je dužan utvrditi njeno stanje i bez odlaganja izvijestiti komitenta o danu prispijeća robe, kao i o vidljivim oštećenjima ili manjku, inače odgovara za štetu koja bi zbog tog propuštanja nastala za komitenta.

(2) On je dužan preduzeti sve potrebne mjere radi očuvanja prava komitenta prema odgovornom licu.

Obavještenje o promjenama na robi

Član 778

Komisionar je dužan obavijestiti komitenta o svim promjenama na robi zbog kojih bi ona mogla izgubiti od svoje vrijednosti, a ako nema vremena za čekanje njegovih uputstava ili ako on odugovlači sa davanjem uputstava, u slučaju opasnosti znatnijeg oštećenja robe, komisionar je dužan prodati je na najpogodniji način.

Saopštavanje komitentu imena saugovarača

Član 779

(1) Komisionar je dužan saopštiti komitentu sa kojim je licem obavio posao koji mu je komitent povjerio.

(2) Ovo pravilo ne važi u slučaju prodaje pokretnih stvari koja se vrši preko komisionih prodavnica, osim ako nije drukčije ugovoreno.

Polaganje računa

Član 780

(1) Komisionar je dužan položiti račun o obavljenom poslu bez nepotrebnog odlaganja.

(2) On je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu posla izvršenog za njegov račun.

(3) Komisionar je dužan prenijeti na komitenta potraživanja i ostala prava koja je stekao prema trećem sa kojim je obavio posao u svoje ime i za njegov račun.

Delkredere

Član 781

(1) Komisionar odgovara za ispunjenje obaveza svog saugovarača samo ako je posebno jemčio da će on svoje obaveze ispuniti (delkredere), u kom slučaju on odgovara solidarno sa njim.

(2) Komisionar koji je jemčio za ispunjenje obaveza svog saugovarača ima pravo i na posebnu naknadu (delkredere provizija).

ODJELJAK 3.

Obaveze komitenta

Naknada (provizija)

Član 782

(1) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu kad bude izvršen posao koji je komisionar obavio, kao i ako izvršenje posla bude spriječeno nekim uzrokom za koji odgovara komitent.

(2) U slučaju postupnog izvršavanja, komisionar može zahtijevati srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog ispunjenja.

(3) Ako ne dođe do izvršenja zaključenog posla iz uzroka za koji ne odgovaraju ni komisionar ni komitent, komisionar ima pravo na odgovarajuću naknadu za svoj trud.

(4) Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu.

Član 783

(1) Ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom, komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i postignutom rezultatu.

(2) Ako je u datom slučaju naknada nesrazmjerno velika prema obavljenom poslu i postignutom rezultatu, sud je može, na zahtjev komitenta, sniziti na pravičan iznos.

Naknada troškova

Član 784

(1) Komitent je dužan naknaditi komisionaru troškove koji su bili potrebni za izvršenje naloga, sa kamatom na dan kad su učinjeni.

(2) Komitent je dužan dati komisionaru posebnu naknadu za upotrebu njegovih skladišta i transportnih sredstava ako ona nije obuhvaćena naknadom za izvršenje posla.

Predujmljivanje novca komisionaru

Član 785

Ako ugovorom o komisionu nije što drugo određeno, komitent nije dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog posla.

ODJELJAK 4.

Založno pravo

Član 786

(1) Komisionar ima pravo zaloge na stvarima koje su predmet ugovora o komisionu dok se te stvari nalaze kod njega ili kod nekog koji ih drži za njega, ili dok on ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima.

(2) Iz vrijednosti tih stvari komisionar može naplatiti prije ostalih komitentovih povjerilaca svoja potraživanja po osnovu svih komisionih poslova sa komitentom, kao i po osnovu zajmova i predujmova datih komitentu, bez obzira na to da li su nastali u vezi sa tim stvarima ili nekim drugim.

(3) Pravo prvenstvene naplate ima komisionar iz potraživanja koja je, izvršavajući nalog, stekao za račun komitenta.

ODJELJAK 5.

Odnosi sa trećim licima

Komitentova prava na potraživanja iz posla sa trećim

Član 787

(1) Komitent može zahtijevati ispunjenje potraživanja iz posla koji je komisionar zaključio sa trećim i za njegov račun tek pošto mu ih komisionar ustupi.

(2) Ali, u pogledu odnosa komitenta sa komisionarom i njegovim povjeriocima, ova se potraživanja od svog nastanka smatraju kao komitentova potraživanja.

Ograničenje prava komisionarovih povjerilaca

Član 788

Povjerioci komisionara ne mogu radi naplate svojih potraživanja, ni u slučaju njegovog stečaja, preduzeti mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar, izvršavajući nalog, stekao u svoje ime, ali za račun komitenta, izuzev ako se radi o potraživanjima nastalim u vezi sa sticanjem tih prava i stvari.

Stečaj komisionara

Član 789

(1) U slučaju stečaja komisionara komitent može zahtijevati izlučenje iz stečajne mase stvari koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun, kao i stvari koje je komisionar nabavio za njegov račun.

(2) U istom slučaju komitent može zahtijevati od trećeg kome je komisionar predao stvari da mu isplati njihovu cijenu, odnosno njen još neisplaćeni dio.

GLAVA XX.

UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 790

(1) Ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica, zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem i da, u tom smislu, posreduje između njih i nalogodavca, kao i da po dobijenom ovlašćenju zaključuju ugovore sa trećim licima u ime i za račun nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki ugovor isplati određenu naknadu (proviziju).

(2) Nalogodavac može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika.

(3) Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca.

Forma

Član 791

Ugovor o trgovinskom zastupanju mora biti zaključen u pismenoj formi.

Zaključivanje ugovora u ime nalogodavca

Član 792

Zastupnik može zaključivati ugovore u ime i za račun svog nalogodavca ako je za to od njega dobio posebno ili generalno ovlašćenje.

Primanje ispunjenja

Član 793

Zastupnik ne može zahtijevati ni primiti ispunjenje potraživanja svog nalogodavca ako za to nije posebno ovlašćen.

Izjave zastupniku za nalogodavca

Član 794

Kad je ugovor zaključen posredovanjem zastupnika, onda saugovarač nalogodavca može punovažno činiti zastupniku izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi sa tim ugovorom, u cilju očuvanja ili vršenja prava iz ugovora.

Izjave u ime nalogodavca

Član 795

Zastupnik je ovlašćen da u cilju očuvanja prava svog nalogodavca čini potrebne izjave njegovom saugovaraču.

Mjere obezbjeđenja

Član 796

U cilju zaštite interesa nalogodavca, zastupnik može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja.

ODJELJAK 2.

Obaveze zastupnika

Staranje o interesima nalogodavca

Član 797

(1) Zastupnik je dužan starati se o interesima nalogodavca i u svim poslovima koje preduzima dužan je postupiti sa pažnjom dobrog privrednika.

(2) Pri tome je dužan držati se uputstava koja mu je dao nalogodavac.

(3) On je dužan davati nalogodavcu sva potrebna obavještenja o tržišnoj situaciji, naročito ona koja su od značaja za svaki pojedini posao.

Učestvovanje u zaključivanju poslova

Član 798

Zastupnik je dužan da učestvuje po uputstvima nalogodavca pri zaključivanju poslova i to do njihovog potpunog okončanja.

Čuvanje poslovnih tajni

Član 799

(1) Zastupnik je dužan čuvati poslovne tajne svog nalogodavca za koje je doznao u vezi sa povjerenim poslom.

(2) On odgovara ako ih iskoristi ili drugome otkrije i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju.

Vraćanje stvari datih na upotrebu

Član 800

Po prestanku ugovora o trgovinskom zastupanju, zastupnik je dužan vratiti nalogodavcu sve stvari koje mu je ovaj predao na upotrebu za vrijeme trajanja ugovora.

Poseban slučaj odgovornosti

Član 801

(1) Zastupnik odgovara nalogodavcu za ispunjenje obaveza iz ugovora za čije je zaključenje posredovao ili koje je po ovlašćenju on zaključio u ime nalogodavca, samo ako je za to posebno pismeno jemčio.

(2) U tom slučaju on ima pravo i na posebnu naknadu (delkredere provizija).

ODJELJAK 3.

Obaveze nalogodavca

Materijal i dokumentacija

Član 802

Kad je za obavljanje njegovih poslova zastupniku potreban određeni materijal ili određena dokumentacija, nalogodavac je dužan da mu to stavi na raspolaganje.

Dužnost obavještavanja

Član 803

(1) Nalogodavac može, po svom nahođenju, prihvatiti ili odbaciti zaključenje ugovora pripremljenog od strane zastupnika, ali je dužan da bez odlaganja obavijesti zastupnika o svojoj odluci.

(2) Nalogodavac je dužan da bez odlaganja obavijesti zastupnika o potrebi da se obim poslova zaključenih njegovim posredovanjem svede na manju mjeru nego što je zastupnik mogao osnovano očekivati, kako bi ovaj blagovremeno smanjio svoju preduzimljivost u odgovarajućoj mjeri, inače mu odgovara za pretrpljenu štetu.

Naknada (provizija)

Član 804

(1) Nalogodavac je dužan isplatiti zastupniku naknadu za ugovore zaključene njegovim posredovanjem, kao i za ugovore koje je sam zastupnik zaključio, ako je za to bio ovlašćen.

(2) Zastupnik ima pravo na naknadu i za ugovore koje je nalogodavac zaključio neposredno sa klijentima koje je zastupnik našao.

Sticanje prava na naknadu

Član 805

Ukoliko između ugovornih strana nije drukčije ugovoreno, pravo na naknadu stiče zastupnik kad ugovor bude izvršen, ali mu to pravo pripada i kad ugovor ostane neizvršen ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca.

Visina naknade

Član 806

(1) Ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom, zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu.

(2) Ako je u datom slučaju naknada nesrazmjerno velika prema učinjenoj usluzi, sud je može na zahtjev nalogodavca sniziti na pravičan iznos.

Posebna naknada

Član 807

Zastupnik koji je, po ovlašćenju nalogodavca, izvršio naplatu nekog njegovog potraživanja, ima pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote.

Troškovi

Član 808

(1) Zastupnik nema pravo na naknadu troškova koji proizilaze iz redovnog vršenja posredničkih poslova, osim ako je drukčije ugovoreno.

(2) Ali, on ima pravo na naknadu posebnih troškova koje je učinio u korist nalogodavca ili po njegovom nalogu.

ODJELJAK 4.

Založno pravo

Član 809

Radi obezbjeđenja naplate svojih dospjelih potraživanja, nastalih u vezi sa ugovorom, zastupnik ima pravo zaloge na svotama koje je naplatio za nalogodavca, po njegovom ovlašćenju, kao i na svim nalogodavčevim stvarima, koje je, u vezi sa ugovorom, primio od nalogodavca ili od nekog drugog, dok se nalaze kod njega ili kod nekog koji ih drži za njega, ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima.

ODJELJAK 5.

Prestanak ugovora

Raskidanje ugovora zaključenog za neodređeno vrijeme

Član 810

(1) Kad trajanje ugovora o trgovinskom zastupanju nije određeno ugovorom, niti se iz okolnosti posla može odrediti, svaka strana može raskinuti ugovor krajem svakog kalendarskog tromjesečja.

(2) Otkaz mora biti saopšten drugoj strani najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja, a ako je ugovor trajao tri godine, otkaz joj mora biti saopšten dva mjeseca prije isteka kalendarskog tromjesečja.

(3) Ugovorne strane mogu drukčije odrediti rokove otkaza i prestanka ugovora, ali između otkaza i prestanka ugovora mora biti ostavljen rok od najmanje mjesec dana.

Raskidanje ugovora bez otkaznog roka

Član 811

(1) Iz ozbiljnih uzroka svaka strana može, navodeći te uzroke, raskinuti ugovor bez otkaznog roka.

(2) Ako je izjava o raskidanju učinjena bez ozbiljnih uzroka, ona se smatra kao otkaz sa redovnim otkaznim rokom.

(3) Zastupnik koji je usljed neosnovanog otkaza prekinuo svoju djelatnost, ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene provizije, a ako je on neosnovano otkazao ugovor, pravo na naknadu štete pripada nalogodavcu.

(4) Neosnovani otkaz daje pravo drugoj strani da raskine ugovor bez otkaznog roka.

Prestanak ugovora zaključenog za određeno vrijeme

Član 812

(1) Kad je ugovor o trgovinskom zastupanju zaključen za određeno vrijeme, on prestaje samim istekom određenog vremena.

(2) Ako se takav ugovor prećutno oduži, smatra se dalje kao ugovor zaključen za neodređeno vrijeme.

GLAVA XXI.

POSREDOVANJE

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 813

Ugvorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu sa nalogodavcem lice koje bi s njim pregovaralo o zaključenju određenog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu ako taj ugovor bude zaključen.

Primjena odredbi zakona o ugovoru o djelu

Član 814

Kad je ugovoreno da će posrednik imati pravo na određenu naknadu i ako njegovo nastojanje ostane bez rezultata, o takvom ugovoru sudiće se prema odredbama koje važe za ugovor o djelu.

Primanje ispunjenja

Član 815

(1) Nalog za posredovanje ne sadrži ovlašćenje za posrednika da za nalogodavca prima ispunjenje obaveza iz ugovora zaključenog njegovim posredovanjem.

(2) Za to je potrebno posebno pismeno punomoćje.

Opozivanje naloga za posredovanje

Član 816

Nalogodavac može opozvati nalog za posredovanje kad god hoće ako se toga nije odrekao i pod uslovom da opozivanje nije protivno savjesti.

Odsustvo obaveze za nalogodavca da zaključi ugovor

Član 817

Nalogodavac nije dužan pristupiti pregovorima za zaključenje ugovora sa licem koje je posrednik našao, ni zaključiti sa njim ugovor pod uslovima koje je saopštio posrednik, ali će odgovarati za štetu ako je postupio protivno savjesti.

ODJELJAK 2.

Obaveze posrednika

Obaveza tražiti priliku

Član 818

(1) Posrednik je dužan tražiti sa pažnjom dobrog privrednika priliku za zaključenje određenog ugovora i ukazati na nju nalogodavcu.

(2) Posrednik je dužan posredovati u pregovorima i nastojati da dođe do zaključenja ugovora ako se na to posebno obavezao.

(3) On ne odgovara ako i pored potrebne brižljivosti ne uspije u svom nastojanju.

Obaveza obavještavanja

Član 819

Posrednik je dužan obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima od značaja za namjeravani posao koje su mu poznate ili su morale biti poznate.

Odgovornost posrednika

Član 820

(1) Posrednik odgovara za štetu koju bi pretrpjela jedna ili druga strana između kojih je posredovao, a koja bi se dogodila zbog toga što je posredovao za poslovno nesposobno lice za čiju je nesposobnost znao ili mogao znati, ili za lice za koje je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obaveze iz tog ugovora i, uopšte, za svaku štetu nastalu njegovom krivicom.

(2) Posrednik odgovara za štetu koja bi za nalogodavca nastala usljed toga što je bez dozvole nalogodavca obavijestio nekog trećeg o sadržini naloga o pregovorima ili o uslovima zaključenog ugovora.

Posrednički dnevnik i list

Član 821

Posrednik u privredi dužan je u posebnu knjigu (posrednički dnevnik) ubilježiti bitne podatke o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem i izdati izvod iz te knjige potpisan od njegove strane (posrednički list).

ODJELJAK 3.

Obaveze nalogodavca

Naknada

Član 822

(1) Posrednik ima pravo na naknadu i kad nije ugovorena.

(2) Ako visina naknade nije određena ni tarifom ili kojim drugim opštim aktom, ni ugovorom, a ni običajem, odrediće je sud prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi.

(3) Ugovorenu posredničku naknadu sud može sniziti na zahtjev nalogodavca ako nađe da je pretjerano visoka, s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu.

(4) Sniženje ugovorene naknade ne može se tražiti ako je isplaćena posredniku poslije zaključenja ugovora za koji je on posredovao.

Kada posrednik stiče pravo na naknadu

Član 823

(1) Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao ako što drugo nije ugovoreno.

(2) Ali, ako je ugovor zaključen pod odložnim uslovom, posrednik stiče pravo na naknadu tek kad se uslov ostvari.

(3) Kad je ugovor zaključen pod raskidnim uslovom, ostvarenje uslova nema uticaja na posrednikovo pravo na naknadu.

(4) U slučaju nevažnosti ugovora, posrednik ima pravo na naknadu ako mu uzrok nevažnosti nije bio poznat.

Naknada troškova

Član 824

(1) Posrednik nema pravo na naknadu troškova učinjenih u izvršenju naloga, izuzev kad je to ugovoreno.

(2) Ali, ako mu je ugovorom priznato pravo na naknadu troškova, on ima pravo na tu naknadu i u slučaju kad ugovor nije zaključen.

Posredovanje za obje strane

Član 825

(1) Ukoliko drukčije nije ugovoreno, posrednik koji je dobio nalog za posredovanje od obiju strana može zahtijevati od svake strane samo polovinu posredničke naknade i naknadu polovine troškova ako je naknada troškova ugovorena.

(2) Posrednik je dužan da se sa pažnjom dobrog privrednika stara o interesima obiju strana između kojih posreduje.

Gubitak prava na naknadu

Član 826

Posrednik koji protivno ugovoru ili protivno interesima svog nalogodavca radi za drugu stranu, gubi pravo na posredničku naknadu i na naknadu troškova.

GLAVA XXII.

OTPREMANJE (ŠPEDICIJA)

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 827

(1) Ugovorom o otpremanju obavezuje se otpremnik da radi prevoza određene stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza, kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu.

(2) Ako je ugovorom predviđeno, otpremnik može zaključivati ugovor o prevozu i preduzimati druge pravne radnje u ime i za račun nalogodavca.

Odustajanje od ugovora

Član 828

Nalogodavac može, po svojoj volji, odustati od ugovora, ali je u tom slučaju dužan naknaditi otpremniku sve troškove koje je dotad imao i isplatiti mu srazmjeran dio naknade za dotadašnji rad.

Primjena pravila o ugovoru o komisionu, odnosno trgovinskom zastupanju

Član 829

Na odnose nalogodavca i otpremnika koji nisu uređeni u ovoj glavi shodno se primjenjuju pravila o ugovoru o komisionu, odnosno trgovinskom zastupanju.

ODJELJAK 2.

Obaveze otpremnika

Upozorenje na nedostatke naloga

Član 830

Otpremnik je dužan upozoriti nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu, naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti.

Upozorenje na nedostatke pakovanja

Član 831

Ako stvar nije upakovana ili, inače, nije spremljena za prevoz kako treba, otpremnik je dužan upozoriti nalogodavca na te nedostatke, a kad bi čekanje da ih nalogodavac ukloni bilo od štete za njega, otpremnik je dužan da ih ukloni na račun nalogodavca.

Čuvanje interesa nalogodavca

Član 832

(1) Otpremnik je dužan u svakoj prilici postupiti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom dobrog privrednika.

(2) On je dužan da bez odlaganja obavijesti nalogodavca o oštećenju stvari, kao i o svim događajima od značaja za njega i da preduzme sve potrebne mjere radi očuvanja njegovih prava prema odgovornom licu.

Postupanje po uputstvima nalogodavca

Član 833

(1) Otpremnik je dužan držati se uputstava o pravcu puta, sredstvima i načinu prevoza, kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca.

(2) Ako nije moguće postupiti po uputstvima sadržanim u nalogu, otpremnik je dužan tražiti nova uputstva, a ako za to nema vremena ili je to nemoguće, otpremnik je dužan postupiti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca.

(3) O svakom odstupanju od naloga otpremnik je dužan bez odlaganja obavijestiti nalogodavca.

(4) Ako nalogodavac nije odredio ni pravac puta ni sredstvo, odnosno način prevoza, otpremnik će ih odrediti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju.

(5) Ako je otpremnik odstupio od dobijenih uputstava odgovara i za štetu nastalu usljed više sile, izuzev ako dokaže da bi se šteta dogodila i da se držao datih uputstava.

Odgovornost otpremnika za druga lica

Član 834

(1) Otpremnik odgovara za izbor prevozioca kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršenju naloga zaključio ugovor (uskladištenje robe i sl), ali ne odgovara i za njihov rad, izuzev ako je tu odgovornost preuzeo ugovorom.

(2) Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku, umjesto da ga sam izvrši, odgovara za njegov rad.

(3) Ako nalog sadrži izričito ili prećutno ovlašćenje otpremniku da povjeri izvršenje naloga drugom otpremniku ili ako je to očigledno u interesu nalogodavca, on odgovara samo za njegov izbor, osim ako je preuzeo odgovornost za njegov rad.

(4) Odgovornosti iz prethodnih stavova ovog člana ne mogu se ugovorom isključiti ni ograničiti.

Carinske radnje i plaćanje carine

Član 835

Ukoliko ugovorom nije drukčije određeno, nalog za otpremu stvari preko granice sadrži obavezu za otpremnika da sprovede potrebne carinske radnje i isplati carinske dažbine za račun nalogodavca.

Kad otpremnik sam vrši prevoz ili druge poslove

Član 836

(1) Otpremnik može i sam izvršiti potpuno ili djelimično prevoz stvari čija mu je otprema povjerena, ako nije nešto drugo ugovoreno.

(2) Ako je otpremnik sam obavio prevoz ili dio prevoza, ima prava i obaveze prevozioca i u tom slučaju pripada mu i odgovarajuća naknada za prevoz pored naknade po osnovu otpremanja i naknade troškova u vezi sa otpremanjem.

(3) Isto važi u pogledu drugih poslova obuhvaćenih nalogom, običajima ili opštim uslovima.

Osiguranje pošiljke

Član 837

(1) Otpremnik je dužan da osigura pošiljku samo ako je to ugovoreno.

(2) Ako ugovorom nije određeno koje rizike treba da obuhvati osiguranje, otpremnik je dužan da osigura stvari od uobičajenih rizika.

Polaganje računa

Član 838

(1) Otpremnik je dužan nakon završenog posla položiti račun nalogodavcu.

(2) Prema zahtjevu nalogodavca otpremik je dužan položiti račun i u toku izvršavanja naloga.

ODJELJAK 3.

Obaveze nalogodavca

Isplata naknade

Član 839

Nalogodavac je dužan isplatiti otpremniku naknadu prema ugovoru, a ako naknada nije ugovorena, onda naknadu određenu tarifom ili nekim drugim opštim aktom, a u nedostatku ovoga, naknadu određuje sud.

Kad otpremnik može zahtijevati naknadu

Član 840

Otpremnik može zahtijevati naknadu kad izvrši svoje obaveze iz ugovora o otpremanju.

Troškovi i predujam

Član 841

(1) Nalogodavac je dužan naknaditi otpremniku potrebne troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari.

(2) Otpremnik može zahtijevati naknadu troškova odmah pošto ih je učinio.

(3) Nalogodavac je dužan na zahtjev otpremnika predujmiti mu potrebnu svotu za troškove koje zahtijeva izvršenje naloga o otpremanju stvari.

Kad je ugovoreno da naknadu isplati primalac stvari

Član 842

Ako je ugovoreno da će otpremnik naplatiti svoja potraživanja od primaoca stvari, otpremnik zadržava pravo da traži isplatu naknade od nalogodavca ako primalac odbije da mu je isplati.

Opasne stvari i dragocjenosti

Član 843

(1) Nalogodavac je dužan obavijestiti otpremnika o osobinama stvari kojima može biti ugrožena sigurnost lica ili dobara ili nanesena šteta.

(2) Kad se u pošiljci nalaze dragocjenosti, hartije od vrijednosti ili druge skupocjene stvari, nalogodavac je dužan obavijestiti o tome otpremnika i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje radi otpremanja.

ODJELJAK 4.

Posebni slučajevi otpremanja

Otprema sa fiksnom naknadom

Član 844

(1) Kad je ugovorom o otpremanju određena jedna ukupna svota za izvršenje naloga o otpremanju stvari, ona obuhvata naknadu po osnovu otpremanja i naknadu za prevoz i naknadu svih ostalih troškova ako nije što drugo ugovoreno.

(2) U tom slučaju, otpremnik odgovara i za rad prevozioca i drugih lica kojima se putem ovlašćenja iz ugovora poslužio.

Zbirna otprema

Član 845

(1) Otpremnik može u izvršavanju dobijenih naloga organizovati zbirnu otpremu, osim ako je ugovorom to isključeno.

(2) Ako zbirnom otpremom postigne razliku u vozarini u korist nalogodavca, otpremnik ima pravo na posebnu dodatnu naknadu.

(3) U slučaju zbirne otpreme otpremnik odgovara za gubitak ili oštećenje stvari nastale za vrijeme prevoza do kojih ne bi došlo da nije bilo zbirne otpreme.

ODJELJAK 5.

Založno pravo otpremnika

Član 846

(1) Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja, nastalih u vezi sa ugovorom o otpremanju, otpremnik ima pravo zaloge na stvarima predatim radi otpremanja i u vezi sa otpremanjem sve dok ih drži ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima.

(2) Kad je u izvršenju otpremanja učestvovao i drugi otpremnik, on je dužan starati se o naplati potraživanja i ostvarenju prava zaloge prethodnih otpremnika.

(3) Ako drugi otpremnik isplati otpravnikova potraživanja prema nalogodavcu, ta potraživanja i otpremnikovo pravo zaloge prelaze na njega po samom zakonu.

(4) To isto biva ako drugi otpremnik isplati prevoziočeva potraživanja.

GLAVA XXIII.

UGOVOR O KONTROLI ROBE I USLUGA

Pojam

Član 847

(1) Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) se obavezuje da stručno i nepristrasno obavi ugovorenu kontrolu robe i izda certifikate o tome, a druga strana (naručilac kontrole) se obavezuje da za izvršenu kontrolu isplati ugovorenu naknadu.

(2) Kontrola robe može se sastojati u utvrđivanju identiteta, kvaliteta, kvantiteta i drugih svojstava robe.

Obim kontrole

Član 848

Vršilac kontrole je dužan da izvrši kontrolu u obimu i na način koji su određeni u ugovoru, a ako u ugovoru nije ništa određeno, u obimu i na način koji odgovaraju prirodi stvari.

Ništavost pojedinih odredaba ugovora

Član 849

(1) Ništave su odredbe ugovora koje vršiocu kontrole nameću dužnosti koje bi mogle uticati na nepristrasnost u vršenju kontrole i na ispravnost isprave o izvršenoj kontroli (certifikat).

(2) Kontrola se smatra izvršenom tek izdavanjem certifikata.

Čuvanje robe, odnosno uzorka

Član 850

(1) Robu koju je naručilac kontrole predao vršiocu kontrole radi obavljanja ugovorene kontrole, vršilac kontrole je dužan čuvati i obezbijediti od zamjene.

(2) Vršilac kontrole je dužan čuvati predane mu uzorke najmanje šest mjeseci, ukoliko nije drukčije ugovoreno.

Obaveza obavještavanja naručioca

Član 851

Vršilac kontrole je dužan da o svim značajnim okolnostima u toku kontrole i čuvanja robe blagovremeno obavještava naručioca kontrole, a naročito o nužnim i korisnim troškovima učinjenim za njegov račun.

Naknada

Član 852

(1) Za obavljenu kontrolu i čuvanje robe vršilac kontrole ima pravo na ugovorenu, odnosno uobičajenu naknadu.

(2) Vršilac kontrole ima pravo i na naknadu svih nužnih i korisnih troškova koji su učinjeni za račun naručioca kontrole.

Pravo zaloge

Član 853

Radi obezbjeđenja ugovorene ili uobičajene naknade i naknade nužnih i korisnih troškova vršilac kontrole ima pravo zaloge na robi koja mu je predata na kontrolu.

Povjeravanje kontrole robe drugom vršiocu kontrole

Član 854

(1) Vršilac kontrole može obavljanje ugovorene kontrole robe povjeriti drugome, izuzev ako mu je naručilac kontrole to izričito zabranio.

(2) Vršilac kontrole odgovara naručiocu kontrole za rad drugog vršioca kontrole.

Kontrola robe sa vršenjem pojedinih pravnih radnji

Član 855

(1) Na osnovu izričitog naloga naručioca kontrole, vršilac kontrole je ovlašćen da pored izvršenja ugovorene kontrole robe vrši i pojedine pravne radnje u ime i za račun naručioca kontrole.

(2) Vršilac kontrole ima pravo na posebnu, uobičajenu ili ugovorenu naknadu za obavljanje pojedinih pravnih radnji u ime i za račun naručioca kontrole.

Kontrola robe sa garancijom

Član 856

(1) Vršilac kontrole može da garantuje za nepromjenljivost svojstava kontrolisane robe u ugovorenom roku.

(2) Za preuzetu garanciju u pogledu svojstava robe, vršilac kontrole ima pravo na posebnu, ugovorenu ili uobičajenu naknadu.

Kontrola usluga i stvari koje nisu namijenjene prometu

Član 857

Ako se vršenje kontrole odnosi na usluge ili stvari koje nisu namijenjene prometu, vršilac kontrole i naručilac kontrole imaju ista prava i obaveze kao i kod kontrole robe.

Raskid ugovora

Član 858

Naručilac kontrole može izjaviti da raskida ugovor sve dok naručena kontrola nije izvršena, ali je u tom slučaju dužan vršiocu kontrole platiti srazmjerni dio naknade i učinjene nužne i korisne troškove, kao i naknaditi mu štetu.

GLAVA XXIV.

UGOVOR O ORGANIZOVANJU PUTOVANJA

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 859

Ugovorom o organizovanju putovanja obavezuje se organizator putovanja da pribavi putniku skup usluga koje se sastoje od prevoza, boravka i drugih usluga koje su sa njima vezane, a putnik se obavezuje da organizatoru plati jednu ukupnu (paušalnu) cijenu.

Izdavanje potvrde o putovanju

Član 860

(1) Organizator putovanja prilikom zaključenja ugovora izdaje putniku potvrdu o putovanju.

(2) Potvrda o putovanju treba da sadrži: mjesto i datum izdavanja; oznaku i adresu organizatora putovanja; ime putnika; mjesto i datum početka i svršetka putovanja, datum boravka, nužne podatke o prevozu, boravku, kao i drugim uslugama koje su obuhvaćene ukupnom cijenom; najmanji broj potrebnih putnika; ukupnu cijenu za skup usluga predviđenih ugovorom; uslove pod kojima putnik može tražiti raskid ugovora, kao i druge podatke za koje se smatra da je korisno da budu sadržani u potvrdi.

(3) Ako je prije izdavanja potvrde o putovanju putniku uručen program putovanja u kome se nalaze podaci iz prethodnog stava, potvrda o putovanju može da sadrži samo uputu na taj program.

Odnos ugovora i potvrde o putovanju

Član 861

(1) Postojanje i punovažnost ugovora o organizovanju putovanja nezavisni su od postojanja potvrde o putovanju i njene sadržine.

(2) Ali, organizator putovanja odgovara za svu štetu koju druga strana pretrpi zbog neizdavanja potvrde o putovanju ili njene netačnosti.

Pretpostavka tačnosti potvrde

Član 862

Smatra se da je tačno ono što stoji u potvrdi sve dok se ne dokaže suprotno.

ODJELJAK 2.

Obaveze organizatora putovanja

Zaštita prava i interesa putnika

Član 863

Organizator putovanja dužan je da putniku pruži usluge koje imaju sadržaj i svojstva predviđena ugovorom, potvrdom, odnosno programom putovanja i da se stara o pravima i interesima putnika, saglasno dobrim poslovnim običajima u ovoj oblasti.

Obaveza obavještavanja

Član 864

Organizator putovanja dužan je da putniku pruži potrebna obavještenja o cijenama i uslugama prevoza, boravka i posebnih usluga, kao i obavještenja koja se odnose na kvalitet prevoznih sredstava i smještaja, na red vožnje, veze, granične i carinske formalnosti, na sanitarne, monetarne i druge administrativne propise.

Obaveza čuvanja tajne

Član 865

Obavještenja koja dobije o putnku, njegovom prtljagu i njegovim kretanjima, organizator može saopštavati trećim licima samo sa odobrenjem putnika ili na zahtjev nadležnog organa.

Odgovornost za organizovanje putovanja

Član 866

Organizator putovanja odgovara za štetu koju prouzrokuje putniku zbog potpunog ili djelimičnog neizvršenja obaveza koje se odnose na organizovanje putovanja predviđenih ugovorom i ovim zakonom.

Odgovornost organizatora putovanja kad sam vrši pojedine usluge

Član 867

Ako sam pruža usluge prevoza, smještaja ili druge usluge vezane za izvršenje organizovanog putovanja, organizator odgovara za štetu pričinjenu putniku prema propisima koji se odnose na te usluge.

Odgovornost organizatora putovanja kad je izvršenje pojedinih usluga povjerio trećim licima

Član 868

(1) Organizator putovanja koji je povjerio trećim licima izvršenje usluga prevoza, smještaja ili drugih usluga vezanih za izvršenje putovanja, odgovara putniku za štetu koja je nastala zbog potpunog ili djelimičnog neizvršavanja ovih usluga, saglasno propisima koji se na njih odnose.

(2) Ali, i kada su usluge izvršene saglasno ugovoru i propisima koji se na njih odnose, organizator odgovara za štetu koju je putnik pretrpio povodom njihovog izvršenja, osim ako dokaže da se ponašao kao pažljiv organizator putovanja pri izboru lica koja su ih izvršila.

(3) Putnik ima pravo da neposredno od trećeg lica odgovornog za štetu zahtijeva potpunu ili dopunsku naknadu za pretrpljenu štetu.

(4) U mjeri u kojoj je naknadio štetu putniku, organizator putovanja stiče sva prava koja bi putnik imao prema trećem licu, odgovornom za ovu štetu (pravo na regres).

(5) Putnik je dužan da ustupi organizatoru putovanja isprave i sve što je potrebno za ostvarivanje prava regresa.

Sniženje cijene

Član 869

(1) Ako su usluge iz ugovora o organizovanju putovanja nepotpuno ili nekvalitetno izvršene, putnik može zahtijevati srazmjerno sniženje cijena, pod uslovom da je stavio prigovor organizatoru putovanja u roku od osam dana od dana završetka putovanja.

(2) Zahtjev za sniženje cijene ne utiče na pravo putnika da zahtijeva naknadu štete.

Isključenje i ograničenje odgovornosti organizatora putovanja

Član 870

(1) Ništave su odredbe ugovora o organizovanju putovanja kojima se isključuje ili smanjuje odgovornost organizatora putovanja.

(2) Ali je punovažna pismena odredba ugovora kojom se unaprijed određuje najviši iznos naknade, pod uslovom da nije u očiglednoj nesrazmjeri sa štetom.

(3) Ovo ograničenje iznosa naknade ne važi ako je organizator štetu prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom.

ODJELJAK 3.

Obaveze putnika

Plaćanje cijene

Član 871

Putnik je dužan da organizatoru putovanja plati ugovorenu cijenu za putovanje u vrijeme kako je ugovoreno, odnosno uobičajeno.

Obaveza davanja podataka

Član 872

Putnik je dužan da na traženje organizatora blagovremeno dostavi sve podatke potrebne za organizovanje putovanja, a posebno za pribavljanje prevoznih karata, rezervaciju za smještaj, kao i isprave potrebne za prelazak preko granice.

Ispunjavanje uslova predviđenih propisima

Član 873

Putnik je dužan da se stara da on lično, njegove lične isprave i njegov prtljag ispunjavaju uslove predviđene graničnim, carinskim, sanitarnim, monetarnim i drugim administrativnim propisima.

Odgovornost putnika za pričinjenu štetu

Član 874

Putnik odgovara za štetu koju pričini organizatoru putovanja neizvršavanjem obaveza koje za njega proizilaze iz ugovora i odredbi ovog zakona.

ODJELJAK 4.

Posebna prava i obaveze ugovornih strana

Zamjena putnika drugim licem

Član 875

Ako drukčije nije ugovoreno, putnik može odrediti drugo lice da umjesto njega koristi ugovorene usluge pod uslovom da ovo lice zadovoljava posebne zahtjeve za određeno putovanje i da putnik naknadi organizatoru putovanja troškove prouzrokovane zamjenom.

Povećanje ugovorene cijene

Član 876

(1) Organizator putovanja može zahtijevati povećanje ugovorene cijene samo ako je poslije zaključenja ugovora došlo do promjena u kursu razmjene valute ili do promjene u tarifama prevoznika, koji utiču na cijenu putovanja.

(2) Pravo na povećanje ugovorene cijene iz prethodnog stava organizator putovanja može ostvariti samo pod uslovom da je ono predviđeno u potvrdi o putovanju.

(3) Ako povećanje ugovorene cijene pređe deset odsto, putnik može raskinuti ugovor bez obaveze da naknadi štetu.

(4) U tom slučaju putnik ima pravo na vraćanje onoga što je platio organizatoru putovanja.

Pravo putnika da odustane od ugovora

Član 877

(1) Putnik može u svakom trenutku odustati od ugovora, potpuno ili djelimično.

(2) Ako putnik prije početka putovanja odustane od ugovora u razumnom roku koji se određuje s obzirom na vrstu aranžmana (blagovremeni odustanak), organizator putovanja ima pravo samo na naknadu administrativnih troškova.

(3) U slučaju neblagovremenog odustanka od ugovora, organizator putovanja može od putnika zahtijevati naknadu u određenom procentu ugovorene cijene koji se utvrđuje srazmjerno vremenu preostalom do početka putovanja i koji mora biti ekonomski opravdan.

(4) Organizator putovanja ima pravo samo na naknadu učinjenih troškova ako je putnik odustao od ugovora zbog okolnosti koje nije mogao izbjeći ili otkloniti i koje bi, da su postojale u vrijeme zaključenja ugovora, predstavljale opravdan razlog da ne zaključi ugovor, kao i u slučaju ako je putnik obezbijedio odgovarajuću zamjenu ili je zamjenu našao sam organizator.

(5) Ako putnik odustane od ugovora nakon početka putovanja, a razlog za to nisu okolnosti iz prethodnog stava ovog člana, organizator ima pravo na puni iznos ugovorene cijene putovanja.

Prava organizatora putovanja da odustane od ugovora

Član 878

(1) Organizator putovanja može odustati od ugovora, potpuno ili djelimično, bez obaveze na naknadu štete ako prije ili za vrijeme izvršenja ugovora nastupe izvanredne okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti, a koje bi, da su postojale u vrijeme zaključenja ugovora, predstavljale opravdan razlog za organizatora putovanja da ugovor ne zaključi.

(2) Organizator putovanja može odustati od ugovora bez obaveze na naknadu štete i kad se minimalan broj putnika, predviđen u potvrdi o putovanju, nije sakupio pod uslovom da o toj okolnosti putnik bude obaviješten u primjerenom roku koji ne može biti kraći od pet dana prije dana kad je putovanje trebalo da otpočne.

(3) U slučaju odustanka od ugovora prije njegovog izvršenja, organizator mora u cijelini vratiti ono što je primio od putnika.

(4) Ako je organizator odustao od ugovora za vrijeme njegovog izvršenja, ima pravo na pravičnu naknadu za ostvarene ugovorene usluge, a dužan je preduzeti sve nužne mjere za zaštitu interesa putnika.

Izmjena programa putovanja

Član 879

(1) Izmjene u programu putovanja mogu se vršiti samo ako su prouzrokovane vanrednim okolnostima koje organizator putovanja nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti.

(2) Troškove koji su nastali usljed izmjene programa snosi organizator putovanja, a smanjenje troškova ide u korist putnika.

(3) Zamjena ugovorenog smještaja može se vršiti samo upotrebom objekta iste kategorije ili na teret organizatora, upotrebom objekta više kategorije i u ugovorenom mjestu smještaja.

(4) Ako su u programu putovanja izvršene bitne izmjene bez opravdanog razloga, organizator putovanja mora u cjelini vratiti ono što je primio od putnika koji je zbog toga odustao od putovanja.

(5) Ako su bitne izmjene u programu učinjene za vrijeme izvršavanja ugovora, putnik u slučaju odustanka snosi samo stvarne troškove ostvarenih usluga.

GLAVA XXV.

POSREDNIČKI UGOVOR O PUTOVANJU

Pojam

Član 880

Posredničkim ugovorom o putovanju posrednik se obavezuje da u ime i za račun putnika zaključi bilo ugovor o organizovanju putovanja bilo ugovor o izvršenju jedne ili više posebnih usluga, koje omogućuju da se ostvari neko putovanje ili boravak, a putnik se obavezuje da za to plati naknadu.

Obaveza izdavanja potvrde

Član 881

(1) Kad se posredničkim ugovorom o putovanju preuzima obaveza zaključenja ugovora o organizovanju putovanja, posrednik je dužan da prilikom zaključenja izda potvrdu o putovanju koja, pored podataka koji se odnose na samo putovanje i oznake i adrese organizatora putovanja, mora da sadrži oznaku i adresu posrednika, kao i podatak da on istupa u tom svojstvu.

(2) Ako u potvrdi o putovanju ne naznači svojstvo posrednika, posrednik u organizovanju putovanja smatra se kao organizator putovanja.

(3) U slučaju kad se posrednički ugovor o putovanju odnosi na zaključenje ugovora o nekoj posebnoj usluzi, posrednik je dužan da izda potvrdu koja se odnosi na tu uslugu sa naznakom iznosa koji je plaćen za uslugu.

Putovanje po uputstvima putnika

Član 882

(1) Posrednik je dužan da postupa po uputstvima koje mu je putnik blagovremeno dao ako su ona u skladu sa ugovorom, uobičajenim poslovanjem posrednika i interesima drugih putnika.

(2) Ako putnik ne da potrebna uputstva, posrednik je dužan da radi na način koji je u datim prilikama najpogodniji za putnika.

Izbor trećih lica

Član 883

Posrednik je dužan da savjesno izvrši izbor trećih lica koja treba da obave usluge predviđene ugovorom i odgovara putniku za njihov izbor.

Shodna primjena odredaba ugovora o organizovanju putovanja

Član 884

Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovor o organizovanju putovanja shodno se primjenjuju na posrednički ugovor o putovanju ako odredbama ove glave nije drukčije određeno.

GLAVA XXVI.

UGOVOR O ANGAŽOVANJU UGOSTITELJSKIH KAPACITETA (UGOVOR O ALOTMANU)

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 885

(1) Ugovorom o alotmanu ugostitelj se obavezuje da u toku određenog vremena stavi na raspolaganje turističkoj agenciji određeni broj ležaja u određenom objektu, pruži ugostiteljske usluge licima koje uputi agencija i plati joj određenu proviziju, a ova se obavezuje da nastoji da ih popuni, odnosno da obavijesti u utvrđenim rokovima da to nije u mogućnosti, kao i da plati cijenu pruženih usluga ukoliko je koristila angažovane hotelske kapacitete.

(2) Ako ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da su smještajni ugostiteljski kapaciteti stavljeni na raspolaganje za jednu godinu.

Forma ugovora

Član 886

Ugovor o alotmanu mora biti zaključen u pismenoj formi.

ODJELJAK 2.

Obaveze turističke agencije

Obaveza obavještavanja

Član 887

(1) Turistička agencija je dužna da obavještava ugostitelja o toku popunjavanja smještajnih kapaciteta.

(2) Ukoliko nije u mogućnosti da popuni sve angažovane smještajne kapacitete, turistička agencija je dužna da u ugovorenim ili uobičajenim rokovima obavijesti ugostitelja o tome i da mu dostavi listu gostiju, kao i da u obavještenju odredi rok do koga ugostitelj može slobodno raspolagati angažovanim kapacitetima.

(3) Ugostiteljski kapaciteti koji u listi gostiju nisu označeni kao popunjeni, smatraju se slobodnim od dana prijema te liste od strane hotela za period na koji se lista odnosi.

(4) Poslije proteka toga roka turistička agencija ponovo stiče pravo da popunjava angažovane smještajne kapacitete.

Obaveza pridržavanja ugovorenih cijena

Član 888

Turistička agencija ne može licima koja šalje u ugostiteljski objekat zaračunavati veće cijene za ugostiteljske usluge od onih koje su predviđene ugovorom o alotmanu ili ugostiteljskim cjenovnikom.

Obaveza plaćanja ugostiteljskih usluga

Član 889

(1) Ukoliko ugovorom nije drukčije određeno, cijenu pruženih ugostiteljskih usluga plaća ugostitelju turistička agencija poslije izvršenih usluga.

(2) Ugostitelj ima pravo da zahtijeva plaćanje odgovarajuće akontacije.

Obaveza izdavanja posebne pismene isprave

Član 890

(1) Turistička agencija je dužna da licima koja šalje na osnovu ugovora o alotmanu izda posebnu pismenu ispravu (posebna pismena isprava).

(2) Posebna pismena isprava glasi na ime ili na određenu grupu, neprenosiva je i sadrži nalog ugostitelju da pruži usluge koje su u njoj navedene.

(3) Posebna pismena isprava služi kao dokaz da je lice klijent turističke agencije koja je sa ugostiteljem zaključila ugovor o alotmanu.

(4) Na osnovu posebne pismene isprave vrši se obračun uzajamnih potraživanja između turističke agencije i ugostitelja.

ODJELJAK 3.

Obaveze ugostitelja

Obaveza stavljanja na korišćenje ugovorenih smještajnih kapaciteta

Član 891

(1) Ugostitelj preuzima konačnu i neopozivu obavezu da u toku određenog vremena stavi na korišćenje ugovoreni broj ležaja i pruži licima koja upućuje turistička agencija usluge navedene u posebnoj pismenoj ispravi.

(2) Ugostitelj ne može ugovoriti sa drugom agencijom angažovanje kapaciteta koji su već rezervisani na osnovu ugovora o alotmanu.

Obaveze jednakog postupanja

Član 892

Ugostitelj je dužan da licima koja uputi turistička agencija pruži pod istim uslovima usluge kao i licima sa kojima je neposredno zaključio ugovor o ugostiteljskim uslugama.

Obaveza ugostitelja da ne mijenja cijene usluga

Član 893

(1) Ugostitelj ne može mijenjati ugovorene cijene ako o tome ne obavijesti turističku agenciju najmanje šest mjeseci unaprijed, osim u slučaju promjene u kursu razmjena valuta koje utiču na ugovorenu cijenu.

(2) Nove cijene mogu se primjenjivati po isteku mjesec dana od njihove dostave turističkoj agenciji.

(3) Nove cijene neće se primjenjivati na usluge za koje je već dostavljena lista gostiju.

(4) U svakom slučaju izmjene cijene nemaju dejstvo na rezervacije koje je ugostitelj potvrdio.

Obaveza plaćanja provizije

Član 894

(1) Ugostitelj je dužan da turističkoj agenciji isplati proviziju na promet ostvaren na osnovu ugovora o alotmanu.

(2) Provizija se određuje u procentu od cijene izvršenih ugostiteljskih usluga.

(3) Ukoliko procenat provizije nije određen ugovorom, turističkoj agenciji pripada provizija određena opštim uslovima poslovanja turističke agencije ili, ako ovih nema, poslovnim običajima.

ODJELJAK 4.

Pravo turističke agencije da odustane od ugovora

Pravo na odustanak od angažovanih smještajnih kapaciteta

Član 895

(1) Turistička agencija može privremeno odustati od korišćenja angažovanih smještajnih kapaciteta, a da time ne raskine ugovor o alotmanu, niti stvori za sebe obavezu naknade štete ugostitelju, ukoliko u ugovorenom roku pošalje obavještenje o odustanku od korišćenja.

(2) Ako rok obavještenja o odustanku nije određen ugovorom, utvrđuje se na osnovu poslovnih običaja u ugostiteljstvu.

(3) U slučaju da obavještenje o odustanku ne bude poslato u predviđenom roku, ugostitelj ima pravo na naknadu štete.

(4) Turistička agencija može odustati od ugovora u cjelini bez obaveze da naknadi štetu ako obavještenje o odustanku pošalje u ugovorenom roku.

Obaveza turističke agencije da popuni angažovane kapacitete

Član 896

(1) Ugovorom o alotmanu se može predvidjeti posebna obaveza turističke agencije da popuni angažovane ugostiteljske kapacitete.

(2) Ako u tom slučaju ne popuni angažovane ugostiteljske kapacitete, turistička agencija je dužna da plati ugostitelju naknadu po neiskorištenom ležaju u danu.

(3) Turistička agencija nema tada pravo da putem blagovremenog obavještenja otkaže ugovor bilo djelimično ili u cjelini.

GLAVA XXVII.

OSIGURANJE

ODJELJAK 1.

Zajedničke odredbe za imovinska osiguranja i osiguranja lica

Odsjek 1.

OPŠTE ODREDBE

Pojam

Član 897

Ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovarač osiguranja da, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja, odnosno zajednici rizika (osiguravač), a zajednica se obavezuje da, ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplati osiguraniku ili nekom trećem licu naknadu, odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo.

Osigurani slučaj

Član 898

(1) Događaj, s obzirom na koji se zaključuje osiguranje (osigurani slučaj), mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovarača.

(2) Ugovor o osiguranju je ništav ako je u času njegovog zaključenja već nastao osigurani slučaj ili je taj bio u nastupanju, ili je bilo izvjesno da će nastupiti, ili ako je već tada bila prestala mogućnost da on nastane.

(3) Ali, ako je ugovoreno da će osiguranjem biti obuhvaćen određen period koji prethodi zaključenju ugovora, ugovor će biti ništav samo ako je u času njegovog zaključenja zainteresovanoj strani bilo poznato da se osigurani slučaj već dogodio, odnosno da je već tada bila prestala mogućnost da se on dogodi.

Isključenje nekih osiguranja

Član 899

(1) Odredbe ove glave neće se primjenjivati na plovidbeno osiguranje, kao ni na druga osiguranja na koja se primjenjuju pravila o plovidbenom osiguranju.

(2) Navedene odredbe neće se primjenjivati ni na osiguranje potraživanja, kao ni na odnose iz reosiguranja.

Odstupanje od odredaba ove glave

Član 900

(1) Ugovorom se može odstupiti samo od onih odredaba ove glave u kojima je to odstupanje izričito dopušteno, kao i od onih koje pružaju ugovaračima mogućnost da postupe kako hoće.

(2) Odstupanje od ostalih odredaba, ukoliko nije zabranjeno ovim ili kojim drugim zakonom, dopušteno je samo ako je u nesumnjivom interesu osiguranika.

Odsjek 2.

ZAKLJUČENJE UGOVORA

Kad je ugovor zaključen

Član 901

(1) Ugovor o osiguranju je zaključen kad ugovarači potpišu polisu osiguranja ili listu pokrića.

(2) Pismena ponuda učinjena osiguravaču za zaključenje ugovora o osiguranju vezuje ponudioca, ako on nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana od dana kad je ponuda prispjela osiguravaču, a ako je potreban ljekarski pregled, onda za vrijeme od trideset dana.

(3) Ako osiguravač u tom roku ne odbije ponudu koja ne odstupa od uslova pod kojima on vrši predloženo osiguranje, smatraće se da je prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen.

(4) U tom slučaju ugovor se smatra zaključenim kad je ponuda prispjela osiguravaču.

Polisa i lista pokrića

Član 902

(1) U polisi moraju biti navedeni: ugovorne strane, osigurana stvar, odnosno osigurano lice, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i period pokrića, svota osiguranja ili da je osiguranje neograničeno; premija ili doprinos, datum izdanja polise i potpisi ugovorenih strana.

(2) Polisa osiguranja može biti privremeno zamijenjena listom pokrića u koju se unose bitni sastojci ugovora.

(3) Osiguravač je dužan upozoriti ugovarača osiguranja da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uslovi nisu štampani na samoj polisi.

(4) Izvršenje obaveze iz prethodnog stava mora biti konstatovano na polisi.

(5) U slučaju neslaganja neke odredbe opštih ili posebnih uslova i neke odredbe polise, primijeniće se odredba polise, a u slučaju neslaganja neke štampane odredbe polise i neke njene rukopisne odredbe, primijeniće se ova posljednja.

(6) Prema sporazumu ugovarača, polisa može glasiti na određeno lice, po naredbi ili na donosioca.

Osiguranje bez polise

Član 903

Uslovima osiguranja mogu biti predviđeni slučajevima u kojima ugovoreni odnos iz osiguranja nastaje samim plaćanjem premije.

Zaključenje ugovora u ime drugog bez ovlašćenja

Član 904

(1) Ko zaključi ugovor o osiguranju u ime drugog bez njegovog ovlašćenja, odgovara osiguravaču za obaveze iz ugovora sve dok ga ovaj, u čije je ime ugovor zaključen, ne odobri.

(2) Zainteresovani može odobriti ugovor i pošto se dogodio osigurani slučaj.

(3) Ako je odobrenje odbijeno, ugovorač osiguranja duguje premiju za period osiguranja u kome je osiguravač obaviješten o odbijanju odobrenja.

(4) Ali, ne odgovara za obaveze iz osiguranja poslovođa bez naloga koji je obavijestio osiguravača da istupa bez ovlašćenja u ime i za račun drugoga.

Osiguranje za tuđi račun ili za račun koga se tiče

Član 905

(1) U slučaju osiguranja za tuđi račun ili za račun koga se tiče, obaveze plaćanja premije i ostale obaveze iz ugovora dužan je izvršavati ugovarač osiguranja, ali on ne može vršiti prava iz osiguranja, čak i kad drži polisu, bez pristanka lica čiji je interes osiguran i kome ona pripadaju.

(2) Ugovarač osiguranja nije dužan predati polisu zainteresovanom licu dok mu ne budu naknađene premije koje je isplatio osiguravaču, kao i troškovi ugovora.

(3) Ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate ovih potraživanja iz dugovane naknade, kao i pravo da zahtijeva njihovu isplatu neposredno od osiguravača.

(4) Osiguravač može istaći svakom korisniku osiguranja za tuđi račun sve prigovore koje po osnovu ugovora ima prema ugovaraču osiguranja.

Zastupnici osiguranja

Član 906

(1) Kad osiguravač ovlasti nekoga da ga zastupa, a ne odredi obim njegovih ovlašćenja, zastupnik je ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju, da ugovara izmjene ugovora ili produženje njihovog važenja, da izda polise osiguranja, da naplaćuje premije i da prima izjave upućene osiguravaču.

(2) Ako je osiguravač ograničio ovlašćenja svog zastupnika, a to ugovaraču osiguranja nije bilo poznato, smatra se kao da ta ograničenja nisu ni postojala.

Odsjek 3.

OBAVEZA OSIGURANIKA, ODNOSNO UGOVARAČA OSIGURANJA

I – PRIJAVA OKOLNOSTI ZNAČAJNIH ZA OCJENU RIZIKA

Dužnost prijavljivanja

Član 907

Ugovarač osiguranja dužan je prijaviti osiguravaču prilikom zaključenja ugovora sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika, a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate.

Namjerna netačna prijava ili prećutkivanje

Član 908

(1) Ako je ugovarač osiguranja namjerno učinio netačnu prijavu ili namjerno prećutao neku okolnost takve prirode da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguravač može zahtijevati poništenje ugovora.

(2) U slučaju poništenja ugovora iz razloga navedenih u prethodnom stavu, osiguravač zadržava naplaćene premije i ima pravo zahtijevati isplatu premije za period osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora.

(3) Osiguravačevo pravo da zahtjeva poništenje ugovora o osiguranju prestaje ako on u roku od tri mjeseca od dana saznanja za netačnost prijave ili za prećutkivanje ne izjavi ugovaraču osiguranja da namjerava koristiti to pravo.

Nenamjerna netačnost ili nepotpunost prijave

Član 909

(1) Ako je ugovarač osiguranja učinio netačnu prijavu ili je propustio dati dužno obavještenje, a to nije učinio namjerno, osiguravač može, po svom izboru, u roku od mjesec dana od saznanja za netačnost ili nepotpunost prijave, izjaviti da raskida ugovor ili predložiti povećanje premije srazmjerno većem riziku.

(2) Ugovor u tom slučaju prestaje po isteku četrnaest dana od kad je osiguravač svoju izjavu o raskidu saopštio ugovaraču osiguranja, a u slučaju osiguravačevog prijedloga da se premija poveća, raskid nastupa po samom zakonu ako ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog u roku od četrnaest dana od kad ga je primio.

(3) U slučaju raskida, osiguravač je dužan vratiti dio premije koji otpada na vrijeme do kraja perioda osiguranja.

(4) Ako se osigurani slučaj dogodio prije nego što je utvrđena netačnost ili nepotpunost prijave ili poslije toga ali prije raskida ugovora, odnosno prije postizanja sporazuma o povećanju premije, naknada se smanjuje u srazmjeri između stope plaćenih premija i stope premija koje bi trebalo platiti prema stvarnom riziku.

Proširenje primjene prethodnih članova

Član 910

Odredbe prethodnih članova o posljedicama netačne prijave ili prećutkivanja okolnosti od značaja za ocjenu rizika primjenjuju se i u slučajevima osiguranja zaključenih u ime i za račun drugoga, ili u korist trećeg, ili za tuđi račun, ili za račun koga se tiče, ako su ova lica znala za netačnost prijave ili prećutkivanje okolnosti od značaja za ocjenu rizika.

Slučajevima u kojima se osiguravač ne može pozivati na netačnost ili nepotpunost prijave

Član 911

(1) Osiguravač kome su u času zaključenja ugovora bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika, a koje je ugovarač osiguranja netačno prijavio ili prećutao, ne može se pozivati na netačnost prijave ili prećutkivanja.

(2) Isto važi u slučaju kad je osiguravač saznao za te okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja, a nije se koristio zakonskim ovlašćenjima.

II – PLAĆANJE PREMIJE

Dužnost plaćanja i primanja premije

Član 912

(1) Ugovarač osiguranja dužan je platiti premiju osiguranja, ali je osiguravač dužan primiti isplatu premije od svakog lica koje ima pravni interes da ona bude plaćena.

(2) Premija se plaća u ugovorenim rokovima, a ako treba da se isplati odjednom, plaća se prilikom zaključenja ugovora.

(3) Mjesto plaćanja premije je mjesto u kome ugovarač osiguranja ima svoje sjedište, odnosno prebivalište, ako ugovorom nije određeno neko drugo mjesto.

Posljedice neisplate premije

Član 913

(1) Ako je ugovoreno da se premija plaća prilikom zaključenja ugovora, obaveza osiguravača da isplati naknadu ili svotu određenu ugovorom počinje narednog dana od dana uplate premije.

(2) Ako je ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora, obaveza osiguravača da isplati naknadu ili svotu određenu ugovorom počinje od dana određenog u ugovoru kao dana početka osiguranja.

(3) Ali, ako ugovarač osiguranja premiju koja je dospjela poslije zaključenja ugovora ne plati do dospjelosti, niti to učini koje drugo zainteresovano lice, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu po isteku roka od trideset dana od dana od kada je ugovaraču osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguravača sa obavještenjem o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne trideset dana od dospjelosti premije.

(4) U svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godinu dana od dospjelosti.

(5) Odredbe ovog člana ne primjenjuju se na osiguranje života.

III – OBAVJEŠTAVANJE OSIGURAVAČA O PROMJENAMA RIZIKA

Povećanje rizika

Član 914

(1) Ugovarač osiguranja dužan je, kad je u pitanju osiguranje imovine, obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika, a kad je u pitanju osiguranje lica, onda samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje.

(2) On je dužan da bez odlaganja obavijesti osiguravača o povećanju rizika, ako je rizik povećan nekim njegovim postupkom, a ako se povećanje rizika dogodilo bez njegovog učešća, on je dužan da ga obavijesti u roku od četrnaest dana od kad je za to saznao.

(3) Ako je povećanje rizika toliko da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je takvo stanje postojalo u času njegovog zaključenja, on može raskinuti ugovor.

(4) Ali, ako je povećanje rizika toliko da bi osiguravač zaključio ugovor samo uz veću premiju da je takvo stanje postojalo u času zaključenja ugovora, on može ugovaraču osiguranja predložiti novu stopu premije.

(5) Ako ugovorač osiguranja ne pristane na novu stopu premije u roku od četrnaest dana od prijema prijedloga nove stope, ugovor prestaje po samom zakonu.

(6) Ali, ugovor ostaje na snazi i osiguravač se više ne može koristiti ovlašćenjima da predloži ugovaraču osiguranja novu stopu premije ili da raskine ugovor ako ne iskoristi ta ovlašćenja u roku od mjesec dana od kad je, ma na koji način, doznao za povećanje rizika ili ako još prije isteka toga roka na neki način pokaže da pristaje na produženje ugovora (ako primi premiju, isplati naknadu za osigurani slučaj koji se desio poslije tog povećanja i sl.).

Kad se osigurani slučaj dogodi u međuvremenu

Član 915

Ako se osigurani slučaj dogodi prije nego što je osiguravač obaviješten o povećanju rizika ili pošto je obaviješten o povećanju rizika, ali prije nego što je ugovor raskinuo ili postigao sporazum, sa ugovaračem osiguranja o povećanju premije, naknada se smanjuje u srazmjeri između plaćenih premija i premija koje bi trebalo platiti prema povećanom riziku.

Smanjenje rizika

Član 916

(1) U slučaju kad se poslije zaključenja ugovora o osiguranju dogodilo smanjenje rizika, ugovarač osiguranja ima pravo zahtijevati odgovarajuće smanjenje premije, računajući od dana kad je o smanjenju obavijestio osiguravača.

(2) Ako osiguravač ne pristane na smanjenje premije, ugovarač osiguranja može raskinuti ugovor.

Obaveza obavještavanja o nastupanju osiguranog slučaja

Član 917

(1) Osiguranik je dužan, izuzev u slučaju osiguranja života, obavijestiti osiguravača o nastupanju osiguranog slučaja najdalje u roku od tri dana od kad je to saznao.

(2) Ako on ne izvrši ovu svoju obavezu u određeno vrijeme, dužan je naknaditi osiguravaču štetu koju bi ovaj zbog toga imao.

Ništavost odredaba o gubitku prava

Član 918

Ništave su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja ako osiguranik poslije nastupanja osiguranog slučaja ne izvrši neku od propisanih ili ugovorenih obaveza.

Odsjek 4.

OBAVEZE OSIGURAVAČA

Isplata naknade ili ugovorene svote

Član 919

(1) Kad se dogodi osigurani slučaj, osiguravač je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku, koji ne može biti duži od četrnaest dana, računajući od kada je osiguravač dobio obavještenje da se osigurani slučaj dogodio.

(2) Ali, ako je za utvrđivanje postojanja osiguračeve obaveze ili njenog iznosa potrebno izvjesno vrijeme, ovaj rok počinje teći od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obaveze i njen iznos.

(3) Ako iznos osiguravačeve obaveze ne bude utvrđen u roku određenom u prvom stavu ovog člana, osiguravač je dužan, na zahtjev ovlašćenog lica, isplatiti iznos nespornog dijela svoje obaveze na ime predujma.

Isključenje odgovornosti osiguravača u slučaju namjere i prevare

Član 920

Ako je ugovarač osiguranja, osiguranik ili korisnik izazvao osigurani slučaj namjerno ili prevarom, osiguravač nije obavezan ni na kakva davanja, a suprotna ugovorna odredba nema pravnog dejstva.

Prigovori osiguravača

Član 921

(1) Protiv zahtjeva donosioca polise, kao i zahtjeva kod drugog lica koje se na nju poziva, osiguravač može istaći sve prigovore koje ima u vezi sa ugovorom prema licu sa kojim je zaključio ugovor o osiguranju.

(2) Izuzetno, protiv zahtjeva trećeg lica u slučaju dobrovoljnog osiguranja od odgovornosti i zahtjeva nosilaca određenih prava na osiguranoj strani, čije je pravo prešlo po samom zakonu sa uništene ili oštećene osigurane stvari na naknadu iz osiguranja, osiguravač može istaći samo prigovore koji su nastali prije nego što se dogodio osigurani slučaj.

Odsjek 5.

TRAJANJE OSIGURANJA

Početak dejstva osiguranja

Član 922

(1) Ako drukčije nije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoje dejstvo, počev od dvadeset četvrtog časa dana koji je u polisi označen kao dan početku trajanja osiguranja, pa sve do svršetka posljednjeg dana roka za koji je osiguranje ugovoreno.

(2) Ako rok trajanja osiguranja nije određen ugovorom, svaka strana može raskinuti ugovor sa danom dospjelosti premije, obavještavajući pismenim putem drugu stranu najkasnije tri mjeseca prije dospjelosti premije.

(3) Ako je osiguranje zaključeno na rok duži od pet godina, svaka strana može po proteku ovog roka, uz otkazni rok od šest mjeseci, pismeno izjaviti drugoj strani da raskida ugovor.

(4) Ugovorom se ne može isključiti pravo svake strane da raskine ugovor kako je naprijed izloženo.

(5) Odredbe ovog člana ne važe za osiguranje života.

Uticaj stečaja na osiguranje

Član 923

(1) U slučaju stečaja ugovarača osiguranja osiguranje se nastavlja, ali svaka strana ima pravo da raskine ugovor o osiguranju u roku od tri mjeseca od otvaranja stečaja, u kom slučaju stečajnoj masi ugovarača pripada dio plaćene premije koji odgovara preostalom vremenu osiguranja.

(2) U slučaju stečaja osiguravača, ugovor o osiguranju prestaje po isteku trideset dana od otvaranja stečaja.

ODJELJAK 2.

Osiguranje imovine

Odsjek 1.

OPŠTE ODREDBE

Interes osiguranja

Član 924

(1) Osiguranje imovine može zaključiti svako lice koje ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj, pošto bi, inače, pretrpjelo neki materijalni gubitak.

(2) Pravo iz osiguranja mogu imati samo lica koja su u času nastanka štete imala materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi.

Svrha osiguranja imovine

Član 925

(1) Osiguranjem imovine obezbjeđuje se naknada za štetu koja bi se desila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja.

(2) Iznos naknade ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja.

(3) Kod osiguranja usjeva i plodova i ostalih proizvoda zemlje iznos štete utvrđuje se s obzirom na vrijednost koju bi imali u vrijeme sabiranja, ako nije drukčije ugovoreno.

(4) Punovažne su odredbe ugovora kojima se iznos naknade ograničava na manji iznos od iznosa štete.

(5) Pri utvrđivanju iznosa štete uzima se u obzir izmakli dobitak samo ako je to ugovoreno.

(6) Ako se u toku istog perioda osiguranja dogodi više osiguranih slučajeva jedan za drugim, naknada iz osiguranja za svaki od njih određuje se i isplaćuje u potpunosi s obzirom na cijelu svotu osiguranja, bez njenog umanjenja za iznos ranije isplaćenih naknada u tom periodu.

(7) Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost osigurane stvari sporazumno utvrđena, naknada se određuje prema toj vrijednosti, izuzev ako osiguravač dokaže da je ugovorena vrijednost znatno veća od stvarne vrijednosti, a za tu razliku ne postoji opravdan razlog (kao na primjer, osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost takve nove stvari, ili osiguranje subjektivne vrijednosti).

Sprečavanje osiguranog slučaja i spasavanje

Član 926

(1) Osiguranik je dužan preduzeti propisane, ugovorene i sve ostale mjere potrebne da se spriječi nastupanje osiguranog slučaja, a ako osigurani slučaj nastupi, dužan je preduzeti sve što je u njegovoj moći da se ograniče njegove štetne posljedice.

(2) Osiguravač je dužan naknaditi troškove, gubitke, kao i druge štete prouzrokovane razumnim pokušajem da se otkloni neposredna opasnost nastupanja osiguranog slučaja, kao i pokušajem da se ograniče njegove štetne posljedice, pa i onda ako su ti pokušaji ostali bez uspjeha.

(3) Osiguravač je dužan dati ovu naknadu, čak i ako ona zajedno sa naknadom štete od osiguranog slučaja prelazi svotu osiguranja.

(4) Ako osiguranik ne ispuni svoju obavezu sprečavanja osiguranog slučaja ili obavezu spasavanja, a za to nema opravdanja, obaveza osiguravača smanjuje se za onoliko za koliko je nastala veća šteta zbog tog neispunjenja.

Prepuštanje oštećene osigurane stvari

Član 927

Ako drukčije nije ugovoreno, osiguranik nema pravo da poslije nastupanja osiguranog slučaja prepusti osiguravaču oštećenu stvar i da od njega zahtijeva isplatu pune svote osiguranja.

Propast stvari uslijed događaja koji nije predviđen u polisi

Član 928

(1) Ako osigurana stvar ili stvar u vezi sa čijom je upotrebom zaključeno osiguranje od odgovornosti propadne za vrijeme perioda osiguranja uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polisi, ugovor prestaje da važi dalje, a osiguravač je dužan vratiti ugovaraču osiguranja dio premije srazmjerno preostalom vremenu.

(2) Kad jedan od više stvari obuhvaćenih jednim ugovorom propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polisi, osiguranje ostaje na snazi i dalje u pogledu ostalih stvari uz potrebne izmjene zbog smanjenja predmeta osiguranja.

Odsjek 2.

OGRANIČENJE OSIGURANIH RIZIKA

Štete pokrivene osiguranjem

Član 929

(1) Osiguravač je dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivicom ugovarača osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, izuzev ako je u pogledu određene štete ova njegova obaveza izrično isključena ugovorom o osiguranju.

(2) On ne odgovara za štetu koju su ta lica prouzrokovala namjerno, te je ništava odredba u polisi koja bi predviđala njegovu odgovornost i u tom slučaju.

(3) Ali, ukoliko se ostvario osigurani slučaj, osiguravač je dužan naknaditi svaku štetu prouzrokovanu od nekog lica za čije postupke osiguranik odgovara po ma kom osnovu, bez obzira na to da li je šteta prouzrokovana nepažnjom ili namjerno.

Šteta prouzrokovana nedostacima osigurane stvari

Član 930

Osiguravač ne odgovara za štetu na osiguranoj stvari koja potiče od njenih nedostataka, osim ako je drukčije ugovoreno.

Štete prouzrokovane ratnim operacijama i pobunama

Član 931

(1) Osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama, osim ako je drukčije ugovoreno.

(2) Osiguravač je dužan dokazati da je šteta prouzrokovana nekim od ovih događaja.

Odsjek 3.

NADOSIGURANJE I UGOVOR SA VIŠE OSIGURAVAČA

Nadosiguranje

Član 932

(1) Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana posluži prevarom i tako ugovori svotu osiguranja veću od stvarne vrijednosti osigurane stvari, druga strana može tražiti poništenje ugovora.

(2) Ako je ugovorena svota osiguranja veća od vrijednosti osigurane stvari, a pri tome nijedna strana nije postupila nesavjesno, ugovor ostaje na snazi, svota osiguranja se snižava do iznosa stvarne vrijednosti osigurane stvari, a premije se srazmjerno smanjuju.

(3) U oba slučaja savjesni osiguravač zadržava primljene premije i ima pravo na nesmanjenu premiju za tekući period.

Naknadno smanjenje vrijednosti

Član 933

Ako se osigurana vrijednost smanji za vrijeme trajanja osiguranja, svaka ugovorna strana ima pravo na odgovarajuće sniženje svote osiguranja i premije, počev od dana kada je svoj zahtjev za sniženje saopštila drugoj strani.

Višestruko i dvostruko osiguranje

Član 934

(1) Ako je neka stvar osigurana kod dva ili više osiguravača od istog rizika, za isti interes i za isto vrijeme, tako da zbir svota osiguranja neprelazi vrijednost te stvari (višestruko osiguranje), svaki osiguravač odgovara za izvršenje u potpunosti obaveza nastalih iz ugovora koji je on zaključio.

(2) Ako, pak, zbir svota osiguranja prelazi vrijednost osigurane stvari (dvostruko osiguranje), a pri tome ugovarač osiguranja nije postupio nesavjesno, sva ta osiguranja su punovažna i svaki osiguravač ima pravo na ugovorenu premiju za period osiguranja u toku, a osiguranik ima pravo zahtijevati od svakog pojedinog osiguravača naknadu prema ugovoru zaključenom sa njim, ali ukupno ne više od iznosa štete.

(3) Kad se dogodi osigurani slučaj, ugovarač osiguranja dužan je obavijestiti o tome svakog osiguravača istog rizika i saopštiti mu imena i adrese ostalih osiguravača, kao i svote osiguranja, pojedinih ugovora zaključenih sa njima.

(4) Po isplati naknade osiguraniku svaki osiguravač snosi dio naknade u srazmjeri u kojoj stoji svota osiguranja na koju se on obavezao prema ukupnom zbiru svota osiguranja, te osiguravač koji je platio više ima pravo zahtijevati od ostalih osiguravača naknadu više plaćenog.

(5) Ako je neki ugovor zaključen bez naznačenja svote osiguranja ili uz neograničeno pokriće, smatra se kao ugovor zaključen uz najvišu svotu osiguranja.

(6) Za dio osiguravača koji ne može da plati, odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima.

(7) Ako je ugovorač osiguranja zaključio ugovor o osiguranju kojim je nastalo dvostruko osiguranje, ne znajući za ranije zaključeno osiguranje, on može, bez obzira na to da li je ranije osiguranje zaključio on ili neko drugi, u roku od mjesec dana od kada je saznao za to osiguranje, zahtijevati odgovarajuće sniženje svote osiguranja i premija docnijeg osiguranja, ali osiguravač zadržava primljene premije i ima pravo na premiju za tekući period.

(8) Ako je do dvostrukog osiguranja došlo zbog smanjenja vrijednosti osigurane stvari za vrijeme trajanja osiguranja, ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuća sniženja svota osiguranja i premija, počev od dana kada je svoj zahtjev za sniženje saopštio osiguravaču.

(9) Ako je pri nastanku dvostrukog osiguranja ugovarač osiguranja postupio nesavjesno svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora, zadržati primljene premije i zahtijevati nesmanjenu premiju za tekući period.

Saosiguranje

Član 935

Kad je ugovor o osiguranju zaključen sa više osiguravača koji su se sporazumjeli o zajedničkom snošenju i raspodjeli rizika, svaki osiguravač naznačen u polisi osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu.

Odsjek 4.

PODOSIGURANJE

Član 936

(1) Kad se utvrdi da je u početku odnosnog perioda osiguranja vrijednosti osigurane stvari bila veća od svote osiguranja, iznos naknade koju duguje osiguravač smanjuje se srazmjerno, izuzev ako je drukčije ugovoreno.

(2) Osiguravač je dužan dati potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja, ako je ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i svote osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade.

Odsjek 5.

PRELAZ UGOVORA I ISPLATA NAKNADE IZ OSIGURANJA DRUGOME

Prelaz ugovora na pribavioca osigurane stvari

Član 937

(1) U slučaju otuđenja osigurane stvari, kao i stvari u vezi sa čijom je upotrebom zaključeno osiguranje od odgovornosti, prava i obaveza ugovarača osiguranja prelaze po samom zakonu na pribavioca, osim ako drukčije nije ugovoreno.

(2) Ali, ako je otuđen samo jedan dio osiguranih stvari koji u pogledu osiguranja ne čine zasebnu cjelinu, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu u pogledu otuđenih stvari.

(3) U slučaju kad se zbog otuđenja stvari poveća ili smanji vjerovatnoća nastupanja osiguranog slučaja, primjenjuju se opšte odredbe o povećanju ili smanjenju rizika.

(4) Ugovorač osiguranja koji ne obavijesti osiguravača da je osigurana stvar otuđena, ostaje u obavezi na plaćanje premija koje dospijevaju i poslije dana otuđenja.

(5) Osiguravač i pribavilac osigurane stvari mogu odustati od osiguranja uz otkazni rok od petnaest dana, s tim što su otkaz dužni podnijeti najdalje u roku od trideset dana od saznanja za otuđenje.

(6) Ugovor o osiguranju ne može se raskinuti ako je polisa osiguranja izdata na donosioca ili po naredbi.

Dodjeljivanje naknade nosiocima zaloge i drugih prava

Član 938

(1) Poslije nastupanja osiguranog slučaja, založna prava i ostala prava koja su ranije postojala na osiguranoj stvari imaju za predmet dugovanu naknadu kako u slučaju osiguranja sopstvene stvari tako i u slučaju osiguranja tuđih stvari zbog obaveze njihovog čuvanja i vraćanja, te osiguravač ne može isplatiti naknadu osiguraniku bez saglasnosti nosilaca tih prava.

(2) Ova lica mogu zahtijevati neposredno od osiguravača da im u granicama svote osiguranja i prema zakonskom redu isplati njihova potraživanja.

(3) Međutim, ako u času isplate osiguravač nije znao niti je mogao znati za ta prava, izvršena isplata naknade osiguraniku ostaje punovažna.

Odsjek 6.

PRELAZ OSIGURANIKOVIH PRAVA PREMA ODGOVORNOM LICU NA OSIGURAVAČA (SUBROGACIJA)

Član 939

(1) Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguravača, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema licu koje je, po ma kom osnovu, odgovorio za štetu.

(2) Ako je krivicom osiguranika onemogućen ovaj prelaz prava na osiguravače, u potpunosti ili djelimično, osiguravač se oslobađa u odgovarajućoj mjeri svoje obaveze prema osiguraniku.

(3) Prelaz prava sa osiguranika na osiguravača ne može biti na štetu osiguranika, te ako je naknada koju je osiguranik dobio od osiguravača iz bilo kog uzroka niža od štete koju je pretrpio, osiguranik ima pravo da mu se iz sredstava odgovornog lica isplati ostatak naknade prije isplate osiguravačevog potraživanja po osnovu prava koja su prešla na njega.

(4) Izuzetno od pravila o prelazu osiguranikovih prava na osiguravača, ova prava ne prelaze na osiguravača ako je štetu prouzrokovalo lice u sredstvu u prvoj liniji sa osiguranikom ili lice za čije postupke osiguranik odgovara, ili koje živi sa njim u istom domaćinstvu, ili lice koje je radnik osiguranika, osim ako su ta lica štetu prouzrokovala namjerno.

(5) Ali ako je neko od lica pomenutih u prethodnom stavu bilo osigurano od odgovornosti, osiguravač može zahtjevati od njegovog osiguravača naknadu iznosa koji je isplatio osiguraniku.

Odsjek 7.

OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI

Odgovornost osiguravača

Član 940

(1) U slučaju osiguranja od odgovornosti, osiguravač odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem, samo ako treće oštećeno lice zahtjeva njenu naknadu.

(2) Osiguravač snosi, u granicama svote osiguranja, troškove spora o osiguranikovoj odgovornosti.

Sopstveno pravo oštećenika i direktna tužba

Član 941

(1) U slučaju osiguranja od odgovornosti, oštećeno lice može zahtijevati neposredno od osiguravača naknadu štete koju je pretrpjelo događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravačeve obaveze.

(2) Oštećeno lice ima, od dana kada se dogodio osigurani slučaj, sopstveno pravo na naknadu iz osiguranja, te je svaka docnija promjena u pravima osiguranika prema osiguravaču bez uticaja na pravo oštećenog lica na naknadu.

ODJELJAK 3.

Osiguranje lica

Odsjek 1.

OPŠTE ODREDBE

Utvrđivanje osigurane svote

Član 942

U ugovorima o osiguranju lica (osiguranje života i osiguranje od nesrećnog slučaja) visina osigurane svote, koju je osiguravač dužan isplatiti kad nastupi osigurani slučaj, utvrđuje se u polisi prema sporazumu ugovornih strana.

Polisa osiguranja života

Član 943

(1) Pored sastojaka koje mora imati svaka polisa, u polisi osiguranja života moraju biti naznačeni: ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje, datum njegovog rođenja i događaji ili rok od koga zavisi nastanak prava da se zahtijeva isplata osigurane svote.

(2) Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi, ali ne može glasiti na donosioca.

(3) Za punovažnost indosamenta polise po naredbi potrebno je da sadrži ime korisnika, datum indosiranja i potpis indosanta.

Netačna prijava starosti osiguranika

Član 944

Izuzetno od opštih odredbi ove glave i posljedicama netačnih prijava i prećutkivanja okolnosti od značaja za ocjenu rizika, za netačne prijave godina života i ugovorima o osiguranju života važe slijedeća pravila:

1) ugovor o osiguranju života je ništav, i osiguravač je dužan u svakom slučaju vratiti sve primljene premije ako su prilikom njegovog zaključenja netačno prijavljene godine života osiguranika a njegove stvarne godine života prelaze granicu do koje osiguravač po svojim uslovima i tarifama vrši osiguranje života;

2) ako je netačno prijavljeno da osiguranik ima manje godina, a njegove stvarne godine života ne prelaze granicu do koje osiguravač vrši osiguranje života, ugovor je punovažan, a osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije predviđene za osiguranje života lica osiguranikovih godina;

3) kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno prilikom zaključenja ugovora, premija se smanjuje na odgovarajući iznos, a osiguravač je dužan vratiti razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo.

Posljedice neplaćanja premije i smanjenja osigurane svote

Član 945

(1) Ako ugovarač osiguranja života ne plati neku premiju o dospjelosti, osiguravač nema pravo da njenu isplatu traži sudskim putem.

(2) Ako ugovarač osiguranja na poziv osiguravača, koji mu mora biti dostavljen preporučenim pismom, ne isplati dospjelu premiju u roku određenom u tom pismu, a koji ne može biti kraći od mjesec dana, računajući od kada mu je pismo uručeno, niti to učini koje drugo zainteresovano lice, osiguravač može samo, ako su dotle plaćene bar tri godišnje premije, izjaviti ugovaraču osiguranja da smanjuje osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja, a u suprotnom slučaju da raskida ugovor.

(3) Ako se osigurani slučaj dogodio prije raskida ugovora ili smanjenja osigurane svote, smatra se kao da je osigurana svota smanjena, odnosno da je ugovor raskinut, prema tome da li su premije bile plaćene bar za tri godine ili ne.

Osiguranje trećeg lica

Član 946

(1) Osiguranje života može se odnositi na život ugovarača osiguranja, a može se odnositi i na život nekog trećeg.

(2) Isto važi i za osiguranje od nesrećnog slučaja.

(3) Ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekog trećeg, za punovažnost ugovora potrebna je njegova pismena saglasnost data u polisi ili u odvojenom pismenu, prilikom potpisivanja polise, sa naznačenjem osigurane svote.

Osiguranje za slučaj smrti maloljetnika i lica lišenih poslovne sposobnosti

Član 947

(1) Ništavo je osiguranje za slučaj smrti trećeg lica mlađeg od četrnaest godina, kao i lica potpuno lišenog poslovne sposobnosti, te je osiguravač dužan vratiti ugovaraču osiguranja sve premije primljene po osnovu takvog ugovora.

(2) Za punovažnost osiguranja za slučaj smrti trećeg lica starijeg od četrnaest godina potrebna je pismena saglasnost njegovog zakonskog zastupnika, kao i pismena saglasnost svakog osiguranog lica.

Kumuliranje naknade i osigurane svote

Član 948

(1) U osiguranju lica, osiguravač koji je isplatio osiguranu svotu ne može imati, ni po kom osnovu, pravo na naknadu od trećeg lica odgovornog za zastupanje osiguranog slučaja.

(2) Pravo na naknadu od trećeg lica odgovornog za nastupanje osiguranog slučaja pripada osiguraniku, odnosno korisniku, nezavisno od njegovog prava na osiguranu svotu.

(3) Odredbe prethodnih stavova ne odnose se na slučaj kad je osiguranje od posljedice nesrećnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti.

Odsjek 2.

ISKLJUČENI RIZICI

Samoubistvo osiguranika

Član 949

(1) Ugovorom o osiguranju za slučaj smrti nije obuhvaćen rizik samoubistva osiguranika ako se desilo u prvoj godini osiguranja.

(2) U slučaju da se samoubistvo dogodilo u roku od tri godine od dana zaključenja ugovora, osiguravač nije dužan da isplati korisniku osiguranu svotu, nego samo matematičku rezervu ugovora.

Namjerno ubistvo osiguranika

Član 950

Osiguravač se oslobađa obaveze da korisniku isplati osiguranu svotu ako je ovaj namjerno izazvao smrt osiguraniku, ali je dužan, ako su dotle bile uplaćene bar tri godišnje premije, isplatiti matematičku rezervu ugovora ugovaraču osiguranja, a ako je on osiguranik, njegovim nasljednicima.

Namjerno prouzrokovanje nesrećnog slučaja

Član 951

Osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju od nesrećnog slučaja ako je osiguranik namjerno prouzrokovao nesrećni slučaj.

Ratne operacije

Član 952

(1) Ako je smrt osiguranika prouzrokovana ratnim operacijama, osiguravač, ako što drugo nije ugovoreno, nije dužan isplatiti korisniku osiguranu svotu, ali je dužan isplatiti mu matematičku rezervu iz ugovora.

(2) Ako nije što drugo ugovoreno, osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju od nesrećnog slučaja ako je nesrećni slučaj prouzrokovan ratnim operacijama.

Ugovorno isključenje rizika

Član 953

Ugovorom o osiguranju za slučaj smrti ili od nesrećnog slučaja mogu biti isključeni iz osiguranja i drugi rizici.

Odsjek 3.

PRAVA UGOVARAČA OSIGURANJA PRIJE NASTUPANJA OSIGURANOG SLUČAJA

Otkup

Član 954

(1) Na zahtjev ugovarača osiguranja života, zaključenog za cijeli život osiguranika, osiguravač je dužan isplatiti mu otkupnu vrijednost polise ako su dotle plaćene bar tri godišnje premije.

(2) U polisi moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti, kao i način kako se ta vrijednost izračunava, saglasno uslovima osiguranja.

(3) Pravo zahtijevati otkup ne mogu vršiti povjerioci ugovarača osiguranja, kao ni korisnik osiguranja, ali će otkupna vrijednost biti isplaćena korisniku na njegov zahtjev ako je određivanje korisnika neopozivo.

(4) Izuzetno od prethodnog stava, otkup polise može zahtijevati povjerilac kome je polisa predata u zalogu ako potraživanje radi čijeg je osiguranja data zaloga ne bude namireno o dospjelosti.

Predujam

Član 955

(1) Na traženje ugovarača osiguranja života zaključenog za cijeli život osiguranika, može mu osiguravač isplatiti unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise, koji ugovarač osiguranja može vratiti docnije.

(2) Na primljeni predujam ugovarač osiguranja dužan je plaćati određenu kamatu.

(3) Ako ugovarač osiguranja zadocni sa plaćanjem dospjele kamate, postupiće se kao da je zahtijevao otkup.

(4) U polisi osiguranja moraju biti navedeni uslovi davanja predujma, mogućnost da se iznos primljen na ime predujma vrati osiguravaču, visina kamatne stope, posljedice neplaćanja dospjele kamate, kako je određeno uslovima osiguranja.

Zalaganje polise

Član 956

(1) Polisa osiguranja života može biti data u zalogu.

(2) Zalaganje polise ima dejstvo prema osiguravaču samo ako je pismeno obaviješten da je polisa založena određenom povjeriocu.

(3) Kad polisa glasi po naredbi, zalaganje se vrši indosamentom.

Odsjek 4.

OSIGURANJE ŽIVOTA U KORIST TREĆEG LICA

Određivanje korisnika

Član 957

(1) Ugovarač osiguranja života može u ugovoru, kao i nekim docnijim pravnim poslom, pa i testamentom, odrediti lice kome će pripasti prava iz ugovora.

(2) Ako se osiguranje odnosi na život nekog drugog lica, za određivanje korisnika potrebna je i njegova pismena saglasnost.

(3) Korisnik ne mora biti određen po imenu, dovoljno je ako akt sadrži nužne podatke za njegovo određivanje.

(4) Kad su za korisnike određena lica ili potomci, korist pripada i onima koji su rođeni docnije, a korist namijenjena suprugu pripada licu koje je bilo u braku sa osiguranikom u času njegove smrti.

Podjela koristi između više korisnika

Član 958

Kad su za korisnike određena lica, potomci i, uopšte, nasljednici, ako ugovarač osiguranja nije odredio kako će se izvršiti podjela između njih, podjela će se izvršiti srazmjerno njihovim nasljedničkim dijelovima, a ako korisnici nisu nasljednici, osigurana svota biće podijeljena na jednake dijelove.

Opozivanje odredbe o određivanju korisnika

Član 959

(1) Odredbu kojom se korist iz osiguranja dodjeljuje određenom licu, može opozvati samo ugovarač osiguranja, i to njegovo pravo ne mogu vršiti ni njegovi povjerioci, ni njegovi zakonski nasljednici.

(2) Ugovarač osiguranja može opozvati odredbu o koristi sve dok korisnik ne izjavi na ma koji način da je prima, kad ona postaje neopoziva.

(3) Ipak, ugovarač može opozvati odredbu o koristi i poslije izjave korisnika da je prima ako je korisnik pokušao ubistvo osiguranika, a ako je korist dodijeljena bez naknade, za opozivanje važe i odredbe o opozivanju poklona.

(4) Smatra se da je korisnik odbio namijenjenu mu korist ako se poslije smrti ugovarača osiguranja na poziv njegovih nasljednika ne izjasni u roku od mjesec dana da je prima.

Sopstveno i neposredno pravo korisnika

Član 960

(1) Osigurana svota koja treba da bude isplaćena korisniku ne ulazi u zaostavštinu ugovarača osiguranja, pa ni kad su za korisnike određeni njihovi nasljednici.

(2) Pravo na osiguranu svotu ima samo korisnik, i to od samog zaključenja ugovora o osiguranju i bez obzira na to kako je i kada određen za korisnika i bez obzira da li je izjavio svoje prihvatanje prije ili poslije smrti osiguranika, te se može obratiti neposredno osiguravaču sa zahtjevom da mu se isplati osigurana svota.

(3) Ako je ugovarač osiguranja odredio za korisnika svoju djecu, svoje potomke ili nasljednike uopšte, svakom tako određenom korisniku pripada pravo na odgovarajući dio osigurane svote i ako se odrekne nasljeđa.

Povjerioci ugovarača osiguranja i osiguranika

Član 961

(1) Povjerioci ugovarača osiguranja i osiguranika nemaju nikakvo pravo na osiguranu svotu ugovorenu za korisnika.

(2) Ali, ako su premije koje je uplatio ugovarač osiguranja bile nesrazmjerno velike prema njegovim mogućnostima u času kad su bile uplaćene, njegovi povjerioci mogu zahtijevati da im se preda dio premija koji premaša njegove mogućnosti ako su ispunjeni uslovi pod kojima povjerioci imaju pravo na pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

Ustupanje osigurane svote

Član 962

Svoje pravo na osiguranu svotu može korisnik prenijeti na drugoga i prije osiguranog slučaja, ali mu je zato potreban pismeni pristanak ugovarača osiguranja, u kome mora biti navedeno ime lica na koje se pravo prenosi, a ako se osiguranje odnosi na život nekog drugog lica, potreban je isti takav pristanak i tog lica.

Kad određeni korisnik umre prije dospjelosti

Član 963

Kad lice koje je bez naknade određeno za korisnika umre prije dospjelosti osigurane glavnice ili rente, korist iz osiguranja ne pripada njegovim nasljednicima, nego narednom korisniku, a ako ovaj nije određen, onda imovini ugovarača osiguranja.

Osiguranje za slučaj smrti bez određenog korisnika

Član 964

Ako ugovarač osiguranja za slučaj smrti ne odredi korisnika ili ako odredba o određivanju korisnika ostane bez dejstva zbog opozivanja, ili zbog odbijanja određenog lica, ili iz kog drugog uzroka, a ugovarač osiguranja ne odredi drugog korisnika, osigurana svota pripada imovini ugovarača osiguranja i kao njen dio prelazi sa ostalim njegovim pravima na njegove nasljednike.

Savjesna isplata osigurane svote neovlašćenom licu

Član 965

(1) Kad osiguravač isplati osiguranu svotu licu koje bi na nju imalo pravo da ugovarač osiguranja nije odredio korisnika, on se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju ako u času izvršene isplate nije znao niti je mogao znati da je korisnik određen testamentom ili nekim drugim aktom koji mu nije dostavljen, a korisnik ima pravo da zahtijeva vraćanje od lica koje je primilo osiguranu svotu.

(2) Isto važi u slučaju promjene korisnika.

GLAVA XXVIII.

ZALOGA

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 966

Ugovorom o zalozi obavezuje se dužnik ili neko treći (zalogodavac) prema povjeriocu (zalogoprimcu) da mu preda neku pokretnu stvar na kojoj postoji pravo svojine da bi se prije ostalih povjerilaca mogao naplatiti iz njene vrijednosti ako mu potraživanje ne bude isplaćeno o dospjelosti, a povjerilac se obavezuje da primljenu stvar čuva i po prestanku svog potraživanja vrati neoštećenu zalogodavcu.

Zalaganje stvari u društvenoj svojini

Član 967

Pokretna stvar u društvenoj svojini može se dati u zalogu samo kad je to predviđeno ovim ili drugim zakonom.

Sticanje založnog prava

Član 968

Zalogoprimac stiče založno pravo kad mu stvar koja je predmet ugovora bude predata.

Sposobnost

Član 969

Za zaključenje punovažnog ugovora o zalozi potrebno je da zalogodavac ima sposobnost za raspolaganje stvarima koje daje u zalogu.

Zaloga na stvari već založenoj drugome

Član 970

(1) Ugovor o zalozi može biti zaključen o stvari koja je već založena nekome.

(2) U tom slučaju založno pravo nastaje kad zalogodavac obavijesti povjerioca kod koga se stvar nalazi o zaključenju ugovora o zalozi sa drugim povjeriocem i naloži mu da po naplati svog potraživanja preda stvar ovome.

Zaloga za buduću ili uslovnu obavezu

Član 971

Zaloga se može dati za buduću, kao i za uslovnu obavezu.

Protezanje zaloge na druge obaveze zalogodavca

Član 972

Zaloga kojom je obezbijeđeno ispunjenje neke obaveze proteže se i na ugovorne obaveze koje bi nastale između zalogoprimca i zalogodavca poslije zaključenja ugovora o zalozi, a koje bi dospjele za isplatu prije namirenja obaveze za čije je obezbjeđenje zaloga data.

Zabranjene odredbe

Član 973

(1) Ništava je odredba ugovora o zalozi da će založena stvar preći u svojinu povjerioca ako njegovo potraživanje ne bude namireno o dospjelosti, kao i odredba da će u tom slučaju povjerilac moći, po unaprijed određenoj cijeni, prodati založenu stvar ili je zadržati za sebe.

(2) Ali, ako je u zalogu data stvar čija je cijena propisana, ugovarači se mogu sporazumjeti da će povjerilac moći prodati založenu stvar po propisanoj cijeni ili je po toj zadržati za sebe.

ODJELJAK 2.

Zalaganje stvari

Odsjek 1.

OBAVEZE ZALOGODAVCA

Član 974

(1) Zalogodavac je dužan predati zalogoprimcu ili trećem licu koje su sporazumno odredili stvar koja je predmet ugovora ili ispravu koja daje imaocu isključivo pravo raspolaganja njome.

(2) Ugovarači se mogu sporazumjeti da zajednički čuvaju stvar ili ispravu.

Odsjek 2.

OBAVEZE ZALOGOPRIMCA

Čuvanje založene stvari

Član 975

(1) Zalogoprimac je dužan čuvati stvar sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina.

(2) On je dužan vratiti je čim mu dug bude namiren.

Upotrebljavanje založene stvari

Član 976

(1) Zalogoprimac nema pravo da upotrebljava založenu stvar ili da je preda drugome na upotrebu, ili u zalogu podzaloga, osim ako mu to dozvoli zalogodavac.

(2) Zalogoprimac koji upotrebljava stvar bez dozvole zalogodavca ili je preda drugome na upotrebu, ili u zalogu, odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje stvari koji bi se dogodili tom prilikom.

Plodovi založene stvari

Član 977

(1) Ako založena stvar daje plodove, a nije ugovoreno kome će oni pripasti poslije odvajanja od stvari, povjerilac, ako hoće, može ih zadržati za sebe.

(2) U tom slučaju iznos čistog prihoda od plodova odbija se od troškova na čiju naknadu povjerilac ima pravo, zatim od dužne kamate i najzad od glavnice.

(3) Isto važi za koristi postignute upotrebom založene stvari.

Oduzimanje založene stvari od zalogoprimca

Član 978

Na zahtjev zalogodavca sud će narediti da se založena stvar oduzme od zalogoprimca i preda nekom trećem licu da je drži za njega ako zalogoprimac ne čuva založenu stvar kako treba, ako je upotrebljava bez dozvole zalogodavca ili je daje drugom na upotrebu, ili ako je ne upotrebljava saglasno datoj mu dozvoli i, uopšte, ako postupa sa njom protivno ugovoru i zakonu.

Odsjek 3.

PRAVA ZALOGOPRIMCA

Kad založena stvar ima neki nedostatak

Član 979

Kad se pokaže da založena stvar ima neki materijalni ili pravni nedostatak, te ne predstavlja dovoljno obezbjeđenje naplate potraživanja, založni povjerilac ima pravo zahtijevati od zalogodavca drugu odgovarajuću zalogu.

Prodaja založene stvari

Član 980

(1) Ako povjeriočevo potraživanje ne bude namireno o dospjelosti, povjerilac može zahtijevati od suda odluku da se stvar proda na javnoj prodaji ili po tekućoj cijeni, kad stvar ima berzansku ili tržišnu cijenu.

(2) Ako bi troškovi javne prodaje bili nesrazmjerno veliki prema vrijednosti založene stvari, sud može odlučiti da povjerilac proda stvar po cijeni utvrđenoj procjenom stručnjaka ili da je, ako hoće, zadrži za sebe po toj cijeni.

Prodaja stvari založene za potraživanje iz ugovora u privredi

Član 981

(1) Ako dužnik ne namiri o dospjelosti potraživanje nastalo iz ugovora u privredi, povjerilac nije dužan obraćati se sudu, nego može pristupiti prodaji založene stvari na javnoj prodaji po isteku osam dana od upozorenja učinjenog dužniku kao i zalogodavcu, kad to nije isto lice, da će tako postupiti.

(2) Povjerilac je dužan obavijestiti blagovremeno oba lica o datumu i mjestu prodaje.

(3) Ako založene stvari imaju tržišnu ili berzansku cijenu, povjerilac ih može prodati po toj cijeni, po isteku osam dana od upozorenja učinjenog dužniku i zalogodavcu da će tako postupiti.

Prodaja založene stvari prije vremena i zbog kvarenja ili gubljenja vrijednosti i njena zamjena

Član 982

(1) Kad se založena stvar kvari ili kad, inače, gubi vrijednost, te postoji opasnost da postane nedovoljna za obezbjeđenje povjeriočevog potraživanja, sud može na zahtjev zalogoprimca ili zalogodavca, a po saslušanju druge strane, odlučiti da se stvar proda na javnoj prodaji ili po berzanskoj ili tržišnoj cijeni, ako je ima, i da se cijena ili dovoljan dio cijene položi kod suda radi obezbjeđenja zalogoprimčevog potraživanja.

(2) Sud će odbiti zahtjev zalogoprimca, ako zalogodavac ponudi da zalogoprimcu preda umjesto založene stvari neku drugu stvar iste vrijednosti čije čuvanje ne zahtijeva veći trud i brigu od čuvanja prvobitno založene stvari.

(3) Sud će, pod istim uslovima, dozvoliti zamjenu založene stvari na zahtjev zalogodavca i u slučaju kad zaloprimac ne traži njenu prodaju.

Prodaja založene stvari prije vremena na zahtjev zalogodavca

Član 983

(1) Na zahtjev zalogodavca sud može dozvoliti da se založena stvar proda određenom licu za određenu cijenu ako nađe da je cijena dovoljna i ako su time očuvani opravdani interesi zalogoprimca.

(2) Dobijena cijena ili dovoljan dio cijene, koji će sud odrediti dozvoljavajući prodaju, stupa na mjesto založene stvari i polaže se u sud za obezbjeđenje naplate povjeriočevog potraživanja.

Pravo prvenstvene naplate

Član 984

Zalogoprimac ima pravo da iz cijene postignute prodajom založene stvari naplati prije ostalih povjerilaca zalogodavca svoje potraživanje, dužnu kamatu, troškove učinjene za očuvanje založene stvari, kao i troškove oko ostvarenja naplate potraživanja.

Redoslijed založnih prava

Član 985

Kad je jedna stvar založena nekolicini povjerilaca, red po kome se isplaćuju njihova potraživanja iz vrijednosti založene stvari određuje se prema datumu nastanka njihovih založnih prava.

Odsjek 4.

PRESTANAK ZALOŽNOG PRAVA

Prestanak založnog prava gubitkom državine

Član 986

(1) Povjeriočevo pravo da se prvenstveno naplati iz vrijednosti založene stvari prestaje prestankom njegove državine.

(2) Ono ponovo nastaje kad povjerilac povrati državinu stvari.

Prestanak založnog prava prestankom potraživanja

Član 987

Kad prestane potraživanje čije je ispunjenje bilo obezbijeđeno zalogom, povjerilac je dužan vratiti založenu stvar zalogodavcu.

Zastarjelost međusobnih potraživanja

Član 988

Potraživanja zalogodavca prema zalogoprimcu za naknadu štete zbog pogoršanja stvari kao i potraživanja zalogoprimca prema zalogodavcu za naknadu troškova učinjenih radi poboljšanja stvari, zastarijeva u roku od jedne godine od dana kada je stvar vraćena.

ODJELJAK 3.

Zalaganje potraživanja i drugih prava

Odsjek 1.

ZALAGANJE POTRAŽIVANJA

Obavještavanje dužnika i predaja isprave

Član 989

(1) Za sticanje založnog prava na nekom potraživanju potrebno je da dužnik bude pismeno obaviješten o zaključenom ugovoru o zalozi.

(2) Zalogodavac je dužan predati zalogoprimcu ispravu o založenom potraživanju.

Davanje u zalogu potraživanja iz hartije od vrijednosti

Član 990

(1) Povjerilac stiče založno pravo na potraživanju upisanom na hartiji od vrijednosti na donosioca kad mu ona bude predata.

(2) Davanje u zalogu potraživanja iz hartije po naredbi vrši se indosamentom u kome je naznačeno da je predata u zalogu.

Dužnost očuvanja potraživanja

Član 991

Zalogoprimac je dužan preduzimati mjere potrebne za očuvanje založnog potraživanja.

Naplaćivanje i uračunavanje kamata

Član 992

(1) Ako založeno potraživanje daje pravo na kamate ili kakva druga povremena potraživanja, zalogoprimac je dužan da ih naplati.

(2) Tako postignuti iznosi prebijaju se sa troškovima na čiju naknadu zalogoprimac ima pravo, zatim sa kamatom koja mu se duguje i najzad sa glavnicom.

Naplaćivanje založenog potraživanja

Član 993

(1) Kad založeno potraživanje dospije za naplatu, zalogoprimac je dužan naplatiti ga.

(2) Ispunjenjem založenog potraživanja založno pravo prelazi na stvar kojom je potraživanje ispunjeno.

(3) Kad je predmet založenog potraživanja novac, zalogoprimac je dužan na zahtjev zalogodavca položiti naplaćeni iznos kod suda, ali ako je predmet njegovog potraživanja takođe novac i ako je ono dospjelo za naplatu, zalogoprimac može zadržati za sebe koliko mu se duguje, a ostalo je dužan predati zalogodavcu.

Prigovori dužnika založenog potraživanja

Član 994

Dužnik založenog potraživanja može istaći zalogoprimcu prigovore koje u slučaju ustupanja potraživanja može dužnik ustupljenog potraživanja istaći prijemniku.

Odsjek 2.

DAVANJE U ZALOGU DRUGIH PRAVA

Način zalaganja

Član 995

(1) Osim potraživanja, u zalogu se mogu dati i druga prava.

(2) Davanje u zalogu tih prava vrši se na način predviđen za njihovo prenošenje na drugoga ako za određeni slučaj nije propisano što drugo.

Odsjek 3.

PRIMJENA ODREDBI O DAVANJU U ZALOGU STVARI

Član 996

Odredbe o davanju u zalogu stvari primjenjuju se i na zaloge potraživanja i drugih prava, ukoliko za njih nije propisano što drugo.

GLAVA XXIX.

JEMSTVO

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe

Pojam

Član 997

Ugovorom o jemstvu se jemac obavezuje prema povjeriocu da će ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu dužnika ako to ovaj ne učini.

Forma

Član 998

Ugovor o jemstvu obavezuje jemca samo ako je izjavu o jemčenju učinio pismeno.

Sposobnost za jemčenje

Član 999

Ugovorom o jemstvu može se obavezati samo ko ima potpunu poslovnu sposobnost.

Jemčenje za poslovno nesposobnog

Član 1000

Ko se obaveže kao jemac za obavezu nekog poslovno nesposobnog lica, odgovara povjeriocu isto kao jemac poslovno sposobnog lica.

Predmet jemčenja

Član 1001

(1) Jemstvo se može dati za svaku punovažnu obavezu, bez obzira na njenu sadržinu.

(2) Jemčiti se može i za uslovnu obavezu, kao i za određenu buduću obavezu.

(3) Jemstvo za buduću obavezu može se opozvati prije nego što obaveza nastane ako nije predviđen rok u kome ona treba da nastane.

(4) Jemstvo se može dati i za obavezu nekog drugog jemca (jemac jemčev).

Obim jemčeve odgovornosti

Član 1002

(1) Jemčeva obaveza ne može biti veća od obaveze glavnog dužnika, a ako je ugovoreno da bude veća, ona se svodi na mjeru dužnikove obaveze.

(2) Jemac odgovara za ispunjenje cijele obaveze za koju je jemčio ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njen dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uslovima.

(3) On je dužan da naknadi potrebne troškove koje je povjerilac učinio u cilju naplate duga od glavnog dužnika.

(4) Jemac odgovara i za svako povećanje obaveze koje bi nastalo dužnikovom docnjom ili dužnikovom krivicom, ukoliko nije drukčije ugovoreno.

(5) On odgovara samo za onu ugovorenu kamatu koja je dospjela poslije zaključenja ugovora o jemstvu.

Prelaz povjeriočevih prava na jemca (subrogacija)

Član 1003

Na jemca koji je namirio povjeriočevo potraživanje prelazi to potraživanje sa svim sporednim pravima i garantijama njegovog ispunjenja.

ODJELJAK 2.

Odnos povjerioca i jemca

Oblici jemstva

Član 1004

(1) Od jemca se može zahtijevati ispunjenje obaveze tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pismenom pozivu (supsidijarno jemstvo).

(2) Povjerilac može tražiti ispunjenje od jemca, iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obaveze ako je očigledno da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njeno ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj.

(3) Ako se jemac obavezao kao jemac platac, odgovara povjeriocu kao glavni dužnik za cijelu obavezu i povjerilac može zahtijevati njeno ispunjenje, bilo od glavnog dužnika bilo od jemca ili od obojice u isto vrijeme (solidarno jemstvo).

(4) Jemac za obavezu nastalu iz ugovora u privredi odgovara kao jemac platac ako nije što drugo ugovoreno.

Solidarnost jemaca

Član 1005

Više jemaca nekog duga odgovaraju solidarno, bez obzira na to da li su jemčili zajedno ili se svaki od njih obavezao prema povjeriocu odvojeno, izuzev kada je ugovorom njihova odgovornost uređena drukčije.

Gubitak prava na rok

Član 1006

Ako je dužnik izgubio pravo na rok određen za ispunjenje njegove obaveze, povjerilac, ipak, ne može zahtijevati ispunjenje od jemca prije isteka tog roka, ukoliko nije drukčije ugovoreno.

Stečaj glavnog dužnika

Član 1007

(1) U slučaju stečaja glavnog dužnika povjerilac je dužan prijaviti svoje potraživanje u stečaju i o tome obavijestiti jemca, inače odgovaraju jemcu za štetu koju bi ovaj imao zbog toga.

(2) Smanjenjenje obaveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ili u postupku prinudnog poravnanja ne povlači sa sobom i odgovarajuće smanjenje jemčeve obaveze, te jemac odgovara povjeriocu za cio iznos svoje obaveze.

Slučaj smanjene odgovornosti dužnikovog nasljednika

Član 1008

Jemac odgovara za cio iznos obaveze za koji je jemčio i u slučaju kada bi se od dužnikovog nasljednika mogla zahtijevati isplata samo onog njenog dijela koji odgovara vrijednosti naslijeđene imovine.

Jemčevi prigovori

Član 1009

(1) Jemac može istaći protiv povjeriočevog zahtjeva sve prigovore glavnog dužnika, uključujući i prigovor prebijanja, a ne i čisto lične dužnikove prigovore.

(2) Dužnikovo odricanje od prigovora, kao i njegovo priznanje povjeriočevog potraživanja, nema dejstva prema jemcu.

(3) Jemac može istaći protiv povjerioca i svoje lične prigovore, na primjer, ništavost ugovora o jemstvu, zastarjelost povjeriočevog potraživanja prema njemu, prigovor prebijanja uzajmnih potraživanja.

Dužnost obavještavanja jemca o dužnikovom propuštanju

Član 1010

Ako dužnik ne ispuni svoju obavezu na vrijeme, povjerilac je dužan obavijestiti o tome jemca, inače će mu odgovarati za štetu koju bi jemac pretrpio zbog toga.

Oslobođenje jemca zbog povjeriočevog odugovlačenja

Član 1011

(1) Jemac se oslobađa odgovornosti ako povjerilac na njegov poziv poslije dospjelosti potraživanja ne zahtijeva ispunjenje od glavnog dužnika u roku od mjesec dana od tog poziva.

(2) Kad rok za ispunjenje nije odrijeđen, jemac se oslobađa odgovornosti ako povjerilac, na njegov poziv po isteku jedne godine od zaključenja ugovora o jemstvu ne učini u roku od mjesec dana od tog poziva potrebnu izjavu za određivanje datuma ispunjenja.

Oslobođenje jemca zbog napuštanja garantija

Član 1012

(1) Ako povjerilac napusti zalogu ili koje drugo pravo kojim je bilo obezbijeđeno ispunjenje njegovog potraživanja ili ga izgubi svojom nepažnjom i tako onemogući prelaz tog prava na jemca, ovaj se oslobađa svoje obaveze prema povjeriocu za onoliko za koliko bi mogao dobiti vršenjem tog prava.

(2) Pravilo prethodnog stava važi kako u slučaju kad je pravo nastalo prije zaključenja ugovora o jemstvu tako i u slučaju kad je nastalo poslije toga.

ODJELJAK 3.

Odnos jemca i dužnika

Pravo zahtijevati naknadu od dužnika

Član 1013

(1) Jemac koji je isplatio povjeriocu njegovo potraživanje može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, kao i kamatu od dana isplate.

(2) On ima pravo na naknadu troškova nastalih u sporu sa povjeriocem od časa kad je obavijestio dužnika o tom sporu, kao i na naknadu štete ako bi je bilo.

Pravo jemca jednog solidarnog dužnika

Član 1014

Jemac jednog od više solidarnih dužnika može zahtijevati od bilo koga od njih da mu naknadi ono što je isplatio povjeriocu, kao i troškove.

Pravo jemca na prethodno obezbjeđenje

Član 1015

I prije nego što namiri povjerioca, jemac koji se obavezao sa znanjem ili odobrenjem dužnika ima pravo zahtijevati od dužnika da mu pruži potrebno obezbjeđenje za njegove eventualne zahtjeve u sljedećim slučajevima: ako dužnik nije ispunio svoju obavezu o njenoj dospjelosti, ako je povjerilac zatražio sudskim putem naplatu od jemca i ako se dužnikovo imovinsko stanje znatno pogoršalo poslije zaključenja ugovora o jemstvu.

Gubitak prava na naknadu

Član 1016

(1) Dužnik može upotrijebiti protiv jemca koji je bez njegovog znanja izvršio isplatu povjeriočevog potraživanja sva pravna sredstva kojima je u času te isplate mogao odbiti povjeriočev zahtjev.

(2) Jemac koji je isplatio povjeriočevo potraživanje, a o tome nije obavijestio dužnika, te je i ovaj u neznanju za tu isplatu ponovo isplatio isto potraživanje, ne može zahtijevati naknadu od dužnika, ali ima pravo zahtijevati od povjerioca da mu vrati ono što mu je isplatio.

Pravo na vraćanje isplaćenog

Član 1017

Jemac koji je bez dužnikovog znanja isplatio povjeriočevo potraživanje koje je docnije na dužnikov zahtjev poništeno ili ugašeno prebijanjem, može samo zahtijevati od povjerioca vraćanje isplaćenog.

ODJELJAK 4.

Regres isplatioca prema ostalim jemcima

Član 1018

Kad ima više jemaca, pa jedan od njih isplati dospjelo potraživanje, on ima pravo zahtijevati od ostalih jemaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega.

ODJELJAK 5.

Zastarjelost

Član 1019

(1) Zastarjelošću obaveze glavnog dužnika zastarijeva i obaveza jemca.

(2) Kad je rok za zastarijevanje obaveze glavnog dužnika duži od dvije godine, obaveza jemca zastarijeva po isteku dvije godine od dospjelosti obaveze glavnog dužnika, izuzev kad jemac odgovara solidarno sa dužnikom.

(3) Prekid zastarijevanja potraživanja prema glavnom dužniku dejstvuje i prema jemcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom povjerioca pred sudom protiv glavnog dužnika.

(4) Zastoj zastarijevanja obaveze glavnog dužnika nema dejstva prema jemcu.

GLAVA XXX.

UPUĆIVANJE (ASIGNACIJA)

ODJELJAK 1.

Pojam ugovora

Član 1020

Upućivanjem (asignacijom) jedno lice, uputilac (asignant) ovlašćuje drugo lice, upućenika (asignat) da za njegov račun izvrši nešto određenom trećem licu, primaocu uputa (asignatar), a ovog ovlašćuje da to izvršenje primi u svoje ime.

ODJELJAK 2.

Odnosi primaoca uputa i upućenika

Prihvatanje od strane upućenika

Član 1021

(1) Primalac uputa stiče pravo da zahtijeva od upućenika ispunjenje tek kad mu ovaj izjavi da prihvata uput.

(2) Prihvatanje uputa ne može se opozvati.

Prigovori upućenika

Član 1022

(1) Prihvatanjem uputa nastaje između primaoca uputa i upućenika dugovinski odnos nezavisan od odnosa između uputioca i upućenika, kao i odnos između uputioca i primaoca uputa.

(2) Upućenik koji je prihvatio uput može istaći primaocu uputa samo prigovore koji se tiču punovažnosti prihvatanja, prigovore koji se zasnivaju na sadržini prihvatanja ili na sadržini samog uputa, kao i prigovore koje ima lično prema njemu.

Prenošenje uputa

Član 1023

(1) Primalac uputa može uput prenijeti na drugog i prije prihvatanja od upućenika, a ovaj ga može prenijeti dalje, izuzev kad iz samog uputa ili posebnih okolnosti proizilazi da je on neprenosiv.

(2) Ako je upućenik izjavio primaocu uputa da prihvata uput, to prihvatanje ima dejstva prema svim licima na koja bi uput bio uzastopno prenesen.

(3) Ako je upućenik izjavio prijaviocu, na koga je primalac uputa prenio uput, da ga prihvata, on ne može istaći prijaviocu prigovore koje ima prema primaocu uputa lično.

Zastarjelost

Član 1024

(1) Pravo primaoca uputa da zahtijeva ispunjenje od upućenika zastarijeva za godinu dana.

(2) Ako za ispunjenje nije određen rok, zastarjelost počinje teći kada upućenik prihvati uput, a ako ga je on prihvatio prije nego što je dat primaocu uputa, onda kada bude dat ovome.

ODJELJAK 3.

Odnos primaoca uputa i uputioca

Ako je primalac uputa povjerilac uputioca

Član 1025

(1) Povjerilac nije dužan pristati na uput koji mu je učinio dužnik u cilju ispunjenja svoje obaveze, ali je dužan da o svom odbijanju odmah izvijesti dužnika, inače će mu odgovarati za štetu.

(2) Povjerilac koji je pristao na uput dužan je pozvati upućenika da ga izvrši.

Uput nije ispunjenje

Član 1026

(1) Kad je povjerilac pristao na uput učinjen od njegovog dužnika u cilju ispunjenja obaveza, ta obaveza ne prestaje ako nije drukčije ugovoreno, ni njegovim pristankom na uput, ni prihvatanjem od strane upućenika, nego tek ispunjenjem od strane upućenika.

(2) Povjerilac koji je pristao na uput učinjen od njegovog dužnika može zahtijevati od uputioca da mu ispuni ono što mu duguje samo ako nije dobio ispunjenje od upućenika u vrijeme određeno u uputu.

Dužnost primaoca uputa da obavijesti uputioca

Član 1027

Ako upućenik odbije pristanak na uput ili odbije ispunjenje koje mu zahtijeva primalac uputa, ili izjavi unaprijed da neće da ga izvrši, primalac uputa je dužan obavijestiti odmah uputioca o tome, inače mu odgovara za štetu.

Odustanak od prihvaćenog uputa

Član 1028

Primalac uputa koji nije povjerilac uputioca i koji neće da se koristi uputom može odustati od njega, čak i ako je već izjavio da ga prima, ali je dužan da bez odlaganja obavijesti o tome uputioca.

Opozivanje ovlašćenja datog primaocu uputa

Član 1029

Uputilac može opozvati ovlašćenje koje je uputom dao primaocu uputa, izuzev ako je uput izdao u cilju ispunjenja nekog svog duga prema njemu i, uopšte, ako je uput izdao u njegovom interesu.

ODJELJAK 4.

Odnos uputioca i upućenika

Ako je upućenik dužnik uputioca

Član 1030

(1) Upućenik nije dužan prihvatiti uput, čak i ako je dužnik uputioca, izuzev ako mu je to obećao.

(2) Ali, kad je uput izdat na osnovu upućenikovog duga uputiocu, upućenik je dužan da ga izvrši do iznosa tog duga ako mu to, ni po čemu, nije teže od ispunjenja obaveze prema uputiocu.

(3) Izvršenjem uputa izdatog na osnovu upućenikovog duga uputiocu, upućenik se oslobađa u istoj mjeri svoga duga prema uputiocu.

Opozivanje ovlašćenja datog upućeniku

Član 1031

(1) Uputilac može opozvati ovlašćenje koje je uputom dao upućeniku, sve dok ovaj ne izjavi primaocu uputa da prihvata uput ili ga ne izvrši.

(2) On ga može opozvati i kad je u samom uputu navedeno da je neopoziv, kao i kad bi se opozivanjem vrijeđala neka njegova obaveza prema primaocu uputa.

(3) Otvaranje stečaja nad imovinom uputioca povlači po samom zakonu opozivanje uputu, izuzev slučaja kad je upućenik bio već prihvatio uput prije otvaranja stečaja, kao i kad u času prihvatanja nije znao niti je morao znati za taj stečaj.

ODJELJAK 5.

Smrt i lišenje poslovne sposobnosti

Član 1032

Smrt uputioca, primaoca uputa ili upućenika, kao i lišenje poslovne sposobnosti nekoga od njih, nema uticaja na uput.

ODJELJAK 6.

Uput u obliku hartije na donosioca

Član 1033

(1) Pismeni uput može biti izdat na donosioca.

(2) U tom slučaju svaki imalac hartije ima prema upućeniku položaj primaoca uputa.

(3) Odnosi koji uputom nastaju između primaoca uputa i uputioca, nastaju, u ovom slučaju, samo između svakog pojedinog imaoca hartije i lica koje mu je hartiju ustupilo.

ODJELJAK 7.

Uput u obliku hartije po naredbi

Član 1034

Pismeni uput koji glasi na novac, na hartije od vrijednosti ili na zamjenjljive stvari može biti izdat sa odredbom “po naredbi”, ako je upućenik lice koje se bavi privrednom djelatnošću i ako ono što treba da izvrši ulazi u okvir te djelatnosti.

GLAVA XXXI.

BANKARSKI NOVČANI DEPOZITI

ODJELJAK 1.

Novčani depozit

Pojam

Član 1035

(1) Ugovor o novčanom depozitu je zaključen kada se banka obavezala da primi, a deponent da položi kod banke određeni novčani iznos.

(2) Ovim ugovorom banka stiče pravo da raspolaže deponovanim novcem i dužna je da ga vrati prema uslovima predviđenim u ugovoru.

Otvaranje računa

Član 1036

(1) Na osnovu ugovora o novčanom depozitu banka otvara račun u korist i na teret kojeg upisuje sva potraživanja i dugovanja koja proizađu iz poslova sa deponentom ili za njegov račun sa trećim.

(2) Ne upisuju se u račun ona potraživanja, odnosno dugovanja za koje se ugovorne strane dogovore da ih isključe.

Otklanjanje dugovnog salda

Član 1037

(1) Banka je obavezna da vrši isplate sa računa u granicama raspoloživih sredstava.

(2) Ako je banka obavila jednu ili više uplata i isplata u okviru ugovora o depozitu, koje čine račun pasivnim, o tome mora bez odlaganja obavijestiti deponenta koji je dužan odmah da preduzme mjere u cilju otklanjanja dugovnog salda.

Vrste novčanih depozita

Član 1038

(1) Novčani depozit može biti po viđenju ili oročen, s otkaznim rokom i bez otkaznog roka, sa posebnom namjenom i bez namjene.

(2) Ako nije suprotno ugovoreno, smatra se da je račun novčanog depozita po viđenju, te deponent računa ima pravo da raspolaže dijelom ili cijelim saldom u svakom trenutku.

Stanje računa

Član 1039

(1) Banka je dužna da deponenta obavještava o svakoj promjeni stanja na njegovom računu.

(2) Banka je dužna krajem svake godine, a ako je to ugovoreno ili uobičajeno i češće, poslati izvještaj o stanju računa (saldo).

Mjesto uplata i isplata

Član 1040

Ako među ugovornim stranama nije drukčije dogovoreno, nalozi za uplatu i isplatu sa računa deponenta upućuju se u sjedište banke kod koje je račun otvoren.

Postojanje više računa

Član 1041

U slučaju da isto lice ima kod jedne banke ili kod više njenih poslovnih jedinica više računa, svaki od ovih računa je samostalan.

Plaćanje kamate

Član 1042

(1) Banka plaća kamatu na sredstva koja su kod nje deponovana, ukoliko zakonom nije drukčije određeno.

(2) Visina kamate utvrđuje se ugovorom o deponovanju sredstava, a ako ugovorom ništa nije previđeno, plaća se zakonska kamata.

ODJELJAK 2.

Ulog na štednju

Štedna knjižica

Član 1043

(1) Ako je novčani depozit primljen kao ulog na štednju, banka, odnosno štedno-kreditna organizacija izdaje deponentu štednu knjižicu.

(2) Štedna knjižica može biti izdata samo na ime određenog lica ili na donosioca.

Upis u knjižicu

Član 1044

(1) U štednu knjižicu se unose sve uplate i podizanja novca.

(2) Upisi u knjižicu potvrđeni pečatom banke i potpisom ovlašćenog lica su dokaz o uplatama, odnosno podizanjima u odnosima između banke i ulagača.

(3) Suprotan sporazum je ništav.

Plaćanje kamate

Član 1045

Na uloge na štednju plaća se kamata.

Vrste uloga na štednju

Član 1046

Ulozi na štednju mogu biti po viđenju ili oročeni s otkaznim rokom i bez otkaznog roka.

GLAVA XXXII.

DEPONOVANJE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

Pojam

Član 1047

Ugovorom o deponovanju hartija od vrijednosti banka se obavezuje da će, uz naknadu, preuzeti hartije od vrijednosti radi čuvanja i vršenja prava i obaveza koje se u vezi s tim zahtijevaju.

Vršenje prava

Član 1048

Ako nije drukčije ugovoreno, banka može vršiti prava iz deponovanih hartija od vrijednosti isključivo za račun deponenta.

Dužnosti banke

Član 1049

(1) Banka je dužna da obezbijedi čuvanje hartije od vrijednosti sa brižljivošću koja se zahtijeva od ostavoprimca uz naknadu i da za račun deponenta preduzima sve radnje radi očuvanja i ostvarivanja njegovih prava iz hartije od vrijednosti.

(2) Ukoliko između ugovornih strana nije što drugo dogovoreno, banka je dužna da naplaćuje dospjele kamate, glavnicu i uopšte sve sume na koje deponovane hartije daju pravo, čim one dospiju za isplatu.

(3) Banka je dužna da stavi na raspolaganje deponentu naplaćene sume ako ovaj ima kod banke račun sa novčanim depozitom i da ih upiše u korist tog računa.

Vraćanje hartija od vrijednosti

Član 1050

(1) Banka je dužna da na zahtjev deponenta vrati hartije od vrijednosti u svako doba.

(2) Vraćanje se, po pravilu, vrši u mjestu gdje je izvršeno deponovanje.

(3) Predmet vraćanja su same hartije od vrijednosti, ukoliko između ugovornih strana nije dogovoreno da vraćanje može biti izvršeno plaćanjem odgovarajućeg iznosa.

(4) Vraćanje se može izvršiti samo deponentu ili njegovim pravnim sljedbenicima ili licima koje oni označe, čak i kad je iz samih hartija vidljivo da one pripadaju trećim.

Zahtjevi trećih lica

Član 1051

O svakom zahtjevu koji treće lice istakne u pogledu deponovanih hartija, banka je dužna da izvijesti deponenta.

GLAVA XXXIII.

BANKARSKI TEKUĆI RAČUN

Pojam

Član 1052

Ugovorom o bankarskom tekućem računu banka se obavezuje da nekom licu otvori poseban račun i da preko njega prima uplate i vrši isplate u granicama njegovih sredstava i odobrenog kredita.

Forma ugovora

Član 1053

Ugovor o otvaranju tekućeg računa mora biti zaključen u pismenoj formi.

Sredstva na tekućem računu

Član 1054

(1) Novčana sredstva na tekućem računu ostvaruju se uplatama od strane deponenta i naplatama novčanih iznosa izvršenih za njegov račun.

(2) Banka je dužna da preko tekućeg računa vrši plaćanja za deponenta i kad na računu nema pokrića i to u obimu koji je predviđen ugovorom o otvaranju tekućeg računa ili posebnim sporazumom.

(3) Ova obaveza banke može se isključiti ugovorom o otvaranju tekućeg računa.

Prebijanje između salda više računa

Član 1055

Ako deponent kod iste banke ima više tekućih računa, aktivni i pasivni saldo ovih računa se uzajamno prebijaju, ukoliko nije drukčije ugovoreno.

Raspolaganje saldom

Član 1056

Korisnik tekućeg računa može u svakom trenutku raspolagati saldom koji se na računu pojavljuje u njegovu korist, osim ako je ugovoren otkazni rok.

Primjena pravila ugovora o nalogu

Član 1057

(1) Banka odgovara za izvršenje naloga deponenta prema prilivima ugovora o nalogu.

(2) Ako nalog treba da se izvrši u mjestu gdje banka nema poslovnu jedinicu, ona može to obaviti preko druge banke.

Trajanje računa

Član 1058

Ako u ugovoru o otvaranju tekućeg računa nije utvrđen rok njegovog trajanja, svaka strana može da ga raskine uz otkazni rok od 15 dana.

Provizija i naknada troškova

Član 1059

(1) Banka ima pravo da zaračunava proviziju za izvršene usluge koje su obuhvaćene ugovorom o tekućem računu, kao i naknadu za posebne troškove učinjene u vezi sa tim uslugama.

(2) Ova svoja potraživanja banka upisuje u svoju korist u tekući račun, ukoliko između ugovornih strana nije drukčije ugovoreno.

Dostavljanje izvoda

Član 1060

(1) Prilikom svake promjene stanja tekućeg računa, banka je dužna da izda izvod sa naznačenjem salda i preda ga klijentu na sporazumno utvrđeni način.

(2) Smatra se da je izvod odobren ako nije osporen u dogovorenom roku ili, ako dogovora nema, u roku od 15 dana.

(3) I nakon njegovog odobrenja, izvod računa se može osporavati zbog grešaka u pisanju ili u obračunu, zbog ispuštanja ili dupliranja, ali se ovo osporavanje mora preduzeti, najdalje, u roku od godinu dana od prijema računa o likvidaciji salda po zaključenju tekućeg računa, inače se pravo glasi.

GLAVA XXXIV.

UGOVOR O SEFU

Pojam

Član 1061

(1) Ugovorom o sefu obavezuje se banka da stavi na upotrebu korisniku sef za određeni period vremena, a korisnik se obavezuje da za to plati banci određenu naknadu.

(2) Banka mora preduzeti sve potrebne mjere da obezbijedi dobro stanje sefa i nadzor nad njim.

Pristup sefu

Član 1062

(1) Pristup sefu može se dozvoliti samo korisniku ili njegovom punomoćniku.

(2) Banka ne smije držati kod sebe duplikat ključa ili ključeva koji se predaju korisniku.

Predmeti koji se ne smiju staviti u sef

Član 1063

(1) Korisnik ne smije staviti u svoj sef predmet ili proizvod koji može ugroziti sigurnost banke ili drugih sefova.

(2) U slučaju da se korisnik ne pridržava ove obaveze, banka može izjaviti da raskida ugovor o sefu.

Prava banke u slučaju neplaćanja

Član 1064

(1) Ako korisnik ne plati banci samo jedan obrok naknade po dospjelosti, banka može raskinuti ugovor po isteku mjesec dana, pošto korisnika preporučenim pismom opomene na naplatu.

(2) Pošto raskine ugovor, banka može pozvati korisnika da isprazni sef i da joj preda ključ, pa ako korisnik to ne učini, banka može zahtijevati da se sef otvori putem suda, utvrdi njegova sadržina i nađene stvari stave u sudski depozit ili povjere banci na čuvanje.

(3) Banka ima pravo prvenstva naplate dužne naknade nastale iz ugovora o sefu iz novčanog iznosa koji je pronađen u sefu, kao i cijene dobijene prodajom drugih vrijednosti nađenih u sefu.

GLAVA XXXV.

UGOVOR O KREDITU

Pojam

Član 1065

Ugovorom o kreditu banka se obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

Forma i sadržina

Član 1066

(1) Ugovor o kreditu mora biti sačinjen u pismenoj formi.

(2) Ugovorom o kreditu utvrđuju se iznos, kao i uslovi davanja, korišćenja i vraćanja kredita.

Otkaz davaoca kredita

Član 1067

(1) Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka ako je kredit korišćen u suprotnosti sa njegovom namjenom.

(2) Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovornog roka i u slučaju insolventnosti korisnika, čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravnog lica ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davalac kredita došao u bitno nepovoljniji položaj.

Odustajanje od ugovora i vraćanje kredita prije roka

Član 1068

(1) Korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit.

(2) Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku.

(3) U oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ukoliko ju je davalac kredita pretrpio.

(4) U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka, banka ne može da zaračuna kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraćen.

GLAVA XXXVI.

UGOVOR O KREDITU NA OSNOVU ZALOGE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

Pojam

Član 1069

Ugovorom o kreditu na osnovu zaloge hartija od vrijednosti banka odobrava kredit u određenom iznosu uz obezbjeđenje zalogom hartija od vrijednosti koje pripadaju korisniku kredita ili trećem koji na to pristane.

Forma i sadržina

Član 1070

Ugovor o kreditu na osnovu zaloge hartija od vrijednosti mora biti zaključen u pismenoj formi i sadržati naznačenje hartija od vrijednosti koje se zalažu, naziv, odnosno firmu i sjedište, odnosno prebivalište imaoca hartija, iznos i uslove odobrenog kredita, kao i iznos i vrijednost hartija koja je uzeta u obzir za odobrenje kredita.

Kad banka može prodati založene hartije

Član 1071

Ako korisnik ne vrati po dospjelosti dobijeni kredit, banka može prodati založene hartije od vrijednosti.

GLAVA XXXVII.

AKREDITIVI

Obaveze akreditivne banke i forma akreditiva

Član 1072

(1) Prihvatanjem zahtjeva nalogodavca za otvaranje akreditiva, akreditivna banka se obavezuje da će korisniku akreditiva isplatititi određenu novčanu svotu ako do određenog vremena budu ispunjeni uslovi navedeni u nalogu za otvaranje akreditiva.

(2) Akreditiv mora biti sačinjen u pismenoj formi.

Kada nastaje obaveza prema korisniku

Član 1073

(1) Banka je obavezna prema korisniku od dana kada mu je otvaranje akreditiva saopšteno.

(2) Nalogodavac je vezan izdatim nalogom od trenutka kad je nalog prispio banci.

Nezavisnost akreditiva od drugog pravnog posla

Član 1074

Akreditiv je nezavisan od ugovora o prodaji ili drugog pravnog posla povodom koga je akreditiv otvoren.

Dokumentarni akreditiv

Član 1075

Dokumentarni akreditiv postoji kada je banka obavezna da isplati korisniku akreditiva određenu novčanu svotu pod uslovom da joj budu podnijeti dokumenti prema uslovima utvrđenim u akreditivu.

Dužnost akreditivne banke

Član 1076

Banka koja otvara dokumentarni akreditiv dužna je da izvrši klauzule plaćanja pod uslovima predviđenim u akreditivu.

Vrste dokumentarnog akreditiva

Član 1077

(1) Dokumentarni akreditiv može biti opoziv ili neopoziv.

(2) Ukoliko nije izričito drukčije ugovoreno, akreditiv je uvijek opoziv, čak i kada je otvoren za određeni period vremena.

Opozivi akreditiv

Član 1078

Opozivi dokumentarni akreditiv ne vezuje banku prema korisniku, te ga u svakom trenutku može izmijeniti ili opozvati na zahtjev nalogodavca ili po sopstvenoj inicijativi, ako je to u interesu nalogodavca.

Neopozivi akreditiv

Član 1079

(1) Neopozivi dokumentarni akreditiv sadrži samostalnu i neposrednu obavezu banke prema korisniku.

(2) Ova obaveza može biti ukinuta ili izmijenjena samo sporazumom svih zainteresovanih strana.

(3) Neopozivi dokumentarni akreditiv može biti potvrđen od neke druge banke koja time, pored akreditivne banke, preuzima samostalnu i neposrednu obavezu prema korisniku.

(4) Notifikacija akreditiva korisnika od strane neke druge banke nije sama po sebi potvrđivanje ovog akreditiva.

Dužnost banke u pogledu dokumenata

Član 1080

(1) Banka je dužna da ispita da li su dokumenti u svemu saobrazni zahtjevima nalogodavca.

(2) Kada dobije dokumente, banka mora u najkraćem roku o tome obavijestiti nalogodavca i ukazati mu na utvrđene nepravilnosti i nedostatke.

Granice odgovornosti banke

Član 1081

(1) Banka ne preuzima nikakvu odgovornost ako su podnijeti dokumenti naizgled saobrazni sa uputstvima nalogodavca.

(2) Ona ne preuzima nikakvu obavezu u pogledu robe koja je predmet otvorenog akreditiva.

Prenosivost i djeljivost akreditiva

Član 1082

(1) Dokumentarni akreditiv je prenosiv ili djeljiv samo ako je banka koja otvara akreditiv u korist korisnika koga je označio nalogodavac ovlašćena uputstvima prvog korisnika da plati u cjelini ili djelimičnio jednom ili većem broju trećih lica.

(2) Akreditiv može prenijeti, na bazi izričitih uputstava, samo banka koja ga otvara i to samo jedanput, ukoliko nije suprotno ugovoreno.

GLAVA XXXVIII.

BANKARSKA GARANCIJA

Pojam

Član 1083

(1) Bankarskom garancijom se obavezuje banka prema primaocu garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treće lice ne ispuni obavezu o dospjelosti izmiriti obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji.

(2) Garancija mora biti izdata u pismenoj formi.

Izmirenje obaveze iz garancije u novcu

Član 1084

Banka izmiruje obavezu iz garancije u novcu i u slučaju da se garancijom obezbjeđuje nenovčana obaveza.

Potvrda garancije (supergarancija)

Član 1085

Ako druga banka potvrdi obavezu iz garancije, korisnik može svoje zahtjeve iz garancije podnijeti bilo banci koja je izdala garanciju, bilo onoj koja ju je potvrdila.

Ustupanje prava iz garancije

Član 1086

Svoja prava iz bankarske garancije korisnik može ustupiti trećem samo sa ustupanjem potraživanja koje je obezbijeđeno garancijom i prenosom svojih obaveza u vezi sa obezbjeđenim potraživanjem.

Garancija “bez prigovora”

Član 1087

(1) Ako bankarska garancija sadrži klauzulu “bez prigovora”, “na prvi poziv” ili sadrži riječi koje imaju isto značenje, banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po obezbijeđenoj obavezi.

(2) Nalogodavac je dužan platiti banci svaki iznos koji je banka platila po osnovu garancije izdate sa klauzulom iz prethodnog stava.

(3) Korisnik garancije duguje nalogodavcu iznos primljen po osnovu garancije na koji, inače, ne bi imao pravo zbog opravdanih prigovora nalogodavca.

GLAVA XXXIX.

PRIMJENA ODREDABA O BANKARSKOM POSLOVANJU

Član 1088

Odredbe čl. 1035. do 1087. ovog zakona shodno se primjenjuju i na preduzeća i druga društvena pravna lica, ukoliko su zakonom ovlašćena za obavljanje određenih bankarskih poslova.

GLAVA XL.

PORAVNANJE

Pojam

Član 1089

(1) Ugovorom o poravnanju lica između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, pomoću uzajamnih popuštanja prekidaju spor, odnosno uklanjaju neizvjesnosti i određuju svoja uzajamna prava i obaveze.

(2) Postoji neizvjesnost i kad je ostvarenje određenog prava nesigurno.

U čemu se sastoje uzajamna popuštanja

Član 1090

(1) Popuštanje se može sastojati, između ostalog, u djelimičnom ili potpunom priznavanju nekog zahtjeva druge strane, ili u odricanju od nekog svog zahtjeva; u uzimanju na sebe neke nove obaveze; u smanjenju kamatne stope; u produženju roka; u pristajanju na djelimične otplate; u davanju prava na odustanicu.

(2) Popuštanje može biti uslovno.

(3) Kad samo jedna strana popusti drugoj, na primjer, prizna pravo druge strane, to nije poravnanje, te ne podliježe pravilima o poravnanju.

Sposobnost

Član 1091

Za zaključenje ugovora o poravnanju potrebna je sposobnost za raspolaganje pravom koje je predmet poravnanja.

Predmet

Član 1092

(1) Predmet poravnanja može biti svako pravo kojim se može raspolagati.

(2) Punovažno je poravnanje o imovinskim posljedicama krivičnog djela.

(3) Ne mogu biti predmet poravnanja sporovi koji se tiču statusnih odnosa.

Primjena odredbe o dvostranim ugovorima

Član 1093

(1) Za ugovor o poravnanju važe opšte odredbe o dvostranim ugovorima, ako za njega nije što drugo predviđeno.

(2) Kad pod nazivom poravnanja ugovarači obave neki drugi posao, na njihove odnose ne primjenjuju se odredbe zakona koje važe za poravnanje, već one koje važe za stvarno obavljeni posao.

Prekomjerno oštećenje

Član 1094

Zbog prekomjernog oštećenja ne može se tražiti poništenje poravnanja.

Dejstvo poravnanja prema jemcima i zalogodavcima

Član 1095

(1) Ako je poravnanjem izvršena novacija obaveze, jemac se oslobađa odgovornosti za njeno ispunjenje, a prestaje i zaloga koju je dao neko treći.

(2) Inače, jemac i treći koji je dao svoju stvar u zalogu ostaju i dalje u obavezi, a njihova odgovornost može biti smanjena poravnanjem, ali ne i povećana, izuzev ako su se saglasili sa poravnanjem.

(3) Kad dužnik poravnanjem prizna sporno potraživanje, jemac i zalogodavac zadržavaju pravo da istaknu povjeriocu prigovore kojih se dužnik poravnanjem odrekao.

Poravnanje u poslu koji se može poništiti

Član 1096

(1) Punovažno je poravnanje o pravnom poslu čije je poništenje mogla tražiti jedna strana, ako je ona u času zaključenja poravnanja znala za tu mogućnost.

(2) Ali je ništavo poravnanje o ništavom pravnom poslu i kad su ugovarači znali za ništavost i htjeli poravnanjem da je otklone.

Ništavost poravnanja

Član 1097

(1) Poravnanje je ništavo ako je zasnovano na pogrešnom vjerovanju oba ugovarača da postoji pravni odnos koji, u stvari, ne postoji, i ako bez tog pogrešnog vjerovanja ne bi među njima bilo ni spora ni neizvjesnosti.

(2) Isto važi i kad se pogrešno vjerovanje ugovarača odnosi na obične činjenice.

(3) Odricanje od ove ništavosti nema pravnog dejstva i ono što je dato na ime izvršenja obaveza iz takvog poravnanja može se natrag tražiti.

Ništavost jedne odredbe poravnanja

Član 1098

Odredbe poravnanja čine cjelinu, te ako je jedna odredba ništava, cijelo poravnanje je ništavo, izuzev kad se iz samog poravnanja vidi da se ono sastoji iz nezavisnih dijelova.

Dio treći

MJERODAVNO PRAVO U SLUČAJU SUKOBA REPUBLIČKIH, ODNOSNO POKRAJINSKIH ZAKONA

Čl. 1099-1105

(brisano)

Dio četvrti

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Primjena ovog zakona

Član 1106

Odredbe ovog zakona neće se primjenjivati na obligacione odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovog zakona.

Primjena običaja

Član 1107

(1) Odredba opštih ili posebnih uzansi kojom se utvrđuje pretpostavka da su ugovorne strane pristale na primjenu uzansi, ukoliko ih nisu ugovorom isključile, neće se primjenjivati poslije stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Opšte uzanse za promet robom (“Službeni list FNRJ”, broj 15/54) neće se primjenjivati poslije stupanja na snagu ovog zakona u pitanjima koja su njima regulisana.

(3) Ako su opšte ili posebne uzanse ili drugi trgovinski poslovni običaji suprotni dispozitivnim normama ovog zakona, primjenjivaće se odredbe ovog zakona, osim ako su strane izričito ugovorile primjenu uzansi, odnosno drugih trgovinskih poslovnih običaja.

(4) Savezni propisi donijeti za izvršenje zakona iz člana 1. ovog zakona ostaju

na snazi i primjenjuju se kao republički dok se republičkim propisima drukčije ne odredi.

(5) Ovlašćenja saveznih organa za izvršavanje i primjenu zakona iz člana 1. ovog zakona postaju ovlašćenje republičkih organa.

(6) Pravila Opšteg građanskog zakona u pogledu poklona, ortakluka i o posudbi primjenjivat će sa kao pravna pravila, ukoliko su u saglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Bosne i Hercegovine.

Prestanak važenja drugih propisa

Član 1108

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o zastarjelosti potraživanja (“Službeni list FNRJ”, br 40/53 i 57/54).

Stupanje na snagu ovog zakona

Član 1109

Ovaj zakon stupa na snagu 1. oktobra 1987. godine.

Zakon o prevozu opasnih materija Republike Srpske

By
ePravo.ba
-
0

ZAKON O PREVOZU OPASNIH MATERIJA

(“Sl. glasnik RS”, br. 15/2016)

GLAVA I

OSNOVNE ODREDBE

Predmet Zakona

Član 1

Ovim zakonom uređuju se uslovi za prevoz opasnih materija u pojedinim granama saobraćaja, prava i obaveze lica koja učestvuju u prevozu, uslovi za ambalažu i vozila, izdavanje odobrenja za prevoz, uslovi za imenovanje savjetnika za bezbjednost, nadležnost i uslovi za osposobljavanje lica koja učestvuju u prevozu, nadležnost ministarstava u vezi s tim prevozom u Republici Srpskoj, te nadzor nad sprovođenjem ovog zakona.

Cilj Zakona

Član 2

Cilj ovog zakona je omogućiti bezbjedan prevoz opasnih materija da bi se zaštitili zdravlje i imovina ljudi i životna sredina.

Područje primjene

Član 3

Ovaj zakon primjenjuje se na prevoz opasnih materija u:

1) drumskom saobraćaju,

2) željezničkom saobraćaju i

3) saobraćaju na unutrašnjim plovnim putevima.

Međunarodni ugovori

Član 4

(1) Na prevoz opasnih materija u drumskom saobraćaju primjenjuje se Evropski sporazum o međunarodnom drumskom prevozu opasnih materija (engl. European Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by Road – ADR) sa njegovim sastavnim dijelovima, prilozima A i B i aktom o notifikaciji.

(2) Na prevoz opasnih materija u željezničkom saobraćaju primjenjuje se Prilog C Konvencije o međunarodnom željezničkom prevozu (engl. Convention concerning International Carriage by Rail – COTIF), odnosno Pravilnik o međunarodnom željezničkom prevozu opasnih materija (engl. Regulation concerning the International Carriage of Dangerous Goods by Rail – RID).

(3) Na prevoz opasnih materija na unutrašnjim plovnim putevima primjenjuje se Evropski sporazum o međunarodnom prevozu opasnih materija unutrašnjim plovnim putevima (engl. European Agreement Concerning the International Carriage of Dangerous Goods by Inland Waterways – ADN), uključujući odgovarajuće anekse, te izmjene i dopune.

(4) Prevoz opasnih materija u drumskom i željezničkom saobraćaju i saobraćaju na unutrašnjim plovnim putevima obavlja se u skladu sa ovim zakonom i međunarodnim ugovorima iz st. 1, 2. i 3. ovog člana (u daljem tekstu: međunarodni ugovori).

Primjena Zakona o opštem upravnom postupku

Član 5

Na sve postupke koji su predmet ovog zakona primjenjuju se odredbe Zakona o opštem upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Prevoz radioaktivnih materija

Član 6

Prevoz radioaktivnih materija obavlja se u skladu sa propisima o radijacijskoj i nuklearnoj bezbjednosti u Bosni i Hercegovini.

Izuzeci od primjene Zakona

Član 7

(1) Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na prevoz opasnih materija u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, kao i na prevoz opasnih materija na teritoriji Republike Srpske koji obavljaju međunarodne vojne organizacije ili vozila oružanih snaga drugih država na osnovu ugovora.

(2) Odredbe ovog zakona koje se odnose na izdavanje odobrenja za prevoz opasnih materija ne primjenjuju se na prevoz opasnih materija prevoznim sredstvima policije Republike Srpske i Republičke uprave civilne zaštite.

(3) Odredbe ovog zakona ne odnose se na pogonsko gorivo u rezervoaru prevoznog sredstva, niti na druge opasne materije koje služe za pogon prevoznog sredstva smještene u za to određene posude, koje čine cjelinu sa prevoznim sredstvom.

Klase opasnih materija

Član 8

Klase opasnih materija prema međunarodnim ugovorima iz člana 4. ovog zakona su sljedeće:

1) klasa 1 – eksplozivne materije i predmeti sa eksplozivnim materijama,

2) klasa 2 – gasovi,

3) klasa 3 – zapaljive tečne materije,

4) klasa 4.1 – zapaljive čvrste materije, samoreagujuće materije i desenzitizovane eksplozivne čvrste materije,

5) klasa 4.2 – samozapaljive materije,

6) klasa 4.3 – materije koje u dodiru sa vodom razvijaju zapaljive gasove,

7) klasa 5.1 – oksidirajuće materije,

8) klasa 5.2 – organski peroksidi,

9) klasa 6.1 – toksične materije,

10) klasa 6.2 – zarazne materije,

11) klasa 7 – radioaktivne materije,

12) klasa 8 – nagrizajuće (korozivne) materije i

13) klasa 9 – razne opasne materije i predmeti.

Značenje izraza i pojmova

Član 9

(1) Pojedini izrazi i pojmovi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

1) ambalaža je posuda ili više posuda ili teretni prostor izrađen prema međunarodnim ugovorima, namijenjen pakovanju ili punjenju opasnim materijama,

2) pakovanje je jedinica ambalaže u koju su upakovane ili napunjene opasne materije, te kao takva cjelina spremna za prevoz,

3) vozilo je svako prevozno sredstvo u skladu sa međunarodnim ugovorima,

4) učesnik u prevozu opasnih materija je pošiljalac, prevoznik, organizator prevoza, primalac, pakiralac, punilac, utovarilac ili davalac usluge pretovara pri promjeni vida saobraćaja u prevozu opasnih materija,

5) vozač je lice koje upravlja vozilom koje prevozi opasnu materiju u drumskom saobraćaju,

6) pošiljalac je pravno lice ili preduzetnik koji predaje opasnu materiju na prevoz,

7) prevoznik je pravno lice ili preduzetnik koji prevozi opasnu materiju,

8) organizator prevoza opasne materije je pravno lice ili preduzetnik koji organizuje prevoz ili obavlja druge poslove u vezi sa prevozom opasne materije,

9) primalac je pravno lice ili preduzetnik koji preuzima opasnu materiju,

10) pakiralac je lice zaposleno kod pošiljaoca koje pakuje, puni ili priprema pakovanja za prevoz,

11) punilac je lice zaposleno kod pošiljaoca, koje opasnu materiju u tečnom, gasovitom, praškastom ili rasutom stanju puni u teretne prostore prevoznog sredstva namijenjene za prevoz opasnih materija, odnosno priprema napunjene teretne prostore i prevozna sredstva za prevoz,

12) vlasnik, odnosno korisnik teretnog prostora je pošiljalac koji koristi teretni prostor za prevoz opasnih materija,

13) utovarilac je fizičko lice koje utovara pakovanja opasnih materija u teretne prostore vozila namijenjenih za prevoz opasnih materija,

14) nadzor je svaka provjera, pregled ili drugi postupak koji iz bezbjednosnih razloga sprovodi nadležni organ,

15) savjetnik za bezbjednost je fizičko lice čiji je zadatak sprečavanje rizika prilikom prevoza opasnih materija, njegovih posljedica na lica, imovinu i životnu sredinu,

16) prevoz predstavlja bilo koju prevoznu operaciju kojom se opasne materije prevoze sa jednog na drugo mjesto, uključujući i njihov utovar i istovar, kao i zaustavljanje u slučaju opasnosti, odnosno nezgode,

17) vagon je bilo koje željezničko vozilo bez vlastitog pogona, koje se kreće na točkovima po željezničkim šinama i koristi za prevoz opasnih materija i

18) plovilo je svaki plovni objekat na unutrašnjim plovnim putevima kojim se može bezbjedno prevoziti opasna materija.

(2) Ostali izrazi i pojmovi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju isto značenj kao i u međunarodnim ugovorima.

Povrede odredaba o prevozu opasnih materija

Član 10

(1) Povrede odredaba o prevozu opasnih materija klasifikuju se u tri kategorije.

(2) Povreda kategorije I je povreda najvećeg stepena rizika, povreda kategorije II je povreda srednjeg stepena rizika i povreda kategorije III je povreda najmanjeg stepena rizika.

(3) Ministar unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: ministar) propisuje povrede prema kategorijama rizika iz stava 2. ovog člana i mjere bezbjednosti.

GLAVA II

ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA SVE GRANE KOPNENOG SAOBRAĆAJA

1. Uslovi za ambalažu i vozila

Dopuštena ambalaža

Član 11

Za prevoz opasnih materija upotrebljava se ambalaža:

1) koja prema kvalitetu i izradi odgovara količini i specifičnosti opasnih materija koje se u njoj prevoze,

2) u kojoj je u skladu sa odredbama međunarodnih ugovora dopušten prevoz opasnih materija,

3) koja je provjerena i odobrena u skladu sa odredbama međunarodnih ugovora i

4) koja ima znakove upozorenja, natpise, oznake i listice za označavanje opasnosti, te druge podatke o opasnim materijama i ambalaži u skladu sa odredbama međunarodnih ugovora.

Označavanje ambalaže

Član 12

(1) Proizvođač ambalaže za pakovanje opasnih materija ambalažu koju stavlja u promet označava u skladu sa međunarodnim ugovorima i pribavlja odobrenje za ambalažu.

(2) Učesnik u prevozu opasnih materija koristi ambalažu koja je u skladu sa međunarodnim ugovorima i drugim propisima i koja ima odobrenje i oznaku iz stava 1. ovog člana.

(3) Ne upotrebljavaju se oznake ambalaže za prevoz opasnih materija ako se mogu zamijeniti sa već odobrenim oznakama, odnosno odobrenim oznakama ambalaže u drugim državama.

Odobrenje za ambalažu

Član 13

(1) Odobrenje za ambalažu za prevoz tečnih zapaljivih materija i gasova, cisterni fiksno pričvršćenih za vozilo u drumskom prevozu izdaje pravno lice koje je prethodno rješenjem ovlastio ministar saobraćaja i veza.

(2) Odobrenje za posude pod pritiskom za prevoz opasnih materija izdaje se u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast prenosivih posuda pod pritiskom.

(3) Izuzetno od odobrenja iz st. 1. i 2. ovog člana, odobrenje za ambalažu za prevoz opasnih materija izdaje pravno lice na osnovu rješenja ministra industrije, energetike i rudarstva.

(4) Pravna lica iz st. 1. i 3. ovog člana mogu izdati odobrenje za ambalažu ako ambalaža zadovoljava odredbe međunarodnih ugovora i ako ambalažu prati propisana dokumentacija i izvještaj o ispitivanju.

(5) Uslove koje ispunjavaju pravna lica iz stava 1. ovog člana za izdavanje odobrenja za ambalažu, postupak za dobijanje i oduzimanje ovlašćenja, uslove i postupak odobrenja ambalaže za prevoz opasnih materija, kao i uslove za oduzimanje odobrenja za ambalažu za prevoz opasnih materija propisuje ministar saobraćaja i veza, u skladu sa međunarodnim ugovorima, uz saglasnost ministra za klasu 1 i ministra zdravlja i socijalne zaštite za klase 6.1. i 6.2.

(6) Uslove koje ispunjavaju pravna lica iz stava 3. ovog člana za izdavanje odobrenja za ambalažu, postupak za dobijanje i oduzimanje ovlašćenja, uslove i postupak odobrenja ambalaže za prevoz opasnih materija, kao i uslove za oduzimanje odobrenja za ambalažu za prevoz opasnih materija propisuje ministar industrije, energetike i rudarstva, u skladu sa međunarodnim ugovorima, uz saglasnost ministra za klasu 1 i ministra zdravlja i socijalne zaštite za klase 6.1. i 6.2.

(7) Ovlašćenja iz st. 1. i 3. ovog člana važe pet godina, nakon čega se vrši revizija.

(8) Pravna lica iz st. 1. i 3. ovog člana mogu kao osnov za izdavanje odobrenja za ambalažu uzimati i rezultate provjere i izvještaje ispitivanja stranih subjekata koji su ovlašćeni od nadležnih institucija te države, a koja ispunjavaju uslove definisane međunarodnim ugovorima i ako je to u interesu jednostavnosti, ekonomičnosti i brzine postupka.

(9) Odobrenje za ambalažu za prevoz opasnih materija koje je izdao nadležni organ strane države priznaje se ako je ambalaža odobrena prema međunarodnim ugovorima.

Ograničenje upotrebe ambalaže

Član 14

Ako je zbog bezbjednog prevoza neophodno ili ako je određeno međunarodnim ugovorima, u odobrenju za ambalažu mogu se definisati odgovarajuća ograničenja upotrebe ambalaže, vremenska ograničenja, te posebni uslovi i slično.

Zabrana upotrebe ambalaže za prevoz

Član 15

Ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi da ambalaža za prevoz opasnih materija nije u skladu sa međunarodnim ugovorima, zabranjuje se upotreba ambalaže za prevoz opasnih materija i o tome se obavještavaju nadležna ministarstva iz člana 13. st. 1. i 3. ovog zakona, koja pokreću postupak oduzimanja odobrenja za ambalažu i oduzimanja ovlašćenja pravnom licu za izdavanje odobrenja za ambalažu.

Vozila

Član 16

Za prevoz opasnih materija koriste se vozila koja:

1) su proizvedena i opremljena u skladu sa međunarodnim ugovorima,

2) imaju certifikat o ispravnosti vozila za prevoz određenih opasnih materija, ako je to određeno međunarodnim ugovorima, i

3) označena su u skladu sa međunarodnim ugovorima.

2. Obaveze učesnika u prevozu

Preventivne mjere bezbjednosti i postupak u slučaju nezgode

Član 17

(1) Učesnici u prevozu opasnih materija, s obzirom na vrstu mogućih opasnosti, preduzimaju sve potrebne mjere da bi se spriječila nezgoda, odnosno da bi se u najvećoj mogućoj mjeri umanjile posljedice nezgode.

(2) U slučaju opasnosti, odnosno nezgode, učesnici u prevozu opasnih materija odmah obavještavaju najbližu policijsku stanicu i prilažu potrebne podatke radi preduzimanja odgovarajućih mjera.

(3) U slučaju nastanka nezgode, u skladu sa međunarodnim ugovorima, prevoznik, savjetnik za bezbjednost ili organizator prevoza dostavlja izvještaj o nezgodi u što kraćem roku, a ne dužem od 30 dana, nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: Ministarstvo).

(4) Prevoznik, pošiljalac, primalac i organizator prevoza sarađuju međusobno i sa ovlašćenim licama nadležnih organa radi preduzimanja odgovarajućih bezbjednosnih i preventivnih mjera, te postupanja pri nastanku nezgode.

Obaveze pošiljalaca

Član 18

Pošiljalac predaje opasne materije na prevoz ako:

1) je to dopušteno međunarodnim ugovorima,

2) je izdato odobrenje za prevoz opasnih materija u skladu sa čl. 28. i 31. ovog zakona,

3) su upakovane ili punjene u ambalažu koja zadovoljava uslove iz člana 11. ovog zakona,

4) ispunjava uslove o načinu prevoza, zajedničkom utovaru, rukovanju, čuvanju, čišćenju i dekontaminaciji i druge odredbe međunarodnih ugovora,

5) vozilo, odnosno prevozna jedinica zadovoljava uslove iz člana 16. ovog zakona,

6) su vozaču, odnosno licu koje obavlja prevoz uručene propisane isprave u skladu sa međunarodnim ugovorima i

7) su primijenjene i druge mjere bezbjednosti u skladu sa međunarodnim ugovorima.

Obaveze organizatora prevoza

Član 19

Organizator prevoza organizuje prevoz uz ispunjavanje uslova iz člana 18. ovog zakona.

Obaveze pakiralaca

Član 20

Obaveza pakiraoca je da primijeni odredbe:

1) o pakovanju,

2) o znakovima upozorenja, natpisima, oznakama, listicama za označavanje opasnosti prilikom pripreme pakovanja i

3) druge mjere bezbjednosti u skladu sa međunarodnim ugovorima.

Obaveze punilaca

Član 21

Obaveza punioca je da:

1) prije punjenja opasnih materija u teretne prostore namijenjene za prevoz opasnih materija provjeri da li su teretni prostori i njihova oprema očišćeni i tehnički ispravni i da li je istekao rok za kontrolu njihove ispravnosti,

2) teretne prostore vozila namijenjene za prevoz opasnih materija puni opasnim materijama koje se smiju prevoziti u tim teretnim prostorima ili cisternama,

3) pri punjenju opasnih materija u susjedne komore višedijelnog teretnog prostora poštuje odredbe o opasnim materijama koje se nalaze neposredno jedna pored druge,

4) prilikom punjenja opasnih materija u teretne prostore poštuje dopušteni stepen punjenja, odnosno dopuštenu masu punjenja po litri zapremine,

5) prije i nakon punjenja opasnih materija u teretne prostore provjeri nepropusnost uređaja za punjenje i pražnjenje,

6) osigura da se na vanjskoj strani teretnog prostora koju puni ne nalaze ostaci opasnih materija,

7) teretni prostor puni samo na posebno uređenom mjestu za punjenje i

8) primijeni i druge mjere bezbjednosti u skladu sa međunarodnim ugovorima.

Obaveze vlasnika ili korisnika teretnog prostora

Član 22

Obaveza vlasnika ili korisnika teretnog prostora je da:

1) primijeni odredbe o konstrukciji, opremi, kontroli i označavanju teretnog prostora,

2) održava teretni prostor i njegovu opremu u skladu sa međunarodnim ugovorima i

3) obavezno primijeni i druge mjere bezbjednosti u skladu sa međunarodnim ugovorima.

Obaveze utovarilaca

Član 23

Obaveza utovarioca je da:

1) započne utovar kada su ispunjeni svi uslovi za prevoz opasnih materija iz člana 18. ovog zakona,

2) poštuje odredbe o zabrani zajedničkog utovara i o razdvajanju opasnih materija od životnih namirnica i stočne hrane,

3) utovara opasne materije samo na određenom i u tu svrhu opremljenom mjestu za utovar i

4) primijeni i druge mjere bezbjednosti u skladu sa međunarodnim ugovorima.

Obaveze prevoznika

Član 24

Prevoznik prevozi opasne materije ako:

1) je to dopušteno međunarodnim ugovorima,

2) posjeduje odobrenje za prevoz iz člana 28, odnosno iz člana 31. ovog zakona,

3) su opasne materije upakovane u ambalaži koja zadovoljava uslove iz člana 11. ovog zakona,

4) su ispunjene odredbe o načinu prevoza, zajedničkom utovaru, rukovanju i osiguranju opasnih materija, čišćenju, otplinjavanju i dekontaminaciji teretnih prostora, te druge odredbe međunarodnih ugovora,

5) vozilo zadovoljava uslove iz člana 16. ovog zakona i tehnički je ispravno,

6) je vozilo pravilno natovareno i opterećeno u skladu sa najvećim dopuštenim količinama opasnih materija u skladu sa međunarodnim ugovorima,

7) posjeduje dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licama i

8) primijeni i druge mjere bezbjednosti u skladu s međunarodnim ugovorima i drugim propisima kojima se uređuje bezbjednost prevoza.

Obaveze primalaca

Član 25

Obaveza primaoca je da:

1) preuzme u najkraćem mogućem roku opasne materije,

2) očisti vozilo i/ili teretni prostor i izvrši otplinjavanje ili dekontaminaciju i nakon čišćenja, otplinjavanja ili dekontaminacije sa vozila ukloni znakove upozorenja, natpise, oznake i listice za označavanje opasnosti, ako je to propisano međunarodnim ugovorima,

3) istovara opasne materije samo na za to određenom i posebno opremljenom mjestu za istovar i

4) primijeni i druge mjere bezbjednosti u skladu s međunarodnim ugovorima i drugim propisima kojima se uređuje bezbjednost prevoza.

Obaveze prevoznika u slučaju gubitka opasnih materija

Član 26

Prevoznik bez odgađanja obavještava najbližu policijsku stanicu o opasnosti od gubitka opasnih materija, te preduzima sve neophodne mjere u slučaju gubitka opasnih materija u toku prevoza da bi se izgubljene opasne materije pronašle.

Mjere u slučaju prosipanja ili isticanja opasnih materija

Član 27

(1) Opasne materije koje su se za vrijeme prevoza prosule ili su istekle prevoznik osigurava, prikuplja ili odstranjuje, odnosno smješta na za to određeno mjesto ili ih na drugi način čini bezopasnim i o tome odmah obavještava policiju, koja obavještava operativno-komunikativni centar.

(2) Ako prevoznik nije u mogućnosti da postupi u skladu sa stavom 1. ovog člana, organi iz stava 1. ovog člana angažovaće pravno lice koje raspolaže tehničkim sredstvima za izvršenje takvog zadatka, na račun prevoznika.

(3) Prosute ili istekle opasne materije i kontaminirani predmeti zbrinjavaju se u skladu s posebnim propisima.

3. Odobrenje za prevoz

Postupak izdavanja odobrenja

Član 28

(1) Odobrenje za prevoz eksplozivnih materija u unutrašnjem saobraćaju izdaje centar javne bezbjednosti, odnosno stanica javne bezbjednosti Ministarstva sa čijeg područja se upućuje eksplozivna materija, a u međunarodnom saobraćaju nadležna organizaciona jedinica Ministarstva u sjedištu.

(2) Izdato odobrenje za prevoz u unutrašnjem saobraćaju važi i za povrat preostalih količina eksplozivnih materija, uz najavu povrata policijskoj stanici na čijem području su eksplozivne materije upotrebljavane.

(3) Ako je ugovoren uvoz ili izvoz veće količine eksplozivnih materija koje ne mogu da se prevezu preko granice Bosne i Hercegovine i teritorije Republike Srpske jednim prevoznim sredstvom, ni sa više prevoznih sredstava istovremeno, odobrenje za prevoz izdaje se za cijelu količinu eksplozivnih materija i u tom slučaju prevoz cijele količine eksplozivnih materija izvršava se preko istog graničnog prelaza i u roku ne dužem od dva mjeseca.

(4) Podnosilac zahtjeva na osnovu odobrenja iz stava 3. ovog člana obavještava nadležnu organizacionu jedinicu Ministarstva o tačnom vremenu početka i vremenu završetka prevoza, najmanje 24 časa prije početka prevoza.

(5) Odobrenje za unutrašnji prevoz protivgradnih raketa izdaje se na period od 30 dana.

(6) Ukoliko su odobrenjem za prevoz radioaktivnih i nuklearanih materija, koje izdaje Državna regulatorna agencija za radijacionu i nuklearnu bezbjednost, propisane posebne mjere u prevozu, Ministarstvo po obavještenju postupa u skladu sa posebno naloženim mjerama.

Zahtjev za izdavanje odobrenja

Član 29

(1) Zahtjev za izdavanje odobrenja za prevoz eksplozivnih materija podnosi pošiljalac, uvoznik, organizator prevoza, primalac ili kupac, a zahtjev sadrži:

1) podatke o proizvođaču, pošiljaocu, prevozniku i primaocu i kontakt telefone,

2) UN brojeve opasnih materija i naziv u skladu sa međunarodnim ugovorima,

3) podatke o vrsti, tehničkom nazivu, količini i načinu pakovanja,

4) određivanje pravca kretanja (itinerara),

5) podatke o mjestu utovara i istovara,

6) datum i približan čas otpočinjanja prevoza,

7) podatke o vozilu i vozaču za prevoz opasnih materija u drumskom saobraćaju (broj ADR certifikata za vozača i vozilo i rok važenja) i podatke o savjetniku za bezbjednost i kontakt telefon,

8) odobrenje nadležnog organa susjedne države kojim se odobrava uvoz ili tranzit,

9) odobrenje za uvoz/izvoz eksplozivnih materija izdato od Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine,

10) podatke da je eksplozivna materija stavljena u promet u skladu sa propisima o prometu eksplozivnih materija i zapaljivih tečnosti i gasova i

11) odobrenje za nabavku eksplozivnih materija.

(2) Kada se zahtjev za izdavanje odobrenja odnosi na višekratni prevoz iz člana 28. stav 3. ovog zakona, potrebno je navesti podatke iz stava 1. ovog člana, a najava prevoza treba da sadrži podatke iz stava 1. t. 7) i 8) ovog člana.

(3) Pravno ili fizičko lice koje u okviru svoje djelatnosti izvodi minerske radove u zahtjevu za izdavanje odobrenja za prevoz eksplozivnih materija u unutrašnjem saobraćaju, pored podataka iz stava 1. ovog člana, prilaže i ugovor o izvođenju minerskih radova.

Dodatni uslovi za izdavanje odobrenja

Član 30

(1) Radi zaštite ljudi, životne sredine, odnosno zaštite prevoza od neovlašćenih lica, u odobrenju mogu, po potrebi, biti određeni dodatni uslovi za prevoz ili posebne mjere bezbjednosti (pravac i vrijeme kretanja, pratnja pošiljaoca ili prevoznika ili pratnja pripadnika policije).

(2) Troškove posebnih mjera bezbjednosti iz stava 1. ovog člana u unutrašnjem saobraćaju snosi pošiljalac ili primalac eksplozivne materije, a pri uvozu, izvozu ili tranzitu eksplozivne materije – pošiljalac, prevoznik ili primalac.

Posebno odobrenje

Član 31

(1) Radi testiranja opasnih materija ili zbog posebnih okolnosti prevoza određenih međunarodnim ugovorima, te radi zaštite ili spasavanja, ministar može izdati posebno odobrenje za prevoz opasnih materija, ako je zagarantovan prihvatljiv nivo bezbjednosti prevoza.

(2) Odobrenje iz stava 1. ovog člana izdaje se na određeno vrijeme.

4. Ograničenja

Zabrana prevoza

Član 32

Ministarstvo može zabraniti prevoz određenih opasnih materija, odnosno dopustiti prevoz samo pod posebnim uslovima kada je to nužno zbog bezbjednosti saobraćaja, održavanja javnog reda ili zaštite ljudi i životne sredine.

Zabrana označavanja vozila i pakovanja

Član 33

Zabranjeno je znakovima upozorenja, natpisima, oznakama i listicama koje se koriste za označavanje opasnosti prema međunarodnim ugovorima označavati pakovanja, odnosno vozila kojima se ne obavlja prevoz opasnih materija.

GLAVA III

SAVJETNIK ZA BEZBJEDNOST I LICA KOJA UČESTVUJU U PREVOZU OPASNIH MATERIJA U DRUMSKOM SAOBRAĆAJU, ŽELjEZNIČKOM SAOBRAĆAJU I NA UNUTRAŠNjIM PLOVNIM PUTEVIMA

Savjetnik za bezbjednost

Član 34

(1) Pravna, odnosno fizička lica sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Republici Srpskoj čija registrovana djelatnost obuhvata prevoz opasnih materija drumskim saobraćajem, željeznicom ili unutrašnjim plovnim putevima, te u vezi s tim pakovanje, utovar, istovar, punjenje ili pražnjenje imenuju najmanje jednog savjetnika za bezbjednost za prevoz opasnih materija (u daljem tekstu: savjetnik), sa završenom visokom stručnom spremom.

(2) Pravna i fizička lica iz stava 1. ovog člana dostavljaju Ministarstvu saobraćaja i veza podatke o savjetniku najkasnije 15 dana od dana imenovanja, kao i podatke o eventualnim izmjenama.

(3) Savjetnik posjeduje certifikat o stručnoj osposobljenosti za prevoz opasnih materija.

(4) Poslove savjetnika može obavljati lice koje je zaposleno u pravnom licu ili kod fizičkog lica iz stava 1. ovog člana i koje obavlja i druge poslove, odnosno lice koje nije zaposleno u pravnom licu ili kod fizičkog lica, a posjeduje certifikat iz stava 3. ovog člana.

(5) Certifikat o stručnoj osposobljenosti savjetnika koji je izdat u drugoj državi izjednačen je sa certifikatom koji je izdat u Republici Srpskoj, ako je izdat u skladu sa međunarodnim ugovorima.

(6) Pravna i fizička lica koja prevoze opasne materije prema izuzecima određenim međunarodnim ugovorima ne imenuju savjetnika.

Poslovi savjetnika

Član 35

Poslovi savjetnika su:

1) da prati i primjenjuje propise iz oblasti prevoza opasnih materija,

2) nadzor nad rukovanjem opasnim materijama u pravnom licu ili kod fizičkog lica u skladu sa propisima kojima se uređuje prevoz opasnih materija,

3) savjetovanje odgovornih lica u pravnom licu ili kod fizičkog lica,

4) savjetovanje lica koja učestvuju u prevozu opasnih materija u pravnom licu ili kod fizičkog lica,

5) nadgledanje i praćenje stručnog osposobljavanja lica u pravnom licu ili kod fizičkog lica koja učestvuju u prevozu opasnih materija, te vođenje evidencije o njihovom osposobljavanju,

https://www.anwalt-bih.de

6) sprovođenje odgovarajućih mjera radi sprečavanja nezgoda, odnosno težih kršenja propisa,

7) nalaganje i preduzimanje odgovarajućih mjera u slučaju nezgode i

8) izrada godišnjeg izvještaja i obavljanje drugih poslova u vezi sa prevozom opasnih materija.

Stručno osposobljavanje savjetnika

Član 36

(1) Stručno osposobljavanje savjetnika obavljaju javne ustanove prema planu i programu stručnog osposobljavanja savjetnika koje je rješenjem ovlastio ministar saobraćaja i veza.

(2) Provjeru znanja savjetnika i izdavanje certifikata o stručnoj osposobljenosti za prevoz opasnih materija, u skladu sa međunarodnim ugovorima, obavlja Ministarstvo saobraćaja i veza.

(3) Ministar saobraćaja i veza donosi pravilnik kojim propisuje uslove koje ispunjavaju ustanove iz stava 1. ovog člana, način i postupak stručnog osposobljavanja savjetnika, izgled i rok važenja certifikata iz člana 34. stav 3. ovog zakona, kriterijume za izbor članova ispitne komisije, broj članova, način sprovođenja ispita i visinu naknade.

(4) Za utvrđivanje stručne osposobljenosti savjetnika plaća se naknada, a članovi ispitne komisije imaju pravo na naknadu za svoj rad.

Stručna obuka lica koja učestvuju u prevozu

Član 37

(1) Lice koje učestvuje u prevozu eksplozivnih materija, zapaljivih tečnosti i gasova, odnosno pri pakovanju, utovaru, istovaru, punjenju i pražnjenju koje je u vezi s tim prevozom stručno je osposobljeno u skladu sa propisima o prometu eksplozivnih materija i zapaljivih tečnosti i gasova.

(2) Lice koje učestvuje u prevozu opasnih materija, izuzev opasnih materija navedenih u stavu 1. ovog člana, odnosno pri pakovanju, utovaru, istovaru, punjenju i pražnjenju koje je u vezi sa tim prevozom stručno je osposobljeno u skladu sa međunarodnim ugovorima i u skladu sa zahtjevima njegovih radnih obaveza i odgovornosti i obavezama učesnika u prevozu opasnih materija kod kojeg je zaposlen, te posjeduje dokaz o tome.

(3) Učesnik u prevozu opasnih materija dužan je da obezbijedi stručno osposobljavanje za rad u prevozu opasnih materija lice koje prima u radni odnos na poslove iz stava 2. ovog člana ili utvrđuje da je već stručno osposobljeno u skladu sa međunarodnim ugovorima i propisima donesenim na osnovu ovog zakona.

(4) Lice zaposleno kod učesnika u prevozu opasnih materija iz stava 1. ovog člana može obavljati zadatke za koje još nije stručno osposobljeno samo u slučaju direktnog nadzora drugog obučenog lica.

(5) Učesnik u prevozu opasnih materija obezbjeđuje periodično obnavljanje znanja zaposlenih lica iz stava 2. ovog člana u periodu koji ne može biti duži od tri godine i vodi evidenciju o obučenosti zaposlenih lica.

(6) Kada je lice iz stava 2. ovog člana stručno osposobljeno, odnosno kada je obnovilo znanje, ovlašćena ustanova izdaje potvrdu o stručnoj osposobljenosti.

(7) Ministar rada i boračko-invalidske zaštite donosi pravilnik kojim propisuje način i postupak stručnog osposobljavanja lica iz stava 2. ovog člana, uslove koje ispunjavaju ustanove koje vrše stručno osposobljavanje, te sadržaj i rok važenja potvrde o stručnoj osposobljenosti.

GLAVA IV

POSEBNE ODREDBE O PREVOZU OPASNIH MATERIJA U DRUMSKOM SAOBRAĆAJU

Obaveze prevoznika

Član 38

(1) Prevoznik osigurava vozilo za prevoz opasnih materija u skladu sa članom 16. ovog zakona.

(2) Prevoz opasnih materija prevoznik povjerava vozaču koji je stručno osposobljen za prevoz opasnih materija u skladu sa članom 43. ovog zakona.

Obaveze pošiljalaca

Član 39

Pošiljalac koji predaje opasne materije na prevoz u drumskom saobraćaju ispunjava obaveze iz člana 18. ovog zakona i:

1) upoznaje prevoznika sa propisanim označavanjem vozila,

2) upoznaje prevoznika sa opasnim materijama,

3) označava pakovanja znakovima upozorenja, natpisima, oznakama i listicama za označavanje opasnosti i

4) ispunjava i druge uslove za prevoz u skladu sa međunarodnim ugovorima.

Uslovi i obaveze vozača

Član 40

(1) Vozač može prevoziti opasne materije ako:

1) je navršio 21 godinu života,

2) posjeduje ispravu o stručnoj osposobljenosti za prevoz opasnih materija u skladu sa međunarodnim ugovorima,

3) posjeduje dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licama,

4) posjeduje isprave i dodatnu opremu u skladu sa međunarodnim ugovorima,

5) je upoznat sa obavezama i specifičnostima prevoza,

6) vozilo, opasne materije i teret odgovaraju propisima,

7) su pakovanja i vozilo označeni odgovarajućim znakovima upozorenja, natpisima, oznakama i listicama za označavanje opasnosti, te drugim informacijama o opasnim materijama i vozilu u skladu sa međunarodnim ugovorima i

8) su ispunjeni drugi uslovi za prevoz u skladu sa međunarodnim ugovorima.

(2) Vozač u toku utovara, prevoza i istovara opasnih materija poštuje mjere bezbjednosti u vezi sa vozilom i nadzorom vozila, kao i odredbe o parkiranju, u skladu sa međunarodnim ugovorima.

Mjere bezbjednosti i saradnja

Član 41

(1) Ministar saobraćaja i veza, uz saglasnost ministra, ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, ministra industrije, energetike i rudarstva i ministra zdravlja i socijalne zaštite, donosi rješenje kojim određuje dozvoljena parking mjesta za vozila koja prevoze opasne materije i uslove koje ta mjesta ispunjavaju, kao i ograničenja za prevoz opasnih materija na javnim putevima.

(2) Ministri iz stava 1. ovog člana određuju koordinatore za sprovođenje ovog zakona, a koji dostavljaju podatke i informacije o opasnim materijama iz svoje nadležnosti Ministarstvu, kao kontakt instituciji.

(3) Ministar, uz saglasnost ministra saobraćaja i veza i ministra zdravlja i socijalne zaštite, donosi pravilnik o načinu prevoza opasnih materija u drumskom saobraćaju.

Pregled vozila

Član 42

(1) Pregled ispravnosti vozila i obrada dokumentacije na osnovu koje se izdaje certifikat o ispravnosti vozila za prevoz određenih opasnih materija obavlja pravno lice koje ovlasti Ministarstvo saobraćaja i veza.

(2) Pravna lica iz stava 1. ovog člana obavljaju pregled vozila, obradu dokumentacije i izdaju certifikate o ispravnosti vozila za prevoz određenih opasnih materija, u skladu sa međunarodnim ugovorima i odredbama ovog zakona.

(3) Pregled vozila, na osnovu kojeg se izdaje certifikat iz stava 1. ovog člana, mogu obavljati lica sa završenom najmanje višom stručnom spremom mašinske, odnosno saobraćajne struke – smjer motorna vozila, a koja ovlasti pravno lice iz stava 1. ovog člana.

(4) Obradu dokumentacije na osnovu koje se izdaje certifikat iz stava 1. ovog člana mogu obavljati lica sa završenom najmanje visokom stručnom spremom mašinske, odnosno saobraćajne struke – smjer motorna vozila.

(5) Pravilnik o postupku i mjestu pregleda vozila za prevoz opasnih materija, izdavanje i izgled certifikata iz stava 1. ovog člana, u skladu sa međunarodnim ugovorima, kao i uslove koje ispunjava pravno lice iz stava 1. ovog člana donosi ministar saobraćaja i veza.

Stručno osposobljavanje vozača

Član 43

(1) Vozač vozila za prevoz opasnih materija je stručno osposobljen za prevoz opasnih materija.

(2) Stručno osposobljavanje vozača u skladu sa međunarodnim ugovorima obavlja pravno lice koje za to ovlasti ministar.

(3) Provjeru stručne osposobljenosti vozača obavlja Ministarstvo.

(4) O položenom stručnom ispitu izdaje se potvrda i vodi se evidencija.

(5) Program, način stručnog osposobljavanja i provjere stručne osposobljenosti vozača, izgled, sadržaj i postupak izdavanja potvrde o položenom ispitu vozača, uslove koje ispunjavaju pravna lica koja vrše stručno osposobljavanje vozača, te kriterijume za izbor članova ispitne komisije, broj članova i visinu naknade, a u skladu sa međunarodnim ugovorima, propisuje ministar.

(6) Za provjeru stručne osposobljenosti vozača za prevoz opasnih materija plaća se naknada, a članovi ispitne komisije imaju pravo na naknadu za svoj rad.

Privremena zabrana, odnosno prekid prevoza

Član 44

(1) Ukoliko inspektor iz člana 61. stav 1. ovog zakona utvrdi povrede odredaba o prevozu opasnih materija, može privremeno zabraniti nastavak prevoza, odrediti mjere za otklanjanje nepravilnosti, odnosno primijeniti druge propisane mjere.

(2) Nedostaci iz stava 1. ovog člana otklanjaju se na licu mjesta, ako se time ne ugrožavaju ljudi, imovina ili životna sredina, a u slučaju određivanja mjera, na licu mjesta inspektor vozaču ukazuje na prekršaj koji je počinio i koje nedostatke je potrebno otkloniti da bi mogao nastaviti s prevozom.

(3) U toku trajanja privremene zabrane prevoza vozilo je moguće premjestiti samo u skladu sa uputstvom inspektora, a u slučaju eventualnog kršenja odredbe o privremenoj zabrani prevoza, odnosno izrečenih mjera, inspektor sprečava nastavak prevoza na način da vozilo isključi iz saobraćaja i na račun prevoznika zadržava na primjerenom, osiguranom mjestu.

(4) Ako je vozilo oštećeno u saobraćajnoj nezgodi, policijski službenik koji obavlja uviđaj oduzima certifikat o ispravnosti vozila za prevoz određenih opasnih materija, predaje ga pravnom licu koje je izdalo certifikat i o tome obavještava Ministarstvo saobraćaja i veza.

(5) Ako drugi nadležni organ za vrijeme nadzora nad prevozom opasnih materija utvrdi nedostatke koji bi mogli uticati na bezbjednost ljudi, imovine, odnosno životne sredine, o tome obavještava inspekciju iz člana 60. stav 1. ovog zakona i prilaže podatke o vozilu i opasnim materijama.

Nadzor kod pošiljalaca, prevoznika, odnosno primalaca

Član 45

(1) Inspektor može preventivno ili prilikom nadzora nad prevozom opasnih materija, kada utvrdi nedostatke, sprovesti nadzor kod pošiljalaca, prevoznika ili primalaca opasnih materija, odnosno kod drugih pravnih ili fizičkih lica koja obavljaju djelatnost u vezi sa prevozom opasnih materija.

(2) Učesnici u prevozu opasnih materija iz stava 1. ovog člana omogućavaju inspektoru pregled vozila i uvid u dokumentaciju koja se odnosi na prevoz opasnih materija.

(3) Kontrolom iz stava 1. ovog člana utvrđuju se bezbjednosni uslovi koji se odnose na prevoz opasnih materija kod pošiljalaca, prevoznika ili primalaca opasnih materija i drugih pravnih i fizičkih lica koja obavljaju djelatnost u vezi sa prevozom opasnih materija.

(4) Ukoliko se prilikom nadzora iz st. 1. i 2. ovog člana utvrdi jedan ili više prekršaja u vezi sa prevozom opasnih materija, uzroci prekršaja se otklanjaju prije nego što vozilo napusti mjesto nadzora.

Ulazak na teritoriju Republike Srpske

Član 46

(1) Policijski službenik Ministarstva isključiće iz saobraćaja vozilo registrovano u Federaciji Bosne i Hercegovine, Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine ili drugoj državi ako utvrdi da je počinjena povreda odredaba o prevozu opasnih materija i preduzeće druge odgovarajuće mjere, a nastavak prevoza omogućiti kada se uzroci prekršaja otklone.

(2) U slučaju isključenja vozila iz saobraćaja iz stava 1. ovog člana, policijski službenik preduzima propisane mjere iz člana 47. stav 2. ovog zakona.

Pravna pomoć

Član 47

(1) Inspektor podatke o težim i ponovljenim kršenjima međunarodnih ugovora dostavlja nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva koja razmjenjuje podatke sa nadležnim organima Federacije Bosne i Hercegovine, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, odnosno druge države gdje je vozilo registrovano.

(2) Ako nadležni organ Federacije Bosne i Hercegovine, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, odnosno druge države zatraži pokretanje postupka protiv prevoznika registrovanog u Republici Srpskoj ili ako zatraži podatke potrebne za razjašnjavanje okolnosti kršenja međunarodnih ugovora u Federaciji Bosne i Hercegovine, Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, odnosno drugoj državi, odnosno pokretanje postupka protiv prevoznika sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Republici Srpskoj, nadležna organizaciona jedinica Ministarstva određuje mjere u skladu sa ovim zakonom.

(3) O donesenim mjerama iz stava 2. ovog člana Ministarstvo obavještava nadležni organ Federacije Bosne i Hercegovine, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, odnosno druge države.

Godišnji izvještaj

Član 48

(1) Inspektori iz člana 61. stav 1. ovog zakona koji sprovode nadzor nad prevozom opasnih materija dostavljaju nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva godišnji izvještaj o obavljenim inspekcijskim pregledima za prethodnu godinu, najkasnije do kraja aprila tekuće godine.

(2) Godišnji izvještaj sadrži:

1) utvrđenu ili procijenjenu količinu prevezenih opasnih materija,

2) broj provjerenih vozila, svrstanih po državama registracije,

3) broj i vrste utvrđenih prekršaja,

4) broj i vrste izrečenih mjera i

5) broj sprovedenih nadzora.

(3) Ministarstvo na osnovu prikupljenih podataka izrađuje zajednički godišnji izvještaj i dostavlja ga nadležnim međunarodnim organima.

GLAVA V

POSEBNE ODREDBE O PREVOZU OPASNIH MATERIJA U ŽELjEZNIČKOM SAOBRAĆAJU

Vrste dopuštenih vozova, prevoz opasnih materija kao ručnog prtljaga, prijavljenog prtljaga ili vozila utovarenih na voz

Član 49

(1) Opasne materije prevoze se samo u teretnim vozovima, osim:

1) opasnih materija prihvatljivih za prevoz prema međunarodnom ugovoru, pridržavajući se najvećih količina i posebnih uslova prevoza u vozovima drugačijim od teretnih vozova i

2) opasnih materija koje se prevoze po posebnim uslovima prema međunarodnom ugovoru kao ručna prtljaga ili se predaju kao prtljaga ili vozila utovarena na voz.

(2) Putnik ne može ponijeti sa sobom opasnu materiju, odnosno ručnu prtljagu ili ih predati kao prtljag, odnosno utovariti vozilo na voz ako ne zadovoljava uslove prema međunarodnom ugovoru.

Obaveze pošiljalaca

Član 50

Pošiljalac opasne materije predaje na prevoz u željezničkom saobraćaju ako su ispunjeni uslovi iz člana 18. ovog zakona i ako je:

1) prevoznika upoznao sa propisanim označavanjem željezničkih kola i podacima o opasnim materijama i

2) u skladu sa međunarodnim ugovorom na željeznička kola i pakovanja opasnih materija stavio znakove upozorenja, natpise, oznake i listice za označavanje opasnosti.

Obaveze punilaca

Član 51

Pored obaveza iz člana 21. ovog zakona, punilac opasnih materija provjerava da li je istekao rok za sljedeću kontrolu cisterne.

Obaveze prevoznika

Član 52

Pored obaveza iz člana 24. ovog zakona prevoznik prije otpočinjanja, kao i u toku prevoza, brzo i bez ograničenja menadžeru željezničke infrastrukture daje na raspolaganje podatke u vezi sa prevozom opasnih materija u skladu sa međunarodnim ugovorom.

Poslovi menadžera željezničke infrastrukture

Član 53

(1) Poslovi menadžera željezničke infrastrukture su:

1) izrađivanje internih planova za hitne slučajeve na ranžirnim kolosijecima u skladu sa međunarodnim ugovorom i

2) prije otpočinjanja prevoza, obezbjeđivanje brzog i neograničenog pristupa informacijama o predmetnom sastavu voza, UN brojevima opasnih materija, rasporedu vagona u vozu, pakovanju, masi ili zapremini opasnih materija.

(2) Informacije iz stava 1. tačka 2) ovog člana stavljaju se na raspolaganje hitnim službama kojima su informacije potrebne u svrhu bezbjednosti ili intervencije u hitnim slučajevima.

Mjesta utovara, odnosno istovara

Član 54

Ministar saobraćaja i veza, uz saglasnost ministra, donosi rješenje kojim određuje dozvoljena mjesta utovara i istovara za klase 1, 2 i 3, odnosno uz saglasnost ministra zdravlja i socijalne zaštite za klase 6.1 i 6.2.

GLAVA VI

POSEBNE ODREDBE O PREVOZU OPASNIH MATERIJA NA UNUTRAŠNjIM PLOVNIM PUTEVIMA

Prevoz na unutrašnjim plovnim putevima

Član 55

(1) Na unutrašnjim plovnim putevima opasne materije prevoze se brodovima ili plovilima koji su za to namijenjeni.

(2) Opasne materije mogu se prevoziti sa jedne obale na drugu obalu i skelama, s tim da se u toku prevoza opasnih materija na skeli ne smiju nalaziti putnici.

(3) Brodovi ili plovila natovarena opasnim materijama mogu zimovati u zimovnicima samo ako se pritom mogu sprovesti sve mjere bezbjednosti propisane za skladištenje i čuvanje opasnih materija.

(4) Ministar saobraćaja i veza, uz saglasnost ministra, ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju i ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, donosi pravilnik o načinu prevoza opasnih materija unutrašnjim plovnim putevima, istovaru i utovaru i obavezama učesnika u prevozu opasnih materija u vanrednim događajima.

(5) Ministar saobraćaja i veza, uz saglasnost ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, ministra i ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, donosi pravilnik kojim uređuje mjesta i bliže uslove pod kojima može da se usidri brod radi otklanjanja nedostataka, isključenja iz saobraćaja i kontrole prevoza opasnih materija.

Provjera utovarenog tereta

Član 56

(1) Ministar saobraćaja i veza, u skladu sa međunarodnim ugovorom, donosi pravilnik kojim propisuje uslove koje ispunjava pravno, odnosno fizičko lice koje obavlja provjeru utovarenog tereta sa opasnim materijama.

(2) Ministar saobraćaja i veza, u skladu sa pravilnikom iz stava 1. ovog člana, donosi rješenje kojim daje ovlašćenje za obavljanje provjere utovarenog tereta sa opasnim materijama.

(3) Propise o načinu prevoza opasnih materija na unutrašnjim plovnim putevima donosi ministar saobraćaja i veza, uz saglasnost ministra.

(4) Tehnička pravila o podobnosti brodova za prevoz opasnih materija na unutrašnjim plovnim putevima donosi ministar saobraćaja i veza.

GLAVA VII

EVIDENCIJE

Vođenje evidencija

Član 57

(1) Zbog bezbjednosti prevoza opasnih materija, ispunjavanja uslova iz međunarodnih sporazuma i sprovođenja obaveza propisanih ovim zakonom, Ministarstvo vodi evidenciju izdatih potvrda o osposobljenosti vozača za prevoz opasnih materija u drumskom saobraćaju, a evidenciju pravnih i fizičkih lica koja su imenovala savjetnika vodi Ministarstvo saobraćaja i veza.

(2) Evidencija o izdatim potvrdama o osposobljenosti vozača za prevoz opasnih materija u drumskom saobraćaju sadrži:

1) broj potvrde,

2) datum izdavanja potvrde,

3) ime, prezime i datum rođenja vozača,

4) rok važenja potvrde o osposobljenosti vozača i

5) datum važenja potvrde nakon njenog produžavanja.

(3) Evidencija pravnih i fizičkih lica koji imenuju savjetnika sadrži:

1) naziv pravnog lica, odnosno ime i prezime fizičkog lica,

2) sjedište pravnog lica, odnosno prebivalište fizičkog lica,

3) ime i prezime savjetnika i

4) datum dostave podatka o imenovanju savjetnika.

Način prikupljanja podataka

Član 58

(1) Podaci o pravnim i fizičkim licima koja su imenovala savjetnika prikupljuju se na osnovu podataka koje ta lica dostavljaju Ministarstvu saobraćaja i veza na osnovu člana 34. stav 2. ovog zakona.

(2) Ministarstvo saobraćaja i veza na osnovu sprovedenih ispita za savjetnike utvrđuje i vodi katalog pitanja.

(3) Obrada i pristup podacima iz evidencija iz člana 57. ovog zakona vrši se u skladu sa propisima o zaštiti ličnih podataka.

GLAVA VIII

NADZOR INSPEKCIJSKIH I DRUGIH ORGANA

Nadzor nad sprovođenjem Zakona

Član 59

Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i podzakonskih propisa donesenih na osnovu ovog zakona u okviru svoje nadležnosti sprovode Ministarstvo saobraćaja i veza i Ministarstvo.

Inspekcijski nadzor

Član 60

(1) Inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog zakona neposredno vrši nadležna organizaciona jedinica Ministarstva i Republička uprava za inspekcijske poslove.

(2) Prilikom sprovođenja neposrednog inspekcijskog nadzora, nadležni organi iz stava 1. ovog člana ovlašćeni su da rješenjem:

1) narede da se utvrđene nepravilnosti otklone u određenom roku,

2) zabrane upotrebu ambalaže za prevoz, ako ambalaža nije u skladu sa međunarodnim ugovorima,

3) zabrane dalji prevoz ili rukovanje opasnim materijama licima koja nisu stručno osposobljena za prevoz i rukovanje opasnim materijama,

4) zabrane dalji prevoz vozilima koja ne posjeduju certifikat o ispravnosti vozila za prevoz određenih opasnih materija, izuzev ako vozila prema međunarodnim sporazumima ne treba da posjeduju certifikat,

5) privremeno zabrane vršenje pojedinih radnji u vezi sa prevozom koje se odnose na pripreme za prevoz, utovar, pretovar i istovar opasnih materija, ako u pogledu mjesta ili vremena za obavljanje tih radnji nisu ispunjeni propisani uslovi,

6) zabrane pravnom ili fizičkom licu prevoz opasne materije ako utvrde da su u toku pripreme za prevoz ili u toku prevoza učinjeni teži propusti u pogledu preduzimanja mjera bezbjednosti i

7) nalože preduzimanje odgovarajućih mjera zbog kršenja međunarodnih ugovora, u zavisnosti od kategorije povrede odredaba o prevozu opasnih materija.

(3) Žalba na rješenje kojim se izriču zabrane iz stava 2. t. od 2) do 5) ovog člana ne odgađa izvršenje rješenja.

Nadzor na putu

Član 61

(1) Nadzor nad prevozom opasnih materija sprovode inspektori za eksplozivne materije i poslove zaštite od požara u nadležnim organizacionim jedinicama Ministarstva za klasu 1, a nadležni inspektori Republičke uprave za inspekcijske poslove za klase 2, 3, 4.1, 4.2, 4.3, 5.1, 5.2, 6.1, 6.2, 8 i 9.

(2) Za sprovođenje nadzora iz stava 1. ovog člana Republička uprava za inspekcijske poslove može tražiti asistenciju policijskih službenika.

(3) Na zahtjev inspektora Ministarstva i Republičke uprave za inspekcijske poslove, vozač daje na uvid isprave i omogućava pregled dodatne opreme u skladu sa međunarodnim ugovorom, te omogućava pregled opasnih materija i, ukoliko je to potrebno, uzimanje uzorka opasne materije za analizu.

(4) Ministar donosi pravilnik o načinu uzimanja uzoraka eksplozivnih materija za analizu u postupku vršenja inspekcijskog nadzora.

(5) Vozač koji prevozi opasne materije omogućava inspektoru pregled vozila na odgovarajućem mjestu koje odredi inspektor, a na kojem se vozilo može zaustaviti, odnosno parkirati bez ometanja i ugrožavanja bezbjednosti drugih učesnika u saobraćaju.

(6) Nakon sprovedenog nadzora, inspektor sačinjava zapisnik i primjerak zapisnika uručuje vozaču.

(7) Nadzor nad prevozom opasnih materija sprovodi se metodom slučajnog uzorka u primjerenom vremenskom trajanju.

(8) Sadržaj i izgled zapisnika iz stava 5. ovog člana propisuje ministar.

(9) Na zahtjev inspektora Ministarstva i Republičke uprave za inspekcijske poslove, vozač primjerak zapisnika pokazuje prilikom ponovnog nadzora.

Subjekti nad kojima se sprovodi inspekcijski nadzor i njihove obaveze

Član 62

(1) Inspekcijski nadzor nad postupanjem pravnih ili fizičkih lica u izvršenju odredaba ovog zakona koje se odnose na prevoz opasnih materija u drumskom saobraćaju klase 1, kao i preduzimanje drugih mjera i radnji iz ove oblasti vrši nadležna organizaciona jedinica Ministarstva.

(2) Republička uprava za inspekcijske poslove vrši inspekcijski nadzor nad postupanjem pravnih ili fizičkih lica u izvršavanju odredaba ovog zakona, propisa donesenih na osnovu ovog zakona i međunarodnih ugovora koji se odnose na prevoz opasnih materija klase 2, 3, 4.1, 4.2, 4.3, 5.1, 5.2, 6.1, 6.2, 8 i 9, a u vezi sa prevozom opasnih materija iz člana 3. ovog zakona i preduzimanje drugih mjera i radnji iz ove oblasti.

(3) Pravna ili fizička lica kod kojih se vrši inspekcijski nadzor ovlašćenom službenom licu omogućavaju uvid u sve predmete koji se odnose na njihovo postupanje u sprovođenju propisanih mjera bezbjednosti pri prevozu opasnih materija i prilažu potrebne podatke i obavještenja o sprovođenju ovog zakona, propisa donesenih na osnovu ovog zakona i međunarodnih ugovora.

(4) Ako ovlašćeno službeno lice koje vrši inspekcijski nadzor utvrdi da pravno ili fizičko lice ne sprovodi propisane mjere bezbjednosti prilikom prevoza opasnih materija ili utvrdi druge nepravilnosti u sprovođenju ovog zakona i međunarodnih ugovora, upoznaje sa nepravilnostima odgovorno lice u pravnom licu ili fizičko lice i nalaže mjere koje treba preduzeti.

GLAVA IX

KAZNENE ODREDBE

Prekršaji pravnih lica i preduzetnika

Član 63

(1) Novčanom kaznom od 3.000 KM do 15.000 KM kazniće se za prekršaj:

1) pošiljalac ako pakuje opasne materije u ambalažu koja nije u skladu sa članom 11. ovog zakona,

2) prevoznik ako prevozi opasne materije u ambalaži koja nije u skladu sa članom 11. ovog zakona,

3) primalac ako preuzme opasne materije u ambalaži koja nije u skladu sa članom 11. ovog zakona,

4) proizvođač ambalaže koji ne postupi u skladu sa članom 12. ovog zakona,

5) pravno ili fizičko lice koje upotrebljava vozilo koje nije u skladu sa članom 16. ovog zakona,

6) učesnici u prevozu koji ne postupe u skladu sa članom 17. ovog zakona,

7) pošiljalac ako ne preda opasne materije na prevoz u skladu sa članom 18. ovog zakona,

8) organizator prevoza ako ne organizuje prevoz u skladu sa članom 18. ovog zakona,

9) pakiralac ako ne postupi u skladu sa članom 20. ovog zakona,

10) punilac ako ne postupi u skladu sa članom 21. ovog zakona,

11) vlasnik, odnosno korisnik teretnog prostora ako ne postupi u skladu sa članom 22. ovog zakona,

12) utovarilac ako ne postupi u skladu sa članom 23. ovog zakona,

13) prevoznik ako ne prevozi opasne materije u skladu sa članom 24. ovog zakona,

14) primalac ako preuzme opasne materije u suprotnosti sa članom 25. ovog zakona,

15) prevoznik ako u slučaju gubitka, odnosno prosipanja ili isticanja opasnih materija ne postupi u skladu sa članom 26, odnosno članom 27. ovog zakona,

16) prevoznik ako prevozi opasne materije bez odobrenja za prevoz iz člana 28. ovog zakona,

17) prevoznik ako ne prevozi opasne materije pod uslovima određenim u odobrenju za prevoz,

18) prevoznik ako obavlja prevoz opasnih materija uprkos zabrani prevoza ili ako ne ispunjava posebne uslove koje odredi nadležni organ u skladu sa članom 32. ovog zakona,

19) pravno lice ili preduzetnik ako postupi suprotno zabrani iz člana 33. ovog zakona,

20) pravno lice ili preduzetnik ako ne postupi u skladu sa članom 34. ovog zakona,

21) pravno lice ili preduzetnik ako savjetnik za bezbjednost ne izvršava obaveze iz člana 35. ovog zakona,

22) pravno lice ili preduzetnik ako lica koja učestvuju u prevozu opasnih materija nisu stručno osposobljena u skladu sa članom 37. ovog zakona,

23) prevoznik ako ne postupi u skladu sa članom 38. ovog zakona,

24) pošiljalac ako ne postupi u skladu sa članom 39. ovog zakona,

25) pravno lice ili preduzetnik ako dopusti da vozilom kojim se prevoze opasne materije upravlja vozač koji ne ispunjava uslove iz člana 40. stav 1. ovog zakona ili koji nije stručno osposobljen u skladu sa članom 43. ovog zakona,

26) pravno lice ako ne postupi u skladu sa članom 42. ovog zakona,

27) pravno lice ili preduzetnik koji nije postupio po mjerama i uputstvima inspektora izrečenim u skladu sa članom 44. ovog zakona,

28) pravno lice ili preduzetnik koji obavlja djelatnost u vezi sa prevozom opasnih materija u slučaju nepostupanja u skladu sa članom 45. st. 2. i 4. ovog zakona,

29) pravno lice ili preduzetnik ako opasne materije u željezničkom saobraćaju ne prevozi u skladu sa članom 49. stav 1. ovog zakona,

30) pošiljalac ako opasne materije ne preda na prevoz u željezničkom saobraćaju u skladu sa članom 50. ovog zakona,

31) punilac ako prilikom punjenja opasnih materija u željezničkom saobraćaju ne postupi u skladu sa članom 51. ovog zakona,

32) prevoznik ako prilikom prevoza opasnih materija u željezničkom saobraćaju ne postupi u skladu sa članom 52. ovog zakona,

33) menadžer željezničke infrastrukture ako ne postupi u skladu sa odredbama člana 53. ovog zakona,

34) prevoznik ako opasne materije na unutrašnjim plovnim putevima ne prevozi u skladu sa članom 55. ovog zakona i

35) pravno lice ili preduzetnik ako ovlašćenom službenom licu ne omogući sprovođenje nadzora u skladu sa čl. 61. i 62. ovog zakona.

(2) Novčanom kaznom od 500 KM do 2.500 KM kazniće se odgovorno lice u pravnom licu za prekršaje iz stava 1. ovog člana.

Prekršaji fizičkih lica

Član 64

Novčanom kaznom od 100 KM do 500 KM kazniće se za prekršaj:

1) pakiralac ako ne postupi u skladu sa članom 20. ovog zakona,

2) punilac ako prije i za vrijeme punjenja ne poštuje sve mjere bezbjednosti u skladu sa članom 21. ovog zakona,

3) utovarilac ako ne postupi u skladu sa članom 23. ovog zakona,

4) primalac ako ne postupi u skladu sa članom 25. ovog zakona,

5) savjetnik ako ne posjeduje važeće uvjerenje o stručnoj osposobljenosti iz člana 34. stav 3. ovog zakona,

6) savjetnik ako ne izvršava poslove propisane članom 35. ovog zakona,

7) lice koje učestvuje u prevozu opasnih materija, a nije stručno osposobljeno u skladu sa članom 37. ovog zakona,

8) vozač koji ne ispunjava uslove iz člana 40. stav 1. ovog zakona,

9) vozač ako ne postupa u skladu sa članom 40. stav 2. ovog zakona,

10) vozač ako pri prevozu opasnih materija ne posjeduje potvrdu o stručnoj osposobljenosti u skladu sa članom 43. ovog zakona,

11) vozač ako ne postupi u skladu sa članom 44. st. 1. i 2. ovog zakona,

12) putnik ako ne postupi u skladu sa članom 49. stav 2. ovog zakona,

13) punilac ako ne poštuje sve mjere bezbjednosti prevoza u željezničkom saobraćaju u skladu sa članom 51. ovog zakona i

14) vozač ako na zahtjev inspektora ne postupi u skladu sa članom 61. st. 3, 5. i 9. ovog zakona.

GLAVA X

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Rok za usklađivanje sa odredbama ovog zakona

Član 65

(1) Pravna i fizička lica koja obavljaju djelatnost prevoza opasnih materija na osnovu Zakona o prevozu opasnih materija (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 1/08 i 117/11) usklađuju svoje poslovanje sa odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Odobrenja, potvrde, uvjerenja i druge isprave izdate pravnim i fizičkim licama na osnovu propisa koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ovog zakona ostaju na snazi do dobijanja odgovarajućih isprava prema odredbama ovog zakona i propisima donesenim na osnovu ovog zakona.

Donošenje novih propisa

Član 66

(1) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti pravilnike o:

1) povredama prema kategorijama rizika iz člana 10. stav 2. ovog zakona i mjere bezbjednosti (član 10. stav 3),

2) načinu prevoza opasnih materija u drumskom saobraćaju, uz saglasnost ministra saobraćaja i veza i ministra zdravlja i socijalne zaštite (član 41. stav 3),

3) programu, načinu stručnog osposobljavanja i provjere stručne osposobljenosti vozača, izgledu, sadržaju i postupku izdavanja potvrde o položenom ispitu vozača, uslovima koje ispunjavaju ustanove koje vrše stručno osposobljavanje vozača, te kriterijumima za izbor članova ispitne komisije, broju članova i visini naknade (član 43. stav 5) i

4) načinu uzimanja uzoraka eksplozivnih materija za analizu u postupku vršenja inspekcijskog nadzora (član 61. stav 4).

(2) Ministar rada i boračko-invalidske zaštite će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti pravilnik kojim propisuje način i postupak stručnog osposobljavanja lica iz člana 37. stav 2. ovog zakona, uslove koje ispunjavaju ustanove koje vrše stručno osposobljavanje, te sadržaj i rok važenja potvrde o stručnoj osposobljenosti (član 37. stav 7).

(3) Ministar industrije, energetike i rudarstva će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti pravilnik o uslovima koje ispunjavaju pravna lica iz člana 13. stav 3. ovog zakona za izdavanje odobrenja za ambalažu, postupku za dobijanje i oduzimanje ovlašćenja, uslovima i postupku odobrenja ambalaže za prevoz opasnih materija, kao i uslovima za oduzimanje odobrenja za ambalažu za prevoz opasnih materija (član 13. stav 6).

(4) Ministar saobraćaja i veza će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti pravilnike o:

1) uslovima koje ispunjavaju pravna lica iz člana 13. stav 1. ovog zakona za izdavanje odobrenja za ambalažu, postupku za dobijanje i oduzimanje ovlašćenja, uslovima i postupku odobrenja ambalaže za prevoz opasnih materija, kao i uslovima za oduzimanje odobrenja za ambalažu za prevoz opasnih materija (član 13. stav 5),

2) uslovima koje ispunjavaju ustanove koje obavljaju stručno osposobljavanje savjetnika, načinu i postupku stručnog osposobljavanja savjetnika, izgledu i roku važenja certifikata iz člana 34. stav 3. ovog zakona, kriterijumima za izbor članova ispitne komisije, broju članova, načinu sprovođenja ispita i visini naknade (član 36. stav 3),

3) postupku i mjestu pregleda vozila za prevoz opasnih materija, izdavanju i izgledu certifikata o ispravnosti vozila za prevoz određenih opasnih materija, kao i uslovima koje ispunjava pravno lice iz člana 42. stav 1. ovog zakona (član 42. stav 5),

4) načinu prevoza opasnih materija unutrašnjim plovnim putevima, istovaru i utovaru i obavezama učesnika u prevozu opasnih materija u vanrednim događajima (član 55. stav 4),

5) uslovima koje ispunjava pravno, odnosno fizičko lice koje obavlja provjeru utovarenog tereta sa opasnim materijama (član 56. stav 1),

6) načinu prevoza opasnih materija na unutrašnjim plovnim putevima (član 56. stav 3) i

7) tehničkim pravilima o podobnosti brodova za prevoz opasnih materija na unutrašnjim plovnim putevima (član 56. stav 4).

Evidencija nadležnih organa

Član 67

Ministarstvo saobraćaja i veza i Ministarstvo će evidencije iz člana 55. ovog zakona uspostaviti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Primjena važećih propisa

Član 68

Do donošenja podzakonskih akata iz člana 66. ovog zakona primjenjivaće se važeći podzakonski akti, ukoliko nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Prevod i objava međunarodnih ugovora

Član 69

Ministarstvo saobraćaja i veza obezbjeđuje prevod međunarodnih ugovora i njihovih aneksa na jednom od službenih jezika u Republici Srpskoj, a radi objavljivanja i dostupnosti na svojoj internet stranici.

Prestanak važenja Zakona

Član 70

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o prevozu opasnih materija (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 1/08 i 117/11).

Stupanje na snagu Zakona

Član 71

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Zakon o premjeru i katastru nepokretnosti Republike Srpske

By
ePravo.ba
-
0

ZAKON O PREMJERU I KATASTRU NEPOKRETNOSTI

(“Sl. glasnik RS”, br. 34/2006, 110/2008, 15/2010, 60/2011 – dr. zakon i 6/2012 – dr. zakon)

I – OSNOVNE ODREDBE

Predmet regulisanja

Član 1

(1) Ovim zakonom uređuju se poslovi službene geodezije koji su u nadležnosti Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljem tekstu: Uprava), a koji se izvršavaju od strane Uprave, ovlašćenog geodete, geodetskih preduzeća i geodetskih radnji, kao i geodetski radovi za posebne potrebe.

(2) Poslovi službene geodezije u smislu ovog zakona su:

1. osnovni geodetski radovi,

2. premjer,

3. katastarski premjer,

4. uspostava i održavanje katastra nepokretnosti,

5. uspostava i održavanje geodetskog informacionog sistema i

6. uspostava i održavanje katastra komunalnih uređaja.

(3) Podaci službene geodezije iz stava (2) ovog člana služe za potrebe privrede, uređenja prostora, pravnog prometa, utvrđivanja katastarskog prihoda, statistike, nauke, sudskih i upravnih organa.

Korišćeni pojmovi

Član 2

(1) Premjer je prikupljanje, obrada i prikazivanje geometrijskih i opisnih podataka o nepokretnostima.

(2) Dopunski premjer je premjer koji se izvodi radi usaglašavanja sadržaja planova koji nisu u službenoj upotrebi sa stanjem na terenu.

(3) Katastarski premjer je premjer koji se izvodi za potrebe održavanja katastra nepokretnosti.

(4) Katastar nepokretnosti je javni registar o nepokretnostima.

(5) Nepokretnosti su zemljišta, zgrade, stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrade i drugi građevinski objekti.

(6) Katastarska parcela je osnovna teritorijalna jedinica, koja obuhvata dio zemljišta, geometrijski jednoznačno definisan i određen geodetskim metodama.

(7) Katastarska opština je teritorijalna jedinica koja obuhvata, po pravilu, područje jednog naseljenog mjesta.

(8) Katastarski srez je teritorijalna jedinica u okviru koje se vrši katastarsko klasiranje zemljišta, a sačinjavaju ga više teritorijalno povezanih katastarskih opština.

(9) Korisnik, odnosno posjednik nepokretnosti je lice koje vrši faktičku vlast na stvari (neposredni posjednik), odnosno lice koje faktičku vlast na stvari vrši preko drugog lica kome je po osnovu ugovora o korišćenju, koncesiji, dugoročnom zakupu i drugog pravnog posla dalo stvar u neposredan posjed (posredni posjednik).

(10) Ovlašćeni geodeta je geodetski stručnjak koji ima ovlašćenje da izvodi poslove katastarskog premjera.

(11) Geodetsko preduzeće je preduzeće upisano u sudski registar koje ima odobrenje Uprave za obavljanje određenih poslova službene geodezije.

(12) Geodetska radnja, u svojstvu preduzetnika, je geodetski stručnjak upisan u registar radnji koji ima odobrenje Uprave za obavljanje poslova na održavanju katastra komunalnih uređaja.

(13) Katastar komunalnih uređaja je zbirna tehnička evidencija o komunalnim uređajima.

(14) Komunalni uređaji su različiti podzemni i nadzemni komunalni objekti i vodovi, kao npr. vodovodna mreža, kanalizaciona mreža, telekomunikaciona mreža, elektroenergetska mreža, toplovodna mreža, gasovodna mreža, mreža saobraćajne signalizacije kao i slične mreže sa pripadajućim uređajima.

(15) Katastarsko klasiranje zemljišta obuhvata utvrđivanje kulture i klase zemljišta za svaku parcelu u okviru jedne katastarske opštine.

Značaj poslova službene geodezije

Član 3

(1) Poslovi službene geodezije su poslovi od opšteg interesa za Republiku Srpsku i u nadležnosti su Republike Srpske.

(2) Upravne i stručne poslove koji se odnose na službenu geodeziju obavlja Uprava.

(3) Premjer i uspostavljanje katastra nepokretnosti vrši se na osnovu srednjoročnih programa koje donosi Narodna skupština Republike Srpske i godišnjih planova koje donosi Vlada Republike Srpske.

(4) Način obezbjeđivanja finansijskih sredstava za realizaciju srednjoročnih programa i godišnjih planova uređuje se posebnim zakonom.

(5) Finansiranje uspostave i održavanja katastra komunalnih uređaja snose preduzeća i druga pravna lica čija su to osnovna sredstva (u daljem tekstu: korisnici).

(6) Organi, ustanove, preduzeća i druge organizacije, građani i njihova udruženja pri obavljanju poslova urbanizma, projektovanja, prostornog planiranja, izradi prostornih informacionih sistema, izvođenja građevinskih radova, obavljanja komunalnih djelatnosti i drugim poslovima za koje su potrebni geometrijski i opisni podaci o nepokretnostima i komunalnim uređajima, dužni su koristiti podatke iz katastra nepokretnosti i katastra komunalnih uređaja.

(7) Sudovi i drugi organi koji odlučuju o pravima na nepokretnostima dužni su da u odlukama označavaju nepokretnosti podacima iz katastra nepokretnosti, kao i da pravosnažne odluke dostavljaju područnoj jedinici Uprave radi sprovođenja promjene u katastru nepokretnosti.

Organizacija vršenja poslova službene geodezije

Član 4

(1) Upravne i stručne poslove službene geodezije obavlja Uprava.

(2) Katastarski premjer obavljaju Uprava i ovlašćeni geodeta.

(3) Poslove dopunskog premjera obavljaju Uprava, geodetska preduzeća i ovlašćeni geodeta ukoliko ima najmanje pet zaposlenih geodetskih stručnjaka sa položenim stručnim ispitom za zaposlene u organima državne uprave, od kojih je najmanje jedan više stručne spreme.

(4) Stručne poslove koji se odnose na osnovne geodetske radove, premjer, izradu katastra nepokretnosti, geodetski informacioni sistem, geodetsko-tehničke radove u komasaciji geodetsko-tehničke radove u postupku eksproprijacije, kartografske radove i izradu katastra komunalnih uređaja, obavljaju geodetska preduzeća i ovlašćeni geodeta ukoliko ima najmanje pet zaposlenih geodetskih stručnjaka sa položenim stručnim ispitom za zaposlene u organima državne uprave, od kojih je najmanje jedan više stručne spreme, a terenske poslove na održavanju katastra komunalnih uređaja, obavljaju Uprava, geodetska preduzeća, ovlašćeni geodeta i geodetske radnje.

Pristup nepokretnostima

Član 5

(1) Lica ovlašćena za obavljanje poslova utvrđenih ovim zakonom mogu pristupiti na parcele i u građevinske objekte, postaviti oznake premjera i međne biljege, prikupiti neophodne podatke o nepokretnostima i obaviti ostale neophodne radnje, pri čemu će omogućiti pristup licima koja imaju pravni interes. Ovlašćena lica u stanove mogu ući samo uz prethodnu saglasnost vlasnika stana.

(2) Vlasnik, odnosno posjednik nepokretnosti, dužan je da licima koja rade na poslovima premjera, katastra nepokretnosti i komunalnih uređaja dozvoli pristup zemljištu, objektima i komunalnim uređajima. Vlasnik parcele ili građevinskog objekta i upravnik zgrade moraju biti obaviješteni o namjeri ulaska na parcelu ili u zgradu, pet dana prije početka radova.

(3) Ukoliko se za vrijeme obavljanja geodetskih poslova ukaže potreba za ulazak na parcelu ili u zgradu, vlasnik ili upravnik zgrade može se obavijestiti naknadno, odnosno po završetku radova. Obavještenje o namjeri ulaska nije potrebno ukoliko su parcele ili građevinski objekti od javnog značaja.

Obaveze vlasnika nepokretnosti

Član 6

(1) Vlasnici i posjednici nepokretnosti dužni su bez naknade dopustiti postavljanje geodetskih biljega i oznaka.

(2) Ko ošteti, uništi ili umanji upotrebljivost geodetskih biljega i oznaka, snosi troškove njihovog ponovnog postavljanja, uključujući i neophodne radove na premjeru.

(3) Ko namjerava izvoditi određene radove, a da pri tome postoji opasnost od promjene, oštećenja ili uklanjanja geodetskih ili međnih biljega i oznaka, dužan je tu namjeru prijaviti područnoj jedinici Uprave u roku od 15 dana radi izmještanja geodetskih biljega i oznaka i snositi troškove izmještanja.

(4) Vlasnik ili posjednik nepokretnosti dužan je da, u roku od 30 dana od nastanka promjene, prijavi područnoj jedinici Uprave ili ovlašćenom geodeti nastalu promjenu (kulture i klase kao i promjene nastale izgradnjom, dogradnjom, nadziđivanjem i uklanjanjem objekta) i snosi troškove utvrđivanja i sprovođenja promjene.

(5) Ukoliko vlasnik ili posjednik ne postupi u skladu sa odredbama stava (4) ovog člana nastala promjena će se po službenoj dužnosti sprovesti u katastaru nepokretnosti o njegovom trošku.

Primjena upravnog postupka

Član 7

U postupku uspostavljanja i održavanja premjera, katastra nepokretnosti, katastarskog premjera i katastra komunalnih uređaja primjenjuju se odredbe Zakona o opštem upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

II – GEODETSKA UPRAVA

Djelokrug rada

Član 8

(1) Uprava poslove iz svoga djelokruga obavlja u sjedištu i područnim jedinicama.

(2) Pored poslova iz člana 22. Zakona o ministarstvima i poslova iz člana 4. Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti, Uprava obavlja i sljedeće poslove:

1. praćenje i usmjeravanje geodetske djelatnosti,

2. održavanje premjera,

3. vodi uspostavu katastra nepokretnosti,

4. sprovođenje promjena na održavanju premjera, katastra nepokretnosti i katastra komunalnih uređaja,

5. imenovanje, praćenje rada i razrješenje ovlašćenog geodete,

6. sprovođenje upravnog i stručnog nadzora nad ovlašćenim geodetama,

7. ovjeru i vođenje geodetskog informacionog sistema, 8. pripremanje nacrta zakona i drugih propisa iz svoje nadležnosti,

9. stručni nadzor sprovođenja katastarskog klasiranja zemljišta,

10. davanje stručnih objašnjenja i mišljenja za primjenu propisa u okviru poslova službene geodezije,

11. pripremanje srednjoročnih programa i godišnjih planova premjera i uspostavljanja katastra nepokretnosti kao i izvještaja o njihovom izvršenju,

12. vršenje prava i dužnosti nosioca finansijskih sredstava za izvršavanje srednjoročnih programa i godišnjih planova premjera i uspostavljanja katastra nepokretnosti,

13. ostvarivanje domaće i inostrane saradnje i saradnja sa privatnim sektorom u okviru poslova službene geodezije,

14. druge poslove iz geodetske djelatnosti.

III – TEHNIČKA DOKUMENTACIJA

Sadržaj i izrada tehničke dokumentacije

Član 9

(1) Za izvođenje stručnih poslova koji se odnose na osnovne geodetske radove, premjer, izradu katastra nepokretnosti i katastra komunalnih uređaja, geodetskotehničke radove u komasaciji, kartografske radove, kao i druge geodetske radove većeg obima, Uprava kao investitor može zahtijevati izradu tehničke dokumentacije.

(2) Tehnička dokumentacija je skup projekata koji se izrađuju radi utvrđivanja koncepcije, razrade uslova i načina izvođenja geodetskih radova u cilju osiguranja kvaliteta izvođenja radova.

(3) Tehnička dokumentacija obuhvata studiju opravdanosti, idejni projekat, glavni projekat i projekat izvedenog stanja.

(4) Studija opravdanosti izrađuje se kada Uprava zahtijeva potvrdu ekonomske opravdanosti geodetskih radova, neophodnu za donošenje odluke o investiranju.

(5) Idejni projekat geodetskih radova izrađuje se, po potrebi, na osnovu projektnog zadatka, a služi kao osnova za izradu glavnog projekta.

(6) Glavni projekat geodetskih radova izrađuje se na osnovu projektnog zadatka, odnosno idejnog projekta, ako postoji, radi detaljne razrade tehničko-tehnološkog rješenja, organizacije, predmjera i predračuna i dinamike realizacije geodetskih radova.

(7) Projekat izvedenog stanja izrađuje izvođač po završetku geodetskih radova, a predstavlja glavni projekat sa svim izmjenama nastalim tokom njegove realizacije.

Kontrola tehničke dokumentacije

Član 10

(1) Uprava kao investitor imenuje lice koje će vršiti kontrolu tehničke dokumentacije, s tim da to lice ne može biti zaposleno kod izvođača koji izrađuje tehničku dokumentaciju.

(2) Kontrola tehničke dokumentacije obuhvata naročito: usklađenosti projektne dokumentacije sa zakonskim i drugim propisima, tehničkim normativima i standardima koji se primjenjuju pri izvođenju odgovarajuće vrste geodetskih radova, provjeru ispunjenosti zahtjeva iz projektnog zadatka, kao i druge neophodne postupke radi verifikacije tehničke dokumentacije.

(3) Tehnička dokumentacija se može koristiti kada je pregleda i verifikuje lice ovlašćeno za vršenje tehničke kontrole.

(4) Uprava, ukoliko ocijeni da je potrebno, može sprovesti reviziju projektne dokumentacije, formiranjem komisije za reviziju sačinjene od istaknutih stručnjaka.

IV – OSNOVNI GEODETSKI RADOVI I PREMJER

Osnovni geodetski radovi

Član 11

(1) Pod osnovnim geodetskim radovima podrazumijeva se projektovanje, uspostavljanje i održavanje astronomsko-geodetske, gravimetrijske, trigonometrijske i nivelmanske mreže, kao i mreže određene metodama globalnog pozicioniranja (u daljem tekstu: referentne geodetske mreže).

(2) Referentne geodetske mreže čine jedinstvenu matematičku osnovu za položaj, visinu i silu zemljine teže, za potrebe premjera, katastra nepokretnosti, izrade osnovne i topografskih karata, radova u inženjersko-tehničkim oblastima, kao i naučne potrebe.

(3) Koordinatni sistemi referentnih geodetskih mreža orijentisani su u prostoru parametrima geodetskog datuma.

(4) Parametre geodetskih datuma referentnih geodetskih mreža, kao i način izvođenja osnovnih geodetskih radova propisuje Vlada Republike Srpske na prijedlog Uprave.

Premjer

Član 12

Premjer obuhvata:

1. snimanje detalja,

2. katastarsko klasiranje zemljišta,

3. izradu geodetskih planova i osnovnih karata i

4. geodetske radove u vezi sa komasacijom zemljišta.

Snimanje detalja

Član 13

(1) Snimanje detalja obuhvata prikupljanje geometrijskih i opisnih podataka o nepokretnostima, kao i snimanje topografskih objekata i oblika terena.

(2) Uprava je dužna najkasnije 30 dana prije početka premjera javno oglasiti početak radova premjera, a obilježavanje granica parcela mora biti izvršeno najkasnije sedam dana prije početka snimanja.

(3) Vlasnici ili posjednici nepokretnosti dužni su radi osiguranja tačnosti premjera, o vlastitom trošku izvršiti obilježavanje granica parcela trajnim i vidljivim međnim biljegama, a u slučaju da ne izvrše obilježavanje u određenom roku, snosiće troškove naknadnog premjera.

(4) Područna jedinica Uprave, odnosno geodetsko preduzeće koje vrši premjer, dužni su nakon postavljanja geodetskih biljega i oznaka, na odgovarajući način obavijestiti vlasnika, odnosno korisnika o vrsti i mjestu postavljenih geodetskih biljega i oznaka, koje se nalaze na njegovoj nepokretnosti.

Katastarsko klasiranje zemljišta

Član 14

(1) Utvrđivanje opštinskog uglednog zemljišta i katastarsko klasiranje u katastarskoj opštini vrši komisija za katastarsko klasiranje zemljišta, koja se sastoji od predsjednika i dva člana. Predsjednik i članovi komisije imaju svoje zamjenike.

(2) Za predsjednika komisije imenuje se diplomirani inženjer poljoprivrede, sa položenim stručnim ispitom za zaposlene u organima državne uprave koji rade na poslovima klasiranja i bonitiranja zemljišta, a članovi komisije imenuju se iz redova poljoprivrednih proizvođača sa područja katastarske opštine za koju se vrši klasiranje.

(3) Komisiju iz stava (1) ovog člana imenuje direktor Uprave.

Planovi i karte

Član 15

(1) Na osnovu podataka snimanja detalja izrađuju se geodetski planovi i karte u digitalnom obliku, čiju kartografsku projekciju, sadržaj, način prikaza, razmjeru, korišćenje, zaštitu i arhiviranje određuje Uprava podzakonskim aktom.

(2) Planovi i karte mogu se koristiti nakon što ih ovjeri Uprava.

(3) Beodetski planovi i karte su geometrijska osnova za uspostavljanje drugih informacionih sistema o prostoru.

V – KATASTAR NEPOKRETNOSTI

Sadržaj katastra nepokretnosti

Član 16

(1) Katastar nepokretnosti sastoji se od katastarskih planova, katastarskog operata i zbirke isprava.

(2) Katastarski plan predstavlja grafički dio katastra nepokretnosti, izrađuje se u digitalnom obliku i sadrži naročito:

1. geodetsku osnovu,

2. katastarske parcele sa njihovim brojevima i granicama, zgrade i druge građevinske objekte, kulturu zemljišta, nazive ulica i kućne brojeve,

3. granice katastarskih opština i

4. administrativne granice.

(3) Katastarski operat je opisni dio katastra nepokretnosti, izrađuje se u digitalnom obliku i sadrži naročito podatke o:

1. parcelama sa njihovim brojevima, nazivima, načinom korišćenja ili kulturi i klasi zemljišta, površinama i katastarskim prihodom,

2. korisniku nepokretnosti u skladu sa stvarnim stanjem (u daljem tekstu: korisnik nepokretnosti),

3. Koncesiji i dugoročnom zakupu,

4. informacijama o pravnim poslovima i postupcima, kao i službenim poslovima koje vode drugi nadležni organi,

5. zgradama, stanovima i poslovnim prostorijama kao posebnim dijelovima zgrada i drugim građevinskim objektima, a za zgrade u etažnoj svojini i podatke o spratnosti i površini stambenih, poslovnih i pomoćnih prostorija kao posebnih dijelova zgrade i

6. istorijatu promjena na parceli.

(4) Zbirka isprava se sastoji iz originala ili ovjerenih kopija isprava na osnovu kojih su izvršeni upisi u katastar nepokretnosti.

Uspostavljanje katastra nepokretnosti

Član 17

(1) Katastar nepokretnosti uspostavlja se na osnovu podataka izvršenog premjera i katastarskog klasiranja zemljišta.

(2) Uspostavljanje katastra nepokretnosti obuhvata:

1. pripremne radove,

2. izlaganje podataka o nepokretnostima na javni uvid i

3. izradu katastarskog operata.

(3) Katastar nepokretnosti se uspostavlja po katastarskim opštinama ili dijelovima katastarskih opština.

Član 18

Pripremni radovi obuhvataju:

Pripremni radovi

1. reviziju sadržaja planova novog premjera i usaglašavanje sa stanjem na terenu,

2. pripremu postojećih katastarskih planova i katastarskog elaborata za izlaganje podataka o nepokretnostima na javni uvid i

3. izradu popisnih listova.

Izlaganje podataka o nepokretnostima na javni uvid

Član 19

(1) Izlaganje podataka o nepokretnostima na javni uvid na osnovu popisnih listova sprovodi komisija za izlaganje koju imenuje direktor Uprave.

(2) Komisija za izlaganje se sastoji od predsjednika i dva člana i njihovih zamjenika.

(3) Predsjednik komisije i njegov zamjenik su geodetski stručnjaci sa najmanje pet godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom predviđenim za radnike u organima državne uprave koji rade na geodetskim poslovima, a članovi komisije i njihovi zamjenici su građani sa područja katastarske opštine u kojoj se vrši izlaganje podataka o nepokretnostima na javni uvid.

(4) Vrijeme i mjesto izlaganja podataka o nepokretnostima na javni uvid određuje Uprava i to objavljuje javnim oglasom, a najkasnije 15 dana prije početka izlaganja podataka o nepokretnostima na javni uvid.

(5) Ukoliko do isteka roka izlaganja podataka o nepokretnostima na javni uvid korisnik nepokretnosti ne uloži prigovor, u katastar nepokretnosti će se upisati podaci iz popisnog lista.

Pravo prigovora

Član 20

(1) U postupku izlaganja podataka o nepokretnostima na javni uvid korisnik nepokretnosti može staviti prigovor na podatke upisane u popisne listove. Prigovor se podnosi komisiji za izlaganje usmeno prilikom izlaganja ili pismeno u roku od osam dana od dana izlaganja.

(2) Komisija za izlaganje je dužna razmotriti prigovor u roku od petnaest dana od dana podnošenja prigovora i ako utvrdi da je prigovor opravdan, izvršiće odgovarajuću promjenu podataka utvrđenih premjerom, a ako prigovor ne uvaži, izdaće podnosiocu prigovora rješenje o odbijanju prigovora.

(3) Protiv rješenja o odbijanju prigovora može se izjaviti žalba Upravi u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.

Izrada katastarskog operata

Član 21

(1) Katastarski operat izrađuje se u digitalnom obliku za cijelu ili jedan dio katastarske opštine, na osnovu izloženih i utvrđenih podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta.

(2) Nakon izrade katastarskog operata, katastarske planove ovjerava direktor Uprave.

Stupanje na snagu katastra nepokretnosti

Član 22

(1) Katastar nepokretnosti stupa na snagu objavljivanjem rješenja Uprave u “Službenom glasniku Republike Srpske”, kojim se utvrđuje da je katastar nepokretnosti izrađen u skladu sa ovim zakonom.

(2) Nakon stupanja na snagu katastra nepokretnosti, opisni podaci katastra nepokretnosti izdaju se zainteresovanim licima u formi lista nepokretnosti:

1. A list koji sadrži podatke o katastarskoj parceli, zemljište pod zgradama i korisniku nepokretnosti,

2. A1 list koji sadrži podatke o zgradi, stanu, poslovnoj prostoriji i zajedničkim dijelovima zgrada i korisniku nepokretnosti.

(3) List nepokretnosti (A i A1) obuhvata sve katastarske parcele i objekte na tim parcelama koje se nalaze u istoj katastarskoj opštini, a pripadaju istom korisniku nepokretnosti.

(4) Stupanjem na snagu katastra nepokretnosti, za područje za koje je uspostavljen katastar nepokretnosti, podaci katastra zemljišta ili popisnog katastra stavljaju se van snage.

(5) Nakon postupka uspostave katastra nepokretnosti nije moguće vršiti novi premjer, a sve promjene na nepokretnostima se utvrđuju katastarskim premjerom i predaju na sprovođenje u katastar nepokretnosti.

Katastarski premjer

Član 23

(1) Katastarski premjer obuhvata:

1. obnavljanje granica parcela na terenu,

2. formiranje novih parcela u skladu sa urbanističkim i drugim planovima i projektima,

3. određivanje novih granica parcela na terenu prilikom cijepanja parcela,

4. brisanje postojećih granica parcela radi spajanja parcela,

5. snimanje promjena načina korišćenja ili kulture i klase zemljišta,

6. snimanje novih ili promijenjenih objekata.

(2) Katastarski premjer, na zahtjev stranke, izvode Uprava ili ovlašćeni geodeta, a katastarski premjer po službenoj dužnosti obavlja Uprava.

(3) Uprava je dužna da, kada utvrdi da su za to ispunjeni uslovi propisani ovim zakonom, izvrši sprovođenje promjene i donese rješenje o sprovedenoj promjeni u roku od 15 dana od dana prijema elaborata terenskih radova, odnosno drugog odgovarajućeg dokumenta.

(4) Troškove održavanja katastra nepokretnosti snosi korisnik nepokretnosti.

(5) Breške nastale u toku premjera i uspostavljanja katastra nepokretnosti ispravljaju se po službenoj dužnosti, o trošku Uprave.

(6) Breške nastale u toku katastarskog premjera ispravljaju Uprava ili ovlašćeni geodeti o vlastitom trošku i nakon preuzimanja u katastar nepokretnosti.

(7) Nadležni organ uprave ne može izdati odobrenje za upotrebu građevinskog objekta dok investitor ne dostavi dokaz od Uprave o izvršenom snimanju.

(8) U toku katastarskog premjera obavezno je:

1. prije cijepanja parcele iz katastra nepokretnosti izvršiti provjeru ili obnovu granice parcele,

2. granice parcela obilježiti čvrstim, trajnim i vidljivim međnim biljegama od strane Uprave i ovlašćenog geodete i

3. u posebnim slučajevima obilježavanje međnih tačaka se može sprovesti naknadno, što će biti regulisano podzakonskim aktom.

VI – KATASTAR KOMUNALNIH UREĐAJA

Uspostavljanje katastra komunalnih uređaja

Član 24

(1) Katastar komunalnih uređaja uspostavlja nadležni organ, po pravilu, za područje jedne opštine na osnovu:

1. prikupljenih podataka o postojećim komunalnim uređajima i

2. podataka snimanja novih komunalnih uređaja.

(2) Katastar komunalnih uređaja izrađuje se u digitalnom obliku i sastoji se od:

1. katastarskih planova na kojima su predstavljeni komunalni uređaji i

2. elaborata komunalnih uređaja.

(3) Korisnici komunalnih uređaja dužni su da prilikom uspostave katastra komunalnih uređaja nadležnom organu, bez naknade, stave na raspolaganje neophodnu dokumentaciju o komunalnim uređajima.

(4) Podaci katastra komunalnih uređaja mogu se koristiti nakon ovjere od strane nadležnog organa.

(5) Vlasnici ili korisnici komunalnih uređaja obavezni su voditi i održavati evidenciju o vlastitim komunalnim uređajima, kao i snositi troškove izrade i održavanja katastra komunalnih uređaja.

Održavanje katastra komunalnih uređaja

Član 25

(1) Održavanje katastra komunalnih uređaja obuhvata: 1. preuzimanje snimljenih promjena na komunalnim uređajima i 2. usaglašavanje planova katastra komunalnih uređaja sa stanjem na terenu.

(2) Korisnici komunalnih uređaja dužni su izvršiti snimanje nastalih promjena na komunalnim uređajima i podatke snimanja dostaviti nadležnom organu na sprovođenje u roku od 90 dana od dana prijave početka izvođenja radova.

(3) Korisnici komunalnih uređaja dužni su nadležnom organu prijaviti izvođenje radova iz prethodnog stava 15 dana prije početka radova.

(4) Promjene u katastru komunalnih uređaja sprovode se po službenoj dužnosti.

(5) Uprava može, u slučaju neispunjavanja roka, na trošak vlasnika komunalnog uređaja izvršiti neophodna snimanja ili angažovati geodetsko preduzeće, ovlašćenog geodetu ili geodetsku radnju da izvede neophodna snimanja.

(6) Nadležni organ uprave ne može izdati odobrenje za upotrebu komunalnog uređaja, dok investitor ne dostavi dokaz od nadležnog organa da je izvršeno snimanje.

VII – GEODETSKI RADOVI ZA POSEBNE POTREBE

Obuhvat i uslovi za obavljanje radova

Član 26

(1) Geodetski radovi za posebne potrebe obuhvataju:

1. postavljanje i određivanje različitih geodetskih mreža radi potreba projektovanja, građenja, oskultacija, komasacije zemljišta i drugih radova na površini zemlje, ispod površine zemlje, jezera i vodotoka,

2. geodetsko premjeravanje i izradu geodetskih planova za potrebe projektovanja i građenja i

3. geodetske radove za potrebe niskogradnje, visokogradnje, oskultacija, uređenja zemljišta, vodotoka i sl.

(2) Radove iz stava (1) ovog člana može vršiti stručno lice koje ima odgovarajuću školsku spremu geodetske struke.

Obaveze izvođača radova

Član 27

Izvođač geodetskih radova za posebne potrebe koji izvodi radove iz člana 26. stav (1), tačka 1. ovog zakona dužan je koristiti postojeće podatke premjera, a radove izvoditi tako da se dobijeni podaci mogu koristiti za premjer i održavanje katastra komunalnih uređaja.

Stručni nadzor

Član 28

(1) Stručni nadzor nad geodetskim radovima za posebne potrebe obavlja nadzorni organ imenovan od strane investitora radova, koji posjeduje ovlašćenje za nadzor geodetskih radova iz člana 26. stav (1) ovog zakona.

(2) Stručni nadzor obuhvata:

– kontrolu izvođenja radova u skladu sa projektnom dokumentacijom iz člana 9. st. (2) i (3), ukoliko je ista izrađena, te važećim propisima,

– provjeru kvaliteta izvedenih radova,

– davanje uputa izvođaču kroz dnevnik radova,

– saradnju sa projektantom radi iznalaženja organizacionih i tehnoloških rješenja van projekta,

– druga pitanja koja se pojave tokom izvođenja radova.

Dostava elaborata

Član 29

Investitor radova iz člana 26. stav (1) tačka 1. ovog zakona dužan je u roku od 15 dana od dana završetka radova dostaviti, bez naknade, elaborat geodetske osnove Upravi.

VIII – GEODETSKI INFORMACIONI SISTEM

Sadržaj

Član 30

(1) Geodetski informacioni sistem uspostavlja se i vodi u digitalnom obliku i u nadležnosti je Uprave.

(2) Geodetski informacioni sistem obezbjeđuje na automatizovan način prikupljanje, obradu, korišćenje i distribuciju podataka geodetskih poslova, uređenja zemljišta, topografsko-kartografskih podataka, dokumentacije fotogrametrijskih snimanja, kao i drugih podataka i dokumenata iz oblasti geodetske djelatnosti.

Čuvanje i zaštita podataka

Član 31

(1) Način čuvanja, korišćenja i distribucije podataka geodetskog informacionog sistema u digitalnom obliku vrši se po osnovnim načelima elektronske obrade podataka, uz primjenu bezbjednosnih mjera protiv gubitka podataka, pristupa podacima i neovlašćenog kopiranja.

(2) Podaci i dokumentacija geodetskog informacionog sistema u analognom obliku čuvaju se u posebno obezbijeđenim prostorijama Uprave.

(3) Uslovi, način čuvanja i zaštita podataka geodetskog informacionog sistema sprovode se u skladu sa zakonom.

Korišćenje podataka

Član 32

(1) Geodetski podaci mogu se izdati zainteresovanim licima uz plaćanje naknade u skladu sa zakonom.

(2) Podaci iz stava (1) ovog člana izdaju se ukoliko to nije u suprotnosti sa propisima o zaštiti podataka.

(3) Podaci premjera, katastra nepokretnosti i katastra komunalnih uređaja, koji nisu u službenoj upotrebi, mogu se izdati zainteresovanim licima, s tim da im se ta činjenica mora saopštiti u pisanoj formi.

(4) Podatke iz stava (1) ovog člana zainteresovana lica mogu koristiti samo za vlastite potrebe navedene u zahtjevu i ne mogu ih ustupati trećim licima.

IX – OVLAŠĆENI GEODETA

Poslovi ovlašćenog geodete

Član 33

(1) Poslove katastarskog premjera obavlja ovlašćeni geodeta.

(2) Poslove iz stava (1) ovog člana ovlašćeni geodeta obavljaju Uprava i samostalno i nezavisno.

(3) Ovlašćeni geodeta u vršenju službe može zapošljavati radnike geodetske struke i druge radnike.

(4) Ovlašćeni geodeta dužan je učenicima i studentima geodetske struke omogućiti obavljanje praktičnog rada u toku njihovog školovanja, u skladu sa zakonom.

Uslovi za vršenje službe

Član 34

(1) Uprava na osnovu javnog konkursa imenuje ovlašćenog geodetu.

(2) Za ovlašćenog geodetu može se imenovati lice koje ispunjava sljedeće uslove:

1. da je državljanin Republike Srpske i Bosne i Hercegovine,

2. da je diplomirani inženjer geodezije sa četiri godine iskustva u struci od čega najmanje dvije godine na poslovima katastra nepokretnosti,

3. da ima položen stručni ispit za radnika organa uprave,

4. da ima položen ispit za ovlašćenog geodetu,

5. da ima opštu zdravstvenu sposobnost i

6. da nije osuđivan za krivično djelo na bezuslovnu kaznu zatvora od najmanje šest mjeseci ili za krivično djelo koje ga čini nepodobnim za obavljanje poslova organa državne uprave.

(3) Ovlašćeni geodeta povjerenu službu obavlja lično, svoje obaveze izvršava u utvrđenim rokovima i dužan je u svom radu postupati savjesno, nepristrasno i odgovorno.

(4) Program, uslovi i način polaganja ispita za ovlašćenog geodetu, postupak izbora i imenovanja ovlašćenog geodete, organe i postupak utvrđivanja odgovornosti ovlašćenog geodete propisuje Uprava.

Sjedište kancelarije prostor i oprema

Član 35

(1) Uprava propisuje uslove koje ovlašćeni geodeta mora ispunjavati za vršenje povjerenih mu poslova, koji se odnose na kancelariju, geodetsku i drugu opremu.

(2) Ispunjenost uslova iz prethodnog stava rješenjem utvrđuje Uprava.

(3) Broj ovlašćenih geodeta, područje njihovog rada i sjedište kancelarija određuje Uprava, vodeći računa o potrebama građana, javnih institucija i privrede, kao i o stanju katastra nepokretnosti.

(4) Ovlašćeni geodeta dužan je da na svojoj kancelariji istakne firmu sa svojim imenom i prezimenom, akademskim zvanjem, kao i oznakom “OVLAŠĆENI GEODETA”.

Način vršenja službe

Član 36

(1) Ovlašćeni geodeta je obavezan, unutar područja njegovog rada, zaprimiti zahtjeve za vršenje katastarskog premjera i zahtjev riješiti u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva.

(2) Ovlašćeni geodeta je obavezan odbiti zahtjev za vršenje katastarskog premjera ukoliko se isti odnosi na pitanja koja po zakonu nisu u njegovoj nadležnosti, kao i kada postoje razlozi za njegovo izuzeće.

(3) Ovlašćeni geodeta može vršiti katastarski premjer i na ostalom području Republike, pod uslovom da izvršavanje tih poslova ne utiče na blagovremeno izvršavanje poslova na njegovom području rada.

(4) Zahtjev za izvođenje katastarskog premjera iz prethodnog stava ovlašćeni geodeta može odbiti u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva i o tome je obavezan obavijestiti podnosioca zahtjeva.

Pečat štambilj i evidencije

Član 37

(1) Ovlašćeni geodeta ima pečat i štambilj.

(2) Oblik, veličina, sadržaj, način izdavanja, korišćenja i čuvanja pečata i štambilja propisani su Zakonom o pečatima.

(3) U vršenju službe ovlašćeni geodeta obavezan je voditi propisane evidencije.

(4) Način vođenja, vrste i sadržaj evidencija koje vodi ovlašćeni geodeta propisuje Uprava.

Upis u imenik i stupanje u službu

Član 38

(1) Ovlašćeni geodeta stiče pravo na obavljanje službe upisom u imenik ovlašćenih geodeta koji vodi Uprava.

(2) Oblik, sadržaj i način vođenja imenika ovlašćenih geodeta propisuje Uprava.

(3) Ovlašćeni geodeta stupa u službu u roku od 60 dana nakon prijema rješenja o imenovanju.

(4) Ovlašćeni geodeta je dužan da u roku od 30 dana nakon prijema rješenja o imenovanju podnese dokaze Upravi da je:

1. pribavio službeni pečat i štambilj,

2. izvršio ovjeru svog službenog potpisa,

3. zaključio ugovor o osiguranju od odgovornosti,

4. dobio odobrenje za rad od nadležnog organa i

5. podnio prijavu Poreskoj upravi i prijave za zdravstveno, penzijsko i druga osiguranja u skladu sa zakonom.

Prestanak službe i razrješenje

Član 39

(1) Služba ovlašćenog geodete prestaje:

1. navršavanjem 65 godina života,

2. pismenom odjavom na vlastiti zahtjev kod Uprave, danom navedenim u rješenju o prestanku službe,

3. ako bude osuđen za krivično djelo koje po ovom zakonu predstavlja smetnju za vršenje službe ovlašćenog geodete ili ako mu bude izrečena zabrana vršenja službe ovlašćenog geodete, danom pravosnažnosti sudske odluke i

4. ako na osnovu odluke o odgovornosti izgubi pravo na obavljanje službe, danom donošenja konačne odluke.

(2) Ovlašćeni geodeta biće razriješen službe kada:

1. prestanu postojati pretpostavke za obavljanje službe ovlašćenog geodete utvrđene ovim zakonom, ili ako se naknadno utvrdi da prilikom imenovanja te pretpostavke nisu postojale,

2. zasnuje radni odnos na drugom radnom mjestu ili ako ispuni uslove za starosnu, odnosno invalidsku penziju ili počne obavljati neku drugu službu,

3. mu sudskom odlukom bude oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost,

4. zbog tjelesnog nedostatka ili bolesti postane trajno nesposoban za obavljanje službe,

5. obavljanje poslova vrši suprotno pravilima službe ili interesima stranke,

6. se nije osigurao od odgovornosti zaključivanjem ugovora o osiguranju ili ne plaća naknadu za osiguranje i

7. angažuje druga lica u obavljanju svoje službe bez zaključenja ugovora o radu.

(3) Rješenje o razrješenju donosi Uprava, uz prethodno saslušanje ovlašćenog geodete na okolnosti za razrješenje.

Naknada štete

Član 40

(1) U skladu sa opštim uslovima za naknadu štete ovlašćeni geodeta je lično odgovoran za sve štete koje prouzrokuje on ili njegovi radnici u toku obavljanja službe.

(2) Odgovornost ovlašćenog geodete za počinjenu štetu ne prestaje ni nakon provjere podataka njegovog mjerenja i preuzimanja u katastar nepokretnosti.

Osiguranje od odgovornosti

Član 41

(1) Ovlašćeni geodeta prije početka rada dužan je osigurati se od odgovornosti za štetu koju bi mogao on ili njegovi radnici počiniti trećim licima u toku obavljanja službe.

(2) Visinu neophodnog osiguranja od odgovornosti propisuje Uprava, uz saglasnost Vlade Republike Srpske.

Odgovornost

Član 42

(1) Ovlašćeni geodeta odgovoran je za propuste u vršenju službe koje učini svojom krivicom.

(2) Radnje za koje se pokreće postupak zbog propusta u vršenju službe ovlašćenog geodete propisuje Uprava posebnim pravilnikom.

(3) Za propuste u vršenju službe mogu se izreći mjere:

1. pismena opomena,

2. novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 KM i

3. prestanak službe.

Naknada za rad

Član 43

(1) Visinu naknade za rad ovlašćenog geodete utvrđuje Vlada na prijedlog Uprave.

(2) Ovlašćeni geodeta može određeni posao ugovoriti sa korisnikom usluga i po višoj cijeni od cijene utvrđene tarifom, s tim da ugovor mora biti zaključen u pisanoj formi iz koga mora biti vidljiv razlog povećanja cijene.

(3) Ovlašćeni geodeta ima pravo da od korisnika usluga zahtijeva uplatu avansa u visini do 50% iznosa naknade za očekivane usluge.

(4) Ovlašćeni geodeta je obavezan korisniku usluga izdati račun nakon predaje podataka na sprovođenje u katastar nepokretnosti.

Nadzor

Član 44

(1) Nadzor nad radom ovlašćenog geodete u vršenju službe vrši Uprava.

(2) Ovlašćeni geodeta je dužan omogućiti vršenje nadzora i staviti na raspolaganje sve spise, dokumentaciju, opremu i prostorije koji se odnose na vršenje službe.

X – GEODETSKA PREDUZEĆA I GEODETSKE RADNjE

Uslovi za osnivanje

Član 45

(1) Poslove službene geodezije mogu obavljati geodetska preduzeća i geodetske radnje ukoliko ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom u pogledu kadrova, opreme i kancelarijskog prostora.

(2) Ispunjenost uslova iz prethodnog stava rješenjem utvrđuje Uprava, u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.

(3) Uprava vodi registar geodetskih preduzeća i geodetskih radnji.

(4) Geodetska preduzeća, odnosno geodetske radnje počinju sa radom danom donošenja rješenja.

Kadrovi i ovlašćenja

Član 46

(1) Geodetska preduzeća koja imaju najmanje pet zaposlenih geodetskih stručnjaka sa položenim stručnim ispitom za zaposlene u organima državne uprave, od kojih je najmanje jedan visoke stručne spreme i jedan sa višom stručnom spremom mogu obavljati poslove iz člana 4. stav (4).

(2) Geodetske radnje koje imaju najmanje jednog zaposlenog geodetskog stručnjaka sa položenim stručnim ispitom mogu obavljati stručne poslove koji se odnose na terenske radove održavanja katastra komunalnih uređaja.

(3) Izradu tehničke dokumentacije za izvođenje geodetskih radova mogu vršiti preduzeća koja imaju najmanje dva zaposlena diplomirana inženjera geodezije sa položenim stručnim ispitom i ovlašćenje za projektovanje, izradu i kontrolu tehničke dokumentacije.

Izvođenje radova i stručni nadzor

Član 47

(1) Geodetska preduzeća i geodetske radnje su dužni da izvode radove u skladu sa propisima, standardima, tehničkim normativima i normama kvaliteta koji važe za pojedine vrste radova.

(2) Stručni nadzor nad poslovima iz člana 4. stav (4) ovog zakona vrši Uprava.

(3) Stručni nadzor nad ovlašćenim geodetama, geodetskim preduzećima, geodetskim radnjama obuhvata kontrolu i provjeru kvaliteta izvođenja svih vrsta radova i primjenu propisa, standarda i tehničkih normativa.

XI – KAZNENE ODREDBE

Prekršaji

Član 48

(1) Prekršaj u smislu ovog zakona čini onaj ko:

1. u poslovima u vezi sa nepokretnostima i komunalnim uređajima za koje su potrebni mjerni i opisni podaci ne koristi službene podatke iz katastra nepokretnosti i katastra komunalnih uređaja (član 3. stav (6)),

2. licima koja rade na poslovima premjera, katastra nepokretnosti i katastra komunalnih uređaja ne dozvoli pristup na parcelu, objektima i komunalnim uređajima (član 5. stav (2)),

3. ne dopusti postavljanje geodetskih biljega i oznaka (član 6. stav (1)),

4. namjerno ošteti, uništi ili umanji upotrebljivost geodetskih biljega i oznaka (član 6. stav (2)),

5. ne prijavi izvođenje određenih radova usljed kojih je došlo do promjene, oštećenja ili uklanjanja geodetskih biljega i oznaka (član 6. stav (3)),

6. u propisanom roku ne obavijesti Upravu o uništenju, oštećenju, pomjeranju ili izmještanju geodetskih biljega i oznaka (član 6. stav (3)),

7. u propisanom roku ne prijavi nastalu promjenu na nekretnini (član 6. stav (4)), 8. ne obilježi granice parcela trajnim i vidljivim međnim biljegama (član 13. stav (3)),

9. koristi planove i karte koje nije ovjerila Uprava (član 15. stav (2)),

10. prilikom uspostave katastra komunalnih uređaja područnoj jedinici ne stavi na raspolaganje svu raspoloživu dokumentaciju o komunalnim uređajima (član 24. stav (3)),

11. Upravi ne dostavi elaborat snimanja komunalnih uređaja u propisanom roku (član 25. stav (2)),

12. podatke geodetske osnove ne dostavi u propisanom roku (član 29.) i

13. podatke premjera, katastra nepokretnosti i komunalnih uređaja pribavljene za sopstvene potrebe umnožava, objavljuje ili ustupi trećem licu na korišćenje (član 32. stav (4)).

(2) Pravno lice kazniće se novčanom kaznom od 1.000 KM do 10.000 KM za prekršaj iz stava (1) ovog člana.

(3) Fizičko lice kazniće se novčanom kaznom od 100 KM do 1.500 KM za prekršaj iz stava (1) t. 1-8. i tačke 13. ovog člana.

(4) Ovlašćeni geodeta, geodetsko preduzeće ili geodetska radnja kazniće se novčanom kaznom od 500 KM do 10.0 KM za prekršaj iz stava (1) t. 9. i 13. ovog člana.

(5) U slučaju iz stava (1) tačka 13. protivpravno napravljeni proizvodi mogu biti oduzeti.

Podzakonski akti

Član 49

(1) Vlada Republike Srpske, na prijedlog Uprave, donijeće uredbe koje se odnose na:

1. uslove, način čuvanja i zaštitu podataka geodetskog informacionog sistema,

2. visinu i način plaćanja naknade za korišćenje podataka premjera, katastra nepokretnosti i komunalnih uređaja i vršenje usluga u oblasti premjera, katastra nepokretnosti i katastra komunalnih uređaja,

3. visinu naknade za rad ovlašćenog geodete,

4. parametre geodetskih datuma referentnih geodetskih mreža i način izvođenja osnovnih geodetskih radova i kartografsku projekciju.

(2) Uprava će u roku od godinu dana donijeti podzakonske akte za sprovođenje ovog zakona koji se odnose na:

1. metode, tačnost i razmjere snimanja detalja,

2. sadržaj, izgled i izradu geodetskih planova i karata,

3. uspostavu, sadržaj i održavanje katastra nepokretnosti,

4. korišćenje i arhiviranje planova i karata u digitalnom obliku,

5. izdavanje podataka premjera, katastra nepokretnosti i katastra komunalnih uređaja drugim organima uprave i trećim licima,

6. uspostava, sadržaj i održavanje katastra komunalnih uređaja,

7. tehničku dokumentaciju, uslove i način sticanja ovlašćenja za izvođenje geodetskih radova, projektovanje i nadzor,

8. katastarsko klasiranje zemljišta.

(3) Uprava će u roku od 60 dana donijeti podzakonske akte za sprovođenje ovog zakona koji se odnose na:

1. program, uslove i način polaganja ispita za ovlašćenog geodetu,

2. uslove za vršenje službe ovlašćenog geodete a koji se odnose na kancelariju, geodetsku i drugu opremu,

3. postupak izbora i imenovanja, broj i sjedište kancelarija i područje rada ovlašćenog geodete,

4. oblik, sadržaj i način vođenja imenika ovlašćenih geodeta,

5. kodeks ponašanja ovlašćenog geodete,

6. organe i postupak utvrđivanja odgovornosti ovlašćenog geodete,

7. sadržaj pečata i štambilja, način vođenja, vrste i sadržaj evidencija koje vodi ovlašćeni geodeta.

(4) Do donošenja podzakonskih akata iz ovog člana primjenjivaće se važeći propisi.

XII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Prelazne odredbe

Član 50

(1) Ovlašćenja za izvođenje radova, na poslovima održavanja premjera i katastra nepokretnosti, izdata od Uprave geodetskim preduzećima i geodetskim radnjama, prestaju da važe 31. decembra 2008. godine.

(2) Stupanjem na snagu ovog zakona geodetska preduzeća i geodetske radnje mogu vršiti katastarski premjer i nakon roka iz prethodnog stava, a do imenovanja ovlašćenog geodete za određeno područje, pod uslovima iz člana 45. stav (1) ovog zakona.

(3) Ukoliko na području opštine nije registrovano geodetsko preduzeće ili geodetska radnja katastarski premjer može vršiti i Uprava do imenovanja ovlašćenog geodete za to područje.

(4) Danom stupanja na snagu katastra nepokretnosti izrađenog prema odredbama ovog zakona prestaje da važi katastar zemljišta za to područje.

Prestanak važenja propisa

Član 51

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o premjeru i katastru nepokretnosti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 55/03, 46/04 i 67/05) i odredbe čl. 6. i 7. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 19/96).

Stupanje na snagu

Član 52

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o premjeru i katastru nepokretnosti

(“Sl. glasnik RS”, br. 110/2008)

Član 10

Postojeći podzakonski akti uskladiće se sa odredbama ovog zakona u roku od 60 dana od dana donošenja.

Član 11

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

https://www.anwalt-bih.de

Zakon o prekršajima Republike Srpske

By
ePravo.ba
-
0

ZAKON O PREKRŠAJIMA REPUBLIKE SRPSKE
(“Sl. glasnik RS”, br. 63/2014, 36/2015 – odluka US, 110/2016 i 100/2017)

GLAVA I

OSNOVNE ODREDBE

Predmet Zakona

Član 1

Ovim zakonom uređuju se: pojam prekršaja, uslovi za propisivanje prekršaja i prekršajnih sankcija, prekršajna odgovornost, prekršajni postupak i postupak izvršenja prekršajnih sankcija.

Pojam prekršaja

Član 2

(1) Prekršaji su protivpravna djela koja predstavljaju kršenje javnog poretka ili propisa o ekonomskom i finansijskom poslovanju utvrđena zakonom ili drugim propisom, za koja su određena obilježja i za koja su propisane sankcije.

(2) Nije prekršaj ono djelo koje je, iako sadrži obilježja prekršaja propisana zakonom ili drugim propisom, u zanemarljivoj mjeri opasno zbog svog malog značaja i zbog neznatnosti ili odsutnosti štetnih posljedica.

(3) Djelo je malog značaja ako na to ukazuju njegova priroda, težina, okolnosti pod kojima je počinjeno, nizak stepen odgovornosti počinioca ili njegove lične osobine, a ne postoji potreba da počinilac bude kažnjen.

Načelo odgovornosti i zakonitost u propisivanju prekršaja i prekršajnih sankcija

Član 3

Nikome ne može biti izrečena prekršajna sankcija ako nije odgovoran za počinjeni prekršaj, ako to djelo prije nego što je bilo izvršeno nije bilo zakonom, ili na zakonu zasnovanom propisu određeno kao prekršaj i za koje zakonom ili drugom na zakonu zasnovanom propisu, nije propisano kojom vrstom i visinom sankcije počinilac prekršaja može biti kažnjen.

Propisivanje prekršaja

Član 4

(1) Prekršaji i prekršajne sankcije mogu se propisivati zakonom, uredbom ili odlukom Vlade, odlukom skupštine grada i odlukom skupštine opštine.

(2) Organi ovlašćeni za donošenje propisa o prekršajima mogu propisivati samo sankcije predviđene ovim zakonom i u granicama koje određuje ovaj zakon.

(3) Organi ovlašćeni za donošenje propisa iz stava 1. ovog člana mogu propisivati prekršajne sankcije samo za povrede propisa koje oni donose u okviru svoje nadležnosti utvrđene ustavom i zakonom, pod uslovima određenim ovim zakonom.

(4) Organ koji je ovlašćen da propisuje prekršajne sankcije ne može ovo pravo da prenese na druge organe.

Opšta svrha prekršajnih sankcija

Član 5

Opšta svrha propisivanja i izricanja prekršajnih sankcija je suzbijanje protivpravnih djelovanja kojima se ugrožavaju ili povređuju vrijednosti zaštićene prekršajnim zakonodavstvom, čime se obezbjeđuje da građani poštuju pravni sistem i ne čine prekršaje.

Vremensko važenje i primjena najblažeg zakona, odnosno propisa

Član 6

(1) Na počinioca prekršaja primjenjuje se zakon, odnosno propis koji je važio u vrijeme izvršenja prekršaja.

(2) Ako je poslije izvršenja prekršaja izmijenjen zakon, odnosno propis, jednom ili više puta, primijeniće se zakon, odnosno propis koji je najblaži za počinioca.

Prostorno važenje zakona, odnosno propisa

Član 7

(1) Ovaj zakon važi na teritoriji Republike Srpske ako su prekršaji propisani zakonima i drugim propisima Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, gradova i opština, a koji su i izvršeni na teritoriji Republike Srpske ili ako je prekršaj počinjen na domaćem brodu ili vazduhoplovu dok se nalazi van teritorije Republike Srpske ili ako je prekršaj počinjen na internetu ili veb okruženju kada je posljedica nastupila na teritoriji Republike Srpske ili serverima provajdera u Republici Srpskoj.

(2) Za prekršaj počinjen u inostranstvu kazniće se počinilac prekršaja samo ako je to određeno ovim zakonom, kada se može, pod uslovom uzajamnosti, ustupiti gonjenje za prekršaj stranoj državi u kojoj počinilac prekršaja koji je strani državljanin ima prebivalište.

Zabrana ponovnog suđenja u istoj stvari

Član 8

(1) Nikome se ne može ponovo suditi niti mu može ponovo biti izrečena prekršajna sankcija za prekršaj o kome je pravosnažno odlučeno u skladu sa zakonom.

(2) Zabrana iz stava 1. ovog člana ne sprečava ponavljanje prekršajnog postupka u skladu sa ovim zakonom.

(3) Ako je protiv počinioca prekršaja potvrđena optužnica zbog krivičnog djela kojim je obuhvaćen i prekršaj, za taj prekršaj ne može se pokrenuti prekršajni postupak, a ako je postupak pokrenut, ne može se dalje voditi.

(4) Protiv počinioca prekršaja koji je u krivičnom postupku pravosnažno proglašen krivim za krivično djelo koje obuhvata i obilježja prekršaja ne može se pokrenuti prekršajni postupak, a ako je pokrenut, ne može se dalje voditi.

Prava lica okrivljenih za prekršaje

Član 9

(1) Svako ko je okrivljen da je počinio prekršaj ima pravo da zahtijeva da o njegovoj odgovornosti za počinjeni prekršaj odluči sud u razumnom roku.

(2) Okrivljeno lice iz stava 1. ovog člana ima pravo da:

1) se smatra nevinim dok se ne dokaže njegova odgovornost u skladu sa zakonom,

2) u najkraćem roku bude obaviješteno, detaljno i na jeziku koji razumije, o prirodi i razlogu optužbi protiv njega,

3) mu se da odgovarajuće vrijeme i mogućnosti za pripremu odbrane, te da bude upoznato sa svim pravima, kao i pravom na ćutanje,

4) se brani lično ili putem branioca po vlastitom izboru ili, ukoliko nema dovoljno sredstava, da mu se on obezbijedi besplatno kada to zahtijevaju interesi pravde,

5) ispita ili da se u njegovo ime ispitaju svjedoci koji ga terete i da se obezbijedi prisustvo i saslušanje svjedoka u njegovu korist pod istim uslovima kao i svjedoka koji ga terete i

6) dobije besplatnu pomoć prevodioca ako ne razumije jezik koji se upotrebljava u sudu ili tumača ukoliko je riječ o gluvonijemom ili slabovidom licu.

Prava zadržanih lica

Član 10

(1) U slučaju da je lice lišeno slobode i zadržano, ima pravo na:

1) kontaktiranje konzularnog predstavnika, ukoliko je riječ o stranom državljaninu,

2) kontaktiranje samo jednog lica,

3) pristup hitnoj medicinskoj pomoći ukoliko je to potrebno i

4) da bude obaviješteno o maksimalnom broju sati ili dana koje kao okrivljeni može da provede na zadržavanju prije izvođenja na sud.

(2) U slučaju da lice bude lišeno slobode i zadržano zbog učinjenog prekršaja, odmah će mu se uručiti Dokument o pravima okrivljenih i zadržanih lica.

(3) Izgled i detaljan sadržaj Dokumenta o pravima okrivljenih i zadržanih lica propisuje ministar pravde posebnim pravilnikom.

Značenje izraza

Član 11

(1) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

1) kažnjeni je lice za koje je ustanovljeno konačnim prekršajnim nalogom ili pravosnažnim rješenjem o prekršaju da je odgovorno za određeni prekršaj;

2) ovlašćeni organi za pokretanje prekršajnog postupka su:

1. nadležna ministarstva i drugi organi Bosne i Hercegovine,

2. Ministarstvo unutrašnjih poslova, druga ministarstva i inspekcijski organi Republike Srpske,

3. nadležni organi jedinica lokalne samouprave,

4. privredna društva i druga pravna lica koja imaju javna ovlašćenja, a u čiju nadležnost spada neposredno izvršenje ili nadzor nad izvršenjem zakona ili propisa kojima su propisani prekršaji;

3) okrivljeni je pravno ili fizičko lice protiv kojeg je pokrenut prekršajni postupak;

4) oštećeni je pravno ili fizičko lice koje je pretrpjelo štetu nastalu činjenjem prekršaja;

5) Registar novčanih kazni, troškova prinudne naplate i prekršajnih evidencija (u daljem tekstu: Registar) je baza podataka o izrečenim sankcijama, mjerama, troškovima prinudne naplate i ostalim evidencijama za prekršaje, koja je propisana posebnim zakonom i

6) internet provajder je svako pravno lice registrovano za pružanje elektronskih usluga, čija je djelatnost da omogući povezivanje u javno dostupnu globalnu paketnu podatkovnu mrežu (internet), a koja zajedno povezuje računare i računarske mreže.

(2) Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog i ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

(3) Značenje izraza navedenih u Krivičnom zakoniku Republike Srpske i Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske ili u nekom drugom posebnom propisu koristiće se u ovom zakonu ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno i imaju značenje koje je određeno tim zakonima.

Diplomatski imunitet

Član 12

Prekršajni postupak ne može se voditi niti se može izreći prekršajna sankcija protiv lica koja uživaju diplomatski imunitet.

GLAVA II

IZVRŠENjE PREKRŠAJA

Radnja izvršenja prekršaja

Član 13

(1) Prekršaj može biti izvršen činjenjem ili nečinjenjem.

(2) Prekršaj je izvršen nečinjenjem kada je počinilac propustio da izvrši radnje koje je bio dužan da učini.

Pokušaj prekršaja

Član 14

Za pokušaj prekršaja počinilac je odgovoran samo ako je to zakonom, odnosno propisom regulisano.

Vrijeme izvršenja prekršaja

Član 15

Prekršaj je izvršen u vrijeme kada je počinilac radio ili bio dužan da radi, bez obzira na to kada je posljedica nastupila.

Mjesto izvršenja prekršaja

Član 16

Prekršaj je izvršen u mjestu gdje je počinilac radio ili bio dužan da radi, ali i u mjestu gdje je posljedica nastupila.

Nužna odbrana

Član 17

(1) Nema prekršaja ako je radnja propisana kao prekršaj počinjena u nužnoj odbrani.

(2) Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da počinilac od svog dobra ili od dobra drugoga odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad.

(3) Počinilac koji je prekoračio granice nužne odbrane može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinio usljed jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom, može se i osloboditi od kazne.

Krajnja nužda

Član 18

(1) Nema prekršaja ako je radnja propisana kao prekršaj počinjena u krajnjoj nuždi.

(2) Krajnja nužda postoji ako je prekršaj počinjen da počinilac otkloni od svog dobra ili dobra drugog istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti i ako pri tome počinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.

(3) Počinilac koji je sam izazvao opasnost iz nehata ili je prekoračio granice krajnje nužde može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje počinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima, počinilac se može i osloboditi od kazne.

(4) Nema krajnje nužde ako je počinilac bio dužan da se izloži opasnosti.

Sila i prijetnja

Član 19

(1) Nema prekršaja ako je počinilac postupao pod dejstvom neodoljive sile.

(2) Počinilac koji je izvršio prekršaj pod dejstvom sile kojoj se moglo odoljeti ili pod dejstvom prijetnje može se blaže kazniti ako se sila i prijetnja ne mogu smatrati neskrivljenom opasnošću u smislu člana 18. ovog zakona.

(3) U slučaju iz stava 1. ovog člana, kao počinilac prekršaja smatraće se lice koje je primijenilo neodoljivu silu.

Načelo oportuniteta

Član 20

U slučaju necjelishodnosti pokretanja prekršajnog postupka kod maloljetnika, kao i okrivljenih punoljetnih lica koja ranije nisu prekršajno kažnjavana i kada je riječ o najlakšim oblicima prekršaja za djela manjeg značaja, sud može odlučiti da se prekršajni postupak ne pokreće protiv tih lica i odbaciti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

GLAVA III

ODGOVORNOST ZA PREKRŠAJ

Subjekti odgovornosti

Član 21

(1) Za prekršaj mogu da odgovaraju: fizičko lice, preduzetnik, pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu, odgovorno lice u državnom organu, republičkom organu uprave i organima jedinice lokalne samouprave.

(2) Bosna i Hercegovina, Republika Srpska, Federacija Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikt BiH, državni organi, republički organi uprave, organi i jedinice lokalne samouprave i uprave ne mogu biti odgovorni za prekršaj, ali zakonom može biti propisano da za prekršaj pod uslovima iz člana 22. stav 1. ovog zakona odgovara odgovorno lice.

Odgovornost fizičkog lica

Član 22

(1) Fizičko lice odgovara za prekršaj ako je u vrijeme izvršenja prekršaja bilo uračunljivo i prekršaj počinilo sa umišljajem ili iz nehata.

(2) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, odredbe iz stava 1. ovog člana primjenjuju se i na preduzetnika, odgovorna lica u pravnom licu, državnom organu, republičkom organu uprave ili organu jedinice lokalne samouprave.

Neuračunljivost, samoskrivljena neuračunljivost i bitno smanjena uračunljivost

Član 23

(1) Neuračunljiv počinilac nije odgovoran za prekršaj.

(2) Neuračunljiv je počinilac koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije mogao da shvati značaj svog djela ili nije mogao da upravlja svojim postupcima usljed duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja.

(3) Ne smatra se neuračunljivim počinilac prekršaja koji upotrebom alkohola ili na drugi način dovede sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da u takvom stanju može počiniti prekršaj.

(4) Počiniocu prekršaja čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed nekog stanja iz stava 2. ovog člana (bitno smanjena uračunljivost) može se ublažiti kazna.

Nehat i umišljaj

Član 24

(1) Za postojanje odgovornosti dovoljan je nehat počinioca ako propisom o prekršaju nije određeno da će se kazniti samo ako je prekršaj počinjen sa umišljajem.

(2) Prekršaj je počinjen iz nehata kada je počinilac bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako smatrao da je može spriječiti ili da ona neće nastupiti, ili kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

(3) Prekršaj je počinjen sa umišljajem kada je počinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje ili kada je bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje.

Stvarna zabluda

Član 25

(1) Nije odgovoran za prekršaj počinilac koji je u vrijeme izvršenog prekršaja bio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi.

(2) Stvarna zabluda je neotklonjiva ako počinilac u vrijeme izvršenog prekršaja nije bio svjestan nekog njegovog zakonom ili drugim propisom određenog obilježja ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo činile dozvoljenim.

Pravna zabluda

Član 26

Počinilac prekršaja koji je u vrijeme izvršenog prekršaja iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne.

Saizvršilaštvo

Član 27

Ako više lica učestvovanjem u radnji izvršenja prekršaja ili na drugi način zajednički počine prekršaj, svako od njih kazniće se kaznom propisanom za taj prekršaj.

Podstrekavanje

Član 28

(1) Ko drugog sa umišljajem podstrekne da počini prekršaj kazniće se kao da ga je sam počinio.

(2) Podstrekavanje na izvršenje prekršaja smatra se naročito: upućivanje molbe, ubjeđivanje ili nagovaranje, prikazivanje koristi od izvršenja prekršaja, davanje ili obećavanje poklona, zloupotreba odnosa podređenosti ili zavisnosti, dovođenje ili održavanje lica u stanju stvarne ili pravne zablude.

Pomaganje

Član 29

(1) Ko drugom sa umišljajem pomogne da izvrši prekršaj kazniće se kao da ga je sam počinio.

(2) Pomaganje na izvršenje prekršaja smatra se naročito: davanje savjeta ili uputstava kako da se izvrši prekršaj, stavljanje počiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje prekršaja, otklanjanje prepreka za izvršenje prekršaja, kao i unaprijed obećano prikrivanje prekršaja, počinioca, sredstava kojima je prekršaj izvršen, tragova prekršaja ili predmeta pribavljenih prekršajem.

Granice odgovornosti saučesnika

Član 30

(1) Saizvršilac je prekršajno odgovoran u granicama svog umišljaja ili nehata, a podstrekač i pomagač u granicama njihovog umišljaja.

(2) Lični odnosi, svojstva i okolnosti, usljed kojih zakon isključuje prekršajnu odgovornost, dozvoljava oslobađanje od kazne ili ublažavanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom izvršiocu, saizvršiocu, podstrekaču ili pomagaču, kod kojeg takva svojstva ili okolnosti postoje.

Odgovornost pravnog lica

Član 31

(1) Pravno lice je odgovorno za prekršaj počinjen radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora organa upravljanja ili odgovornog lica ili radnjom drugog lica koje je u vrijeme izvršenja prekršaja bilo ovlašćeno da postupa u ime pravnog lica.

(2) Pravno lice je odgovorno za prekršaj i kada:

1) organ upravljanja donese protivpravnu odluku ili nalog kojim je omogućeno izvršenje prekršaja ili odgovorno lice naredi licu da izvrši prekršaj i

2) fizičko lice izvrši prekršaj usljed propuštanja odgovornog lica da nad njim vrši nadzor ili kontrolu.

(3) Pod uslovima iz stava 2. ovog člana pravno lice može da odgovara za prekršaj i kada:

1) je protiv odgovornog lica prekršajni postupak obustavljen ili je to lice oslobođeno od odgovornosti, u skladu sa odredbama člana 181. ovog zakona i

2) postoje pravne ili stvarne smetnje za utvrđivanje odgovornosti odgovornog lica u pravnom licu ili se ne može odrediti ko je odgovorno lice.

(4) Odgovornost fizičkog ili odgovornog lica u pravnom licu za počinjeni prekršaj ili krivično djelo ne isključuje odgovornost pravnog lica za prekršaj.

Odgovornost prestankom postojanja pravnog lica

Član 32

(1) Prestankom postojanja pravnog lica u toku prekršajnog postupka prestaje odgovornost za prekršaj, osim u slučaju postojanja pravnog sljedbenika, kada za prekršaj odgovara pravni sljedbenik.

(2) Ako je pravno lice prestalo da postoji nakon pravosnažno okončanog prekršajnog postupka, izrečena sankcija će se izvršiti prema pravnom sljedbeniku, a ako nema pravnog sljedbenika, postupak izvršenja prekršajne sankcije će se obustaviti.

(3) Pravno lice koje se nalazi u stečaju može da odgovara za prekršaj počinjen prije otvaranja ili u toku stečajnog postupka, ali mu se ne može izreći kazna, nego samo zaštitna mjera oduzimanja predmeta i oduzimanje imovinske koristi.

Odgovornost preduzetnika

Član 33

Preduzetnik odgovara za prekršaj koji počini pri vršenju svoje djelatnosti.

Odgovornost odgovornog lica

Član 34

(1) Odgovornim licem, u smislu ovog zakona, smatra se lice kome su u pravnom licu povjereni određeni poslovi koji se odnose na upravljanje, poslovanje ili proces rada, kao i lice koje u državnom organu, republičkom organu uprave i organu jedinice lokalne samouprave vrši određene dužnosti.

(2) Nije odgovorno za prekršaj odgovorno lice koje je postupalo na osnovu naređenja drugog odgovornog lica ili organa upravljanja i ako je preduzelo sve radnje koje je na osnovu zakona, drugog propisa ili akta bilo dužno da preduzme da bi spriječilo izvršenje prekršaja.

(3) Odgovornost odgovornog lica ne prestaje zato što mu je prestao radni odnos u pravnom licu, državnom organu, republičkom organu uprave i organu jedinice lokalne samouprave niti zato što je nastala nemogućnost da se pravno lice proglasi odgovornim usljed njegovog prestanka.

Odgovornost stranih lica

Član 35

(1) Strano fizičko lice, strano pravno lice i odgovorno lice odgovaraju za prekršaje jednako kao i domaće fizičko, pravno i odgovorno lice.

(2) Strano pravno lice i odgovorno lice kazniće se za prekršaj počinjen na teritoriji Republike Srpske ako strano pravno lice ima poslovnu jedinicu ili predstavništvo u Bosni i Hercegovini ili je prekršaj počinjen njegovim prevoznim sredstvom, ako propisom kojim je prekršaj regulisan nije nešto drugo predviđeno.

GLAVA IV

PREKRŠAJNE SANKCIJE

Vrste prekršajnih sankcija

Član 36

(1) Prekršajne sankcije su:

1) kazne,

2) kazneni bodovi,

3) mjere upozorenja,

4) zaštitne mjere i

5) vaspitne mjere.

(2) Osim sankcija iz stava 1. ovog člana, za prekršaj se mogu izreći i sljedeće mjere:

1) oduzimanje imovinske koristi i

2) obaveza naknade štete.

(3) Prekršajnu sankciju može izreći sud u prekršajnom postupku koji je pokrenut i sproveden u skladu sa ovim zakonom.

(4) Ovlašćeni organ može izreći prekršajnu sankciju putem izdavanja prekršajnog naloga, u skladu sa postupkom koji je propisan ovim zakonom.

Svrha kažnjavanja

Član 37

Svrha kažnjavanja je da se utiče na počinioca i ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

Vrste kazni

Član 38

Prekršajne kazne su kazna zatvora i novčana kazna.

Način propisivanja kazni

Član 39

(1) Za prekršaj se može propisati kazna zatvora ili novčana kazna, koje se mogu izreći i zajedno.

(2) Za prekršaj pravnog lica i odgovornog lica može se propisati samo novčana kazna.

Nadležnost za propisivanje kazni

Član 40

(1) Kazna zatvora može se propisati samo zakonom.

(2) Novčana kazna može se propisati zakonom ili uredbom, odnosno odlukom Vlade, skupštine opštine ili grada.

Izricanje kazni

Član 41

(1) Kazna zatvora se može izreći samo kao glavna kazna.

(2) Novčana kazna može se izreći kao glavna i kao sporedna kazna.

(3) Ako su novčana kazna i kazna zatvora propisane alternativno, kazna zatvora se izriče samo za prekršaje kojima su bile prouzrokovane teže posljedice ili za prekršaje koji ukazuju na veći stepen odgovornosti počinioca u skladu sa članom 24. ovog zakona.

Kazna zatvora

Član 42

(1) Kazna zatvora ne može se propisati u trajanju kraćem od deset ni dužem od 60 dana.

(2) Kazna zatvora može se propisati samo za one prekršaje čijim bi izvršenjem mogla nastati opasnost za život i zdravlje ljudi ili bi se teže narušio javni red i mir, kao i za prekršaje nasilja u porodici ili na sportskim priredbama.

(3) Kazna zatvora izriče se na pune dane.

(4) Kazna zatvora ne može se izreći trudnoj ženi, poslije navršena tri mjeseca trudnoće, ni majci dok dijete ne navrši godinu dana, a ako je dijete mrtvo rođeno ili ako je umrlo poslije porođaja, dok ne prođe šest mjeseci od dana porođaja, niti se novčana kazna može zamijeniti kaznom zatvora.

(5) Kazna zatvora ne može se izreći maloljetnom licu.

Novčana kazna

Član 43

(1) Novčana kazna može se propisati u određenom rasponu ili u fiksnom iznosu.

(2) Novčana kazna za fizičko lice ne može se propisati u iznosu nižem od 30 KM, za odgovorno lice u pravnom licu i preduzetniku u iznosu nižem od 50 KM, a za pravno lice u iznosu nižem od 500 KM.

(3) Za prekršaj propisan zakonom novčana kazna ne može se propisati za fizičko lice u iznosu većem od 10.000 KM, za odgovorno lice u pravnom licu i preduzetniku u iznosu većem od 20.000 KM, a za pravno lice u iznosu većem od 200.000 KM.

(4) Za prekršaj propisan odlukom ili uredbom Vlade, odlukom skupštine grada ili skupštine opštine novčana kazna ne može se propisati za fizičko lice u iznosu većem od 3.000 KM, za odgovorno lice u pravnom licu u iznosu većem od 5.000 KM, za preduzetnika u iznosu većem od 6.000 KM, a za pravno lice u iznosu većem od 10.000 KM.

(5) Za prekršaje iz oblasti poreza, carina i finansija, novčane kazne se mogu propisati u višestrukom iznosu poreske ili carinske obaveze koja je trebalo da bude plaćena, ili kao procenat ili višestruki iznos vrijednosti robe koja je predmet prekršaja, ali ne u iznosu većem od 200.000 KM.

Rok plaćanja novčane kazne

Član 44

(1) U rješenju o prekršaju i prekršajnom nalogu određuje se rok plaćanja novčane kazne, koji ne može biti kraći od osam dana niti duži od tri mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja, odnosno izvršnog prekršajnog naloga.

(2) Ukoliko okrivljeni protiv kojeg je izdat prekršajni nalog prihvati odgovornost i, najkasnije u roku od osam dana od dana prijema prekršajnog naloga, plati polovinu izrečene novčane kazne, oslobađa se plaćanja druge polovine izrečene novčane kazne.

(3) Ukoliko je izjavljena žalba, rok plaćanja novčane kazne ne može biti kraći od osam dana niti duži od tri mjeseca od dana dostavljanja drugostepenog rješenja.

(4) U rokovima iz ovog člana sud će obavezati okrivljenog da plati i troškove prekršajnog postupka.

(5) Sud može u opravdanim slučajevima rješenjem dozvoliti da se novčana kazna isplati u ratama, pri čemu određuje rok plaćanja, koji ne može biti duži od šest mjeseci, pod uslovom da su plaćeni troškovi postupka.

(6) Na rješenje iz stava 5. ovog člana nije dozvoljena žalba.

(7) Ako kažnjeno lice kome je dozvoljeno da novčanu kaznu isplaćuje u ratama ne vrši uredno uplate, sud može rješenjem opozvati svoju odluku o plaćanju u ratama.

(8) Protiv rješenja iz stava 7. ovog člana žalba nije dozvoljena.

Odmjeravanje kazne

Član 45

(1) Sud će počiniocu prekršaja odmjeriti kaznu u granicama propisanim za taj prekršaj, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), i to:

1) stepen odgovornosti počinioca,

2) posljedice prekršaja,

3) okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen,

4) ranija kažnjavanja,

5) lične prilike počinioca i

6) držanje počinioca poslije počinjenog prekršaja.

(2) Ne može se uzeti u obzir kao otežavajuća okolnost ranije izrečena prekršajna sankcija počiniocu koja je brisana iz Registra i ako je od dana pravosnažnosti odluke do dana donošenja nove odluke proteklo više od pet godina.

(3) Pri odmjeravanju visine novčane kazne uzeće se u obzir i imovinsko stanje počinioca.

Ublažavanje kazne

Član 46

(1) Ako se prilikom odmjeravanja kazne utvrdi da prekršajem nisu prouzrokovane teže posljedice, a postoje olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i blažom kaznom može postići svrha kažnjavanja, propisana kazna se može ublažiti tako što se može:

1) izreći kazna ispod najmanje mjere kazne koja je propisana za taj prekršaj, ali ne ispod najmanje zakonske mjere te vrste kazne,

2) umjesto propisane kazne zatvora izreći novčana kazna, ali ne ispod najmanje zakonske mjere te vrste kazne i

3) umjesto propisane kazne zatvora i novčane kazne izreći samo jedna od tih kazni.

(2) Ublažavanje kazne ne može se primijeniti prema okrivljenom za prekršaj koji u Registru ima registrovanog duga (neplaćenih novčanih kazni i troškova prekršajnog postupka), odnosno licu koje nije izdržalo izrečenu kaznu zatvora, a podatke iz Registra pribavlja sud po službenoj dužnosti.

Oslobađenje od kazne

Član 47

(1) Sud će osloboditi od kazne počinioca kada to zakon izričito propisuje.

(2) Sud može osloboditi od kazne počinioca:

1) kada ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja,

2) kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili nadoknadio štetu koju je njime prouzrokovao, ili je platio ili je ispunio propisanu obavezu zbog čijeg je neplaćanja, odnosno neispunjenja pokrenut prekršajni postupak i

3) kada se pomirio sa oštećenim i nadoknadio štetu.

Sticaj prekršaja

Član 48

(1) Ako je počinilac jednom radnjom ili sa više radnji počinio više prekršaja za koje mu se istovremeno sudi, prethodno će se utvrditi kazna za svaki od tih prekršaja, pa će se za sve te prekršaje izreći jedinstvena kazna.

(2) Jedinstvena kazna će se izreći po sljedećim pravilima:

1) ako je za sve prekršaje u sticaju utvrđena kazna zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije dostići zbir utvrđenih kazni niti preći 90 dana zatvora,

2) ako je za sve prekršaje u sticaju utvrđena novčana kazna, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinačno utvrđene kazne, ali ne smije dostići zbir utvrđenih novčanih kazni, s tim što jedinstvena novčana kazna ne može biti veća od dvostrukog iznosa najveće novčane kazne predviđene ovim zakonom i

3) ako je za prekršaje u sticaju utvrđena kazna zatvora, a za druge prekršaje – novčana kazna, izreći će se jedinstvena kazna zatvora i jedinstvena novčana kazna na način propisan t. 1) i 2) ovog stava.

Prekršaj u produženom trajanju

Član 49

(1) Prekršaj u produženom trajanju čini više istih ili istovrsnih prekršaja počinjenih u vremenskoj povezanosti od istog počinioca i koji predstavljaju jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu zbog postojanja najmanje dvije od sljedećih okolnosti:

1) istovrsnosti predmeta prekršaja,

2) istovjetnosti oštećenog,

3) korišćenja iste situacije ili istog trajnog odnosa,

4) jedinstva mjesta ili prostora izvršenja prekršaja ili

5) jedinstvenog umišljaja počinioca.

(2) Prekršaji usmjereni protiv ličnosti mogu se počiniti u produženom trajanju samo ako su počinjeni prema istom licu.

(3) Ne mogu biti u produženom trajanju ona djela koja po svojoj prirodi ne dopuštaju spajanje u jedno djelo.

(4) Ako prekršaj u produženom trajanju obuhvata različite oblike istog prekršaja, produženi prekršaj se pravno kvalifikuje kao najteži oblik od tih prekršaja.

(5) Ako prekršaj u produženom trajanju obuhvata djela za čija su zakonska obilježja određeni novčani iznosi, prekršaj u produženom trajanju je ostvaren iznos jednak zbiru iznosa ostvarenih pojedinačnim djelima.

(6) Za prekršaj u produženom trajanju može se izreći kazna veća od propisane kazne za prekršaj utvrđen kao prekršaj u produženom trajanju, ali ne smije preći dvostruku mjeru propisane kazne, niti najveću mjeru te vrste kazne.

Uračunavanje zadržavanja u kaznu

Član 50

(1) Vrijeme za koje je počinilac prekršaja zadržan prije donošenja odluke uračunava se u izrečenu kaznu.

(2) Zadržavanje koje je trajalo duže od 12 časova, a kraće od 24 časa, računa se kao jedan dan zatvora, odnosno 50 KM novčane kazne.

Kazneni bodovi

Član 51

(1) Za prekršaje protiv bezbjednosti saobraćaja na putevima zakonom se mogu propisati kazneni bodovi u rasponu koji je propisan posebnim propisom.

(2) Sankcija iz stava 1. ovog člana izriče se uz kaznu, uslovnu osudu ili ukor pod uslovima predviđenim ovim zakonom, ako drugim zakonom nije drugačije propisano.

(3) Uz sankciju iz stava 1. ovog člana počiniocu mogu biti izrečene dopunske obaveze u cilju edukacije vozača ili praćenja njegovog ponašanja u saobraćaju.

(4) Vrste dopunskih obaveza i uslovi za njihovo izricanje propisuju se posebnim propisom.

(5) Kazneni bodovi se mogu izreći vozaču koji u vrijeme izvršenja prekršaja posjeduje vozačku dozvolu izdatu u Bosni i Hercegovini.

(6) Ako su za prekršaje u sticaju utvrđeni kazneni bodovi, izreći će se jedinstveni kazneni bodovi, koji odgovaraju zbiru svih pojedinačno utvrđenih kaznenih bodova, a koji ne može biti veći od broja propisanog posebnim propisom.

Ukor i uslovna osuda

Član 52

Mjere upozorenja koje se mogu izreći u skladu sa ovim zakonom su ukor i uslovna osuda.

Svrha mjere upozorenja

Član 53

Svrha ukora i uslovne osude, u okviru opšte svrhe prekršajnih sankcija je da se prema počiniocu koji je odgovoran ne primijeni kazna za prekršaje kada to nije nužno za prekršajnopravnu zaštitu i kada se može očekivati da će se samo upozorenjem (ukor) ili upozorenjem uz prijetnju kaznom (uslovna osuda), dovoljno uticati na počinioca prekršaja da ubuduće ne čini prekršaj.

Ukor

Član 54

(1) Kada postoje okolnosti koje u znatnoj mjeri umanjuju odgovornost počinioca, tako da se može očekivati da će se ubuduće kloniti vršenja prekršaja i bez izricanja propisane kazne ili ako je riječ o naročito lakom obliku tog prekršaja, sud može, umjesto kazne, izreći ukor.

(2) Ukor se može izreći i kada počinilac prije donošenja odluke o prekršaju ispuni propisanu obavezu.

Uslovna osuda

Član 55

(1) Uslovnom osudom sud počiniocu utvrđuje kaznu i zaštitnu mjeru ili samo kaznu ili samo zaštitnu mjeru i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako kažnjeni, za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od šest mjeseci niti duže od godinu dana (vrijeme provjeravanja), ne počini novi prekršaj ili ispuni drugi uslov koji mu odredi sud.

(2) Sud će izreći uslovnu osudu kada ocijeni da se i bez izvršenja kazne može postići svrha kažnjavanja, naročito imajući u vidu odnos počinioca prema tom prekršaju ili prema oštećenom i da će nadoknaditi štetu prouzrokovanu prekršajem.

(3) Zaštitne mjere izrečene uz uslovnu osudu izvršavaju se.

(4) Uslovna osuda ne može se izreći odgovornom za prekršaj koji u Registru ima registrovanog duga (neplaćenih novčanih kazni i troškova prekršajnog postupka), a podatke iz Registra pribavlja sud po službenoj dužnosti, odnosno licu koje nije izdržalo ranije izrečenu kaznu zatvora.

Obaveze uslovno kažnjenog lica

Član 56

(1) Počiniocu prekršaja, uz izrečenu uslovnu osudu, sud može odrediti jednu ili više obaveza, i to da:

1) naknadi počinjenu štetu,

2) vrati korist koju je pribavio prekršajem i

3) ispuni druge obaveze propisane zakonom u skladu sa članom 51. stav 3. ovog zakona, koje su primjerene počinjenom prekršaju.

(2) Rok za ispunjenje obaveze iz stava 1. ovog člana određuje sud u okviru određenog vremena provjeravanja.

Opozivanje uslovne osude

Član 57

(1) Sud će opozvati uslovnu osudu ako kažnjeni u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja iste vrste i težine, odnosno teži prekršaj, ili ako ne ispuni postavljeni uslov.

(2) Ako kažnjeni u toku vremena provjeravanja počini neki drugi prekršaj, sud će, nakon što ocijeni sve okolnosti koje se odnose na počinjeni prekršaj i počinioca, a naročito težinu prekršaja i pobude iz kojih je počinjen, odlučiti da li će opozvati uslovnu osudu.

(3) U slučaju opozivanja uslovne osude, sud će primijeniti odredbu člana 48. ovog zakona, izreći kaznu i/ili zaštitnu mjeru za ranije izvršeni i za novi prekršaj, uzimajući kaznu i/ili zaštitnu mjeru iz opozvane odluke kao već utvrđenu.

(4) Ako ne opozove uslovnu osudu, sud može za novi prekršaj izreći kaznu ili uslovnu osudu.

(5) Ako izrekne uslovnu osudu, sud će utvrditi jedinstvenu kaznu za raniji i novi prekršaj, uzimajući u obzir ranije utvrđenu kaznu, u skladu sa odredbama ovog zakona o odmjeravanju kazne za prekršaje u sticaju i odrediti novo vrijeme provjeravanja.

(6) Sud će opozvati uslovnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako kažnjeni u toku vremena provjeravanja ne izvrši obaveze koje su mu određene, a mogao ih je izvršiti.

(7) Teret dokazivanja nemogućnosti izvršenja obaveze je na kažnjenom.

(8) U slučaju da se utvrdi nemogućnost izvršenja obaveza, sud te obaveze može zamijeniti drugim obavezama ili kažnjenog osloboditi obaveza.

(9) Uslovna osuda može se opozvati najkasnije u roku od godinu dana od dana kada je proteklo vrijeme provjeravanja.

(10) Uslovna osuda se opoziva na obrazložen zahtjev podnosioca zahtjeva ili po službenoj dužnosti od suda, u propisanom roku iz stava 9. ovog člana.

(11) Sud je obavezan da zakaže saslušanje radi utvrđivanja činjenica na koje će pozvati podnosioca zahtjeva i kažnjenog.

(12) Ako sud utvrdi da nema osnova za donošenje odluke o opozivu uslovne osude, rješenjem će odbiti zahtjev za opozivanje uslovne osude.

(13) Protiv rješenja iz stava 12. ovog člana može se podnijeti žalba u roku od tri dana od dana prijema rješenja.

Svrha i propisivanje

Član 58

(1) U okviru opšte svrhe prekršajnih sankcija, svrha primjene zaštitnih mjera je da otkloni stanje i okolnosti koji omogućavaju ili podstiču počinioca na izvršenje novog prekršaja.

(2) Zaštitne mjere mogu se propisati samo zakonom.

Vrste zaštitnih mjera

Član 59

(1) Za prekršaj se mogu propisati sljedeće zaštitne mjere:

1) oduzimanje predmeta,

2) zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti,

3) zabrana upravljanja motornim vozilom,

4) obavezno liječenje zavisnika od alkohola i psihoaktivnih supstanci,

5) obavezno psihijatrijsko liječenje,

6) zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama i

7) zabrana držanja i oduzimanje životinja.

(2) Zakonima koji propisuju prekršaje mogu se odrediti druge vrste zaštitnih mjera, s tim da je svaka zaštitna mjera koja nije predmet direktnog izvršenja od nadležnog organa, uslovljena pristankom okrivljenog na tu zaštitnu mjeru.

(3) Zaštitne mjere – oduzimanje predmeta, obavezno psihijatrijsko liječenje i obavezno liječenje zavisnika od alkohola i psihoaktivnih supstanci, mogu se izreći pod uslovima propisanim ovim zakonom i kada nisu predviđene propisom kojim je određen prekršaj.

(4) Zaštitna mjera – zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti ne može se izreći maloljetniku.

Izricanje zaštitnih mjera

Član 60

(1) Kada postoje uslovi za izricanje zaštitnih mjera predviđeni ovim ili drugim zakonom, počiniocu prekršaja može biti izrečena jedna ili više zaštitnih mjera.

(2) Zaštitne mjere se izriču uz izrečenu kaznu, uslovnu osudu, ukor ili vaspitnu mjeru.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, zaštitne mjere se mogu izreći samostalno ako je takva mogućnost propisana zakonom.

(4) Ovlašćeni organ može prekršajnim nalogom izreći samo jednu zaštitnu mjeru u najkraćem predviđenom trajanju, kao i zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta.

Oduzimanje predmeta

Član 61

(1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja mogu se oduzeti ako su svojina okrivljenog.

(2) Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se oduzeti i kada nisu svojina okrivljenog, ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnost robnog prometa ili razlozi javnog morala, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

(3) Sud koji donosi rješenje o prekršaju ili ovlašćeni organ koji izdaje prekršajni nalog odrediće, u skladu sa posebnim propisima, da li će se oduzeti predmeti uništiti, prodati ili predati odgovarajućem ovlašćenom organu.

(4) Sredstva ostvarena prodajom predmeta pripadaju budžetu Republike Srpske, odnosno budžetima jedinica lokalne samouprave.

(5) Predmeti koji se po zakonu mogu oduzeti ili se oduzimaju, oduzeće se i kada se prekršajni postupak ne završi rješenjem kojim se okrivljeni proglašava odgovornim ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti ili razlozi morala, kao i u drugim slučajevima određenim posebnim zakonom.

(6) Sud donosi posebno rješenje iz stava 5. ovog člana, na koje okrivljeni ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

(7) Oduzimanjem predmeta ne dira se u pravo trećih lica na naknadu štete od okrivljenog.

(8) Propisom kojim se određuje prekršaj može se predvidjeti obavezno izricanje zaštitne mjere oduzimanja predmeta.

(9) U slučaju da okrivljeni uništi ili otuđi predmete prekršaja prije ili u toku prekršajnog postupka ili predmeti prekršaja ne mogu biti obezbijeđeni, odnosno ako se predmeti prekršaja ne pronađu, sud okrivljenom na prijedlog ovlašćenog podnosioca zahtjeva može izreći mjeru naplate njene novčane protivvrijednosti.

(10) Smatraće se da predmeti prekršaja nisu pronađeni ako se iz bilo kojih razloga ne mogu oduzeti.

Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti

Član 62

(1) Sud može okrivljenom fizičkom licu zabraniti vršenje poziva, djelatnosti ili dužnosti u periodu do šest mjeseci, ako je počinio prekršaj obavljajući takav poziv, djelatnost ili dužnost i ako sud utvrdi da bi dopuštanje okrivljenom da i dalje obavlja takav poziv, djelatnost ili dužnost moglo rezultirati činjenjem prekršaja u budućnosti.

(2) Sud može zabraniti okrivljenom pravnom licu vršenje određene djelatnosti ili narediti zatvaranje poslovnih prostorija ili nametnuti druga ograničenja djelatnosti takvog okrivljenog, u periodu do šest mjeseci, koja se ukažu kao odgovarajuća u sprečavanju budućeg činjenja prekršaja.

Zabrana upravljanja motornim vozilom

Član 63

(1) Kao sankcija za prekršaj počinjen u saobraćaju, okrivljenom se može izreći zabrana upravljanja motornim vozilom ili određenom vrstom i kategorijom motornog vozila, za period koji ne može biti kraći od 30 dana niti duži od godinu dana.

(2) Ako propisom kojim se određuje prekršaj nisu posebno predviđeni uslovi za izricanje zaštitne mjere, mjera se može izreći počiniocu prekršaja protiv bezbjednosti saobraćaja kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovo počiniti prekršaj.

(3) Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se izreći kao posljedica dodijeljenih kaznenih bodova u skladu sa Zakonom o osnovima bezbjednosti saobraćaja.

(4) Sud ili ovlašćeni organ ne može promijeniti broj kaznenih bodova koji se zaračunavaju automatski kao rezultat odgovornosti za prekršaj u skladu sa Zakonom o bezbjednosti saobraćaja Republike Srpske i Zakonom o osnovima bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH.

(5) Prilikom odlučivanja o zaštitnoj mjeri, uzeće se u obzir i to da li je počinilac po zanimanju vozač motornog vozila i koju kategoriju vozačke dozvole posjeduje.

Obavezno liječenje zavisnika od alkohola i psihoaktivnih supstanci

Član 64

(1) Obavezno liječenje zavisnika od alkohola i psihoaktivnih supstanci sud može izreći licu koje je počinilo prekršaj usljed zavisnosti od stalne upotrebe alkohola ili psihoaktivnih supstanci i kod koga postoji opasnost da će usljed ove zavisnosti i dalje da čini prekršaje.

(2) Prije izricanja mjere iz stava 1. ovog člana sud će pribaviti mišljenje vještaka, odnosno nadležne zdravstvene organizacije.

(3) Prilikom izricanja mjere iz stava 1. ovog člana počiniocu prekršaja naložiće se obavezno liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi.

(4) Ako počinilac prekršaja bez opravdanih razloga odbije liječenje, mjera će se izvršiti prinudnim putem.

(5) Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana najduže može trajati do godinu dana, a izvršenje izrečene mjere obustaviće se i prije isteka vremena određenog u rješenju, ako zdravstvena organizacija ustanovi da je liječenje završeno.

Obavezno psihijatrijsko liječenje

Član 65

(1) Počiniocu prekršaja koji je u stanju neuračunljivosti počinio prekršaj, sud će izreći obavezno psihijatrijsko lečenje, ako utvrdi da postoji ozbiljna opasnost da počinilac ponovi prekršaj, a radi otklanjanja opasnosti potrebno je njegovo psihijatrijsko liječenje.

(2) Obavezno psihijatrijsko liječenje je zaštitna mjera koja se samostalno može izreći neuračunljivom počiniocu prekršaja.

(3) Pod uslovima iz stava 1. ovog člana sud može izreći obavezno psihijatrijsko liječenje počiniocu prekršaja čija je uračunljivost bitno smanjena, ako mu je izrečena novčana kazna, uslovna osuda, ukor ili je oslobođen od kazne.

(4) Obavezno psihijatrijsko liječenje sprovodi se van zdravstvene ustanove i traje dok postoji potreba za liječenjem, ali ne duže od godinu dana.

(5) Radi uspješnijeg liječenja može se odrediti da se povremeno liječenje sprovede u zdravstvenoj ustanovi, s tim da neprekidno liječenje u ustanovi ne može trajati duže od 15 dana, a može biti preduzeto najviše dva puta u toku jedne godine.

(6) Ako se u slučaju iz st. 1. i 3. ovog člana počinilac ne podvrgne liječenju van zdravstvene ustanove ili liječenje samovoljno napusti, sud može odrediti da se zaštitna mjera sprovede u zdravstvenoj ustanovi, pod uslovima iz stava 4. ovog člana.

Zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama

Član 66

(1) Zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama sastoji se u zabrani počiniocu prekršaja da prisustvuje određenim sportskim priredbama u određenom periodu, radi sprečavanja opasnosti od ponavljanja prekršaja.

(2) Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana može se izreći u trajanju od godinu dana do tri godine.

(3) Vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava se u trajanje mjere.

(4) Kažnjenom kome je pravosnažnim rješenjem ili izvršnim prekršajnim nalogom izrečena mjera zabrane prisustvovanja određenim sportskim priredbama, a koji postupi protivno zabrani iz stava 1. ovog člana, izreći će se sankcija u skladu sa Zakonom o sprečavanju nasilja na sportskim priredbama.

(5) Propisom kojim se određuje prekršaj na sportskim priredbama može se predvidjeti obavezno izricanje zaštitne mjere – zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama.

Zabrana držanja i oduzimanje životinja

Član 67

(1) Zabrana držanja jedne, više, odnosno svih vrsta životinja licu koje je proglašeno odgovornim za prekršaj iz oblasti zaštite dobrobiti životinja izriče se radi sprečavanja učinioca da počini prekršaj, odnosno da na drugi način ugrožava dobrobit životinja.

(2) Oduzimanje životinja od vlasnika ili držaoca koji je proglašen odgovornim za prekršaj iz oblasti zaštite dobrobiti životinja izriče se radi sprečavanja počinioca prekršaja da ponovi prekršaj, odnosno na drugi način nastavi da ugrožava dobrobit životinja.

(3) Sud koji je donio rješenje o prekršaju odrediće u skladu sa posebnim propisima da li će se oduzeta životinja predati nadležnim prihvatilištima za životinje ili zainteresovanoj organizaciji.

(4) Propisom kojim se određuje prekršaj može se predvidjeti obavezno izricanje zaštitne mjere – oduzimanje životinja.

(5) Mjera iz st. 1. i 2. ovog člana može se izreći u trajanju od godinu dana do tri godine, računajući od pravosnažnosti odluke.

(6) Licu kome je pravosnažnim rješenjem o prekršaju izrečena mjera zabrane držanja životinja, a koji postupi protivno zabrani iz st. 1. i 2. ovog člana izreći će se sankcija propisana Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja.

(7) Propisom kojim se određuje prekršaj može se predvidjeti obavezno izricanje zabrane držanja svih, odnosno pojedinih vrsta životinja.

(8) Zaštitna mjera – zabrana držanja životinja iz stava 7. ovog člana može se izreći i trajno.

Sticaj zaštitnih mjera

Član 68

Ako je jednim rješenjem o prekršaju za više prekršaja utvrđeno više zaštitnih mjera iste vrste za koje je propisano da će se izreći u određenom trajanju, izreći će se jedinstvena zaštitna mjera koja je jednaka zbiru trajanja pojedinačno utvrđenih zaštitnih mjera, s tim da ona ne može preći najvišu zakonsku granicu trajanja te vrste zaštitne mjere.

GLAVA V

ODUZIMANjE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLjENE PREKRŠAJEM I NAKNADA ŠTETE

Osnov oduzimanja imovinske koristi

Član 69

(1) Niko ne može zadržati imovinsku korist koja je pribavljena prekršajem.

(2) Korist iz stava 1. ovog člana oduzima se rješenjem o prekršaju kojim su utvrđeni prekršaj i odgovornost za njega, pod uslovima koji su predviđeni ovim zakonom.

Način oduzimanja imovinske koristi

Član 70

(1) Od počinioca prekršaja će se oduzeti novac, hartije od vrijednosti, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist koja je pribavljena izvršenjem prekršaja.

(2) Ako takvo oduzimanje nije moguće, počinilac će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi.

(3) Ako okrivljeni u određenom roku ne plati novčani iznos iz stava 1. ovog člana, naplata će se izvršiti prinudno putem Poreske uprave.

(4) Imovinska korist pribavljena izvršenjem prekršaja može se oduzeti od lica na koje je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti.

Zaštita oštećenog

Član 71

Ako je oštećenom u prekršajnom postupku dosuđen imovinskopravni zahtjev, oduzimanje imovinske koristi izreći će se samo ukoliko ta korist prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev oštećenog.

Odluka o imovinskopravnom zahtjevu

Član 72

(1) Ako dokazi izvedeni u prekršajnom postupku ne pružaju pouzdan osnov da se imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili djelimično usvoji, sud će uputiti oštećenog ili drugo ovlašćeno lice da imovinskopravni zahtjev, odnosno višak tog zahtjeva može ostvariti u parnici.

(2) Ako je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka rješenjem odbačen ili je prekršajni postupak obustavljen ili je okrivljeni oslobođen odgovornosti, oštećenog ili drugo ovlašćeno lice, sud će uputiti da svoj imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici.

(3) Ako je oštećena imovina Republike Srpske ili lokalnih zajednica, u odluci iz st. 1. i 2. ovog člana obavještava se pravobranilac Republike Srpske.

GLAVA VI

https://www.anwalt-bih.de

ODREDBE PREMA MALOLjETNICIMA

Prekršajni postupak prema maloljetnicima

Član 73

(1) Odredbe ovog zakona primjenjuju se prema maloljetnim počiniocima prekršaja, ukoliko u ovom poglavlju nije drugačije određeno.

(2) Prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršio 14 godina ne može se pokrenuti niti voditi prekršajni postupak.

(3) Prekršajni postupak prema maloljetniku može se pokrenuti samo na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.

(4) Sud obezbjeđuje branioca sa posebnim znanjima iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih tokom prekršajnog postupka, ukoliko maloljetnik nema izabranog branioca.

(5) Podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka dostavlja primjerak zahtjeva sudu, maloljetniku i njegovim zakonskim zastupnicima i nadležnom organu starateljstva.

(6) Sudija koji vodi prekršajni postupak pribavlja podatke o ličnosti maloljetnika od organa starateljstva i može pozvati organ starateljstva na usmeni pretres.

(7) Organ starateljstva ima pravo da se upozna sa tokom usmenog pretresa, da u toku postupka, pismeno ili neposredno na usmenom pretresu daje prijedloge i da ukazuje na činjenice i dokaze koji su od važnosti za donošenje odluke.

(8) Kada je maloljetnik koji nije navršio 14 godina počinio prekršaj zbog propuštanja dužnog nadzora zakonskih zastupnika maloljetnika koji su bili u mogućnosti da takav nadzor vrše, oni će se kazniti za prekršaj kao da su ga sami učinili.

(9) Zakonom se može propisati da će se za prekršaj kazniti i zakonski zastupnici maloljetnika koji je počinio prekršaj, ako je počinjeni prekršaj posljedica propuštanja dužnog nadzora nad maloljetnikom, a bili su u mogućnosti da takav nadzor vrše.

Policijsko upozorenje

Član 74

(1) Prema maloljetnom učiniocu koji je počinio prekršaj može se izreći policijsko upozorenje za prekršaje za koje je propisana novčana kazna do 300 KM, ako je to u skladu sa ličnim svojstvima, prilikama i sredinom u kojoj maloljetnik živi, te okolnostima i težini učinjenog prekršaja.

(2) Policijsko upozorenje može se izreći pod sljedećim uslovima:

1) da maloljetnik priznaje prekršaj,

2) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno,

3) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio prekršaj i

4) da prema maloljetniku nije ranije izricano policijsko upozorenje ili vaspitna mjera izrečena u prekršajnom postupku.

(3) Policijsko upozorenje izriče policijski službenik sa posebnim znanjima iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih, uz prethodno pribavljenu socijalnu anamnezu organa starateljstva koja sadrži podatke koji se tiču uzrasta, zrelosti i drugih osobina ličnosti maloljetnika, o sredini i prilikama u kojima živi, da bi se moglo odlučiti da li će se konkretni slučaj okončati primjenom mjere policijskog upozorenja.

(4) Prilikom izricanja policijskog upozorenja, maloljetniku se ukazuje na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegovog ponašanja, posljedice koje takvo ponašanje može imati na njega, kao i na mogućnost vođenja prekršajnog postupka i izricanje prekršajne sankcije u slučaju ponovnog izvršenja prekršaja.

(5) O donesenoj odluci policijski službenik obavještava maloljetnika, njegove zakonske zastupnike i organ starateljstva, kao i oštećenog, uz navođenje razloga za donošenje ove odluke.

(6) Primjena mjere policijskog upozorenja iz ovog člana reguliše se posebnim podzakonskim aktom koji donosi ministar unutrašnjih poslova.

Svrha izricanja policijskog upozorenja

Član 75

Mjera policijskog upozorenja ima svrhu:

1) da se ne pokreće prekršajni postupak prema maloljetniku i

2) da se primjenom mjere policijskog upozorenja utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične odgovornosti da ubuduće ne bi činio prekršaje.

Evidencija izrečenih mjera policijskog upozorenja

Član 76

Policijski organi vode evidenciju izrečenih mjera policijskog upozorenja koja nema karakter prekršajne evidencije o osuđivanosti maloljetnika i ne mogu se upotrijebiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.

Primjena načela oportuniteta

Član 77

(1) Sud može odlučiti da neće pokretati prekršajni postupak prema maloljetniku, iako postoje dokazi da je počinio prekršaj ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak s obzirom na prirodu prekršaja i okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva.

(2) Podatke o cjelishodnosti postupka, koji se tiču uzrasta, zrelosti i drugih osobina ličnosti maloljetnika, o sredini i prilikama u kojima on živi pribavlja sud od nadležnog organa starateljstva, a podatke i mišljenje o cjelishodnosti pokretanja postupka može prikupljati i stručni savjetnik ako ga ima sud.

(3) U slučaju iz stava 1. ovog člana, sud će rješenjem odbaciti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, s obrazloženjem zbog čega je zahtjev odbačen, o čemu se obavještava maloljetnik, njegovi zakonski zastupnici i organ starateljstva radi preduzimanja mjera u okviru njegove nadležnosti.

Posebna znanja

Član 78

Sudije i policijski službenici koji postupaju u prekršajnim predmetima prema maloljetnicima moraju imati izraženu sklonost za vaspitanje, potrebe i interese mladih i posebna znanja iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih (u daljem tekstu: posebna znanja).

Sastav suda

Član 79

(1) U prvom stepenu za prekršaje učinjene u vrijeme maloljetstva, bez obzira na propisanu novčanu kaznu sudi sudija kao pojedinac.

(2) Kada sudi u drugom stepenu, vijeće drugostepenog suda sastavljeno je od troje sudija, određenih rasporedom poslova u tom sudu.

(3) Vijeće sastavljeno od troje sudija, odlučuje o žalbama protiv odluka sudije i donosi druge odluke izvan usmenog pretresa kada je to određeno ovim zakonom i propisano odredbama Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (vanpretresno vijeće).

(4) Ako nije moguće u potpunosti sastaviti vijeće troje sudija sa posebnim znanjem iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih iz st. 2. i 3. ovog člana, obezbijediće se da najmanje jedan sudija ima posebna znanja, a koji će istovremeno biti predsjednik vijeća.

(5) Sastav vijeća, po pravilu, čine sudije različitog pola.

Zabrana suđenja u odsustvu

Član 80

(1) Maloljetniku se ne može suditi u odsustvu.

(2) Prilikom ispitivanja maloljetnika i preduzimanja drugih radnji kojima maloljetnik prisustvuje, pristupiće se obazrivo, tako da s obzirom na duševnu razvijenost i lična svojstva, vođenje prekršajnog postupka ne šteti razvoju njegove ličnosti.

Obaveza svjedočenja

Član 81

(1) Niko ne može biti oslobođen od dužnosti da svjedoči o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi.

(2) Dužnosti svjedočenja oslobođeni su samo vjerski službenik, ispovjednik i branilac.

(3) Kada svjedoči socijalni radnik organa starateljstva, njegovo ispitivanje se ne može odnositi na okolnosti učinjenog prekršaja o kojima je saznao ispitujući maloljetnika u postupku sačinjavanja socijalne anamneze i drugih izvještaja po zahtjevu suda.

Razdvajanje i spajanje postupka

Član 82

(1) Kada je maloljetnik učestvovao u izvršenju prekršaja zajedno sa punoljetnim licima, postupak prema njemu će se razdvojiti i sprovesti po odredbama čl. 73. do 98. ovog zakona.

(2) Postupak prema maloljetniku može se voditi zajedno sa postupkom protiv punoljetnih lica i sprovodi se po odredbama poglavlja o maloljetnicima iz ovog zakona.

(3) Rješenje o spajanju, odnosno razdvajanju postupka donosi sudija kojem je dodijeljen predmet.

(4) Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana nije dozvoljena žalba.

Pravo organa starateljstva i zakonskih zastupnika

Član 83

O postupku prema maloljetnicima sud obavještava zakonske zastupnike maloljetnika i organ starateljstva koji u toku postupka mogu davati prijedloge i ukazivati na činjenice i dokaze koji su važni za donošenje pravilne odluke.

Pozivanje, dovođenje maloljetnika i dostavljanje odluka i pismena

Član 84

(1) Maloljetnik se poziva preko zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potreba da se hitno postupa i iz drugih opravdanih razloga.

(2) Mjeru dovođenja kojom se obezbjeđuje prisustvo maloljetnika za uspješno vođenje prekršajnog postupka sprovodi sudska policija u civilnoj odjeći, vodeći računa da to čine na neupadljiv način.

(3) Dostavljanje odluka i pismena maloljetniku vrši se na način propisan u stavu 1. ovog člana, a odluke i druga pismena se dostavljaju i zakonskim zastupnicima maloljetnika.

Isključenje javnosti

Član 85

U postupku prema maloljetniku isključena je javnost.

Dužnost hitnog postupanja

Član 86

Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku, kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja, izvještaji ili mišljenja dužni su da postupaju najhitnije da bi se postupak što prije završio.

Sankcije prema maloljetnicima

Član 87

(1) Maloljetniku se mogu izreći vaspitne mjere upozorenja ili pojačanog nadzora.

(2) Ako je zbog prirode prekršaja to neophodno, zaštitna mjera se može izreći maloljetniku uz vaspitnu mjeru.

Vrste vaspitnih mjera

Član 88

(1) Mjera upozorenja je sudski ukor.

(2) Vaspitne mjere pojačanog nadzora su: pojačani nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca i pojačani nadzor nadležnog organa starateljstva.

(3) Vaspitne mjere pojačanog nadzora izriču se kada za vaspitavanje i razvoj maloljetnika treba preduzeti trajnije mjere vaspitanja i prevaspitavanja uz odgovarajući stručni nadzor i pomoć.

Svrha vaspitnih mjera

Član 89

U okviru opšte svrhe prekršajnih sankcija, svrha prekršajnih sankcija prema maloljetnicima je da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora, kao i obezbjeđenjem opšteg i stručnog osposobljavanja utiče na razvoj i jačanje lične odgovornosti maloljetnika, obezbijedi vaspitanje i pravilan razvoj njegove ličnosti, da bi se obezbijedilo ponovno uključivanje maloljetnika u društvenu zajednicu.

Uslovi za izricanje vaspitnih mjera

Član 90

Prilikom izricanja vaspitnih mjera uzima se u obzir starost maloljetnika, stepen njegovog duševnog razvoja, psihičke osobine i motivi zbog kojih je počinio prekršaj, dosadašnje vaspitanje, okolina i uslovi pod kojima je živio, težina prekršaja, da li mu je već prije toga bila izrečena vaspitna mjera, kao i sve ostale okolnosti koje utiču na izbor vaspitne mjere kojom će se najbolje postići svrha vaspitanja.

Sudski ukor

Član 91

(1) Sudski ukor se izriče kada se takvom mjerom može uticati na ličnost maloljetnika i njegovo ponašanje i kada nije potrebno preduzeti trajnije vaspitne mjere, a naročito kada se iz njegovog odnosa prema počinjenom prekršaju i njegove spremnosti da ubuduće ne čini prekršaje može zaključiti da će izrečenom vaspitnom mjerom biti postignuta svrha ove mjere.

(2) Pri izricanju sudskog ukora, maloljetniku će se ukazati na društvenu neprihvatljivost njegovog postupka i ukoliko ponovo počini prekršaj, mogućnost izricanja i druge vaspitne mjere.

Pojačani nadzor roditelja, usvojioca ili staraoca

Član 92

(1) Mjeru pojačanog nadzora roditelja, usvojioca ili staraoca sud izriče ako su roditelji, usvojilac ili staralac propustili da vrše brigu i nadzor nad maloljetnikom, a u mogućnosti su da ovakvu brigu i nadzor vrše.

(2) Pri izricanju mjere iz stava 1. ovog člana sud može roditelju, usvojiocu ili staraocu dati potrebna uputstva i naložiti mu određene dužnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi vaspitanja maloljetnika, njegovog liječenja i otklanjanja štetnih uticaja na njega.

(3) Pri izricanju mjere iz stava 1. ovog člana, sud određuje da nadležni organ starateljstva provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju, usvojiocu ili staraocu.

(4) Ova mjera može da traje najmanje šest mjeseci, a najviše godinu dana, s tim da sud naknadno odlučuje o prestanku mjere.

(5) Kada organ starateljstva zadužen za sprovođenje ove mjere utvrdi da roditelj, usvojilac ili staralac ne postupa po posebnim uputstvima i ne sarađuje sa stručnim licem, mora o tome obavijestiti sud.

Pojačani nadzor nadležnog organa starateljstva

Član 93

(1) Ako roditelji, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika nisu u mogućnosti da vrše pojačani nadzor, maloljetnik se stavlja pod pojačani nadzor organa starateljstva.

(2) Dok traje ova mjera, maloljetnik ostaje kod svojih roditelja, usvojilaca, odnosno kod drugih lica koja se o njemu brinu, a pojačani nadzor nad njim vrši lice nadležnog organa starateljstva ili drugo stručno lice koje odredi organ starateljstva.

(3) Organ starateljstva brine se o školovanju maloljetnika, njegovom zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče, potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi.

(4) Ova mjera može da traje najmanje šest mjeseci, a najviše godinu dana, s tim da sud naknadno odlučuje o prestanku mjere.

(5) Kada organ starateljstva zadužen za sprovođenje mjere pojačanog nadzora utvrdi da roditelj ne postupa po posebnim uputstvima i ne sarađuje sa stručnim licem, mora o tome obavijestiti sud.

Obustava izvršenja i izmjena odluke o vaspitnoj mjeri

Član 94

(1) Kada se poslije donošenja rješenja kojim je izrečena vaspitna mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi bile od uticaja na donošenje odluke, ili ako se odluka ne može izvršiti usljed odbijanja maloljetnika ili njegovih roditelja, usvojioca, odnosno staraoca da postupe po izrečenoj vaspitnoj mjeri ili po nalogu onoga ko mjeru izvršava ili nastupe druge okolnosti predviđene zakonom, a one bi bile od uticaja za donošenje odluke, izvršenje izrečene mjere može se obustaviti ili se izrečena mjera može zamijeniti drugom odgovarajućom vaspitnom mjerom.

(2) Kada su prestali razlozi zbog kojih je mjera izrečena, sud donosi odluku kojom se izrečena vaspitna mjera obustavlja.

Izvršenje vaspitnih mjera

Član 95

(1) Za izvršenje vaspitnih mjera pojačanog nadzora nadležan je organ starateljstva prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta maloljetnika u vrijeme kada je odluka kojom je mjera izrečena postala izvršna.

(2) Organ starateljstva dužan je da po prijemu izvršne odluke kojom je vaspitna mjera pojačanog nadzora izrečena odredi službeno lice organa starateljstva ili drugo stručno lice koje će mjeru sprovoditi i o tome obavještavati sud.

(3) Sudija i stručni savjetnici suda, tamo gdje ih ima, prate izvršenje izrečene vaspitne mjere pojačanog nadzora.

(4) Nadležni organ starateljstva dužan je da svaka tri mjeseca dostavlja izvještaj sudu o izvršenju vaspitnih mjera, a sudija može, kada nađe da je to potrebno, tražiti izvještaj u kraćem roku.

(5) Izvještaji iz stava 4. ovog člana čine sastavni dio spisa.

Izricanje vaspitnih mjera za prekršaje u sticaju

Član 96

(1) Ako je maloljetnik počinio više prekršaja u sticaju, sud će pri izboru vaspitnih mjera jedinstveno cijeniti sve prekršaje i izreći samo jednu mjeru.

(2) Na način iz stava 1. ovog člana sud će postupiti ako se poslije izrečene vaspitne mjere utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njenog izricanja počinio prekršaj.

Dejstvo punoljetnosti

Član 97

(1) Ako je maloljetni počinilac prekršaja prije ili u toku postupka postao punoljetan, primjenjivaće se odredbe o maloljetnicima.

(2) Ako je maloljetnik postao punoljetan poslije donošenja odluke kojom je izrečena vaspitna mjera, obustavlja se izvršenje te mjere ako je navršio 23 godine.

Evidencija o izrečenim vaspitnim mjerama

Član 98

(1) Evidenciju o izrečenim vaspitnim mjerama vode nadležni organi starateljstva na osnovu propisa koje donosi ministarstvo nadležno za poslove socijalne zaštite.

(2) Podaci o izrečenim vaspitnim mjerama mogu se dati samo sudu, organima unutrašnjih poslova i organima starateljstva u vezi sa prekršajnim postupkom koji se vodi prema licu kojem je izrečena vaspitna mjera.

(3) Lica koja su na bilo koji način došla do podataka iz stava 2. ovog člana ne smiju upotrijebiti te podatke na način koji bi bio od štete za rehabilitaciju lica protiv kojeg je vođen prekršajni postupak.

(4) Podaci o izrečenoj vaspitnoj mjeri brišu se iz evidencije nakon proteka roka od tri godine od dana kada je prestalo izvršenje vaspitne mjere, a u svakom slučaju kada evidentirano lice navrši 23 godine.

GLAVA VII

ZASTARJELOST

Zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka

Član 99

(1) Prekršajni postupak ne može se pokrenuti ni voditi:

1) za prekršaje za koje je propisana novčana kazna do 3.000 KM ili kazna zatvora u trajanju do 15 dana, kada protekne godinu dana od dana kada je prekršaj izvršen i

2) za prekršaje za koje je propisana novčana kazna veća od 3.000 KM ili kazna zatvora u trajanju dužem od 15 dana, kada proteknu dvije godine od dana kada je prekršaj izvršen.

(2) Za poreske, carinske i finansijske prekršaje Zakonom se mogu odrediti duži rokovi od rokova propisanih u stavu 1. ovog člana, ali ne duži od pet godina od dana kada je počinjen prekršaj.

(3) Zastarjelost za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka prema odgovornom licu u pravnom licu cijeni se prema zastarjelosti za preduzimanje prekršajnog postupka prema pravnom licu ako je za isti prekršaj propisana kazna i za pravno lice.

Zastarjelost izvršenja kazne

Član 100

Izrečena novčana kazna i kazna zatvora ne može se izvršiti ako je od dana pravosnažnosti rješenja, odnosno izvršnog prekršajnog naloga proteklo pet godina, s tim što zastarjelost izvršenja kazne zatvora ne može nastupiti ako je izvršenje kazne u toku.

Zastarjelost izvršenja zaštitnih mjera

Član 101

Zastarjelost izvršenja zaštitnih mjera propisanih ovim zakonom nastupa kada protekne godinu dana od dana pravosnažnosti rješenja, odnosno izvršnog prekršajnog naloga, kojim su te zaštitne mjere izrečene.

Zastarjelost izvršenja vaspitnih mjera

Član 102

Zastarjelost izvršenja vaspitnih mjera propisanih ovim zakonom nastupa kada protekne godinu dana od dana pravosnažnosti rješenja kojim su te vaspitne mjere izrečene.

Tok i prekid zastarjelosti pokretanja i vođenja prekršajnog postupka i izvršenja zaštitnih mjera

Član 103

(1) Zastarjelost za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka počinje od dana kada je prekršaj izvršen.

(2) Zastarjelost ne teče za vrijeme za koje se po zakonu gonjenje, odnosno izvršenje zaštitne mjere ne može otpočeti ili nastaviti.

(3) Zastarjelost se prekida svakom procesnom radnjom koja se preduzima radi gonjenja počinioca prekršaja ili izvršenja zaštitne mjere.

(4) Svakim prekidom zastarjelost počinje ponovo teći, ali bez obzira na prekide, zastarjelost u svakom slučaju nastaje kada protekne dva puta onoliko vremena koliko je propisano u čl. 99. i 101. ovog zakona.

(5) Ako je riječ o kazni zatvora iz opozvane uslovne osude, zastarjelost počinje teći danom pravosnažnosti odluke o opozivu.

(6) Zastarjelost izvršenja kazne zatvora, odnosno zatvora kojima je zamijenjena neplaćena novčana kazna i zastarjelost izvršenja zaštitnih mjera ne teče za vrijeme njihovog izvršavanja.

(7) Na rokove zastarjelosti prekršajnog gonjenja i izvršenja prekršajne sankcije primjenjuje se propis koji je važio u vrijeme učinjenog prekršaja.

Zastarjelost izvršenja oduzimanja imovinske koristi i troškova prekršajnog postupka

Član 104

Izvršenje odluke o oduzimanju imovinske koristi i troškovima prekršajnog postupka zastarijeva po proteku pet godina od pravosnažnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist i odlučeno o troškovima prekršajnog postupka.

GLAVA VIII

OSNOVNA PRAVILA PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Pravično vođenje postupka

Član 105

(1) Pravilima prekršajnog postupka ovog zakona omogućava se pravično vođenje prekršajnog postupka, zaštita ljudskih prava, pravilno utvrđivanje činjenica i zakonito odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti, tako da niko nevin ne bude kažnjen, a da se počiniocu prekršaja izrekne kazna ili da se prema njemu primijeni druga prekršajna sankcija.

(2) Prije donošenja pravosnažne odluke o prekršaju, okrivljenom može biti ograničeno ostvarivanje sloboda i prava samo pod uslovima propisanim ovim zakonom.

(3) Ako ovim zakonom nisu uređena pojedina pitanja prekršajnog postupka, na ta pitanja shodno se primjenjuju odredbe Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske: Osnovna načela, Mjesna nadležnost, Spajanje i razdvajanje postupka, Prenošenje mjesne nadležnosti, Posljedice nenadležnosti, Izuzeće, Branilac, Podnesci i zapisnici, Rokovi, Troškovi krivičnog postupka, Imovinskopravni zahtjevi, Pretresanje stana, prostorija i lica, Privremeno oduzimanje predmeta i imovine, Ispitivanje osumnjičenog, Saslušanje svjedoka, Uviđaj i rekonstrukcija, Vještačenje, Glavni pretres, Žalba na presudu prvostepenog suda, Postupak protiv pravnih lica, Postupak za primjenu mjera bezbjednosti, za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i za opozivanje uslovne osude, Postupak za pružanje međunarodne pravne pomoći, Postupak za naknadu štete, rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava lica bez osnova osuđenih i neosnovano lišenih slobode.

(4) Ovlašćenja tužioca uređena Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske, shodno se primjenjuju i na ovlašćeni organ u prekršajnom postupku.

Slobodna ocjena dokaza i pravno nevaljani dokazi

Član 106

(1) Postojanje ili nepostojanje činjenica na kojima zasniva odluku, sud cijeni po svom slobodnom uvjerenju, pri čemu nije ograničen posebnim formalnim pravilima.

(2) Sudska odluka se ne može zasnivati na dokazima koji su pribavljeni povredama ljudskih prava i osnovnih sloboda zagarantovanih Međunarodnom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i Ustavom Republike Srpske.

Ekonomičnost postupka

Član 107

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

Prihodi budžeta Republike Srpske

Član 107a

Novčane kazne za prekršaje prihodi su budžeta Republike Srpske, odnosno budžeta jedinica lokalne samouprave.

Troškovi prekršajnog postupka na teret ovlašćenog podnosioca zahtjeva

Član 107b

Ukoliko je okrivljeni oslobođen od odgovornosti za prekršaj, troškovi prekršajnog postupka idu na teret budžeta Republike Srpske, ako je ovlašćeni podnosilac zahtjeva ovlašćeni organ ili oštećeni koji se finansira iz budžeta Republike Srpske, a ako je ovlašćeni podnosilac zahtjeva ovlašćeni organ ili oštećeni koji se ne finansira iz budžeta Republike Srpske, troškovi prekršajnog postupka idu na teret ovlašćenog podnosioca zahtjeva.”.

Dvostepenost prekršajnog postupka

Član 108

Protiv odluke donesene u prvom stepenu može se izjaviti žalba ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

GLAVA IX

NADLEŽNOST I IZUZEĆE

1. Nadležnost

Nadležnost sudova

Član 109

Sudovi u Republici Srpskoj su stvarno nadležni da odlučuju o prekršajima koji su propisani zakonima i drugim propisima Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, gradova i opština, a koji su počinjeni na teritoriji Republike Srpske.

Stvarna nadležnost

Član 110

(1) Osnovni sudovi su stvarno nadležni da odlučuju u prvom stepenu, a u drugom stepenu odlučuje nadležni okružni sud osnovan za područje osnovnih sudova.

(2) Osnovni sudovi u sjedištu okružnih sudova su stvarno nadležni u prekršajnim predmetima iz oblasti poreza i carina.

Mjesna nadležnost

Član 111

Mjesno nadležan je sud na čijem području je počinjen prekršaj.

Sastav suda

Član 112

(1) Prekršajni postupak u prvom i drugom stepenu vodi sudija pojedinac, osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom, kada odlučuje vijeće.

(2) U prekršajnom postupku odlučuje vijeće u sastavu troje sudija, u slučajevima propisanim ovim zakonom, kao i odredbama Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske koje upućuju na krivično vijeće.

2. Izuzeće

Izuzeće

Član 113

Sudija koji učestvuje u postupku izuzeće se po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranaka, branioca ili oštećenog kada postoji neki od osnova za izuzeće.

Izuzeće sudije

Član 114

Sudija koji učestvuje u prekršajnom postupku izuzeće se ako:

1) je oštećen prekršajem,

2) mu je okrivljeni, branilac okrivljenog, predstavnik okrivljenog pravnog lica, podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, oštećeni ili njegov zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik, supružnik ili srodnik po krvi u prvoj liniji do bilo kojeg stepena srodstva, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, a po tazbinskom srodstvu do drugog stepena,

3) je sa okrivljenim predstavnikom okrivljenog pravnog lica, braniocem okrivljenog, službenim licem, koji je u ime ovlašćenih organa podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ili oštećenim u odnosu sa staraocem, stranaka, usvojioca, usvojenika, hranitelja ili hranjenika,

4) je u istom predmetu postupao prije pokretanja prekršajnog postupka ili kao službeno lice u ime ovlašćenog organa podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ili je učestvovao kao predstavnik okrivljenog pravnog lica, branilac okrivljenog, zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog ili je saslušan kao svjedok ili vještak,

5) je u istom predmetu učestvovao u donošenju prvostepenog rješenja i

6) postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristrasnost.

Dužnost sudije kad postoje razlozi za izuzeće

Član 115

Sudija koji učestvuje u prekršajnom postupku, čim sazna da postoji neki od razloga za izuzeće iz člana 114. stav 1. t. 1) do 5) ovog zakona, dužan je da prekine svaki rad u tom predmetu i da o tome obavijesti predsjednika suda, koji će odrediti drugog sudiju.

Podnošenje zahtjeva za izuzeće

Član 116

(1) Izuzeće sudije zbog postojanja nekog od razloga za izuzeće iz člana 104. ovog zakona mogu tražiti okrivljeni i ovlašćeni podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.

(2) Izuzeće se može tražiti samo za poimenično određenog sudiju koji postupa u određenom predmetu.

(3) Stranka je dužna da u zahtjevu navede okolnosti zbog kojih smatra da postoje neki od zakonskih razloga za izuzeće.

Postupanje u slučaju podnesenog zahtjeva za izuzeće

Član 117

Kada sudija koji je učestvovao u prekršajnom postupku sazna da je podnesen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je da odmah obustavi svaki rad na predmetu, ako je riječ o izuzeću iz člana 114. stav 1. tačka 6) ovog zakona i može do donošenja rješenja o izuzeću preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgađanja.

Izuzeće drugih učesnika u postupku

Član 118

Odredbe o izuzeću sudija shodno će se primjenjivati i na zapisničare, sudske tumače i vještake.

Odlučivanje o zahtjevu za izuzeće

Član 119

(1) O zahtjevu za izuzeće odlučuje predsjednik suda.

(2) Ako se traži izuzeće predsjednika suda, rješenje o izuzeću donosi predsjednik drugostepenog suda.

(3) Ako se traži izuzeće sudije drugostepenog suda, rješenje o izuzeću donosi se na opštoj sjednici tog suda.

(4) O izuzeću zapisničara, sudskog tumača i vještaka odlučuje sudija koji vodi prekršajni postupak.

(5) Protiv rješenja o izuzeću nije dozvoljena posebna žalba.

GLAVA X

SUBJEKTI PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Stranke i učesnici u postupku

Član 120

(1) Stranke u prekršajnom postupku su:

1) ovlašćeni podnosilac zahtjeva,

2) okrivljeni i

3) oštećeni koji je podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

(2) Učesnici u prekršajnom postupku su:

1) branilac okrivljenog,

2) zakonski zastupnik ili punomoćnik okrivljenog,

3) oštećeni i

4) drugo lice kada je to zakonom određeno.

Ovlašćeni podnosioci zahtjeva

Član 121

(1) Ovlašćeni podnosioci zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka su ovlašćeni organi iz člana 11. ovog zakona.

(2) Oštećeni može pokrenuti prekršajni postupak samo ako nije izdat prekršajni nalog, odnosno ako nije podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka u roku od 60 dana od dana činjenja prekršaja ili u roku od 60 dana od odustajanja od zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka u smislu člana 161. stav 1. ovog zakona.

(3) Okrivljeni može pokrenuti prekršajni postupak zahtjevom za sudsko odlučivanje pod uslovima propisanim ovim zakonom.

(4) Ukoliko tužilac za određeno djelo nađe da ima obilježja prekršaja, predmet će ustupiti nadležnom ovlašćenom organu.

Okrivljeni

Član 122

Okrivljeni može biti:

1) fizičko lice,

2) preduzetnik,

3) pravno lice i

4) odgovorno lice.

Okrivljeno pravno lice

Član 123

(1) Okrivljeno pravno lice u prekršajnom postupku zastupa njegov predstavnik, koji je ovlašćen da preduzima sve radnje koje može preduzeti i okrivljeni.

(2) Zastupnik okrivljenog pravnog lica je lice ovlašćeno da pravno lice predstavlja ili zastupa na osnovu zakona, akta nadležnog državnog organa ili statuta, odnosno drugog opšteg akta pravnog lica.

(3) Pravno lice može za svog predstavnika odrediti i drugo lice iz reda svojih članova ili drugog zaposlenog u tom pravnom licu.

(4) Predstavnik okrivljenog pravnog lica iz st. 1. i 3. ovog člana mora da ima pismeno ovlašćenje (punomoć) organa koji ga je odredio za predstavnika.

(5) Predstavnik okrivljenog pravnog lica može biti samo jedno lice.

(6) Pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu koji imaju status okrivljenih u istoj stvari mogu imati svaki svog branioca ili zajedničkog branioca.

Predstavnik okrivljenog stranog pravnog lica

Član 124

Predstavnik okrivljenog stranog pravnog lica je lice koje upravlja dijelom stranog pravnog lica, poslovnom jedinicom ili predstavništvom koje obavlja djelatnost na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Lica koja ne mogu biti predstavnici pravnog lica

Član 125

(1) Predstavnik okrivljenog pravnog lica ne može biti odgovorno lice u pravnom licu protiv koga se vodi postupak za isti prekršaj, osim u slučaju ako je to lice jedini član tog pravnog lica.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana sud je dužan da pozove pravno lice da u roku od osam dana odredi drugog predstavnika.

(3) Sud u prvom pozivu okrivljeno pravno lice poziva da pismenim putem odredi svog predstavnika i dostavi dokaz da je to lice u skladu sa ovim zakonom ovlašćeno da predstavlja pravno lice, a pismeno ovlašćenje dostavi sudu o licu koje će ga zastupati prije započinjanja postupka ili će predstavnik pravnog lica prilikom preduzimanja prve radnje u postupku sudu predati punomoć.

(4) Ako okrivljeno pravno lice ne postupi u skladu sa stavom 3. ovog člana ili sud ocijeni da, u slučaju iz stava 1. ovog člana, postoji sukob interesa između pravnog lica i odgovornog lica, sud će rješenjem odrediti kao predstavnika drugo lice zaposleno u tom pravnom licu.

(5) Ako takvog lica nema, sud će rješenjem odrediti pravnom licu branioca po službenoj dužnosti, koji će imati sva ovlašćenja za predstavljanje pravnog lica.

(6) Ukoliko su ispunjeni uslovi za vođenje postupka u odsustvu predstavnika okrivljenog pravnog lica, neće se primjenjivati odredbe st. 4. i 5. ovog člana.

(7) Protiv rješenja donesenog na osnovu st. 4. i 5. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Branilac

Član 126

(1) Branilac okrivljenog može biti advokat kojeg u postupku može zamijeniti stručni saradnik.

(2) Branilac je dužan da prije preduzimanja prve radnje u postupku sudu preda potpisanu punomoć od okrivljenog, a okrivljeni može braniocu dati i usmenu punomoć na zapisnik kod suda koji vodi postupak.

(3) Prava i dužnosti branioca prestaju kada okrivljeni opozove punomoć i o tome obavijesti sud, a u svakom slučaju pravosnažnim okončanjem prekršajnog postupka.

(4) Branioca okrivljenom, osim ako se on tome izričito ne protivi, mogu uzeti i njegov zakonski zastupnik, bračni ili vanbračni supružnik, srodnik u pravoj liniji, usvojilac, usvojenik, brat, sestra ili hranilac.

(5) Jedan advokat može u istom postupku ili odvojenim postupcima biti zajednički branilac za dva ili više okrivljenih, samo ako to nije protivno interesima njihovih odbrana.

(6) Branilac ne može biti oštećeni, bračni, odnosno vanbračni supružnik oštećenog ili predstavnika ovlašćenog organa kao podnosioca zahtjeva, niti njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj do četvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena.

(7) Branilac ne može biti lice koje je pozvano kao svjedok, osim ako je po zakonu oslobođeno od dužnosti svjedočenja i izjavilo da neće svjedočiti, kao i lice koje je u istom predmetu postupalo kao sudija ili kao neki od drugih ovlašćenih podnosilaca zahtjeva.

(8) Branilac može u postupku u korist okrivljenog preduzimati sve radnje koje može preduzimati i okrivljeni.

Oštećeni i drugi učesnici u postupku

Član 127

(1) U smislu ovog zakona, oštećeni je lice čije je neko lično ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo prekršajem.

(2) Oštećeni ima pravo da sam ili posredstvom svog zakonskog zastupnika ili punomoćnika:

1) podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka u slučajevima propisanim ovim zakonom,

2) podnosi dokaze, daje prijedloge i ističe imovinskopravni zahtjev za naknadu štete ili vraćanje stvari i

3) izjavljuje žalbu na odluku koja je donesena povodom njegovog zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.

(3) Oštećeni se u postupku može ispitati kao svjedok.

(4) Ako oštećeni kao podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka umre u toku roka za podnošenje zahtjeva ili u toku postupka koji se vodi po njegovom zahtjevu, njegov bračni supružnik, vanbračni supružnik, djeca, roditelji, braća i sestre, usvojilac i usvojenik mogu, u roku od 30 dana od njegove smrti, podnijeti zahtjev ili dati izjavu da se postupak nastavlja.

(5) Učesnik u postupku je i lice koje nije oštećeno prekršajem, ali je od njega privremeno oduzet predmet ili se predlaže oduzimanje predmeta kao predmeta kojim je učinjen prekršaj.

GLAVA XI

PODNESCI, ZAPISNICI I ROKOVI

Predaja podnesaka

Član 128

(1) Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, pravni lijekovi i drugi podnesci predaju se sudu u pisanoj formi u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

(2) Sud vodi zapisnik o svakoj radnji koju preduzima u toku postupka.

Shodna primjena

Član 129

Odredbe Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske o podnescima i zapisnicima shodno se primjenjuju i u prekršajnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Dužina roka

Član 130

(1) Rokovi propisani ovim zakonom ne mogu se produžiti, osim kada to zakon izričito dozvoljava.

(2) Ako je u pitanju rok koji je ovim zakonom propisan radi zaštite prava na odbranu i drugih procesnih prava okrivljenog, taj rok se može skratiti ako to zahtijeva okrivljeni u pisanoj formi ili usmeno na zapisnik kod suda.

GLAVA XII

PRIJEDLOG ZA VRAĆANjE U PREĐAŠNjE STANjE

Podnošenje prijedloga

Član 131

Prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje mogu podnijeti:

1) okrivljeni koji je iz opravdanih razloga propustio u propisanom roku da podnese zahtjev za sudsko odlučivanje,

2) okrivljeni koji je iz opravdanih razloga propustio rok za izjavljivanje žalbe, kao i u slučaju iz člana 187. stav 1. ovog zakona i

3) okrivljeni i podnosilac zahtjeva koji zbog propuštanja prisustva na pretresu nemaju pravo žalbe na odluku iz čl. 188, 189. i 190. ovog zakona.

Vraćanje u pređašnje stanje zbog propuštanja blagovremenog podnošenja zahtjeva za sudsko odlučivanje

Član 131a

(1) Okrivljeni koji usljed opravdanih razloga nije blagovremeno podnio zahtjev za sudsko odlučivanje može podnijeti prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje u roku od osam dana od dana prestanka razloga zbog kojeg je rok propušten, ali ne nakon proteka roka od šest mjeseci od dana konačnosti prekršajnog naloga.

(2) Sud usvaja prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje ako okrivljeni uz prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje podnese i zahtjev za sudsko odlučivanje i dokaže:

1) da je propuštanje blagovremenog podnošenja zahtjeva za sudsko odlučivanje nastalo iz opravdanih razloga ili

2) da mu nije uredno uručen prekršajni nalog.

(3) Ukoliko sud usvoji prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje, smatra se da je podnesen zahtjev za sudsko odlučivanje u smislu člana 154. ovog zakona.

(4) Protiv rješenja kojim se dozvoljava vraćanje u pređašnje stanje nije dozvoljena žalba.

(5) Na rješenje kojim se ne dozvoljava vraćanje u pređašnje stanje dozvoljena je žalba u roku od tri dana od dana prijema rješenja, o kojoj odlučuje neposredno viši sud.”.

Vraćanje u pređašnje stanje okrivljenog koji je propustio rok za izjavljivanje žalbe

Član 132

(1) Okrivljenom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavljivanje žalbe na odluku sud će rješenjem dozvoliti vraćanje u pređašnje stanje radi izjavljivanja žalbe ako, u roku od osam dana od dana prestanka uzroka zbog kojeg je propušten rok, podnese prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje i ako istovremeno sa prijedlogom preda žalbu.

(2) Poslije isteka 90 dana od propuštanja roka ne može se tražiti vraćanje u pređašnje stanje.

(3) Prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje podnosi se sudu koji je donio prvostepenu odluku.

(4) Prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje, po pravilu, ne zadržava izvršenje rješenja, ali sud nadležan za rješavanje molbe može odlučiti da se sa izvršenjem zastane do donošenja odluke o molbi.

Odlučivanje o vraćanju u pređašnje stanje

Član 133

(1) O vraćanju u pređašnje stanje odlučuje sud koji je donio prvostepenu odluku koja se pobija žalbom.

(2) Kada sud dozvoli vraćanje u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za žalbu, žalbu sa spisima predmeta dostaviće na rješavanje neposredno višem sudu.

(3) Protiv rješenja kojim se dozvoljava vraćanje u pređašnje stanje nije dozvoljena žalba.

(4) Kada je okrivljeni izjavio žalbu na rješenje kojim se ne dozvoljava vraćanje u pređašnje stanje, sud je dužan da ovu žalbu, zajedno sa žalbom na prvostepenu odluku i spisima, dostavi neposredno višem sudu na rješavanje.

(5) Ako neposredno viši sud dozvoli vraćanje u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za žalbu, istim rješenjem će odlučiti o žalbi izjavljenoj protiv prvostepene odluke.

Vraćanje u pređašnje stanje zbog propuštanja pojavljivanja na pretresu

Član 134

(1) Okrivljeni koji je proglašen krivim u odsustvu u skladu sa članom 187. stav 1. ovog zakona, odnosno okrivljeni kojem je zbog propuštanja da se pojavi na pretresu sud rješenjem utvrdio da je prekršajni nalog konačan i izvršan, u skladu sa članom 188. st. 1. i 2. ovog zakona, može podnijeti prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje, u roku od osam dana od prijema sudske odluke (dana prestanka razloga zbog kojeg je rok propušten), ali ne nakon proteka roka od 30 dana od dana donošenja sudske odluke.

(2) Iz istih razloga i u istom roku kao u stavu 1. ovog člana, podnosilac zahtjeva može podnijeti prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje na rješenje o obustavi postupka, donesenog u skladu sa članom 189. stav 1. ovog zakona.

(3) Sud će usvojiti prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje ako okrivljeni dokaže:

1) da je propuštanje pojavljivanja na pretresu nastalo zbog opravdanih razloga i

2) da mu nije uredno uručen poziv za pretres.

(4) Sud će usvojiti prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje podnosiocu zahtjeva ako dokaže da je do propuštanja pojavljivanja došlo zbog opravdanih razloga.

Posljedice podnošenja prijedloga

Član 135

(1) Ako usvoji prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje, sud će:

1) staviti prekršajni nalog ili odluku o prekršaju van snage i

2) odrediti dan i vrijeme održavanja novog pretresa i o tome obavijestiti okrivljenog, odnosno kažnjenog i podnosioca zahtjeva.

(2) Ako prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje podnese samo jedan okrivljeni, a drugi okrivljeni ne podnesu takav prijedlog, sud će rješenjem kojim dozvoljava vraćanje odrediti da se vraćanje dozvoljava samo u odnosu na tog okrivljenog i samo u odnosu na njega zakazati usmeni pretres.

(3) Ako okrivljeni, odnosno kažnjeni propusti da se pojavi na dan i u vrijeme određeno za novi pretres, sud će prvobitni prekršajni nalog ili odluku ostaviti na snazi.

(4) Sud će donijeti rješenje kojim se obustavlja prekršajni postupak, odnosno potvrditi rješenje o obustavi ili prekršajni nalog staviti van snage, ako je prekršajni postupak pokrenut zahtjevom za sudsko odlučivanje, ako se okrivljeni, odnosno kažnjeni pojavi na dan i u vrijeme određeno za novi pretres, a predstavnik podnosioca zahtjeva propusti da se pojavi.

GLAVA XIII

DOSTAVLjANjE PISMENA I RAZMATRANjE SPISA

stavljanje pismena će se izvršiti u smislu odredaba člana 145. ovog zakona.

Način dostavljanja

Član 136

(1) Dostavljanje pismena vrši se poštom, telefaksom, odnosno elektronskim putem ili ga vrši organ preko službenog lica ili preko lica koje je registrovano za obavljanje dostavljanja fizičkim ili elektronskim putem.

(2) Lice kojem pismeno treba da se dostavi može biti pozvano radi prijema izuzetno kada to zahtijeva priroda ili značaj pismena koje treba uručiti.

(3) Ako okrivljenom koji nema branioca treba dostaviti odluku kojom mu je izrečena kazna zatvora, a odluka se ne može na drugi način dostaviti, sud može okrivljenom postaviti branioca po službenoj dužnosti koji će razmotriti spise i po potrebi podnijeti žalbu.

(4) Dostava pravnim licima vrši se predajom pismena licu ovlašćenom za primanje pismena ili drugom licu koje radi za pravno lice.

(5) Način dostavljanja određuje organ čije se pismeno dostavlja.

Vrijeme i mjesto dostavljanja

Član 137

Dostavljanje se vrši svakim radnim danom od 7.00 do 20.00 časova u stanu ili na radnom mjestu lica kome se dostava treba izvršiti ili u prostorijama nadležnog organa kada se to lice u njima zatekne.

Lice ovlašćeno za dostavljanje

Član 138

Lice koje vrši dostavljanje dužno je da na zahtjev lica kojem se dostavljanje vrši dokaže svojstvo lica ovlašćenog za dostavljanje.

Obavezno lično dostavljanje

Član 139

(1) Učiniocu prekršaja će se lično dostaviti prekršajni nalog, zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, poziv za usmeni pretres i odluka od čijeg dostavljanja počinje da teče rok za žalbu.

(2) Kada se lice iz stava 1. ovog člana ne zatekne u stanu, poslovnoj prostoriji ili na radnom mjestu, a nije utvrđeno da je to lice odsutno, dostavljač će pismeno vratiti pošti, odnosno organu koji ga šalje, ukoliko se pismeno ne dostavlja putem pošte, a licu kome se pismeno dostavlja će u poštanskom sandučetu ili na vratima stana, poslovnog prostora ili na drugom odgovarajućem mjestu ostaviti pismeno saopštenje gdje se pismeno nalazi i da ga mora preuzeti u roku od pet dana.

(3) Dostavljač je dužan da saopštenje iz stava 2. ovog člana potpiše i da na pismenu koje vrati pošti, odnosno organu, označi gdje je ostavio saopštenje.

(4) Smatra se da je dostavljanje izvršeno na dan kada lice kojem je pismeno namijenjeno preuzme pismeno.

(5) Ako lice u roku od osam dana od dana ostavljanja saopštenja ne preuzme pismeno, smatra se da je dostavljanje izvršeno istekom osmog dana od dana ostavljanja saopštenja.

(6) Sud je dužan, na pismena iz stava 1. ovog člana, u gornjem lijevom uglu adresne strane upisati oznaku “obavezna lična dostava”.

(7) Ako poštanski dostavljač ustanovi da je primalac odselio sa date adrese, pokušaće utvrditi novu adresu, te sudsko pismeno vratiti pošiljaocu sa podacima o novoj adresi, osim u slučaju ako je nova adresa primaoca u dostavnom području te iste pošte, pri čemu će se pokušati uručenje sudskog pisma na novoj adresi.

(8) Ako je utvrđeno da se počinilac prekršaja ne nalazi na adresi prijavljenoj u evidenciji o prebivalištu i boravištu državljana BiH koju vodi nadležni organ, doPosredno dostavljanje

Član 140

(1) Pismena za koja u ovom zakonu nije određeno da se moraju lično dostaviti dostavljaju se takođe lično, ali takva pismena, u slučaju kada se primalac ne zatekne u svom stanu, mogu se predati nekom od odraslih članova njegovog domaćinstva.

(2) Ako se dostavljanje vrši na radnom mjestu lica kojem pismeno treba dostaviti, a to lice se tu ne zatekne, dostavljanje se može izvršiti licu koje je zaposleno na istom radnom mjestu, ako ono pristane da primi pismeno.

(3) Dostavljanje advokatu može se izvršiti i predajom pismena licu zaposlenom u advokatskoj kancelariji.

(4) Dostavljanje u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana ne može se izvršiti licu koje u istom postupku učestvuje sa suprotnim interesom.

Vraćanje pismena organu koji ga je izdao

Član 141

Ako se utvrdi da je lice kome dostavljanje treba izvršiti odsutno i da mu lica iz člana 140. ovog zakona ne mogu pismeno na vrijeme predati, pismeno će se vratiti organu koji ga je dostavio, uz naznačenje gdje se odsutni nalazi.

Pretpostavljeno dostavljanje

Član 142

(1) Ako se dostavljanje ne može izvršiti na način iz člana 140. ovog zakona, a nije utvrđeno da je lice kojem dostavljanje treba izvršiti odsutno, dostavljač će vratiti pismeno organu koji ga dostavlja, ili pošti, ako se dostavljanje vrši poštom.

(2) U poštanskom sandučetu ili na vratima stana, poslovne prostorije ili radnog mjesta lica kojem dostavljanje treba izvršiti, dostavljač će pričvrstiti pismeno saopštenje o tome gdje se pismeno nalazi, pri čemu se smatra da je time dostavljanje izvršeno, a dostavljač će označiti razlog takvog dostavljanja, kao i dan kada je saopštenje pričvrstio na vrata i staviće svoj potpis.

(3) O dostavljanju izvršenom na način iz stava 1. ovog člana obavijestiće se organ koji je odredio dostavljanje.

Dostavljanje elektronskim putem

Član 143

(1) Dostavljanje pismena elektronskim putem obavlja se u skladu sa posebnim zakonom.

(2) Smatra se da je dostavljanje izvršeno na dan kada lice kojem se pismeno dostavlja svojim elektronskim potpisom potvrdi prijem pismena, odnosno istekom osmog dana od dana registrovanja obavještenja da je pismeno upućeno elektronskim putem.

Odbijanje prijema

Član 144

(1) Ako lice kojem je pismeno upućeno, odnosno lice koje je za njega dužno da primi pismeno, bez zakonskog razloga odbije da primi pismeno, dostavljač će ga ostaviti u poštanskom sandučetu ili u stanu ili prostoriji u kojoj je to lice zaposleno ili će pismeno pričvrstiti na vratima stana ili prostorije.

(2) Kada je dostavljanje izvršeno na način iz stava 1. ovog člana, dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan, čas i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno ostavio i smatra se da je time dostavljanje izvršeno.

(3) Ako lice odbije da primi prekršajni nalog na licu mjesta, ovlašćeno službeno lice će na prekršajnom nalogu zabilježiti dan, čas i razlog odbijanja i smatra se da je dostavljanje izvršeno.

(4) Sudsko pismeno koje se ne može uručiti primaocu iz razloga što je primalac nepoznat na datoj adresi umro, odselio ili otputovao na duži period, pošta je dužna istog ili sljedećeg dana od dana pokušaja dostave vratiti pošiljaocu.

(5) U slučaju iz stava 4. ovog člana poštanski dostavljač obavezan je na određenom mjestu na povratnici navesti razlog zašto sudsko pismeno nije moglo biti uručeno (umro, nepoznat, odselio ili otputovao) i to potvrditi svojim potpisom.

Promjena prebivališta, odnosno boravišta ili sjedišta

Član 145

(1) Kada okrivljeni u toku prekršajnog postupka promijeni adresu, koja je evidentirana kod nadležnog organa koji vodi evidenciju o prebivalištu i boravištu državljana BiH, odnosno registrovanu adresu sjedišta pravnog lica kod nadležnog suda, dužan je da o tome odmah obavijesti sud koji vodi postupak.

(2) Ako okrivljeni ne obavijesti sud o promjeni adrese, a dostavljač ne može da sazna gdje se odselio, sud će odrediti da se sva dalja dostavljanja za njega vrše na oglasnoj tabli suda koji vodi postupak.

(3) Dostavljanje se smatra izvršenim po isteku osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu tablu suda koji vodi postupak.

Posebni slučajevi dostavljanja

Član 146

(1) Vojnim licima, pripadnicima Ministarstva unutrašnjih poslova, sudske policije, straže u organu uprave nadležnom za izvršenje krivičnih sankcija i u ustanovama u kojima su smještena lica lišena slobode i zaposlenim u suvozemnom, riječnom i vazduhoplovnom saobraćaju poziv se dostavlja posredstvom njihove komande, odnosno neposrednog starješine, a po potrebi, mogu im se na taj način dostavljati i ostala pismena.

(2) Licima lišenim slobode pismena se dostavljaju u sudu ili posredstvom organa uprave nadležnog za izvršenje krivičnih sankcija ili ustanove u kojoj su smještena.

(3) Licima koja uživaju pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, ako međunarodnim ugovorima nije drugačije predviđeno, pismena se dostavljaju posredstvom ministarstva nadležnog za inostrane poslove.

(4) Državljanima Bosne i Hercegovine u drugoj državi, ako nije riječ o zamolnicama domaćih sudova za međunarodnu pravnu pomoć, pismena se dostavljaju posredstvom diplomatskog ili konzularnog predstavništva Bosne i Hercegovine, pod uslovom da se druga država ne protivi takvom načinu dostavljanja i da lice kojem se dostavlja dobrovoljno pristane da primi pismeno.

(5) Ovlašćeni službenik diplomatskog ili konzularnog predstavništva potpisuje dostavnicu kao dostavljač ako je pismeno uručeno u predstavništvu, a ako je pismeno dostavljeno poštom potvrđuje to na dostavnici.

(6) Pozivi i odluke koje se donose do završetka pretresa za lica koja učestvuju u postupku, osim za okrivljenog, mogu se predati učesniku u postupku koji pristane da ih uruči licu kome su upućeni, ako sud smatra da je na taj način zagarantovano njihovo dostavljanje.

(7) Pozivi, osim prvog poziva i pojedina obavještenja, mogu se učesnicima u postupku saopštiti telefonom ili elektronskom poštom (e-mail), o čemu će se sačiniti službena zabilješka.

GLAVA XIV

POKRETANjE PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Podnošenje zahtjeva

Član 147

Prekršajni postupak se pokreće:

1) izdavanjem prekršajnog naloga ili

2) podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.

Prekršajni nalog

Član 148

(1) Ovlašćeni organ izdaje prekršajni nalog ako je prekršaj iz njegove nadležnosti utvrđen:

1) neposrednim opažanjem od ovlašćenog službenog lica prilikom vršenja inspekcijskog nadzora, nadzora i pregleda, kao i uvida u službenu evidenciju nadležnog organa,

2) na osnovu podataka koji su dobijeni uređajima za nadzor ili mjerenje,

3) pregledom dokumentacije, prostorija i robe ili na drugi zakonom propisan način i

4) na osnovu priznanja o počinjenom prekršaju od okrivljenog pred ovlašćenim organom na licu mjesta ili u nekom drugom sudskom ili upravnom postupku.

(2) Prekršajni nalog se obavezno izdaje pod uslovom iz stava 1. ovog člana kada je novčana kazna propisana u fiksnom iznosu.

(3) Ovlašćeni organ može izdati prekršajni nalog iz stava 2. ovog člana i kada je novčana kazna propisana u rasponu ili kada se novčana kazna izračunava korišćenjem matematičke formule.

(4) Ako je novčana kazna propisana u rasponu, ovlašćeni organ će prekršajnim nalogom izreći minimum propisane novčane kazne.

(5) Prekršajnim nalogom uz kaznu se mogu izreći samo zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom u najkraćem propisanom trajanju i zaštitna mjera oduzimanja predmeta, kao i kazneni bodovi.

(6) Ako okrivljeni učini više prekršaja u sticaju, ovlašćeni organ može prekršajnim nalogom izreći jedinstvenu novčanu kaznu koja je jednaka zbiru svih pojedinačnih kazni utvrđenih u minimalnom iznosu, a ako je za jedan ili više izvršenih prekršaja propisana zaštitna mjera, može izreći zaštitnu mjeru – oduzimanje predmeta, odnosno zabranu upravljanja motornim vozilom u najkraćem propisanom trajanju.

(7) Ako je ovlašćeni organ, umjesto izdavanja prekršajnog naloga iz stava 2. ovog člana, podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaj za koji je propisana kazna u određenom iznosu, sud će ga rješenjem odbaciti.

(8) Za svakog počinioca izdaje se posebno prekršajni nalog.

(9) Ovlašćeni organ je obavezan da odmah, bez odgađanja, a najduže u roku od osam dana, unese prekršajni nalog u Registar, a ukoliko to ne učini, sud će po zahtjevu za sudsko odlučivanje smatrati da je ovlašćeni organ odustao od prekršajnog gonjenja i rješenjem obustaviti prekršajni postupak.

(10) Na rješenje o obustavi može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja o prekršaju.

Sadržaj prekršajnog naloga

Član 149

(1) Prekršajni nalog izdaje se u pisanoj formi i sadrži:

1) naziv: prekršajni nalog,

2) naziv ovlašćenog organa koji ga je izdao,

3) lično ime i svojstvo službenog lica koje ga je izdalo,

4) identifikacioni broj prekršajnog naloga određen od ovlašćenog organa,

5) datum izdavanja i datum uručenja,

6) lično ime okrivljenog fizičkog lica, ime oca, njegovu adresu prebivališta, odnosno boravišta, jedinstveni matični broj, mjesto zaposlenja, za strance broj putne isprave, odnosno lične karte, a za odgovorno lice u pravnom licu i funkciju koju obavlja u tom pravnom licu, a za preduzetnika naziv i sjedište radnje,

7) naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, kao i njegov jedinstveni identifikacioni broj,

8) činjenični opis radnje iz koje proizlazi pravno obilježje prekršaja, kao i vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja,

9) zakon kojim je propisan prekršaj koji treba primijeniti,

10) izrečenu sankciju,

11) iznos naknade štete i naknade paušalnih troškova za izdavanje prekršajnog naloga, ukoliko se taj iznos može odrediti cjenovnikom, i troškova postupka nastalih utvrđivanjem prekršaja upotrebom tehničkih sredstava ili sprovođenjem analiza i vještačenja, ukoliko su određeni u fiksnom iznosu,

12) pouku o načinu plaćanja novčane kazne, štete i troškova sa odgovarajućim žiro računom i upozorenje o posljedicama neplaćanja,

13) mjesto za potpis, odnosno potpis i pečat lica protiv kojeg je izdat prekršajni nalog,

14) da li je povodom istog prekršaja izdat drugom licu prekršajni nalog i

15) potpis i pečat službenog lica ovlašćenog organa.

(2) Ukoliko je prekršaj učinjen u saobraćaju, prekršajni nalog sadrži i:

1) registarski broj vozila i broj saobraćajne dozvole,

2) broj vozačke dozvole vozača, ukoliko je okrivljenom izdata i

3) broj kaznenih bodova koji je zakonom propisan za takav prekršaj.

(3) Prekršajni nalog sadrži pouku da, ukoliko lice protiv kojeg je izdat prekršajni nalog, prihvati odgovornost i najkasnije u roku od osam dana, od dana prijema prekršajnog naloga, plati polovinu izrečene novčane kazne, oslobađa se plaćanja druge polovine izrečene novčane kazne.

(4) Prekršajni nalog sadrži upozorenje da okrivljeni ima pravo da podnese zahtjev za sudsko odlučivanje, u roku od osam dana od dana uručenja, sa naznakom kojem sudu okrivljeni treba da podnese zahtjev.

(5) Prekršajni nalog sadrži obavještenje da novčana kazna izrečena od suda može biti veća od one koja je izrečena prekršajnim nalogom, ukoliko se podnese zahtjev za sudsko odlučivanje.

(6) Prekršajni nalog sadrži i obavještenje da će okrivljeni biti dužan da nadoknadi sudske troškove ukoliko podnese zahtjev za sudsko odlučivanje, ukoliko sud utvrdi da je odgovoran za prekršaj/-e neveden/-e u prekršajnom nalogu.

(7) Prekršajni nalog sadrži mjesto za potpis okrivljenog o prihvatanju odgovornosti za prekršaj u skladu sa članom 151. ovog zakona i mjesto za potpis okrivljenog koji zahtijeva sudsko odlučivanje u skladu sa članom 154. ovog zakona.

(8) Ovlašćeni organ za izdavanje prekršajnog naloga utvrđuje obrazac prekršajnog naloga koji obavezno sadrži podatke iz st. 1. do 5. ovog člana, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva pravde.

(9) Prekršajni nalog se sačinjava u originalu i dvije kopije, s tim da original zadržava ovlašćeni organ u svojoj evidenciji, a dvije kopije se uručuju okrivljenom i oštećenom ako je stranka u postupku.

Ispravke u prekršajnom nalogu

Član 150

(1) Ovlašćeni organ koji je izdao prekršajni nalog može ispraviti greške u pisanju ili ostale očigledne greške, po službenoj dužnosti ili na prijedlog zainteresovane strane u postupku.

(2) U slučaju ispravke greške materijalne i procesne prirode rok za traženje sudskog odlučivanja ponovo se uspostavlja i produžava za osam dana od dana dostave okrivljenom ispravke prekršajnog naloga.

Prihvatanje odgovornosti

Član 151

(1) Okrivljeni može prihvatiti odgovornost za prekršaj plaćanjem novčane kazne i izvršenjem drugih obaveza utvrđenih prekršajnim nalogom u određenom roku ili obavijestiti ovlašćeni organ da prihvata sankciju koja je određena u prekršajnom nalogu ili odreći se zahtjeva za sudsko odlučivanje.

(2) Okrivljeni koji prihvati odgovornost u skladu sa stavom 1. ovog člana ne može kasnije negirati odgovornost, niti se žaliti na visinu kazne ili vrstu bilo koje sankcije ili troškova.

(2) U slučaju prihvatanja odgovornosti okrivljenog u skladu sa stavom 1. ovog člana, prekršajni nalog postaje konačan i izvršan.

Prihvatanje odgovornosti propuštanjem

Član 152

Ukoliko je prekršajni nalog dostavljen u skladu sa odredbama ovog zakona, a okrivljeni ne podnese zahtjev za sudsko odlučivanje o izdatom prekršajnom nalogu, smatraće se da je prihvatio odgovornost propuštanjem, a prekršajni nalog će postati konačan i izvršan.

Lica koja nemaju prebivalište u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini

Član 153

(1) Okrivljenom koji nema prebivalište, odnosno boravište u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini, a kojem je izdat prekršajni nalog van radnog vremena banke ili pošte ili ako je prekršaj učinjen van naseljenog mjesta, može se ponuditi da plati novčanu kaznu i troškove platnog prometa, u najbližoj policijskoj stanici ili u kancelariji nadležnog ovlašćenog organa uz izdavanje potvrde, a ovlašćeni službenik će prvog narednog radnog dana uplatiti novac preko banke ili pošte na račun budžeta Republike Srpske.

(2) Ako okrivljeni ne plati novčanu kaznu, smatraće se da je podnio zahtjev za sudsko odlučivanje i odmah će se dovesti pred nadležni sud.

(3) Ukoliko nije moguće okrivljenog odmah dovesti pred sud, mogu se preduzeti mjere da bi se obezbijedilo njegovo pojavljivanje, u skladu sa članom 170, odnosno članom 176. ovog zakona.

Podnošenje zahtjeva za sudsko odlučivanje

Član 154

(1) Okrivljeni može nadležnom sudu podnijeti zahtjev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu u roku od osam dana od dana uručenja naloga, u skladu sa članom 149. stav 4. ovog zakona.

(2) Sud je obavezan da odmah po prijemu zahtjeva za sudsko odlučivanje obavijesti ovlašćeni organ da je okrivljeni podnio zahtjev za sudsko odlučivanje.

(3) Kada okrivljeni podnese zahtjev za sudsko odlučivanje, sud će sankcije izrečene u prekršajnom nalogu brisati iz Registra.

(4) Sud može po zahtjevu za sudsko odlučivanje, okrivljenom izreći veću novčanu kaznu od kazne koja je izrečena prekršajnim nalogom.

Odustajanje okrivljenog od zahtjeva za sudsko odlučivanje

Član 155

(1) Okrivljeni koji je podnio zahtjev za sudsko odlučivanje može od tog zahtjeva odustati.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, sud rješenjem utvrđuje da je prekršajni nalog konačan i izvršan danom donošenja rješenja.

(3) Rješenjem iz stava 2. ovog člana sud će obavezati okrivljenog da plati troškove postupka koje je prouzrokovao podnošenjem zahtjeva za sudsko odlučivanje, a koji se mogu izreći ispod propisane mjere za troškove postupka.

Ispitivanje zahtjeva za sudsko odlučivanje

Član 156

(1) Sud će odbaciti zahtjev za sudsko odlučivanje ako:

1) zahtjev nije podnesen u roku koji je određen zakonom,

2) je zahtjev podnesen od neovlašćenog lica,

3) je okrivljeni prihvatio odgovornost u smislu člana 151. stav 2. ovog zakona.

(2) Ako u prekršajnom nalogu na osnovu kojeg je podnesen zahtjev za sudsko odlučivanje nije preciziran činjenični opis radnje iz koje proizlazi pravno obilježje prekršaja, vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja, ili je nečitak, ili nedostaju druge okolnosti potrebne da se prekršaj što tačnije odredi, sud će tražiti od organa koji je izdao prekršajni nalog da ga u roku od osam dana od dana prijema uredi.

(3) Ako ovlašćeni organ u ostavljenom roku ne otkloni nedostatke, sud će smatrati da je ovlašćeni organ odustao od prekršajnog gonjenja i obustaviti prekršajni postupak.

(4) Danom pravosnažnosti rješenja kojim sud odbacuje zahtjev za sudsko odlučivanje zbog razloga iz stava 1. t. 1) i 2) ovog člana, prekršajni nalog na koji je uložen zahtjev za sudsko odlučivanje postaje konačan i izvršan, a izrečenu sankciju iz prekršajnog naloga sud će unijeti u Registar.

Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka

Član 157

(1) Kada nije moguće izdati prekršajni nalog, u skladu sa članom 148. ovog zakona, ovlašćeni podnosilac zahtjeva će podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom sudu.

(2) Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka podnosilac zahtjeva dostavlja sudu u pisanoj formi u dovoljnom broju primjeraka za sud i okrivljene.

Sadržaj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka

Član 158

(1) Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sadrži:

1) naziv i sjedište podnosioca, odnosno lično ime podnosioca zahtjeva i njegovu adresu,

2) naziv suda kojem se podnosi zahtjev,

3) lično ime okrivljenog fizičkog lica, ime jednog od roditelja, njegovu adresu prebivališta, odnosno boravišta, jedinstveni matični broj, mjesto zaposlenja, za stranca broj pasoša, odnosno lične karte, a za odgovorno lice i funkciju, odnosno posao koji obavlja, a po mogućnosti i broj telefona, a za preduzetnika naziv i sjedište radnje, a za maloljetnika ime i prezime staratelja, njegovu adresu prebivališta, odnosno boravišta,

4) naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, kao i njegov jedinstveni identifikacioni broj,

5) činjenični opis radnje iz koje proizlazi pravno obilježje prekršaja, vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja i druge okolnosti potrebne da se prekršaj što tačnije odredi,

6) procijenjenu visinu naknade štete i druge troškove,

7) zakon, odnosno propis kojim je propisan prekršaj koji treba primijeniti,

8) prijedlog o dokazima koje treba izvesti, uz navođenje ličnih imena, adresa svjedoka, spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe kao dokaz i

9) potpis i pečat podnosioca zahtjeva.

(2) Kada zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka podnosi oštećeni, zahtjev ne mora da sadrži zakon, odnosno propis kojim je propisan prekršaj koji treba primijeniti.

(3) Oštećeni kao podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka dužan je da svoje svojstvo oštećenog učini vjerovatnim u samom zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka.

Ispitivanje uslova za vođenje prekršajnog postupka

Član 159

(1) Kada sud primi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ispitaće da li je nadležan i da li postoje uslovi za vođenje postupka i odlučiće o daljem toku postupka.

(2) Ako sud ustanovi da nije nadležan, oglasiće se nenadležnim i po pravosnažnosti rješenja uputiće predmet nadležnom sudu.

(3) Ako zahtjev ne sadrži podatke iz člana 158. ovog zakona, zatražiće se od podnosioca zahtjeva da ga u određenom roku dopuni.

(4) U slučaju da podnosilac zahtjeva ne otkloni nedostatke u određenom roku, smatraće se da je odustao od zahtjeva i takav zahtjev će se odbaciti.

(5) Rok iz stava 4. ovog člana ne može biti duži od 15 dana.

Odbacivanje zahtjeva

Član 160

(1) Sud će, kada utvrdi da ne postoje uslovi za pokretanje prekršajnog postupka, rješenjem odbaciti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, ako:

1) zahtjev nije podnesen od ovlašćenog organa, odnosno ovlašćenog lica,

2) radnja opisana u zahtjevu nije prekršaj,

3) je nastupila zastarjelost za pokretanje prekršajnog postupka,

4) postoje okolnosti koje isključuju prekršajnu odgovornost okrivljenog i

5) postoje drugi zakonom propisani razlozi zbog kojih se postupak ne može pokrenuti.

(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana dostaviće se podnosiocu zahtjeva, a oštećeni će se obavijestiti da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.

(3) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana podnosilac zahtjeva za pokretanje postupka ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana uručenja rješenja.

Odustanak podnosioca zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka

Član 161

(1) Podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka može odustati od zahtjeva sve do donošenja prvostepene odluke.

(2) Rješenjem će se podnosilac zahtjeva koji nije korisnik budžeta obavezati da plati troškove postupka koje je prouzrokovao podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, a koji se mogu izreći ispod propisane mjere za troškove postupka.

Pozivanje na pretres

Član 162

(1) Ukoliko sud ne odbaci zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ili zahtjev za sudsko odlučivanje (u daljem tekstu: zahtjev), sud će odrediti vrijeme i mjesto za održavanje pretresa i lica koja je potrebno pozvati na pretres.

(2) Na pretres će se pozvati: okrivljeni i njegov branilac, podnosilac zahtjeva, oštećeni i njihovi zakonski zastupnici i punomoćnici.

(3) Ako je okrivljeni pravno lice, na pretres se poziva predstavnik pravnog lica.

(4) U pogledu sadržine poziva za okrivljenog primijeniće se odredbe člana 167. stav 2. ovog zakona.

(5) U pozivu, okrivljeni, odnosno podnosilac zahtjeva će se upozoriti na posljedice propuštanja pojavljivanja na pretresu iz čl. 187, 188, 189. i 190. ovog zakona.

(6) Ako za utvrđivanje činjeničnog stanja prisustvo okrivljenog nije neophodno, u pozivu će se naznačiti da će u slučaju nepojavljivanja okrivljenog na pretres, sud donijeti odluku bez saslušanja, a okrivljenog poučiti da se ukoliko prihvati odgovornost, može pismeno izjasniti da prihvata odgovornost, a u pogledu sankcija i troškova postupka, kao i olakšavajućih i otežavajućih okolnosti na njegovoj strani, okrivljeni može dostaviti materijalne dokaze na kojima zasniva svoje prijedloge u pogledu istih.

(7) Poziv okrivljenom mora se dostaviti tako da između dostavljanja poziva i dana pretresa ostane dovoljno vremena za pripremanje odbrane, a najmanje osam dana.

(8) Na prijedlog okrivljenog, odnosno podnosioca zahtjeva, a po pristanku okrivljenog, rok iz stava 6. ovog člana može se i skratiti.

Shodna primjena Zakona o krivičnom postupku

Član 163

Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, na pozivanje lica iz člana 162. st. 2. i 3. ovog zakona shodno se primjenjuju odredbe Zakona o krivičnom postupku.

Obezbjeđenje prisustva svjedoka na pretresu i pribavljanje dokaza

Član 164

(1) Okrivljeni, odnosno podnosilac zahtjeva dužni su da obezbijede pojavljivanje svjedoka na pretresu.

(2) Kada nisu u mogućnosti da obezbijede pojavljivanje svjedoka jer svjedok ne želi da dobrovoljno pristupi na pretres ili pozvani svjedok ne pristupi na pretres, svaka stranka može zahtijevati od suda da pozove tog svjedoka.

(3) Ako sud odobri zahtjev za pozivanje i ako je neophodno dodatno vrijeme da bi se pozivi uručili, sud može odgoditi pretres.

(4) Stranka koja namjerava da podnese neku ispravu kao dokaz mora je donijeti na pretres.

(5) Ako isprava nije dostupna stranci koja želi da je podnese kao dokaz, ta stranka može zahtijevati od suda da izda sudski nalog radi pribavljanja tog dokaza.

(6) Ako sud odobri zahtjev za izdavanje sudskog naloga i ako je neophodno dodatno vrijeme da bi se nalog uručio, sud može odgoditi pretres i odrediti rok za pribavljanje dokaza.

(7) Teret dokazivanja da je okrivljeni počinio prekršaj je na podnosiocu zahtjeva.

(8) Pretres neće biti odgođen zbog propuštanja bilo koje stranke da obezbijedi svjedoke ili isprave, osim kada sud utvrdi da je to propuštanje bilo potpuno izvan kontrole te stranke.

Razmatranje i prepisivanje spisa predmeta

Član 165

(1) Podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, okrivljeni, branilac okrivljenog, predstavnik okrivljenog pravnog lica, oštećeni i njegov zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik imaju pravo da razmatraju i prepisuju spise predmeta.

(2) Razmatranje i prepisivanje spisa predmeta može se dozvoliti i drugim licima koja za to imaju pravni interes.

(3) Kada je prekršajni postupak u toku, razmatranje i prepisivanje spisa predmeta dozvoljava sudija koji vodi prekršajni postupak, a kada je postupak završen, razmatranje i prepisivanje spisa predmeta dozvoljava predsjednik suda ili službeno lice koje on odredi.

(4) Razmatranje i prepisivanje spisa predmeta može se uskratiti samo ako bi se time ometalo pravilno vođenje prekršajnog postupka ili ako se isključi javnost u postupku.

(5) Protiv rješenja o uskraćivanju razmatranja i prepisivanja spisa predmeta dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.

(6) O žalbi iz stava 5. ovog člana odlučuje vijeće u sastavu troje sudija tog suda.

GLAVA XV

MJERE ZA OBEZBJEĐENjE PRISUSTVA OKRIVLjENOG

Vrste mjera i opšta pravila o njihovoj primjeni

Član 166

(1) Mjere za obezbjeđenje prisustva okrivljenog za vođenje prekršajnog postupka su:

1) poziv,

2) dovođenje,

3) mjere nadzora,

4) jemstvo i

5) zadržavanje.

(2) Prilikom odlučivanja koju će od mjera iz stava 1. ovog člana primijeniti, sud će se pridržavati uslova propisanih za primjenu pojedinih mjera, vodeći računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

(3) Sud će po službenoj dužnosti ukinuti mjere iz stava 1. ovog člana ili ih zamijeniti blažim mjerama ako su prestali zakonom propisani uslovi za njihovu primjenu ili ako su nastupili uslovi da se ista svrha može postići blažom mjerom.

Pozivanje okrivljenog

Član 167

(1) Prisustvo okrivljenog u toku vođenja prekršajnog postupka obezbjeđuje se pozivanjem od strane suda.

(2) Okrivljeni se poziva dostavljanjem poziva u pisanoj formi, koji sadrži:

1) naziv suda koji poziva i broj predmeta,

2) lično ime okrivljenog,

3) zakonski naziv prekršaja koji mu se stavlja na teret,

4) mjesto gdje okrivljeni treba da dođe,

5) dan i čas kada treba da dođe,

6) naznačenje da se poziva u svojstvu okrivljenog i upozorenje na posljedice neodazivanja i

7) službeni pečat i potpis sudije.

(3) Kada se okrivljeni prvi put poziva, uz poziv mu se obavezno dostavlja primjerak zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, odnosno identifikacioni broj i naziv ovlašćenog organa koji je izdao prekršajni nalog za koji je podnesen zahtjev za sudsko odlučivanje, kao i pouka o njegovim pravima, u skladu sa članom 9. ovog zakona.

(4) Okrivljenom će se u pozivu naznačiti da na pretres dođe sa svjedocima, ispravama i drugim dokazima za svoju odbranu.

(5) Prilikom prvog poziva okrivljeni će biti poučen da je dužan da do pravosnažnog okončanja postupka, odnosno do okončanja postupka izvršenja odluke o prekršaju odmah obavijesti sud o promjeni adrese ili namjeri da promijeni boravište i biti upozoren na posljedice određene ovim zakonom.

Dovođenje okrivljenog

Član 168

(1) Ako se uredno pozvani okrivljeni ne odazove pozivu, a svoj izostanak ne opravda ili ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti očigledno proizlazi da okrivljeni izbjegava prijem poziva, sud može narediti njegovo dovođenje.

(2) Ako sud ocijeni da postoje uslovi za vođenje postupka i donošenje odluke i bez saslušanja okrivljenog, naredba za dovođenje se neće izdati.

Naredba za dovođenje okrivljenog

Član 169

(1) Naredba za dovođenje se izdaje u pisanoj formi i sadrži: lično ime okrivljenog kojeg treba dovesti, kao i druge potrebne podatke koji su poznati, prekršaj koji mu se stavlja na teret, uz navođenje odredaba zakona kojim je prekršaj utvrđen, razlog zbog kojeg se nalaže dovođenje, službeni pečat i potpis sudije.

(2) Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija.

(3) Lice kojem je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu okrivljenom i poziva ga da pođe sa njim, a ako okrivljeni to odbije, dovešće ga prinudno.

(4) Protiv vojnih lica i pripadnika policije, po pravilu, neće se izdavati naredba za dovođenje, već će se zatražiti od njihovog pretpostavljenog, odnosno ustanove da ih dovede.

(5) Ako je dovođenje nužno, s obzirom na okolnosti slučaja, takva lica će se dovesti u skladu sa st. 1, 2. i 3. ovog člana.

Zadržavanje lišenjem slobode

Član 170

(1) Ovlašćeni policijski službenici ili druga službena lica, koja su ovlašćena posebnim zakonom, mogu lice zatečeno u vršenju prekršaja zadržavanjem lišiti slobode, ako:

1) nije poznat identitet tog lica,

2) to lice nema prebivalište ili boravište u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini, ili koje privremeno boravi u inostranstvu i želi da napusti Bosnu i Hercegovinu prije okončanja postupka, a postoje okolnosti koje ukazuju da će pobjeći ili otići u drugu državu radi izbjegavanja odgovornosti za prekršaj,

3) postoje okolnosti koje ukazuju da će ponoviti prekršaj ili dovršiti pokušani prekršaj i

4) postoji opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze koji su važni za prekršajni postupak.

(2) Ovlašćena lica iz stava 1. ovog člana dužna su da o zadržavanju lišenja slobode lica koje je počinilo prekršaj sačine službenu zabilješku, koja sadrži vrijeme i mjesto lišenja slobode i da to lice, odmah, bez odgađanja, uz zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, dovedu u sud.

(3) Ako se lice lišeno slobode ne može odmah privesti u sud, a postoje neke od okolnosti iz stava 1. ovog člana, ovlašćeni policijski službenik može počinioca prekršaja zadržati najduže 12 časova.

(4) Lice zatečeno u vršenju prekršaja koje je pod dejstvom alkohola u organizmu preko 1,5 g/kg, lice koje odbije da se podvrgne alko-testiranju, kao i lice kod kojeg se utvrdi prisustvo opojnih droga i sredstava, ovlašćeni policijski službenici zadržaće do istrežnjenja ili oporavka, a najduže do 12 časova, pri čemu se zadržavanje iz stava 3. ovog člana produžava za taj period, dok se u odnosu na počinioce prekršaja u saobraćaju može primijeniti i mjera – premještanje motornog vozila na određeno mjesto do prestanka djelovanja dejstva alkohola ili opojnog sredstva, ali ne duže od 12 časova.

(5) O zadržavanju iz stava 4. ovog člana ovlašćeni policijski službenik izdaće naredbu u pisanoj formi o zadržavanju.

(6) Troškove premještanja motornog vozila snosi počinilac prekršaja.

(7) Lice lišeno slobode mora biti odmah obaviješteno na svom jeziku ili na jeziku koji razumije o razlozima lišenja slobode i istovremeno upoznato s tim da nije dužno ništa da izjavi, da ima pravo da uzme branioca kojeg samo izabere, da zahtijeva da se o lišenju slobode obavijesti lice koje samo odredi, kao i diplomatski, odnosno konzularni predstavnik države čiji je državljanin, odnosno predstavnik odgovarajuće međunarodne organizacije, ako je riječ o licu bez državljanstva.

Zadržavanje okrivljenog

Član 171

U prekršajnom postupku okrivljeni može biti zadržan sudskom naredbom ako postoji neki od razloga iz člana 170. stav 1. ovog zakona, ali ne duže od 12 časova.

Naredba o zadržavanju okrivljenog

Član 172

(1) O zadržavanju okrivljenog sudija koji vodi prekršajni postupak donosi naredbu u kojoj označava dan i čas kada je naređeno zadržavanje, kao i zakonski osnov zadržavanja.

(2) Naredba o zadržavanju saopštava se okrivljenom uz potpis.

(3) Okrivljenom koji je zadržan dopustiće se da, bez odgađanja, o zadržavanju obavijesti lice po svom izboru, kao i diplomatskog, odnosno konzularnog predstavnika države čiji je državljanin, odnosno predstavnika odgovarajuće međunarodne organizacije ako je u pitanju izbjeglica ili lice bez državljanstva ili branioca, ako branilac nije bio prisutan prilikom njegovog ispitivanja.

Oduzimanje putne ili druge lične isprave

Član 173

(1) Radi obezbjeđenja prisustva okrivljenog pred sudom, ovlašćeni policijski službenik ili drugo ovlašćeno lice može, u slučaju iz člana 170. stav 1. tačka 2) ovog zakona, od okrivljenog oduzeti putnu ili drugu ličnu ispravu, do privođenja pred sud.

(2) Sud može produžiti trajanje mjere iz stava 1. ovog člana do izvršenja prekršajne sankcije.

Zadržavanje putne ili druge lične isprave

Član 174

(1) Sud može zadržati putnu ili drugu ličnu ispravu okrivljenog do izvršenja odluke, ukoliko nađe da bi kažnjeno lice čije se mjesto boravka nalazi u drugoj državi moglo osujetiti izvršenje odluke odlaskom sa teritorije Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine.

(2) O zadržavanju putne ili druge lične isprave izdaje se potvrda.

Hitni prekršajni postupak

Član 175

(1) U slučajevima iz čl. 170. do 174. ovog zakona, kao i u drugim opravdanim slučajevima, sud može sprovesti hitni prekršajni postupak po dežurnom sudiji, pri čemu se prekršajni postupak može voditi i van radnog vremena.

(2) Hitni prekršajni postupak će sud sprovesti i u slučaju ako ovlašćeni organ podnese zahtjev za izdavanje naredbe prije pokretanja prekršajnog postupka.

(3) Prije pokretanja prekršajnog postupka, odluke po zahtjevu stranaka donosi dežurni sudija, shodno primjeni odredaba Zakona o krivičnom postupku.

Jemstvo i razlozi za određivanje jemstva

Član 176

(1) Kada je prekršajni postupak pokrenut protiv okrivljenog koji nema stalno prebivalište u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini ili koji privremeno boravi u drugoj državi, kao i u drugim slučajevima kada postoji opasnost da bi bjekstvom mogao izbjeći odgovornost za prekršaj, može se zahtijevati da on lično ili neko drugi za njega pruži jemstvo da do kraja prekršajnog postupka neće pobjeći, a da sam okrivljeni obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.

(2) Jemstvo se ne može odrediti prije nego što okrivljeni bude ispitan niti bez njegovog pristanka.

Sadržina i visina jemstva

Član 177

(1) Jemstvo glasi na novčani iznos koji se određuje s obzirom na težinu prekršaja, lične i porodične prilike okrivljenog i imovinsko stanje lica koje daje jemstvo.

(2) Jemstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, hartija od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jemstva na nepokretnoj imovini lica koje daje jemstvo.

(3) Visina jemstva se određuje u iznosu do najviše novčane kazne propisane za prekršaj za koji se vodi postupak uvećan za iznos troškova postupka.

(4) Ako se protiv istog okrivljenog vodi postupak zbog više prekršaja, jemstvo će se odrediti do visine kazne koja se može izreći za prekršaje u sticaju.

(5) U slučajevima iz st. 3. i 4. ovog člana jemstvo može biti uvećano za iznos istaknutog imovinskopravnog zahtjeva oštećenog.

Jemstvo za slučaj odlaska u drugu državu

Član 178

Ako je prekršaj učinilo lice koje nema prebivalište u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini i želi da napusti njenu teritoriju prije pravosnažnosti sudske odluke, na prijedlog okrivljenog može se odrediti jemstvo bez obzira na uslove iz člana 176. stav 1. ovog zakona.

Postupanje sa jemstvom

Član 179

(1) Jemstvo se zadržava do donošenja pravosnažne odluke.

(2) Ako je doneseno pravosnažno rješenje o obustavi prekršajnog postupka, položeno jemstvo se vraća.

(3) Ako kažnjeni po pravosnažnosti sudske odluke ne plati štetu ili troškove prekršajnog postupka, utvrđeni iznos će se naplatiti iz položenog jemstva, a ako položeni iznos nije dovoljan, iz njega će se prvenstveno naknaditi iznos štete.

(4) Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu, odnosno utvrđeni iznos oduzete imovinske koristi, po naplati štete i troškova prekršajnog postupka naplatiće se novčana kazna, odnosno utvrđeni iznos imovinske koristi, iz položenog jemstva.

(5) Ako je izrečena kazna zatvora, jemstvo se ukida kada kažnjeni počne da izdržava kaznu.

(6) Ako osuđeni ne pristupi izdržavanju kazne zatvora ili izvršenju zaštitne mjere, ostatak jemstva će se u cijelosti zadržati i uplatiti kao prihod budžeta Republike Srpske.

(7) Ako okrivljeni pobjegne ili napusti teritoriju Republike Srpske, sud će rješenjem odrediti da se vrijednost data kao jemstvo uplati kao prihod budžeta Republike Srpske.

Prekid postupka

Član 180

(1) Sud će rješenjem prekinuti postupak, ako:

1) se ne zna boravište okrivljenog ili je on u bjekstvu, ili inače nije dostupan državnim organima i organu koji vodi postupak iz drugih razloga, ili se nalazi u inostranstvu na neodređeno vrijeme i

2) je kod okrivljenog nastupilo privremeno duševno oboljenje ili privremena duševna poremećenost.

(2) Prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog podnosioca zahtjeva kada prestanu smetnje koje su izazvale prekid.

(3) O prekidu i nastavljanju postupka obavijestiće se podnosilac zahtjeva, a ukoliko podnosilac zahtjeva predloži nastavak postupka nakon nastupanja relativne ili apsolutne zastarjelosti prekršajnog postupka, sud će takav prijedlog odbaciti i obustaviti prekršajni postupak.

(4) Protiv rješenja o prekidu i nastavku postupka žalba nije dopuštena.

Razlozi za obustavljanje postupka

Član 181

Rješenje kojim se obustavlja postupak protiv okrivljenog donosi se kada se utvrdi da:

1) sud nije stvarno nadležan za vođenje prekršajnog postupka,

2) je postupak vođen bez zahtjeva ovlašćenog podnosioca,

3) je okrivljeni u toku prekršajnog postupka umro ili je okrivljeno pravno lice prestalo da postoji brisanjem iz sudskog registra,

4) okrivljeni ima diplomatski imunitet,

5) je podnosilac zahtjeva od započinjanja do završetka pretresa odustao od zahtjeva,

6) je okrivljeni za isti prekršaj već pravosnažno proglašen odgovornim, oslobođen ili je zahtjev protiv njega pravosnažno odbijen ili je postupak protiv njega pravosnažno obustavljen ili je okrivljeni u krivičnom postupku pravosnažno proglašen krivim za djelo koje obuhvata i obilježja prekršaja,

7) je nastupila zastarjelost za vođenje prekršajnog postupka i

8) postoje i druge okolnosti koje isključuju vođenje prekršajnog postupka.

Sporazum o priznanju odgovornosti

Član 182

(1) Kada se prekršajni postupak vodi za jedan prekršaj ili za više prekršaja u sticaju, ovlašćeni podnosilac zahtjeva može predložiti okrivljenom i njegovom braniocu, ukoliko ga ima, zaključivanje sporazuma o priznanju odgovornosti, odnosno oni mogu ovlašćenom podnosiocu zahtjeva predložiti zaključivanje takvog sporazuma.

(2) Kada se uputi prijedlog iz stava 1. ovog člana, stranke i branilac mogu pregovarati o uslovima priznanja odgovornosti za prekršaj, odnosno prekršaje koji se okrivljenom stavljaju na teret.

(3) Sporazum o priznanju odgovornosti mora biti sačinjen u pisanom obliku i može se podnijeti najkasnije do završetka prvog ročišta za održavanje pretresa.

(4) Sporazum o priznanju odgovornosti podnosi se sudu.

Shodna primjena Zakona o krivičnom postupku

Član 183

U pogledu predmeta sporazuma, odlučivanja o sporazumu i odluke donesene na osnovu sporazuma o priznanju odgovornosti shodno se primjenjuju odredbe pregovaranja o krivici Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.

GLAVA XVI

PRETRES

Opšta javnost

Član 184

(1) Pretres je javan.

(2) Pretresu mogu prisustvovati punoljetna lica.

(3) Lica koja prisustvuju pretresu ne mogu nositi oružje ili opasno oruđe, osim čuvara okrivljenog koji može biti naoružan.

Isključenje javnosti

Član 185

Sud može od početka do završetka pretresa isključiti javnost po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranke, ali uvijek po njihovom saslušanju ako je to potrebno radi čuvanja tajnih podataka, čuvanja javnog reda, zaštite morala, zaštite interesa maloljetnog lica ili zaštite ličnog ili porodičnog života okrivljenog ili oštećenog.

Otvaranje pretresa

Član 186

Sudija otvara pretres i objavljuje predmet pretresa, utvrđuje da li su došla sva pozvana lica, a ako nisu došla, provjerava da li su im pozivi uručeni i da li su svoj izostanak opravdala.

Donošenje odluke u odsustvu okrivljenog

Član 187

(1) Ako na pretres koji je zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ne dođe okrivljeni koji je uredno pozvan i ne opravda izostanak, ili okrivljeni koji je pismenim izjašnjenjem prihvatio odgovornost, sud će, na osnovu dokaza dostavljenih od podnosioca zahtjeva, dokaza i pismenog prijedloga sankcije od okrivljenog, ukoliko su dokazi i takav prijedlog podneseni od okrivljenog, donijeti odluku u odsustvu okrivljenog.

(2) Na odluku iz stava 1. ovog člana okrivljeni može podnijeti molbu za vraćanje u pređašnje stanje, osim u slučaju ako je okrivljeni pismenim izjašnjenjem prihvatio odgovornost.

(3) U slučaju iz stava 1. ovog člana okrivljenom se ne može izreći kazna zatvora.

Propuštanje pojavljivanja okrivljenog

Član 188

(1) Ako na pretres, koji je zakazan na osnovu zahtjeva za sudsko odlučivanje, ne dođe okrivljeni, smatraće se da je prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana sud će rješenjem utvrditi da je prekršajni nalog konačan i izvršan danom donošenja rješenja, zbog propuštanja pojavljivanja okrivljenog.

(3) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana žalba nije dozvoljena.

Propuštanje pojavljivanja podnosioca zahtjeva

Član 189

(1) Ako uredno pozvani podnosilac zahtjeva ili predstavnik izdavaoca prekršajnog naloga propusti da se pojavi na pretresu, sud će donijeti rješenje o obustavljanju prekršajnog postupka.

(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana kojim je postupak obustavljen, žalba nije dozvoljena.

Propuštanje pojavljivanja podnosioca zahtjeva i okrivljenog

Član 190

(1) Ako je prekršajni postupak pokrenut na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, a ne dođu ni predstavnik podnosioca zahtjeva ni okrivljeni, sud donosi rješenje o obustavljanju postupka.

(2) Ako je prekršajni postupak pokrenut na osnovu zahtjeva za sudsko odlučivanje, a na pretres ne dođu uredno pozvani predstavnik izdavaoca prekršajnog naloga i okrivljeni, prekršajni nalog će postati konačan i izvršan u skladu sa članom 152. ovog zakona.

(3) Protiv rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana žalba nije dozvoljena.

Tok pretresa

Član 191

(1) Pretres počinje objavljivanjem glavne sadržine zahtjeva, a završava se, po mogućnosti, bez prekidanja, na jednom ročištu.

(2) Sud će tražiti od okrivljenog da se izjasni da li prihvata odgovornost za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

(3) Ako okrivljeni prihvati odgovornost, sud će odlučiti samo o vrsti, visini sankcije i troškovima postupka, a eventualno i o oduzimanju imovinske koristi i naknadi štete oštećenom, izvođenjem dostavljenih i predloženih dokaza neophodnih da se odluči o tim okolnostima.

(4) U slučaju iz stava 3. ovog člana odluka ne mora da sadrži obrazloženje, osim u pogledu izrečene sankcije, troškova postupka, oduzimanja imovinske koristi i naknade štete.

(5) U pouci o pravnom lijeku okrivljeni će se podučiti da se žalbom može rješenje pobijati samo u pogledu izrečene sankcije.

(6) Ako okrivljeni ne prihvati odgovornost, sud će ga pozvati da iznese svoju odbranu, koju nije obavezan iznijeti, niti dati odgovor, kao ni dokaze.

(7) Ako su okrivljeni pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu, prvo se saslušava predstavnik pravnog lica, a poslije njega odgovorno lice.

(8) Nakon saslušanja okrivljenog prelazi se na izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka i vještaka i izvođenje drugih dokaza.

(9) Red izvođenja dokaza utvrđuje sudija.

(10) O pretresu se vodi zapisnik u koji se unosi cijeli tok pretresa.

Pravo stranaka na pretresu

Član 192

(1) Okrivljeni ima pravo da iznese svoju odbranu, ali nije obavezan da govori ili da iznosi dokaze.

(2) Stranke imaju pravo da budu saslušane i da ispitaju svjedoke koje je pozvala suprotna stranka.

(3) Stranke imaju pravo na zastupanje ili pomoć advokata, odnosno branioca.

Izmjena zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka

Član 193

(1) Ako dokazi izvedeni na pretresu ukazuju da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, podnosilac zahtjeva može na pretresu usmeno izmijeniti zahtjev, s tim da ne može biti okrivljenom stavljen na teret teži prekršaj od prethodnog.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, na zahtjev okrivljenog ili njegovog branioca, ako je to potrebno, sud će obezbijediti dovoljno vremena za pripremanje odbrane, po izmijenjenom zahtjevu.

Završne riječi

Član 194

Poslije završenog dokaznog postupka sudija daje riječ strankama, oštećenom i braniocu, a potom objavljuje da je pretres završen.

GLAVA XVII

ODLUKE SUDA

Donošenje odluke

Član 195

(1) Nakon završetka pretresa, sud će odmah donijeti odluku, a u poreskim, carinskim i drugim finansijskim prekršajima, sud će donijeti odluku u roku od tri dana, kao i u drugim slučajevima, ako sud nije u mogućnosti odmah da donese odluku.

(2) Ukoliko je sprovođen dokazni postupak, sud će donijeti odluku u roku od osam dana od dana završetka pretresa na kojem je dokazni postupak završen, a u poreskim, carinskim i drugim finansijskim prekršajima, u roku od 15 dana.

Subjektivni i objektivni identitet

Član 196

(1) Odluka se može odnositi samo na lice protiv kojeg je podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ili na lice koje je podnijelo zahtjev za sudsko odlučivanje i samo na prekršaj iz podnesenog ili na pretresu izmijenjenog zahtjeva.

(2) Sud nije vezan za prijedlog i ocjenu podnosioca zahtjeva u pogledu pravne ocjene prekršaja.

Dokazi na kojima se odluka zasniva

Član 197

(1) Sud zasniva odluku samo na činjenicama i dokazima koji su neposredno izvedeni na pretresu ili su sadržani u zapisnicima, odnosno drugim materijalima koji su, u skladu sa ovim zakonom, na pretresu pročitani i na odgovarajući način izneseni.

(2) Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica utvrđena.

Vrste odluka

Član 198

(1) Prekršajni postupak se završava donošenjem:

1) rješenja kojim se okrivljeni oslobađa odgovornosti,

2) rješenja kojim se okrivljeni proglašava odgovornim ili

3) rješenja o obustavljanju prekršajnog postupka u smislu člana 181. ovog zakona.

(2) Ako se prekršajni postupak vodi zbog više prekršaja, u rješenju će se navesti za koji se prekršaj okrivljeni proglašava odgovornim, a za koji se oslobađa odgovornosti ili se postupak obustavlja.

Rješenje kojim se okrivljeni oslobađa odgovornosti

Član 199

Rješenje kojim se okrivljeni oslobađa odgovornosti sud će donijeti, ako:

1) djelo za koje se tereti nije prekršaj,

2) nije dokazano da je okrivljeni počinio prekršaj za koji je protiv njega podnesen zahtjev i

3) postoje okolnosti koje isključuju prekršajnu odgovornost okrivljenog.

Rješenje kojim se okrivljeni proglašava odgovornim

Član 200

(1) Rješenje kojim se okrivljeni proglašava odgovornim za prekršaj donosi se kada se u prekršajnom postupku utvrdi postojanje prekršaja i odgovornost okrivljenog za taj prekršaj.

(2) U rješenju kojim se okrivljeni proglašava odgovornim sud će izreći:

1) za koji se prekršaj proglašava odgovornim, uz naznačenje činjenica i okolnosti koje čine obilježja prekršaja, kao i činjenica i okolnosti od kojih zavisi primjena određene odredbe ovog zakona,

2) naziv prekršaja i koje su odredbe zakona o prekršaju primijenjene,

3) kaznu koja se izriče okrivljenom,

4) odluku o mjerama upozorenja,

5) odluku o zaštitnim i vaspitnim mjerama i oduzimanju imovinske koristi,

6) odluku o uračunavanju lišenja slobode i zadržavanja i

7) odluku o troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu.

(3) Ako je okrivljeni kažnjen novčanom kaznom, u izreci rješenja će se naznačiti rok u kojem će se novčana kazna platiti, način izvršenja ako se novčana kazna ne plati i eventualno način zamjene novčane kazne u kaznu zatvora.

(4) Ako je izrečena zaštitna mjera – oduzimanje predmeta, u izreci rješenja će se odrediti kako će se postupiti sa oduzetim predmetima.

Sadržaj odluke

Član 201

(1) Pismena odluka suda mora potpuno da odgovara odluci koja je donesena i mora imati uvod, izreku i obrazloženje, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Uvod odluke sadrži: naziv suda, lično ime sudije i zapisničara, lično ime okrivljenog ili naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, prekršaj koji je okrivljenom stavljen na teret, da li je bio prisutan na pretresu, dan održavanja pretresa, da li je pretres bio javan, lično ime podnosioca zahtjeva, branioca, zakonskog zastupnika i punomoćnika koji su bili prisutni na pretresu i dan objavljivanja, odnosno donošenja odluke.

(3) Izreka odluke sadrži: lične podatke o okrivljenom i odluku kojom se okrivljeni proglašava odgovornim za prekršaj koji mu je stavljen na teret ili kojom se oslobađa od zahtjeva podnesenog za taj prekršaj ili odluku kojom je protiv njega postupak obustavljen i odluku o troškovima postupka.

(4) Ako je okrivljeni proglašen odgovornim, izreka mora obuhvatiti i podatke iz člana 200. ovog zakona, a ako je okrivljeni oslobođen, izreka mora obuhvatiti opis prekršaja koji mu se stavlja na teret i odluku o troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu ako je podnesen.

(5) U obrazloženju odluke sud će iznijeti kratko razloge za svaku tačku odluke, tako što će: izložiti nesporne činjenice i iz kojih razloga te činjenice uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući pri tome naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz, odnosno nalaz u pisanoj formi i mišljenje pročitan, kojim razlozima se rukovodio prilikom rješavanja pravnih pitanja, a naročito prilikom određivanja da li postoji prekršaj i odgovornost okrivljenog i o primjeni određenih odredaba zakona na okrivljenog i njegovo djelo, kao i o razlozima upućivanja oštećenog na parnicu.

(6) Ako je okrivljeni osuđen na kaznu, u obrazloženju će se navesti koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

(7) Sud će posebno obrazložiti kojim se razlozima rukovodio kada je našao da treba izreći kaznu zatvora kada je propisana alternativno sa novčanom kaznom, kao i kada je našao da treba ublažiti kaznu ili okrivljenog osloboditi od kazne ili izreći mjeru upozorenja ili da treba izreći zaštitnu, odnosno vaspitnu mjeru ili oduzeti imovinsku korist ili opozvati uslovnu osudu.

(8) Ako se okrivljeni oslobađa od odgovornosti, u obrazloženju će se naročito navesti razlog iz člana 199. ovog zakona, zbog kojeg se to čini.

(9) U obrazloženju rješenja kojim se protiv okrivljenog obustavlja postupak, navešće se razlozi zbog kojih se obustavlja postupak.

Ispravka odluke

Član 202

(1) Greške u pisanju imena i brojeva, druge očigledne greške u pisanju i računanju, kao i nesaglasnost odluke izrađene u pisanoj formi sa izvornikom, sudija će ispraviti posebnim rješenjem, na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

(2) Ako postoji nesaglasnost između odluke izrađene u pisanoj formi i njenog izvornika u vezi sa podacima iz člana 200. stav 2. t. 1) do 5) i tačka 7) ovog zakona, rješenje o ispravci dostaviće se licima kojima je prije toga dostavljena odluka.

(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostavljanja rješenja o ispravci odluke, protiv kojeg nije dozvoljena posebna žalba.

GLAVA XVIII

PRAVNI LIJEKOVI

1. Redovni pravni lijekovi

Izjavljivanje žalbe

Član 203

(1) Žalba je redovni pravni lijek koji se izjavljuje protiv prvostepenog rješenja o prekršaju.

(2) Okrivljeni i podnosilac zahtjeva mogu izjaviti žalbu na rješenje o prekršaju.

Rokovi za podnošenje žalbe

Član 204

Žalba se može izjaviti u roku od osam dana od dana dostave rješenja o prekršaju.

Posljedice izjavljivanja žalbe

Član 205

Izjavljena žalba odgađa izvršenje rješenja o prekršaju.

Postupanje po žalbi prvostepenog suda

Član 206

Neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu žalbu, sud će odbaciti rješenjem.

Sadržaj žalbe

Član 207

(1) Žalba treba da sadrži broj i datum rješenja o prekršaju protiv kojeg se izjavljuje, razloge zbog kojih se izjavljuje i potpis podnosioca žalbe (u daljem tekstu: žalilac).

(2) Žalba se dostavlja u dvije kopije sudu koji je donio rješenje o prekršaju.

Žalbeni osnovi

Član 208

Rješenje o prekršaju može se pobijati:

1) zbog bitnih povreda prekršajnog postupka,

2) zbog povrede materijalnog propisa o prekršajima,

3) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i

4) zbog odluke o sankciji, mjeri upozorenja, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu.

Bitne povrede prekršajnog postupka

Član 209

Bitne povrede prekršajnog postupka postoje, ako:

1) je rješenje o prekršaju donio sudija koji se morao izuzeti ili je bio izuzet od vođenja prekršajnog postupka,

2) su okrivljenom uskraćena bilo koja prava određena u članu 9. ovog zakona,

3) sud nije bio stvarno nadležan da rješava u toj stvari,

4) su prekršajni nalog ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka bili podneseni od neovlašćenog organa,

5) u cijelosti nije odlučeno o prekršajnom nalogu ili zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, ili ako je odlučeno mimo tog zahtjeva,

6) se rješenje o prekršaju zasniva na dokazu koji se nije mogao koristiti, osim ako je očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista odluka ili

7) je sud propustio da primijeni ili je pogrešno primijenio odredbe ovog zakona, a koje su imale štetne posljedice za žalioca.

Povreda materijalnog propisa o prekršaju

Član 210

Povreda materijalnog propisa o prekršaju postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe propisa o prekršajima, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, imajući posebno u vidu:

1) da li radnja opisana u prekršajnom nalogu ili zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka predstavlja prekršaj,

2) da li ima okolnosti koje isključuju odgovornost za prekršaj,

3) da li je nastupila zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka ili je stvar već pravosnažno riješena,

4) da li je došlo do pogrešne primjene zakona ili propisa koji određuje prekršaj ili

5) da li je odlukom o sankciji ili drugoj mjeri sud prekoračio ovlašćenja koja ima po zakonu.

Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

Član 211

(1) Rješenje se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

(2) Pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji ako je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kada sadržaj isprava, zapisnika o izvedenim dokazima ili tehničkih snimki ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice.

(3) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji ako neka odlučna činjenica nije utvrđena iako su stranke predložile dokaze za njihovo utvrđivanje, a sud je odbio njihovo izvođenje ili ako je sud na osnovu izvedenih dokaza propustio da ih utvrdi.

Odgovor na žalbu i dostavljanje spisa predmeta

Član 212

(1) Žalba na rješenje o prekršaju dostavlja se na odgovor suprotnoj strani, ukoliko je prvostepeni sud utvrdio blagovremenost i dopuštenost žalbe.

(2) Ukoliko je žaba neblagovremena i nedopuštena, prvostepeni sud će žalbu odbaciti.

(3) Protiv rješenja o odbacivanju žalbe dozvoljena je žalba u roku od osam dana.

(4) Odgovor na žalbu dostavlja se prvostepenom sudu u roku od osam dana od dana prijema žalbe.

(5) Po prijemu odgovora na žalbu ili po proteku roka za odgovor na žalbu prvostepeni sud će, ako utvrdi da je žalba blagovremena, potpuna i dozvoljena, žalbu zajedno sa odgovorom na žalbu i spisom predmeta dostaviti drugostepenom sudu, u roku od osam dana od dana njenog prijema.

Razmatranje žalbe

Član 213

(1) Neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu žalbu odbaciće drugostepeni sud rješenjem, ako to nije učinio prvostepeni sud.

(2) Po žalbi na rješenje prvostepenog suda kojim je izrečena novčana kazna do 3.000 KM odlučuje sudija pojedinac drugostepenog suda.

(3) Po žalbama na rješenja prvostepenog suda kojim je izrečena kazna zatvora ili novčana kazna veća od 3.000 KM, drugostepeni sud odlučuje u vijeću sastavljenom od troje sudija od kojih je jedan sudija predsjednik vijeća.

(4) Drugostepeni sud će razmotriti žalbu na osnovu spisa predmeta, žalbe i odgovora, bez održavanja usmenog pretresa.

Odlučivanje o žalbi

Član 214

(1) Odlučujući o žalbi, drugostepeni sud će:

1) odbaciti žalbu kao nepotpunu, neblagovremenu ili nedozvoljenu,

2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepeno rješenje,

3) ukinuti prvostepeno rješenje i predmet uputiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili

4) preinačiti prvostepeno rješenje.

(2) Drugostepeni sud prepise svoga rješenja vraća uz spis predmeta prvostepenom sudu koji prepise dostavlja strankama.

Potvrđivanje rješenja o prekršaju

Član 215

Drugostepeni sud će odbiti žalbu i potvrditi prvostepeno rješenje o prekršaju ako nađe da ne postoji nijedan od osnova za podnošenje žalbe.

Preinačenje rješenja o prekršaju

Član 216

(1) Ako prvostepeni sud okrivljenog proglasi krivim, a drugostepeni sud, u postupku po žalbi, utvrdi da se zbog bitne povrede prekršajnog postupka ili pogrešne primjene materijalnih propisa o prekršaju, postupak nije mogao ni voditi ili ako je postupak trebao biti obustavljen, preinačiće rješenje o prekršaju i obustaviti prekršajni postupak.

(2) Drugostepeni sud može preinačiti rješenje o prekršaju ako utvrdi da je zbog bitne povrede prekršajnog postupka ili pogrešne primjene materijalnih propisa prekršaja, sankcija izrečena u rješenju o prekršaju nepravilno utvrđena.

(3) Ako je žalbu podnio samo okrivljeni, rješenjem o preinačenju rješenja o prekršaju ne može se izreći stroža sankcija od one izrečene u prvostepenom postupku.

Ukidanje rješenja o prekršaju

Član 217

(1) Ako drugostepeni sud utvrdi da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka ili pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje usljed čega su značajno oštećeni interesi žalioca i ako ne postoji način da se posljedice takvog kršenja isprave bez ponavljanja pretresa, ukinuće rješenje o prekršaju i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

(2) U obrazloženju rješenja drugostepeni sud je dužan da navede u čemu se sastoji povreda prekršajnog postupka ili pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i uputi prvostepeni sud na koji način će otkloniti utvrđene nepravilnosti.

(3) Drugostepeni sud može samo jedanput vratiti predmet nadležnom prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje u smislu stava 1. ovog člana, te ukoliko u ponovljenom žalbenom postupku u istom predmetu ponovo utvrdi bitne povrede prekršajnog postupka ili pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje usljed čega su značajno oštećeni interesi žalioca i ako ne postoji način da se posljedice isprave bez ponavljana pretresa, ukinuće rješenje o prekršaju i donijeti novu odluku.

(4) U slučajevima iz stava 3. ovog člana, drugostepeni sud može, ukoliko ocijeni da je potrebno, održati novi pretres.

Žalba na odluku drugostepenog suda

Član 218

(1) Protiv odluke drugostepenog suda dopuštena je žalba u slučaju ako je:

1) drugostepeni sud preinačio prvostepenu odluku kojom se okrivljeni oslobađa od odgovornosti ili se obustavlja postupak, izrekao odluku kojom se okrivljeni proglašava odgovornim, odnosno ako je povodom žalbe na prvostepenu odluku kojom se okrivljeni proglašava odgovornim, izrekao odluku kojom se okrivljeni oslobađa od odgovornosti ili je obustavljen postupak i

2) drugostepeni sud povodom žalbe na odluku kojom se okrivljeni oslobađa od odgovornosti ili je obustavljen postupak na pretresu donio odluku kojom se okrivljeni proglašava odgovornim, odnosno ako je povodom žalbe kojom se okrivljeni proglašava odgovornim na pretresu donio odluku kojom se okrivljeni oslobađa od odgovornosti ili je obustavljen postupak.

(2) O žalbi protiv drugostepene odluke odlučuje drugo vijeće istog drugostepenog suda, shodno odredbama koje važe za postupak u drugom stepenu.

(3) Pred vijećem iz stava 2. ovog člana odluka se donosi bez održavanja pretresa.

2. Vanredni pravni lijekovi

Vrste vanrednih pravnih lijekova

Član 219

Vanredni pravni lijekovi su zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka i zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Razlozi za ponavljanje postupka

Član 220

(1) Prekršajni postupak završen pravosnažnom odlukom može se ponoviti ako:

1) se dokaže da je odluka zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača,

2) se dokaže da je odluka donesena usljed krivičnog djela sudije ili drugog službenog lica koje je učestvovalo u postupku,

3) se utvrdi da je lice koje je kažnjeno za prekršaj za istu radnju već jednom kažnjeno za prekršaj ili krivično djelo,

4) se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji bi sami za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima doveli do drugačije odluke da su bili poznati u ranijem postupku,

5) kažnjeni stekne mogućnost da upotrijebi odluku Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda ljudskog prava, a to je moglo da bude od uticaja na donošenje povoljnije odluke po kažnjenog i

6) je Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi, utvrdio povredu ili uskraćivanje ljudskog ili manjinskog prava i slobode zagarantovane ustavom u prekršajnom postupku, a to je moglo da bude od uticaja na donošenje povoljnije odluke po kažnjenog.

(2) Činjenice iz stava 1. t. 1) do 3) ovog člana dokazuju se pravosnažnom sudskom odlukom.

(3) Ako se postupak protiv lica iz stava 1. t. 1) do 3) ovog člana ne može sprovesti zato što su umrla ili postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, činjenice iz stava 1. t. 1) i 2) ovog člana mogu se utvrđivati i drugim dokazima.

Podnošenje zahtjeva za ponavljanje prekršajnog postupka

Član 221

(1) Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka može podnijeti kažnjeni.

(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana podnosi se u roku od 30 dana od dana kada je kažnjeni saznao za postojanje činjenica i okolnosti iz člana 220. stav 1. t. 1) do 6) ovog zakona.

(3) Zahtjev za ponavljanje postupka ne može se podnijeti po proteku roka od godinu dana od dana kada je odluka povodom koje se traži ponavljanje postupka postala pravosnažna, osim u slučaju iz člana 220. stav 1. t. 5) i 6) ovog zakona.

Postupak po zahtjevu

Član 222

(1) O zahtjevu za ponavljanje prekršajnog postupka odlučuje sud koji je donio prvostepenu odluku.

(2) U zahtjevu treba navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje postupka i kojim se dokazima potkrepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva.

(3) Ako zahtjev ne sadrži te podatke, odbaciće se rješenjem.

(4) Zahtjev će se odbaciti i kada sud na osnovu zahtjeva i dokaza iz spisa predmeta iz ranijeg postupka utvrdi:

1) da je zahtjev podnijelo neovlašćeno lice,

2) da je zahtjev neblagovremeno podnesen,

3) da nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka ili

4) da činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva očigledno nisu dovoljni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje.

(5) Protiv rješenja kojim se odbacuje zahtjev za ponavljanje postupka može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja.

(6) Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka može se podnijeti i nakon što je odluka izvršena.

Odluke povodom zahtjeva za ponavljanje postupka

Član 223

(1) Ako sud ne odbaci zahtjev za ponavljanje postupka, može ili da izmijeni prvobitno rješenje o prekršaju ili da ponovi postupak u obimu koji je neophodan da se utvrde činjenice zbog kojih je zahtjev podnesen.

(2) U ponovljenom postupku sud može zahtjev odbiti ili uvažiti i ukinuti odluku u cijelosti ili djelimično.

(3) Protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za ponavljanje postupka može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja.

(4) Ako se dozvoli ponavljanje postupka, u ponovnom postupku odluka u dijelu koji se odnosi na izrečenu sankciju ne može se izmijeniti na štetu okrivljenog, niti se može donijeti nepovoljnija odluka za okrivljenog.

(5) Protiv rješenja kojim se dozvoljava ponavljanje postupka nije dozvoljena žalba.

Odlaganje izvršenja odluke

Član 224

(1) Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka ne odlaže izvršenje odluke ali ako sud ocijeni da zahtjev može biti uvažen, može odlučiti da se odloži izvršenje dok se ne odluči o zahtjevu za ponavljanje postupka.

(2) Rješenje kojim se dozvoljava ponavljanje postupka odlaže izvršenje odluke protiv koje je ponavljanje dozvoljeno.

(3) Ako je kazna već bila izvršena prema okrivljenom, sud može odrediti povrat naplaćene novčane kazne ili troškova ili ukinuti svaku drugu sankciju.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti

Član 225

(1) Protiv pravosnažnih sudskih odluka republički tužilac će podići zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako je povrijeđen zakon.

(2) Odredbe Zakona o krivičnom postupku koje se odnose na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti i odlučivanje o njemu shodno se primjenjuju na zahtjev za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku.

(3) Republičko tužilaštvo ne mora podići zahtjev za zaštitu zakonitosti ako smatra da je povrijeđen zakon, ali da povreda zakona nije uticala na pravilnost odluke i da nije riječ o pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona ili zaštitu ljudskih prava i sloboda.

GLAVA XIX

EVIDENCIJA I BRISANjE SANKCIJA

Vođenje evidencije

Član 226

(1) Sud koji donosi rješenje o prekršaju i ovlašćeni organ koji izda prekršajni nalog će bez odgađanja u elektronskoj formi unijeti u prekršajnu evidenciju Registra podatke o sankcijama, mjerama upozorenja i troškovima postupka koje su izrečene fizičkom, pravnom i odgovornom licu.

(2) Sud koji primi zahtjev za sudsko odlučivanje u skladu sa članom 154. ovog zakona će taj podatak bez odgađanja u elektronskoj formi unijeti u prekršajnu evidenciju Registra i brisati sankcije i mjere izrečene odnosnim prekršajnim nalogom.

(3) Sadržaj i način vođenja prekršajne evidencije Registra reguliše se pravilnikom, koji donosi ministar pravde u saradnji sa ministrom unutrašnjih poslova.

Brisanje sankcija

Član 227

(1) Sankcije i mjere upozorenja, pravnog, fizičkog i odgovornog lica brišu se iz prekršajne evidencije Registra ex lege ako kažnjeno pravno, fizičko i odgovorno lice u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti odluke kojom je izrečena novčana kazna ne učini novi prekršaj, odnosno ako ne učini krivično djelo koje sadrži obilježje prekršaja.

(2) Pravnom, fizičkom i odgovornom licu koje je više puta bilo kažnjeno za prekršaj brisaće se ranije izrečene sankcije i mjere upozorenja ako u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti odluke kojom je izrečena posljednja sankcija i mjera upozorenja ne izvrši novi prekršaj, odnosno ako lice ne izvrši krivično djelo koje sadrži obilježje prekršaja.

(3) Sankcije se neće brisati iz prekršajne evidencije Registra dok se vodi kao dug u Registru, u skladu sa članom 229. ovog zakona.

(4) Zaštitne mjere i mjere upozorenja se neće brisati iz prekršajne evidencije Registra dok ne budu izvršene ili dok ne istekne rok zastarjelosti.

(5) Posebnim zakonom mogu biti propisani duži rokovi za brisanje sankcija iz prekršajne evidencije Registra.

Davanje podataka iz evidencije

Član 228

(1) Podaci iz prekršajne evidencije Registra za kažnjena lica mogu se dati samo ako za to postoje opravdani razlozi.

(2) Podaci iz prekršajne evidencije Registra za kažnjena lica mogu se dati samo drugom sudu, nadležnom tužilaštvu, organima unutrašnjih poslova i organima inspekcije, u vezi sa krivičnim postupkom ili postupkom za prekršaj koji se vodi protiv lica koje je ranije bilo kažnjavano za prekršaj, organima nadležnim za izvršenje sankcija za prekršaje ili nadležnim organima koji učestvuju u postupku brisanja kazne.

(3) Na obrazložen zahtjev nadležnog organa ili lica mogu se dati podaci iz prekršajne evidencije Registra za kažnjeno lice ako još traju određene pravne posljedice kazne ili zaštitne mjere ili ako za to postoji opravdan interes zasnovan na zakonu.

(4) Ako je odluka o sankciji ili mjeri upozorenja brisana, podaci o toj odluci nikom se ne daju osim sudu, nadležnom tužilaštvu u vezi sa postupkom za prekršaj koji se vodi protiv lica čija je odluka brisana.

(5) Niko nema pravo da traži od građana da podnesu dokaze o svojoj kažnjivosti ili nekažnjivosti.

(6) Fizičkim i pravnim licima će se na njihov zahtjev dati podaci o prekršajnom kažnjavanju, odnosno o postojanju duga evidentiranog po osnovu neplaćenih kazni.

GLAVA XX

IZVRŠENjE SANKCIJA

Unos podataka o sankcijama u Registar

Član 229

(1) Sve novčane kazne, troškovi prinudne naplate i troškovi postupka koji su izrečeni na osnovu izvršnog prekršajnog naloga ili pravosnažnog rješenja o prekršaju upisuju se u Registar i evidentiraju kao dug.

(2) Novčane kazne, troškovi prinudne naplate i troškovi postupka evidentiraju se kao dug u Registru, dok kažnjeni ne plati puni iznos novčane kazne, troškova prinudne naplate i troškova postupka.

(3) Novčane kazne, troškovi prinudne naplate i troškovi postupka brišu se iz Registra po proteku perioda od pet godina od dana kada su prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju postali pravosnažni.

Posljedice upisa u Registar

Član 230

Dok se ne plate sve novčane kazne, troškovi prinudne naplate i troškovi koji su evidentirani u Registru kažnjenom nadležni organ, odnosno sud neće dozvoliti:

1) registraciju ili produženje važenja registracije motornog vozila,

2) promjenu vlasnika motornog vozila,

3) izdavanje ili produženje važenja vozačke dozvole,

4) učestvovanje na javnom tenderu,

5) registraciju, odnosno bilo koju promjenu registracije pravnog lica ili registraciju, odnosno bilo koju promjenu registracije preduzetničke djelatnosti, za učinjeni prekršaj iz oblasti ekonomskog i finansijskog poslovanja i

6) izdavanje dozvole za nabavku, držanje i nošenje oružja.

Postupak prinudne naplate

Član 231

(1) Svaki ovlašćeni organ je odgovoran za praćenje izvršenja novčanih kazni, troškova postupka i drugih mjera izrečenih prekršajnim nalogom ili putem sporazuma o sankciji.

(2) Sudovi će pratiti izvršenje novčanih kazni, troškova prekršajnog postupka i drugih mjera izrečenih rješenjem o prekršaju.

(3) Ako počinilac ne plati novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka, ovlašćeni organ ili sud će po isteku roka od godinu dana, računajući od dana kada su prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju postali konačni, pravosnažni ili izvršni, dostaviti izvršni nalog Poreskoj upravi da primijeni postupak prinudne naplate za bilo koji iznos evidentiran u Registru, na isti način na koji je ovlašćena za naplatu poreskih obaveza.

(4) Troškove prinudne naplate u Registru Poreska uprava evidentira kao dug.

(5) Poreska uprava će sprovesti takav postupak prinudne naplate bez potrebe da kažnjenom uruči nalog za plaćanje.

(6) Poreska uprava dužna je da nakon izvršene naplate novčane kazne, troškova prinudne naplate i troškova postupka taj podatak evidentira u Registar.

Lišenje slobode zbog neplaćanja

Čl. 232-234

(brisano)

Zamjena novčane kazne u kaznu zatvora

Član 235

(1) Kažnjenom koji ne plati novčanu kaznu u utvrđenom roku, koja nije naplaćena prinudnim putem u smislu člana 231. ovog zakona, ta novčana kazna se bez odgađanja, a po isteku roka od tri godine, računajući od dana kada su prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju postali konačni, odnosno pravosnažni, zamjenjuje kaznom zatvora.

(2) Sud koji je rješenjem izrekao novčanu kaznu, po službenoj dužnosti donosi rješenje o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora, a za novčane kazne izrečene prekršajnim nalogom zamjenu sud izvršava po pismenom prijedlogu ovlašćenog organa koji je izdao prekršajni nalog, po isteku roka iz stava 1. ovog člana.

(3) Zamjena novčane kazne u kaznu zatvora vrši se tako što se za svakih početih 50 KM određuje jedan dan zatvora, s tim što u tom slučaju kazna zatvora ne može biti kraća od jednog dana, ni duža od 60 dana, a ako poslije ove odluke suda kažnjeno lice isplati novčanu kaznu u cijelosti, kazna zatvora neće se izvršiti, a ako je izvršenje kazne započeto, pa kažnjeno lice isplati preostali dio do punog iznosa izrečene novčane kazne, obustaviće se izdržavanje kazne zatvora.

(4) Ako je pored novčane kazne kažnjenom licu bila izrečena i kazna zatvora, zatvor kojim se zamjenjuje neplaćena novčana kazna i izrečena kazna zatvora ne mogu trajati duže od 90 dana.

(5) Zamjena neplaćene novčane kazne u kaznu zatvora određuje se rješenjem suda protiv kojeg je dozvoljena žalba.

(6) Ukoliko počinilac koji nema prebivalište ili stalni boravak u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini nije uplatio novčanu kaznu neposredno nakon donošenja rješenja, novčana kazna se odmah zamjenjuje kaznom zatvora, po odredbama ovog člana.

(7) Nakon izdržane kazne zatvora kojom je zamijenjena novčana kazna sud koji je u skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske nadležan za izvršenje kazne zatvora kažnjenom iz Registra briše zamijenjenu novčanu kaznu koja je unesena kao dug.

(8) Žalba se može uložiti u roku od tri dana od dana prijema rješenja.

(9) Prvostepeni sud je dužan da žalbu dostavi drugostepenom sudu u roku od tri dana od dana podnošenja žalbe.

Odluka po žalbi

Član 236

Drugostepeni sud je dužan da odluči po žalbi u roku od 15 dana od dana prijema žalbe.

Izvršenje sankcije u odnosu na strance i lica koja nemaju stalnoprebivalište u BiH

Član 237

Izvršenje sankcija u odnosu na strance i lica koja nemaju stalno prebivalište u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini vrši se na osnovu nepravosnažnog rješenja o prekršaju odmah nakon donošenja rješenja.

Izvršenje kazne zatvora

Član 238

Kazna zatvora izvršava se u skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske.

Postupak izvršenja zaštitnih mjera ili mjera

Član 239

(1) Nakon pravosnažnosti i izvršnosti rješenja o prekršaju kojim je izrečena zaštitna mjera ili mjera, sud rješenje o prekršaju sa klauzulom pravosnažnosti i izvršnosti dostavlja nadležnom organu za izvršenje izrečene zaštitne mjere ili mjere, ukoliko sud nije ovlašćen da izvrši takvu mjeru.

(2) Organ nadležan za izvršenje zaštitne mjere ili mjera dužan je da izvršenu zaštitnu mjeru ili mjeru evidentira u Registar i obavijesti sud koji je zaštitnu mjeru ili mjeru izrekao, da li je zaštitna mjera ili mjera izvršena i ako nije obrazložiti zašto nije izvršena.

Obustava postupka izvršenja sankcija

Član 240

Postupak izvršenja novčane kazne biće obustavljen rješenjem suda nakon izvršenja kazne zatvora iz člana

235. ovog zakona izrečene zamjenom novčane kazne, naplate novčane kazne prinudnim putem od strane nadležne poreske uprave u skladu sa članom 231. stav 3. ovog zakona, kao i u slučaju smrti kažnjenog u toku ili prije početka izvršenja sankcije, brisanjem pravnog lica iz registra pravnih lica, ili kada nastupi zastarjelost izvršenja prekršajne sankcije ili sud utvrdi da je sankcija neizvršiva.

GLAVA XXI

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Edukacija

Član 241

(1) O sticanju posebnih znanja i kontinuiranom stručnom osposobljavanju i usavršavanju sudija koji postupaju u prekršajnim predmetima prema maloljetnicima iz oblasti dječjih prava i prestupništva mladih, brine se Centar za edukaciju sudija i javnih tužilaca Republike Srpske.

(2) Ministarstvo pravde, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Advokatska komora Republike Srpske brinu o stručnom usavršavanju lica koja rade na poslovima prestupništva mladih, policijskih službenika, socijalnih radnika i advokata, posredstvom saradnje sa Centrom za edukaciju sudija i tužilaca Republike Srpske, naučnim ustanovama, profesionalnim udruženjima i nevladinim organizacijama, kroz stručna savjetovanja, seminare, provjere znanja i druge oblike dodatnog osposobljavanja stručnih lica koja rade na tim poslovima, a prema programu edukacije koji donosi ministar pravde.

(3) Centar za edukaciju sudija i javnih tužilaca Republike Srpske obezbjeđuje sudijama uvjerenja ili certifikate o stručnoj osposobljenosti za obavljanje poslova iz oblasti prestupništva mladih.

(4) Stručno osposobljavanje sudija obezbijediće se najduže u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(5) Certifikat, odnosno uvjerenje o stručnoj osposobljenosti sudija, policijskih službenika, socijalnih radnika i advokata, koji su stekli prema odredbama Zakona o zaštiti postupanju sa djecom i maloljetnicma u krivičnom postupku, priznaje se i u postupanju po odredbama ovog zakona.

Donošenje podzakonskih akata

Član 242

U roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona:

a) ministar zdravlja i socijalne zaštite donijeće uputstvo o načinu vođenja evidencija o izrečenim vaspitnim mjerama iz člana 98. ovog zakona i

b) ministar unutrašnjih poslova donijeće pravilnik o primjeni mjere policijskog upozorenja iz člana 74. stav 6. ovog zakona.

Primjena propisa

Član 243

(1) Započeti prekršajni postupci u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona nije donesena prvostepena odluka, okončaće se po pravilima tada važećih propisa, a postupci u kojima je donesena prvostepena odluka do stupanja na snagu ovog zakona, okončaće se prema odredbama ovog zakona.

(2) Podzakonski akti iz čl. 10. i 226. ovog zakona biće doneseni u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Prestanak važenja Zakona

Član 244

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o prekršajima Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11).

Stupanje na snagu

Član 245

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Pravo suvlasnika

By
ePravo.ba
-
0

PRAVO SUVLASNIKA

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

član 55 stav 1 i član 59 stav 1
  • Kada je tužena predmetnu nekretninu izdala u zakup trećim licima, time je tužiteljicu, kao suvlasnika na toj nekretnini, onemogućila da istu koristi srazmjerno svom suvlasničkom dijelu.

Obrazloženje:

“Odredbom člana 55. stav 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine propisano je da svaki suvlasnik ima pravo da stvar posjeduje i da se njome koristi srazmjerno svom dijelu, ne povređujući prava ostalih suvlasnika, a odredbom člana 59. stav 1. istog zakona da svaki suvlasnik ima pravo na suposjed stvari.

Saglasno navedenim odredbama, a prema utvrđenim činjenicama u postupku (navodi E. R. supruga tužiteljice saslušanog kao svjedoka) tužiteljica nije bila u posjedu prostora koji je u njenom suvlasništvu i suvlasništvu tužene i dogovor sa tuženom o korištenju nekretnina nije postignut a tužiteljica kao i tužena (kada su suvlasnice sa dijelom od po ½) ima pravo na suposjed stvari. Kako tužena isključivo koristi nekretnine (nesporna je činjenica da samo ona ima ključ od objekta) i izdala ih je u zakup trećim licima, tužiteljica je onemogućena da drži u suposjedu svoje nekretnine i da odlučuje o njihovom korištenju a zakonske odredbe joj daju pravo da stvar (nekretninu) koristi srazmjerno svom dijelu, kao i da učestvuje u odlučivanju o svim pitanjima koja se tiču stvari koja je u suvlasništvu zajedno sa svim suvlasnicima, odnosno zajedno sa tuženom prema odredbi člana 57. stav 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (za preduzimanje poslova redovnog upravljanja propisano je da je potrebna saglasnost suvlasnika čiji dijelovi čine više od jedne polovine, dok je za preduzimanje poslova koji prelaze okvir redovnog upravljanja kao što su promjena namjene stvari, izdavanje cijele stvari u zakup, zasnivanje hipoteke na cijeloj stvari, zasnivanje služnosti, veće popravke ili prepravke stvari koje nisu nužne za održavanje, i sl. potrebna saglasnost svih suvlasnika). Kada je to tako, tužbenom zahtjevu tužiteljice, da joj se omogući korištenje njenog suvlasničkog dijela (koji joj prema zakonu pripada i u konkretnom slučaju je dio od ½), ima mjesta, kako to osnovano žalbom ukazuje tužiteljica, pa je tužena dužna da joj preda po jedan primjerak ključa od ulaznih vrata na zajedničkim objektima, odnosno da joj se omogući korištenje nekretnina koje su u njihovom suvlasništvu oslobođenih od trećih lica i njihovih stvari.”

(Presuda Apelacionog suda Brčko distrikta BiH, 96 0 P 090569 17 Gž od 30.1.2018. godine)

 

 

https://www.anwalt-bih.de

Obustavljanje prekršajnog postupka

By
ePravo.ba
-
0

OBUSTAVLjANjE PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Zakon o prekršajima Brčko distrikta BiH

član 61 tačka e)
  • Za ocjenu da li je okrivljeni u krivičnom postupku osuđen za krivično djelo, koje obuhvata i obilježja prekršaja, nije relevantna pravna kvalifikacija tih radnji, nego da li se radi o dva događaja koja su činjenično ista ili bitno slična.

Obrazloženje:

“Naime, prvostepeni sud je primjenom odredbe člana 61. stav 1. tačka e) Zakona o prekršajima Brčko distrikta BiH obustavio prekršajni postupak, jer je zaključio da je okrivljeni M.Č. u ranije vođenom krivičnom postupku osuđen za krivično djelo – Prevara, koje obuhvata i obilježja predmetnog carinskog prekršaja, zbog kojeg je ovlašteni organ pokrenuo ovaj prekršajni postupak protiv okrivljenog.

Slijedom navedenog, kako bi se utvrdilo da li je okrivljeni osuđen za krivično djelo koje obuhvata i obilježja prekršaja, a s tim u vezi kako bi se ispitala pravilnost odluke prvostepenog suda, neophodno je izvršiti poređenje činjeničnog opisa krivičnog djela Prevara iz pomenute presude i opis predmetnog carinskog prekršaja iz podnesenog zahtjeva ovlaštenog organa. Poređenjem tih opisa očigledno je da se radi o istom kaznenopravnom događaju, odnosno da je ovlašteni organ u zahtjev kojim je pokrenuo ovaj prekršajni postupak, u cijelosti preuzeo činjenični opis krivičnog djela – Prevara iz presude Osnovnog suda Brčko distrikta BiH broj… od 18.01.2018. godine, kojom je okrivljeni za to krivično djelo pravosnažno oglašen krivim.

Dakle, i u jednom i u drugom slučaju radi se o istom licu (optuženom, odnosno okrivljenom), te istom vremenu, mjestu i načinu izvršenja protivpravne radnje, a to je prodaja predmetnog vozila K.V. i K.K., na koje je okrivljeni stavio registarske oznake koje pripadaju drugom vozilu, pri čemu je ovlašteni organ daljom istragom utvrdio da je predmetno vozilo uvezeno u carinsko područje BiH bez prijavljivanja graničnoj carinskoj kancelariji i bez plaćanja uvoznih dažbina (carine i PDV-a).

Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud naglašava da za ocjenu da li je okrivljeni u krivičnom postupku osuđen za krivično djelo koje obuhvata i obilježja prekršaja, nije relevantna pravna kvalifikacija tih radnji na koju u žalbi potencira ovlašteni organ, nego da li se radi o dva događaja koja su činjenično ista ili bitno slična. Stoga, na pravilnost prvostepenog rješenja ne utiču žalbeni navodi kojima ovlašteni organ ukazuje na različitost zakonskog opisa bića krivičnog djela – Prevara i zakonskog opisa obilježja bića predmetnog carinskog prekršaja, budući da se u ovom slučaju radi o činjenično istom događaju, za koji je okrivljeni već pravosnažno oglašen krivim u ranije vođenom krivičnom postupku, odnosno da između navedenog krivičnog djela i predmetnog carinskog prekršaja postoji i objektivni i subjektivni identitet.

Polazeći od svega naprijed iznesenog, pravilno je postupio prvostepeni sud kada je primjenom odredbe člana 61. stav 1. tačka e) Zakona o prekršajima Brčko distrikta BiH, obustavio prekršajni postupak protiv okrivljenog, jer je okrivljeni za radnje koje mu se stavljaju na teret u ovom prekršajnom postupku već oglašen krivim pravosnažnom presudom, a sada te iste radnje ovlašteni organ samo drugačije pravno kvalifikuje, odnosno podvodi pod odredbe Zakona o carinskim prekršajima BiH.”

(Rješenje Apelacionog suda Brčko distrikta BiH, 96 0 Pr 118648 19 Pžp od 24.4.2019. godine)

 

https://www.anwalt-bih.de

1...616263...110Page 62 of 110

EVEN MORE NEWS

POPULAR CATEGORY

©