Home Blog Page 63

Pravo na izdavanje geodetske licence prvog reda

0

PRAVO NA IZDAVANjE GEODETSKE LICENCE PRVOG REDA

Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske

član 15 stav 1

  • Za sticanje geodetske licence prvog reda uz ostale uslove lice mora da ima završen osnovni studij prvog ciklusa u trajanju od najmanje četiri godine.

Obrazloženje:

“Pravilno je pobijanom presudom odbijena tužba podnesena protiv osporenog akta tužene od 22.03.2016. godine, uz iznošenje valjanih i argumentovanih razloga od strane nižestepenog suda koje tužiteljica nije dovela u sumnju navodima zahtjeva.

Tako nije osnovan navod tužiteljice da su u pobijanoj presudi izostali razlozi na kojima je sud zasnovao odluku u smislu odredbe člana 191. stav 4. ZPP, u vezi sa odredbom člana 48. ZUS, jer se taj navod suprotstavlja sadržaju obrazloženja odluke nižestepenog suda koji je dužnu pažnju posvetio primjeni materijalnog prava, jer je jedino to i bilo sporno među strankama, dok činjenice nisu, što je sud i naveo. Dalje je neosnovan navod tužiteljice da sud nije utvrđivao činjenice ocjenom priloženih dokaza u smislu odredbe člana 8. ZPP, čijoj primjeni u upravnom sporu nema mjesta pozivanjem na odredbu člana 48. ZUS. Odredba člana 48. ZUS propisuje da će sud primijeniti odredbe ZPP za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom, a ovim zakonom, odnosno odredbom člana 29. stav 1. ZUS je propisano da sud, po pravilu, rješava upravni spor na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, izuzetak je situacija iz stava 2. ove odredbe kada sud otvori raspravu ako su ispunjeni uslovi iz člana 25. stav 2. ZUS i sam utvrđuje činjenice, o čemu se ovdje ne radi. U tom kontekstu je netačan navod tužiteljice da se sud nije izjasnio o pravnom značaju ranijeg privremenog rješenja tužene od 18.03.2013. godine kojim je tužiteljici bila izdata ova licenca na godinu dana, ocjenjujući da je isto bez značaja za ovaj upravni spor, što predstavlja tačno zaključivanje, jer to privremeno rješenje tužene nije bilo, niti je sada predmet preispitivanja od strane nižestepenog suda.

Suštinski, spor između tužiteljice i tužene svodi se na tumačenje odredbe člana 15. stav 1. Zakona o premjeru i katastru, kako to proizilazi iz zahtjeva. Ista propisuje da geodetsku licencu prvog reda stiče lice geodetske struke sa završenim studijama u trajanju od najmanje četiri godine, položenim stručnim ispitom za rad u organima državne uprave i radnim iskustvom na geodetskim poslovima u trajanju od najmanje tri godine, a njenim tumačenjem i po stavu ovog (Vrhovnog) suda može se izvesti samo jedan zaključak da ona propisuje završen osnovni studij u trajanju od najmanje četiri godine, koji tužiteljica nesporno nije završila. To tumačenje ne dovodi u pitanje sadržaj odredbe člana 7. stav 1. Zakona o visokom obrazovanju koja propisuje da se djelatnost visokog obrazovanja ostvaruje kroz akademske i strukovne studije, niti odredba člana 8. stav 1. istog zakona koja propisuje da se visoko obrazovanje organizuje u tri ciklusa, iz kojih odredaba se vidi da je pojam studije širi od pojma ciklusa, jer se obrazovanje danas nesporno odvija u tri ciklusa, ali što nije od značaja za rješavanje predmetne upravne stvari i prava tužiteljice kojoj je za sticanje geodetske licence prvog reda, shodno odredbi člana 15. stav 1. Zakona o premjeru i katastru, neophodan završen četverogodišnji studij prvog ciklusa.

Da je ovo tumačenje pravilno potvrđuje i odredba člana 5. stav 2. Zakona o zvanjima koja se stiču završetkom visokog obrazovanja, na koju se tužiteljica poziva u zahtjevu, ali je ne citira u cijelosti. Ova odredba propisuje da lice koje završi strukovni studij prvog ciklusa u trajanju od četri godine, koji se vrednuje sa 240 ECTS bodova, stiče zvanje “strukovni specijalista” iz odgovarajuće oblasti sa naznakom broja bodova, to jest 240 ECTS bodova.

Tužiteljica citirajući ovu odredbu izostavlja riječi “prvog ciklusa” smatrajući ih nebitnim, iako one, odnosno ova odredba u cjelini nesporno ukazuju na to da relevantna odredba člana 15. stav 1. Zakona o premjeru i katastru, za sticanje geodetske licence prvog reda pretpostavlja završen osnovni sudij prvog ciklusa u trajanju od najmanje četiri godine, koji tužiteljica nesporno nije završila.

Iz iznijetih razloga, po ocjeni ovog suda, pobijanom presudom nisu ostvareni razlozi nezakonitosti predviđeni odredbom člana 35. stav 2. ZUS, pa se zahtjev tužiteljice za njeno vanredno preispitivanje odbija kao neosnovan, shodno odredbi člana 40. stav 1. istog zakona.

Odluka o troškovima postupka iz stava 2. izreke ove presude se zasniva na odredbi člana 49a. stav 1. ZUS, s obzirom daje zahtjev tužiteljice odbijen, pa proizlazi da ona nije uspjela u ovom postupku, zbog čega joj ne pripada pravo na naknadu troškova istog.

Bez obzira na uspjeh tužene u sporu, stavom 3. izreke presude odbijen je njen zahtjev za nadoknadu troškova u iznosu od 900,00 KM na ime “sastava odgovora na zahtjev”, budući da je tužena odgovor sačinila sama kao organ uprave, a ne putem advokata ili Pravobranilaštva Republike Srpske da bi eventualno postojao pravni osnov za dosuđivanje ovog iznosa u skladu sa Tarifom.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 U 018595 17 Uvp od 5.6.2019. godine)

 

https://www.anwalt-bih.de

Pokretanje upravnog postupka za rješavanje spornih imovinsko-pravnih odnosa koji nastanu u postupku izlaganja

0

POKRETANjE UPRAVNOG POSTUPKA ZA RJEŠAVANjE SPORNIH IMOVINSKO-PRAVNIH ODNOSA KOJI NASTANU U POSTUPKU IZLAGANjA

Pravilnik o načinu osnivanja i održavanja katastra nepokretnosti Republike Srpske

član 50

  • Stranka sa manje vjerovatnim pravom kod nadležnog organa uprave za imovinsko-pravne poslove može da pokrene upravni postupak za rješavanje spornih imovinsko-pravnih odnosa koji nastanu u postupku izlaganja, samo kada se radi o gradskom građevinskom zemljištu i drugim nepokretnostima u društvenoj, odnosno državnoj svojini.

Obrazloženje:

“Odredbom člana 50. stav 1. Pravilnika, na koju se poziva tužilac, propisano je da ukoliko se u postupku izlaganja ustanovi da je sporno pravo svojine na gradskom građevinskom zemljištu i drugim nepokretnostima u društvenoj, odnosno državnoj svojini, Komisija, u skladu sa Zakonom, stranku sa manje vjerovatnim pravom upućuje da u roku od 30 dana od dana izlaganja kod nadležnog organa uprave za imovinsko-pravne poslove pokrene upravni postupak za rješavanje tih odnosa i da Komisiji u daljem roku od osam dana podnese dokaz o pokretanju tog postupka.

Proizilazi da stranka sa manje vjerovatnim pravom kod nadležnog organa uprave za imovinsko-pravne poslove pokreće upravni postupak za rješavanje spornih imovinsko-pravnih odnosa samo kada se radi o gradskom građevinskom zemljištu i drugim nepokretnostima u društvenoj, odnosno državnoj svojini.

U konkretnom slučaju zahtjev je podnesen za zemljište označeno kao parcela k.č. broj:…, kojoj po starom premjeru odgovaraju dijelovi k.č. broj:… i k.č. broj:…, upisane u zk. ul. broj:… k.o. P., kao svojina Grada P. sa 1/1 dijela, dakle ne radi se o gradskom građevinskom zemljištu u društvenoj odnosno državnoj svojini sa pravom raspolaganja Grada P., kako pogrešno navodi tužilac. U toj situaciji nema nadležnosti prvostepenog organa za postupanje po zahtjevu za utvrđivanje prava svojine, pa je prvostepenim zaključkom iz tog razloga zahtjev tužioca pravilno odbačen.

Takođe pravilno sud zaključuje da je zahtjev tužioca za utvrđivanje prava svojine podnesen nakon što je postupak izlaganja okončan rješenjem Komisije od 23.3.2016. godine, kojim je kao sopstvenik predmetnih nekretnina upisana N.K. U toj situaciji nema nadležnosti prvostepenog organa za postupanje po zahtjevu tužioca radi utvrđenja prava svojine, jer je pravna zaštita stranaka u ovom slučaju obezbijeđena u parničnom postupku, shodno odredbi člana 87. stav 3. Zakona, u vezi sa odredbom člana 30 b Zakona o sudovima Republike Srpske.

Kod takvog stanja stvari po ocjeni ovog suda u pobijanoj presudi nije ostvaren nijedan razlog njene nezakonitosti predviđen u odredbama člana 35. stav 2. ZUS pa se zahtjev tužioca odbija a na osnovu člana 40. stav 1. istog zakona.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 U 019409 17 Uvp od 21.8.2019. godine)

 

https://www.anwalt-bih.de

Izmjene u optužnici koje ne predstavljaju bitnu povredu odredaba krivičnog postupka

0

IZMJENE U OPTUŽNICI KOJE NE PREDSTAVLjAJU BITNU POVREDU ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA

Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske

član 290

  • Kada su činjenične izmjene u optužnici izvršene u skladu sa pravom tužioca a sve u okviru istog događaja i genusno istog krivičnog djela i kada je odbrani omogućeno da se izjasni na tako izmijenjenu optužnicu, onda nema bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Obrazloženje:

“U opširno iznesenoj argumentaciji, žalba polazi od tvrdnje da je tužilaštvo, izmjenjenom optužnicom, stavilo optuženom na teret “teže optužbe” u odnosu na one koje su sadržane u potvrđenoj optužnici, te da je time počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 2. u vezi sa članom 290. ZKP RS.

Izneseni prigovori nisu osnovani, jer izmjenom optužnice nije izmjenjena istovjetnost u osnovnom elementu, koji se odnosi na vremenski period kada je optuženi preduzeo radnje za koje se tereti optužnicom (“u drugoj polovini jula ili početkom avgusta 1992. godine”) i izmjenjenom optužnicom (“od druge polovine jula do početka avgusta 1992. godine”). Slijedom navedenog, izmjena vremenskog perioda postojanja oružanog sukoba na teritoriji BiH, sa perioda iz optužnice “od prve polovine aprila 1992. godine pa najkasnije do kraja novembra 1992. godine” na period “od početka aprila 1992. godine do kraja novembra 1995. godine”, kako je to navedeno u izmjenjenoj optužnici, koja izmjena se naglašava u žalbi, u okviru ovog žalbenog osnova, ne predstavlja nove i teže optužbe protiv optuženog, obzirom da je, sa aspekta postojanja konkretnog djela i odgovornosti optuženog, bitno da su radnje za koje se optuženi tereti, preduzete u periodu u kome se odvijao oružani sukob u BiH. Slijedom navedenog, irelevantno je i da li se taj oružani sukob odvijao između “A RBiH, s jedne i VRS, s druge strane”, kako je to opisano u optužnici, a izmjenjeno u vidu navođenja i “HVO”, kao oružane snage na strani navedene Armije, kao jedne od strana u sukobu. I ostale izmjene opisa djela iz optužnice i izmjenjene optužnice, izvršene su u granicama subjektivnog i objektivnog identiteta, u skladu sa odredbom člana 290. ZKP RS, a odnose se na pripadnost optuženog oružanim snagama BiH, i to “kao pripadnik…”, opisane u optužnici i “kao pripadnik oružanih snaga…, Teritorijalna odbrana S., kasnije…”, opisane u izmjenjenoj optužnici. Nadalje, izmjene u navođenju da su oštećeni “lišeni slobode od strane pripadnika…”, da su bili “zatvoreni u kući Š.S.”, kako je to navedeno u optužnici, a u izmjenjenoj optužnici “u jednu od kuća u M.”, su činjenice utvrđene na glavnom pretresu, na osnovu dokaza na koje se pobijana presuda poziva u obrazloženju. Neosnovano se u žalbi ističe da je optužnica izmjenjena na teže i u dijelu navoda da je optuženi, radnje prema oštećenima, preduzimao više puta “tokom sedam dana”, a da je opis tih ranji sadržan u optužnici naveden samo “kao jedan dan”. Naime, u optužnici je u drugom pasusu iste, u trećem redu, između ostalog, navedeno da su oštećeni odvedeni u selo M, područje Opštine S., gdje su bili zatvoreni sedam dana, a da je optuženi dolazio u kuću i oštećene ispitivao, prijetio, fizički zlostavljao i šamarao, te izvodio ih iz prostorije u kojoj su bili zatvoreni i preduzeo druge radnje koje su sadržane u optužnici, ali i u izmjenjenoj optužnici. Ovakav opis radnji optuženog, uz navođenje statusa oštećenih,kao civilnih lica, sadržan u optužnici, definiše osnovni motiv ponašanja optuženog, pa navođenje, u okviru tog opisa i “izazivanje straha, nesigurnosti i poniženosti kod civilnog stanovništva” u izmjenjenoj optužnici, ne predstavlja izmjenu optužbe na teže.

Slijedom navedenog, činjenične izmjene u optužnici, izvršene su u skladu sa pravom tužioca, koje je sadržano u odredbi člana 290. ZKP RS. Te izmjene su izvršene u okviru istog događaja i genusno istog krivičnog djela i ono što je od odlučnog značaja, sa aspekta iznesenih žalbenih prigovora o počinjenoj bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 2. u vezi sa članom 290. ZKP RS, te onih iznesenih u okviru prigovora o povredi prava na odbranu, kao bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ZKP RS, jeste činjenica da je, u konkretnom slučaju, nakon izmjene optužnice, odbrani omogućeno (glavni pretres 16.8.2018. godine), da se izjasni na tako izmjenjenu optužnicu.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 12 0 K 005475 18 Kž 3 od 17.1.2019. godine)

 

https://www.anwalt-bih.de

Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti FBiH

0

ZAKON O UGOSTITELJSKOJ DJELATNOSTI

(“Sl. novine FBiH”, br. 32/2009)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1

Ovim Zakonom uređuju se uvjeti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, osnivanje i prestanak rada ugostiteljske radnje, poslovni prostor, razvrstavanje i kategorizacija ugostiteljskih objekata, te ugostiteljske usluge u domaćinstvu, seoskom domaćinstvu i na plovnom objektu.

Član 2

Ugostiteljska djelatnost, u smislu ovog Zakona, jeste pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane, pripremanje i posluživanje pića i napitaka i pružanje usluga smještaja.

Ugostiteljska djelatnost je i pripremanje hrane za potrošnju na drugom mjestu sa ili bez posluživanja (u prijevoznom sredstvu, na priredbi i sl.) i opskrba tom hranom (catering).

II. UVJETI ZA OBAVLJANJE UGOSTITELJSKE DJELATNOSTI

Član 3

Ugostiteljsku djelatnost mogu obavljati pravna i fizička lica koja su registrirana za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i koja ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega (u daljnjem tekstu: ugostitelj).

Ugostiteljsku djelatnost, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, može obavljati i javna ustanova koja upravlja nacionalnim parkovima i parkovima prirode, ugostiteljska obrazovna ustanova, te učenički i studentski dom u svojim poslovnim prostorijama i prostorima.

Ugostitelj može obavljati i druge djelatnosti koje služe obavljanju ugostiteljske djelatnosti, a koje se uobičajeno obavljaju uz ugostiteljsku djelatnost (prodaja novina i časopisa, duhanskih prerađevina, pružanje usluga bilijara, boćanja, kuglanja, tenisa i sl.) u skladu sa posebnim propisima.

Pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog Zakona određene ugostiteljske usluge mogu pružati pravna i fizička lica koja nisu ugostitelji.

Član 4

Pravno i fizičko lice mogu organizirati usluge smještaja i prehrane za svoje radnike, penzionere, članove uže porodice svojih radnika i penzionera pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i drugim propisima u objektima zatvorenog tipa (odmaralište, objekt za prehranu i sl.).

Članovi uže porodice, u smislu odredbe stava 1. ovog člana, su supružnici, djeca rođena u braku ili van braka, pastorčad i usvojenici, te roditelji i usvojitelji.

Pravna i fizička lica dužna su za pružanje ugostiteljskih usluga iz stava 1. ovog člana pribaviti rješenje općinskog, odnosno gradskog organa uprave nadležnog za poslove ugostiteljstva prema mjestu sjedišta objekta (u daljnjem tekstu: nadležni organ) o ispunjavanju uvjeta propisanih ovim Zakonom i drugim propisima, koji to rješenje upisuje u Upisnik objekata zatvorenog tipa.

Federalni ministar okoliša i turizma (u daljnjem tekstu: ministar) propisat će minimalne tehničke i druge uvjete za pružanje usluga iz stava 1. ovog člana.

Nadležni organ rješenjem utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz propisa donesenog na osnovu stava 4. ovog člana.

Ministar će propisati sadržaj i oblik obrasca prijave kao i način vođenja Upisnika iz stava 3. ovog člana.

Član 5

Odredbe ovog Zakona ne primjenjuju se na pružanje usluga prehrane i smještaja u objektima ustanova socijalne pomoći, zdravstva, odgoja, obrazovanja i drugih sličnih ustanova, vojske, policije, ako te usluge pružaju njihovi radnici isključivo svojim radnicima, pripadnicima i korisnicima.

Član 6

Ne smatra se ugostiteljskom djelatnošću pripremanje i posluživanje toplih i hladnih napitaka, bezalkoholnih pića i jednostavnih jela koje pravno i fizičko lice organizuju za potrebe svojih radnika i članova u svojim poslovnim prostorijama i prostorima.

Član 7

Ugostiteljska djelatnost obavlja se u poslovnom objektu, prostoriji i na prostoru namijenjenom, uređenom i opremljenom za pružanje ugostiteljskih usluga.

Ugostiteljska djelatnost može se obavljati i u poslovnom objektu, prostoriji i na prostoru gdje se obavlja neka druga djelatnost, ako su za obavljanje ugostiteljske djelatnosti ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom, propisima donesenim na osnovu ovog Zakona i drugim propisima.

Član 8

Za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu moraju biti ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu u pogledu uređenja i opreme ugostiteljskih objekata, usluga, kao i drugi uvjeti propisani ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog Zakona (u daljnjem tekstu: minimalni uvjeti).

Ugostiteljski objekt osim uvjeta iz stava 1. ovog člana mora ispunjavati i uvjete u pogledu: projektiranja, građenja i održavanja građevine, zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite od buke, zaštite i unapređenja okoliša, kao i druge uvjete propisane posebnim propisima.

Za rad u ugostiteljstvu, osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost i pružaju ugostiteljske usluge moraju ispunjavati zdravstvene uvjete u skladu sa posebnim propisima.

Zaposleni u ugostiteljskom objektu (konobari, šankeri i ostalo osoblje) moraju imati završen najmanje treći stepen stručne spreme.

Ministar će propisati minimalne uvjete koje mora ispunjavati ugostiteljski objekt iz stava 1. ovog člana.

Član 9

Nadležni organ na zahtjev ugostitelja utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju.

Ispunjavanje uvjeta iz stava 1. ovog člana nadležni organ utvrđuje rješenjem u roku od 15 dana od dana prijema urednog zahtjeva.

Rješenje iz stava 2. ovog člana upisuje se u Upisnik o minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata koji vodi nadležni organ.

Troškove postupka iz stava 1. ovog člana snosi ugostitelj.

Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu okoliša i turizma (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.

Ako nadležni organ nakon pregleda objekta kod pravnog lica ne donese rješenje u roku iz stava 2. ovog člana, rad u ugostiteljskom objektu može otpočeti o čemu je ugostitelj dužan prethodno pisanim putem izvijestiti nadležni organ ukoliko je za građevinu u kojoj se nalazi ugostiteljski objekt, u skladu sa posebnim propisom, pribavio odgovarajući akt prema kojem se građevina smije koristiti, odnosno staviti u pogon.

Član 10

Ugostitelj posluje tokom cijele godine ili sezonski.

Ugostitelj može poslovati i povremeno (za vrijeme manifestacija, sajmova, prigodnih priredbi i sl.).

Član 11

U obavljanju ugostiteljske djelatnosti ugostitelj je obavezan:

1. vidno istaknuti propisanu oznaku vrste na ulazu u ugostiteljski objekat utvrđene rješenjem nadležnog organa i kategorije ugostiteljskog objekta utvrđene rješenjem Ministarstva;

2. vidno istaknuti na ulazu u ugostiteljski objekt obavijest o radnom vremenu koje treba biti u skladu sa propisanim radnim vremenom;

3. utvrditi kućni red u ugostiteljskom objektu za smještaj i istaknuti ga na recepciji a izvod iz kućnog reda istaknuti u svim sobama i apartmanima;

4. utvrditi normative o utrošku namirnica za pojedino jelo, piće i napitak, pružiti usluge u količinama i kvalitetu u skladu sa normativima te na zahtjev – normative predočiti gostu;

5. vidno istaknuti cijene usluga koje se nude na način dostupan gostima i pridržavati se istaknutih i ovjerenih cijena, a kod pružanja usluga smještaja u cjenicima istaknuti i iznos boravišne takse, te cjenike staviti na raspolaganje gostima u dovoljnom broju primjeraka;

6. izdati gostu račun za svaku pruženu ugostiteljsku uslugu, koji obavezno mora da sadrži: naziv ugostiteljskog objekta, porezni ID broj, broj računa, datum i vrijeme izdavanja računa, vrstu, količinu i cijenu pruženih usluga, a kod pružanja usluga smještaja – u računu navesti i iznos boravišne takse;

7. pridržavati se istaknutog radnog vremena;

8. dostaviti normative na ovjeru nadležnom organu koji se mogu primjenjivati sljedećeg dana od dana ovjere;

9. dostaviti cjenike na ovjeru nadležnom organu koji se mogu primjenjivati sljedećeg dana od dana ovjere;

10. voditi knjigu gostiju u ugostiteljskom objektu za smještaj;

11. voditi knjigu žalbi na propisan način u svakom ugostiteljskom objektu – u roku od tri dana izjavljeni prigovor dostaviti nadležnoj turističko-ugostiteljskoj inspekciji a u roku od 15 dana od dana izjavljenog prigovora odgovoriti na njega;

12. voditi poslovne knjige u skladu sa važećim propisima;

13. alkoholna i bezalkoholna pića usluživati samo iz originalne ambalaže u skladu sa normativom, na kojoj mora biti deklaracija sa podacima o proizvođaču, odnosno uvozniku, te neto količini;

14. u poslovnom prostoru – objektu u momentu kontrole osigurati odobrenje za rad, odnosno rješenje o upisu u sudski registar, kao i rješenje o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji objekta.

Radno vrijeme i raspored dnevnog i sedmičnog radnog vremena u ugostiteljskim objektima, radno vrijeme u dane državnih praznika i neradnih dana u kojima je ugostitelj dužan poslovati utvrđuje nadležni organ.

U obavljanju ugostiteljske djelatnosti ugostitelj je dužan primjenjivati poslovne običaje u ugostiteljstvu.

Ministar će propisati oblik, sadržaj i način vođenja knjige gostiju i knjige žalbi.

Član 12

Prilikom oglašavanja i reklamiranja usluga i isticanja poruka u komercijalnom poslovanju, ugostitelj ne smije koristiti oznaku propisane vrste koja nije utvrđena rješenjem nadležnog organa i kategorije objekta koja nije utvrđena rješenjem Ministarstva.

Član 13

Zabranjeno je posluživanje, odnosno dopuštanje konzumiranja alkoholnih pića u ugostiteljskom objektu licima mlađim od 18 godina.

 U ugostiteljskom objektu u kojem se poslužuju alkoholna pića mora na vidnom mjestu biti istaknuta oznaka o zabrani posluživanja, odnosno konzumiranja alkoholnih pića licima mlađim od 18 godina.

III. OSNIVANJE I PRESTANAK RADA UGOSTITELJSKE RADNJE

 Član 14

Fizičko lice, u smislu odredaba ovog Zakona, može dobiti odobrenje za osnivanje ugostiteljske radnje samo za jedan ugostiteljski objekt na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine.

Član 15

Ugostiteljska radnja osniva se izdavanjem rješenja kojim se odobrava osnivanje ugostiteljske radnje koje izdaje nadležni organ.

Član 16

Nadležni organ izdat će rješenje kojim se odobrava osnivanje ugostiteljske radnje licu koje ispunjava sljedeće uvjete:

1. državljanin je Bosne i Hercegovine,

2. poslovno je sposobno,

3. posjeduje najmanje treći stepen stručne spreme,

4. udovoljava propisanim zdravstvenim uvjetima,

5. pravomoćnom sudskom presudom, rješenjem o prekršaju ili upravnim aktom nije mu izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti,

6. nema zasnovan radni odnos, odnosno nema već osnovanu ugostiteljsku radnju,

7. ima poslovni prostor za koji ima dokaz o pravu vlasništva ili ugovor o zakupu poslovnog prostora, te dokaz da je za poslovni prostor izdata upotrebna dozvola i da taj poslovni prostor ispunjava propisane minimalne uvjete.

Rješenje iz stava 1. ovog člana može se izdati i licu koje ne ispunjava uvjet iz stava 1. tačka 3. ovog člana, ako zaposli lice koje ispunjava taj uvjet.

Član 17

Strani državljanin može obavljati ugostiteljsku djelatnost pod uvjetom da ima radnu dozvolu, ispunjava uvjete iz člana 16. stav 1. tač. od 2. do 8. ovog Zakona i uz primjenu principa uzajamnosti.

Član 18

Nadležni organ u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva izdat će rješenje kojim se odobrava osnivanje ugostiteljske radnje, ako su ispunjeni uvjeti iz člana 16. ovog Zakona, u suprotnom rješenjem će odbiti zahtjev.

Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.

Ako nadležni organ ne donese rješenje u roku od 15 dana od dana prijema urednog zahtjeva, rad u ugostiteljskom objektu može početi o čemu je ugostitelj dužan prethodno pisanim putem obavijestiti nadležni organ ukoliko je za građevinu u kojoj se nalazi ugostiteljski objekt, u skladu sa posebnim propisom, pribavio odgovarajući akt prema kojem se građevina smije koristiti, odnosno staviti u pogon.

Član 19

Rješenje kojim se odobrava osnivanje ugostiteljske radnje sadrži:

1. ime i prezime, jedinstveni matični broj i adresu prebivališta podnosioca zahtjeva,

2. naziv ugostiteljske radnje,

3. mjesto, ulicu i broj objekta u kojem se pruža usluga,

4. vrstu usluge koja se pruža,

5. površinu objekta, odnosno prostora u kojem se obavlja ugostiteljska djelatnost,

6. naznaku o pružanju usluga tokom cijele godine ili sezonski.

Član 20

Nadležni organ vodi registar ugostiteljskih radnji (u daljnjem tekstu: registar).

Oblik, sadržaj i način vođenja registra propisuje ministar.

Rješenje kojim se odobrava osnivanje ugostiteljske radnje po pravomoćnosti upisuje se u registar.

Od dana upisa u registar ugostitelju počinju teći prava i obaveze u skladu sa ovim Zakonom i drugim propisima.

Ugostitelj je dužan u roku od šest mjeseci od dana upisa u registar otpočeti sa obavljanjem ugostiteljske djelatnosti.

Rješenje kojim se odobrava osnivanje ugostiteljske radnje ne može se prenijeti na drugo lice.

Član 21

Ugostiteljska radnja može početi raditi danom upisa u registar.

O upisu u registar nadležni organ obavijestit će nadležnu organizacionu jedinicu Porezne uprave,nadležnu turističko-ugostiteljsku inspekciju i druge organe koje vrše nadzor ili vode službenu evidenciju u oblasti ugostiteljstva, dostavljanjem pravomoćnog rješenja kojim se odobrava osnivanje ugostiteljske radnje.

Član 22

Rješenje kojim se odobrava osnivanje ugostiteljske radnje prestaje važiti odjavom ili po sili zakona.

Ugostitelj je dužan odjaviti obavljanje ugostiteljske djelatnosti pisanim putem nadležnom organu prije prestanka rada.

Prestanak obavljanja ugostiteljske djelatnosti odjavom utvrđuje se danom navedenim u odjavi s tim da se obavljanje ugostiteljske djelatnosti ne može odjaviti unatrag.

Ako u odjavi nije naznačen datum prestanka obavljanja ugostiteljske djelatnosti, prestanak se utvrđuje danom podnošenja zahtjeva za odjavu.

Član 23

Rješenje kojim se odobrava osnivanje ugostiteljske radnje prestaje važiti po sili zakona ako:

1. ugostitelj ne započne obavljati ugostiteljsku djelatnost u roku od šest mjeseci od dana upisa u registar,

2. pravomoćnim aktom ugostitelju je izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti za vrijeme dok ta mjera traje,

3. ugostitelj prestane ispunjavati neki od uvjeta navedenih u članu 16. ovog Zakona,

4. danom stupanja na izdržavanje kazne ugostitelj bude osuđen pravomoćnom presudom na kaznu zatvora dužu od šest mjeseci,

5. inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom, propisima donesenim na osnovu ovog Zakona i drugim propisima, a utvrđeni nedostaci nisu otklonjeni u zadanom roku,

6. naknadno se utvrdi da je rješenje kojim se odobrava osnivanje ugostiteljske radnje zasnovano na neistinitim podacima ili krivotvorenim dokazima.

Član 24

U slučaju smrti ugostitelja članovi zajedničkog domaćinstva mogu nastaviti obavljati djelatnost, putem zaposlenog radnika, ako isti ispunjava uvjete iz člana 16. ovog Zakona, u trajanju od šest mjeseci.

Član 25

O prestanku važenja rješenja u smislu čl. 22. i 23. ovog Zakona nadležni organ donosi rješenje.

Po pravomoćnosti rješenja ugostiteljska radnja se briše iz registra.

O brisanju iz registra nadležni organ obavijestit će nadležnu organizacionu jedinicu Porezne uprave, nadležnu turističko-ugostiteljsku inspekciju i druge organe koji vrše nadzor ili vode službenu evidenciju u oblasti ugostiteljstva dostavljanjem pravomoćnog rješenja.

IV. RAZVRSTAVANJE I KATEGORIZACIJA UGOSTITELJSKIH OBJEKATA

1. Razvrstavanje ugostiteljskih objekata

Član 26

Ugostiteljski objekti, s obzirom na vrstu ugostiteljskih usluga koje se u njima pružaju, mogu biti:

1. smještajni objekti – objekti u kojima se pružaju usluge smještaja, prehrane, pića, napitaka i slastica,

2. ugostiteljski objekti – objekti u kojima se pružaju usluge prehrane, pića, napitaka i slastica,

3. catering objekti – objekti u kojima se pripremaju jela, slastice, pića i napici za konzumiranje na drugom mjestu sa ili bez posluživanja.

Objekti iz stava 1. ovog člana razvrstavaju se u skupine, i to:

1. smještajni objekti u skupine:

– hoteli,

– kampovi i druge vrste objekata za smještaj;

2. ugostiteljski objekti u skupine:

– restorani,

– barovi;

3. catering objekti u skupine:

– pripremnice jela, slastica, pića i/ili napitaka,

– kantine.

Objekti iz skupina navedenih u stavu 2. ovog člana razvrstavaju se u pojedine vrste polazeći od načina posluživanja i pretežitosti usluga koje se pružaju u objektu.

Pojedine vrste ugostiteljskog objekta mogu biti klupskog tipa (klub) u kojima se ugostiteljske usluge pružaju samo određenoj skupini gostiju (članovi kluba).

Ministar će propisati vrste objekata unutar skupina iz stava 2. ovog člana, ugostiteljske usluge koje se moraju pružati u pojedinoj vrsti ugostiteljskog objekta, te vrste ugostiteljskih objekata koje mogu biti klupskog tipa.

Član 27

Ugostiteljski objekt može imati naziv jedne vrste ugostiteljskog objekta.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, ugostiteljski objekat može imati naziv dvije vrste ugostiteljskih objekata, ako za svaku vrstu ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, propisima donesenim na osnovu ovog Zakona i drugim propisima.

Naziv vrste ugostiteljskog objekta može se promijeniti, ako su ispunjeni uvjeti propisani za drugu vrstu i za to izdano odgovarajuće rješenje nadležnog organa u skladu sa odredbama ovog Zakona.

Član 28

Ugostitelj ne može obavljati ugostiteljsku djelatnost u objektu iz člana 26. stav 1. ovog Zakona prije nego što od nadležnog organa dobije rješenje da objekt ispunjava minimalne uvjete propisane za određenu vrstu ugostiteljskog objekta koji se ne kategorizira, te dobije rješenje od Ministarstva da objekt ispunjava propisane minimalne uvjete i uvjete za određenu kategoriju, osim u slučaju iz člana 9. stav 6., člana 18. stav 3., člana 32. stav 6. i člana 46. stav 2. ovog Zakona.

Član 29

Ugostiteljski objekt koji prestane ispunjavati uvjete propisane za određenu vrstu i kategoriju ne može poslovati kao ta vrsta i kategorija ugostiteljskog objekta.

2. Kategorizacija ugostiteljskih objekata

Član 30

Ugostiteljski objekti za smještaj (hoteli, kampovi i druge vrste objekata za smještaj) obavezno se kategoriziraju zavisno od uređenja, opreme, uređaja, usluga, održavanja i ostalih elemenata.

Oznaka za kategoriju pojedinog ugostiteljskog objekta za smještaj je zvjezdica.

Ministar će propisati vrste ugostiteljskih objekata za smještaj koji se kategoriziraju, kategorije, uvjete za kategorije, oznake za vrste i kategorije, način označavanja vrsta i kategorija te način kategorizacije tih objekata.

Član 31

Ugostiteljski objekt za prehranu se ne kategorizira.

Izuzetno od odredbe iz stava 1. ovog člana, na zahtjev ugostitelja može se kategorizirati objekt vrste restoran iz skupine restorani.

Oznaka za kategoriju pojedinog restorana je brončana, srebrena ili zlatna kuharska kapa.

Ministar će propisati mjerila i postupak kategorizacije restorana.

Član 32

Ministarstvo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje ispunjavanje minimalnih uvjeta i uvjeta za kategoriju za smještajne objekte, kojih se kategorije označavaju sa četiri i pet zvjezdica, u roku od 30 dana od dana prijema urednog zahtjeva.

Ministarstvo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje ispunjavanje uvjeta za kategorizaciju ugostiteljskih objekata za prehranu iz skupine restorani, kojih se kategorija označava zlatnom kuharskom kapom, u roku od 30 dana od dana prijema urednog zahtjeva.

Rješenje iz st. 1. i 2. ovog člana upisuje se u Upisnik o razvrstavanju i kategorizaciji smještajnih objekata koji vodi Ministarstvo.

Troškove postupka iz st. 1. i 2. ovog člana snosi ugostitelj.

Ministar će donijeti propis o obliku, sadržaju i načinu vođenja Upisnika iz stava 3. ovog člana i Upisnika iz člana 9. stav 3. ovog Zakona.

Ako Ministarstvo ne donese rješenje iz st. 1. i 2. ovog člana u propisanom roku ili ne donese rješenje kojim se zahtjev odbija zbog neispunjavanja propisanih uvjeta, ugostitelj može započeti raditi u ugostiteljskom objektu, o čemu je dužan prethodno pisanim putem obavijestiti Ministarstvo ukoliko je za građevinu u kojoj se nalazi ugostiteljski objekat, u skladu sa posebnim propisom, pribavio odgovarajući akt prema kojem se građevina smije koristiti, odnosno staviti u pogon.

Član 33

Ministarstvo po službenoj dužnosti svako pet godina provodi ponovnu kategorizaciju smještajnih objekata čije se kategorije označavaju sa četiri i pet zvjezdica.

Kada nadležni inspekcijski organ utvrdi da smještajni objekat ne ispunjava propisane uvjete koji se odnose na dodijeljenu kategorizaciju, nadležno ministarstvo će po službenoj dužnosti izvršiti ponovnu kategorizaciju.

O provedenoj kategorizaciji iz stava 1. ovog člana Ministarstvo donosi rješenje koje se upisuje u Upisnik iz člana 32. stav 3. ovog Zakona.

Ministarstvo po službenoj dužnosti pazi na rok iz stava 1. ovog člana.

Ako se utvrdi da smještajni objekat više ne ispunjava uvjete za utvrđenu vrstu i kategoriju, rješenjem će se utvrditi nova vrsta, odnosno kategorija smještajnog objekta ili prestanak važenja izdatog rješenja o vrsti i kategoriji.

U slučaju iz stava 5. ovog člana troškove postupka snosi ugostitelj.

Član 34

Zahtjev ugostitelja za izdavanje rješenja iz člana 32. ovog Zakona sadrži:

1. firmu i sjedište ugostitelja,

2. dokaz da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti,

3. vrstu ugostiteljskog objekta,

4. usluge koje će biti predmet poslovanja ugostiteljskog objekta,

5. podatak da li ugostitelj u ugostiteljskom objektu posluje tokom cijele godine ili sezonski,

6. prijedlog za kategoriju ugostiteljskog objekta,

7. podatke o veličini i opremljenosti ugostiteljskog objekta.

Član 35

Rješenje iz člana 32. st. 1. i 2. ovog Zakona izdat će se ugostitelju uz sljedeće uvjete:

1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti,

2. da ima poslovni prostor za koji ima dokaz o pravu vlasništva ili ugovor o zakupu poslovnog prostora, te dokaz da je za poslovni prostor izdata upotrebna dozvola,

3. da objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu odnosno kategoriju objekta,

4. da ispunjava i druge uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog Zakona.

Član 36

Rješenje iz člana 32. st. 1. i 2. ovog Zakona prestaje važiti:

– ako ugostitelj u ugostiteljskom objektu na koji se rješenje odnosi ne započne raditi u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja,

– ako se utvrdi da je ugostitelj, odnosno ugostiteljski objekt prestao ispunjavati neki od uvjeta navedenih u članu 35. ovog Zakona,

– odjavom obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu koja se vrši pisanim putem prije prestanka rada kod Ministarstva; ako u odjavi nije naznačen datum prestanka obavljanja djelatnosti, prestanak se utvrđuje danom podnošenja zahtjeva s tim što se prestanak obavljanja ugostiteljske djelatnosti ne može odjaviti unatrag.

O prestanku važenja rješenja iz stava 1. ovog člana Ministarstvo donosi rješenje.

Rješenje iz stava 2. ovog člana upisuje se u Upisnik iz člana 32. stav 3. ovog Zakona.

Član 37

Protiv rješenja o kategorizaciji ugostiteljskog objekta koje u prvom stepenu donosi Ministarstvo nije dopuštena žalba, ali se protiv tog rješenja može pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja.

V. UGOSTITELJSKE USLUGE U POKRETNOM OBJEKTU I SLIČNO

Član 38

Pojedine ugostiteljske usluge mogu se pružati i u pokretnom objektu koji se ne smatra ugostiteljskim objektom u smislu člana 26. ovog Zakona, ako ispunjava minimalne uvjete.

Objekt iz stava 1. ovog člana je objekt koji se može premještati iz jednog mjesta na drugo vlastitim pogonom ili vučom.

Ministar će propisati minimalne uvjete koje moraju ispunjavati objekti iz stava 1. ovog člana, vrste i način pružanja ugostiteljskih usluga u tim objektima.

Nadležni organ utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz propisa donesenog na osnovu stava 3. ovog člana.

Nadležni organ određuje prostore na kojima se mogu pružati usluge u objektima iz stava 1. ovog člana.

Član 39

Ugostiteljske usluge mogu se pružati iz kioska, pod šatorom i sl., ako su ispunjeni tehnički uvjeti.

Ministar propisuje uvjete za pružanje ugostiteljskih usluga iz stava 1. ovog člana, a predstavnički organ jedinice lokalne samouprave određuje prostore na kojima se mogu locirati ugostiteljski objekti u skladu sa regulacionim odnosno urbanističkim planom i na udaljenosti ne manjoj od 100 metara od postojećeg ugostiteljskog objekta u građevini, osim ukoliko se ne radi o održavanju manifestacije sajma.

Ministar će utvrditi koja se jela, pića i napitci mogu posluživati u objektima iz stava 1. ovog člana.

Nadležni organ utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz propisa donesenog na osnovu stava 2. ovog člana.

VI. KAMPOVANJE

Član 40

Kampovanje, u smislu ovog Zakona, jeste boravak pod šatorom, u kamp-kućici, kamp-prikolici i drugoj odgovarajućoj opremi za smještaj na otvorenom prostoru.

Kampovanje je dozvoljeno isključivo u kampu.

Zabranjeno je postavljanje šatora, kamp-kućica, kamp-prikolica i druge opreme za kampovanje u cilju kampovanja izvan kampa.

VII. UGOSTITELJSKE USLUGE U DOMAĆINSTVU, SEOSKOM DOMAĆINSTVU I NA PLOVNOM OBJEKTU

1. Ugostiteljske usluge u domaćinstvu

Član 41

Pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog Zakona i drugim propisima fizičko lice u domaćinstvu može:

1. iznajmljivati gostima sobe, apartmane i kuće za odmor, ako je vlasnik najviše do 10 soba, odnosno 20 postelja,

2. organizirati kamp na svom zemljištu za najviše 20 smještajnih jedinica, odnosno 60 gostiju istodobno.

Fizičko lice u domaćinstvu može pružati i usluge doručka, polupansiona ili pansiona samo gostima kojima izdaje sobe, apartmane, kuće za odmor i u kampu.

Član 42

Za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu objekti iz člana 41. ovog Zakona moraju ispunjavati minimalne uvjete za vrstu i uvjete za kategoriju.

Ministar će propisati minimalne uvjete za vrstu, kategorije, uvjete za kategoriju, oznake za kategorije, način označavanja kategorija te postupak kategorizacije objekata iz stava 1. ovoga člana.

Nadležni organ na zahtjev fizičkog lica u domaćinstvu utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu i uvjeti za kategoriju za objekte iz člana 41. stav 1. ovog Zakona.

Član 43

Fizičko lice u domaćinstvu koje pruža usluge iz člana 41. ovog Zakona obavezno je:

1. vidno istaknuti na ulazu u objekt ili u neposrednoj blizini natpis sa oznakom vrste objekta utvrđene rješenjem nadležnog organa i kategorije objekta utvrđene rješenjem Ministarstva,

2. vidno istaknuti na ulazu u objekat ili u neposrednoj blizini naziv usluga koje pruža, cijene usluga koje nudi i iznos boravišne takse,

3. utvrditi normative o utrošku namirnica za pojedino jelo, piće i napitak i pružiti usluge u količinama i kvalitetu u skladu sa normativima, te na zahtjev gosta predočiti mu normative,

4. vidno istaknuti cijene usluga koje nudi i iznos boravišne takse na propisan i uobičajen način i pridržavati se istaknutih cijena,

5. izdati gostu račun za svaku pruženu ugostiteljsku uslugu, koji obavezno mora da sadrži: naziv ugostiteljskog objekta, porezni ID broj, broj računa, datum i vrijeme izdavanja računa, vrstu, količinu i cijenu pruženih usluga, a kod pružanja usluga smještaja, navesti u računu i iznos boravišne takse,

6. voditi knjigu gostiju,

7. dostaviti normative i cjenike na ovjeru nadležnom organu najkasnije sedam dana prije njihove primjene.

Ministar će propisati oblik i sadržaj obrasca i način vođenja knjige gostiju iz stava 1. tačke 6. ovog člana.

Član 44

Pri pružanju usluga iz člana 41. ovog Zakona fizičkom licu u domaćinstvu mogu pomagati članovi njegovog domaćinstva.

U slučaju iz stava 1. ovog člana članovi domaćinstva moraju ispunjavati zdravstvene uvjete za rad u ugostiteljstvu u skladu sa posebnim propisima.

Član 45

Za pružanje usluga iz člana 41. ovog Zakona fizičko lice u domaćinstvu dužno je pribaviti rješenje nadležnog organa kojim se odobrava pružanje tih usluga.

Rješenje iz stava 1. ovog člana izdat će se fizičkom licu u domaćinstvu uz sljedeće uvjete:

1. državljanin je Bosne i Hercegovine,

2. poslovno je sposobno,

3. vlasnik je objekta (soba, apartman ili kuća za odmor i sl.) ili zemljišta za kamp,

4. ispunjava propisane zdravstvene uvjete,

5. objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava propisane minimalne uvjete i uvjete za kategoriju u skladu sa ovim Zakonom,

6. nije mu pravomoćnom sudskom presudom ili rješenjem o prekršaju izrečena mjera sigurnosti ili zaštitna mjera zabrane pružanja usluga u domaćinstvu.

Član 46

Rješenje iz člana 45. stav 1. ovog Zakona nadležni organ izdat će u roku od 15 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva, ako su ispunjeni uvjeti iz člana 45. stav 2. ovog Zakona.

Ako nadležni organ ne donese rješenje iz stava 1. ovog člana u propisanom roku ili ne donese rješenje kojim se zahtjev odbija zbog neispunjavanja propisanih uvjeta, fizičko lice u domaćinstvu može započeti sa pružanjem usluga o čemu je dužno prethodno pisanim putem obavijestiti nadležni organ ukoliko je za građevinu u kojoj se nalazi ugostiteljski objekt, u skladu sa posebnim propisom, pribavilo odgovarajući akt prema kojem se građevina smije koristiti, odnosno staviti u pogon.

Član 47

Rješenje kojim se odobrava pružanje usluga fizičkom licu u domaćinstvu sadrži:

1. ime i prezime, jedinstven matični broj i adresu prebivališta podnositelja zahtjeva,

2. mjesto, ulicu i broj objekta u kojem se pruža usluga,

3. vrstu ugostiteljske usluge i broj gostiju kojima se usluga može pružiti,

4. vrstu i kategoriju objekta u kojem se pruža usluga,

5. podatak o pružanju usluga tokom cijele godine ili sezonski.

Član 48

Rješenje iz člana 47. upisuje se u Upisnik o obavljanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu koje vodi nadležni organ.

Ministar će propisati oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika iz stava 1. ovog člana.

Član 49

Rješenje iz člana 47. ovog Zakona prestaje važiti:

1. danom odjave fizičkog lica u domaćinstvu navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave nadležnom organu, s tim što se prestanak obavljanja ugostiteljske djelatnosti ne može odjaviti unatrag,

2. ako fizičko lice u domaćinstvu ne započne pružati usluge u roku od šest mjeseci od dana upisa u registar,

3. ako se utvrdi da je fizičko lice u domaćinstvu, odnosno objekt u kojem se pružaju ugostiteljske usluge prestalo ispunjavati neki od uvjeta navedenih u članu 45. stav 2. ovog Zakona,

4. ako je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom, propisima donesenim na osnovu ovog Zakona i drugim propisima, a utvrđeni nedostaci nisu otklonjeni u zadanom roku,

5. ako nadležni organ naknadno utvrdi da je rješenje kojim se odobrava pružanje usluga fizičkom licu u domaćinstvu zasnovano na neistinitim podacima ili krivotvorenim dokazima.

O prestanku važenja rješenja iz člana 45. stav 1. ovog Zakona nadležni organ donosi rješenje koje upisuje u Upisnik iz člana 48. stav 1. ovog Zakona.

2. Ugostiteljske usluge u seoskom domaćinstvu

Član 50

U domaćinstvu organiziranom kao turistička seoska privreda (u daljnjem tekstu: seosko domaćinstvo), član seoskog domaćinstva može pružati usluge iz člana 41. stav 1. tačka 1., osim iznajmljivanja kuća za odmor iz člana 41. stav 1. tačka 2. ovog Zakona.

Osim usluga iz stava 1. ovog člana u seoskom domaćinstvu mogu se pripremati i posluživati topla i hladna jela, pića i napitci iz pretežno vlastite proizvodnje za najviše 50 lica (izletnika) istodobno.

U seoskom domaćinstvu mogu se pružati i usluge degustacije vina ili rakije te posluživanje domaćih narezaka iz vlastite proizvodnje u uređenom dijelu stambenog ili privrednog objekta, u zatvorenom, natkrivenom ili na otvorenom prostoru za najviše 50 lica (izletnika) istodobno, mogu se prodavati izrađene narodne rukotvorine kao i organizirati aktivnosti na upoznavanju naslijeđa, načina života i tradicionalne kulture seoskih područja.

Ministar će propisati minimalne uvjete, uvjete za kategoriju i način kategorizacije objekata u kojima se pružaju usluge iz ovog člana.

Na pružanje usluga u seoskom domaćinstvu na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl. od 42. do 49. ovog Zakona.

Ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, propisat će šta se to smatra pretežno vlastitom proizvodnjom, te koje vrste proizvoda ne moraju biti iz vlastite proizvodnje u skladu sa stavom 2. ovog člana.

3. Ugostiteljske usluge na plovnom objektu

Član 51

Pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom, propisima donesenim na osnovu ovog Zakona i drugim propisima ugostitelj – fizičko lice može pružati usluge prehrane, pića i napitaka na svom plovnom objektu za najviše 20 gostiju istodobno.

Ministar će propisati minimalne uvjete, kao i način njihovog utvrđivanja koje moraju ispuniti objekti iz stava 1. ovog člana.

Na pružanje usluga iz stava 1. ovog člana na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl. od 42. do 49. ovog Zakona.

Član 52

Nadležni organ dužan je rješenja u vezi sa obavljanjem ugostiteljske djelatnosti u domaćinstvu, seoskom domaćinstvu i na plovnom objektu dostaviti nadležnoj organizacijskoj jedinici Porezne uprave, nadležnoj turističko-ugostiteljskoj inspekciji i drugim organima koji vrše nadzor ili vode službenu evidenciju u oblasti ugostiteljstva.

VIII. NADZOR

Član 53

Upravni nadzor nad primjenom ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu ovog Zakona vrši Ministarstvo.

Inspekcijski nadzor nad provođenjem ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu ovog Zakona, te pojedinačnih akata, uvjeta i načina rada nadziranog pravnog i fizičkog lica provodi Federalna uprava za inspekcijske poslove u okviru svoje nadležnosti.

Član 54

Inspekcijski nadzor nad provođenjem ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu ovog Zakona, te pojedinačnih akata, uvjeta i načina rada nadziranih davaoca ugostiteljskih usluga provodi Federalna uprava za inspekcijske poslove i kantonalni organ uprave nadležan za inspekcijske poslove u okviru svojih nadležnosti i u skladu sa posebnim propisima koje na prijedlog resornih ministarstava donosi Vlada Federacije i vlade kantona.

Član 55

Osim poslova navedenih u članu 53. ovog Zakona Federalna uprava za inspekcijske poslove obavlja i druge poslove koji su zakonom i drugim propisima stavljeni u njenu nadležnost.

Član 56

U provođenju inspekcijskog nadzora nadležni inspektor Federalne uprave za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: inspektor) ima ovlaštenje pregledati: poslovne i druge prostorije i prostore u kojima se obavlja ugostiteljska djelatnost, poslovne knjige, ugovore, isprave i evidencije i drugu poslovnu dokumentaciju koja mu omogućava uvid u poslovanje ugostitelja koji pruža ugostiteljske usluge, te obavljati i druge radnje u skladu sa ciljem inspekcijskog nadzora.

Član 57

Ugostitelji čije su prostorije i prostori, uređaji i oprema, odnosno predmeti rada i poslovanja podvrgnuti inspekcijskom nadzoru obavezni su omogućiti inspektoru nesmetano vršenje inspekcijskog nadzora.

Ugostitelj je obavezan na zahtjev inspektora dostaviti podatke, obavijesti i materijale koji su mu potrebni za obavljanje poslova iz njegove nadležnosti u primjerenom roku koji on odredi.

Inspekcijski pregled treba u isto vrijeme biti obavljen na takav način da ne ometa redovno obavljanje rada i poslovanje.

Član 58

Ako inspektor prilikom inspekcijskog nadzora utvrdi da ugostitelj ne postupa u skladu sa članom 11. ovog Zakona, donijet će rješenje kojim će naložiti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti u roku od 15 dana.

Ukoliko se utvrđene nepravilnosti iz stava 1. ovog člana ne otklone u roku od 15 dana, inspektor će izdati na licu mjesta prekršajni nalog, odnosno podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

Žalba protiv rješenja iz stava 1. ovog člana ne odlaže izvršenje rješenja.

Član 59

Ako inspektor u provođenju inspekcijskog nadzora utvrdi da se ugostiteljska djelatnost obavlja:

– bez registracije ili mimo registracije,

– bez rješenja kojim se odobrava obavljanje ugostiteljske djelatnosti izdatog od nadležnog organa,

– bez rješenja nadležnog organa kojim se utvrđuje da prostor, uređaji i oprema za obavljanje ugostiteljske djelatnosti udovoljavaju propisanim uvjetima za obavljanje te djelatnosti, rješenjem će zabraniti obavljanje ugostiteljske djelatnosti subjektu nadzora koji istu obavlja na nezakonit način.

Inspektor će rješenje iz stava 1. ovog člana donijeti bez odlaganja sa utvrđenim činjenicama odlučnim za donošenje rješenja.

Žalba protiv rješenja iz stava 1. ovog člana ne odlaže izvršenje rješenja.

Subjektu nadzora kojem je zabranjen rad inspektor će pečaćenjem ili na drugi pogodan način zatvoriti prostorije u kojima obavlja ugostiteljsku djelatnost, te može privremeno oduzeti opremu, uređaje, sredstva za rad i prijevozna sredstva kojima obavlja nezakonitu djelatnost do konačne odluke.

Inspektor je obavezan da u zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka za učinjeni prekršaj, odnosno uz prijavu za učinjeno krivično djelo, o privremenom oduzimanju predmeta, odmah izvjesti nadležno tijelo kod kojeg pokreće postupak zbog učinjenog prekršaja ili krivičnog djela, zavisno od kvalifikacije djela učinjenog oduzetim predmetima.

Inspekcijski organi u čijem se sastavu nalazi inspekcija osigurat će uvjete za održavanje i čuvanje privremeno oduzetih predmeta.

Troškovi prinudnog izvršenja kao i troškovi štete nastale prinudnim izvršenjem padaju na teret izvršenika-stranke.

Član 60

Ako su poslovni prostor, uređaji i oprema namijenjeni za obavljanje ugostiteljske djelatnosti prestali ispunjavati propisane uvjete po izdatom odobrenju, inspektor će donijeti rješenje bez odlaganja a najkasnije u roku od osam dana od dana obavljenog nadzora sa utvrđenim činjenicama odlučnim za donošenje rješenja kojim će odrediti rok, ne kraći od 30 dana, ugostitelju da prilagodi pružanje usluga u skladu sa zakonom.

Ako se nedostaci iz stava 1. ovog člana ne otklone u određenom roku, inspektor će donijeti rješenje o zabrani obavljanja djelatnosti.

Žalba protiv rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana ne odlaže izvršenje rješenja.

Ukoliko ugostitelj i poslije zabrane nastavi obavljati ugostiteljsku djelatnost, nakon što je rješenje o zabrani postalo izvršno, inspektor će donijeti zaključak o prinudnom izvršenju rješenja pečaćenjem objekta.

Troškovi prinudnog izvršenja kao i troškovi štete nastale prinudnim izvršenjem padaju na teret izvršenika-stranke.

Član 61

Ako inspektor prilikom vršenja inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnosti ili nepridržavanje propisa za čiji nadzor nije nadležan, obavijestit će nadležni organ uprave bez odlaganja a najkasnije u roku od osam dana.

Član 62

Protiv rješenja kantonalnog inspektora može se izjaviti žalba nadležnom kantonalnom organu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.

Protiv rješenja koji u prvom stepenu donosi federalni inspektor može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.

IX. KAZNENE ODREDBE

Član 63

Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:

1. obavlja ugostiteljsku djelatnost suprotno odredbama člana 3. ovog Zakona;

2. ne pruža ugostiteljske usluge u skladu sa odredbama iz člana 11. ovog Zakona;

3. ugostiteljski objekt ne ispunjava uvjete u pogledu uređenja i opreme ugostiteljskih objekata, usluga, projektiranja, građenja i održavanja građevine, zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite od buke, zaštite i unapređenja okoliša, zdravstvene uvjete za rad u ugostiteljstvu u skladu sa posebnim propisima kao i druge uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog Zakona (član 8. st. 1., 2. i 3.);

4. ugostitelj započne obavljati ugostiteljsku djelatnost u objektu iz člana 26. stav 1. ovog Zakona prije nego što od nadležnog organa dobije rješenje da objekt ispunjava minimalne uvjete propisane za određenu vrstu ugostiteljskog objekta koji se ne kategorizira, te dobije rješenje od Ministarstva da objekt ispunjava propisane minimalne uvjete i uvjete za određenu kategoriju, osim u slučaju iz člana 9. stav. 6., člana 18. stav 3., člana 32. stav 6. i člana 46. stav 2. ovog Zakona (član 28.).

Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM.

Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kaznit će se fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 150,00 KM do 1.500,00 KM.

Član 64

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:

1. pruža usluge smještaja i prehrane osobama koje nisu njegovi radnici, penzioneri, te članovi uže porodice radnika i penzionera (član 4. stav 1.),

2. objekt u kojem pruža ugostiteljske usluge ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i drugim propisima (član 4. st. 1. i 4.),

3. pruža ugostiteljske usluge u objektu zatvorenog tipa bez rješenja nadležnog organa (član 4. stav 3.),

4. za oglašavanje i reklamiranje usluga i isticanje poruka u komercijalnom poslovanju koristi oznaku propisane vrste koja nije utvrđena rješenjem nadležnog organa i kategorije objekta koja nije utvrđena rješenjem Ministarstva (član 12.).

Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 2.000,00 KM.

Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kaznit će se fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 150,00 KM do 1.500,00 KM.

Član 65

Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 5.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:

1. ne utvrdi normative o utrošku namirnica, pića i napitaka za pojedine usluge prehrane, pića i napitaka ili ne pruži usluge u količinama i kvalitetu u skladu sa normativima ili na zahtjev gosta ne predoči mu normativ (član 11. stav 1. tačka 4.);

2. vidno ne istakne cijene usluga koje nudi u ugostiteljskom objektu na način dostupan gostima, ili ako se ne pridržava istaknutih i ovjerenih cijena ili ako kod pružanja usluga smještaja u cjenicima ne istakne i iznos boravišne takse, te ako cjenici nisu dostupni gostima u dovoljnom broju primjeraka (član 11. stav 1. tačka 5.);

3. gostu ne izda račun za svaku pruženu ugostiteljsku uslugu, koji obavezno mora da sadrži : naziv ugostiteljskog objekta, porezni ID broj, broj računa, datum i vrijeme izdavanja računa, vrstu, količinu i cijenu pruženih usluga, a kod pružanja usluga smještaja u računu ne navede i iznos boravišne takse (član 11. stav 1. tačka 6);

4. ne dostavi normative na ovjeru nadležnom organu ili ih počne primjenjivati prije utvrđenog roka (član 11. stav 1. tačka 8.);

5. ne dostavi cjenike na ovjeru nadležnom organu ili ih počne primjenjivati prije utvrđenog roka (član 11. stav 1. tačka 9.);

6. ne vodi knjigu gostiju u ugostiteljskom objektu za smještaj (član 11. stav 1. tačka 10.);

7. ne vodi knjigu žalbi na propisan način u svakom ugostiteljskom objektu, ne dostavi izjavljeni prigovor u propisanom roku nadležnoj turističko-ugostiteljskoj inspekciji, te ne odgovori na prigovor u propisanom roku (član 11. stav 1. tačka 11.);

8. ne vodi poslovne knjige u skladu sa važećim propisima (član 11. stav 1. tačka 12.);

9. poslužuje alkoholna pića gostu mlađem od 18 godina (član 13.);

10. ne pruža ugostiteljsku uslugu u pokretnom objektu na propisan način ili ne zadovoljava propisane uvjete ili pruža ugostiteljsku uslugu u pokretnom objektu na prostoru koji nije utvrdio nadležni organ (član 38. st. 1. i 5.);

11. ne pruža ugostiteljske usluge iz kioska, pod šatorom i sl. na propisan način ili ne zadovoljava propisane uvjete (član 39.).

Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 2.000,00 KM.

Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kaznit će se fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 150,00 KM do 1.500,00 KM.

Član 66

Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 5.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:

1. vidno ne istakne propisanu oznaku vrste na ulazu u ugostiteljski objekt utvrđene rješenjem nadležnog organa i kategorije ugostiteljskog objekta utvrđene rješenjem Ministarstva (član 11. stav 1. tačka 1.),

2. vidno ne istakne na ulazu u ugostiteljski objekt obavijest o radnom vremenu ili ako ta obavijest nije u skladu sa propisanim radnim vremenom (član 11. stav 1. tačka 2.),

3. u ugostiteljskom objektu za smještaj ne utvrdi kućni red i ne istakne ga na recepciji, ili izvod iz kućnog reda ne istakne u svim sobama i apartmanima (član 11. stav 1. taka 3.),

4. ne pridržava se propisanog radnog vremena (član 11. stav 1. tačka 7.).

Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 2.000,00 KM.

Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kaznit će se fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 150,00 KM do 1.500,00 KM.

Član 67

Novčanom kaznom u iznosu od 150,00 KM do 1.500,00 KM kaznit će se za prekršaj fizičko lice u domaćinstvu ako:

1. gostima iznajmljuje sobe, apartmane i kuće za odmor sa više od 10 soba, odnosno 20 postelja, organizuje kamp na svom zemljištu za više od 20 smještajnih jedinica, odnosno 60 gostiju istodobno (član 41. stav 1. tač. 1. i 2.);

2. pruža usluge doručka, polupansiona ili pansiona suprotno odredbi člana 41. stav 2.;

3. objekt u kojem pruža usluge ne ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju (član 42.);

4. ne utvrdi normative namirnica, pića i napitaka za pojedine usluge prehrane pića i napitaka, ako takve usluge pruža i ne pruži usluge prema utvrđenim normativima, te na zahtjev gosta ne predoči normativ (član 43. stav 1. tačka 3.);

5. vidno ne istakne cijene usluga koje nudi i iznos boravišne takse na propisan i uobičajen način, te ako se ne pridržava istaknutih cijena (član 43. stav 1. tačka 4.);

6. gostu ne izda račun za svaku pruženu ugostiteljsku uslugu, koji obavezno mora da sadrži: naziv ugostiteljskog objekta, porezni ID broj, broj računa, datum i vrijeme izdavanja računa, vrstu, količinu i cijenu pruženih usluga, a kod pružanja usluga smještaja, ne navede u računu i iznos boravišne takse (član 43. stav 1. tačka 5.);

7. ne vodi knjigu gostiju (član 43. stav 1. tačka 6.);

8. normative i cjenike ne dostavi na ovjeru nadležnom organu ili ih ne dostavi u utvrđenom roku (član 43. stav 1. tačka 7.);

9. koristi rad lica koja nisu članovi njegovog domaćinstva (član 44. stav 1.);

10. članovi domaćinstva ne ispunjavaju propisane zdravstvene uvjete za rad u ugostiteljstvu u skladu sa posebnim propisima (član 44. stav 2.);

11. pruža usluge iz čl. 41. i 50. ovog Zakona, a ne ispunjava propisane minimalne uvjete, odnosno uvjete za kategoriju, ili ih pruža bez pribavljenog odobrenja nadležnog organa;

12. pruža usluge smještaja, prehrane, pića i napitaka a nije član seoskog domaćinstva, ili ako pruža usluge smještaja suprotno odredbi člana 50. stav 1. ovog Zakona, ili ako priprema i poslužuje topla i hladna jela, pića i napitke koji nisu pretežno iz vlastite proizvodnje, ili ako pruža usluge prehrane, ili ako pruža usluge degustacije vina ili rakije ili posluživanja domaćih narezaka koji nisu iz vlastite proizvodnje (član 50. st. 2. i 3.).

Član 68

Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 1.000,00 KM kaznit će se za prekršaj fizičko lice u domaćinstvu, ako:

– vidno ne istakne oznaku propisane vrste utvrđene rješenjem nadležnog organa i kategorije objekta utvrđene rješenjem Ministarstva (član 43. stav 1. tačka 1.).

Član 69

Novčanom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 500,00 KM kaznit će se za prekršaj lice koje kampuje van kampa ili postavlja šator, kamp-kućicu, kamp-prikolicu i drugu opremu za kampovanje sa svrhom kampovanja van kampa (član 40. st. 2. i 3.).

Za prekršaje iz stava 1. ovog člana može se izreći zaštitna mjera oduzimanja predmeta kojima je počinjen prekršaj.

Član 70

Za prekršaje utvrđene u čl. 65., 67. i 68. ovog Zakona, ako se ponove u roku od jedne godine od pravomoćnosti prvog rješenja o prekršaju, uz novčanu kaznu, izreći će se i zaštitna mjera zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti u trajanju do šest mjeseci i za fizičko lice i za pravno lice.

X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 71

Pravno i fizičko lice kojima je obavljanje ugostiteljske djelatnosti odobreno prema ranijim propisima dužni su usaglasiti svoje poslovanje sa odredbama ovog Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 72

Federalni ministar okoliša i turizma donijet će propise na osnovu ovlaštenja iz ovog Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 73

Do donošenja propisa na osnovu ovlaštenja iz ovog Zakona primjenjivat će se važeći propisi.

Član 74

Postupci koji su pokrenuti prije stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se u skladu sa propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 75

Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o turističko-ugostiteljskoj djelatnosti (“Službene novine Federacije BiH”, br. 19/96 i 28/03) kojima se uređuje ugostiteljska djelatnost.

Član 76

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Zakon o vanparničnom postupku Federacije BiH

0

ZAKON O VANPARNIČNOM POSTUPKU (“Sl. novine FBiH”, br. 2/1998, 39/2004, 73/2005 i 80/2014 – dr. zakon)

I – OPĆE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom utvrđuju se pravila po kojima sudovi postupaju i odlučuju o osobnim, obiteljskim, imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima koji se po zakonu rješavaju u vanparničnom postupku.

Odredbe ovog zakona primjenjuju se i u drugim pravnim stvarima iz nadležnosti sudova za koje zakonom nije izričito određeno da se rješavaju u vanparničnom postupku a ne odnose se na zaštitu povrijeđenog ili ugroženog prava, niti se zbog karaktera pravne stvari ili svojstva stranke u postupku mogu primijeniti odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak (u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku).

Član 2

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 3

Vanparnični postupak pokreće se prijedlogom fizičkog ili pravnog lica, kao i prijedlogom organa određenog ovim ili drugim zakonom.

Izuzetno, sud pokreće vanparnični postupak po službenoj dužnosti u slučajevima i pod uvjetima određenim ovim ili drugim zakonom.

Ako postupak nije pokrenuo organ koji je zakonom ovlašćen da ga pokrene, sud će bez odlaganja obavijestiti taj organ da je postupak pokrenut na prijedlog ovlašćene osobe i odrediti mu rok za prijavljivanje sudjelovanja u postupku, te do isteka tog roka zastati sa postupkom, ako je to potrebno radi zaštite stranaka u postupku ili radi zaštite javnog interesa.

Član 4

Sudionik u vanparničnom postupku je osoba koja je postupak pokrenula, osoba o čijim se pravima ili pravnim interesima odlučuje u postupku, kao i organ koji sudjeluje u postupku na osnovu zakonskog ovlašćenja da pokrene postupak, bez obzira na to da li je postupak pokrenula ili je kasnije stupila u postupak.

Svojstvo sudionika u postupku, s pravnim djelovanjem u određenoj pravnoj stvari, sud može izuzetno priznati i onim oblicima udruživanja koji nemaju svojstvo pravnog lica i za koje nije posebnim propisima određeno da mogu biti sudionici u postupku, ako ispunjavaju uvjete iz Zakona o parničnom postupku i ako se predmet vanparnične stvari na njih neposredno odnosi.

Predlagač u smislu ovog zakona je osoba, odnosno organ, po čijem prijedlogu je postupak pokrenut, a protivnik predlagača je osoba prema kojoj se ostvaruje pravo ili pravni interes predlagača.

Član 5

U vanparničnom postupku sud po službenoj dužnosti poduzima mjere radi zaštite prava i pravnih interesa maloljetnika o kojima se roditelji ne staraju, kao i drugih osoba koje nisu u mogućnosti da se same brinu o zaštiti svojih prava i pravnih interesa.

Kad se u postupku odlučuje o pravima i pravnim interesima maloljetnika i drugih osoba pod posebnom zaštitom, sud će obavijestiti općinski organ uprave nadležan za poslove starateljstva (u daljnjem tekstu: organ starateljstva) o pokretanju postupka, pozivati ga na ročišta i dostavljati mu podneske sudionika i rješenja protiv kojih je dozvoljen pravni lijek, bez obzira na to da li organ starateljstva sudjeluje u postupku.

Kad smatra da je to potrebno, sud će pozvati organ starateljstva da sudjeluje u postupku i odrediti mu rok u kome može prijaviti svoje sudjelovanje. Sud će zastati s postupkom za vrijeme dok ovaj rok ne istekne, ali organ starateljstva svoje pravo da sudjeluje u postupku može koristiti i poslije proteka tog roka.

Član 6

Organ starateljsta koji sudjeluje u postupku, i kad zakonom nije ovlašten da pokreće postupak, može da poduzima sve radnje u postupku radi zaštite prava i pravnih interesa maloljetnika i drugih osoba pod posebnom zaštitom, a naročito da iznosi činjenice koje sudionici nisu naveli, da predlaže izvođenje dokaza i da izjavljuje pravne lijekove.

Član 7

Izuzetno, sud može dozvoliti da sudionik koji nema poslovne sposobnosti, pored radnji na koje je zakonom ovlašćen poduzima i druge radnje u postupku radi ostvarenja svojih prava i pravnih interesa, ako smatra da je u stanju da shvati značenje i pravne posljedice tih radnji.

Član 8

U vanparničnim stvarima koje se odnose na osobna i obiteljska stanja sudionika, kao i u drugim vanparničnim stvarima koje se odnose na prava i pravne interese kojima sudionici ne mogu raspolagati, sudionici se u postupku pred sudom ne mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnog sudionika, niti zaključiti sudsko poravnanje.

U postupku iz stava 1. ovog člana sud može utvrđivati i činjenice koje sudionici nisu iznijeli, kao i činjenice koje među sudionicima nisu sporne, ako su od značaja za odlučivanje.

Član 9

Vanparnični postupak je javan.

U postupku u kome se odlučuje o osobnim i obiteljskim stanjima sudionika javnost je isključena, osim u postupku proglašenja nestalih osoba umrlim i dokazivanja smrti.

Član 10

U vanparničnom postupku ne nastupa mirovanje postupka.

Član 11

O prijedlozima sudionika sud odlučuje na ročištu samo u slučajevima kada je to zakonom određeno, ili kada ocijeni da je održavanje ročišta potrebno radi razjašnjenja ili utvrđivanja odlučnih činjenica ili kada smatra da je zbog drugih razloga održavanje ročišta cjelishodno.

Izostanak pojedinog sudionika sa ročišta ne sprečava sud da dalje postupa, ako u pojedinim slučajevima zakonom nije drugačije određeno.

Saslušanje pojedinih sudionika u postupku može se izvršiti i u odsustvu drugih sudionika.

Član 12

Prijedlog za pokretanje vanparničkog postupka može se povući do donošenja prvostepenog rješenja.

Prijedlog podnesen od više osoba povlači se njihovom suglasnom izjavom, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

Prijedlog se može povući i nakon donošenja prvostepenog rješenja sve dok postupak nije pravomoćno okončan, ako se time ne vrijeđaju prava drugih sudionika na koje se rješenje odnosi ili ako ostali sudionici na to pristanu.

Ako je prijedlog povučen poslije donošenja prvostepenog rješenja, prvostepeni sud će riješenje ukinuti i postupak obustaviti.

Smatrat će se da je prijedlog povučen kad predlagač ne dođe na prvo ročište ako je bio uredno pozvan, a ne postoje opće poznate okolnosti koje su ga spriječile da dođe na ročište. Opravdane razloge izostanka sud može uvažiti i bez izjašnjavanja ostalih sudionika sve dok im ne uputi rješenje o povlačenju prijedloga.

U slučajevima iz st. 1. i 5. ovog člana, ostali sudionici koji su zakonom ovlašćeni da pokrenu postupak mogu predložiti da se postupak nastavi. Prijedlog za nastavak postupka može se podnijeti u roku od 15 dana od dana prijema rješenja o povlačenju prijedloga.

Član 13

U postupku u kome se odlučuje o osobnim i obiteljskim stanjima sudionika mjesno nadležan je sud na čijem području osoba u čijem interesu se postupak vodi ima prebivalište, a ako nema prebivalište, sud na čijem području ta osoba ima boravište, ako zakonom nije drugačije određeno.

U drugim vanparničnim stvarima mjesno je nadležan sud na čijem području predlagač ima prebivalište ili boravište, odnosno sjedište, ako zakonom nije drugačije određeno.

Kada se u vanparničnom postupku odlučuje o nepokretnosti, isključivo je nadležan sud na čijem se području nepokretnost nalazi, a ako se nepokretnost nalazi na području više sudova nadležan je svaki od tih sudova.

Član 14

U vanparničnom postupku sud se može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim najkasnije na prvom ročištu, a ako ročište nije održano, do poduzimanja prve radnje koju je po pozivu suda sudionik poduzeo.

Ako se u toku postupka izmijene okolnosti na kojima je mjesna nadležnost suda zasnovana, sud koji vodi postupak može predmet ustupiti sudu koji je prema izmijenjenim okolnostima mjesno nadležan, ako je očigledno da će se pred tim sudom postupak lakše sprovesti, ili ako je to u interesu osobe pod posebnom zaštitom.

Kada se predmet ustupa drugom sudu u interesu osobe pod posebnom zaštitom, sud će prije ustupanja predmeta pozvati organ starateljstva da u određenom roku da svoje mišljenje o cjelishodnosti ustupanja. Ako organ starateljstva u ostavljenom roku ne dostavi mišljenje, sud će postupiti prema okolnostima slučaja vodeći računa o interesima osobe pod posebnom zaštitom.

Član 15

Ako sud utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima parničnog postupka, obustavit će vanparnični postupak.

Postupak će se po pravomoćnosti rješenja iz stava 1. ovog člana nastaviti po pravilima parničnog postupka pred nadležnim sudom.

Član 16

U vanparničnom postupku u prvom stupnju odlučuje sudija pojedinac, ako zakonom nije drugačije određeno.

Pojedine radnje u postupku može da poduzima i stručni suradnik u sudu kad je to zakonom određeno. Zapisnik o tim radnjama potpisuju stručni suradnik i zapisničar koji je sastavio zapisnik.

U postupcima proglašenja nestalih osoba umrlim i dokazivanja smrti, dozvole za zaključivanje braka, raspravljanja ostavštine, upravljanja i korištenja zajedničkim stvarima, uređenja međa, čuvanja isprava i sudskog depozita, kao i u drugim postupcima, ako je to propisano posebnim zakonom, može postupati i odlučivati stručni saradnik.

Stručni saradnik, u postupcima iz stava 3. ovog člana, može preduzimati sve radnje za koje je ovim Zakonom predviđeno da ih preduzima sudija pojedinac.

Član 17

U vanparničnom postupku odluke se donose u obliku rješenja.

Rješenje protiv koga je dozvoljena posebna žalba, kao i rješenje drugostepenog suda, mora biti obrazloženo.

Član 18

Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 19

Žalba zadržava izvršenje rješenja, ako zakonom nije drugačije određeno.

Sud iz važnih razloga može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

U slučaju iz stava 2. ovog člana, kada je potrebno da se zaštite prava maloljetnika ili drugih osoba pod posebnom zaštitom, sud može po službenoj dužnosti, a radi zaštite prava drugih sudionika po njihovom prijedlogu, odrediti da se položi osiguranje u gotovom novcu. Kada to posebne okolnosti slučaja zahtijevaju, davanje osiguranja može se odrediti i u drugom obliku.

Član 20

Prvostepeni sud može povodom blagovremeno izjavljene žalbe novim rješenjem preinačiti ili ukinuti svoje ranije rješenje, ako utvrdi da je žalba osnovana, a time se ne vrijeđaju prava drugih sudionika koja se zasnivaju na tom rješenju.

Ako prvostepeni sud ne preinači, odnosno ne ukine svoje rješenje, žalbu, zajedno sa spisima, dostavit će drugostepenom sudu na odlučivanje bez obzira na to da li je žalba podnesena u zakonom određenom roku.

Drugostepeni sud može odlučiti i o neblagovremeno podnesenoj žalbi, ako se time ne vrijeđaju prava drugih osoba koja se zasnivaju na tom rješenju.

Član 21

Kada odluka suda zavisi od rješenja prethodnog pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako zakonom nije drugačije određeno.

Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno djelovanje samo u vanparničnom postupku u kome je to pitanje riješeno.

Član 22

Ako su među sudionicima postupka sporne činjenice važne za rješenje prethodnog pitanja, sud će ih uputiti da u određenom roku pokrenu parnicu ili postupak pred upravnim organom radi rješenja spornog prava, odnosno pravnog odnosa.

Na parnicu, odnosno na postupak pred upravnim organom sud će uputiti onog sudionika čije pravo smatra manje vjerovatnim, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 23

Ako sudionik postupka koji je upućen na parnicu ili postupak pred upravnim organom u roku, koji ne može biti duži od 30 dana, pokrene parnicu, odnosno postupak pred upravnim organom, vanparnični postupak će se prekinuti do pravomoćnog okončanja parničnog, odnosno upravnog postupka.

Ako ni jedan od sudionika u postupku do završetka vanparničnog postupka ne pokrene parnicu, odnosno postupak pred upravnim organom, sud će završiti postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je sudionik upućen na parnicu, odnosno na postupak pred upravnim organom.

Član 24

Kada se rješenjem suda mijenja osobno ili obiteljsko stanje sudionika ili njihova prava i dužnosti, pravne posljedice rješenja nastaju kada ono postane pravomoćno.

Izuzetno, sud može odlučiti da pravne posljedice rješenja nastupaju prije pravomoćnosti, ako je to potrebno radi zaštite maloljetnika ili drugih osoba pod posebnom zaštitom.

Pravomoćno rješenje kojim se mijenja osobno ili obiteljsko stanje sudionika bez odlaganja se dostavlja organu uprave nadležnom za vođenje matičnih knjiga rođenih za tu osobu.

Član 25

Pravomoćnost rješenja donesenog u vanparničnom postupku ne sprečava sudionika da svoj zahtjev o kome je rješenjem odlučeno ostvaruje u parnici ili u postupku pred upravnim organom, kada mu je to pravo priznato zakonom.

Član 26

U vanparničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i o naknadi za ekspropiranu nepokretnost protiv pravomoćnog rješenja donesenog u drugom stupnju dopuštena je revizija.

Član 27

Ako postoje uvjeti iz člana 20. ovog zakona, sud će po prijedlogu za ponavljanje postupka prethodno postupiti kao po neblagovremeno podnesenoj žalbi. Ukoliko dugostepeni sud utvrdi da ti uvjeti ne postoje, vratit će predmet prvostepenom sudu radi postupanja po prijedlogu.

Protiv rješenja kojim je postupak pravomoćno završen prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti ako je sudioniku ovim ili drugim zakonom priznato pravo da svoj zahtjev o kome je rješenjem odlučeno ostvaruje u parnici ili u postupku pred upravnim organom.

Član 28

O troškovima postupka u stvarima koje se odnose na osobno i obiteljsko stanje sudionika sud odlučuje po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, s tim što se u pogledu troškova postupka koji su prouzrokovani sudjelovanjem organa starateljstva u vanparničnom postupku primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.

U vanparničnim stvarima koje se odnose na imovinska prava sudionika, sudionici snose troškove na jednake dijelove, ali ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u imovinskom pravu o kome se odlučuje, sud će prema srazmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova snositi svaki sudionik.

U vanparničnim stvarima iz stava 2. ovog člana sud može odlučiti da sve troškove postupka snosi sudionik u čijem se interesu postupak vodi, odnosno sudionik koji je svojim ponašanjem isključivo dao povod za pokretanje postupka.

II – UREĐENJE OSOBNIH STANJA

1. Oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti

Član 29

U postupku oduzimanja i vraćanja poslovne sposobnosti sud utvrđuje da li je punoljetna osoba zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rasuđivanje u stanju da se samo brine o svojim pravima i interesima, te da sukladno s tim potpuno ili djelomično oduzme poslovnu sposobnost punoljetnoj osobi, ili potpuno ili djelomično vrati poslovnu sposobnost onoj punoljetnoj osobi kod koje su prestali razlozi za potpuno, odnosno djelomično oduzimanje poslovne sposobnosti.

Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema prijedloga.

Član 30

Postupak za oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti pokreće se na prijedlog:

1) organa starateljstva,

2) tužitelja,

3) bračnog druga, djeteta i roditelja osobe koja predlaže oduzimanje, odnosno vraćanje poslovne sposobnosti,

4) djeda, bake, brata, sestre, unuka i drugih osoba, ukoliko trajno žive u istom obiteljskom domaćinstvu sa osobom za koju se predlaže oduzimanje, odnosno vraćanje poslovne sposobnosti,

5) osobe kojoj se oduzima ili vraća poslovna sposobnost ukoliko ona može da shvati značaj i pravne posljedice svoga prijedloga,

6) drugih osoba ukoliko je to predviđeno zakonom.

Postupak može pokrenuti i sud po službenoj dužnosti.

Član 31

Za vođenje postupka nadležan je sud na čijem području osoba kojoj se oduzima ili vraća poslovna sposobnost ima prebivalište, odnosno boravište.

Član 32

Ako je osoba kojoj se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost vlasnik nepokretnih stvari, sud će bez odlaganja, radi zabilježbe vođenja postupka, obavijestiti organ nadležan za vođenje zemljišno-knjižne evidencije.

Član 33

O pokretanju postupka obavještava se općinska služba nadležna za poslove vođenja matičnih knjiga u kojima je upisana osoba kojoj se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost, radi evidentiranja vođenja postupka.

Član 34

Na sva ročišta za raspravljanje o prijedlogu pozivaju se predlagač, staratelj osoba kojoj se oduzima ili vraća poslovna sposobnost, odnosno njegov privremeni zastupnik i organi starateljstva.

Osoba kojoj se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost poziva se na ročište, osim ako ova osoba po ocjeni suda nije u stanju da shvati značaj i pravne posljedice svog učešća u postupku.

Član 35

O oduzimanju ili vraćanju poslovne sposobnosti sud odlučuje na osnovu činjenica utvrđenih na ročištu.

Ako je osoba kojoj se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost smješteno u ustanovu koja obavlja zdravstvenu djelatnost (u daljnjem tekstu: zdravstvena ustanova), sud može u toj ustanovi održavati ročište na kojem će saslušati protivnika predlagača.

Član 36

Osobu prema kojoj se postupak vodi mora pregledati vještak medicinske struke odgovarajuće specijalnosti, koji će dati nalaz i mišljenje o njenom duševnom stanju i sposobnostima za rasuđivanje.

Vještačenje se vrši u prisustvu suca, osim kada se obavlja u zdravstvenoj ustanovi.

Član 37

Ukoliko je za utvrđivanje duševnog stanja i sposobnosti za rasuđivanje osobe kojoj se oduzima poslovna sposobnost po mišljenju vještaka medicinske struke neophodno da se ona smjesti u zdravstvenu ustanovu, sud može donijeti rješenje kojim će odrediti da ova osoba privremeno, ali najduže tri mjeseca bude smještena u takvoj ustanovi.

Ako se zdravstvena ustanova iz stava 1. ovog člana nalazi van područja suda koji sprovodi postupak, ovaj sud će potrebne radnje izvesti putem nadležnog suda.

Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana dozvoljena je žalba.

Član 38

Kad utvrdi da postoje uvjeti za oduzimanje poslovne sposobnosti, sud će osobi prema kojoj se vodi postupak potpuno ili djelomično oduzeti poslovnu sposobnost.

Član 39

Sud može odložiti donošenje rješenja o djelomičnom oduzimanju poslovne sposobnosti zbog zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava, ako se osnovano može očekivati da će se osoba prema kojoj se postupak vodi uzdržati od zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava.

Sud će odložiti donošenje rješenja iz stava 1. ovog člana ako se ta osoba samoinicijativno ili na prijedlog suda podvrgne liječenju u zdravstvenoj ustanovi.

Donošenje rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana odlaže se na vrijeme od šest do dvanaest mjeseci.

Rješenje o odlaganju opozvat će se ako osoba kojoj se oduzima poslovna sposobnost nastavi sa zloupotrebom alkohola ili drugih opojnih sredstava u vrijeme odlaganja donošenja rješenja.

Član 40

Kad prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta poslovna sposobnost, sud će, po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovlaštenih osoba iz člana 30. ovog zakona, sprovesti postupak i ovisno od njegovih rezultata donijeti rješenje kojim se protivniku predlagača potpuno ili djelomično vraća poslovna sposobnost.

Član 41

U postupku vraćanja poslovne sposobnosti shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o oduzimanju poslovne sposobnosti.

Član 42

Protiv rješenja o oduzimanju ili vraćanju poslovne sposobnosti žalbu mogu izjaviti osobe koje su učestvovale u postupku u roku od tri dana od dana prijema rješenja.

Osoba kojoj se oduzima poslovna sposobnost može izjaviti žalbu bez obzira na svoje zdravstveno stanje.

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, ako sud, iz opravdanih razloga, drugačije ne odluči.

Prvostepeni sud će žalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostepenom sudu, koji je dužan da donese odluku u roku od tri dana od dana prijema žalbe.

Član 43

Pravomoćno rješenje o oduzimanju odnosno vraćanju poslovne sposobnosti sud će dostaviti općinskoj službi nadležnoj za poslove vođenja matičnih knjiga radi upisa u matičnu knjigu rođenih i organu nadležnom za vođenje zemljišno-knjižne evidencije.

Član 44

Troškove postupka oduzimanja i vraćanja poslovne spozobnosti snosi predlagač.

2. Zadržavanje duševno bolesnih osoba u zdravstvenoj ustanovi

Član 45

U postupku zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi sud odlučuje o zadržavanju duševno bolesne osobe u zdravstvenoj ustanovi kada je zbog prirode bolesti neophodno da ta osoba bude ograničena u slobodi kretanja ili kontaktiranja sa vanjskim svijetom, kao i njenom otpuštanju kad prestanu razlozi zbog kojih je zadržana.

Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od sedam dana.

Član 46

Zdravstvena ustanova može primiti na liječenje duševno bolesnu osobu, uz njenu suglasnost, ako je prema prirodi bolesti u stanju da da takvu suglasnost.

Suglasnost iz stava 1. ovog člana daje se u pismenom obliku pred ovlašćenim organom zdravstvene ustanove, uz prisustvo dvije punoljetne osobe , koje su poslovno sposobne i pismene, a nisu zaposlene u toj zdravstvenoj ustanovi i nisu krvni srodnici primljene osobe u pravoj liniji, u pobočnoj liniji zaključno sa četvrtim stupnjem, po tazbini do drugog stupnja, ni njegov bračni drug, kao ni osoba koja ga je dovela u zdravstvenu ustanovu.

Ako je osobi iz stava 1. ovog člana ograničena sloboda kretanja ili kontaktiranja sa vanjskim svijetom, zdravstvena ustanova je dužna da u roku od 24 sata o tom obavijesti sud podnošenjem pismene obavijesti na način propisan članom 47. ovog zakona.

Član 47

Kad zdravstvena ustanova primi na liječenje duševno bolesnu osobu bez njene suglasnosti ili bez odluke suda, dužna je da o tome odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, pismeno obavijesti sud na čijem području se nalazi ta ustanova.

Obavijest iz stava 1. ovog člana sadrži podatke o primljenoj osobi i osobi koja ju je dovela u zdravstvenu ustanovu.

Uz obavijest zdravstvena ustanova dostavlja sudu, po mogućnosti, podatke o prirodi i stupnju bolesti sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom.

Član 48

Zdravstvena ustanova je dužna da postupi sukladno odredbama člana 47. ovog zakona i u slučaju kad osoba koja je primljena u zdravstvenu ustanovu uz svoju suglasnost opozove datu suglasnost a ovlašćena osoba ili organ te zdravstvene ustanove smatra da je potrebno njeno daljnje zadržavanje.

Rok za obavještavanje suda teče od dana opozivanja date suglasnosti.

Član 49

Obavijesti iz čl. 46. i 47. ovog zakona ne podnose se ako je duševno bolesna osoba zadržana u zdravstvenoj ustanovi na osnovu odluke donesene u postupku za oduzimanje poslovne sposobnosti ili u krivičnom, odnosno prekršajnom postupku.

Član 50

Ako prijem u zdravstvenu ustanovu nije izvršen na osnovu odluke nadležnog suda, sud na čijem području se nalazi zdravstvena ustanova dužan je odmah po prijemu obavijesti iz čl. 46. i 47. ovog zakona, ili kada na drugi način sazna za boravak duševno bolesne osobe u zdravstvenoj ustanovi bez njene suglasnosti, po službenoj dužnosti pokrenuti postupak za zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi.

Član 51

Nakon pokretanja postupka o zadržavanju duševno bolesne osobe u zdravstvenoj ustanovi sud će poduzeti mjere da tu osobu odmah pregleda vještak medicinske struke odgovarajuće specijalnosti i da da nalaz i mišljenje o duševnom stanju i sposobnosti za rasuđivanje.

Član 52

Sud je dužan da ispita sve okolnosti koje su od značaja za donošenje rješenja i da sasluša sve osobe koje imaju saznanje o bitnim činjenicama.

Ukoliko je to moguće i ako to neće štetno utjecati na zdravlje duševno bolesne osobe, sud će saslušati i tu osobu.

Član 53

Po završenom postupku sud je dužan odmah, a najkasnije u roku od tri dana, da donese rješenje kojim će odlučiti da li se osoba zadržana u zdravstvenoj ustanovi može i dalje zadržavati ili će se pustiti iz zdravstvene ustanove.

O svojoj odluci sud obavještava organ starateljstva.

Član 54

Kad sud odluči da se primljena osoba zadrži u zdravstvenoj ustanovi, odredit će i vrijeme zadržavanja, koje ne može biti duže od jedne godine.

Zdravstvena ustanova je dužna da sudu, po potrebi, dostavlja izvještaje o promjenama u zdravstvenom stanju zadržane osobe.

Član 55

Ako zdravstvena ustanova ocijeni da zadržana osoba treba da ostane na liječenju i po isteku vremena određenog rješenjem suda, dužna je da 30 dana prije isteka tog vremena predloži sudu produženje zadržavanja.

Član 56

Sud može i prije isteka vremena određenog za zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi, po službenoj dužnosti ili na prijedlog zadržane osobe, njenog staratelja kao i osobe, odnosno organa iz člana 30. ovog zakona, da odluči o puštanju osobe iz zdravstvene ustanove, ako utvrdi da se njeno zdravstveno stanje poboljšalo u tolikoj mjeri da su prestali razlozi za daljnje zadržavanje.

Član 57

Rješenje iz čl. 55. i 56. ovog zakona sud donosi na osnovu ponovnog pregleda zadržane osobe i u postupku provedenom na isti način kao i kad je vođen postupak za zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi.

Član 58

Protiv rješenja o zadržavanju u zdravstvenoj ustanovi i puštanju iz ove ustanove žalbu mogu izjaviti: zdravstvena ustanova koja je zadržala duševno bolesnu osobu, zadržana osoba, njen staratelj, odnosno privremeni zastupnik i organ starateljstva i to u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Žalba ne zadržava izvršenje, ako sud iz opravdanih razloga drugačije ne odluči.

Prvostepeni sud će žalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostepenom sudu, koji je dužan da donese odluku u roku od tri dana od dana prijema žalbe.

Član 59

Troškove postupka zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi snosi općina na čijem području zadržana osoba ima posljednje prebivalište, a ako nema prebivalište na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Federacija ) ili je ono nepoznato, troškove snosi općina na čijem području zadržana osoba ima boravište.

3. Proglašenje nestalih osoba umrlim i dokazivanje smrti

Član 60

U postupku proglašenja nestalih osoba umrlim i dokazivanja smrti sud odlučuje o proglašenju nestalih osoba umrlim i o dokazivanju smrti.

Član 61

Umrlom osobom proglast će se:

1) osoba o čijem životu za posljednih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je rođenja proteklo šezdeset godina,

2) osoba o čijem životu za posljednih pet godina nije bilo nikakvih vijesti,a za koju je vjerovatno da više nije živa,

3) osoba koja je nestala u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu ili u kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za šest mjeseci od dana prestanka takve opasnosti,

4) osoba koja je nestala u toku rata ili u vezi sa ratnim događajima, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za godinu dana od dana prestanka neprijateljstava.

Rokovi iz tač. 1. i 2. stava 1. ovog člana računaju se od dana kad je prema posljednjim vijestima nestala osoba nesumnjivo bila živa, a ako se taj dan ne može tačno utvrditi, ti rokovi počinju teći istekom mjeseca, odnosno godine u kojoj je nestala osoba, prema posljednjim vijestima, bila živa.

Član 62

Smrt neke osobe može se dokazivati po odredbama ovog zakona samo kad se smrt ne može dokazati ispravama predviđenim propisima o matičnim knjigama.

U postupku dokazivanja smrti shodno će se primijeniti odredbe o proglašenju nestalih osoba umrlim, s tim što oglasni rok ne može biti kraći od 15, niti duži od 30 dana.

Član 63

Za proglašenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti nadležan je sud na čijem području je ta osoba imala posljednje prebivalište, a ako nije imala prebivalište, sud na čijem području je ta osoba imala posljednje boravište.

Član 64

Prijedlog za proglašenje nestale osobe umrlom i prijedlog za dokazivanje smrti može podnijeti svako fizičko i pravno lice koje za to ima pravni interes, kao i zainteresirani organ.

Prijedlog iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: naziv suda, ime i prezime osobe za koju se predlaže da se proglasi umrlom, odnosno čiju smrt treba dokazati, datum rođenja i posljednje prebivalište, odnosno boravište te osobe, činjenice na kojima se zasniva prijedlog, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, pravni interes predlagača za podnošenje prijedloga, ime i prezime odnosno naziv predlagača i njegovu adresu.

Uz prijedlog se podnosi izvod iz matične kniige rođenih za osobu za koju se prijedlog podnosi.

Član 65

Po prijemu prijedloga iz člana 64. ovog zakona sud će, po potrebi, saslušati predlagače i svjedoke, pribaviti potrebne podatke i izvještaje i zatražiti od organa starateljstva da osobi na koju se prijedlog odnosi odredi staratelja.

Ako sud ocijeni da nisu ispunjeni uvjeti da se postupak pokrene, donijet će rješenje kojim će prijedlog odbaciti.

Ako sud ocijeni da su ispunjeni uvjeti da se postupak pokrene, objavit će u “Službenim novinama Federacije BiH” oglas da je postupak pokrenut. U oglasu o pokretanju postupka za proglašenje nestale osobe umrlom navest će bitne okolnosti na kojima se prijedlog temelji, nestala osoba pozvati da se javi, a ostale osobe kojima su poznati bilo kakvi podaci o životu ili smrti nestalog pozvati da to jave sudu u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja oglasa.

Oglas o pokretanju postupka za dokazivanje smrti neke osobe treba da sadrži naznaku dana, mjeseca i godine za koje se smatra da je ta osoba umrla i poziv osobama koje o tome nešto znaju da to jave sudu u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Član 66

Po isteku roka označenog u oglasu sud će saslušati staratelja, a po potrebi i predlagača i, nakon što sprovede i druge dokaze, odlučit će o prijedlogu.

Ako sud utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti da se nestala osoba proglasi umrlom, odnosno da se utvrdi smrt, donijet će rješenje kojim se prijedlog odbija.

Član 67

U rješenju kojim se nestala osoba proglašava umrlom, odnosno kojim se utvrđuje smrt, naznačit će se dan, mjesec i godina, a po mogućnosti i sat koji se ima smatrati kao vrijeme smrti nestale osobe.

Kao dan smrti smatra se dan kada je nestala osoba vjerovatno umrla ili dan koji vjerovatno nije preživjela. Ako taj dan ne može da se utvrdi, kao dan smrti smatra se prvi dan poslije isteka roka iz člana 61. ovog zakona.

Član 68

Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju žalbu mogu izjaviti predlagači i staratelj osobe koja je nestala, odnosno osobe za koju se smrt dokazuje.

Član 69

Pravomoćno rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom, odnosno dokazivanju smrti sud će dostaviti općinskoj službi nadležnoj za poslove vođenja matičnih knjiga, radi upisa u matičnu knjigu umrlih.

Član 70

Ako je osoba koja je proglašena umrlom živa ili je umrla drugog dana, a ne onog dana koji se po rješenju suda smatra kao dan njene smrti, svako fizičko i pravno lice koje za to ima pravni interes, kao i zainteresirani organi mogu zahtijevati od suda da se rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom stavi van snage, odnosno preinači.

O pokretanju postupka u slučajevima iz stava 1. ovog člana bez odlaganja će se obavijestiti sud koji je nadležan za raspravljanje ostavštine te osobe. Postupak za raspravljanje ostavštine koji je u toku prekinut će se, a ako je ostavština pravomoćno raspravljena i ako je izvršen upis u zemljišne knjige ili druge javne knjige o nepokretnostima, naredit će se da se u ove knjige stavi zabilježba o pokretanju postupka za stavljanje van snage, odnosno preinačenje rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom.

Član 71

Ako se utvrdi da je nestala osoba koja je proglašena umrlom živa ili je umrla drugog dana, a ne onog koji se po rješenju suda smatra kao dan njene smrti, sud će staviti van snage, odnosno preinačiti svoje ranije rješenje.

Ako sud na osnovu sprovedenog postupka ocijeni da nema mjesta stavljanju van snage ili preinačenju ranijeg rješenja, dostavit će pravomoćno rješenje o tome sudu nadležnom za raspravljanje ostavštine radi daljnjeg postupanja, odnosno brisanja zabilježbe u zemljišnoj knjizi i drugim javnim knjigama o nepokretnostima.

Član 72

Ako se osoba proglašena za umrlu javi sudu i predloži da se stavi van snage rješenje kojim je proglašena umrlom, sud će, pošto utvrdi njenu istovjetnost sa osobom koja je proglašena umrlom, bez daljneg postupka, staviti van snage to rješenje.

Pravomoćno rješenje o stavljanju van snage ili preinačenju rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom dostavit će se općinskoj službi nadležnoj za poslove vođenja matične knjige, sudu nadležnom za raspravljanje ostavštine i organu starateljstva.

Član 73

Troškove postupka za proglašenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti snosi predlagač.

III – UREĐENJE OBITELJSKIH ODNOSA

1. Dozvola za zaključenje braka

Član 74

U postupku davanja dozvole za zaključenje braka, sud odlučuje o davanju dozvole za zaključenje braka između određenih osoba kada je zakonom propisano da se brak između njih može zaključiti samo na osnovu dozvole suda.

Član 75

Postupak za davanje dozvole za zaključenje braka pokreće se na prijedlog maloljetne osobe.

Prijedlog za pokretanje postupka sadrži osobne podatke o osobama koje žele da zaključe brak, osobne podatke o roditeljima predlagača, činjenice na kojima se zasniva prijedlog i dokaze o iznesenim činjenicama.

Član 76

Sud će na odgovarajući način ispitati sve okolnosti koje su od značaja za utvrđenje da li postoji slobodna volja i želja maloljetnika da zaključe brak, kao i da li je maloljetna osoba tjelesno i duševno sposobna za vršenje prava i dužnosti koje proizilaze iz braka.

Prije donošenja rješenja sud će pribaviti nalaz i mišljenje zdravstvene ustanove i mišljenje organa starateljstva, saslušat će predlagače i osobu s kojom želi da zaključi brak, roditelja ili staratelja, odnosno usvojitelja predlagača, a po potrebi može da izvede i druge dokaze. Sud neće saslušati roditelja kome je oduzeto roditeljsko pravo, a ocijenit će da li će saslušati roditelja koji bez opravdanih razloga ne vrši roditeljsko pravo.

Sud će, po pravilu, saslušati predlagača bez prisustva ostalih sudionika u postupku.

Sud je dužan da utvrdi i osobna svojstva, imovinsko stanje i druge bitne okolnosti koje se odnose na osobu sa kojom predlagač želi da zaključi brak.

U postupku sud će na odgovarajući način ispitati opravdanost prijedloga vodeći računa o ostvarivanju ciljeva braka i o zaštiti obitelji, kao i o važećim shvatanjima sredine u kojoj žive osobe koje žele da zaključe brak.

Član 77

Rješenje o davanju dozvole za zaključenje braka dostavlja se predlagaču i osobi sa kojom predlagač želi da zaključi brak, roditeljima, odnosno starateljima predlagača i nadležnom organu starateljstva.

Rješenje kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole za zaključenje braka dostavlja se predlagaču.

Član 78

Protiv rješenja kojim se dozvoljava zaključenje braka, žalbu mogu da izjave svi sudionici u postupku iz stava 1. člana 77. ovog zakona, a protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole žalbu može izjaviti samo predlagač.

Član 79

Osobe kojima je dozvoljeno zaključenje braka ne mogu brak zaključiti prije pravomoćnosti rješenja o davanju dozvole za zaključenje braka.

Član 80

Prijedlog za davanje dozvole za zaključenje braka može se povući do pravomoćnosti rješenja o davanju dozvole za zaključenje braka.

2. Produženje i prestanak roditeljskog prava

Član 81

U postupku produženja i prestanka roditeljskog prava sud odlučuje o produženju i prestanku roditeljskog prava kada je to zakonom propisano.

Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja prijedloga.

Član 82

Postupak za produženje i prestanak roditeljskog prava pokreće se na prijedlog roditelja odnosno usvojitelja ili organa starateljstva.

Član 83

Osoba nad kojom se produžuje roditeljsko pravo ili se određuje prestanak tog prava, u postupku iz člana 82. ovog zakona, zastupa poseban staratelj kojeg odredi organ starateljstva ili privremeni zastupnik kojeg odredi sud koji sprovodi postupak za produženje ili prestanak roditeljskog prava.

Član 84

Sud će po službenoj dužnosti utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje rješenja.

Radi donošenja rješenja sud će održati ročište, na koje će pozvati predlagača, organ starateljstva i roditelje osobe iz člana 83. ovog zakona, bez obzira na to da li su oni predložili pokretanje postupka, a na ročištu obavezno saslušati roditelje i predstavnike organa starateljstva, te pribaviti mišljenje o cjelishodnosti produženja roditeljskog prava.

Stanje duševnog zdravlja i sposobnosti osobe iz člana 83. ovog zakona utvrđuju se na način određen u članu 36. ovog zakona.

Član 85

U postupku produženja i prestanka roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti.

3. Oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava

Član 86

U postupku oduzimanja i vraćanja roditeljskog prava sud odlučuje o oduzimanju i vraćanju roditeljskog prava kada je to zakonom određeno.

Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga.

Član 87

Postupak za oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava pokreće se na prijedlog roditelja, odnosno usvojitelja koji ima roditeljsko pravo ili organa starateljstva, a postupak za vraćanje roditeljskog prava pokreće se i na prijedlog roditelja kojem je bilo oduzeto to pravo.

Član 88

Ako postupak nije pokrenut na prijedlog organa starateljstva, sud će bez odlaganja obavijestiti ovaj organ o pokretanju postupka i pozvati ga da sudjeluje u postupku.

Član 89

Sud će, po službenoj dužnosti, utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje rješenja.

Radi utvrđivanja bitnih činjenica sud će održati ročište na koje će pozvati predlagača, organ starateljstva, oba roditelja i staratelja osobe čijem se roditelju oduzima, odnosno vraća roditeljsko pravo.

Sud je obavezan da sasluša roditelje, a maloljetnik se saslušava samo kad je to neophodno i nije štetno za njegovo duševno zdravlje.

Pri donošenju rješenja o oduzimanju i vraćanju roditeljskog prava sud će uzeti u obzir i želje maloljetnika, ako je sposoban da ih izrazi.

Član 90

U postupku oduzimanja i vraćanja roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti.

IV – UREĐENJE IMOVINSKIH ODNOSA

1. Raspravljanje ostavštine

Čl. 91-145*

(prestalo da važi)

2. Određivanje naknade za ekspropisane nepokretnosti

Član 146

U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud određuje visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnom službom odnosno organom nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.

Član 147

Ako učesnici ne postignu sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost u roku od dva mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležna služba, odnosno organ uprave dostavit će pravomoćno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazima o isplati vlasniku ponuđenog iznosa naknade ili o njegovom polaganju u depozit suda na čijem se području nalazi eksproprirana nepokretnost, radi određivanja naknade.

Organ iz stava 1. ovog člana može i prije isteka roka od dva mjeseca dostaviti rješenje o ekspropijaciji sa spisima nadležnom sudu, ako iz izjava sudionik utvrdi da se ne može postići sporazum o naknadi.

Ako nadležna služba odnosno organ ne postupi po odredbama stava 1. ovog člana, sudionici se mogu neposredno obratiti nadležnom sudu sa zahtjevom za određivanje naknade.

Član 148

Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.

Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka pred sudom.

Član 149

Sud će odrediti ročište na kojem će omogućiti sudionicima da se izjasne o obliku i obimu, odnosno visini naknade, kao i o dokazima o vrijednosti nepokretnosti, koji se pribavljaju po službenoj dužnosti.

Sud će na ročištu izvesti i druge dokaze koje učesnici predlože, ako utvrdi da to ima značaja za određivanje naknade, a po potrebi odredit će i vještačenje.

Član 150

Troškove postupka određivanja naknade za eksproprirane nepokretnosti snosi korisnik eksproprijacije, osim troškova koji su izazvani neopravdanim postupcima ranijeg vlasnika.

Član 151

Ako sudionici zaključe sporazum da se naknada za ekspropriranu zgradu ili stan odredi u obliku davanja druge zgrade ili stana, sporazumom će se odrediti i rok za izvršenje uzajamnih obaveza. Ako taj rok ne odrede, sud će rješenjem o naknadi odrediti rok o iseljenju iz eksproprirane zgrade, odnosno stana kao posebnog dijela zgrade, prema zakonu kojim je uređena eksproprijacija.

Odredba stava 1. ovog člana shodno se primjenjuje i na zemljoradnika kad mu je po sporazumu s korisnikom eksproprijacije ili na njegov zahtjev naknada za eksproprirano poljoprivredno zemljište određena davanjem u vlasništvo druge nepokretnosti.

Član 152

Nakon što utvrdi bitne činjenice sud donosi rješenje kojim određuje oblik i obim, odnosno visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost.

Ako sudionici zaključe sporazum o obliku i obimu, odnosno visini naknade, sud će svoje rješenje temeljiti na njihovom sporazumu, ukoliko utvrdi da sporazum nije u suprotnosti sa propisima kojima su uređeni vlasnički odnosi na nepokretnostima.

Član 153

Odredbe o postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost shodno se primjenjuju i u drugim slučajevima kada se ranijem vlasniku po zakonu priznaje pravo na naknadu za nepokretnost na kojoj je izgubio pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo.

3. Upravljanje i korištenje zajedničkim stvarima

Član 154

U postupku za upravljanje i korištenje zajedničkim stvarima sud uređuje način upravljanja i korištenja zajedničkim stvarima suvlasnika, sukorisnika i drugih suposjednika iste stvari.

Član 155

Postupak za upravljanje i korištenje zajedničkim stvarima pokreće se na prijedlog osobe koja smatra da joj je povrijeđeno pravo upravljanja ili korištenja zajedničke stvari.

Prijedlog sadrži podatke o zainteresiranim osobama i o stvari koja je predmet postupka, kao i razloge zbog kojih se postupak pokreće.

Prijedlog se podnosi sudu na čijem području se stvar nalazi, a ako se stvar nalazi na području više sudova, prijedlog se može podnijeti svakom od tih sudova.

Član 156

Po prijemu prijedloga sud će zakazati ročište, na koje će pozvati sve zainteresirane osobe, ukazat će im na mogućnost sporazuma i pomoći im da sporazumno urede način upravljanja, odnosno korištenja zajedničke stvari.

Sporazum zainteresiranih osoba sud će nakon što im predoči prirodu i pravno djelovanje sudskog poravnanja, unijeti u zapisnik kao sudsko poravnanje.

Član 157

Ako se zainteresirane osobe ne sporazumiju, sud će provesti potrebne dokaze i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka donijeti rješenje kojim će urediti način upravljanja ili korištenja zajedničkom stvari po odgovarajućim propisima o materijalnom pravu, vodeći računa o njihovim posebnim i zajedničkim interesima.

Kad se prijedlogom traži uređenje korištenja zajedničkog stana ili poslovnih prostorija, sud će naročito urediti koje će prostorije zainteresirane osobe koristiti posebno, a koje zajednički, način korištenja zajedničkih prostorija, kao i na koji način će se snositi troškovi korištenja prostorija.

Član 158

Kad je među zainteresiranim osobama sporno pravo na stvar koja je predmet postupka ili je sporan obim prava, sud će uputiti predlagača da u roku od 15 dana pokrene parnicu ili postupak pred upravnim organom radi rješavanja spornog prava, odnosno pravnog odnosa, a vanparnični postupak će prekinuti.

Ako predlagač ne pokrene postupak u roku iz stava 1. ovog člana, smatrat će se da je prijedlog povučen.

Sud može, do donošenja odluke nadležnog organa, privremeno urediti odnose zainteresiranih osoba u pogledu upravljanja i korištenja zajedničkom stvari kad to okolnosti slučaja zahtijevaju, a naročito da bi se spriječila šteta, samovlašće ili očita nepravda za pojedine zainteresirane osobe.

Odredbe iz stava 3. ovog člana primjenit će se i kad su zainteresirane osobe suposjednici stvari koji ne raspolažu dokazima o zakonitom osnovu sticanja posjeda.

Član 159

Zainteresirane osobe mogu u parnici ili u drugom postupku ostvarivati svoja prava u odnosu na stvar o čijem je upravljanju i korištenju pravomoćno odlučeno u postupku upravljanja i korištenja zajedničkim stvarima.

Član 160

Odredbe ovog zakona o upravljanju i korištenju zajedničkim stvarima primjenjuju se i na vlasnike i posjednike posebnih dijelova zgrada u pogledu upravljanja i korištenja zajedničkim dijelovima zgrade koji služe zgradi kao cjelini ili samo nekim posebnim dijelovima zgrade, u kom slučaju se zainteresiranim osobama smatraju samo vlasnici tih dijelova zgrade, ako se uređivanjem njihovih uzajamnih odnosa ne dira u prava vlasnika drugih dijelova zgrade.

Odnosi između vlasnika posebnih dijelova zgrade uređuju se sukladno propisima o pravima na posebnim dijelovima zgrade.

4. Dioba stvari i nekretnina u suvlasništvu

Član 161

U postupku diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu sud odlučuje o diobi i načinu diobe tih stvari i nekretnina.

Član 162

Postupak diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu može prijedlogom pokrenuti suvlasnik, a prijedlog mora obuhvatiti sve suvlasnike.

Prijedlog sadrži podatke o predmetu diobe, veličini dijela i o drugim stvarnim pravima svakog suvlasnika. Za nepokretnost moraju se navesti zemljišno-knjižni ili katastarski podaci i priložiti odgovarajući pismeni dokazi o pravu vlasništva, pravu služnosti i drugim stvarnim pravima, kao i o posjedu nepokretnosti.

Prijedlog se podnosi sudu na čijem se području stvar ili nekretnina nalazi, a ako se stvari ili nekretnina u suvlasništvu nalaze na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.

Član 163

Ako sud, postupajući po prijedlogu, utvrdi da je među suvlasnicima sporno pravo na stvarima koje su predmet diobe ili pravo na imovini, da je sporna veličina dijela u stvarima, odnosno imovini u suvlasništvu ili da je sporno koje stvari, odnosno prava ulaze u nekretninu u suvlasništvu, prekinut će postupak i uputiti predlagača da u roku od 15 dana pokrene parnicu.

Ako predlagač u roku iz stava 1. ovog člana ne pokrene parnicu, smatrat će se da je prijedlog povučen.

Član 164

Sud će po prijemu prijedloga zakazati ročište na koje će pozvati sve suvlasnike i osobe koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.

Član 165

Ako suvlasnici ili osobe koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo u toku postupka postignu poravnanje o uvjetima i načinu diobe, sud će poravnanje unijeti u zapisnik kao sudsko poravnanje.

Član 166

Ako osobe iz člana 165. ovog zakona ne postignu poravnanje o uvjetima i načinu diobe, sud će ih saslušati, provesti potrebne dokaze, a kad je to nužno i vještačenje, pa će na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odgovarajućim propisima materijalnog prava, donijeti rješenje o diobi stvari ili nekretnina u suvlasništvu, vodeći računa da zadovolji opravdane zahtjeve i interese suvlasnika i osoba koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.

Pri odlučivanju kome treba da pripadne određena stvar sud će naročito imati u vidu posebne potrebe pojedinih suvlasnika zbog kojih ta stvar treba da pripadne tom suvlasniku.

Ako se dioba stvari ima izvršiti njenom prodajom, prodaja će se dozvoliti i izvršiti po odredbama Zakona o izvršnom postupku.

Član 167

Rješenje o diobi sadrži: predmet, uvjete i način diobe, podatke o fizičkim dijelovima stvari i pravima koja su pripadala pojedinom suvlasniku, kao i prava i obaveze suvlasnika utvrđene diobom.

Rješenjem o diobi sud će odlučiti i o načinu ostvarivanja služnosti i drugih stvarnih prava na dijelovima stvari koja je fizički podijeljena između suvlasnika.

5. Uređenje međa

Član 168

U postupku uređenja međa sud uređuje među između susjednih nepokretnosti kad su međašnji znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni.

Član 169

Prijedlog za uređenje međa između susjednih zemljišnih parcela može podnijeti svaki od vlasnika, odnosno posjednika tih parcela a kada je to zakonom određeno i ovlašteni organ.

Prijedlog sadrži podatke o vlasnicima, odnosno posjednicima susjednih parcela, zemljišnim parcelama između kojih se međa uređuje, sa oznakama tih parcela iz zemljišnih i katastarskih knjiga, razloge zbog kojih se postupak pokreće, kao i vrijednost sporne međašnje površine.

Član 170

Po prijemu prijedloga sud može zakazati ročište u sudu na koje će pozvati sudionike radi pokušaja sporazumnog uređenja međa.

Ako sudionici ne postignu sporazum, sud će zakazati ročište na spornom mjestu, na koje će, pored sudionika pozvati vještaka geodetske, odnosno druge odgovarajuće struke, a po potrebi i predložene svjedoke.

Uz poziv za ročište sudionici se pozivaju da podnesu sve isprave, skice i druge dokaze od značaja za uređenje međa. U pozivu će se sudionici upozoriti na posljedice nedolaska na ročište.

Član 171

Ako predlagač ne dođe na ročište, a bio je uredno pozvan, ročište će se održati ukoliko to predloži protivnik predlagača.

Ako niko ne predloži održavanje ročišta, smatra se da je prijedlog povučen.

Član 172

Ako među sudionicima postoji spor o međašnjoj površini čija vrijednost ne prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postupku, sud će utvrditi među na osnovu jačeg prava, a ako to nije moguće, na osnovu posljednjeg mirnog posjeda. Ukoliko se spor ne može riješiti ni na ovaj način, sud će spornu međašnju površinu podijeliti po pravičnosti.

Ako sudionici predhodno o tome postignu sporazum, sud može među urediti i na osnovu važećih katastarskih planova.

Sud može urediti među po jačem pravu bez obzira na vrijednost međašnje površine, ako sudionici o tome prethodno postignu sporazum.

Član 173

Ako među sudionicima postoji spor o međašnjoj površini čija vrijednost prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postupku, a ne postignu sporazum u smislu stava 3. člana 172. ovog zakona, sud će predlagača uputiti na parnicu i obustavit će vanparnični postupak.

Član 174

Na ročištu za uređenje međa sud će na spornom mjestu utvrditi među između zemljišnjih parcela sudionika i obilježiti je trajnim i vidnim međašnjim znacima.

O radnjama poduzetim na ročištu za uređenje međa sastavlja se zapisnik, u koji se unosi naročito: opis zatečenog stanja i sadržaj izjava sudionika, vještaka i svjedoka. Uz zapisnik se prilažu: skica zatečenog stanja i skica stanja uspostavljenog uređenjem međa.

Član 175

U rješenju o uređenju međa sud opisuje među između zemljišnih parcela sudionika, pozivajući se na skicu uspostavljenog stanja koja je sastavni dio rješenja.

Član 176

Sud neće uređivati među na građevinskom zemljištu na kome ne postoji pravo vlasništva, osim u slučaju kad nije izvršena parcelizacija zemljišta po odredbama zakona kojim je regulirano prostorno uređenje.

V – UREĐENJE DRUGIH VANPARNIČNIH STVARI

1. Sastavljanje i ovjeravanje sadržine isprava

Član 177

U postupku za sastavljanje ili ovjeravanje sadržine isprave sud sastavlja i ovjerava ispravu kad je za nastanak prava ili punovažnog pravnog posla potrebno postojanje javne isprave.

Sukladno odredbi stava 1. ovog člana sastavlja se i sudski testament.

Član 178

Za sastavljanje ili ovjeravanje isprave mjesno je nadležan svaki stvarno nadležni sud.

Ispravu sastavlja ili ovjerava sudac.

Član 179

Isprava se sastavlja u sudu, a van suda kada sudionik nije u mogućnosti da dođe u sud ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi.

Član 180

Prije sastavljanja isprave sudac utvrđuje identitet predlagača.

Kad sudac ne poznaje predlagača osobno, njegov identitet utvrđuje javnom ispravom sa fotografijom ili izjavom svjedoka, čiji je identitet utvrđen javnim ispravama.

Član 181

Ako je predlagač nepismen ili nijem, ili slijep, ili ne poznaje jezik koji je u službenoj upotrebi u sudu, sastavljanje isprave vrši se u prisustvu dva punoljetna svjedoka koje sudac osobno poznaje ili čiji je identitet utvrdio javnim ispravama sa fotografijom.

Član 182

Ako predlagač ne zna jezik na kome se sastavlja isprava, sudac će ispravu sastaviti uz učešće sudskog tumača.

Ako je predlagač gluhonijem ili slijep, sudac će ispravu sastaviti uz učešće tumača koji se sa predlagačem može sporazumjeti.

Član 183

Svjedoci pri sastavljanju isprava, mogu biti osobe koje su pismene i koje poznaju službeni jezik i jezik predlagača, a ako je predlagač nijem, i da se s njim mogu sporazumjeti.

Član 184

Kada utvrdi da postoje uvjeti iz člana 183. ovog zakona, sudac utvrđuje da li postoji slobodna volja da se zaključi pravni posao.

Sudac je dužan da sudionicima objasni smisao pravnog posla, da im ukaže na njegove posljedice i da ispita da li je pravni posao dozvoljen, odnosno da nije u suprotnosti sa prinudnim propisima.

Član 185

Ako sudac utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 184. ovog zakona, rješenjem će odbiti da sastavi ispravu.

Član 186

O sastavljanju isprave sačinjava se zapisnik, u koji se unosi i način na koji je utvrđen identitet sudionika, svjedoka i tumača koji su prisustvovali sastavljanju isprave.

Zapisnik potpisuju sudionici i svjedoci.

Uz zapisnik se prilaže primjerak sastavljene i potpisane isprave.

Član 187

Pri sastavljanju sudskog testamenta svjedoci ne mogu biti potomci ostavljača, njegovi usvojenici i njegovi potomci, njegovi preci zaključno s djedom i bakom i njihovim potomcima prvog stupnja, njihovi srodnici u pobočnoj liniji do trećeg stepena, bračni drugovi svih ovih osoba i bračni drug ostavljača.

Odredbe stava 1. ovog člana shodno se primjenjuju i na sudske tumače.

Član 188

Kad sasluša zavještača, sudac će njegovu izjavu vjerno unijeti u zapisnik, po mogućnosti riječima zavještača, pazeći pri tome da volja zavještača bude jasno izražena.

U zapisnik će se unijeti i sve okolnosti koje bi mogle biti važne za punovažnost testamenta.

Kad je to potrebno, sudac će zavještaču objasniti propise koji ograničavaju zavještača u raspolaganju testamentom.

Član 189

Nakon što zavještač sam pročita zapisnik o sudskom testamentu, te izjavi da je njegova posljednja volja u svemu vjerno unijeta, sudac će ovo potvrditi na testamentu.

Član 190

Ako je testament sastavljen u prisustvu dva svjedoka zbog toga što zavještač ne zna da čita, sudac će mu pročitati testament, a potom će ga zavještač, pošto izjavi da je to njegov testament, u prisustvu svjedoka potpisati ili staviti na njega otisak prsta.

Ako zavještač ne poznaje jezik koji je u službenoj upotrebi u sudu ili je nijem ili je gluh, sudac će preko sudskog tumača pročitati testament, a zavještač će preko sudskog tumača izjaviti da je testament njegov.

Svjedoci će se potpisati na samom testamentu, a sudac će na testamentu potvrditi da su sve ove radnje izvršene.

Član 191

Ako se zapisnik o sastavljanju testamenta sastoji od više listova, oni će se prošiti jemstvenikom i oba kraja jemstvenika zapečatiti sudskim pečatom.

Svaki list zapisnika zavještač će potpisati posebno ili na njemu staviti otisak prsta.

Na kraju zapisnika označit će se od koliko se listova sastoji testament.

Član 192

Ako je testament sastavljen u sudu na čijem području zavještač nema prebivalište, sud je dužan da o tome odmah obavijesti sud na čijem području zavještač ima prebivalište.

Član 193

Ako zavještač opozove svoj testament, na opozivanje testamenta shodno će se primijeniti odredbe o sastavljanju testamenta. Opozivanje testamenta će se zabilježiti na testamentu koji se čuva u sudu.

Član 194

Sud vrši ovjeravanje sadržine isprave kada je to zakonom određeno.

Ovjeravanje isprave vrši se na samoj ispravi potpisom suca i stavljanjem pečata suda.

Po izvršenom ovjeravanju isprave sud predaje učesnicima originalan primjerak ove isprave.

2. Čuvanje isprava

Član 195

Sud je dužan primiti na čuvanje ispravu kad je zakonom za pojedine vrste isprava to izričito određeno ili kad je to potrebno radi osiguranja određenih imovinskih ili drugih prava.

Član 196

Isprava se može predati na čuvanje svakom stvarno nadležnom sudu, s tim što se identitet podnositelja isprave utvrđuje prema odredbama člana 180. stav 2. ovog zakona.

Član 197

O prijemu isprave na čuvanje sud sastavlja zapisnik, u koji se unosi način utvrđivanja identiteta podnositelja isprave i vrsta i naziv primljene isprave.

Primljena isprava će se staviti u poseban omot, zapečatiti i čuvati odvojeno od ostalih spisa.

Član 198

Kad sud prima na čuvanje testament koji nije sastavljen u sudu, zavještač ga predaje osobno u otvorenom ili zatvorenom omotu.

Kada se na čuvanje predaje otvoren testament, sudac će ga pročitati zavještaču i ukazati na eventualne nedostatke zbog kojih testament ne bi bio punovažan.

Član 199

Kada su svjedoci usmenog testamenta podnijeli sudu pismeno koje sadrži volju zavještača, sud će prijem ovakvog pismena zapisnički utvrditi, staviti u poseban omot i zapečatiti.

Na način propisan u članu 198. ovog zakona, sud će postupiti i kad svjedoci usmenog testamenta dođu u sud da usmeno ponove izjavu zavještača.

Pri uzimanju izjave svjedoka sud će utvrditi izjavu volje zavještača i okolnosti od kojih ovisi punovažnost usmenog testamenta.

Član 200

Nakon prijema isprave na čuvanje sud će podnositelju isprave izdati potvrdu.

Član 201

Ako se isprava o testamentu, osim sudskog testamenta, preda na čuvanje sudu na čijem području zavještač nema prebivalište, sud je dužan odmah o tome obavijestiti sud na čijem području zavještač ima prebivalište.

Član 202

Isprava koja se nalazi na čuvanju kod suda, vratit će se podnosiocu isprave na njegov zahtjev ili njegovom punomoćniku koji ima ovjerenu punomoć za taj posao.

O vraćanju isprave sastavit će se zapisnik u kome će se zapisati način utvrđivanja identiteta osobe kojoj se vraća isprava.

Ako se isprava vraća punomoćniku, punomoć se prilaže zapisniku i zadržava u spisu.

3. Sudski depozit

Član 203

U sudski depozit mogu se predati novac, papiri od vrijednosti i druge isprave koje se mogu unovčiti, plemeniti metali, dragocjenosti i drugi predmeti izrađeni od plemenitog metala, kad je to zakonom ili drugim propisom predviđeno.

Sud je dužan da primi u depozit i druge predmete kad je zakonom određeno da dužnik može kod suda položiti za povjerioca stvar koju duguje.

Član 204

Predmeti iz člana 203. ovog zakona mogu se predati svakom stvarno nadležnom sudu.

Predmeti se predaju sudu u mjestu ispunjenja obaveze, osim ako razlozi ekonomičnosti ili priroda posla zahtijevaju da se polože u sudu u mjestu gdje se stvar nalazi, a mogu se predati i drugom sudu kad je to zakonom određeno.

Član 205

Prijedlog za predaju predmeta sadrži opis predmeta, vrijednost predmeta, razloge zbog kojih se predaje predmet, ime i prezime osobe u čiju korist se predmet predaje i uvjete pod kojima se predmet predaje.

Uz prijedlog mogu se predložiti i odgovarajući dokazi.

Član 206

Sud će rješenjem odbiti prijedlog kad ocijeni da nisu ispunjeni uvjeti za prijem predmeta u depozit ili ako predlagač u roku od 15 dana ne predujmi troškove čuvanja.

Član 207

Ako sud ne odbije prijedlog, donijet će rješenje o prijemu predmeta ili novca u sudski depozit i odrediti način čuvanja.

Član 208

Kad je deponovanje izvršeno u korist određene osobe, sud će tu osobu pozvati da u roku od 15 dana primi predmet iz depozita ako ispuni određene uvjete za predaju.

Član 209

Ako je predmet depozita novac ili strana valuta, sud je dužan da u roku od tri dana od dana prijema, novac, odnosno stranu valutu položi na poseban račun kod zavoda za platni promet ili ovlaštene banke, ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

Plemenite metale, stvari izrađene od plemenitih metala i druge dragocjenosti, kao i papire od vrijednosti, sud će u roku od tri dana predati ovlaštenoj banci, ukoliko posebnim propisom nije drugačije određeno.

Druge predmete koji se ne mogu čuvati u sudskom depozitu sud će na prijedlog predlagača odrediti da se čuvaju u javnom skladištu ili u drugom pravnom licu koje se bavi čuvanjem stvari, a fizičkoj osobi samo u mjestu gdje se predmeti nalaze, ako nema pravnog lica koje obavlja djelatnost uskladištenja.

Član 210

Prije donošenja rješenja o prijemu u depozit sud će naložiti predlagaču polaganje u depozit potrebnog predujma za troškove čuvanja i rukovanja takvim predmetima.

Prije predaje predmeta na čuvanje sud će izvršiti popis i procjenu stvari i o tome sačiniti zapisnik u dovoljnom broju primjeraka.

Član 211

Ako osoba u čiju korist je predmet predat izjavi da ga ne prima, sud će o tome izvijestiti predlagača i zatražiti da se u određenom roku izjasni.

Ako osoba u čiju korist je primljen predmet u sudski depozit ne podigne predmet u roku od 15 dana, sud će rješenjem pozvati predlagača da preuzme predmet.

Predmeti primljeni u depozit izdaju se na osnovu rješenja suda koji je odredio prijem.

Član 212

Kad se u depozit predaju predmeti za koje predlagač ne zna kojoj osobi treba da se predaju ili ako ne zna koji od više deponiranih predmeta kome od više osoba treba da se predaju, sud će zakazati ročište i pozvati predlagača i sve zainteresirane osobe radi postizanja sporazuma kojoj osobi pripada deponirani predmet.

Ako se uredno pozvane osobe ne odazovu na ročište ili među njima ne postigne sporazum, sud će ih rješenjem uputiti da u parnici ostvaruju pravo na predmet primljen u depozitu. U rješenju će se odrediti i rok za pokretanje parnice, o čemu se obavještava deponent.

Ako se pokrene parnični postupak, sud će rješenjem prekinuti ovaj postupak, a ako se postupak ne pokrene, sud će rješenjem pozvati predlagača da preuzme predmet iz depozita.

Član 213

Rješenje kojim se određuje izdavanje predmeta iz depozita sadrži naročito: ime i prezime ovlaštene osobe da preuzme predmet iz depozita, način, rok i uvjet za preuzimanje predmeta, kao i upozorenje na pravne posljedice ako predmet ne bude preuzet u roku u kome po zakonu zastarijeva pravo na njegovo izdavanje.

Rješenjem iz stava 1. ovog člana utvrđuju se i troškovi nastali u vezi sa čuvanjem i rukovanjem predmetima i ko je dužan da ih naknadi.

Član 214

Predmet iz depozita čuvar koga je sud odredio može izdati samo na osnovu rješenja suda i na način kako je to u rješenju određeno.

Član 215

Ako osoba u čiju korist je predmet primljen u sudski depozit ili depodent, koji je uredno pozvan da preuzme predmet, predmet ne podigne u roku od tri godine od dana prijema urednog poziva, sud će rješenjem utvrditi da je predmet postao državna svojina, odnosno da pravo raspolaganja pripada općini na čijem se području nalazi sjedište suda.

Član 216

Predmet koji je na osnovu pravomoćnog rješenja iz člana 215. ovog zakona postao državna svojina sud će predati općini na čijem se području nalazi sjedište suda.

O predaji predmeta iz stava 1. ovog člana sastavit će se zapisnik.

4. Poništenje isprava

Član 217

U postupku za poništenje domaće isprave na kojoj se neposredno zasniva neko materijalno pravo i čije je posjedovanje nužno za ostvarivanje toga prava proglasit će se da je isprava izgubila svoju važnost ako je ukradena, izgorjela ili na bilo koji način nestala ili uništena, osim ako zakonom nije zabranjeno poništenje takve isprave.

Pod uvjetima iz stava 1. ovog člana može se poništiti i isprava na kojoj se zasniva neko nematerijalno pravo, kad ne postoje podaci na osnovu kojih nadležni organ može da izda duplikat te isprave.

Član 218

O prijedlogu za poništenje isprave koju je izdao organ uprave ili pravno lice odlučuje sud na čijem se području nalazi sjedište izdavača isprave.

O prijedlogu za poništenje isprave, kad je u ispravi naznačeno mjesto ispunjenja obaveze, odlučuje sud na čijem se području nalazi mjesto ispunjenja obaveze.

Ako se o prijedlozima iz st. 1. i 2. ovog člana ne može odrediti nadležnost suda, o prijedlogu za poništenje isprave odlučuje sud na čijem se području nalazi sjedište, prebivalište ili boravište predlagača.

Član 219

Prijedlog za poništenje isprave može podnijeti svaka osoba koja je na osnovu te isprave ovlaštena da ostvaruje neko pravo ili ima pravni interes da se nastala isprava poništi.

Prijedlog za poništenje isprave sadrži: vrstu isprave, firmu, naziv i sjedište ili ime i prezime i prebivalište izdavača isprave, iznos obaveze, mjesto i datum izdavanja isprave, mjesto ispunjavanja obaveze, da li isprava glasi na ime, ili na donosioca, ili po naredbi, činjenice iz kojih proizilazi da je predlagač ovlašten za podnošenje prijedloga, kao i podatke iz kojih proizilazi vjerovatnoća da je isprava nestala ili uništena.

Uz prijedlog se, ako postoji, prilaže i prepis isprave.

Jednim prijedlogom može se zahtijevati i poništenje više isprava pod uvjetom da je mjesno nadležan isti sud.

Član 220

Ako pri prethodnom ispitivanju prijedloga iz člana 219. ovog zakona sud utvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka, prijedlog će se rješenjem odbaciti.

Ako prijedlog ne odbaci, sud će naložiti izdavaču isprave i povjeriocu da se u određenom roku izjasne da li je isprava čije se poništenje predlaže bila izdata i da li postoje i koje smetnje za sprovođenje postupka.

Član 221

Po prijemu izjašnjenja osobe iz stava 2. člana 220. ovog zakona sud će oglasom objaviti pokretanje postupka za poništenje isprave.

Oglas sadrži bitne sastojke isprave potrebne za njeno identificiranje, rok u kome se mogu podnijeti prijave ili prigovori protiv prijedloga ( oglasni rok ), poziv da se isprava pokaže sudu ili izvijesti sud o osobi i prebivalištu osobe koja drži ispravu, upozorenje da će se isprava sudski poništiti ako se u oglasnom roku sa ispravom ne prijavi sudu ili ne stavi prigovor protiv prijedloga za poništenje isprave, upozorenje dužniku da po ovoj ispravi ne može punovažno ispuniti svoju obavezu, niti zamijeniti ili obnoviti ispravu, niti izdati nove kupone ili talone i da imalac isprave ne smije prenijeti prava iz ove isprave.

Član 222

Oglas iz člana 221. ovog zakona dostavit će se svim zainteresiranim osobama i objaviti na oglasnoj tabli suda i jedanput će se objaviti o trošku predlagača u “Službenim novinama Federacije BiH” ili na drugi odgovarajući način.

Oglasni rok teče od dana objavljivanja, a ako je oglas objavljen na oba načina iz stava 1. ovog člana, oglasni rok teče od dana objavljivanja u glasilu u kojem je kasnije objavljen.

Dužnik se smije ispuniti obvezu iz isprave čije se poništenje tražiti, niti ispravu preinačiti, obnoviti ili prenijeti na drugu osobu ili za nju izdati nove kupone ili talone od momenta kad mu je dostavljen oglas ili kad je na bilo koji način saznao za pokretanje postupka radi poništenja isprave.

Zabrana iz stava 1. ovog člana traje sve dok rješenje o poništenju isprave ili o obustavi postupka ne postane pravomoćno.

Dužnik se može osloboditi obaveze samo ako iznos duga uplati na depozit suda.

Član 224

Dužnik je ovlašten da zadrži ispravu čije se poništenje traži, ako mu bude podnesena radi ispunjenja obaveze ili ako je do nje došao na drugi način. Dužnik je obavezan da zadržanu ispravu odmah preda sudu kod kojeg se vodi postupak za poništenje, sa naznakom osobnog imena i adrese osobe koja mu je ispravu predala.

Član 225

Sud će obustaviti postupak za poništenje isprave ako predlagač povuče prijedlog ili ako predlagač u roku koji odredi sud ne položi u sudski depozit potreban novčani iznos za objavljivanje oglasa ili ako treća osoba podnese sudu ispravu ili dokaže pred sudom postojanje isprave čije se poništenje predlaže.

Član 226

Prije donošenja rješenja sud je dužan obavijestiti predlagača o svakoj prijavi treće osobe i blagovremenosti te prijave.

Član 227

Kad sud utvrdi da su ispunjeni uvjeti za daljnje vođenje postupka, a protekne oglasni rok, zakazat će ročište i pozvati predlagača, izdavača isprave, dužnika iz isprave i sve osobe koje su se prijavile sudu ili podnijele prigovore protiv prijedloga za poništenje isprave.

Član 228

Na osnovu rezultata postupka sud donosi rješenje o poništenju isprave ili o odbijanju prijedloga.

Rješenje o poništenju isprave sadrži podatke o izdavaču isprave i predlagaču, kao i bitne sastojke isprave uz označenje iznosa obaveze ako glasi na ispunjenje novčane obaveze.

Rješenje se dostavlja svim zainteresiranim osobama.

Član 229

Protiv rješenja kojim se prijedlog za poništenje isprave odbacuje ili odbija ili postupak obustavlja žalbu može izjaviti samo predlagač.

Protiv rješenja o poništenju isprave žalbu mogu izjaviti izdavač isprave i dužnik iz te isprave, kao i osobe ovlaštene na osnovu isprave, ako nisu predlagači.

Član 230

Pravomoćno rješenje kojim se isprava poništava zamjenjuje poništenu ispravu, dok se ne izda nova isprava.

Na osnovu pravomoćnog rješenja o poništenju isprave, predlagač može od dužnika zahtijevati ostvarivanje svih prava koja proističu iz te isprave ili mu na osnovu nje pripadaju, a može zahtijevati i da mu se o njegovom trošku izda nova isprava uz predaju rješenja o poništenju.

VI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 231

Ako je prije početka primjene ovog zakona doneseno prvostepeno rješenje kojim se postupak pred prvostepenim sudom okončava, daljnji postupak sprovest će se po odredbama ovog zakona.

Član 232

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena Zakona o vanparničnom postupku (“Službeni list SR BiH”, broj 10/89) i drugi zakoni o vanparničnom postupku koji se primjenjuju na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 233

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjeni
Zakona o vanparničnom postupku

(“Sl. novine FBiH”, br. 39/2004)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Napomena:

* Odredbe čl. 91. do 145. Zakona o vanparničnom postupku (“Sl. novine FBiH”, br. 2/1998, 39/2004 i 73/2005) prestale su da važe danom početka primjene Zakona o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, br. 80/2014), odnosno 10. januara 2015. godine.

Zakon o lijekovima FBiH

0

ZAKON O LIJEKOVIMA

(“Sl. novine FBiH”, br. 109/2012)

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuje se oblast lijekova koji se upotrebljavaju u medicini u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) usaglašavanjem sa Zakonom o lijekovima i medicinskim sredstvima (“Službeni glasnik BiH”, br. 58/08) (u daljnjem tekstu: Državni zakon), Zakonom o apotekarskoj djelatnosti (“Službene novine Federacije BiH”, br. 40/10), kao i propisima donesenim na osnovu tih zakona.

Član 2

Nadležni organ odgovoran za oblast lijekova koji se upotrebljavaju u medicini u Federaciji u dijelu za koji nije nadležna Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH (u daljnjem tekstu: Agencija) je Federalno ministarstvo zdravstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

Ministarstvo iz stava 1. ovog člana obavlja poslove iz oblasti lijekova koji se upotrebljavaju u medicini na teritoriji Federacije, a koji su mu dodijeljeni u skladu sa Državnim zakonom, Zakonom o apotekarskoj djelatnosti, kao i propisima donesenim na osnovu tih zakona, te ovog zakona.

Član 3

Kantonalna ministarstva zdravstva (u daljnjem tekstu: kantonalno ministarstvo) poduzimaju odgovarajuće mjere sa ciljem osiguranja dostupnosti lijekovima u skladu sa Državnim zakonom, propisima donesenim na osnovu Državnog zakona, ovim zakonom, propisima iz oblasti zdravstvenog osiguranja, zakonom kantona i drugim propisima kantona.

Lijekovi iz stava 1. ovog člana moraju biti stavljeni u promet u skladu sa Državnim zakonom i propisima donesenim na osnovu tog zakona.

II. DOSTUPNOST LIJEKOVIMA KOJI SE FINANSIRAJU SREDSTVIMA OBAVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA U FEDERACIJI

1. Liste lijekova

Član 4

Sa ciljem omogućavanja dostupnosti lijekova stanovništvu Federacije, proizvođači i prometnici lijekova dužni su stalno imati na raspolaganju količine esencijalnih lijekova potrebne za redovnu jednomjesečnu potrošnju u skladu sa članom 82. Državnog zakona.

Količine esencijalnih lijekova potrebne za jednomjesečnu potrošnju iz stava 1. ovog člana moraju biti stavljene u promet u skladu sa Državnim zakonom i propisima donesenim na osnovu tog zakona.

Član 5

Snabdijevanje lijekovima u primarnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti koji se koriste na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja u Federaciji obavlja se u skladu sa:

– Listom lijekova obaveznog zdravstvenog osiguranja Federacije BiH, i

– Listom lijekova u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti Federacije BiH.

Liste iz stava 1. ovog člana na prijedlog federalnog ministra zdravstva (u daljnjem tekstu: federalni ministar) utvrđuje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije BiH).

Liste iz stava 1. ovog člana objavljuju se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Lijekovi sa liste esencijalnih lijekova u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH), kao i lijekovi u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti u BiH koje utvrđuje Vijeće ministara BiH u skladu sa članom 83. Državnog zakona, predstavljaju minimum lijekova koji se propisuju i izdaju na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, kao i minimum lijekova u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti i ulaze u sastav listi lijekova iz stava 1. ovog člana.

Bliži kriteriji za izbor lijekova, postupak i način izrade listi lijekova u Federaciji, način stavljanja i skidanja lijekova sa listi lijekova, obaveze ministarstava zdravstva, zavoda zdravstvenog osiguranja, te proizvođača i prometnika lijekova uvrštenih na liste lijekova, kao i korištenje lijekova utvrđuju se propisom federalnog ministra.

Član 6

Lista lijekova obaveznog zdravstvenog osiguranja Federacije BiH sadrži i cijene lijekova koje se redovno godišnje usklađuju sa maksimalnim državnim cijenama lijekova utvrđenim Pravilnikom o načinu kontrole cijena, načinu oblikovanja cijena i načinu izvještavanja o cijenama lijekova u BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 82/11).

Član 7

Snabdijevanje lijekovima koji se finansiraju sredstvima Fonda solidarnosti Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Federalni fond solidarnosti) obavlja se u skladu sa Listom lijekova Fonda solidarnosti Federacije BiH koju utvrđuje i revidira Vlada

Federacije BiH na prijedlog federalnog ministra u skladu sa članom 44. stav 1. Zakona o apotekarskoj djelatnosti, kao i propisima donesenim na osnovu tog zakona.

Centraliziranu nabavku lijekova sa Liste lijekova iz stava 1. ovog člana provodi Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Federalni zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja) u skladu sa propisima o javnim nabavkama, propisima o lijekovima, propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i raspoloživim finansijskim sredstvima Federalnog fonda solidarnosti utvrđenim za ove namjene u godišnjem finansijskom planu Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja.

Član 8

Listu lijekova koji se mogu propisivati i izdavati na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja kantona (u daljnjem tekstu: pozitivna lista lijekova kantona), kao i listu lijekova u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti na području kantona donosi vlada kantona na prijedlog kantonalnog ministra zdravstva.

Lijekovi sa Liste lijekova obaveznog zdravstvenog osiguranja Federacije BiH i Liste lijekova u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti Federacije BiH, obavezno ulaze u sastav listi iz stava 1. ovog člana.

Nije dozvoljeno proširenje liste lijekova iz stava 1. ovog člana ukoliko kanton nije u mogućnosti pokriti troškove pozitivne liste lijekova kantona koja se finansira na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Član 9

Na pozitivnu listu lijekova kantona, kao i listu lijekova u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti na području kantona uvrštavaju se samo oni zaštićeni nazivi lijekova koji ispunjavaju uvjete propisane Državnim zakonom i propisima donesenim na osnovu tog zakona, posebno posjedovanje važeće dozvole za stavljanje lijeka u promet u BiH izdate od Agencije, te pozitivnih nalaza o urađenoj kontroli kvaliteta lijeka od Kontrolnog laboratorija Agencije.

Na pozitivnoj listi lijekova kantona, kao i listi lijekova u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti na području kantona može se ograničiti broj zaštićenih naziva lijekova koji ispunjavaju uvjete iz stava 1. ovog člana u skladu sa utvrđenim doktrinarnim pristupima u korištenju lijekova za oboljenja za koja se koriste lijekovi sa listi lijekova u Federaciji; iskustvu u terapijskoj primjeni kod pacijenata za dati zaštićeni naziv lijeka; sigurnosti snabdijevanja lijekovima, uzimajući u obzir historijske podatke u smislu (ne)redovnog snabdijevanja lijekovima u Federaciji; postojanje evidentiranih nuspojava za specifičan zaštićeni naziv lijeka; kvalitet i vjerodostojnost podataka o zaštićenom nazivu lijeka iz referentnih izvora; status zaštićenog naziva lijeka u zdravstvenim sistemima država Evropske unije i sl.

Sa ciljem podržavanja razvoja domaće farmaceutske industrije na pozitivnu listu lijekova kantona, kao i listu lijekova u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti na području kantona obavezno se uvrštavaju i lijekovi domaće farmaceutske industrije koji ispunjavaju uvjete iz stava 1. ovog člana i to pored lijekova – orginatora kao i lijekova inozemne farmaceutske industrije.

Kriteriji i uvjeti za moguće ograničenje broja zaštićenih naziva lijekova iz st. 1. i 2. ovog člana bliže se utvrđuju pravilnikom federalnog ministra iz člana 5. stav 5. ovog zakona.

Član 10

Kantonalna ministarstva dužna su u roku od 15 dana od dana usvajanja pozitivne liste lijekova kantona i liste lijekova u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti na području kantona dostaviti ih Ministarstvu.

Kantonalna ministarstva u saradnji sa zavodima zdravstvenog osiguranja kantona dužna su Ministarstvu svakih šest mjeseci dostavljati izvještaj o potrošnji za lijekove sa pozitivnih listi lijekova kantona i listi lijekova u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti na području kantona i to u pakovanjima i vrijednostima u konvertibilnim markama utrošenih sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja kantona za ove namjene, za svaki generički naziv lijeka i zaštićeni naziv lijeka, kao i druge izvještaje potrebne radi obavljanja poslova i zadataka iz čl. 14. i 15. ovog zakona, koje odredi federalni ministar.

Na osnovu dostavljenih izvještaja iz stava 2. ovog člana, Ministarstvo obavlja kontinuirani monitoring i periodičnu evaluaciju listi lijekova u Federaciji, te poduzima mjere sa ciljem osiguranja dostupnosti lijekova stanovništvu stavljenim u promet u skladu sa Državnim zakonom i propisima donesenim na osnovu tog zakona.

Član 11

Nakon evaluacije izvještaja kantonalnih ministarstava iz člana 10. ovog zakona, usvajanja izvještaja o zdravstvenom stanju stanovništva Federacije BiH u skladu sa utvrđenim doktrinarnim pristupima u korištenju lijekova za oboljenja za koja se koriste lijekovi sa listi lijekova u Federaciji, jednom godišnje obavlja se revizija listi lijekova iz člana 5. ovog zakona.

Revizija iz stava 1. ovog člana obavlja se i u skladu sa listom esencijalnih lijekova BiH, kao i listom lijekova u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti u BiH.

Član 12

Sa ciljem osiguranja dostupnosti lijekova stanovništvu u Federaciji federalni ministar ima pravo odobravanja interventnog uvoza lijekova u slučaju prekoračenja cijena lijekova na domaćem tržištu, odnosno u slučaju da visina cijene lijeka otežava normalno snabdijevanje lijekovima u Federaciji.

Postupak i način odobravanja interventnog uvoza lijeka u slučajevima iz stava 1. ovog člana bliže se regulira propisom federalnog ministra.

Član 13

Sa ciljem racionalnijeg korištenja sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja kantoni mogu dogovorno obavljati zajedničke centralizirane nabavke lijekova koji se finansiraju sredstvima obaveznog zdravstvenog osiguranja na federalnom nivou, uz prethodno pribavljenu saglasnost Vlade Federacije BiH i vlada kantona.

Centralizirane nabavke lijekova iz stava 1. ovog člana provodi Federalni zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja u saradnji sa zavodima zdravstvenog osiguranja kantona u skladu sa propisima o javnim nabavkama, propisima o lijekovima, propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i iskazanim potrebama kantona za obimom i vrstom lijekova utvrđenim na pozitivnim listama lijekova kantona i listama lijekova u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti na području kantona i to na godišnjem nivou.

Finansiranje nabavki lijekova koje se provode na način i pod uvjetima predviđenim u st. 1. i 2. ovog člana obavljaju zavodi zdravstvenog osiguranja kantona, koji su učesnici u postupku centralizirane nabavke lijekova u skladu sa iskazanim potrebama za obimom i vrstom lijekova koji se nabavljaju na godišnjem nivou za potrebe kantona, kao i raspoloživim finansijskim sredstvima za ove namjene utvrđenim u godišnjim finansijskim planovima zavoda zdravstvenog osiguranja kantona.

III.INFORMIRANJE O LIJEKOVIMA

Član 14

Sa ciljem zaštite javnog zdravlja stanovništva Ministarstvo informira javnost, pacijente, zdravstvene ustanove i privatne prakse, zdravstvene profesionalce, ministarstva zdravstva i druga tijela vlasti, kao i zavode zdravstvenog osiguranja u Federaciji o racionalnom i ekonomičnom propisivanju i izdavanju lijekova, o procjeni postojećih i novih zdravstvenih tehnologija, provođenju preventivnih mjera očuvanja i zaštite zdravlja u skladu sa propisanom medicinskom doktrinom.

Obavljanje stručnih poslova iz stava 1. ovog člana Ministarstvo može povjeriti odgovarajućoj/im stručnoj/im instituciji/ama u Federaciji koja/e ima/ju iskustvo i dokazane rezultate u ovoj oblasti u skladu sa Pravilnikom o kriterijima za angažiranje stručnih institucija/stručnjaka u Federaciji Bosne i Hercegovine za izradu farmakoekonomskih parametara i drugih stručnih analiza i mišljenja koji utvrđuje federalni ministar.

Član 15

Ministarstvo pored poslova navedenih u članu 14. stav 1. ovog zakona obavlja i sljedeće poslove i zadatke:

– vrši evaluaciju i monitoring listi lijekova u Federaciji koji se finansiraju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, kao i monitoring korištenja lijekova sa tih listi, te daje prijedloge o potrebnim izmjenama i dopunama listi lijekova u Federaciji sa aspekta sigurnosti primjene lijeka i kvaliteta lijeka, kao i farmakoekonomskih pokazatelja,

– informira o definiranim dnevnim dozama lijekova i prati preporuke Svjetske zdravstvene organizacije,

– vrši procjene postojećih i novih zdravstvenih tehnologija i to lijekova, medicinskih i dijagnostičkih sredstava i sl. te provodi i/ili evaluira farmakoekonomske analize za potrebe Ministarstva,

– učestvuje u prikupljanju, analizi i izradi izvještaja o potrošnji lijekova u Federaciji i izrađuje izvještaje na godišnjem nivou,

– obavlja i druge poslove i zadatke u skladu sa ovim zakonom, Državnim zakonom, Zakonom o apotekarskoj djelatnosti, kao i propisima donesenim na osnovu tih zakona.

IV.PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 16

U roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona federalni ministar donijet će propise kojima se regulira sljedeće:

– bliži kriteriji za izbor lijekova, postupak i način izrade listi lijekova u Federaciji, način stavljanja i skidanja lijekova sa listi lijekova, obaveze ministarstava zdravstva, zavoda zdravstvenog osiguranja, te proizvođača i prometnika lijekova uvrštenih na liste lijekova, kao i korištenje lijekova (član 5. stav 5. ovog zakona),

– postupak i način odobravanja interventnog uvoza lijeka u slučajevima iz člana 12. ovog zakona,

– kriteriji za angažiranje stručnih institucija/stručnjaka u Federaciji za izradu farmakoekonomskih parametara i drugih stručnih analiza i mišljenja (član 14. stav 2. ovog zakona).

Član 17

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o lijekovima (“Službene novine Federacije BiH”, br. 51/01 i 29/05).

Do donošenja propisa na osnovu Državnog zakona, kao i do donošenja propisa na osnovu ovog zakona ostaju u primjeni federalni propisi iz oblasti lijekova ukoliko nisu suprotni Državnom zakonu u skladu sa članom 141. stav 2. Državnog zakona, kao i odredbama ovog zakona i to:

1. Pravilnik o dobroj laboratorijskoj praksi (“Službene novine Federacije BiH”, broj 38/02);

2. Pravilnik o dobroj transportnoj i skladišnoj praksi (“Službene novine Federacije BiH”, broj 38/02);

3. Pravilnik o određivanju visine veleprodajne i maloprodajne marže lijekova (“Službene novine Federacije BiH”, br. 40/02, 50/02, 15/06 i 9/08) i to u dijelu maloprodajne marže lijekova;

4. Pravilnik o ispunjavanju uvjeta prostora, opreme i kadra za čuvanje lijekova u zdravstvenim ustanovama (“Službene novine Federacije BiH”, broj 38/03);

5. Pravilnik o posebnim uvjetima prostora, opreme i kadra koje moraju ispunjavati veleprometnici lijekova i carinska skladišta (“Službene novine Federacije BiH”, br. 45/03 i 10/05);

6. Pravilnik o posebnim uvjetima prostora, opreme i kadra koje moraju ispunjavati proizvođači lijekova, kao i postupak njihove verifikacije (“Službene novine Federacije BiH”, broj 37/05);

7. Pravilnik o medicinskim pomagalima (“Službene novine Federacije BiH”, br. 58/06 i 24/07) u dijelu koji se odnosi na proizvodnju medicinskih pomagala;

8. Pravilnik o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati stručne institucije koje se bave ispitivanjem lijekova i postupku njihove verifikacije (“Službene novine Federacije BiH”, broj 61/04);

9. Pravilnik o ispitivanju bioraspoloživosti i bioekvivalenciji lijekova (“Službene novine Federacije BiH”, broj 61/04);

10. Odluka o Listi esencijalnih lijekova neophodnih za osiguranje zdravstvene zaštite u okviru standarda obaveznog zdravstvenog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 75/11).

Član 18

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju važiti sljedeći podzakonski akti i to:

1. Pravilnik o prijavljivanju i praćenju nuspojava lijekova (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/02);

2. Pravilnik o registraciji lijekova (“Službene novine Federacije BiH”, br. 34/02, 35/05, 53/06 i 22/07);

3. Kriteriji za izbor proizvođača lijekova i za registraciju u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 34/02);

4. Pravilnik o dobroj proizvodnoj praksi (“Službene novine Federacije BiH”, broj 38/02);

5. Pravilnik o dobroj kliničkoj praksi i kliničkim ispitivanjima lijeka (“Službene novine Federacije BiH”, br. 61/04 i 56/05);

6. Kriteriji za izbor lijekova koji će se klinički ispitivati u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 56/05);

7. Naredba o načinu i uvjetima obavljanja redovne kontrole svake serije uvezenog lijeka i ljekovite supstance u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 29/06);

8. Pravilnik o uvjetima uvoza lijekova koji nemaju odobrenje za stavljanje u promet u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 1/03 i 41/04).

Član 19

Ministarstva zdravstva i zavodi zdravstvenog osiguranja u Federaciji, kao i zdravstvene ustanove i privatne prakse dužni su usaglasiti svoje poslovanje sa odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, kao i propisa donesenih na osnovu ovog zakona.

Član 20

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Zakon o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa FBiH

0

ZAKON O JEDINSTVENOM SISTEMU REGISTRACIJE, KONTROLE I NAPLATE DOPRINOSA

(“Sl. novine FBiH”, br. 42/2009, 109/2012, 86/2015 i 30/2016)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1

Ovim Zakonom uređuje se uspostavljau daljnjeme i upravljanje Jedinstvenim sistemom registracije, kontrole i naplate doprinosa.

Član 2

Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa – čija je funkcija obrada, unos, usklađivanje i razmjena podataka o doprinosima, kontrola uplate doprinosa i dostavljenih podataka, te davanje informacija obveznicima uplate doprinosa i osiguranim licima – uspostavit će se u Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Porezna uprava).

Član 3

U smislu ovog Zakona, termini koji se u njemu koriste imaju sljedeće značenje:

1. Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa (u daljnjem tekstu: Jedinstveni sistem) je administrativno-tehnički sistem prema kojem se vrši registracija, kontrola i naplata doprinosa i prikupljanje podataka od obveznika uplate doprinosa i osiguranika;

2. Informacioni sistem Jedinstvenog sistema (u daljnjem tekstu: Informacioni sistem) predstavlja sređeni skup metoda, procesa i operacija za prikupljanje, čuvanje, obradu, prijenos i distribuciju podataka Baze podataka Jedinstvenog sistema Porezne uprave, uključujući tehničku opremu koja se u te svrhe koristi;

3. Baza podataka Jedinstvenog sistema (u daljnjem tekstu: Baza podataka) je jedinstvena evidencija o svim obveznicima uplate doprinosa i osiguranim licima, podacima neophodnim za kontrolu i naplatu uplate doprinosa i podacima za ostvarivanje prava na osnovu obaveznog i dobrovoljnog osiguranja;

4. Korisnici Jedinstvenog sistema su: Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje, Zavod za zdravstveno osiguranje i reosiguranje Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni zavod za zapošljavanje (u daljnjem tekstu: vanbuovog Zakonaetski fondovi), Porezna uprava i Federalni zavod za statistiku;

5. Subjekti upisa u Jedinstveni sistem (u daljnjem tekstu: subjekti upisa) su obveznici uplate doprinosa i osigurana lica, kao i obveznici uplate doprinosa i osigurana lica sa područja Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) koji su se opredijelili za uplatu doprinosa i korištenje prava kod Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje;

6. Doprinosi su novčani iznosi koje je obveznik uplate doprinosa dužan plaćati vanbudžetskim fondovima u skladu sa propisima kojima se reguliraju uplate obaveznih i dobrovoljnih doprinosa;

7. Obveznik uplate doprinosa je svaki poslodavac, odnosno pravno ili fizičko lice uključujući pravno i fizičko lice sa područja Brčko Distrikta koje se opredijelilo za uplatu doprinosa i korištenje prava kod Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, koje je obavezno ili dobrovoljno osigurano i koje je obavezno vršiti obračun, obustavu i uplatu doprinosa u skladu sa Zakonom o doprinosima (“Službene novine Federacije BiH”, br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06 i 14/08) i zakonima kojima se uređuje penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje u slučaju nezaposlenosti;

8. Osigurana lica su: 1) lica koja su obavezno ili dobrovoljno osigurana u skladu sa zakonima kojima se uređuje penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje u slučaju nezaposlenosti (u daljnjem tekstu: osiguranici) i 2) druga lica osigurana po drugom osnovu;

9. Zaposlenik je fizičko lice definirano u skladu sa Zakonom o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03);

10. Poslodavac je pravno ili fizičko lice definirano u skladu sa Zakonom o radu;

11. Fizičko lice – poduzetnik je lice koje obavlja djelatnost u svoje ime i za svoj račun radi sticanja dohotka;

12. Identifikacioni broj poreznog obveznika je jedinstveni identifikacioni broj koji Porezna uprava dodjeljuje svakom poreznom obvezniku;

13. Lični identifikacioni broj je jedinstveni broj koji Porezna uprava dodjeljuje svakom osiguranom licu upisanom u Jedinstveni sistem;

14. Prijava za upis u Jedinstveni sistem je svaka prijava koja se podnosi u svrhu unošenja podataka i svih naknadnih promjena evidencija u Jedinstvenom sistemu;

15. Mjesečnom prijavom podataka o doprinosimasmatraju se obrasci: MIP-1023 Mjesečni izvještaj o isplaćenim plaćama, ostvarenim koristima i drugim oporezivim prihodima zaposlenika od nesamostalne djelatnosti, plaćenim doprinosima i akontaciji poreza na dohodak; PMIP-1024 Pojedinačni mjesečni izvještaj o isplaćenim plaćama, obračunatim i uplaćenim doprinosima i porezu na dohodak od nesamostalne djelatnosti (koji čine sastavni dio Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak); JS3300 Elektronski obrazac za doprinose koje vanbudžetski fondovi plaćaju u ime svojih osiguranika; JS3310 Prijava uplate doprinosa za dobrovoljno penzijsko osiguranje i zdravstveno osiguranje ličnim sredstvima (koji čine sastavni dio Pravilnika o podnošenju prijava za upis i promjene upisa u Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa); 2002 Specifikacija uz uplatu doprinosa poduzetnika i 2002-A Specifikacija uz uplatu doprinosa poduzetnika sa prebivalištem u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu BiH koji samostalnu djelatnost obavljaju na teritoriji Federacije BiH (koje čine sastavni dio Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa);

16. Uvjerenje o registraciji je javna isprava koju svakom obvezniku uplate doprinosa izdaje Porezna uprava i kojim se potvrđuje da je osiguranik upisan u Jedinstveni sistem;

17. Uvjerenje iz Jedinstvenog sistema je javna isprava koju izdaje Porezna uprava na godišnjoj osnovi, odnosno na zahtjev subjekta upisa a sadrži traženi podatak koji se nalazi u Jedinstvenom sistemu.

II. ULOGA I NADLEŽNOST KORISNIKA JEDINSTVENOG SISTEMA

Član 4

Porezna uprava vrši registraciju subjekata upisa i prikupljanje podataka uime Korisnika Jedinstvenog sistema.

Porezna uprava dužna je Korisnicima Jedinstvenog sistema omogućiti stalan i nesmetan pristup Bazi podataka, prijenos i korištenje podataka iz njihove nadležnosti.

Član 5

Vanbudžetski fondovi i Federalni zavod za statistiku preuzimaju podatke iz Baze podataka i na osnovu tako preuzetih podataka ažuriraju svoje baze podataka i baze podataka zavoda zdravstvenog osiguranja kantona i kantonalnih službi za zapošljavanje.

Vanbudžetski fondovi i Federalni zavod za statistiku unutrašnju organizacijsku strukturu usaglasit će sa poslovnim funkcijama propisanim ovim Zakonom i propisima koji uređuju oblasti iz njihove nadležnosti i osigurati odgovarajuće tehničke kapacitete za primanje i obradu podataka iz Jedinstvenog sistema.

III. USPOSTAVLJANJE JEDINSTVENOG SISTEMA I BAZE PODATAKA

Član 6

Jedinstveni sistem uspostavlja se i vodi u Poreznoj upravi.

Porezna uprava formira posebnu organizacionu jedinicu za upravljanje Jedinstvenim sistemom.

Član 7

Baza podataka uspostavlja se unošenjem podataka o subjektima upisa na osnovu prijava za upis u Jedinstveni sistem, evidencija o uplatama, finansijskih izvještaja, javnih isprava, zakonom propisanih evidencija, podataka dobivenih u toku vođenja Jedinstvenog sistema i drugim evidencijama koje vode obveznici uplate doprinosa, osiguranici, organi uprave i druge javne institucije u okviru svoje nadležnosti.

Podaci uneseni u Jedinstveni sistem ne mogu se brisati iz Baze podataka.

Član 8

Podaci iz Jedinstvenog sistema koriste se u cilju ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i prava na osnovu osiguranja u slučaju nezaposlenosti.

Podaci iz stava 1. ovog člana mogu se koristiti i u statističke svrhe na način koji ne omogućuje prepoznavanje subjekta upisa na kojeg se podaci odnose.

Lični podaci o osiguranim licima prikupljeni u skladu sa odredbama ovog Zakona mogu se koristiti samo u skladu sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka (“Službeni glasnik BiH”, broj 49/06).

Član 9

Federalni ministar finansija (u daljnjem tekstu: Ministar) će u saglasnosti sa federalnim ministrom rada i socijalne politike, federalnim ministrom zdravstva i direktorom Federalnog zavoda za statistiku donijeti podzakonski akt kojim će se urediti: uspostava Baze podataka i interno funkcioniranje Jedinstvenog sistema između Porezne uprave i korisnika Jedinstvenog sistema, tehničko održavanje Jedinstvenog sistema, pristup Jedinstvenom sistemu, metodologija za unos i ažuriranje podataka, jedinstvena metodologija za izradu plana kontrole obračuna i uplate doprinosa i definiranje kriterija mjerila učinka, izvještavanje o naplati doprinosa i izvještavanje o upravljanju Jedinstvenim sistemom.

IV. POSTUPAK REGISTRACIJE I PRIJAVLJIVANJA

Član 10

Obveznici uplate doprinosa iz člana 3. tačka 7. ovog Zakona obavezni su se registrirati u Jedinstveni sistem u ispostavi Porezne uprave i to pravna lica prema sjedištu pravnog lica, a fizička lica prema mjestu registracije djelatnosti.

Registracija poreznih obveznika koji u skladu sa poreznim propisima moraju imati identifikacioni broj poreznog obveznika u Poreznoj upravi je istovremeno i registracija obveznika uplate doprinosa u Jedinstveni sistem.

Dobrovoljni obveznici uplate doprinosa obavezni su direktno se registrirati u Jedinstveni sistem u ispostavi Porezne uprave prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta u skladu sa postupkom propisanim ovim Zakonom. Registracijom u Jedinstveni sistem dobrovoljnim obveznicima se dodjeljuje lični identifikacioni broj.

U postupku registracije Porezna uprava svakom osiguranom licu dodjeljuje lični identifikacioni broj. Osiguranom licu dodjeljuje se samo jedan lični identifikacioni broj.

Upisom u Jedinstveni sistem subjekt upisa smatra se registriranim u vanbudžetskim fondovima te se u njima neće direktno registrirati.

Član 11

Obveznicima uplate doprinosa izdaje se uvjerenje o registraciji.

Uvjerenje o registraciji ima svojstvo javne isprave.

Član 12

Prijava za upis u Jedinstveni sistem iz člana 3. tačka 14. ovog Zakona je:

1) prijava za registraciju;

2) prijava za osiguranje;

3) odjava osiguranja;

4) prijava promjene u toku osiguranja;

5) mjesečna prijava podataka o doprinosima;

6) prijava, odjava i promjena staža osiguranja sa uvećanim trajanjem;

7) prijava, odjava i promjena osiguranja na osnovu ugovora o djelu i drugih vrsta samostalne djelatnosti i povremenog nesamostalnog rada.

Član 13

Obveznik uplate doprinosa i osiguranik koji je sam za sebe obveznik podnosi:

1) prijavu početka poslovanja, prijavu prestanka poslovanja i prijavu promjena u poslovanju obveznika uplate doprinosa;

2) prijavu osiguranja za zaposlenike;

3) odjavu osiguranja i prijavu promjene u toku osiguranja za zaposlenike;

4) mjesečnu prijavu podataka o doprinosima;

5) prijavu, odjavu i promjenu staža osiguranja sa uvećanim trajanjem;

6) prijavu, odjavu i promjenu osiguranja na osnovu ugovora o djelu i drugih vrsta samostalne djelatnosti i povremenog nesamostalnog rada.

Lice koje se bavi dopunskim zanimanjem podnosi:

1) prijavu početka poslovanja i prijavu prestanka poslovanja obveznika uplate doprinosa;

2) prijavu promjena u poslovanju obveznika uplate doprinosa;

3) prijavu osiguranja za zaposlenike;

4) odjavu osiguranja za zaposlenike;

5) prijavu promjena u toku osiguranja za zaposlenike;

6) mjesečnu prijavu podataka o doprinosima;

Federalni zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja podnosi:

1) mjesečnu prijavu podataka o doprinosima za korisnike prava naknada plaće na osnovu zdravstvenog osiguranja;

2) druge prijave kada je za to zakonom ovlašten.

Federalni zavod za zapošljavanje podnosi:

1) prijavu na osiguranje, odjavu sa osiguranja i promjene u osiguranju za nezaposlena lica;

2) mjesečnu prijavu podataka o doprinosima prema propisima o zapošljavanju;

3) druge prijave kada je za to zakonom ovlašten.

Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje podnosi:

1) prijavu na osiguranje, odjavu sa osiguranja i prijavu promjena u osiguranju za penzionere na zdravstveno osiguranje;

2) mjesečnu prijavu podataka o doprinosima;

3) druge prijave kada je za to zakonom ovlašten.

Federalni zavod za statistiku podnosi:

1) podatke o dodjeli i izmjeni šifre djelatnosti za pravna lica i fizička lica -poduzetnike;

2) podatke o dodjeli i izmjeni šifre djelatnosti za organizacione jedinice u sastavu pravnih lica i fizičkih lica – poduzetnika.

Član 14

Obveznik uplate doprinosa podnosi Poreznoj upravi prijavu za upis u Jedinstveni sistem za svakog novog zaposlenika najkasnije dan prije otpočinjanja rada osiguranika. Promjena u osiguranju zaposlenika podnosi se sa danom nastanka promjene, a odjava osiguranja za zaposlenika najkasnije sa danom prestanka rada osiguranika.

Obveznik uplate doprinosa Poreznoj upravi podnosi prijavu iz čl. 12. i 13. ovog zakona, osim prijava za upis iz stava 1. ovog člana u roku sedam dana od dana nastanka promjene.

Član 15

(brisano)

Član 16

Postupak podnošenja prijave za upis i promjene upisa u Jedinstveni sistem, način i rokove dostavljanja ličnih podataka, te način korištenja i razmjene tih podataka i podataka o doprinosima iz mjesečne prijave uredit će se posebnim propisom koji donosi Ministar.

Član 17

Za tačnost i ažurnost dostavljenih podataka odgovoran je podnosilac prijave, odnosno odgovorno lice.

Prijave za upis u Jedinstveni sistem moraju biti potpune.

Porezna uprava dužna je prilikom podnošenja prijave za upis u Jedinstveni sistem provjeriti da li podnesena prijava sadrži potrebne podatke.

Ako Porezna uprava utvrdi da su podaci u prijavi netačni ili nepotpuni zatražit će od podnosioca prijave da otkloni utvrđene nedostatke. Podnosilac prijave dužan je u roku od 15 dana od dana prijema obavještenja otkloniti utvrđene nedostatke i dostaviti ispravno popunjenu prijavu.

Porezna uprava ima ovlaštenje podnijeti prijavu ispred obveznika uplate doprinosa ukoliko na osnovu postojećih evidencija utvrdi da podnesena prijava ne sadrži tačne ili potpune podatke ili da prijava nije ni podnesena.

Član 18

Porezna uprava će svakom osiguraniku putem interneta omogućiti pristup podacima o iznosu uplaćenih doprinosa.

Porezna uprava na osnovu zahtjeva osiguranika izdaje uvjerenje iz Jedinstvenog sistema koje sadrži podatke o iznosu uplaćenih doprinosa.

Član 19

Porezna uprava izdaje uvjerenje iz Jedinstvenog sistema sa traženim podacima svakom subjektu upisa na njegov lični zahtjev.

Uvjerenje se izdaje o podacima o kojima Porezna uprava vodi evidenciju u Jedinstvenom sistemu od dana početka primjene ovog Zakona.

Ukoliko traženi podaci ne postoje u Bazi podataka, Porezna uprava dužna je izdati potvrdu o nepostojanju podataka.

Član 20

Ukoliko na osnovu uvjerenja iz čl. 18. i 19. ovog Zakona subjekt upisa smatra da su mu u Jedinstvenom sistemu evidentirani neispravni podaci ima pravo pisanim putem i uz prilaganje odgovarajućih dokaza Poreznoj upravi podnijeti zahtjev za promjenu podataka da se podaci isprave, odnosno dopune.

Ukoliko utvrdi da je zahtjev opravdan Porezna uprava dužna je, prema zahtjevu iz stava 1. ovog člana, u roku od deset dana od dana prijema zahtjeva provesti odgovarajući postupak radi ispravljanja, odnosno dopune podataka u Jedinstvenom sistemu i obavijestiti subjekta upisa i Korisnika Jedinstvenog sistema na kojeg se promjena odnosi o izvršenoj promjeni.

Član 21

Izuzetno, podaci uneseni u Jedinstveni sistem, u skladu sa čl. 12. i 13. ovog Zakona, mogu se promijeniti samo u slučajevima:

1) ako u propisanom postupku nadležni organ utvrdi promjenu podataka;

2) ako su podaci o svojstvu osiguranika, penzijskom stažu, stažu osiguranja i plaćama uneseni u Jedinstveni sistem na osnovu lažnih isprava;

3) ako se naknadnom provjerom podataka ili na drugi način utvrdi da su u Jedinstveni sistem uneseni neispravni, netačni ili nepotpuni podaci;

4) u drugim slučajevima u kojima se prema propisanom postupku mogu upotrijebiti vanredna pravna sredstva.

Član 22

Porezna uprava rješenjem odjavljuje osiguranika sa osiguranja po službenoj dužnosti ili na njegov zahtjev u slučajevima:

1) kada je obveznik uplate doprinosa prestao sa poslovanjem na osnovu rješenja nadležnog organa, a nije podnio odjavu;

2) kada obveznik uplate doprinosa nije odjavio osiguranike, a prijavio je prestanak poslovanja;

3) na lični zahtjev osiguranika kada za to ima pravni interes.

Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu finansija u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.

V. KONTROLA

Član 23

U okviru Jedinstvenog sistema vrši se evidentiranje podataka o naplati i raspodjeli uplaćenih doprinosa i obavljaju poslovi finansijskog nadzora i ekonomsko-finansijske revizije uplate doprinosa.

Kontrola obračuna i uplate doprinosa vrši se u skladu sa Zakonom o doprinosima.

Član 24

Podaci iz Baze podataka koriste se za kontrolu pravilnosti obračuna i uplate doprinosa i za utvrđivanje duga na osnovu obaveza uplate doprinosa.

Ako se utvrdi nepravilnost iz stava 1. ovog člana Porezna uprava će uputiti obavijest kojom obveznika uplate doprinosa upozorava da izvrši pravilan obračun i uplatu doprinosa.

Podaci o dugovanjima iz Baze podataka sravnjavaju se na mjesečnom nivou i dostavljaju Poreznoj upravi s ciljem izdavanja naloga za plaćanje.

Podaci o netačnom iznosu obaveze i neprijavljivanju obaveze na osnovu doprinosa dostavljaju se Odsjeku za inspekcijski nadzor Porezne uprave s ciljem provođenja nadzora i kontrole.

Član 25

Jedinstveni sistem generiše izvještaje o rizičnim kategorijama uplate doprinosa i identificira one obveznike koji izbjegavaju obavezu uplate, isplaćuju ili prijavljuju manje iznose na osnovu obaveze uplate doprinosa, odnosno ne podnose prijavu za upis u Jedinstveni sistem iz člana 12. ovog Zakona.

Kategorizacija rizičnih kategorija obveznika uplate doprinosa iz stava 1. ovog člana vrši se na godišnjem nivou i kao pokazatelj dostavlja se Odsjeku za inspekcijski nadzor Porezne uprave s ciljem provođenja aktivnosti nadzora i kontrole.

Član 26

Porezna uprava sa vanbudžetskim fondovima usaglašavat će godišnji Plan kontrole u cilju osiguravanja višeg nivoa pridržavanja uplate od obveznika uplate doprinosa.

Plan kontrole, koji utvrđuje Porezna uprava, sadrži detaljne procedure kontrole i vođenja, mehanizme i kriterije kontrole koji će se koristiti prilikom ocjene kategorije rizika prema obveznicima uplate doprinosa, te za predviđanje prihoda.

VI. ČUVANJE I SIGURNOST DOKUMENTACIJE I PODATAKA JEDINSTVENOG SISTEMA

Član 27

Porezna uprava dužna je uspostaviti Informacioni sistem koji će omogućiti pohranjivanje, korištenje i rekonstrukciju podataka iz Baze podataka i kada nastupe uvjeti izvan nadzora, poput prirodnih katastrofa i drugih vrsta nepogoda.

Porezna uprava dužna je uspostaviti Informacioni sistem koji zadovoljava minimalne zahtjeve za funkcioniranje sistema na drugoj lokaciji udaljenoj najmanje 50 km vazdušne linije od primarne lokacije Baze podataka i nalazi se na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

Član 28

Porezna uprava odgovorna je za sigurnost podataka i poduzima sve tehničke i organizacione mjere i pravila koja su neophodna za provođenje zakona i propisa u vezi sa zaštitom i tajnošću podataka.

Porezna uprava dužna je poduzeti mjere protiv neovlaštenog ili slučajnog pristupa ličnim podacima, mijenjanja, uništavanja ili gubitka podataka, neovlaštenog prijenosa, drugih oblika nezakonite obrade podataka, kao i mjere protiv zloupotrebe ličnih podataka. Ova obaveza ostaje na snazi i nakon završetka obrade podataka.

Ministar će donijeti pravilnik u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona kojim će se utvrditi procedure čuvanja i sigurnosti podataka u okviru Informacionog sistema, uključujući i postupke za pohranjivanje rezervnih kopija podataka, kao i za osiguranje rekonstrukcije podataka u slučaju njihovog gubljenja.

Član 29

Originalne prijave za upis u Jedinstveni sistem, na osnovu kojih su podaci uneseni u Bazu podataka, čuvaju se pet godina od dana podnošenja prijava.

Dokumentacija i podaci iz stava 1. ovog člana čuvaju se na način koji omogućava sigurnu zaštitu podataka za period predviđen ovim Zakonom.

Podaci uneseni u Bazu podataka u elektronskom obliku čuvaju se trajno.

Po isteku roka iz stava 1. ovog člana Porezna uprava prosljeđuje trajnu dokumentaciju vanbudžetskim fondovima za njihovu daljnju upotrebu.

VII. KAZNENE ODREDBE

Član 30

Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 KM do 100.000,00 KM kaznit će se obveznik uplate doprinosa za prekršaj ako:

1) ne podnese prijave osiguranja, odjave osiguranja i prijave promjene u toku osiguranja (Član 12.);

2) unese netačne podatke u prijave za upis u Jedinstveni sistem (Član 12.);

3) podnese prijave osiguranja, odjave osiguranja ili prijave promjena u toku osiguranja po isteku propisanog roka (Član 14.);

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 20.000,00 KM.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se fizičko lice – poduzetnik novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 20.000,00 KM.

Pored novčane kazne počiniocu prekršaja iz stava 1. ovog člana može se izreći i zabrana vršenja djelatnosti u periodu do šest mjeseci s ciljem sprečavanja budućeg činjenja prekršaja.

Član 31

Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 KM do 20.000,00 KM kaznit će se za prekršaj osiguranik koji je sam za sebe obveznik uplate doprinosa ako:

1) ne podnese prijavu na osiguranje ili je podnese po isteku propisanog roka (čl. 12., 14. i 15.);

2) ne podnese prijavu o prestanku osiguranja ili je podnese po isteku propisanog roka (čl. 12., 14. i 15.);

3) ne podnese prijavu o promjeni osiguranja ili je podnese po isteku propisanog roka (čl.12., 14. i 15.);

4) u roku koji je odredila Porezna uprava ne otkloni netačne podatke unesene u prijavu za upis u Jedinstveni sistem (Član 17.).

Dobrovoljni obveznik uplate doprinosa ne podliježe plaćanju novčane kazne propisane ovim članom.

VIII. PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE

Član 32

U roku od 18 mjeseci od dana početka primjene ovog Zakona Porezna uprava i vanbudžetski fondovi će istovremeno obavljati poslove registracije i druge administrativne poslove u skladu sa ovim Zakonom i zakonima kojima se uređuje penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje u slučaju nezaposlenosti.

Član 33

U roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona Porezna uprava, vanbudžetski fondovi i Federalni zavod za statistiku dužni su uskladiti organizaciju i poslovanje sa odredbama ovog Zakona i podzakonskih akata donesenih na osnovu ovog Zakona.

Porezna uprava nakon isteka roka predviđenog u stavu 1. ovog člana, a u skladu sa podzakonskim aktom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, preuzet će zaposlenike koji su radili na poslovima registracije i kontrole obveznika uplate doprinosa iz vanbudžetskih fondova, a u skladu sa Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Porezne uprave.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će na usaglašen prijedlog federalnog ministra finansija, federalnog ministra rada i socijalne politike i federalnog ministra zdravstva, donijeti podzakonski akt nakon isteka roka iz stava 1. ovog člana kojim će propisati način i uvjete preuzimanja zaposlenika iz stava 2. ovog člana.

Član 34

U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona uskladit će se odredbe drugih zakona koji reguliraju pitanja obuhvaćena ovim Zakonom sa odredbama ovog Zakona.

Član 35

Propise iz čl. 9. i 16. ovog Zakona Ministar će donijeti u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 36

Direktor Porezne uprave će u roku od godinu dana od dana primjene ovog Zakona donijeti godišnji Plan kontrole.

Član 37

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH” a primjenjivat će se od 01. januara 2010. godine.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa

(“Sl. novine FBiH”, br. 109/2012)

Član 9

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjenama
Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa

(“Sl. novine FBiH”, br. 30/2016)

Član 4

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Zakon o investicijskim fondovima FBiH

0

ZAKON O INVESTICIJSKIM FONDOVIMA

(“Sl. novine FBiH”, br. 85/2008 i 25/2017)

GLAVA I. OPĆE ODREDBE

Član 1

Ovim Zakonom propisuju se uvjeti osnivanja i rada investicijskih fondova i društava za upravljanje, emisija i prodaja udjela i dionica, te otkupa udjela, promocija fondova, poslovi koje za fondove obavljaju treća lica, te nadzor nad radom fondova, društava za upravljanje, banke depozitara i lica koja obavljaju prodaju udjela i dionica.

Odjeljak A. Značenja pojedinih izraza

Član 2

(1) Izrazi u ovom Zakonu imaju sljedeća značenja:

a) “Federacija” – Federacija Bosne i Hercegovine;

b) “Društvo za upravljanje” – dioničko društvo ili društvo sa ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Federaciji, koje je dobilo dozvole Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine za obavljanje poslova osnivanja i upravljanja investicijskim fondovima;

c) “Država članica” – država članica Evropske unije;

d) “Matična država članica” – država članica Evropske unije u kojoj je registrirano društvo za upravljanje;

e) “Banka depozitar” – banka koju izabere društvo za upravljanje i koja, na osnovu ugovora sa društvom za upravljanje i po njegovom nalogu, obavlja poslove banke depozitara određene ovim Zakonom;

f) “Fond” – investicijski fond osnovan u skladu sa ovim Zakonom;

g) “Otvoreni investicijski fond” – otvoreni investicijski fond sa javnom ponudom, otvoreni investicijski fond sa zatvorenom ponudom, otvoreni investicijski fond rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom;

h) “Zatvoreni investicijski fond” – zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom;

i) “Dioničar zatvorenog investicijskog fonda” ili “Dioničar” – fizičko ili pravno lice koje po objavi javne ponude naznačene u prospektu fonda u cijelosti uplati cijenu izdavanja dionica ili dionice stekne od postojećeg dioničara na osnovu valjanog pravnog posla, u skladu sa odredbama ovog Zakona;

j) “Vlasnik udjela u otvorenom investicijskom fondu” ili “Vlasnik udjela” – fizičko ili pravno lice koje na osnovu javne ili zatvorene ponude za prodaju udjela u otvorenom fondu u cijelosti uplati novčana sredstva na račun fonda radi sticanja udjela u određenom fondu ili stekne udio u fondu od postojećeg vlasnika udjela na osnovu valjanog pravnog posla, u skladu sa odredbama ovog Zakona;

k) “Kvalifikovani investitori” – investitori koji na osnovu važećeg odobrenja posluju kao investicijski ili penzioni fond, kao društvo za upravljanje investicijskim ili penzionim fondom, kao banka, kao osiguravajuće društvo ili kao profesionalni posrednik, te sva druga privredna društva ili fizička lica s tim da netovrijednost imovine tih društava i fizičkih lica prelazi 300.000,00 KM i koji za potrebe ulaganja u određeni investicijski fond raspolažu gotovim novcem u iznosu od najmanje 100.000,00 KM;

l) “Kvalifikovani investitori u fondove rizičnog kapitala” – investitori koji na osnovu važećeg odobrenja posluju kao investicijski ili penzioni fond, kao društvo za upravljanje investicijskim ili penzionim fondom, kao banka, ili kao osiguravajuće društvo ili kao profesionalni posrednik, te sva druga privredna društva ili fizička lica s tim da netovrijednost imovine tih društava i fizičkih lica prelazi 3.000.000,00 KM i koji za potrebe ulaganja u određeni investicijski fond raspolažu gotovim novcem u iznosu od najmanje 1.000.000,00 KM;

m) “Komisija” – Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine;

n) “Povezano lice” – u odnosu na određeno pravno ili fizičko lice u smislu ovog Zakona (u daljnjem tekstu: subjekt) je:

1) dioničar ili grupa dioničara koji djeluju zajednički, odnosno vlasnik poslovnog udjela ili grupa vlasnika poslovnih udjela koji djeluju zajednički, a posjeduju više od 10% dionica ili udjela u osnovnom kapitalu društva ili koji, iako posjeduju manji postotak od naznačenog, mogu uticati, direktno ili indirektno, na odluke koje donosi takav subjekt,

2) svaki subjekt u kojem prvi subjekt posjeduje, direktno ili indirektno, više od 10% dionica ili udjela u osnovnom kapitalu društva ili koji, iako posjeduje manji postotak od naznačenog, može uticati direktno ili indirektno na odluke koje donosi takav subjekt,

3) svako fizičko lice ili lica koja mogu, direktno ili indirektno, uticati na odluke subjekta, a naročito:

– članovi uže porodice (bračni drug ili lice sa kojim duže vrijeme živi u vanbračnoj zajednici, djeca ili usvojena djeca i lica koja su pod starateljstvom tog lica),

– članovi uprave ili nadzornog odbora i članovi uže porodice tih lica, ili

– lica zaposlena na osnovu ugovora o radu sa posebnim uvjetima sklopljenog sa subjektom u kojem su zaposlena, kao i članovi uže porodice tih lica;

o) “Povezana lica fonda” – su društvo za upravljanje, banka depozitar, advokat odnosno advokatsko društvo, advokatska kancelarija ili zajednička advokatska kancelarija, revizor i lica koja obavljaju poslove poreznog savjetovanja koji se nalaze u ugovornom odnosu sa osnove pružanja usluga fondu, kao i svako drugo lice koje je u prethodne dvije kalendarske godine sklopilo ugovor o pružanju usluga za potrebe fonda;

p) “Investitor” – vlasnik udjela u otvorenom investicijskom fondu, odnosno dioničar zatvorenog investicijskog fonda.

Odjeljak B. Pojam fonda

Član 3

(1) Fond je pravno lice ili zasebna imovina, čije je osnivanje i poslovanje određeno ovim Zakonom.

(2) U smislu ovog Zakona i nezavisno od toga da li je u ponudi imenovano ili opisano kao takvo, fondom se smatra i svaki pravni subjekt, društvo ili zasebna imovina, bez obzira na pravni oblik, u kojoj se učešće – bilo putem dionica, udjela ili kakvog prava – nudi s ciljem prikupljanja uloga u gotovom novcu te sa izričitom namjerom ulaganja više od 60% tih uloga u portfelj vrijednosnih papira, novčanih depozita i svih drugih vrsta imovine, pri čemu investitori nemaju svakodnevni nadzor nad donošenjem odluka o ulaganjima, a osnovni cilj je osigurati investitorima povrat na njihova ulaganja i to bilo u dobiti ili kakvoj drugoj koristi.

Član 4

(1) Fondom iz člana 3. ovog Zakona ne smatraju se:

a) banke koje su odgovarajuća nadležna tijela ovlastila za obavljanje djelatnosti u Federaciji,

b) društva za osiguranje koja su odgovarajuća nadležna tijela ovlastila za obavljanje djelatnosti u Federaciji,

c) penzioni fondovi koje su odgovarajuća nadležna tijela ovlastila za obavljanje djelatnosti u Federaciji,

d) ostala pravna lica koja ulažu svoja vlastita sredstva,

e) članovi porodice koji zajednički ulažu,

f) druga lica koja su izuzeta zakonima Federacije ili međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina potpisala ili im pristupila.

(2) Odredbe stava (1) ovog člana ne odnose se na status, prava i obaveze koje ta lica imaju na osnovu drugih zakona, propisa ili međunarodnih ugovora.

Odjeljak C. Registar fondova

Član 5

(1) Fondovi se upisuju u Registar fondova Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: registar fondova).

(2) U registar fondova upisuju se fondovi i svi podaci određeni ovim Zakonom.

(3) Registar fondova vodi Komisija.

(4) Komisija će svojim aktom bliže urediti sadržaj i način vođenja registra fondova.

Član 6

Upis u registar fondova obavlja se na osnovu zahtjeva za izdavanje dozvole za osnivanje fonda i prijave upisa u registar podnesenih od društva za upravljanje.

Član 7

(1) Prilikom izdavanja dozvole za osnivanje i donošenja odluke o upisu u registar fondova Komisija svakom fondu određuje identifikacijski broj fonda.

(2) Identifikacijski broj svakom fondu određuje se kod upisa u registar i mora biti jedinstven, nepromjenjiv i neponovljiv.

Član 8

Odluku o upisu u registar fondova Komisija objavljuje u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Član 9

Upis u registar fondova ima deklarativni pravni učinak prema trećim licima narednog dana od dana upisa u registar fondova, ako ovim Zakonom ili propisom Komisije nije drugačije određeno.

Odjeljak D. Javna i zatvorena ponuda

Član 10

Fond mora imati odobrenje Komisije za zatvorenu ili javnu ponudu u Federaciji, u skladu sa ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog Zakona, te drugim zakonskim i podzakonskim aktima.

Član 11

(1) Javna ponuda je bezuvjetni poziv za kupovinu udjela ili dionica u fondu upućen neodređenom broju lica na način određen ovim Zakonom.

(2) Smatra se da je ponuda fonda javna osim:

a) ako je usmjerena isključivo prema ograničenoj skupini koja odgovara određenju pojma kvalifikovanih investitora u skladu sa ovim Zakonom,

b) ako se zahtjevi za upis mogu prihvatiti samo od lica koja odgovaraju određenju pojma kvalifikovanih investitora u skladu sa ovim Zakonom,

(3) Zatvorenu ponuda je bezuvjetni poziv za kupivinu udjela ili dionica u fondu upućen određenom broju lica na način određen ovim Zakonom.

(4) U slučaju zatvorene ponude kvalifikovani investitori svoj status dokazuju potpisom izjave kojom navode da u trenutku kupovine udjela ispunjavaju uvjete iz člana 2. ovog Zakona.

(5) Društvo za upravljanje ne odgovara za potpunost i istinitost izjave iz prethodnog stava ovog člana niti za naknadno promijenjene okolnosti koje se odnose na ispunjavanje uvjeta zahtijevanih za sticanje statusa kvalifikovanog investitora.

(6) Komisija će bliže urediti javnu i zatvorenu ponudu, vrste fondova sa javnom i zatvorenom ponudom, kvalifikovane investitore i najniže dopuštene iznose upisa u slučaju fondova sa zatvorenom ponudom.

Odjeljak E. Vrste fondova sa javnom i zatvorenom ponudom

Član 12

Kao fondove sa javnom ponudom Komisija može odobriti sljedeće vrste investicijskih fondova:

a) zatvoreni investicijski fond uključujući i:

1. zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom za ulaganje u vrijednosne papire koji nisu uvršteni u trgovanje na berzi,

2. zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom za ulaganje u nekretnine,

b) otvoreni investicijski fond.

Član 13

Kao fondove sa zatvorenom ponudom Komisija može odobriti sljedeće vrste investicijskih fondova:

a) otvoreni investicijski fond sa zatvorenom ponudom,

b) otvoreni investicijski fond rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom.

Član 14

Komisija će bliže odrediti podvrste investicijskih fondova sa javnom i zatvorenom ponudom.

Odjeljak F. Osnovna ograničenja

Član 15

(1) Javna ponuda u Federaciji dopušta se:

a) fondu osnovanom uz odobrenje Komisije kojim upravlja društvo za upravljanje registrirano u Federaciji,

b) fondu osnovanom na osnovu odobrenja nadležnog tijela države članice, koji posluje u skladu sa odredbama ovog Zakona koje uređuju poslovanje otvorenih investicijskih fondova sa javnom ponudom.

(2) Fond iz stava (1) tačka a) ovog člana ne smije poslovati, niti može promijeniti oblik u fond sa zatvorenom ponudom.

Član 16

Komisija će bliže urediti uvjete izdavanja dozvole za osnivanje fondova iz člana 15. stav (1) Zakona.

Odjeljak G. Primjena propisa

Član 17

(1) Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine će na zahtjev društva za upravljanje, a u porezne svrhe izdati potvrdu kojom se dokazuje porezni status fonda u Federaciji.

(2) Ukoliko se poreznim propisima ne propiše drugačije, u porezne svrhe, fond se smatra krajnjim vlasnikom vrijednosnih papira, odnosno cjelokupne imovine fonda i krajnjim uživateljem ekonomskih koristi koje iz nje proizlaze.

Član 18

Na poslovanje društva za upravljanje i fonda na odgovarajući način se primjenjuju odredbe zakona kojim se reguliraju poslovi emisije i prometa vrijednosnih papira i zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje privrednih društava, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

GLAVA II. DRUŠTVA ZA UPRAVLJANJE INVESTICIJSKIM FONDOVIMA

Odjeljak A. Pojam društva za upravljanje investicijskim fondovima

Član 19

Društvo za upravljanje je pravno lice i osniva se u organizacionom obliku društva sa ograničenom odgovornošću ili dioničkog društva, kojem je predmet poslovanja osnivanje investicijskih fondova i upravljanje investicijskim fondovima, odnosno ulaganje novčanih sredstava u vlastito ime i za račun vlasnika udjela otvorenih investicijskih fondova i uime i za račun dioničara zatvorenih investicijskih fondova, te obavljanje drugih poslova određenih ovim Zakonom.

Član 20

(1) Društvo za upravljanje ne smije imati kontrolni uticaj niti kontrolni udio u profesionalnom posredniku ili banci ovlaštenoj za obavljanje poslova sa vrijednosnim papirima.

(2) Društvo za upravljanje ne smije imati vlasništvo u banci depozitaru koja obavlja poslove za račun društva ili fonda.

(3) Poslovanje banke depozitara i društva za upravljanje ne smije biti organizacijski povezano, niti na tim poslovima smiju biti zaposlena ista lica.

(4) Banka depozitar koja ima kontrolni uticaj u društvu za upravljanje ne može obavljati poslove depozitara za račun fonda kojim to društvo upravlja.

Odjeljak B. Firma, osnovni kapitala i predmet poslovanja društva za upravljanje

Član 21

(1) Riječi: “društvo za upravljanje fondovima”, “investicijsko društvo”, “uprava fondova”, “investitor”, “investirati” same ili zajedno sa drugim riječima smiju u nazivu firme ili njegovom dodatku upotrebljavati samo društva za upravljanje investicijskim fondovima sa svrhom označavanja predmeta poslovanja te u promotivne svrhe.

(2) Stav (1) ovog člana ne odnosi se na društva koja riječi: “upravljati fondovima”, “investicija”, “investitor” ili “investirati” upotrebljavaju u kontekstu koji isključuje privid da je sadržaj predmeta poslovanja usmjeren na osnivanje i upravljanje investicijskim fondovima, odnosno ulaganje novčanih sredstava u vlastito ime i za zajednički račun vlasnika udjela u otvorenom investicijskom fondu, odnosno uime i za račun zatvorenog investicijskog fonda, te upravljanje tim sredstvima.

Član 22

(1) Najniži iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje je 200.000,00 KM.

(2) Osnovni kapital iz stava (1) ovog člana društvo je dužno povećati za 50.000,00 KM za svaki naredni fond kojim upravlja.

(3) Osnovni kapital iz st. (1) i (2) ovog člana mora u cijelosti biti uplaćen u novcu.

(4) U slučaju da ukupna netovrijednost imovine fondova kojima upravlja pređe protuvrijednost iznosa od 50.000.000,00 KM, osnovni kapital društva za upravljanje mora biti veći za 0,1% iznosa za koji netovrijednost imovine fondova kojima upravlja prelazi navedeni granični iznos do najvišeg iznosa osnovnog kapitala u visini od 15.000.000,00 KM.

(5) Komisija je ovlaštena da donese propis kojim se uređuje oblik i iznos osnovnog kapitala koji su društva za upravljanje dužna održavati.

Član 23

(1) Predmet poslovanja društva za upravljanje jeste isključivo osnivanje i upravljanje investicijskim fondovima. Samo navedene djelatnosti mogu biti upisane u sudski registar kao predmet poslovanja društva za upravljanje investicijskim fondovima.

(2) Poslovi upravljanja investicijskim fondovima obuhvataju:

a) upravljanje imovinom fonda;

b) promociju investicijskih fondova i prodaju udjela u otvorenim investicijskim fondovima, odnosno dionica u zatvorenim investicijskim fondovima;

c) administrativne poslove:

1) vođenje poslovnih knjiga i sastavljanje finansijskih izvještaja,

2) odnosi sa investitorima,

3) utvrđivanje vrijednosti imovine fonda te izračun cijene udjela,

4) usklađivanje poslovanja društva sa zakonima i mjerodavnim propisima,

5) objave i izvještavanja dioničara i vlasnika udjela,

6) isplata dioničara, odnosno vlasnika udjela iz imovine ili dobiti fonda,

7) isplata udjela u otvorenom investicijskom fondu,

8) vođenje registra vlasnika udjela,

9) vođenje arhive u skladu sa odredbama ovog Zakona,

10) odnosi sa emitentima,

11) ostale administrativne poslove koje odobri Komisija.

(3) Komisija je ovlaštena propisati uvjete i postupke izdavanja dozvole za obavljanje poslova upravljanja investicionim fondom i način izvještavanja o tim poslovima.

Član 24

(1) Društvo za upravljanje ne smije poslove iz člana 23. stav (2) tačka a) ovog Zakona prenijeti na treća lica.

(2) Izuzetno, društvo za upravljanje može, uz prethodno odobrenje Komisije, prenijeti preostale poslove iz člana 23. stav (2) tačka c) ovog Zakona na treća lica, ali isključivo s ciljem povećanja učinkovitosti obavljanja navedenih poslova.

(3) Prenošenjem poslova na treća lica ne smije se umanjiti učinkovitost nadzora nad društvom za upravljanje i fondom, niti se smiju ugroziti interesi investitora.

Odjeljak C. Osnivanje društva za upravljanje

Član 25

Društvo za upravljanje mogu osnovati fizička ili pravne lica.

Član 26

Članovi ili dioničari društva za upravljanje, članovi uprave ili nadzornog odbora tog društva ne mogu biti:

a) lica koja su u periodu tri godine prije sticanja članstva u Društvu za upravljanje imala više od 10% udjela ili dionica u osnovnom kapitalu drugog društva za upravljanje ili Fonda kojim je upravljalo to društvo za upravljanje, banci ovlaštenoj za obavljanje poslova depozitara, drugoj finansijskoj instituciji ili društvu za obavljanje poslova kupovine i prodaje finansijskih instrumenata u vrijeme kada je tim društvima oduzeto odobrenje za rad;

b) lica koja nisu potpuno poslovno sposobna;

c) lica koja su kažnjena za krivično djelo prouzrokovanja stečaja, izrade lažne bilanse, oštećenja povjeritelja, zloupotrebe u stečajnom postupku, zloupotrebe ovlasti u privrednom poslovanju, zloupotrebe u postupku privatizacije, odavanje i neovlašteno otkrivanje poslovne tajne, te krivično djelo prevare i to na vrijeme od pet godina nakon pravomoćnosti presude kojom su osuđene, a u to vrijeme se ne računa vrijeme provedeno na izdržavanju kazne;

d) lica nad čijom imovinom je otvoren stečajni ili likvidacioni postupak;

e) lica koja su bila na rukovodećim položajima u privrednom društvu nad kojim je otvoren ili proveden stečajni postupak ili kojem je oduzeto odobrenje za rad, osim ako Komisija utvrdi da ta lica nisu svojim postupanjem ili nepostupanjem pridonijela ovim okolnostima;

f) lica kojima je zbog nepoštivanja odgovarajućih propisa oduzeta saglasnost za obavljanje određenih poslova, ili su im izrečene druge mjere prema zakonima koji su u nadležnosti Komisije, ili srodnih nadzornih i regulatornih tijela;

g) lica koja su pravomoćno osuđena za prekršaj ili krivično djelo koje predstavlja kršenje propisa iz nadležnosti Komisije, ili srodnih nadzornih i regulatornih tijela iz Federacije, Bosne i Hercegovine i/ili druge države;

h) koja su pravomoćno osuđena za krivično djelo prouzrokovanja stečaja, izrade lažne bilanse, oštećenja povjerilaca, zloupotrebe u stečajnom postupku, zloupotrebe ovlaštenja u privrednom poslovanju, zloupotrebe u postupku privatizacije, odavanje i neovlašteno otkrivanje poslovne tajne, te krivično djelo prevare i to na vrijeme od pet godina nakon pravomoćnosti presude kojom su osuđena, a u to vrijeme se ne računa vrijeme provedeno na izdržavanju kazne, te druga krivična djela, izuzev krivičnih djela protiv sigurnosti saobraćaja uključujući povezana lica sa tim licima u smislu ovog zakona.

i) lica koja su nosioci zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti i rukovodeći državni službenici.

j) lica protiv kojih je pokrenuta istraga, odnosno protiv kojih se vodi krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se progone po službenoj dužnosti.

Član 26a

(1) U postupku rješavanja zahtjeva iz člana 29. stav (1) ovog zakona, kao i u slučaju promjene vlasničke strukture Društva za upravljanje, Komisija će vršiti ocjenu primjerenosti, prikladnosti i finansijsku stabilnost sticatelja vlasničkog udjela u Društvu za upravljanje.

(2) Komisija će ocijeniti primjerenost, prikladnost i finansijsku stabilnost sticatelja udjela u Društvu za upravljanje iz stava (1) ovog člana uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

a) ugled i bonitet sticatelja udjela,

b) ugled i iskustvo lica koje će za posljedicu namjeravanog sticanja voditi poslovanje Društva za upravljanje,

c) finansijsku stabilnost vlasnika udjela,

d) hoće li Društvo za upravljanje biti u mogućnosti udovoljiti i nastaviti udovoljavati zahtjevima iz ovog zakona, kao i drugih zakona kada je to primjenjivo na pojedinačnoj i konsolidovanoj osnovi, a posebno ima li Društvo za upravljanje i grupa kojoj će pripadati Društvo za upravljanje strukturu koja omogućava razmjenu podataka unutar grupe i sa Komisijom, a što će omogućiti efikasno provođenje nadzora Komisije,

e) postoji li osnovana sumnja da su podnosioci zahtjeva za sticanje vlasničkog udjela u Društvu za upravljanje počinili ili pokušali počiniti krivično djelo pranja novca ili finansiranja terorizma prema propisima koji to uređuju.

Član 26b

(1) Svako fizičko ili pravno lice i s njima povezana lica koja namjeravaju direktno ili indirektno steći ili povećati vlasnički udio u Društvu za upravljanje, što bi za rezultat imalo to da visina udjela u kapitalu ili u glasačkim pravima dostigne ili premaši 20%, 30% ili 50% kapitala Društva za upravljanje, ili ako Društvo za upravljanje postane zavisno društvo namjeravanog sticatelja, dužna su prethodno Komisiji podnijeti zahtjev za izdavanje saglasnosti za sticanje, odnosno povećanje udjela.

(2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana namjeravani sticatelj podnosi Komisiji, uz posredovanje Društva za upravljanje.

(3) Zahtjev iz stava (1) ovog člana mora sadržavati podatke o visini vlasničkog udjela koji se namjerava steći i svu dokumentaciju na osnovu koje je moguće ocijeniti primjerenost, prikladnost i finansijsku stabilnost sticatelja vlasničkog udjela u Društvu za upravljanje kako je to propisano u članu 26a. stav (2) ovog zakona.

(4) Ako lice, odnosno lica iz stava (1) ovog člana stekne/u vlasnički udio u Društvu za upravljanje nasljeđivanjem ili u drugom slučaju kada nisu znala ili morala znati da će premašiti procente iz stava (1) ovog člana, dužna su podnijeti zahtjev za saglasnost za takvo sticanje u roku 30 dana od dana kada su saznala ili morala saznati za sticanje. Ako to ne učine, Komisija će postupiti u skladu sa članom 26c. ovog zakona.

(5) Komisija može odrediti krajnji rok do kojeg se namjeravano sticanje mora provesti, te ga iz opravdanih razloga može produžiti.

(6) Ako namjeravani sticatelj ne stekne vlasnički udio u roku iz stava (5) ovog člana, izdata saglasnost Komisije prestaje važiti.

(7) Komisija može odbiti zahtjev za izdavanje saglasnosti za namjeravano sticanje jedino ako ocjena iz stava (3) ovog člana za namjeravanog sticatelja nije zadovoljavajuća ili ako je namjeravani sticatelj dostavio nepotpune ili netačne podatke, odnosno podatke koji dovode u zabludu.

(8) Dokumentacija potrebna za procjenu, koja se dostavlja Komisiji uz zahtjev za izdavanje saglasnosti za sticanje ili povećanje vlasničkog udjela u skladu sa stavom (1) ovog člana, mora biti prilagođena i primjerena namjeravanom sticatelju i namjeravanom sticanju.

(9) Komisija će pravilnikom propisati listu dokumentacije iz stava (3) ovog člana.

(10) Ako je Komisija zaprimila dva ili više zahtjeva za sticanje ili povećanje vlasničkog udjela u istom društvu za upravljanje odnosit će se prema svim namjeravanim sticateljima ravnopravno.

(11) Ako Društvo za upravljanje sazna za sticanje ili otuđenje udjela u kapitalu Društva za upravljanje koji prelazi ili padne ispod 20%, 30% ili 50% dužno je o tome, bez odgađanja, obavijestiti Komisiju.

(12) Društvo za upravljanje dužno je jednom godišnje a najkasnije do 31. marta tekuće godine Komisiji dostaviti popis svih vlasnika udjela sa veličinom pojedinih vlasničkih udjela sa stanjem na dan 1. januar tekuće godine.

Član 26c

(1) Lice koje stekne ili poveća vlasnički udio u Društvu za upravljanje, suprotno odredbama ovog zakona, nema pravo glasa iz dionica ili poslovnih udjela stečenih bez saglasnosti Komisije.

(2) U slučaju sticanja dionica ili udjela iz stava (1) ovog člana Komisija će naložiti prodaju tako stečenih dionica ili poslovnih udjela.

(3) Komisija može oduzeti saglasnost za sticanje ili povećanje vlasničkog udjela u slučaju ako:

a) je vlasnik udjela u Društvu za upravljanje dobio saglasnost za sticanje davanjem neistinitih, netačnih podataka, podataka koji dovode u zabludu ili na drugi nepropisan način,

b) prestanu uvjeti propisani odredbama ovog zakona za izdavanje saglasnosti za sticanje ili povećanje udjela.

(4) Lice kojem je oduzeta saglasnost za sticanje ili povećanje udjela nema pravo glasa iz dionica ili poslovnih udjela za koje mu je oduzeto odobrenje.

(5) Troškove prodaje dionica ili poslovnih udjela iz stava (2) ovog člana podmiruje vlasnik vlasničkog udjela.

Član 26d

(1) Ako je neprimjerenim utjecajem vlasnika vlasničkog udjela u Društvu za upravljanje iz člana 26b. stav (1) ovog zakona upravljanje Društvom za upravljanje, pažnjom dobrog stručnjaka dovedeno u pitanje, Komisija je ovlaštena poduzimati odgovarajuće mjere kako bi se taj utjecaj spriječio.

(2) Mjere iz stava (1) ovog člana obuhvataju odgovarajuće nadzorne mjere i donošenje rješenja kojim će Komisija zabraniti glasačka i druga prava vezana uz udjele vlasnika Društva za upravljanje iz stava (1) ovog člana.

Član 26e

Svako fizičko ili pravno lice koje namjerava direktno ili indirektno otuđiti vlasnički udio u Društvu za upravljanje koji čini 20% i više u kapitalu Društva za upravljanje, dužno je najmanje sedam dana ranije o tome obavijestiti Komisiju pisanim putem, navodeći visinu udjela koji namjerava otuđiti.

Član 27

(1) Upravu Društva za upravljanje čine najmanje dva člana.

(2) Član uprave Društva za upravljanje ne može biti lice:

a) koje nema odgovarajuće stručne kvalifikacije, najmanje VSS-VII stepen stručne spreme (koji se vrednuje sa 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa bolonjskog sistema studiranja, ekonomskog ili pravnog smjera, sposobnost i iskustvo potrebno za vođenje poslova Društva za upravljanje,

b) koje je bilo član nadzornog odbora, član uprave ili lice na drugom rukovodećem položaju u društvu za upravljanje, odnosno privrednom društvu kada je nad društvom otvoren stečajni postupak, donesena odluka o prisilnoj likvidaciji ili kojem je oduzeto odobrenje za rad, osim ako Komisija ocijeni da to lice nije svojim nesavjesnim ili nestručnim radom i postupanjem utjecalo na prouzrokovanje stečaja, prisilnu likvidaciju ili oduzimanje odobrenja za rad,

c) koje nema dobar ugled ili bonitet,

d) kojem je oduzeta odgovarajuća saglasnost ili odobrenje za obavljanje određenih poslova zbog nepoštivanja odgovarajućih propisa, ili kojem su izrečene druge mjere prema zakonima koji su u nadležnosti Komisije, ili srodnih nadzornih i regulatornih tijela,

e) protiv kojeg je pokrenuta istraga, odnosno protiv kojeg se vodi krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti i s njim povezana lica,

f) koje je pravomoćno osuđeno za krivično djelo prouzrokovanja stečaja, izrade lažnog bilansa, oštećenja povjerilaca, zloupotrebe u stečajnom postupku, zloupotrebe ovlaštenja u privrednom poslovanju, zloupotrebe u postupku privatizacije, odavanje i neovlašteno otkrivanje poslovne tajne, te krivično djelo prevare i to na vrijeme od pet godina nakon pravomoćnosti presude kojom je osuđeno, a u to vrijeme se ne računa vrijeme provedeno na izdržavanju kazne,

g) koje je pravomoćno osuđeno za prekršaj ili krivično djelo koje predstavlja kršenje propisa iz nadležnosti Komisije, ili srodnih nadzornih i regulatornih tijela,

h) za koje na osnovu dosadašnjeg ponašanja nije moguće opravdano zaključiti da će pošteno i savjesno obavljati poslove člana uprave Društva za upravljanje,

i) koje ne ispunjava uvjete za člana uprave propisane zakonom koji uređuje osnivanje i poslovanje privrednih društava,

j) koje je član uprave drugog društva za upravljanje ili privrednog društva,

k) kojem je Komisija odbila izdati saglasnost za obavljanje funkcije člana uprave i to najmanje godinu dana od dana donošenja rješenja kojim se odbija zahtjev za izdavanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave.

(3) Član uprave Društva za upravljanje ne može biti lice koje je povezano upravljačkim i/ili vlasničkim učešćem, koje je, u smislu propisa koji uređuju tržište kapitala, u zajedničkom djelovanju sa licima koja ne zadovoljavaju propisane uvjete za člana uprave iz stava (2) ovog člana tač. od d) do h).

(4) Pod iskustvom iz stava (2) tačka a) ovog člana podrazumijeva se najmanje trogodišnje iskustvo na rukovodećim položajima u Društvu za upravljanje, odnosno pet godina iskustva u vođenju poslova koji se mogu uporediti sa djelatnostima Društva za upravljanje.

(5) Članovi uprave Društva za upravljanje moraju biti u radnom odnosu kod Društva za upravljanje.

(6) Najmanje jedan član uprave mora znati jezik koji je u službenoj upotrebi u Federaciji i najmanje jedan član uprave mora imati dozvolu za obavljanje poslova investicijskog menadžera/savjetnika.

(7) Komisija će pravilnikom detaljnije propisati uvjete iz st. (2) i (3) ovog člana za članstvo u upravi Društva za upravljanje uključujući i specifične uvjete vezane uz vrstu fonda kojim Društvo za upravljanje upravlja ili namjerava upravljati, postupak za izdavanje saglasnosti, te dokumentaciju koja se prilaže zahtjevu za izdavanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave.

Član 27a

(1) Član uprave Društva za upravljanje ne može biti član nadzornog odbora:

a) bilo kojeg drugog društva za upravljanje,

b) banke depozitara,

c) bilo kojeg povezanog lica u odnosu na subjekte navedene u tač. a) i b) ovog stava,

d) profesionalnog posrednika,

e) drugih pravnih lica koja posluju na osnovu odobrenja ili dozvole Komisije.

(2) Član uprave Društva za upravljanje može biti član nadzornog odbora vezano uz ulaganja Fonda kojim upravlja Društvo za upravljanje kod najviše dva pravna subjekta.

Član 27b

Članovi uprave Društva za upravljanje solidarno odgovaraju Društvu za upravljanje za štetu koja je nastala kao posljedica činjenja, nečinjenja i propuštanja ispunjavanja njihovih obaveza i dužnosti, osim ako dokažu da su pri izvršavanju svojih obaveza i dužnosti postupali pažnjom dobrog stručnjaka.

Član 27c

(1) Članom uprave Društva za upravljanje može biti imenovano lice koje je dobilo prethodnu saglasnost Komisije za obavljanje funkcije člana uprave Društva za upravljanje.

(2) Zahtjev za izdavanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave podnosi, uime člana, Društvo za upravljanje za mandat koji ne može biti duži od četiri godine.

(3) Društvo za upravljanje dužno je podnijeti novi zahtjev za izdavanje saglasnosti za mandatni period u roku 30 dana od dana prijema obavještenja o oduzimanju, prestanku ili odbijanju davanja saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave za člana, odnosno kandidata za člana uprave.

(4) Društvo za upravljanje dužno je, uz zahtjev za izdavanje saglasnosti iz stava (2) ovog člana, priložiti dokaze o ispunjavanju uvjeta iz člana 27. ovog zakona.

(5) U postupku odlučivanja o saglasnosti iz stava (1) ovog člana, Komisija može zatražiti da kandidat za člana uprave Društva za upravljanje predstavi program vođenja poslova Društva za upravljanje za mandatni period.

(6) Lice za koje je Komisija već izdala saglasnost za obavljanje funkcije člana uprave Društva za upravljanje dužno je, prije nego što bude imenovano na tu dužnost u drugom društvu za upravljanje, ponovo dobiti odobrenje Komisije.

Član 27d

Komisija će odbiti zahtjev za izdavanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave Društva za upravljanje ako:

a) predloženo lice ne ispunjava uvjete propisane odredbama člana 27. ovog zakona,

b) Komisija raspolaže objektivnim i dokazivim razlozima zbog kojih se može pretpostaviti da su poslovi kojima se lice bavi ili se bavilo, predstavljali prijetnju upravljanjem Društvom za upravljanje u skladu sa organizacijskim zahtjevima za Društvo za upravljanje, koji su propisani ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona,

c) su u zahtjevu za izdavanje saglasnosti navedeni netačni, neistiniti podaci ili podaci koji dovode u zabludu.

Član 27e

Saglasnost za obavljanje funkcije člana uprave Društva za upravljanje prestaje važiti ako:

a) lice u roku šest mjeseci od izdavanja saglasnosti ne bude imenovano ili ne stupi na dužnost na koju se odobrenje odnosi istekom navedenog roka,

b) licu prestane dužnost na koju se saglasnost odnosi sa danom prestanka dužnosti,

c) licu prestane radni odnos u Društvu za upravljanje sa danom prestanka radnog odnosa.

Član 27f

(1) Komisija će oduzeti saglasnost za obavljanje funkcije člana uprave Društva za upravljanje u sljedećim slučajevima ako:

a) član uprave ne ispunjava uvjete pod kojima mu je saglasnost izdata,

b) saglasnost je izdata na osnovu neistinitih, netačnih podataka ili podataka koji dovode u zabludu, odnosno na neki drugi nepropisan način,

c) član uprave prekršio je odredbe o zabrani trgovanja ili izvršavanja transakcija, odnosno davanja naloga za trgovanje na osnovu povlaštenih informacija ili na način koji bi predstavljao tržišnu manipulaciju prema odredbama zakona koji uređuje tržište kapitala,

d) član uprave teže ili sistematski kršio je ovaj zakon, propise donesene na osnovu ovog zakona ili ostale zakonske propise, a posebno ako je zbog toga ugrožena likvidnost ili održavanje kapitala Društva za upravljanje i/ili Fonda kojim upravlja,

e) član uprave nije osigurao provođenje ili nije proveo nadzorne mjere koje je naložila Komisija,

f) član uprave nije osigurao adekvatne organizacijske uvjete za Društvo za upravljanje propisane ovim zakonom ili propisima donesenim na osnovu ovog zakona,

g) utvrdi da je član uprave u sukobu interesa zbog kojeg ne može ispunjavati svoje obaveze i dužnosti pažnjom dobrog stručnjaka,

h) član uprave ne ispunjava redovno obavezu utvrđivanja i ocjenjivanja efikasnosti politika, mjera ili internih procedura vezanih uz usklađenost Društva za upravljanje i Fonda kojim upravlja sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona ili obavezu poduzimanja odgovarajućih mjera radi ispravljanja nedostataka, odnosno nepravilnosti u poslovanju Društva za upravljanje.

(2) U slučajevima iz stava (1) tač. od e) do h) ovog člana Komisija može i privremeno oduzeti saglasnost za obavljanje funkcije člana uprave Društva za upravljanje, uz navođenje roka za otklanjanje nedostataka koji ne može biti duži od tri mjeseca.

(3) Ako Komisija oduzme saglasnost za obavljanje funkcije člana uprave Društvo za upravljanje je obavezno, bez odgađanja, donijeti odluku o opozivu imenovanja tog člana uprave.

(4) U slučaju oduzimanja saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave Društva za upravljanje, lice kojem je oduzeta saglasnost može podnijeti zahtjev za ponovno izdavanje saglasnosti u roku koji ne može biti kraći od jedne godine niti duži od tri godine od dana oduzimanja saglasnosti.

(5) U slučaju iz stava (4) ovog člana i u drugom slučaju kada Društvo za upravljanje ne zadovoljava uvjet o najmanjem broju članova uprave iz člana 27. ovog zakona, nadzorni odbor Društva za upravljanje dužan je, u skladu sa odredbama zakona koji uređuje osnivanje i poslovanje privrednih društava, imenovati zamjenika člana uprave iz reda svojih članova, bez saglasnosti Komisije, na rok od najviše tri mjeseca i o tome, bez odgađanja, obavijestiti Komisiju. Nadzorni odbor može ponovo imenovati istog ili drugog svog člana, uz uvjet da zamjenski mandat ukupno ne traje duže od šest mjeseci.

(6) Nadzorni odbor društva za upravljanje dužan je predložiti kandidata za člana uprave koji nedostaje i putem Društva za upravljanje podnijeti zahtjev za izdavanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave u roku 45 dana od dana prestanka odobrenja Komisije u skladu sa članom 27e. ovog zakona, odnosno od prijema odluke Komisije o oduzimanju ili odbijanju davanja saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave.

Član 27g

(1) Ako je član uprave više od dva puta u periodu tri godine prekršio odredbe ovog zakona, propisa donesenih na osnovu ovog zakona ili drugih propisa, Komisija je ovlaštena tom članu uprave zabraniti obavljanje funkcije člana uprave Društva za upravljanje u tom ili u bilo kojem društvu za upravljanje.

(2) U slučajevima kada to ocijeni opravdanim, Komisija je ovlaštena izdati i privremenu zabranu obavljanja funkcije člana uprave društva za upravljanje u tom ili u bilo kojem društvu za upravljanje.

Član 27h

(1) Za člana nadzornog odbora Društva za upravljanje može biti izabrano ili imenovano lice koje ima dobar ugled, odgovarajuće stručne kvalifikacije, iskustvo za nadziranje vođenja poslova Društva za upravljanje i koje je dobilo prethodnu saglasnost Komisije za obavljanje funkcije člana nadzornog odbora Društva za upravljanje.

(2) Smatra se da je uvjet iz stava (1) ovog člana ispunjen ako lice ima najmanje petogodišnje iskustvo vođenja ili nadzora nad vođenjem poslova društva uporedive veličine i predmeta poslovanja kao i kod Društva.

(3) Članovi nadzornog odbora Društva za upravljanje ne smiju obavljati nikakve poslove niti pružati usluge koje su konkurentne poslovanju Društva za upravljanje ili kojima bi mogli biti u sukobu interesa u odnosu na poslovanje Društva za upravljanje.

(4) Članovi nadzornog odbora jednog društva za upravljanje ne mogu biti istovremeno članovi nadzornog odbora drugog društva za upravljanje ili zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom.

(5) Komisija može naložiti Društvu za upravljanje opoziv člana nadzornog odbora Društva za upravljanje ako:

a) član nadzornog odbora krši svoje dužnosti određene ovim i drugim zakonima, te propisima donesenim na osnovu tih zakona,

b) postoji ili nastupi smetnja za izbor ili imenovanje člana nadzornog odbora,

c) član nadzornog odbora ne ispunjava uvjete iz st. (1) i (3) ovog člana.

(6) Komisija će pravilnikom detaljnije propisati uvjete koje moraju ispunjavati članovi nadzornog odbora Društva za upravljanje.

Član 27i

Odredbe ovog zakona, koje se odnose na uvjete i podnošenje zahtjeva za odobrenje, prestanak i ukidanje, odnosno oduzimanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave Društva za upravljanje, na odgovarajući način primjenjuju se i na članove nadzornog odbora Društva za upravljanje koji za obavljanje te funkcije mora dobiti saglasnost Komisije.

Član 27j

Pored ovlaštenja koje nadzorni odbor Društva za upravljanje ima prema odredbama zakona koji uređuje osnivanje i poslovanje privrednih društava, nadzorni odbor Društva za upravljanje nadležan je i za davanje odobrenja upravi Društva za upravljanje:

a) za određivanje i provođenje poslovne politike Društva za upravljanje,

b) za finansijski plan Društva za upravljanje,

c) za organizaciju sistema interne kontrole Društva za upravljanje i sistema upravljanja rizicima,

d) te za odlučivanje o drugim pitanjima određenim ovim zakonom.

Član 27k

(1) Nadzorni odbor Društva za upravljanje dužan je:

a) nadzirati primjerenost postupanja i efikasnost rada sistema interne kontrole u Društvu za upravljanje,

b) nadzirati provođenje poslovne politike,

c) dati svoje mišljenje Komisiji o nalozima Komisije u postupcima nadzora Društva za upravljanje, te nadzirati postupanje Društva za upravljanje u skladu sa nalozima i rješenjima Komisije,

d) podnijeti izvještaj skupštini Društva za upravljanje o nalozima Komisije, te postupcima iz tačke b) ovog stava, ovog člana,

e) odlučiti o davanju odobrenja na godišnje i druge finansijske izvještaje Društva za upravljanje i Fonda te o njima podnijeti pisani izvještaj skupštini Društva za upravljanje.

(2) Članovi nadzornog odbora Društva za upravljanje solidarno odgovaraju Društvu za upravljanje za štetu koja je nastala kao posljedica kršenja njihovih obaveza i dužnosti, osim ako dokažu da su pri izvršavanju svojih obaveza i dužnosti postupali pažnjom dobrog stručnjaka.

Član 27l

(1) Društvo za upravljanje, odnosno članovi njegove uprave i nadzornog odbora dužni su:

a) u obavljanju svojih djelatnosti, odnosno svojih dužnosti postupati savjesno i pošteno, te u skladu s pravilima struke,

b) u izvršavanju svojih obaveza postupati sa pažnjom dobrog stručnjaka,

c) postupati u najboljem interesu investitora Fonda i fondova kojim upravlja DUF, kao i štititi integritet tržišta kapitala,

d) uspostaviti i efikasno koristiti sredstva i procedure potrebne za uredno obavljanje djelatnosti Društva za upravljanje,

e) poduzeti sve razumne mjere kako bi se izbjegli sukobi interesa, a kada se oni ne mogu izbjeći prepoznati ih, upravljati, pratiti ih te ih objaviti kada je to primjenjivo kako bi se spriječio negativan utjecaj na interese Fonda i investitora u Fond i osiguralo da se prema investitorima te Fondu kojim upravlja Društvo za upravljanje postupalo pošteno,

f) pridržavati se odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona na način koji promovira najbolje interese investitora i integritet tržišta kapitala.

(2) Društvu za upravljanje, članovima uprave i nadzornog odbora, zaposlenicima Društva za upravljanje interesi investitora Fonda moraju uvijek biti prioritet i nikada svoje interese ili interese s njima povezanih lica ne smiju stavljati ispred interesa investitora Fonda, te integriteta tržišta kapitala.

(3) Komisija će pravilnikom detaljnije propisati kriterije za procjenu, mjere i procedure te druge načine na koji će Društvo za upravljanje ispuniti svoju obavezu iz stava (1) ovog člana.

Član 28

Društvo za upravljanje može obavljati svoju djelatnost isključivo na osnovu dozvola koje izda Komisija.

Član 29

(1) Društvo za upravljanje Komisiji podnosi zahtjev za izdavanje dozvole za osnivanje.

(2) Uz zahtjev iz stava (1) ovog člana prilaže se:

a) osnivački akt društva za upravljanje,

b) poslovni plan za prve tri godine djelovanja društva za upravljanje koji mora sadržavati planirani volumen fondova koje društvo za upravljanje namjerava nuditi na tržištu, organizacijsku shemu društva, te podatke o strukturi zaposlenih,

c) popis članova ili dioničara društva za upravljanje, njihova imena i prezimena, adresu odnosno firmu i sjedište, nominalni iznos dionica odnosno udjela, te postotak dionica odnosno udjela koja pripadaju članovima u osnovnom kapitalu društva,

d) popis povezanih lica društva za upravljanje,

e) dokaze koje propiše Komisija, a na osnovu kojih je moguće utvrditi je li društvo za upravljanje kvalifikovano za obavljanje poslova osnivanja i upravljanja investicijskim fondovima, naročito u pogledu osoblja, tehničke opremljenosti i organizacije.

(3) O zahtjevu za izdavanje dozvole za osnivanje odlučuje Komisija u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.

(4) Društvu za upravljanje koje u roku od jedne godine od izdavanja dozvole za upravljanje fondovima ne osnuje fond, dozvola za osnivanje prestaje važiti.

(5) Komisija će bliže urediti sadržaj i postupak izdavanja dozvole za osnivanje.

Odjeljak D. Poslovanje društva za upravljanje

Član 30

(1) Društvo za upravljanje je dužno:

a) da se u zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanja prava i obaveza iz tih odnosa pridržava principa savjesnosti i poštenja,

b) da u izvršavanju obaveza društvo za upravljanje postupa sa povećanom pažnjom, prema pravilima struke, dobrim poslovnim običajima te propisima Federacije,

c) da bude sposobno ispuniti dospjele obaveze (princip likvidnosti), odnosno trajno sposobno ispunjavati sve svoje obaveze (princip solventnosti),

d) da odgovara za pravovremeno, savjesno i efikasno ispunjavanje svih prava i obaveza predviđenih ovim Zakonom, prospektom i/ili statutom fonda, te za propisno izvršavanje navedenih prava i obaveza u skladu sa ovim Zakonom te prospektom i/ili statutom fonda, bez obzira na to je li neke od njih povjerila drugom,

e) da podatke o dioničarima, vlasnicima udjela, stanju udjela, uplatama i isplatama čuva kao poslovnu tajnu društva za upravljanje, a može ih saopštavati samo na osnovu sudskog naloga, zahtjeva određenog vlasnika udjela ili dioničara, banci depozitaru, te po zahtjevu Komisije,

f) ako je povjerilo poslove i dužnosti trećim licima, da prati pridržavaju li se u svom radu odredaba ovog Zakona te prospekta i/ili statuta fonda,

g) da uz saglasnost Komisije donese opći akt kojim se uređuje sukob interesa sa fondovima kojima upravlja, te vlasnika udjela u otvorenim investicijskim fondovima odnosno dioničara u zatvorenim investicijskim fondovima, sukob interesa, s obzirom na upravljanje imovinom trećih lica te obavljanje investicijskog savjetovanja,

h) da osigura sisteme i mehanizme nadzora koji jasno pokazuju da društvo za upravljanje na dugoročnoj osnovi postupa u skladu sa ovim Zakonom, prospektom i/ili statutom fonda, a koji omogućavaju praćenje svih odluka, naloga i transakcija sa imovinom fonda,

i) da osigura da svi oglasni i promotivni sadržaji, obavijesti, te izvještaji dioničarima odnosno vlasnicima udjela, bilo da su im dostavljena, odnosno objavljeni u novinama ili putem elektronskih sredstava javnog saopštavanja, budu jasni, tačni i da ne navode na pogrešne zaključke i da su u skladu sa zahtjevima Komisije,

j) da osigura prodaju udjela i dionica fonda isključivo putem lica iz člana 182. ovog Zakona,

k) da kupuje imovinu za investicijske fondove isključivo u svoje ime i za račun otvorenog investicijskog fonda, odnosno vlasnika udjela fonda kojim upravlja, te uime i za račun zatvorenog investicijskog fonda, deponirajući je u banci depozitaru, a u skladu sa postupkom predviđenim propisima Komisije,

l) da dostavlja banci depozitaru kopije svih originalnih isprava vezanih uz transakcije imovinom investicijskih fondova i to neposredno po sastavljanju tih isprava ili njihovom prijemu,

m) da evidencije transakcija sa imovinom pojedinog fonda vodi odvojeno od vlastitih računa kao i od evidencija transakcija ostalih fondova, te da ih u pravilnim vremenskim razmacima usklađuje sa računima banke depozitara,

n) da vodi poslovne knjige i ostalu dokumentaciju na način utvrđen posebnim propisom,

o) da objavljuje podatke o fondovima kojima upravlja kao i o sebi u skladu sa Zakonom i propisima Komisije,

p) da podnosi Komisiji redovne izvještaje u skladu sa postupkom predviđenim propisima Komisije,

r) da izvještava Komisiju o svakoj promjeni u skladu sa odredbama ovog Zakona, promjeni članova uprave i nadzornog odbora, odnosno promjeni u članstvu društva za upravljanje, te o svakoj promjeni kapitala, odnosa ili članstva u osnovnom kapitalu u odnosu na stanje koje je odobrila Komisija,

s) da na potpun blagovremen i tačan način i u onom trajanju koje odredi Komisija uvede, vodi i stavlja na uvid svu evidenciju koju Komisija odredi svojim propisom,

t) da blagovremeno omogući Komisiji uvid u svu svoju evidenciju te da omogući razgovor sa licima koja obavljaju poslove u društvu za upravljanje,

u) da se pridržava drugih zahtjeva predviđenih ovim Zakonom i propisima Komisije, kao i zakona država članica u kojima mu je dopuštena javna ponuda dionica odnosno udjela investicijskih fondova kojima upravlja,

z) da ne sačinjava bilo kakav ugovor koji ima za cilj umanjivanje ili promjenu odgovornosti utvrđenih ovim Zakonom, pri čemu se svaka odredba ugovora sastavljanog u tom cilju smatra ništavom,

aa) da osigura da njegovi zaposlenici i svako lice sa kojim je sklopljen ugovor o prodaji dionica ili udjela u fondovima u njegovo ime postupaju u skladu sa ovim Zakonom i mjerodavnim propisima,

bb) da jednog člana uprave zaduži za praćenje usklađenosti poslovanja društva za upravljanje sa odredbama ovog Zakona i drugim propisima, te za održavanje kontakata sa Komisijom u cilju izvještavanja i drugih korespondentnih aktivnosti u skladu sa odredbama ovog Zakona,

cc) da upravlja fondom u skladu sa ulagačkim ciljevima svakog pojedinog fonda kojim upravlja,

dd) da izdaje banci depozitaru naloge za ostvarivanje prava povezanih sa imovinom fonda,

ee) da osigura da procjene vrijednosti fonda budu točne te da cijena udjela bude ispravno utvrđena.

(2) Komisija će bliže urediti poslovanje društava za upravljanje.

Član 31

(1) Društvo za upravljanje mora uspostaviti sistem upravljanja rizicima koji u svako doba omogućuje mjerenje i praćenje rizičnosti pojedinih instrumenata u portfoliju kao i ukupnog portfolija fonda.

(2) Sistem upravljanja rizicima mora omogućiti tačno i nezavisno utvrđivanje vrijednosti finansijskih derivata kojima se trguje na drugim organiziranim tržištima (OTC).

(3) Društvo za upravljanje će u skladu sa pravilima koja će propisati Komisija za svaki pojedini fond izvještavati Komisiju o tipovima finansijskih derivata u portfoliju fonda, povezanim rizicima, kvantitativnim limitima i primjenjenoj metodologiji za mjerenje rizika vezanih uz pozicije i transakcije tim derivatima.

(4) Izloženost fonda prema pojedinim finansijskim instrumentima na kojima se zasniva derivat ne smije biti u suprotnosti sa ograničenjima ulaganja propisanim ovim Zakonom, prospektom i/ili statutom fonda.

(5) Kada vrijednosni papir ili instrument tržišta novca u sebi ima ugrađen derivat, takav derivat mora se uzeti u obzir prilikom izračuna izloženosti fonda iz st. (3) i (4) ovog člana.

Odjeljak E. Poslovanje društava za upravljanje sa sjedištem u Federaciji izvan teritorija Federacije

Član 32

(1) Društvo za upravljanje može obavljati djelatnost i na teritoriji Republike Srpske i/ili Brčko Distrikta bilo osnivanjem i poslovanjem putem podružnice ili neposredno u skladu sa propisima Republike Srpske i/ili Brčko Distrikta.

(2) Društvo za upravljanje može obavljati djelatnost i na teritoriji država članica, osnivanjem i poslovanjem putem podružnice ili neposredno, u skladu sa propisima određene države članice.

Član 33

(1) Društvo za upravljanje, koje namjerava osnovati podružnicu u državi članici, mora o tome obavijestiti Komisiju, navodeći državu članicu u kojoj namjerava osnovati podružnicu.

(2) Uz obavijest mora priložiti:

a) opće podatke o podružnici koji obuhvataju:

1) predmet poslovanja podružnice,

2) imena lica ovlaštenih za zastupanje podružnice,

3) firmu i sjedište podružnice, na kojima će se moći dobiti svi podaci vezani uz poslovanje podružnice,

b) podatke o fondovima kojima upravlja društvo za upravljanje, podatke o udjelima odnosno dionicama koje društvo za upravljanje namjerava javno nuditi na prodaju putem podružnice u državi članici koji predstavljaju:

1) tačan opis planiranih poslovnih aktivnosti koje društvo za upravljanje namjerava poduzimati u vezi sa prodajom udjela, odnosno dionica u fondovima,

2) za svaki fond, njegov prospekt i/ili statut, te finansijske izvještaje za prethodnu poslovnu godinu.

(3) Komisija mora najkasnije u roku od tri mjeseca od prijema obavijesti iz stava (1) ovog člana obavijest zajedno sa prilozima dostaviti nadležnom tijelu države članice, te o tome obavijestiti društvo za upravljanje.

(4) Zajedno sa obavijesti iz stava (2) ovog člana nadležnom tijelu države članice Komisija mora dostaviti:

a) podatke o visini osnovnog kapitala društva za upravljanje,

b) izjavu da svaki fond, na koji se odnosi obavijest iz stava (1) ovog člana, ispunjava propisane zakonske uvjete za otvorene investicijske fondove sa javnom ponudom.

(5) Društvo za upravljanje Komisiju mora obavijestiti o promjeni podataka iz stava (2) ovog člana najmanje mjesec dana prije namjeravanih promjena.

Član 34

(1) Društvo za upravljanje, koje namjerava neposredno obavljati poslove upravljanja fondovima na području države članice, mora o tome obavijestiti Komisiju, navodeći državu članicu u kojoj namjerava započeti sa neposrednim obavljanjem poslova upravljanja fondovima.

(2) Uz obavijest društvo za upravljanje mora priložiti:

a) plan aktivnosti,

b) podatke i dokumentaciju iz člana 33. stav (2) tačka b) ovog Zakona.

(3) Komisija mora najkasnije u roku od mjesec dana od prijema obavijesti iz ovog člana obavijest zajedno sa prilozima dostaviti nadležnom tijelu države članice, te o tome obavijestiti društvo za upravljanje.

(4) Zajedno sa obavijesti iz ovog člana, nadležnom tijelu države članice Komisija mora dostaviti:

a) podatke o visini osnovnog kapitala društva za upravljanje,

b) izjavu da svaki fond na koji se odnosi obavijest iz ovog člana ispunjava propisane zakonske uvjete za otvorene investicijske fondove sa javnom ponudom.

(5) Društvo za upravljanje Komisiju mora obavijestiti o promjeni podataka iz stava (2) ovoga člana, najmanje mjesec dana prije namjeravanih promjena.

(6) Odredbe ovog člana primjenjuju se i u slučaju kada društvo za upravljanje ovlasti drugo lice za obavljanje pojedinih djelatnosti iz svog predmeta poslovanja.

Član 35

Komisija može zahtijevati od nadležnog tijela države članice u kojoj društvo za upravljanje obavlja djelatnost da provede postupak nadzora nad poslovanjem podružnice ukoliko bi se na taj način ubrzao i pojednostavio postupak nadzora, u skladu sa principima efikasnosti, ekonomičnosti i postupanja u razumnom roku. Pod istim uvjetima mogu se ovlastiti lica ovlaštena od nadležnog tijela države članice za učestvovanje u postupku nadzora.

Član 36

(1) Društvo za upravljanje smije obavljati poslove upravljanja fondovima izvan država članica isključivo osnivanjem podružnice.

(2) Za osnivanje podružnice u inozemstvu društvo za upravljanje mora dobiti odobrenje Komisije.

(3) Na postupak izdavanja odobrenja za osnivanje podružnice odgovarajuće se primjenjuje odredba člana 33. ovog Zakona.

(4) Komisija može odbiti izdati odobrenje za osnivanje podružnice ukoliko je vjerovatno da bi provođenje nadzora nad društvom za upravljanje bilo otežano u značajnijoj mjeri.

(5) Odredbe ovog člana primjenjuju se i u slučaju kada društvo za upravljanje ovlasti drugo lice za obavljanje pojedinih djelatnosti iz svog predmeta poslovanja.

Odjeljak F. Poslovanje fonda i društva za upravljanje sa sjedištem u državama članicama Evropske unije na teritoriji Federacije

Član 37

(1) Fond iz člana 15. stav (1) tačka b) ovog Zakona, koji svoje udjele želi ponuditi na tržištu Federacije dužan je Komisiji dostaviti:

a) potvrdu nadležnog tijela matične države članice Evropske unije da fond ispunjava propisane uvjete,

b) statut ili drugi odgovarajući dokument fonda,

c) prospekt i skraćeni prospekt,

d) posljednje polugodišnje i godišnje finansijske izvještaje,

e) podatke o načinu ponude svojih udjela na tržištu Federacije,

f) podatke o mjestu na kojem će domaći investitori moći dobiti prospekt, statut, izvještaje i druge obavijesti o fondu na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Federaciji, te podatke o mjestu na kojem će domaći investitori moći kupovati i prodavati udjele fonda u domaćoj valuti.

(2) Podaci iz stava (1) ovog člana dostavljaju se na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Federaciji i na engleskom jeziku.

(3) Komisija je dužna u roku od dva mjeseca odlučiti o zahtjevu od dana dostave potpune dokumentacije.

Član 38

(1) Fond iz člana 15. stav (1) tačka b) ovog Zakona za poslove koje obavlja u Federaciji podliježe odredbama ovog Zakona.

(2) Sve obavijesti i izvještaje fonda iz člana 15. stav (1) tačka b) ovog Zakona moraju se učiniti dostupnima na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Federaciji.

Član 39

Komisija je ovlaštena da propiše izdavanje odobrenja, tržišnu djelatnost, javnu ponudu i obaveze objave podataka fondova iz člana 15. stav (1) tačka b) ovog Zakona u Federaciji.

Član 40

(1) Društvo za upravljanje sa sjedištem u nekoj od država članica koje namjerava osnovati podružnicu u Federaciji dužno je obavijestiti nadležno tijelo u državi članici u kojoj ima registrirano sjedište o namjeri osnivanja podružnice u Federaciji te mu dostaviti sljedeće podatke:

a) opće podatke o podružnici koji obuhvataju:

1) predmet poslovanja podružnice,

2) imena lica ovlaštenih za zastupanje podružnice,

3) firmu i sjedište podružnice, na kojima će se moći dobiti svi podaci vezani za poslovanje podružnice;

b) podatke o fondovima kojima upravlja društvo za upravljanje, podatke o udjelima odnosno dionicama koje društvo za upravljanje namjerava javno nuditi na prodaju putem podružnice u Federaciji:

1) tačan opis planiranih poslovnih aktivnosti koje društvo za upravljanje namjerava poduzimati u vezi sa prodajom udjela odnosno dionica u fondovima,

2) za svaki fond njegov prospekt i/ili statut, te posljednji godišnji izvještaj.

(2) Društvo za upravljanje mora nadležni organ države članice obavijestiti o promjeni podataka iz stava 1. ovog člana najmanje mjesec dana prije namjeravanih promjena.

Član 41

(1) Komisija je dužna obavijestiti društvo za upravljanje o svim zakonskim obavezama u poslovanju u Federaciji u roku od dva mjeseca od prijema podataka iz člana 40. ovog Zakona.

(2) Društvo za upravljanje može otpočeti obavljati djelatnost u podružnici nakon prijema obavijesti iz stava (1) ovog člana.

Član 42

(1) Društvo za upravljanje koje namjerava neposredno obavljati poslove upravljanja fondovima na području Federacije mora o tome obavijestiti nadležno tijelo države članice u kojoj ima registrirano sjedište. Uz obavijest se mora priložiti:

a) plan aktivnosti,

b) podaci i dokumentacija iz člana 40. stav (1) tačka b) ovog Zakona.

(2) Nadležno tijelo države članice mora obavijest zajedno sa prilozima dostaviti Komisiji, te o tome obavijestiti društvo za upravljanje.

(3) Zajedno sa obavijesti iz stava (2) ovog člana, nadležno tijelo države članice Komisiji mora dostaviti:

a) podatke o visini osnovnog kapitala društva za upravljanje,

b) izjavu da svaki fond, na koji se odnosi obavijest iz stava (1) ovog člana, ispunjava propisane uvjete.

(4) Komisija je dužna obavijestiti društvo za upravljanje o svim zakonskim obavezama u poslovanju u Federaciji u roku od dva mjeseca od prijema podataka o takvom prijedlogu.

(5) Nakon prijema obavijesti, odnosno isteka roka iz stava (4) ovog člana društvo za upravljanje može otpočeti obavljati djelatnost.

(6) Društvo za upravljanje mora nadležno tijelo države članice obavijestiti o promjeni podataka iz stava 1. ovog člana najmanje mjesec dana prije namjeravanih promjena.

(7) Odredbe ovog člana primjenjuju se i u slučaju kada društvo za upravljanje ovlasti drugo lice za obavljanje pojedinih djelatnosti iz svog predmeta poslovanja.

Član 43

Komisija provodi postupak nadzora nad poslovanjem podružnice društva za upravljanje sa sjedištem u državi članici, odnosno nad neposrednim poslovanjem takvog društva za upravljanje u Federaciji na osnovu svojih ovlaštenja, po službenoj dužnosti i/ili po zahtjevu ovlaštenog tijela države članice.

Odjeljak G. Oduzimanje dozvole i prestanak društva za upravljanje

Član 44

Komisija može oduzeti dozvolu društvu za upravljanje u sljedećim slučajevima:

a) ako društvo za upravljanje ne započne sa poslovanjem u roku od godine dana od izdavanja dozvole,

b) ako društvo za upravljanje šest ili više mjeseci ne obavlja djelatnosti osnivanja i upravljanja investicijskim fondovima u skladu sa ovim Zakonom,

c) ako je dozvola dobijena na osnovu netačnih navoda ili navoda koji dovode u zabludu, odnosno na koji drugi nepropisan način,

d) ako je društvo za upravljanje ili ovlašteno lice povrijedilo odredbe ovog Zakona ili druge propise koje donosi Komisija.

Član 45

(1) Društvo za upravljanje ima pravo prenijeti poslove upravljanja otvorenim investicijskim fondom na neko drugo društvo za upravljanje koje ima dozvolu Komisije.

(2) U slučaju zatvorenog investicijskog fonda, pravo da prenese poslove upravljanja investicijskim fondom na neko drugo društvo za upravljanje koje ima dozvolu Komisije ima skupština zatvorenog investicijskog fonda, ili nadzorni odbor ukoliko je to predviđeno statutom.

(3) Najmanje tri mjeseca prije prijenosa upravljanja otvorenim investicijskim fondom, društvo za upravljanje dužno je o prijenosu upravljanja obavijestiti sve vlasnike udjela u tom fondu. Vlasnicima udjela koji u navedenom periodu žele istupiti iz fonda društvo za upravljanje ne može obračunati i naplatiti izlaznu naknadu.

(4) Način prijenosa poslova upravljanja iz st. (1) i (2) ovog člana propisuje Komisija.

Član 46

(1) U slučaju prestanka obavljanja registrirane djelatnosti društvo za upravljanje je dužno:

a) uputiti pisanu obavijest banci depozitaru najmanje dva mjeseca prije dana prestanka upravljanja u slučaju kada fond koristi usluge banke depozitara, Komisiji u slučaju ako upravlja otvorenim investicijskim fondom ili nadzornom odboru i Komisiji ako upravlja zatvorenim investicijskim fondom,

b) u roku od tri dana obavijestiti Komisiju ako upravlja otvorenim investicijskim fondom, odnosno nadzorni odbor ako upravlja zatvorenim investicijskim fondom,

c) provesti postupak prijenosa upravljanja drugom ovlaštenom društvu za upravljanje u skladu sa članom 45. ovog Zakona u roku od dva mjeseca od upućivanja obavijesti iz tač. a) ili b) ovog stava.

(2) U slučaju zatvorenog investicijskog fonda nadzorni odbor je dužan zaključiti ugovor o upravljanju sa drugim ovlaštenim društvom za upravljanje.

(3) U slučaju neprovođenja postupka propisanog stavom (1) tačka c) i stavom (2) ovog člana pokreće se postupak likvidacije fonda u skladu sa odredbama ovog Zakona.

Odjeljak H. Ograničenja i odgovornost društva za upravljanje

Član 47

(1) Društvo za upravljanje investicijskim fondovima sa javnom ponudom ne može:

a) da obavlja djelatnost posredovanja u kupovini i prodaji vrijednosnih papira,

b) da otuđuje vrijednosne papire ni bilo kakvu drugu imovinu fonda, kao ni da je od njega stiče bilo za svoj račun ili za račun povezanih lica,

c) da kupuje sredstvima fonda imovinu koja nije predviđena njegovim statutom i prospektom,

d) da obavlja transakcije kojima krši odredbe ovog Zakona i propise Komisije, uključujući odredbe o ograničenjima ulaganja u fondove kojima upravlja,

e) da otuđuje imovinu zatvorenog investicijskog fonda i imovinu koja čini otvoreni investicijski fond bez primanja odgovarajuće naknade,

f) da stiče ili otuđuje imovinu uime fondova kojima upravlja po cijeni nepovoljnijoj od tržišne cijene ili procijenjene vrijednosti predmetne imovine,

g) da u svoje ime i za račun otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom, odnosno uime i za račun zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom posuđuje sredstva, osim ako to ne čini s ciljem korištenja tih sredstava za otkup udjela u otvorenom investicijskom fondu sa javnom ponudom i to pod uvjetom da novčana sredstva raspoloživa u portfoliju fonda nisu dovoljna za tu svrhu, pri čemu, u slučaju takvih pozajmica, ukupni iznos obaveza koje podliježu otplati iz imovine koja čini otvoreni investicijski fond sa javnom ponudom prema svim ugovorima o zajmu ili kreditu ne smije prelaziti 10% netovrijednosti imovine otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom u trenutku uzimanja tih pozajmica i na rok ne duži od tri mjeseca,

h) da odobrava zajmove iz imovine fonda,

i) da koristiti imovinu fonda kao garanciju izvršenja obaveza društva za upravljanje ili obaveza trećih lica ili kako bi društvu za upravljanje, njegovim zaposlenicima ili povezanim licima omogućio sklapanje poslova pod povlaštenim uvjetima,

j) da dogovara prodaju, kupovinu ili prijenos imovine između dva fonda kojima upravlja isto društvo za upravljanje pod uvjetima različitim od tržišnih uvjeta ili uvjetima koji jedan fond stavljaju u povoljniji položaj u odnosu na drugi,

k) da preuzima obaveze u vezi sa imovinom koja u trenutku preuzimanja tih obaveza nije vlasništvo investicijskog fonda sa javnom ponudom, uz izuzetak transakcija sa vrijednosnim papirima obavljenih na berzi ili drugom uređenom tržištu čija pravila omogućavaju isporuku vrijednosnih papira uz istodobno plaćanje,

l) da za svoj račun stiče ili otuđuje udjele u otvorenom investicijskom fondu kojim upravlja,

m) da emituje druge vrijednosne papire otvorenih investicijskih fondova osim njihovih udjela,

n) da ulaže imovinu fonda u vrijednosne papire ili druge finansijske instrumente koje ono emituje,

o) da fondovi sa javnom ponudom kojima upravlja jedno društvo za upravljanje ne smiju biti vlasnici ukupno:

1) više od 25% dionica sa pravom glasa jednog emitenta,

2) više od 10% dionica bez prava glasa jednog emitenta,

3) 10% dužničkih vrijednosnih papira emitovanih od jednog emitenta,

4) 25% udjela pojedinog investicijskog fonda,

5) 10% instrumenata tržišta novca jednog emitenta uz izuzetak da se ograničenja iz ove alineje ne primjenjuju na dužničke vrijednosne papire i instrumente tržišta novca čiji su emitent Bosna i Hercegovina, Federacija, Republika Srpska, kanton, općina, grad, država članica, jedinica lokalne uprave države članice, država koja nije članice Evropske unije ili međunarodna javna organizacija koja je članica jedne ili više država članica.

(2) Ograničenja i odgovornost društva za upravljanje investicijskim fondom sa zatvorenom ponudom propisana su prospektom fonda.

Član 48

(1) U slučaju da ne obavi ili propusti obaviti, u cijelosti ili djelomično, odnosno ako nepropisno obavi bilo koji posao ili dužnost predviđenu ovim Zakonom, statutom ili prospektom fonda, društvo za upravljanje odgovorno je vlasnicima udjela, odnosno dioničarima fonda za uredno i savjesno obavljanje poslova propisanih ovim Zakonom, pravilnikom, statutom i prospektom fonda, te ugovorom o upravljanju zatvorenim investicijskim fondom.

(2) Odricanje od odgovornosti zbog povjeravanja izvršavanja nekog posla trećem licu ne proizvodi pravno djejstvo.

GLAVA III. BANKA DEPOZITAR

Odjeljak A. Pojam banke depozitara

Član 49

(1) Banka depozitar jeste banka koja za potrebe fonda obavlja poslove čuvanja zasebne imovine fonda, poslove vođenja posebnih računa za imovinu fonda i odjeljivanja imovine svakog pojedinog fonda od imovine ostalih fondova, te obavlja druge poslove u skladu sa odredbama ovog Zakona i propisom Komisije.

(2) Banka depozitar fonda registriranog u Federaciji može biti banka sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, koja je dobila dozvolu Komisije za obavljanje poslova depozitara fonda.

Odjeljak B. Osnovna obilježja poslova banke depozitara

Član 50

(1) Fond sa javnom ili zatvorenom ponudom, osnovan u skladu sa odredbama ovog Zakona i posluje na teritoriji Federacije, mora imati banku depozitara.

Član 51

(1) Poslovi čuvanja i ostali poslovi koje banka depozitar obavlja za društvo za upravljanje moraju biti organizaciono odvojeni od poslova društva za upravljanje.

(2) Imovinu fondova, uključujući vrijednosne papire, bankovne račune i drugu imovinu, banka depozitar čuva i vodi na posebnom računu za svaki od fondova za koji obavlja poslove banke depozitara.

(3) Banka depozitar ne smije koristiti imovinu fonda, bilo direktno ili indirektno, za obavljanje transakcija za svoj račun ili za ostvarivanje bilo kakve koristi za sebe ili svoje zaposlenike ili u bilo koju drugu svrhu osim u korist dioničara ili vlasnika udjela u fondu.

(4) Imovina fondova kod banke depozitara ne ulazi u imovinu banke depozitara niti likvidacijsku ili stečajnu masu niti se može upotrijebiti za izvršenje u pogledu potraživanja prema skrbniku.

Odjeljak C. Prava i obaveze banke depozitara

Član 52

(1) Pored čuvanja posebne imovine fonda, vođenja posebnih računa za imovinu svakog pojedinog fonda i odjeljivanja imovine svakog pojedinog fonda od imovine ostalih fondova, banka depozitar obavlja sljedeće poslove:

a) u slučaju otvorenog investicijskog fonda osigurava da se prodaja i otkup udjela za račun fonda obavljaju u skladu sa zakonom i pravilima fonda, ukoliko je to predviđeno prospektom i statutom fonda,

b) u slučaju otvorenog investicijskog fonda otkupljuje i isplaćuje udjele, vrši isplate vlasnicima udjela otvorenog investicijskog fonda iz dobiti fonda,

c) vodi računa da je izračun netovrijednosti pojedine dionice ili udjela u fondu obavljen u skladu sa ovim Zakonom, mjerodavnim propisima te prospektom i statutom fonda,

d) izvršava naloge društva za upravljanje u vezi sa transakcijama sa vrijednosnim papirima i drugom imovinom koja tvori portfolio fonda, pod uvjetom da nisu u suprotnosti sa ovim Zakonom, propisima Komisije, prospektom i/ili statutom fonda, te osigurava da transakcije vrijednosnim papirima budu namirene, odnosno da dospjela novčana potraživanja budu naplaćena u zakonskim ili ugovornim rokovima,

e) naplaćuje sve prihode i druga prava dospjela u korist fonda, a koja proizlaze iz njegove imovine,

f) osigurava da se prihodi fonda koriste u skladu sa ovim Zakonom i prospektom i/ili statutom fonda, te da su troškovi koje plaća fond u skladu sa uvjetima iz prospekta i/ili statuta fonda, odredbama ovog Zakona i drugih propisa,

g) obavlja druge poslove predviđene ugovorom zaključenim sa društvom za upravljanje ili nadzornim odborom fonda,

h) vodi evidenciju poslovanja koje obavlja kao banka depozitar svakog pojedinog fonda i na redovnoj osnovi usklađuje sa evidencijom društva za upravljanje,

i) prijavljuje Komisiji kršenje ovog Zakona i ugovora od društva za upravljanje u slučaju da društvo za upravljanje odbije prihvatiti njen zahtjev za prestankom takvog kršenja,

j) revizorima i drugim licima ovlaštenim za vršenje uvida, uključujući i Komisiju, omogućuje pristup podacima i računima vezanim uz fond i njegovu imovinu.

(2) Komisija je ovlaštena propisati način provedbe odredaba stava (1) ovog člana.

Odjeljak D. Odgovornost banke depozitara

Član 53

Banka depozitar odgovara društvu za upravljanje, vlasnicima udjela u otvorenom investicijskom fondu i dioničarima zatvorenog investicijskog fonda za pričinjenu štetu, ako ne obavlja ili nepravilno obavlja poslove predviđene ugovorom o poslovima banke depozitara ili ovim Zakonom, uključujući i slučaj kada je obavljanje svojih poslova iz člana 52. stav (1) ovog Zakona u cijelosti ili djelomično povjerila trećim licima.

Član 54

(1) Podatke o vlasnicima udjela, njihovim udjelima, odnosno dioničarima, te uplatama i isplatama, koji su joj učinjeni dostupnim u skladu sa odredbama ovog Zakona, banka depozitar je dužna čuvati kao poslovnu tajnu.

(2) Izuzetno, Banka depozitar je, prema zahtjevu Komisije, dužna omogućiti pristup podacima iz stava (1) ovog člana s ciljem provođenja nadzora Komisije.

Odjeljak E. Promjena banke depozitara

Član 55

(1) Društvo za upravljanje otvorenim investicijskim fondom ili nadzorni odbor zatvorenog investicijskog fonda mogu jednu banku depozitara zamijeniti nekom drugom, uz prethodnu saglasnost Komisije.

(2) Dotadašnja banka depozitar mora u pisanom obliku u roku od tri dana od prijema zahtjeva obavijestiti Komisiju da prema svim njenim saznanjima ne postoje nikakve nerazriješene povrede zakona ili propisa.

Član 56

(1) Banka depozitar koja želi prestati sa obavljanjem djelatnosti banke depozitara ili raskinuti ugovor o poslovima banke depozitara određenog fonda ili fondova dužna je najmanje dva mjeseca prije prestanka obavljanja djelatnosti, odnosno raskida ugovora uputiti pisanu obavijest o svojoj namjeri Komisiji, nadzornom odboru svakog zatvorenog investicijskog fonda ili društvu za upravljanje otvorenog investicijskog fonda za koje obavlja poslove banke depozitara.

(2) U slučaju da društvo za upravljanje otvorenog investicijskog fonda, odnosno nadzorni odbor zatvorenog investicijskog fonda ne zaključe ugovor sa drugom bankom depozitarom u roku od dva mjeseca od dana prijema obavijesti iz stava (1) ovog člana, banka depozitar je dužna, ako je u mogućnosti, nastaviti sa pružanjem depozitnih usluga u daljnjem roku od mjesec dana.

(3) U slučaju da banka depozitar prestane poslovati u svojstvu banke depozitara, ili ako u roku od dva mjeseca, odnosno u dodatnom roku od mjesec dana ne bude zaključen ugovor sa drugom bankom depozitarom, Komisija će odrediti banku depozitara koja će privremeno obavljati poslove dopozitara do donošenja odluke o izboru banke depozitara.

Član 57

U slučaju raskida ugovora banka depozitar je dužna svu imovinu investicijskih fondova koju ima na čuvanju prenijeti na čuvanje banci depozitaru sa kojom društvo za upravljanje, odnosno nadzorni odbor zaključe ugovor o poslovima banke depozitara i to bilo u pisanom ili elektronskom obliku, zavisno od načina vođenja podataka.

GLAVA IV. INVESTICIJSKI FONDOVI SA JAVNOM PONUDOM

Odjeljak A. Zatvoreni investicijski fondovi sa javnom ponudom

Član 58

(1) Zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom je dioničko društvo sa sjedištem u Federaciji koje, uz dozvolu Komisije, osniva i njime upravlja društvo za upravljanje, a čiji je predmet poslovanja prikupljanje novčanih sredstava javnom ponudom svojih neograničeno prenosivih dionica i ulaganje tih sredstava, uz uvažavanje principa disperzije rizika.

(2) Zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom može se osnovati na određeno ili neodređeno vrijeme.

(3) Statutom zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom moraju se utvrditi njegovi investicijski ciljevi.

(4) Zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom ne može promijeniti organizacioni oblik.

(5) Fizičko ili pravno lice ne može, direktno ili indirektno, biti vlasnik više od 25% dionica istog zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom.

(6) Na zatvorene investicijske fondove sa javnom ponudom primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje privrednih društava, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Član 59

(1) Zahtjev za izdavanje dozvole za osnivanje fonda i prijava upisa zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom u registar fondova, koje Komisiji podnosi ovlašteno društvo za upravljanje, moraju sadržavati:

a) firmu društva za upravljanje i podatke o dozvoli za osnivanje koje je društvo za upravljanje dobilo od Komisije, kao i ime i prezime lica ovlaštenog za zastupanje, adresu, telefon, telefaks i adresu elektronske pošte društva za upravljanje,

b) firmu fonda,

c) ciljeve ulaganja fonda,

d) ime i prezime, adresu, telefon, telefaks i adresu elektronske pošte članova prvog saziva nadzornog odbora fonda,

e) statut fonda,

f) prospekt fonda,

g) odluku o imenovanju članova prvog nadzornog odbora i njihove pismene izjave o prihvaćanju imenovanja,

h) ugovor zaključen između nadzornog odbora fonda i društva za upravljanje,

i) ugovor sa bankom depozitarom i kopiju izvoda iz sudskog registra za banku,

j) zahtjev za uvrštenje dionica fonda na berzu ili uređeno javno tržište i pisanu potvrdu berze da dionice fonda, sudeći prema prijedlogu, ispunjavaju uvjete za uvrštenje, i

k) firmu revizora, izvod iz sudskog registra i osnovne podatke o revizoru.

(2) Komisija će propisati obavezni sadržaj zahtjeva, statuta, prospekata i ugovora zatvorenih investicijskih fondova sa javnom ponudom i drugih dodatnih podataka koji se mogu tražiti, ako je to neophodno za zaštitu investitora.

1. Osnovni kapital i dionice zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom

Član 60

Najniži iznos osnovnog kapitala zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom je 1.000.000,00 KM.

Član 61

Dionice zatvorenog investicijskog fonda uplaćuju se u gotovini i moraju u cijelosti biti uplaćene prije nego što se osnivanje zatvorenog investicijskog fonda ili povećanja osnovnog kapitala zatvorenog investicijskog fonda upiše u registar kod Komisije.

Član 62

(1) Redovne dionice zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom glase na ime i dioničarima daju jednaka prava utvrđena zakonom, prospektom i statutom fonda.

(2) Zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom ne može emitirati nijednu drugu vrstu vrijednosnih papira osim dionica iz stava (1) ovog člana.

(3) Dionice zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom obavezno se uvrštavaju u kotaciju na berzi ili drugo uređeno javno tržište.

2. Troškovi zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom

Član 63

(1) Troškovi i naknade u vezi sa osnivanjem zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom mogu se plaćati na teret imovine fonda jedino ako je tako određeno prospektom i statutom. Najviši iznos troškova i naknada osnivanja koje se isplaćuju na teret imovine fonda u prospektu iskazuje se kao postotak novčanih sredstava uplaćenih u fond prilikom osnivanja.

(2) Sve ostale troškove i naknade u vezi sa osnivanjem koje prelaze tako utvrđeni procent snosi društvo za upravljanje.

(3) Ako zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom ne uspije dostići najniži iznos osnovnog kapitala, troškove i naknade u vezi sa osnivanjem snose osnivači koji su usvojili statut, a novčani ulozi se u cijelosti vraćaju investitorima.

(4) Troškovi i naknade u vezi sa osnivanjem plaćeni iz imovine zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom ne mogu prelaziti 3,5% ukupnih novčanih sredstava prikupljenih emisijom dionica.

Član 64

(1) Iz imovine zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom mogu se direktno plaćati isključivo sljedeći troškovi:

a) naknada društvu za upravljanje, koja se zasniva na procentu prosječne godišnje netovrijednosti imovine fonda i mora se navesti u ugovoru između fonda i društva za upravljanje i u prospektu fonda i statutu, a kao godišnji trošak može se odbiti od imovine fonda i obračunava se prilikom svakog obračuna netovrijednosti imovine fonda,

b) naknada banci depozitaru,

c) naknada i troškovi članova nadzornog odbora i direktora fonda,

d) troškovi, provizije ili takse neposredno povezane sa sticanjem ili prodajom imovine fonda,

e) naknada i troškovi Registra vrijednosnih papira u Federaciji,

f) računovodstveni, revizorski i advokatski troškovi nastali u poslovanju zatvorenog investicijskog fonda,

g) troškovi izrade, štampanja i poštarine vezani uz objavu i dostavu izvještaja koji se prema ovom Zakonu podnose dioničarima,

h) troškovi održavanja redovne skupštine, osim u slučaju vanredne skupštine koju sazove društvo za upravljanje, u kom slučaju te troškove snosi društvo za upravljanje,

i) sve propisane naknade koje se plaćaju Komisiji,

j) troškovi uvrštenja na berzu ili drugo uređeno javno tržište,

k) porezi koje je fond dužan platiti na osnovu zakona koji reguliraju materiju oporezivanja,

l) troškovi oglašavanja, ali samo kada je ono obavezno za zatvorene investicijske fondove u skladu sa ovim Zakonom i

m) ostale naknade određene posebnim zakonima.

(2) Na teret imovine zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom mogu se isplaćivati samo troškovi predviđeni prospektom i statutom fonda.

Član 65

(1) Ukupni iznos svih troškova koji se knjiže na teret zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom iskazuje se kao pokazatelj ukupnih troškova, a za svaku prethodnu godinu obračunava se na sljedeći način:

ukupni troškovi iz člana 64. ovog Zakona,
osim troškova iz stava (1) tač. k) i m) tog člana

x100

prosječna godišnja netovrijednost imovine

(2) Iznos troškova iz stava (1) ovog člana mora se objaviti u revidiranom godišnjem izvještaju fonda.

Član 66

(1) Pokazatelj ukupnih troškova fonda ne može biti veći od 3,5% prosječne godišnje netovrijednosti imovine fonda. Komisija svake godine, po završetku godišnjeg obračunskog perioda, objavljuje sažeto poređenje pokazatelja ukupnih troškova svih zatvorenih investicijskih fondova sa javnom ponudom.

(2) Sve nastale troškove koji u određenoj godini pređu najviši dopušteni pokazatelj ukupnih troškova u visini od 3,5%, snosi društvo za upravljanje.

3. Nadzorni odbor

Član 67

(1) Nadzorni odbor zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom ima najmanje tri člana.

(2) Članovi nadzornog odbora zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom moraju imati odgovarajuće stručno znanje i iskustvo iz područja upravljanja imovinom u koju će se ulagati imovina zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom u skladu sa investicijskim ciljevima i strategijom zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom.

(3) Nadzorni odbor zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom treba biti sastavljen većinom od nezavisnih članova koji nisu u poslovnim, porodičnim i drugim vezama sa Društvom za upravljanje, većinskim vlasnikom ili grupom većinskih vlasnika ili članovima uprave ili nadzornog odbora Društva za upravljanje.

(4) Nezavisni članovi nadzornog odbora zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom koji obavlja tu funkciju više od dva mandata trebaju dati pisanu izjavu kojom potvrđuje svoj nezavisni status.

(5) Članovi nadzornog odbora zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom imenuju se na period od najviše četiri godine i mogu biti ponovo imenovani.

(6) Komisija će pravilnikom propisati detaljnije uvjete u pogledu stručne spreme, znanja i iskustva i načina njihovog utvrđivanja koje članovi nadzornog odbora zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom moraju zadovoljavati.

Član 68

(1) Za člana nadzornog odbora zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom može biti izabrano ili imenovano lice koje ima dobar ugled, odgovarajuće stručne kvalifikacije i iskustvo i koje je dobilo prethodnu saglasnost Komisije za obavljanje funkcije člana nadzornog odbora zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom.

(2) Smatra se da je uvjet iz stava (1) ovog člana ispunjen ako lice ima najmanje petogodišnje iskustvo vođenja ili nadzora nad vođenjem poslova društava iz finansijskog sektora.

(3) Članovi nadzornog odbora zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom ne smiju obavljati nikakve poslove niti pružati usluge koje su konkurentne poslovanju zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom ili kojima bi mogli biti u sukobu interesa u odnosu na poslovanje zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom.

(4) Članovi nadzornog odbora jednog zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom ne mogu biti istovremeno članovi nadzornog odbora drugog zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom ili Društva za upravljanje.

(5) Odredbe ovog zakona, koje se odnose na uvjete i podnošenje zahtjeva za odobrenje, prestanak i oduzimanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana nadzornog odbora Društva za upravljanje, na odgovarajući način primjenjuju se i na članove nadzornog odbora zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom koji za obavljanje te funkcije moraju dobiti odobrenje Komisije.

(6) Komisija će pravilnikom detaljnije propisati uvjete koje moraju ispunjavati članovi nadzornog odbora zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom.

Član 69

(1) U godišnjem finansijskom izvještaju zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom objavljuje se ukupni iznos naknada i troškova plaćenih članu nadzornog odbora, kao i broj i vrijednost svih dionica kojim pojedini član nadzornog odbora raspolaže u fondu.

(2) Članovima nadzornog odbora nije dozvoljeno primanje bilo kakve naknade od emitenta vrijednosnih papira u koje fond ulaže svoja sredstva, osim primanja koja mu pripadaju na osnovu ugovora o radu.

4. Nadležnost nadzornog odbora

Član 70

(1) Svi članovi nadzornog odbora zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom isključivo zajednički zastupaju zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom prema Društvu za upravljanje.

(2) Pored ovlaštenja koje ima prema odredbama zakona koji uređuje osnivanje i poslovanje privrednih društava, nadzorni odbor zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom nadležan je i za:

a) davanje odobrenja za sklapanje ugovora sa licima koja zatvorenom investicijskom fondu sa javnom ponudom pružaju usluge, pri čemu se takvi ugovori ne smiju sklapati na period duži od tri godine,

b) nadzor nad izvršavanjem ugovora iz tačke a) ovog stava, pri čemu nadzorni odbor ima pravo raskinuti ugovor u slučaju trajnijeg neizvršavanja obaveza, u kojem slučaju niti jedna naknada plativa zbog takvog raskida ne smije prelaziti iznos tromjesečne naknade predviđene raskinutim ugovorom,

c) sklapanje ugovora o upravljanju i izmjene i dopune ugovora sa Društvom za upravljanje u skladu sa odredbama ovog zakona,

d) nadzor nad usklađenošću poslovanja sa odredbama ovog zakona, prospektom, pravilima, statutom, te ciljevima i ograničenjima investiranja pojedinog zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom,

e) davanje odobrenja na odluku kojom se skupštini zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom predlaže odlučivanje u vezi sa izdavanjem dionica zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom,

f) prijavljivanje Komisiji svakog propusta Društva za upravljanje u vezi sa obavljanjem djelatnosti upravljanja zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom i propusta depozitara u pridržavanju ovog zakona i mjerodavnih propisa,

g) utvrđivanje finansijskih izvještaja zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom, na prijedlog Društva za upravljanje,

h) obavljanje poslova vezanih uz prijenos upravljanja zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom na drugo društvo za upravljanje.

Član 71

(1) U slučaju oduzimanja dozvole društvu za upravljanje ili nastanka kakve druge okolnosti koja onemogućuje nastavak obavljanja poslova upravljanja zatvorenim investicijskim fondom sa javnom ponudom, nadzorni odbor je dužan u roku od 60 dana od nastupanja takvih okolnosti potpisati ugovor iz člana 59. ovog Zakona sa novim društvom za upravljanje. U protivnom, nadzorni odbor je dužan sazvati skupštinu fonda.

(2) Poslove upravljanja zatvorenim investicijskim fondom kojim je upravljalo društvo za upravljanje kojem je oduzeta dozvola do zaključivanja ugovora sa novim društvom obavlja depozitar fonda.

(3) Dok upravlja zatvorenim investicijskim fondom, u smislu stava (2) ovog člana, depozitar ima jednaka ovlaštenja i odgovornosti kao društva za upravljanje, osim prava na obavljanje transakcija dionicama iz portfolija fonda i prava na naplatu naknada za upravljanje fondom iz člana 64. stav (1) tačka a) ovog Zakona.

(4) Depozitar ima pravo na naknadu za obavljanje poslova iz stava (2) ovog člana, koja se utvrđuje ugovorom između depozitara i društva.

Član 72

U slučaju oduzimanja dozvole za rad banci depozitaru zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom ili nastanka neke druge okolnosti koja banci depozitaru fonda onemogućuje nastavak obavljanja ugovorenih poslova, nadzorni odbor je dužan u roku od 60 dana od nastupanja takvih okolnosti potpisati ugovor sa drugom bankom depozitarom. U protivnom, nadzorni odbor je dužan sazvati skupštinu fonda.

5. Upravljanje fondom

Član 73

(1) Zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom ima direktora.

(2) Odredbe ovog zakona koje se odnose na uvjete i podnošenje zahtjeva za izdavanje, prestanak i ukidanje, odnosno oduzimanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave Društva za upravljanje na odgovarajući način primjenjuju se i na direktora zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom, koji za obavljanje te funkcije mora dobiti prethodnu saglasnost Komisije.

(3) Komisija će pravilnikom detaljnije propisati uvjete iz stava (2) ovog člana za obavljanje funkcije direktora zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom.

Član 74

Pored općih elemenata ugovora iz člana 73 stav (5) ovog Zakona, ovim ugovorom obavezno se utvrđuju prava, obaveze i odgovornosti direktora zatvorenog investicijskog fonda i to:

a) direktor zastupa i predstavlja zatvoreni investicijski fond u odnosu prema društvu za upravljanje;

b) direktor kontrolira donošenje i provedbu investicijske politike utvrđene prospektom i statutom zatvorenog investicionog fonda i o tome najmanje dva puta godišnje pismeno izvještava nadzorni odbor zatvorenog investicijskog fonda;

c) prati i informira nadzorni odbor zatvorenog investicijskog fonda o transakcijama dionicama za račun zatvorenog investicijskog fonda;

d) dužan je najmanje dva puta u toku godine zatražiti pismeni izvještaj društva za upravljanje o uvjetima na tržištu kapitala bitnih za procjenu uspješnosti investiranja za račun zatvorenog investicijskog fonda, te o tome sa svojim osvrtom pismeno izvjestiti nadzorni odbor zatvorenog investicijskog fonda;

e) dužan je pratiti informacije o finansijskim pokazateljima poslovanja za emitente iz portfolija zatvorenog investicijskog fonda;

f) kontinuirano pratiti sve prilive i odlive novčanih sredstava sa i na račun zatvorenog investicijskog fonda i o tome periodično izvještavati nadzorni odbor zatvorenog investicijskog fonda;

g) učestvuje u pripremi prijedloga odluka i materijala za skupštinu zatvorenog investicijskog fonda, prati i stara se o provedbi odluka skupštine zatvorenog investicijskog fonda i odluka nadzornog odbora zatvorenog investicijskog fonda;

h) analizira podatke o finasijskom poslovanju zatvorenog investicijskog fonda i daje prijedloge za unapređenje poslovanja zatvorenog investicijskog fonda, društvu za upravljanje i nadzornom odboru zatvorenog investicijskog fonda.

6. Dozvoljena ulaganja i ograničenja ulaganja

Član 75

(1) Imovina zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom može se sastojati isključivo od:

a) vrijednosnih papira,

b) udjela ili dionica investicijskih fondova,

c) instrumenata tržišta novca,

d) depozita kod ovlaštenih banaka u Bosni i Hercegovini ili državi članici, ili nekoj drugoj državi pod uvjetom da podliježu nadzoru i ograničenjima koja će Komisija u smislu sigurnosti investitora smatrati jednakim onim u Federaciji, koji dospijevaju u roku koji ne može biti duži od godinu dana i koji se mogu u svakom trenutku razročiti,

e) terminskih i opcijskih ugovora i drugih finansijskih derivata, koji su izvedeni iz vrijednosnih papira iz stava (1) tačka a) ovog člana kojima se trguje na uređenim tržištima, ili finansijskih derivata kojim se trguje na drugim organiziranim tržištima (OTC) pod uvjetom da:

1) se zasnivaju na finansijskim instrumentima – ulaganje u koje je dozvoljeno ovim članom, finansijskim indeksima, kamatnim stopama, deviznim kursevima ili valutama u koje fond može ulagati na osnovu svog prospekta i statuta,

2) se poslovi ugovoreni na drugim organiziranim tržištima (OTC) zaključuju sa institucijama koje podliježu nadzoru nekog regulatornog organa u Federaciji, Bosni i Hercegovini ili državi članici,

3) podliježu pouzdanoj i provjerljivoj procjeni vrijednosti na svakodnevnoj osnovi te se po nalogu fonda mogu u svako doba prodati, likvidirati ili zaključiti kompenzacijskom transakcijom po njihovoj pravičnoj vrijednosti,

4) se takvi instrumenti koriste isključivo za smanjivanje ili ograničavanje rizika ili povećanje prinosa, odnosno smanjenje troškova fonda bez ikakvog povećanja rizika, odnosno da se njima neće mijenjati investicijska strategija, ciljevi i ograničenja definirani ovim Zakonom, prospektom ili statutom fonda,

5) u prospektu fonda mora biti navedeno može li se ulagati u takve instrumente, da li će se koristiti u svrhu zaštite od rizika ili u svrhu postizanja investicijskih ciljeva fonda i kakav je uticaj takvih instrumenata na rizičnost fonda,

f) nekretnina,

g) novca na računu.

(2) Komisija će bliže urediti dozvoljena ulaganja zatvorenih investicijskih fondova sa javnom ponudom.

Član 76

(1) Ulaganje imovine zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom podliježe sljedećim ograničenjima:

a) najviše 15% netovrijednosti imovine fonda može biti uloženo u vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca jednog emitenta, uz izuzetak:

1) da u vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji je emitent ili za koje garantuje Federacija, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, ili jedinica lokalne samouprave Federacije, Republike Srpske, država članica ili jedinica lokalne uprave države članice, država koja nije članica Evropske unije ili međunarodna javna organizacija u kojoj su članovi jedna ili više država članica, može se ulagati bez ograničenja pod uvjetom:

1.1. da u prospektu i statutu fonda budu jasno navedene države, jedinice lokalne samouprave ili međunarodne organizacije u čije se vrijednosne papire i instrumente tržišta novca može ulagati više od 35% imovine fonda,

1.2. da se imovina fonda sastoji od najmanje šest različitih vrijednosnih papira ili instrumenata tržišta novca, i

1.3. da vrijednost nijednog pojedinog vrijednosnog papira ili instrumenta tržišta novca iz tačke a) alineja 1) ovog stava neće prelazi 30% imovine fonda,

2) ako fond nastoji replicirati neki indeks vrijednosnih papira, Komisija može dozvoliti da se u dionice ili dužničke vrijednosne papire jednog emitenta može uložiti do 20% imovine fonda, a u izuzetnim okolnostima da se u dionice ili dužničke vrijednosne papire jednog emitenta može uložiti do 35% imovine fonda, ako je to neophodno za repliciranje tog indeksa. Ulaganje do 35% imovine fonda u dionice ili dužničke vrijednosne papire jednog emitenta dozvoljeno je samo za jednog emitenta, takav fond mora u svom prospektu i statutu jasno navesti da mu je investicijski cilj repliciranje indeksa,

b) najviše 20% netovrijednosti imovine fonda može biti uloženo u vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji su emitenti lica koja čine grupu povezanih društava, u smislu ovog Zakona i zakona kojim se regulira emisija i promet vrijednosnih papira. Povezana društva u skladu sa ovim Zakonom i zakonom kojim se regulira emisija i promet vrijednosnih papira smatraju se jednim emitentom u smislu čl. 75. i 76. ovog Zakona,

c) ograničenja iz stava (1) tačka a) ovog člana ne odnose se na:

1) depozite,

2) finansijske derivate kojima se trguje na drugim organiziranim tržištima (OTC),

d) najviše 20% netovrijednosti imovine može se položiti kao depozit u istu banku iz člana 75. stav (1) tačka d) ovog Zakona,

e) izloženost prema jednom licu na osnovu finansijskih derivata ugovorenih sa tim licem na drugom organiziranom tržištu (OTC) ne može biti veća od:

1) 10% netovrijednosti imovine fonda, ako se radi o banci iz člana 75. stav (1) tačka d) ovog Zakona,

2) 5% netovrijednosti imovine fonda, ako se radi o nekom drugom pravnom licu,

f) ukupna vrijednost ulaganja u vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji je emitent isto lice i vrijednosti depozita položenih kod tog lica i izloženosti na osnovu finansijskih derivata kojim se trguje na drugom organiziranom tržištu (OTC), ugovorenih sa tim licem, ne može preći 20% netovrijednosti imovine fonda,

g) najviše 20% netovrijednosti imovine fonda može biti uloženo u udjele ili dionice jednog investicijskog fonda iz člana 75. stav (1) tačka b) ovog Zakona, uz uvjet da najviše 30% imovine fonda može biti uloženo u fondove, osim u fondove iz člana 15. stav (1) tačka b) ovog Zakona, a najviše 10% imovine fonda može biti uloženo u fondove sa zatvorenom ponudom,

h) ulaganje u udjele ili dionice investicijskih fondova ne može preći 25% netovrijednosti imovine pojedinog fonda u koji se ulaže,

i) ako se imovina fonda ulaže u udjele ili dionice investicijskih fondova kojim direktno ili indirektno upravlja isto društvo za upravljanje, ili kojim upravlja drugo društvo sa kojim je to društvo povezano zajedničkom upravom ili kontrolom, ili direktnim ili indirektnim vlasničkim udjelom – na takva se ulaganja fondu ne može naplatiti ulazna ili izlazna naknada,

j) ako se imovina fonda može ulagati u udjele ili dionice drugih investicijskih fondova u prospektu fonda, uz maksimalnu naknadu za upravljanje koja se može naplatiti na imovinu tog fonda, mora biti jasno navedena i maksimalna naknada za upravljanje koja se može naplatiti na imovinu fondova u koje namjerava ulagati, a u godišnjim izvještajima fonda mora jasno biti navedena maksimalna ukupna naknada za upravljanje koja je bila naplaćena tom fondu i drugom fondu u koji je taj fond uložio, izražena u procentu imovine fonda koji je uložio u udjele ili dionice drugog investicijskog fonda,

k) fond u svom vlasništvu ne može imati više od 25% dionica sa pravom glasa jednog emitenta ili vrijednosnih papira iz iste emisije obveznica,

l) ukupna izloženost fonda prema finansijskim derivatima ne može biti veća od 10% netovrijednosti imovine fonda,

m) ako fond namjerava uložiti više od 40% svoje netovrijednosti imovine u neuvrštene vrijednosne papire, firma fonda treba sadržavati i riječi “zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom za ulaganje u neuvrštene vrijednosne papire”,

n) ne mogu se vršiti ulaganja u društva sa ograničenom odgovornošću, kao ni u vrijednosne papire koji nisu slobodno prenosivi.

(2) Komisija će bliže urediti ograničenja ulaganja zatvorenih investicijskih fondova sa javnom ponudom.

7. Zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom za ulaganje u nekretnine

Član 77

(1) Isključivo zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom kojem je odredbama prospekta i statuta dozvoljeno ulaganje u nekretnine, odnosno koji namjerava najmanje 60% netovrijednosti imovine fonda uložiti u nekretnine, može sticati nekretnine na način i prema uvjetima iz ovog Zakona.

(2) Investicijski fond iz stava (1) ovog člana mora u svojoj firmi imati riječi “zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom za ulaganje u nekretnine”.

(3) Investicijski fond za ulaganje u nekretnine, prema svom statutu i prospektu, može sticati nekretnine u Bosni i Hercegovini i u inozemstvu i to u:

a) stambene ili poslovne zgrade sa pripadajućim zemljištem,

b) zemljišta na kojima se gradi, ako građevinski plan odgovara uvjetima navedenim pod tačkom a) ovog stava i ako se prema objektivnim kriterijima može računati sa završetkom izgradnje u primjerenom roku, te ako troškovi za zemljišta ne prelaze ukupno 20% netovrijednosti imovine fonda,

c) neizgrađena zemljišta na kojima je prema važećim propisima lokalne samouprave dozvoljena gradnja stambenih ili poslovnih zgrada, odnosno zgrada ili uređaja potrebnih za obavljanje određenih djelatnosti i koja su određena za skoru vlastitu gradnju u skladu sa odredbom tačke a) ovog stava,

d) poljoprivredna zemljišta,

e) ostala ulaganja u nekretnine, ako je to izričito predviđeno u statutu i prospektu fonda.

(4) Imovina iz stava (3) ovog člana može biti stečena samo ako je vještak prethodno procijenio predmetnu nekretninu i ako protuusluga ili cijena koju treba platiti za račun fonda ne prelazi ili samo neznatno prelazi procijenjenu vrijednost nekretnine.

(5) Svaka pojedina nekretnina ne može u trenutku sticanja prelaziti 20% netovrijednosti imovine fonda. To vrijedi i za nekretnine koje se sastoje od više međusobno povezanih zemljišnih čestica.

(6) Najmanje 50% netovrijednosti imovine zatvorenog investicij- skog fonda sa javnom ponudom za nekretnine mora se sastojati od nekretnina smještenih u Federaciji, osim ako se ne radi o ulaganju iz stava (7) ovog člana.

(7) Ulaganja u udjele ili dionice društava čiji je predmet poslovanja isključivo ili pretežno sticanje i prodaja, iznajmljivanje i zakup nekretnina, te upravljanje nekretninama i udjeli ili dionice drugog fonda za nekretnine ili drugi vrijednosni papiri, derivati ili certifikati koje propiše Komisija, a čija se cijena zasniva na nekretninama, smatraju se ulaganjem u nekretnine.

(8) Komisija je ovlaštena propisati način ulaganja zatvorenih investicijskih fondova sa javnom ponudom u nekretnine.

8. Prekoračenje ograničenja ulaganja

Član 78

Ograničenja ulaganja iz člana 76. ovog Zakona mogu se prekoračiti ako se radi o prenosivim vrijednosnim papirima ili instrumentima tržišta novca koje fond stiče prilikom povećanja osnovnog kapitala iz sredstava društva ili na osnovu ostvarenja prava prvenstva upisa ili prava upisa koja proizlaze iz vrijednosnih papira ili instrumenata tržišta novca, te prilikom prodaje imovine fonda radi istovremene isplate većeg broja udjela.

Član 79

U slučaju prekoračenja ograničenja ulaganja iz člana 76. ovog Zakona, kao posljedice kretanja cijena na tržištu, odnosno prekoračenja iz člana 78. ovog Zakona, društvo za upravljanje, u nastojanju da sačuva interese dioničara, dužno je u roku od godinu dana uskladiti ulaganja fonda sa odredbom člana 75. ovog Zakona, nastojeći pri tom eventualni gubitak svesti na najmanju moguću mjeru.

Član 80

U slučaju prekoračenja ograničenja ulaganja iz člana 76. ovog Zakona, kao posljedice transakcija dionicama koje je zaključilo društvo za upravljanje, a kojim su u trenutku njihovog zaključenja prekoračena navedena ograničenja, društvo za upravljanje dužno je odmah po saznanju za prekoračenje uskladiti ulaganja fonda sa odredbom člana 75. ovog Zakona. Društvo za upravljanje dužno je fondu nadoknaditi tako nastalu štetu.

Član 81

Ograničenja ulaganja navedena u ovom Zakonu mogu biti prekoračena u prvih godinu dana od osnivanja fonda, uz poštivanje principa disperzije rizika i zaštite interesa investitora.

9. Skupština

Član 82

(1) Na nadležnost, sazivanje i održavanje skupštine primjenjuju se odredbe zakona kojim se regulira osnivanje i poslovanje privrednih društava kao i propisi Komisije, ukoliko ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(2) Skupština odlučuje dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica sa pravom glasa o sljedećim pitanjima:

a) povećanju godišnje naknade društvu za upravljanje iznad iznosa navedenog u važećem prospektu,

b) promjeni investicijskih ciljeva fonda u odnosu na ciljeve navedene u prospektu,

c) ako je zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom osnovan na određeno vrijeme o produženju trajanja fonda u odnosu na period naveden u prospektu i statutu fonda,

d) pripajanju i spajanju sa drugim fondom, odnosno podjeli zatvorenog investicijskog fonda javnom ponudom.

Odjeljak B. Otvoreni investicijski fondovi sa javnom ponudom

Član 83

Otvoreni investicijski fond sa javnom ponudom je posebna imovina bez svojstva pravnog lica koju, uz dozvolu Komisije, osniva društvo za upravljanje sa ciljem prikupljanja novčanih sredstava javnom ponudom udjela u fondu, čija se sredstva ulažu u skladu sa odredbama ovog Zakona i čiji vlasnici udjela imaju pravo, pored prava na srazmjerni udio u dobiti fonda, u svako doba zahtijevati isplatu udjela i na taj način istupiti iz fonda.

Član 84

(1) Kupovina udjela javnom ponudom obavlja se isključivo uplatama novčanih sredstava. Kupovinom udjela kupac ulazi u ugovorni odnos sa društvom za upravljanje koje se obavezuje da će uplaćenim novčanim sredstvima upravljati kao dijelom zajedničke imovine, u skladu sa uvjetima navedenim u prospektu.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, kupovina udjela može se obaviti dodjelom novih udjela na ime isplate udjela u dobiti, ukoliko je to predviđeno prospektom ili statutom fonda, odnosno prilikom smanjivanja vrijednosti udjela na ime dodjele novih udjela, odnosno u drugim slučajevima koje propiše Komisija.

Član 85

Sredstva otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom prikupljena emisijom i javnom prodajom udjela u fondu i imovina stečena ulaganjem uplaćenih novčanih sredstava, uključujući prihode i prava proizašla iz imovine fonda, čine otvoreni investicijski fond sa javnom ponudom, odnosno posebnu imovinu u zajedničkom vlasništvu svih vlasnika udjela u fondu.

Član 86

Vlasnici udjela odgovaraju za obaveze otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom do visine iznosa svog udjela u fondu.

1.Osnivanje otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom

Član 87

(1) Zahtjev za izdavanje dozvole i prijava upisa otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom u registar fondova, koje Komisiji uime fonda podnosi društvo za upravljanje, mora sadržavati:

a) firmu društva za upravljanje, podatke o dozvoli za rad koje je dobila od Komisije, kao i ime i prezime lica ovlaštenog za zastupanje, adresu, telefon, telefaks i adresu elektronske pošte društva za upravljanje,

b) naziv fonda i njegove ciljeve ulaganja,

c) prospekt fonda,

d) statut fonda,

e) ugovor zaključen između društva za upravljanje i banke depozitara,

f) firmu revizora i izvod iz sudskog registra za revizora,

g) naznaku da li se osniva fond iz člana 15. stav (1) tačka a) ili tačka b) ovog Zakona.

(2) Komisija će bliže propisati uvjete za izdavanje dozvole, obavezni sadržaj prospekta otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom i druge podatke koji se mogu tražiti ako je to neophodno za zaštitu investitora.

2. Udjeli u otvorenom investicijskom fondu sa javnom ponudom

Član 88

(1) Otvoreni investicijski fond sa javnom ponudom može emitirati samo jednu vrstu udjela i ne može emitirati ni jednu drugu vrstu vrijednosnih papira koji nose prava na bilo koji dio imovine fonda.

(2) Udjel može glasiti na iznos koji nije djeljiv cijelim brojem, odnosno može glasiti na decimalni iznos.

(3) Udjeli se, u skladu sa ovim Zakonom, smatraju vrijednosnim papirima i slobodno su prenosivi.

Član 89

Vrijednost imovine otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom ne može pasti ispod 1.000.000,00 KM tokom tri uzastopna kalendarska mjeseca, a ako se to dogodi fond mora biti likvidiran ili pripojen nekom drugom fondu.

3. Troškovi otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom

Član 90

(1) Naknade koje se naplaćuju investitoru, odnosno otvorenom investicijskom fondu sa javnom ponudom ograničene su na:

a) ulaznu naknadu koja se odbija od iznosa uplate u trenutku prodaje udjela,

b) izlaznu naknadu koja se odbija od netovrijednosti imovine fonda po udjelu u trenutku otkupa,

c) naknadu za upravljanje, koja se obračunava na osnovu netovrijednosti fonda dnevno prema sljedećoj formuli:

iskazana godišnja naknada za upravljanje x 1/ 365

(2) Nijedan trošak poslovanja društva za upravljanje kao ni bilo koja usluga koju ono pruža otvorenom investicijskom fondu sa javnom ponudom ne može se naplaćivati fondu izvan okvira naknade iz stava (1) ovog člana pri čemu jedini izuzetak predstavlja upis vlasnika udjela, ako tu uslugu pruža društvo za upravljanje.

Član 91

Troškovi koji se mogu knjižiti direktno na teret investitora ili otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom su:

a) naknada i troškovi koji se plaćaju banci depozitaru,

b) troškovi i provizije vezane uz sticanje ili prodaju imovine,

c) troškovi vođenja registra udjela, uključujući troškove izdavanja potvrda o kupovini/otkupu ili stanju udjela, ako je to potrebno, te troškove isplate udjela u dobiti,

d) troškovi godišnje revizije,

e) troškovi izrade, štampanja i poštarine vezani uz polugodišnje i godišnje izvještaje vlasnicima udjela,

f) sve propisane naknade koje se plaćaju Komisiji,

g) porezi koje je fond dužan platiti na svoju imovinu ili dobit,

h) troškovi objave izmjena prospekta i drugih propisanih obavijesti, i

i) ostali troškovi određeni posebnim zakonima, statutom i prospektom fonda.

Član 92

(1) Iz imovine otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom ne može se plaćati nijedan trošak koji kao takav nije naveden u prospektu fonda i statutu fonda.

(2) Otvorenom investicijskom fondu sa javnom ponudom ne može se naplaćivati bilo kakva naknada vezana uz oglašavanje ili promoviranje prodaje udjela u fondu, kao ni nagrada prodajnim zastupnicima za fondove. Takve troškove snosi društvo za upravljanje iz prihoda ostvarenih na ime naknada za upravljanje i naplaćenih ulaznih i izlaznih naknada.

Član 93

(1) Ukupni iznos svih troškova koji se knjiže na teret otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom iskazuje se kao pokazatelj ukupnih troškova, a za svaku prethodnu godinu obračunava se na sljedeći način:

ukupna naknada za upravljanje + ukupni iznos svih
ostalih troškova iz člana 91. ovog Zakona, osim
troškova iz stava (1) tač. b), g) i i) tog člana

x 100

prosječna godišnja netovrijednost imovine

(2) Iznos troškova iz stava (1) ovog člana mora se objaviti u revidiranom godišnjem izvještaju.

Član 94

(1) Pokazatelj ukupnih troškova fonda ne može prelaziti 3,5% prosječne godišnje netovrijednosti imovine fonda. Po završetku godišnjeg obračunskog perioda, Komisija svake godine objavljuje uporedni pregled pokazatelja ukupnih troškova svih otvorenih investicijskih fondova sa javnom ponudom.

(2) Troškove koji u određenoj godini pređu najviši dozvoljeni pokazatelj ukupnih troškova iz stava (1) ovog člana, snosi društvo za upravljanje.

4. Upravljanje otvorenim investicijskim fondom sa javnom ponudom

Član 95

Poslove upravljanja i vođenja poslovanja otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom, u skladu sa ciljevima utvrđenim u njegovom prospektu i statutu, može obavljati isključivo društvo za upravljanje koje je od Komisije dobilo dozvolu.

5. Dozvoljena ulaganja, ograničenja ulaganja i prekoračenja ograničenja ulaganja

Član 96

(1) Imovina otvorenog i investicijskog fonda sa javnom ponudom može se sastojati isključivo od:

a) vrijednosnih papira i/ili instrumenata tržišta novca kojim se trguje na berzi ili na drugom uređenom javnom tržištu koje redovno posluje u Bosni i Hercegovini, državama članicama, državama koje nisu članice Evropske unije, pod uvjetom da je takvo ulaganje predviđeno prospektom i statutom fonda,

b) novoemitiranih prenosivih vrijednosnih papira pod uvjetom:

1) da je prospektom emisije predviđeno njihovo uvrštenje na berzu ili drugo uređeno javno tržište koje redovno posluje,

2) da je ulaganje na tu berzu ili drugo uređeno javno tržište predviđeno prospektom i statutom fonda,

3) da se takvo uvrštenje osigura u roku od jedne godine od emisije, jer će se u protivnom vrijednosni papiri smatrat neuvrštenim,

c) udjela i/ili dionica fondova registriranih u Bosni i Hercegovini ili državi članici ili državi koja nije članica Evropske unije, pod uvjetom:

1) da nivo zaštite investitora i obaveza izvještavanja i informiranja investitora u takve fondove bude najmanje jednaka zahtjevima propisanim ovim Zakonom, naročito u pogledu ograničenja ulaganja, te da su takvi investicijski fondovi ovlašteni od Komisije ili odgovarajućih nadležnih organa u državi članici ili državi koja nije članica Evropske unije, i

2) da je prospektom ili statutom fonda u čije se dionice ili udjele ulaže predviđeno da najviše 10% imovine fonda može biti uloženo u dionice ili udjele drugih fondova,

d) depozita kod ovlaštenih banaka u Bosni i Hercegovini ili državi članici, ili nekoj drugoj državi, pod uvjetom da podliježu nadzoru i ograničenjima koje će Komisija u smislu sigurnosti investitora smatrati najmanje jednakim onim u Federaciji, koji dospijevaju u roku koji ne može biti duži od godinu dana i koji se mogu u svakom trenutku razročiti,

e) terminskih i opcijskih ugovora i drugih finansijskih derivata kojim se trguje na uređenim tržištima iz stava (1) tačka a) ovog člana, ili finansijskih derivata kojim se trguje na drugim organiziranim tržištima (OTC), pod uvjetom:

1) da se zasnivaju na finansijskim instrumentima u koje je ovim članom dozvoljeno ulaganje, finansijskim indeksima, kamatnim stopama, deviznim kursevima ili valutama u koje fond može ulagati na osnovu prospekta i statuta fonda,

2) da se poslovi ugovoreni na drugim organiziranim tržištima zaključuju sa institucijama koje podliježu strogom nadzoru nekog regulatornog organa u Federaciji, Republici Srpskoj ili državi članici,

3) da podliježu pouzdanoj i povjerljivoj procjeni vrijednosti na svakodnevnoj osnovi i da se po nalogu fonda u svako doba mogu prodati, likvidirati ili zaključiti kompenzacijskom transakcijom po njihovoj pravičnoj vrijednosti,

4) da se takvi instrumenti koriste isključivo za smanjivanje ili ograničavanje rizika ili povećanje prinosa, odnosno smanjenje troškova fonda, bez ikakvog povećanja rizika, odnosno da se njima neće mijenjati investicijska strategija fonda, ciljevi i ograničenja definirani ovim Zakonom i prospektom ili statutom fonda,

5) da u prospektu fonda mora biti navedeno može li se ulagati u takve instrumente, da li će se koristiti u svrhu zaštite od rizika ili u svrhu postizanja investicijskih ciljeva fonda i kakav je uticaj takvih instrumenata na rizičnost fonda,

f) instrumenata tržišta novca kojim se ne trguje na uređenom tržištu, pod uvjetom:

1) da su ih emitirali ili za njih garantuju Federacija, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, jedinice lokalne samouprave u Federaciji, Republici Srpskoj ili Centralna banka Bosne i Hercegovine, države članice, jedinice lokalne uprave ili centralne banke država članica, Evropska centralna banka, Evropska investiciona banka, države koje nisu članice Evropske unije, federalne jedinice u slučaju federalnih država, ili javna međunarodna organizacija čija je članica jedna ili više država članica, ili

2) da su ih emitirali emitenti čijim se vrijednosnim papirima trguje na uređenim tržištima iz stava (1) tačka a) ovog člana, ili

3) da ih je emitirala institucija koja podliježe nadzoru nadležnog nadzornog organa države članice ili podliježe nadzoru za koji Komisija smatra da je odgovarajući u odnosu na ovaj Zakon, ili

4) da su ih emitirala druga lica pod uvjetom da investitori u takve instrumente uživaju sigurnost koja je najmanje jednaka sigurnosti instrumenata iz stava (1) tačka f) alineje 1), 2) ili 3) ovog člana i da je njihov emitent preduzeće čiji kapital i rezerve premašuju 10.000.000,00 KM i koje izrađuje i objavljuje finansijske izvještaje u skladu sa međunarodnim standardima finansijskog izvještavanja,

g) neuvrštenih vrijednosnih papira,

h) novca na računima.

(2) Komisija će bliže urediti dozvoljena ulaganja otvorenih investicijskih fondova sa javnom ponudom.

Član 97

(1) Ulaganje imovine otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom podliježe sljedećim ograničenjima:

a) najviše 10% netovrijednosti imovine može biti uloženo u prenosive vrijednosne papire i instrumente tržišta novca osim onih navedenih u članu 96. stav (1) tač. a) i b) ovog Zakona,

b) najviše 10% netovrijednosti imovine fonda može biti uloženo u prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca jednog emitenta, pod uvjetom da, ako je vrijednost prenosivih vrijednosnih papira ili instrumenata tržišta novca jednog emitenta koji čine imovinu fonda veća od 5% netovrijednosti imovine fonda, zbir vrijednosti tih ulaganja za sve takve emitente ne može preći 40% netovrijednosti imovine fonda, ali uz izuzetke da:

1) u prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji je emitent ili za koje garantuje Federacija, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina ili jedinica lokalne samouprave Federacije, Republike Srpske, država članica ili jedinica lokalne uprave države članice, država koja nije članica Evropske unije ili međunarodna javna organizacija čije su članice jedna ili više država članica, može se ulagati bez ograničenja pod uvjetom da:

1.1. u prospektu, statutu i promotivnim materijalima fonda budu jasno navedene države, jedinice lokalne uprave ili međunarodne organizacije u čije se vrijednosne papire i instrumente tržišta novca može ulagati više od 35% netovrijednosti imovine fonda,

1.2. imovina fonda sastoji se od najmanje šest različitih vrijednosnih papira ili instrumenata tržišta novca, i

1.3. vrijednost nijednog pojedinačnog vrijednosnog papira ili instrumenta tržišta novca iz tačke b) alineja 1) ovog stava ne prelazi 30% netovrijednosti imovine fonda;

2) najviše 25% netovrijednosti imovine fonda može biti uloženo u obveznice koje odobri Komisija, a koje emitiraju banke registrirane u Federaciji, Republici Srpskoj ili državi članici koje su na osnovu nekog zakona ili propisa predmet posebnog javnog nadzora s ciljem zaštite investitora u te obveznice. Sredstva prikupljena emisijom takvih obveznica moraju biti uložena u skladu sa zakonom u imovinu koja će do dospijeća obveznica omogućiti ispunjenje obaveza koje proizlaze iz obveznica i koja bi u slučaju nesolventnosti emitenta prioritetno poslužila za povrat glavnice i kamata iz tih obveznica. Ako je više od 5% netovrijednosti imovine fonda uloženo u takve obveznice jednog emitenta, ukupna vrijednost tih ulaganja koja čine više od 5% netovrijednosti imovine fonda ne može preći 80% netovrijednosti imovine fonda,

3) najviše 20% netovrijednosti imovine fonda može biti uloženo u vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji su emitenti lica koja čine grupu povezanih društava u smislu ovog Zakona i zakona kojim se regulira emisija i promet vrijednosnih papira. Povezana društva u skladu sa ovim Zakonom i zakonom kojim se regulira emisija i promet vrijednosnih papira smatraju se jednim emitentom u smislu čl. 96. i 97. ovog Zakona,

4) ako fond nastoji replicirati neki indeks vrijednosnih papira Komisija može dozvoliti da se u dionice ili dužničke vrijednosne papire jednog emitenta može uložiti do 20% netovrijednosti imovine fonda, a u izuzetnim okolnostima u dionice ili dužničke vrijednosne papire jednog emitenta može se uložiti do 35% netovrijednosti imovine fonda ako je to neophodno za repliciranje tog indeksa. Ulaganje do 35% netovrijednosti imovine fonda u dionice ili dužničke vrijednosne papire jednog emitenta dozvoljeno je samo za jednog emitenta, takav fond mora u prospektu i statutu fonda jasno naznačiti da mu je investicijski cilj repliciranje indeksa,

c) prenosivi vrijednosni papiri i instrumenti tržišta novca iz tačke b), alineja. 1) i 2) ovog stava ne uključuju se u obračun ograničenja od 40% iz tačke b) ovog stava,

d) ograničenja iz tačke b) ovog stava ne odnose se na:

1) depozite,

2) finansijske derivate kojim se trguje na drugim organiziranim tržištima (OTC),

e) najviše 20% netovrijednosti imovine fonda može se položiti kao depozit u istu banku iz člana 96. stav (1) tačka d) ovog Zakona,

f) izloženost prema jednom licu na osnovu finansijskih derivata ugovorenih sa tim licem na drugom organiziranom tržištu (OTC) ne može biti veća od:

1) 10% netovrijednosti imovine, ako se radi o banci iz člana 96. stav (1) tačka d) ovog Zakona,

2) 5% netovrijednosti imovine, ako se radi o nekom drugom pravnom licu,

g) ukupna vrijednost ulaganja u prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji je emitent isto lice i vrijednosti depozita položenih kod tog lica i izloženosti na osnovu finansijskih derivata kojim se trguje na drugom organiziranom tržištu (OTC) ugovorenih sa tim licem, ne može preći 20% netovrijednosti imovine fonda,

h) najviše 20% netovrijednosti imovine fonda može biti uloženo u udjele ili dionice jednog investicijskog fonda iz člana 96. stav (1) tačka c) ovog Zakona, uz uvjet da najviše 30% netovrijednosti imovine fonda može biti uloženo u fondove, osim fondova iz člana 15. stava (1) tačke b) ovog Zakona,

i) ulaganja u udjele ili dionice investicijskih fondova ne uključuju se u ograničenja iz tač. od a) do f) ovog člana,

j) ako se imovina fonda ulaže u udjele ili dionice investicijskih fondova kojima direktno ili indirektno upravlja isto društvo za upravljanje, ili kojima upravlja drugo društvo sa kojim je to društvo povezano zajedničkom upravom ili vladajućim uticajem, ili direktnim ili indirektnim međusobnim vlasničkim udjelom, na takva se ulaganja fondu ne može naplatiti ulazna ili izlazna naknada,

k) ako se imovina fonda može ulagati u udjele ili dionice drugih investicijskih fondova u prospektu fonda, uz maksimalnu naknadu za upravljanje koja se može naplatiti na imovinu tog fonda, mora biti jasno naznačena i maksimalna naknada za upravljanje koja se može naplatiti na imovinu fondova u koje namjerava ulagati, a u godišnjim izvještajima fonda mora jasno biti navedena maksimalna ukupna naknada za upravljanje koja je bila naplaćena tom fondu i drugom fondu u koji je taj fond uložio, izražena u procentu imovine fonda koji je uložio u udjele ili dionice drugog investicijskog fonda,

l) otvoreni investicijski fond sa javnom ponudom ne može biti vlasnik:

1) više od 10% dionica sa pravom glasa jednog emitenta,

2) više od 10% dionica bez prava glasa jednog emitenta,

3) 10% dužničkih vrijednosnih papira emitiranih od jednog emitenta,

4) 25% udjela pojedinog investicijskog fonda,

5) 10% instrumenata tržišta novca jednog emitenta uz izuzetak da se ograničenja iz ovog stava ne primjenjuju na dužničke vrijednosni papiri i instrumente tržišta novca čiji su emitenti Federacija, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, jedinica lokalne samouprave Federacije, Republike Srpske, država članica, jedinica lokalne uprave države članice, države koja nije članica Evropske unije, međunarodna javna organizacija čije su članice jedna ili više država članica,

6) ograničenja iz tačke l) alineja 3), 4) i 5) ovog stava mogu se zanemariti u trenutku ulaganja, ako tada nije moguće obračunati ukupan broj ili vrijednost instrumenata u opticaju,

m) ukupna izloženost fonda prema finansijskim derivatima ni u kom slučaju ne može biti veća od neto vrijednosti imovine fonda,

n) otvoreni investicijski fondovi sa javnom ponudom ne mogu ulagati u plemenite metale ni u vrijednosne papire ili druge instrumente emitirane na osnovu plemenitih metala.

(2) Ograničenja ulaganja iz ovog člana mogu se prekoračiti ako se radi o prenosivim vrijednosnim papirima ili instrumentima tržišta novca koje fond stiče prilikom povećanja osnovnog kapitala iz sredstava društva za upravljanje ili na osnovu ostvarenja prava prvenstva upisa ili prava upisa koja proizlaze iz vrijednosnih papira ili instrumenata tržišta novca, te prilikom prodaje imovine fonda radi istovremene isplate većeg broja udjela u fondu.

(3) U slučaju prekoračenja ograničenja ulaganja iz ovog člana kao posljedice kretanja cijena na tržištu društvo za upravljanje, u nastojanju da sačuva interese vlasnika udjela, dužno je uskladiti ulaganja fonda u što je moguće kraćem vremenskom roku nastojeći pri tome eventualni gubitak svesti na najmanju moguću mjeru.

(4) U slučaju prekoračenja ograničenja ulaganja iz ovog člana kao posljedice transakcija dionica koje je zaključilo društvo za upravljanje i kojim su u trenutku njihova zaključenja prekoračena navedena ograničenja, društvo za upravljanje dužno je uskladiti ulaganja fonda odmah po saznanju za prekoračenje ograničenja. Društvo za upravljanje dužno je fondu nadoknaditi tako nastalu štetu.

(5) Ograničenja ulaganja navedena u ovom Zakonu mogu biti prekoračena u prvih šest mjeseci od osnivanja otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom, uz obavezno poštivanje principa disperzije rizika i zaštite interesa investitora.

(6) Komisija će bliže propisati ograničenja ulaganja otvorenih investicijskih fondova sa javnom ponudom.

Odjeljak C. Prospekt investicijskih fondova sa javnom ponudom

Član 98

Prospekt investicijskog fonda sa javnom ponudom predstavlja poziv na kupovinu udjela u otvorenom odnosno dionica u zatvorenom investicijskom fondu.

Član 99

Informacije navedene u prospektu moraju biti istinite i potpune.

Član 100

(1) Prospekt mora sadržavati informacije na osnovu kojih će investitori moći stvoriti potpun stav o investicijskom fondu sa javnom ponudom i donijeti odluku o ulaganju, a posebno o rizicima povezanima sa prirodom fonda i njegovog portfolija.

(2) Prospekt investicijskog fonda sa javnom ponudom mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) podaci o fondu:

1) naziv, odnosno firmu fonda, naznaku vrste fonda, te imena i kratku biografiju članova nadzornog odbora fonda u slučaju da se radi o zatvorenom investicijskom fondu,

2) datum osnivanja fonda i vrijeme trajanja fonda u slučaju da je osnovan na određeno vrijeme,

3) mjesto gdje je moguće dobiti polugodišnje i godišnje izvještaje, primjerak statuta ili cjelovitog prospekta fonda ili dodatne informacije o fondu,

4) najniži iznos novčanih sredstava koji će se prikupiti i radnje koje će se poduzeti ako se ne prikupi najniži utvrđeni iznos,

5) ime odnosno firmu revizora i drugih davalaca usluga fondu,

6) prava iz udjela ili dionica fonda:

6.1. pravo na glasanje na skupštini zatvorenog investicijskog fonda,

6.2. pravo na obavještenost (polugodišnji i godišnji izvještaji),

6.3. pravo na dividendu ili udio u dobiti,

6.4. pravo na prodaju udjela fondu, odnosno obaveza otkupa udjela,

6.5. pravo na isplatu dijela ostatka likvidacione odnosno stečajne mase fonda,

7) pretpostavke pod kojim je dozvoljeno donijeti odluku o likvidaciji fonda, te postupak likvidacije fonda,

8) u slučaju zatvorenog investicijskog fonda informacije o berzi ili berzama na kojima će dionice fonda biti uvrštene,

9) vrsta imovine u koju je fondu dozvoljeno ulaganje,

10) opis investicijskih ciljeva fonda i ciljane strukture portfolija, načina ostvarenja ciljeva fonda i rizika povezanih sa ulaganjima i strukturom fonda,

11) dozvoljenost ulaganja u terminske i opcijske ugovore i druge finansijske derivate, u slučaju dozvoljenosti takvog ulaganja, mora sadržavati izjavu mogu li se takve transakcije dionicama zaključivati sa svrhom zaštite ili sa svrhom postizanja investicijskih ciljeva, te uticaj takve transakcije dionicama na stepen rizičnosti fonda,

12) naznaku država, jedinica lokalne samouprave ili međunarodnih organizacija u čije se vrijednosne papire i instrumente tržišta novca može ulagati više od 35% imovine fonda,

13) naznaku da mu je investicijski cilj repliciranje indeksa, ako fond nastoji replicirati neki indeks vrijednosnih papira,

14) najniži iznos pojedinačnih ulaganja u fond, način upisa dionica ili udjela te, za otvoreni investicijski fond sa javnom ponudom, način i uvjete otkupa udjela,

15) način i vrijeme obračuna vrijednosti imovine fonda,

16) ako će netovrijednost imovine fonda imati visoku volatilnost, s obzirom na sastav portfolija fonda, odnosno na tehnike upravljanja imovinom fonda izjavu koja će upozoriti na navedenu karakteristiku imovine fonda,

17) u slučaju otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom: vrijeme, metod i učestalost obračunavanja cijene za prodaju novih udjela ili otkup postojećih, te način objave tih cijena, okolnosti u kojima može doći do obustavljanja emisije ili otkupa, opis iznosa i učestalosti plaćanja dozvoljenih naknada i troškova emisije i otkupa udjela,

18) u slučaju zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom: iznos, vrstu i granicu troškova osnivanja koji mogu teretiti fond,

19) u slučaju bilo kojeg fonda: godišnje naknade i troškove upravljanja i poslovanja koji mogu teretiti fond i opis njihovog uticaja na buduće prinose investitora,

20) informacije o načinu obračuna, načinu i učestalosti isplate udjela u dobiti ili dividende fonda dioničarima i vlasnicima udjela,

21) kratki podaci o poreznim propisima koji se primjenjuju na fond, ako su od značaja za dioničare ili vlasnika udjela,

22) historijski prinos fonda i profil tipičnog investitora kome je fond namijenjen,

23) trajanje poslovne godine i

24) datum izdavanja prospekta;

b) podaci o društvu za upravljanje:

1) firma, oblik organiziranja, sjedište društva za upravljanje i mjesto uprave, ako ono nije isto kao sjedište, broj rješenja Komisije, kao i datum osnivanja i upisa u sudski registar,

2) u slučaju da društvo za upravljanje upravlja i drugim fondovima sa javnom ponudom, popis tih drugih fondova,

3) imena i povezanost članova uprave i nadzornog odbora te njihove kratke biografije,

4) iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje, imena članova ili dioničara društva za upravljanje, oblik organiziranja ukoliko se radi o pravnim licima i postotak učešća u osnovnom kapitalu,

5) firmu, oblik organiziranja, datum osnivanja i upisa u sudski registar te uloga društava koja djeluju kao savjetnici za ulaganja fonda, te imena predsjednika uprava ili drugih odgovornih lica tih društava,

6) za fond iz člana 15. stav (1) tačka b) ovog Zakona u prospektu se moraju navesti podaci o mjestu u Federaciji u kojem domaći investitori mogu dobiti informacije, kupovati i prodavati udjele ili dionice tog fonda. Takve informacije moraju biti objavljene na jednom od jezika koji je u službenoj upotrebi u Federaciji, a transakcije dionicama moraju biti izvršene u domaćoj valuti;

c) podaci o banci depozitaru i to: firma, sjedište i adresa uprave banke depozitara, te podaci i broj rješenja Komisije izdatog banci za obavljanje poslova banke depozitara.

Član 101

(1) Prije početka javne ponude za prodaju dionica ili udjela Komisija je dužna odlučiti o zahtjevu za odobrenje prospekta investicijskog fonda sa javnom ponudom, odnosno da prethodno odluči o zahtjevu za odobrenje izmjena i dopuna postojećih prospekata do kojih je došlo zbog bitnih promjena u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.

(2) Nije dozvoljeno nuditi javnom ponudom dionice ili udjele u investicijskom fondu sa javnom ponudom prije nego što Komisija odobri prospekt fonda.

Član 102

Društvo za upravljanje dužno je u roku od sedam dana od dana dobivanja dozvole Komisije objaviti prospekt u najmanje jednom dnevnom listu dostupnom na cijeloj teritoriji Federacije.

Član 103

(1) Komisija može odobriti pripremu i distribuciju prospekta u skraćenom obliku (skraćeni prospekt) samo za potrebe otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom, pod uvjetom da je u skraćenom prospektu jasno i vidljivo navedeno postojanje cjelovitog prospekta i uz napomenu da je cjeloviti prospekt moguće dobiti na zahtjev.

(2) Uvjeti navedeni u skraćenom prospektu ne mogu se razlikovati od onih iz cjelovitog prospekta.

Član 104

(1) U slučaju zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom prospekt se mora izraditi i podnijeti Komisiji na odobrenje za početnu emisiju dionica i za svaku naknadnu emisiju dionica.

(2) U slučaju otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom novi prospekt se mora izraditi i podnijeti Komisiji na odobrenje svaki put kada nastane bitna promjena prospekta navedena u članu 105. st. (1) i (3) ovog Zakona, odnosno u drugim slučajevima predviđenim ovim Zakonom.

(3) Komisija će propisati obavezni sadržaj, način i postupak objave i odobravanja cjelovitih i skraćenih prospekata.

Član 105

(1) Na izmjene prospekta otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom koje se predlažu sa ciljem: povećanja ulaznih naknada, godišnjih naknada za upravljanje ili izlaznih naknada; promjene investicijskih ciljeva fonda i rizika navedenih ulaganja fonda; promjene politike isplata udjela u dobiti ili pripajanja, spajanja sa drugim fondom, ili podjele fonda potrebno je pribaviti prethodnu saglasnost Komisije.

(2) Pored navedenog u stavu (1) ovog člana za izmjene prospekta otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom moraju biti ispunjeni i sljedeći uvjeti:

a) obavijest o predloženim promjenama mora se poštom poslati svim vlasnicima udjela i objavljivati u najmanje jednom dnevnom listu dostupnom na cijeloj teritoriji Federacije najmanje jednom u svakih 14 dana tokom perioda od dva mjeseca do dana uvođenja promjena,

b) svi vlasnici udjela moraju biti upoznati sa činjenicom da od fonda mogu tražiti otkup udjela bez odbitka bilo kakve izlazne naknade koju bi inače morali platiti i to prije uvođenja promjena, a uz obavijest o danu njihovog uvođenja,

c) mora biti izvršen otkup svih udjela po zahtjevima primljenim prije stupanja na snagu promjena prospekta.

(3) Pored izmjena iz stava (1) ovog člana prethodnoj saglasnosti Komisije podliježu i promjene članova uprave društva za upravljanje, nadzornog odbora, banke depozitara ili revizora fonda.

(4) Komisija će bliže propisati postupak izmjena prospekata otvorenog investicijskog fondova sa javnom ponudom.

Odjeljak D. Statut investicijskih fondova sa javnom ponudom

Član 106

(1) Statut otvorenog odnosno zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom uređuje pravne odnose društva za upravljanje sa vlasnicima udjela u otvorenom investicijskom fondu odnosno sa dioničarima zatvorenog investicijskog fonda.

(2) Statut se prilaže prospektu fonda i njegov je sastavni dio.

(3) Izuzetno od stava (2) ovog člana, statut otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom ne mora biti priložen prospektu fonda u slučaju da prospekt predviđa da će vlasniku udjela ili dioničaru fonda statut biti dostavljen na njegov zahtjev, odnosno ako se u prospektu navodi mjesto gdje će statut biti dostupan na uvid.

Član 107

Informacije navedene u statutu moraju biti istinite i potpune.

Član 108

Statut otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom koji podatke navedene u ovom članu ne sadrži u prospektu, odnosno statut zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) podaci o fondu:

1) naziv, odnosno firmu fonda i naznaku vrste fonda,

2) datum osnivanja fonda i vrijeme trajanja fonda, ako je fond osnovan na određeno vrijeme,

3) mjesto gdje je moguće dobiti polugodišnje i godišnje izvještaje, primjerak prospekta fonda ili dodatne informacije o fondu,

4) najniži i najviši iznos novčanih sredstava koji će se prikupiti, te radnje koje će se poduzeti ako se ne prikupi najniži utvrđeni iznos,

5) prava iz udjela ili dionica fonda:

5.1. pravo na glasanje na skupštini zatvorenog investicijskog fonda,

5.2. pravo na obavještenost (polugodišnji i godišnji izvještaji),

5.3. pravo na dividendu ili udio u dobiti,

5.4. pravo na prodaju udjela fondu, odnosno obaveza otkupa udjela,

5.5. pravo na isplatu dijela ostatka likvidacione odnosno stečajne mase fonda,

6) u slučaju zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom informacije o berzi ili berzama na kojima će dionice fonda biti uvrštene,

7) opis investicijskih ciljeva investicijskog fonda i prirodu predloženih ili stvarnih portfolija, načina za ostvarenje ciljeva i rizika povezanih sa ulaganjima i sa strukturom fonda,

8) najniži iznos ulaganja u fond, način upisa, a za otvoreni investicijski fond sa javnom ponudom i način otkupa udjela,

9) naznaku država, jedinica lokalne uprave ili međunarodnih organizacija u čije se vrijednosne papire i instrumente tržišta novca može ulagati više od 35% imovine fonda,

10) naznaku da mu je investicijski cilj repliciranje indeksa, ako fond nastoji replicirati neki dionički indeks ili indeks dužničkih vrijednosnih papira,

11) način i vrijeme obračuna vrijednosti imovine fonda,

12) u slučaju otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom: vrijeme, metod i učestalost obračunavanja cijene za prodaju novih udjela ili otkup postojećih, te način objave tih cijena, okolnosti u kojima može doći do obustavljanja emisije ili otkupa, opis iznosa i učestalosti plaćanja dozvoljenih naknada i troškova emisije i otkupa udjela,

13) u slučaju zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom: iznos, vrstu i granicu troškova osnivanja koji mogu teretiti fond,

14) u slučaju bilo kojeg investicijskog fonda sa javnom ponudom: godišnje naknade i troškove upravljanja i poslovanja koji mogu teretiti fond i opis njihovog uticaja na buduće prinose investitora,

15) informacije o načinu obračuna, načinu i učestalosti podjele udjela u dobiti ili dividende investicijskog fonda dioničarima vlasnicima udjela,

16) kratki podaci o poreznim propisima koji se primjenjuju na fond, ako su od značaja za dioničare ili vlasnike udjela,

17) trajanje poslovne godine,

18) datum donošenja statuta i

19) u slučaju zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom drugi sadržaj propisan Zakonom o privrednim društvima, koji nije u suprotnosti sa ovim Zakonom;

b) podaci o društvu za upravljanje:

1) firma, pravni oblik, sjedište društva za upravljanje i mjesto uprave, ako ono nije isto kao sjedište, broj rješenja Komisije, kao i datum osnivanja i upisa u sudski registar,

2) u slučaju da društvo za upravljanje upravlja i drugim fondovima sa javnom ponudom, popis tih drugih fondova,

3) imena i povezanost članova uprave i nadzornog odbora i njihove kratke biografije,

4) iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje, imena članova ili dioničara društva za upravljanje, oblik organiziranja ukoliko se radi o pravnim licima i postotak učešća u osnovnom kapitalu,

5) firma, oblici organiziranja, datum osnivanja i upisa u sudski registar i uloga društava koja djeluju kao savjetnici za ulaganja fonda i imena predsjednika uprava ili drugih odgovornih lica tih društava,

6) za fondove iz člana 15. stav (1) tačka b) ovog Zakona u statut se moraju navesti podaci o mjestu u Federaciji u kojem domaći investitori mogu dobiti informacije, kupovati i prodavati udjele ili dionice tog fonda. Takve informacije moraju biti objavljene na jednom od jezika koji je u službenoj upotrebi u Federaciji, a transakcije dionicama moraju biti izvršene u domaćoj valuti;

c) podaci o banci depozitaru i to: firma, sjedište i adresa uprave banke depozitara, te podaci i broj rješenja Komisije za obavljanje poslova banke depozitara.

Član 109

Odredbe čl. od 101. do 105. ovog Zakona shodno se primjenjuju i na statut investicijskih fondova sa javnom ponudom.

Odjeljak E. Promoviranje investicijskih fondova sa javnom ponudom

Član 110

Promotivne aktivnosti fondova kojim upravlja mogu poduzimati i provoditi isključivo:

a) ovlašteno društvo za upravljanje sa sjedištem u Federaciji,

b) ovlašteno društvo sa sjedištem u državi članici.

Član 111

(1) Sve promotivne informacije o investicijskim fondovima i društvima koja njima upravljaju, a posebno koje se odnose na vlasničke udjele, finansijsko poslovanje i prava vlasnika udjela investicijskog fonda moraju se, prije objave, dostaviti Komisiji na odobrenje.

(2) Društvo za upravljanje koje upravlja otvorenim investicijskim fondom odgovorno je za potpunost i tačnost informacija objavljenih s ciljem promoviranja fonda.

(3) Nadzorni odbor i društvo za upravljanje koje upravlja zatvorenim investicijskim fondom solidarno su odgovorni za potpunost i tačnost informacija objavljenih u svrhu promoviranja fonda.

Član 112

Promotivne informacije o fondovima sa javnom ponudom mogu se saopštavati trećim licima putem oglasa u novinama, na radiju i televiziji, putem ličnih posjeta, telefonskih poziva, internet mreže i elektronskih medija, te putem interaktivne televizije, pri čemu navedena sredstva saopštavanja uključuju i:

a) brošure,

b) oglase u novinama, časopisima, na radiju i televiziji, te internet stranicama,

c) pošiljke poslane običnom ili elektronskom poštom, telefaksom ili na drugi način,

d) telemarketing, što uključuje i korištenje specijaliziranog davaoca telemarketing usluga na osnovu ugovora zaključenog sa društvom za upravljanje,

e) dopise, telefonske ili lične razgovore,

f) sredstva za unapređenje prodaje koja prema svojim obilježjima čine finansijsko promoviranje,

g) investicijske ili druge publikacije kojima se nude uopćene preporuke o kupovini, držanju ili prodaji ulaganja,

h) prezentacije većem broju ljudi i

i) druge metode ili sredstva koje fizička ili pravna lica sa prebivalištem u Federaciji mogu pročitati, vidjeti ili primiti.

Član 113

(1) Sve promotivne informacije o investicijskim fondovima sa javnom ponudom moraju odobriti lica ovlaštena za zastupanje društva za upravljanje.

(2) Društvo za upravljanje mora sačuvati primjerak svake objavljene promotivne informacije, kao i izvore podataka koji potkrjepljuju navode iz takvih publikacija.

Član 114

Pri davanju promotivnih informacija o investicijskim fondovima sa javnom ponudom i društvima koja njima upravljaju:

a) ne može se prikrivati ni pogrešno prikazivati njihova promotivna svrha,

b) mora se navesti cjelovit, tačan i istinit opis obaveza i povezanih rizika investicijskog fonda sa javnom ponudom koji se promovira,

c) mora se osigurati da iznesene činjenice i navodi na dan njihova iznošenja budu cjeloviti, jasni, istiniti i nedvosmisleni, te da ne dovode u zabludu pri čemu se svi činjenični navodi moraju dokumentovati,

d) mora se osigurati da svako navedeno mišljenje bude potpuno i nedvosmisleno, te da je za svako njegovo daljnje korištenje dobivena saglasnost društva za upravljanje,

e) mora se osigurati da prilikom upotrebe nekog poređenja činjenice na kojima se takvo poređenje zasniva budu tačne i ažurne, ili da bitne pretpostavke budu jasno navedene, te da poređenje bude izneseno na savjestan i nepristrasan način koji ne dovodi u zabludu i koji obuhvaća sve bitne faktore za takvo poređenje,

f) ne mogu se navoditi neistiniti podaci, posebno u pogledu stručnosti odgovornih lica, sredstava i obima poslovanja fonda i društva za upravljanje, te vlasništva ili broja dionica ili udjela u fondu,

g) mora se osigurati da izgled, sadržaj ili oblik promotivnih informacija ne iskrivljuje, prikriva ili umanjuje važnost bilo koje izjave, upozorenja ili drugog navoda koji se prema ovom Zakonu i drugim propisima moraju iznijeti,

h) mora se osigurati da se bez saglasnosti Komisije ili drugog nadležnog organa ne navodi bilo koje odobrenje koje je dao nadležni organ, niti se smiju navesti treća lica na zaključak da odobrenje koje je izdala Komisija ima značenje različito od značenja potvrde kojom se utvrđuje da je predmetna firma zadovoljila uvjete za sticanje pravnog statusa navedenog u odobrenju,

i) ne može se izostaviti nijedan podatak čiji bi izostanak prouzrokovao da promotivne informacije budu netačne, neistinite, nejasne ili da dovode u zabludu,

j) mora se navesti tačan i istinit opis investicijskog fonda sa javnom ponudom, propisanim obavezama i povezanim rizicima.

Član 115

(1) Izvještaj o rezultatima poslovanja investicijskog fonda sa javnom ponudom:

a) ne može davati bilo kakvu garanciju ili obećanje,

b) ne može biti sačinjen u obliku procjene bilo koje vrste,

c) mora odražavati rezultate poslovanja fonda od njegovog osnivanja do dana davanja izvještaja ili u posljednjih pet godina, zavisno od toga koji je od navedenih perioda kraći,

d) mora sadržavati posljednje podatke dostupne u trenutku prikazivanja rezultata poslovanja fonda,

e) mora biti sastavljen na dosljednoj osnovi u odnosu na periode, uz obuhvaćanje ili isključivanje određenih faktora koji utiču na takve rezultate (npr. osnovica za cijenu, troškovi, porez, dividende),

f) ne može biti sačinjen na način iz kojeg bi se dalo zaključiti da se radi o predviđanju mogućih budućih rezultata poslovanja fonda.

(2) Komisija je ovlaštena propisati sadržaj i metode prikazivanja rezultata poslovanja investicijskog fonda sa javnom ponudom.

Član 116

Komisija će propisati sadržaj, rokove, izdavanje i promjenu promotivnih informacija o investicijskim fondovima sa javnom ponudom.

Član 117

Saopštenja koja se izuzimaju od primjene odredaba ovog Zakona o uvjetima promoviranja i objave promotivnih informacija o investicijskim fondovima sa javnom ponudom su:

a) saopštenja između društva za upravljanje i svakog drugog lica koje posjeduje dozvolu za obavljanje finansijske djelatnosti u Federaciji,

b) kratka, isključivo činjenična objava na radiju, televiziji, u novinama ili elektronskim medijima, koja se odnosi na fond ili društvo za upravljanje, te naznake osnovnih podataka za kontakt,

c) dopisi i pismene pošiljke pojedinačno naslovljene trećim licima o njihovim posebnim zahtjevima koji ne potpadaju pod masovno oglašavanje poštom i

d) godišnji poslovni i finansijski izvještaji fonda ili društva koje njime upravlja.

GLAVA V. OTVORENI INVESTICIJSKI FONDOVI SA ZATVORENOM PONUDOM

Član 118

Na investicijske fondove sa zatvorenom ponudom osnovane u obliku otvorenog investicijskog fonda, odnosno otvorene investicijske fondove sa zatvorenom ponudom na odgovarajući način se primjenjuju odredbe glava I, II, III, VI, VII, VIII, IX, X, XII, XIII i XIV ovog Zakona, kao i preostale odredbe ovog Zakona primjenjive na investicijske fondove sa javnom ponudom isključivo pod uvjetom da odredbama Glave V. ovog Zakona nije izričito utvrđeno drukčije, ili nemogućnost takve primjene proizlazi iz značenja ili primjene preostalih odredaba ovog Zakona.

Član 119

Otvoreni investicijski fond sa zatvorenom ponudom je posebna imovina bez svojstva pravnog lica, koju uz odobrenje Komisije osniva društvo za upravljanje sa ciljem prikupljanja novčanih sredstava zatvorenom ponudom udjela u fondu, čija se sredstva ulažu u skladu sa ciljevima ulaganja i ograničenjima ulaganja utvrđenim prospektom fonda, te čiji vlasnici udjela imaju pravo, pored prava na srazmjerni udio u dobiti fonda, na način i pod uvjetima utvrđenim prospektom fonda da zahtijevaju isplatu udjela i na taj način istupe iz fonda.

Odjeljak A. Osnivanje otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom

Član 120

(1) Otvoreni investicijski fond sa zatvorenom ponudom može se osnovati na određeno ili neodređeno vrijeme.

(2) Prilikom osnivanja otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom udjeli u fondu mogu biti nuđeni zatvorenom ponudom isključivo licima kojima se, na osnovu ispunjenosti uvjeta utvrđenih ovim Zakonom, priznaje status kvalifikovanih investitora.

(3) Društvo za upravljanje može prospektom i statutom fonda odrediti najveći dozvoljeni broj investitora u fond, s tim da ukupan broj vlasnika udjela u fondu ni u jednom trenutku ne može preći gornju granicu od 200.

(4) Najniža prva uplata jednog investitora u fond iznosi 100.000 KM. U slučaju povlačenja udjela iznos ulaganja izražen množenjem broja udjela i cijene udjela fonda nakon povlačenja mora biti viši od 120.000 KM. U protivnom, vlasnik udjela mora povući sve udjele iz fonda.

Član 121

(1) Kupovina udjela u otvorenom investicijskom fondu sa zatvorenom ponudom obavlja se uplatama novčanih sredstava.

(2) Kupovinom udjela kupac ulazi u ugovorni odnos sa društvom za upravljanje koje se obavezuje da će uplaćenim novčanim sredstvima upravljati kao dijelom zajedničke imovine fonda u skladu sa uvjetima navedenim u prospektu.

(3) Izuzetno od st. (1) i (2) ovog člana, kupovina udjela u fondu može se obaviti dodjelom novih udjela na ime isplate udjela u dobiti ili prilikom smanjivanja vrijednosti udjela na ime dodjele novih udjela, odnosno u drugim slučajevima propisanim prospektom fonda.

(4) Društvo za upravljanje može trajno ili privremeno obustaviti daljnje kupovine udjela u otvorenom investicijskom fondu sa zatvorenom ponudom.

(5) U slučaju obustavljanja kupovine udjela društvo za upravljanje mora informaciju o obustavljanju kupovine sa obrazloženjem dostaviti svim postojećim članovima fonda i Komisiji.

(6) Kupovina udjela u fondu i isplata udjela obavlja se u vrijeme i na način naveden u prospektu fonda, a najmanje jednom godišnje u toku svake poslovne godine fonda.

Član 122

Zahtjev za izdavanje dozvole i prijava upisa otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom koji uime fonda društvo za upravljanje podnosi Komisiji mora sadržavati:

a) firmu društva za upravljanje, podatke o dozvoli za osnivanje koju je dobilo od Komisije, kao i ime i prezime lica ovlaštenog za zastupanje, adresu, telefon, telefaks i adresu elektronske pošte društva za upravljanje,

b) naziv fonda, naznaku vrste fonda i ciljeve ulaganja,

c) prospekt fonda,

d) statut fonda,

e) ugovor zaključen između društva za upravljanje i banke depozitara i izvod iz sudskog registra za banku depozitara,

f) firmu revizora i izvod iz sudskog registra za revizora.

Odjeljak B. Udjeli u otvorenom investicijskom fondu sa zatvorenom ponudom

Član 123

(1) Otvoreni investicijski fond sa zatvorenom ponudom može emitirati samo jednu vrstu udjela i ne može emitirati nijednu drugu vrstu vrijednosnih papira koji nose prava na bilo koji dio imovine fonda.

(2) Udjeli u otvorenom investicijskom fondu sa zatvorenom ponudom smatraju se vrijednosnim papirima i mogu se prodavati i prenositi isključivo kvalifikovnim investitorima.

Član 124

Najmanja vrijednost imovine otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom koju fond mora imati u trenutku završetka zatvorene ponude iznosi 1.000.000 KM.

Odjeljak C. Prava i obaveze vlasnika udjela

Član 125

Sredstva otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom prikupljena emisijom i zatvorenom prodajom udjela u fondu te imovina stečena ulaganjem uplaćenih novčanih sredstava, uključujući prihode i prava proizašla iz imovine fonda, čine otvoreni investicijski fond sa zatvorenom ponudom, odnosno posebnu imovinu u zajedničkom vlasništvu svih vlasnika udjela u fondu.

Član 126

Vlasnici udjela u otvorenom investicijskom fondu sa zatvorenom ponudom imaju pravo, pored prava na srazmjerni udio u dobiti fonda, zahtjevati isplatu udjela u fondu prema dinamici na način i prema uvjetima isplate utvrđenim statutom i prospektom fonda, uz poštivanje ograničenja utvrđenih odredbama ovog Zakona.

Član 127

Vlasnici udjela odgovaraju za obaveze otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom do visine iznosa svog udjela u fondu.

Odjeljak D. Troškovi otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom

Član 128

Naknade koje se naplaćuju investitoru, odnosno otvorenom investicijskom fondu sa zatvorenom ponudom ograničene su na:

a) ulaznu naknadu koja se odbija od iznosa uplate u trenutku prodaje udjela,

b) izlaznu naknadu koja se odbija od netovrijednosti imovine fonda po udjelu u trenutku otkupa,

c) naknadu za upravljanje.

Član 129

(1) Naknada društvu za upravljanje otvorenim investicijskim fondom sa zatvorenom ponudom određuje se posebnom odlukom društva za upravljanje. Naknada za upravljanje mora biti navedena u prospektu i statutu fonda.

(2) Naknada za upravljanje otvorenim investicijskim fondom sa zatvorenom ponudom, odnosno jedan njen dio može biti utvrđen u zavisnosti od prinosa fonda.

(3) Naknada odnosno dio naknade koji zavisi od prinosa fonda računa se kao proizvod razlike ulazne cijene i izlazne cijene, odnosno ulazne cijene i cijene fonda na posljednji radni dan poslovne godine i broja udjela.

(4) Visinu naknade, način njenog obračuna i plaćanja utvrđuje društvo za upravljanje u prospektu i statutu fonda.

Član 130

Na teret imovine otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom mogu se isplaćivati samo troškovi predviđeni prospektom i statutom fonda.

Član 131

(1) U pogledu visine pokazatelja ukupnih troškova otvoreni investicijski fond sa zatvorenom ponudom ne podliježe ograničenjima iz člana 94. ovog Zakona.

(2) Komisija može po završetku godišnjeg obračunskog perioda objavljivati poređenje pokazatelja ukupnih troškova otvorenih investicijskih fondova sa zatvorenom ponudom.

Odjeljak E. Dozvoljena ulaganja, ograničenja i prekoračenja ulaganja

Član 132

Imovina otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom može se sastojati isključivo od:

a) vrijednosnih papira,

b) udjela ili dionica investicijskih fondova,

c) instrumenata tržišta novca,

d) depozita kod ovlaštenih banaka u Federaciji, Republici Srpskoj ili državi članici ili nekoj drugoj državi,

e) terminskih i opcijskih ugovora i drugih finansijskih derivata kojima se trguje na uređenim tržištima i finansijskih derivata kojima se trguje na drugim organiziranim tržištima (OTC),

f) novčanih sredstava i

g) instrumenata emitiranih na osnovu plemenitih metala i drugih robnih berzi.

Član 133

(1) Ulaganje imovine otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom podliježe sljedećim ograničenjima:

a) imovina fonda mora se sastojati od najmanje šest različitih vrijednosnih papira, udjela ili dionica investicijskih fondova ili instrumenata tržišta novca i

b) tri instrumenta iz prethodne tačke sa najvećim udjelom u vrijednosti imovine fonda ne mogu prelaziti 60% vrijednosti imovine fonda,

c) vrijednosni papiri, udjeli ili dionice investicijskih fondova jednog emitenta ili depoziti kod jedne depozitne institucije ne mogu prelaziti 20% vrijednosti svih vrijednosnih papira, udjela ili dionica investicijskih fondova ili depozita u fondu,

d) lica koja čine povezana društva u skladu sa odredbama zakona kojim se regulira emisija i promet vrijednosnih papira i ovog Zakona smatraju se jednim emitentom u smislu prethodne tačke,

e) ograničenja iz tačke b) ili c) ovog stava ne odnose se na vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji je emitent ili za koje garantuju Federacija, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, ili jedinica lokalne samouprave Federacije, država članica ili jedinica lokalne uprave države članice, država koja nije članica Evropske unije ili međunarodna javna organizacija čije su članice jedna ili više država članica,

f) ako se imovina fonda ulaže u udjele ili dionice investicijskih fondova kojim direktno ili indirektno upravlja isto društvo za upravljanje, ili kojim upravlja drugo društvo sa kojim je to društvo povezano zajedničkom upravom ili kontrolnim uticajem ili direktnim ili indirektnim međusobnim vlasničkim udjelom, na takva se ulaganja fondu ne može naplatiti ulazna ili izlazna naknada,

g) ako se imovina fonda može ulagati u udjele ili dionice drugih investicijskih fondova u prospektu fonda, uz maksimalnu naknadu za upravljanje koja se može naplatiti na imovinu tog fonda, mora biti jasno navedena i maksimalna naknada za upravljanje koja se može naplatiti na imovinu fondova u koje namjerava ulagati, a u godišnjim izvještajima fonda mora jasno biti navedena maksimalna ukupna naknada za upravljanje koja je bila naplaćena u tom fondu i drugom fondu u koji je taj fond uložio, izražena u procentu imovine fonda koji je uložio u udjele ili dionice drugog investicijskog fonda.

(2) Društvo za upravljanje mora izraditi i u prospektu fonda prikazati strategiju ulaganja kojom će uvažiti disperziju rizika i osigura likvidnost fonda u skladu sa ciljevima ulaganja fonda.

(3) Društvo za upravljanje mora u prospektu fonda jasno navesti klase imovine i finansijske instrumente u koje namjerava ulagati, uključujući finansijske derivate kojim se trguje na uređenim ili drugim organiziranim tržištima kao i stepen finansijske izloženosti fonda i pripadajućih rizika koji proizlaze iz takve strategije ulaganja.

(4) Komisija će bliže propisati ulaganja otvorenih investicijskih fondova sa zatvorenom ponudom.

Član 134

Moguća prekoračenja ulaganja iz člana 133. ovog Zakona, posebni uvjeti za prekoračenje ulaganja i rokovi ispunjenja ograničenja ulaganja moraju se opisati u prospektu i statutu fonda.

Odjeljak F. Prospekt otvorenih investicijskih fondova sa zatvorenom ponudom

Član 135

Prospekt otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom predstavlja poziv na kupovinu udjela u otvorenom investicijskom fondu sa zatvorenom ponudom usmjeren isključivo prema pojedinačno navedenom licu ili ograničenoj grupi investitora, koji odgovaraju značenju pojma kvalifikovanih investitora iz ovog Zakona.

Član 136

Informacije navedene u prospektu moraju biti istinite i potpune.

Član 137

(1) Prospekt otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom mora sadržavati informacije na osnovu kojih će investitori moći stvoriti potpun stav o fondu i donijeti odluku o ulaganju, a posebno o rizicima povezanima sa prirodom fonda i njegovog portfolija.

(2) Prospekt investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) podaci o fondu:

1) naziv fonda i naznaku vrste fonda,

2) naznaku da je fond namijenjen isključivo investitorima koji odgovaraju značenju pojma kvalifikovanih investitora iz ovog Zakona i koji to dokazuju potpisom izjave iz člana 11. ovog Zakona,

3) datum osnivanja fonda, vrijeme trajanja fonda u slučaju da je osnovan na određeno vrijeme,

4) mjesto gdje je moguće dobiti polugodišnje i godišnje izvještaje i primjerak statuta ili prospekta fonda i dodatne informacije o fondu,

5) najniži iznos novčanih sredstava i radnje koje će se poduzeti ako se ne prikupi najniži utvrđeni iznos,

6) ime, odnosno firmu revizora, advokata i drugih davalaca usluga fondu, ako ih društvo za upravljanje namjerava koristiti,

7) prava iz udjela:

7.1. pravo na obaviještenost (polugodišnji i godišnji izvještaj),

7.2. pravo na udio u dobiti,

7.3. pravo na prodaju udjela fondu, odnosno obaveza otkupa udjela,

7.4. pravo na isplatu dijela ostatka likvidacione mase fonda,

8) pretpostavke pod kojima je dozvoljeno donijeti odluku o likvidaciji fonda, te postupak likvidacije fonda,

9) vrste imovine u koje je fondu dozvoljeno ulaganje, moguća prekoračenja ulaganja, posebni uvjeti za prekoračenje ulaganja i rokovi ispunjenja ograničenja ulaganja,

10) opis investicijskih ciljeva fonda i ciljane strukture portfolija, načina ostvarenja ciljeva fonda i rizika povezanih sa ulaganjima fonda

11) dozvoljenost ulaganja u terminske i opcijske ugovore i druge finansijske derivate u slučaju dozvoljenosti takvog ulaganja mora se sadržavati izjava da li se takve transakcije dionicama mogu zaključivati s ciljem zaštite ili postizanja investicijskih ciljeva, te uticaj takvih transakcija dionicama na stepen rizičnosti fonda,

12) odredbe o likvidnosti fonda,

13) najniži i najviši iznos pojedinačnih ulaganja u fond, način upisa udjela, te način i uvjeti otkupa udjela,

14) način i vrijeme obračuna vrijednosti imovine fonda,

15) ako će netovrijednost imovine fonda imati visoku volatilnost, s obzirom na sastav portfolija fonda, odnosno na tehnike upravljanja imovinom fonda izjavu koja će upozoriti na navedeno obilježje imovine fonda,

16) vrijeme, metode i učestalost obračunavanja cijene za prodaju novih udjela ili otkup postojećih, te način objave tih cijena, okolnosti u kojima može doći do obustavljanja emisije ili otkupa, opis iznosa i učestalosti plaćanja dozvoljenih naknada i troškova emisije i otkupa udjela,

17) godišnje naknade i troškovi upravljanja i poslovanja koji mogu teretiti fond i opis njihovog učinka na buduće prinose investitora, te način obračunavanja i plaćanja naknade za upravljanje ako iznos te naknade zavisi od prinosa fonda,

18) informacije o načinu obračuna i načinu i učestalosti isplate udjela u dobiti fonda vlasnicima udjela,

19) kratki podaci o poreznim propisima koji se primjenjuju na fond, ako su od značaja za vlasnike udjela,

20) trajanje poslovne godine i

21) datum izdavanja prospekta;

b) podaci o društvu za upravljanje:

1) firma, oblik organiziranja, sjedište društva za upravljanje i mjesto uprave, ako ono nije isto kao sjedište, broj dozvole Komisije, kao i datum osnivanja i upisa u sudski registar,

2) imena i povezanost članova uprave i prvog nadzornog odbora i njihove kratke biografije,

3) iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje,

4) firma, oblik organiziranja, datum osnivanja i upisa u sudski registar, kao i uloga društava koja djeluju kao savjetnici za ulaganja fonda, te imena predsjednika uprava ili drugih odgovornih lica tih društava;

c) podaci o banci depozitaru i to: firma, sjedište i adresa uprave banke depozitara, podaci i broj rješenja Komisije izdatog banci za obavljanje poslova banke depozitara.

Član 138

(1) Komisija mora odobriti svaki prospekt investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom prije pokretanja zatvorene ponude za prodaju udjela, kao i izmjene i dopune postojećih prospekata do kojih je došlo usljed bitnih promjena.

(2) Nije dozvoljeno nuditi zatvorenom ponudom udjele u investicijskom fondu sa zatvorenom ponudom prije nego što Komisija odobri prospekt fonda, odnosno njegove izmjene i dopune.

Član 139

(1) Na izmjene prospekta otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom koje se predlažu sa ciljem: povećanja ulaznih naknada, godišnjih naknada za upravljanje ili izlaznih naknada; promjene investicijskih ciljeva fonda i rizika navedenih ulaganja fonda; promjene politike isplata udjela u dobiti, ili pripajanja, spajanja sa drugim fondom, ili podjele fonda potrebno je pribaviti prethodnu saglasnost Komisije.

(2) Pored toga, za izmjene prospekta otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom moraju biti ispunjeni i sljedeći uvjeti:

a) obavijest o predloženim promjenama mora se poštom poslati svim vlasnicima udjela,

b) prije uvođenja promjena svi vlasnici udjela moraju biti upoznati sa činjenicom da od fonda mogu tražiti otkup udjela bez odbitka bilo kakve izlazne naknade koju bi inače trebali platiti, uz obavijest o danu njihovog uvođenja,

c) otkup svih udjela po zahtjevima primljenim prije stupanja na snagu promjena prospekta mora biti izvršen.

(3) Pored izmjena iz stava (1) ovog člana prethodnoj saglasnosti Komisije podliježu i promjene članova uprave i nadzornog odbora društva za upravljanje, promjene banke depozitara ili revizora fonda.

Odjeljak G. Statut otvorenih investicijskih fondova sa zatvorenom ponudom

Član 140

(1) Statut otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom uređuje pravne odnose društva za upravljanje sa vlasnicima udjela u otvorenom investicijskom fondu sa zatvorenom ponudom.

(2) Statut se prilaže prospektu fonda i njegov je sastavni dio.

(3) Izuzetno od stava (2) ovog člana, statut ne mora biti priložen prospektu fonda u slučaju da prospekt predviđa da će vlasniku udjela ili dioničaru fonda statut biti dostavljen na njegov zahtjev, odnosno ako se u prospektu navodi mjesto gdje će statut biti dostupan na uvid.

Član 141

Informacije navedene u statutu moraju biti istinite i potpune.

Član 142

Statut otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom koji navedene podatke iz ovog člana već ne sadrži u prospektu mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) podaci o fondu:

1) naziv fonda i naznaku vrste fonda,

2) naznaku da je fond namijenjen isključivo investitorima koji odgovaraju značenju pojma kvalifikovanih investitora iz ovog Zakona i koji to dokazuju potpisom izjave iz člana 11. Zakona,

3) datum osnivanja fonda, vrijeme trajanja fonda u slučaju da je osnovan na određeno vrijeme,

4) mjesto gdje je moguće dobiti polugodišnje i godišnje izvještaje i primjerak prospekta fonda ili dodatne informacije o fondu,

5) najniži iznos novčanih sredstava koji će se prikupiti i radnje koje će se poduzeti ako se ne prikupi najniži utvrđeni iznos,

6) prava iz udjela fonda:

6.1. pravo na obavještenost (polugodišnji i godišnji izvještaji),

6.2. pravo na udio u dobiti,

6.3. pravo na prodaju udjela fondu, odnosno obaveza otkupa udjela,

6.4. pravo na isplatu dijela ostatka likvidacione mase fonda,

7) vrsta imovine u koju je fondu dozvoljeno ulaganje, moguća prekoračenja ulaganja, posebni uvjeti za prekoračenje ulaganja i rokovi ispunjenja ograničenja ulaganja,

8) najniži iznos ulaganja u fond, način upisa i otkupa udjela,

9) odredbe o likvidnosti fonda,

10) način i vrijeme obračuna vrijednosti imovine fonda,

11) vrijeme, metoda i učestalost obračunavanja cijene za prodaju novih udjela ili otkup postojećih, te način objave tih cijena, okolnosti u kojima može doći do obustavljanja emisije ili otkupa, opis iznosa i učestalosti plaćanja dozvoljenih naknada i troškova emisije i otkupa udjela,

12) godišnje naknade i troškovi upravljanja i poslovanja koji mogu teretiti fond i opis njihovog uticaja na buduće prinose investitora,

13) informacije o načinu obračuna i načinu i učestalosti podjele udjela u dobiti vlasnika udjela,

14) kratki podaci o poreznim propisima koji se primjenjuju na fond, ako su od značaja za vlasnike udjela,

15) trajanje poslovne godine,

16) datum izdavanja statuta;

b) podaci o društvu za upravljanje:

1) firma, oblik organiziranja, sjedište društva za upravljanje i mjesto uprave, ako ono nije isto kao sjedište, broj dozvole Komisije, kao i datum osnivanja i upisa u sudski registar,

2) imena i povezanost članova uprave i nadzornog odbora i njihove kratke biografije,

3) iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje i imena članova društva za upravljanje, pravni oblik i veličina udjela članova u osnovnom kapitalu,

4) firma, oblik organiziranja, datum osnivanja i upisa u sudski registar, kao i uloga društava koja djeluju kao savjetnici za ulaganja fonda, te imena predsjednika uprava ili drugih odgovornih lica tih društava;

c) podaci o banci depozitaru i to: firma, sjedište i mjesto uprave banke depozitara, podaci i broj rješenja Komisije izdatog banci za obavljanje poslova banke depozitara.

Odjeljak H. Promoviranje otvorenih investicijskih fondova sa zatvorenom ponudom

Član 143

(1) Društvo za upravljanje ne može voditi javnu promotivnu kampanju investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom kojim upravlja.

(2) Javnim vođenjem promotivnih akitivnosti ne smatra se isticanje u javnosti prezentacionih materijala u kojim se uz firmu i djelatnost društva za upravljanje, potencijalni kvalifikovani investitori upućuju na društvo za upravljanje investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom.

Član 144

Svi prezentacioni podaci o investicijskim fondovima sa zatvorenom ponudom i društvima koja njima upravljaju moraju biti cjeloviti, jasni, istiniti, tačni i ne smiju dovoditi u zabludu naročito u pogledu povezanih rizika i naknada, a moraju ih odobriti članovi uprave društva za upravljanje.

Član 145

(1) Izvještaj o rezultatima poslovanja investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom mora:

a) sadržavati najnovije podatke dostupne u trenutku izrade izvještaja o rezultatima poslovanja,

b) biti sastavljen na dosljednoj osnovi u odnosu na periode, uz obuhvaćanje ili isključivanje određenih faktora koji utiču na takve rezultate (npr. osnovica za cijenu, troškovi, porez, dividende i sl.).

(2) Komisija će propisati obavezni sadržaj i metode izrade i prikazivanja rezultata poslovanja investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom.

GLAVA VI. UTVRĐIVANJE VRIJEDNOSTI IMOVINE I CIJENE UDJELA I DIONICA INVESTICIJSKOG FONDA

Odjeljak A. Učestalost utvrđivanja vrijednosti

Član 146

(1) Prije utvrđivanja netovrijednosti imovine otvorenog investicijskog fonda po udjelu, odnosno cijene udjela društvo za upravljanje dužno je utvrditi vrijednost njegove imovine i svih obaveza i naknada fonda.

(2) Vrijednost netoimovine otvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom obračunava se svakog dana u vrijeme navedeno u prospektu. Društvo za upravljanje dužno je narednog radnog dana obavijesti Komisiju o vrijednosti imovine otvorenog investicijskog fonda, stanju obaveza i naknada i cijeni udjela otvorenog investicijskog fonda na dan obračuna.

(3) Vrijednost netoimovine otvorenog investicijskog fonda sa zatvorenom ponudom obračunava se u vrijeme navedeno u prospektu fonda, a najmanje jednom mjesečno.

(4) Vrijednost netoimovine otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom obračunava se u vrijeme navedeno u prospektu fonda.

(5) Vrijednost netoimovine zatvorenog fonda obračunava se najmanje jednom mjesečno u vrijeme navedeno u prospektu.

(6) Komisija će propisati učestalost utvrđivanja netovrijednosti imovine fondova.

Odjeljak B. Odgovornost za obračun vrijednosti fonda, odnosno cijene udjela ili dionica

Član 147

(1) Vrijednost imovine zatvorenih i otvorenih investicijskih fondova i cijenu udjela u otvorenom investicijskom fondu obračunava društvo za upravljanje.

(2) Obračun vrijednosti iz stava (1) ovog člana kontrolira i potvrđuje banka depozitar koja je u tom slučaju odgovorna za tačnost obračuna. Banka depozitar potpisuje i zadržava jedan primjerak dokumenta o utvrđenoj vrijednosti imovine za svoju evidenciju koja se mora dati na uvid Komisiji.

(3) Revizor investicijskog fonda dužan je tokom godišnje revizije metodom uzorka obaviti provjeru kako bi se uvjerio da su principi utvrđivanja vrijednosti sadržani u propisima poštivani, da su na osnovu primjene navedenih principa dobivene cijene dionica ili udjela tačne, te da naknada za upravljanje i druge naknade i troškovi predviđeni propisima, prospektom ili statutom fonda ne prelaze dozvoljene iznose.

Odjeljak C. Principi i metodologija utvrđivanja vrijednosti portfolija fonda

Član 148

Obračun vrijednosti portfolija mora osigurati jednako postupanje prema svim investitorima u fondu, nezavisno o obliku fonda ili okolnosti da li se radi o investicijskom fondu sa javnom ili sa zatvorenom ponudom.

Član 149

(1) U slučaju vrijednosnih papira, uključujući i dionice zatvorenih investicijskih fondova, utvrđivanje vrijednosti imovine zasniva se na tržišnoj cijeni formiranoj na berzi i drugom uređenom tržištu.

(2) U slučaju vrijednosnih papira za koje ne postoji tržišna cijena koja zadovoljava uvjete iz stava (1) ovog člana, za utvrđivanje vrijednosti se kao osnova primjenjuje cijena posljednje transakcije tim dionicama koju je zaključio fond, odnosno prinos posljednje transakcije u slučaju dužničkih vrijednosnih papira, osim ako Komisija svojim propisom ne dozvoli primjenu drukčije metode obračuna vrijednosti imovine.

(3) U slučaju depozita i gotovine ili novčanih ekvivalenata, kratkoročnih potraživanja i obaveza, te prihoda i rashoda u budućem periodu primjenjuje se nominalna vrijednost uvećana za pripadajuću kamatu, osim u okolnostima za koje Komisija propiše drukčije.

(4) Za utvrđivanje vrijednosti terminskih i opcijskih poslova te derivata za koje nije moguće utvrditi tržišnu cijenu Komisija će propisati metode obračuna vrijednosti imovine.

(5) U slučaju udjela otvorenog investicijskog fonda primjenjuje se cijena udjela, osim u okolnostima za koje Komisija propiše drukčije.

(6) Devizna sredstva se preračunavaju u KM po posljednjem dostupnom kursu neposredno prije utvrđivanja vrijednosti imovine u skladu sa propisima Komisije.

(7) U slučaju drugih oblika imovine za koje ne postoji tržišna cijena procjenjuje se fer vrijednost imovine. Postupci utvrđivanja fer vrijednosti imovine uključuju modele diskontiranja novčanog toka, poređenja sa sličnom imovinom kojoj je poznata tržišna cijena, modele procjene opcija te druge metode koje može propisati Komisija, a koji su u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima.

(8) Osnov za utvrđivanje vrijednosti imovine navodi se u prospektu i statutu fonda i mora se dosljedno primjenjivati prilikom svakog obračuna vrijednosti imovine fonda.

(9) Komisija će propisati obavezni osnov za utvrđivanje vrijednosti imovine zatvorenih i otvorenih fondova, kako vrijednosnih papira, tako i gotovine i ekvivalenti novca, domaće i strane valute, terminskih i opcijskih poslova, derivata, nekretnina, udjela u privrednim društvima ili drugih prenosivih imovinskih prava i definirati uređeno i organizirano tržište u smislu ovog Zakona, te uvjete likvidnosti za propisno formiranje tržišnih cijena i uvjete blagovremenosti formiranja takvih cijena, poštujući pri tom različite metode uobičajene za vrjednovanje pojedinih vrsta fondova.

Odjeljak D. Netovrijednost imovine fonda i vrijednost po dionici, odnosno udjelu fonda

Član 150

(1) U slučaju otvorenog investicijskog fonda netovrijednost imovine je vrijednost imovine fonda (ulaganja uvećana za kratkoročnu imovinu) umanjena za obaveze. Netovrijednost po udjelu je netovrijednost imovine fonda podijeljena brojem prodatih, nepovučenih udjela fonda u trenutku obračuna netovrijednosti imovine fonda.

(2) Netovrijednost imovine zatvorenog investicijskog fonda je vrijednost imovine fonda (ulaganja uvećana za kratkoročnu imovinu) umanjena za obaveze. Netovrijednost imovine po dionici fonda je netovrijednost imovine fonda srazmjerno raspoređena na svaku emitiranu dionicu fonda u trenutku obračuna netovrijednosti imovine fonda.

(3) Komisija će propisati definicije imovine i obavezu investicijskih fondova, kao i osnovicu, način i rokove obračuna netovrijednosti imovine fonda te netovrijednost imovine po udjelu, odnosno po dionici.

Odjeljak E. Početna ponuda i utvrđivanje cijene udjela ili dionica fonda

Član 151

(1) Period za početnu ponudu udjela u otvorenom fondu, odnosno dionica zatvorenog fonda ne može trajati duže od 90 dana. U toku tog perioda ukupni iznos primljenih novčanih sredstava drži se kao depozit i ne može se ulagati sve do trenutka kada fond ne pređe zakonom utvrđeni prag najniže vrijednosti imovine fonda.

(2) Ulaganje prikupljenih novčanih sredstava, osim ulaganja u depozit, može početi tek poslije isteka perioda ponude.

(3) Cijena inicijalne, odnosno prve emisije zatvorenog investicijskog fonda je nominalna cijena svake dionice. Cijena kasnijih emisija je tržišna cijena dionice pri čemu se ne dira u pravo postojećih dioničara da im se dodatne dionice ponude srazmjerno sa njihovim trenutnim udjelom u fondu.

(4) Kod inicijalne odnosno početne ponude otvorenog investicijskog fonda cijenu emisije određuje društvo za upravljanje i navodi je u prospektu fonda. Nakon početne ponude cijena udjela u otvorenom investicijskom fondu je jedinstvena cijena jednaka netovrijednosti imovine fonda po udjelu koja se obračunava na osnovu tržišne cijene svih vrijednosnih papira iz portfolija fonda i fer vrijednosti svih drugih oblika imovine fonda utvrđene u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima.

Odjeljak F. Cijena udjela u otvorenim investicijskim fondovima

Član 152

(1) Prodaja i otkup udjela u otvorenom investicijskom fondu sa javnom ponudom obavlja se tokom određenog dana po cijeni obračunatoj u skladu sa zakonom i drugim propisima, odnosno prospektom fonda, te objavljenoj na način propisan ovim Zakonom. Na tako utvrđenu cijenu dozvoljeno je obračunavati i naplaćivati ulazne i izlazne naknade.

(2) Nije dozvoljena prodaja odnosno otkup udjela u otvorenom investicijskom fondu za iznos manji ili veći od trenutno važeće jedinstvene cijene (netovrijednosti imovine) po udjelu. Cijena udjela može varirati zavisno od promjene netovrijednosti imovine obračunate prema formuli koju može propisati Komisija.

(3) Cijena udjela u otvorenom investicijskom fondu obračunava se kao količnik dobiven odnosom netovrijednost imovine fonda i broja izdatih, nepovučenih udjela u momentu obračuna cijene udjela.

Odjeljak G. Zamjena i prodaja udjela u otvorenim investicijskim fondovima

Član 153

Vlasnik udjela u otvorenom investicijskom fondu može svoje udjele zamijeniti za udjele u nekom drugom fondu kojim upravlja isto društvo za upravljanje.

Član 154

(1) Prodaja udjela u otvorenom investicijskom fondu vrši se u skladu sa prospektom fonda i važećim propisima po cijeni koja vrijedi u trenutku prijema uplate u fond uvećanoj za ulaznu naknadu, ako se ona naplaćuje.

(2) Uplata u otvoreni investicijski fond sa javnom ponudom vrši se u novcu, a izuzetno i u vrijednosnim papirima u posebnim okolnostima koje propiše Komisija, uz uvjet da je to predviđeno prospektom fonda i da se ponuđenim vrijednosnim papirima trguje na berzi ili drugom uređenom tržištu te da im je moguće utvrditi tačnu cijenu.

(3) Uplata u otvoreni investicijski fond sa zatvorenom ponudom vrši se u novcu.

Odjeljak H. Otkup udjela u otvorenim investicijskim fondovima

Član 155

(1) Otkup udjela u otvorenom investicijskom fondu vrši se u skladu sa prospektom fonda i važećim propisima po cijeni koja vrijedi u trenutku prijema valjanog zahtjeva za prodaju umanjenoj za izlaznu naknadu, ako se ona naplaćuje.

(2) Otkup “in specie”, odnosno otkup prijenosom odgovarajućeg procenta svake vrste imovine fonda u vrijednosti jednakoj vrijednosti udjela koji se time otkupljuju, dozvoljen je u slučaju kada bi se prodajom imovine fonda, neophodnom za zadovoljenje zahtjeva za otkup velike vrijednosti, u nepovoljan položaj doveli ostali investitori u fond, pod uvjetom da statut i prospekt fonda predviđaju otkup “in specie”. Otkup “in specie” može se vršiti samo prijenosom dijela svake vrste imovine fonda srazmjeran procentualnom omjeru broja udjela investitora koji traži otkup prema ukupnoj vrijednosti imovine fonda.

Odjeljak I. Potvrda o kupovini i otkupu udjela

Član 156

(1) Potvrde o kupovini ili otkupu udjela izdaju se na vlastiti zahtjev investitora najkasnije u roku od sedam dana od dana prijema valjanog zahtjeva za kupovinu i izvršene uplate u fond, odnosno od dana prijema zahtjeva za otkup udjela i izvršene isplate na osnovu otkupa udjela.

(2) Potvrda o kupovini/otkupu udjela mora sadržavati:

a) datum kupovine/otkupa udjela,

b) firmu fonda, te firmu i sjedište društva za upravljanje,

c) broj udjela u imovini fonda na koje glasi potvrda,

d) ime i prezime vlasnika udjela,

e) mjesto i datum izdavanja potvrde,

f) iznos uplate/otkupne vrijednosti udjela

g) ukupan broj udjela na računu ulagača nakon kupovine/otkupa udjela

h) potpis ovlaštenog lica društva za upravljanje koji može biti izveden mehaničkim umnožavanjem potpisa.

(3) Isplata prihoda od otkupa udjela otvorenog investicijskog fonda doznačava se vlasniku otkupljenog udjela najkasnije u roku od sedam dana od prijema valjanog zahtjeva za prodaju.

Odjeljak J. Netačan obračun cijene udjela u otvorenom investicijskom fondu

Član 157

Ako je cijena udjela otvorenog investicijskog fonda netačno obračunata za više od 1% u odnosu na vrijednost dobivenu primjenom metodologije iz člana 149. ovog Zakona, Komisija može naložiti društvu za upravljanje i banci depozitaru odgovornoj za takav netačan obračun da:

a) u slučaju da je obračunata niža cijena po udjelu u odnosu na ispravnu vrijednost dobivenu primjenom metodologije iz člana 149. ovog Zakona:

1) isplatom razlike u cijeni nadoknade štetu svakom investitoru kome je pri otkupu udjela isplaćena niža cijena i

2) uplatom razlike u fond nadoknade nastalu štetu,

b) u slučaju da je obračunata viša cijena po udjelu u odnosu na ispravnu vrijednost dobivenu primjenom metodologije iz člana 149. ovog Zakona:

1) priznavanjem srazmjernog broja dodatnih udjela nadoknade štetu svakom investitoru kome je pri kupovini udjela obračunata viša cijena i

2) uplatom razlike u fond nadoknade nastalu štetu.

Odjeljak K. Ulazna i izlazna naknada za otvorene investicijske fondove

Član 158

(1) Osim cijene udjela, te ulaznih i izlaznih naknada prilikom kupovine ili otkupa udjela u otvorenom investicijskom fondu ne može se naplaćivati druga naknada.

(2) Naknade iz stava (1) ovog člana iskazuju se odvojeno od cijene udjela, te ih zadržava društvo za upravljanje, a mogu biti i prihod fonda.

Član 159

(1) Ulazna i izlazna naknada ne naplaćuju se u slučaju likvidacije otvorenog investicijskog fonda zbog nepostizanja najnižeg iznosa fonda tokom perioda inicijalne, odnosno početne ponude u skladu sa važećim propisima ili prospektom i statutom fonda.

(2) Izlazna naknada ne naplaćuje se u slučaju likvidacije fonda, bez obzira na razlog likvidacije.

(3) U slučaju najave uvođenja ili uvećanja visine izlazne naknade, izlazna naknada se ne naplaćuje u periodu od prve objave najavljenih promjena naknada u fondu pa do odobrenja Komisije na izmjene prospekta kojim se utvrđuje uvođenje ili uvećanje visine izlazne naknade.

(4) Ulazna i izlazna naknada ne naplaćuju se prilikom promjene oblika otvorenog investicijskog fonda.

(5) Nije dozvoljeno naplaćivati ulaznu ili izlaznu naknadu prilikom pripajanja ili spajanja otvorenog investicijskog fonda sa drugim fondom, odnosno prilikom podjele fonda.

(6) Odluka društva za upravljanje o nenaplaćivanju ulazne i izlazne naknade mora biti jasno navedena u prospektu fonda, uz navođenje okolnosti u kojima do toga može doći.

Član 160

Ulazna ili izlazna naknada u otvorenom investicijskom fondu mogu biti snižene u odnosu na naknade navedene u prospektu fonda samo u slučajevima velikih transakcija udjelima prema klasifikaciji obavezno navedenoj u prospektu fonda, objavljenoj i podijeljenoj prodajnim zastupnicima društva za upravljanje, uz naznaku zabrane odstupanja u primjeni.

Odjeljak L. Obustavljanje otkupa udjela u otvorenom investicijskom fondu

Član 161

(1) Otkup udjela u otvorenom investicijskom fondu može se obustaviti samo ako društvo za upravljanje i banka depozitar smatraju da usljed izuzetnih okolnosti nije moguće utvrditi tačnu cijenu imovine iz portfolija fonda i da postoje osnovani i dovoljni razlozi za obustavljanje otkupa u interesu vlasnika ili potencijalnih vlasnika udjela. Iz navedenih razloga mora se istovremeno obustaviti i emisija udjela.

(2) Obustavljanje otkupa udjela mora se odmah prijaviti Komisiji.

(3) O svakom obustavljanju potrebno je obavijestiti vlasnike udjela u otvorenom investicijskom fondu sa zatvorenom ponudom, dok je kod obustavljanja otkupa udjela u otvorenom investicijskom fondu sa javnom ponudom potrebno okolnost obustavljanja objaviti u jednim dnevnim novinama koje se redovno prodaju na cjelokupnom području Federacije. Komisija može naložiti isplate udjela u otvorenim investicijskim fondovima sa javnom ponudom ako je to u javnom interesu ili interesu investitora u fondu.

(4) Komisija može naložiti društvu za upravljanje i banci depozitaru da privremeno obustave prodaju i otkup udjela ako stekne nesporna saznanja ili ako postoji osnovana sumnja da se investitorima nanosi šteta zbog netačnog obračuna cijene udjela u fondu.

Član 162

(1) Obustavljanje otkupa udjela iz člana 161. ovog Zakona prestaje odmah nakon što društvo za upravljanje i banka depozitar ocijene da je moguće odrediti tačnu cijenu imovine iz portfolija fonda, a najkasnije u roku od 28 dana od početka obustavljanja, osim ako se Komisija izričito ne saglasi sa produženjem navedenog roka. Obavijest o nastavku poslovanja potrebno je dostaviti svim vlasnicima udjela u otvorenom fondu sa zatvorenom ponudom, dok je nastavak poslovanja otvorenog fonda sa javnom ponudom potrebno objaviti u jednim dnevnim novinama koje se redovno prodaju na cjelokupnom području Federacije.

(2) Za vrijeme trajanja obustavljanja prodaje i otkupa udjela društvo za upravljanje i njegovi prodajni zastupnici mogu nastaviti sa primanjem zahtjeva za prodaju ili otkup udjela, koji će se izvršiti u trenutku kada bude obračunata sljedeća prodajna i otkupna cijena, pri čemu se nalogodavcima mora jasno staviti do znanja da njihovi nalozi neće biti izvršeni u rokovima predviđenim prospektom i statutom fonda.

Član 163

Komisija će propisati: osnov, sadržaj, način i rokove obračuna kod utvrđivanja vrijednosti i cijena otvorenih investicijskih fondova, sadržaj, ograničenja, način obračuna, naplatu i objavu naknada za udjele u otvorenim investicijskim fondovima, trajanje i uvjete propisanog perioda ponude, postupak, rokove i provođenje prodaje i otkupa udjela, kao i obustavljanje i nastavak njihove prodaje, te otkup “in specie” i zamjenu udjela u jednom fondu za udjele u drugom fondu kojim upravlja isto društvo za upravljanje.

GLAVA VII. OBAVJEŠTAVANJE I IZVJEŠTAVANJE DIONIČARA I VLASNIKA UDJELA INVESTICIJSKOG FONDA

Odjeljak A. Obaveza izdavanja prospekta

Član 164

Svaki sadržaj objavljen neodređenom broju lica kao prijedlog za zaključenje ugovora o prodaji udjela ili dionica fonda mora sadržavati i informaciju gdje i na koji način je moguće izvršiti uvid u prospekt fonda.

Član 165

(1) Svim upisnicima dionica zatvorenog investicijskog fonda i svim kupcima udjela u otvorenom investicijskom fondu mora prethodno biti uručen ili učinjen dostupnim prospekt ili statut koji, u slučaju otvorenog investicijskog fonda, može biti u skraćenom obliku.

(2) Svim upisnicima dionica zatvorenog investicijskog fonda i svim kupcima udjela u otvorenom investicijskom fondu moraju se, u slučaju njihove dostupnosti, dati na uvid primjerci najnovijih polugodišnjih i godišnjih poslovnih i finansijskih izvještaja fonda.

Odjeljak B. Objava cijena i netovrijednosti

Član 166

(1) Utvrđena cijena udjela u otvorenom investicijskom fondu sa javnom ponudom mora biti objavljena za svaki dan u kojem je obavljena kupovina ili prodaja udjela otvorenog investicijskog fonda, najmanje dva puta mjesečno, a vrijednost netoimovine po dionici i cijena dionice za zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom mora biti objavljena najmanje jednom mjesečno.

(2) Objava iz stava (1) ovog člana vrši se u medijima koji su dostupni na cjelokupnom području Federacije i mora biti na raspolaganju bilo kojem investitoru koji je zatraži lično, putem pošte ili elektronskim putem na adresu uprave društva za upravljanje, poslovnici društva za upravljanje ili u prostorijama ovlaštenog prodajnog zastupnika.

(3) Komisija će propisati sadržaj i vrijeme objave netovrijednosti imovine po dionici i cijena dionica i udjela u fondovima sa javnom ponudom.

Član 167

(1) Društvo za upravljanje dužno je osigurati da cijena udjela u otvorenom investicijskom fondu sa javnom ponudom i netovrijednost imovine po dionici zatvorenog fonda sa javnom ponudom budu stavljene javnosti na raspolaganje po svakom njihovom obračunu, u skladu sa odredbom člana 146. stav (2) ovog Zakona.

(2) Društvo za upravljanje dužno je vlasnika udjela u otvorenom investicijskom fondu sa zatvorenom ponudom, na njegov zahtjev, izvijestiti o cijeni udjela, odnosno vrijednosti imovine po dionici.

(3) Komisija će propisati način, sadržaj, oblik i rokove objave cijena udjela u fondovima sa zatvorenom ponudom.

Odjeljak C. Izvještaji dioničarima i vlasnicima udjela u fondu

Član 168

(1) Investitorima u fondove, isključivo na njihov zahtjev, moraju se dostaviti polugodišnji izvještaji i revidirani godišnji izvještaji fonda.

(2) Izvještaji iz stava (1) ovog člana moraju se učiniti dostupnim investitorima na mjestima navedenim u prospektu fonda.

Član 169

Investitorima u fondove, isključivo na njihov zahtjev, moraju se dostaviti i dodatne informacije o limitima koji se primjenjuju na području upravljanja rizicima fonda, procesima koji se koriste u tu svrhu, kao i o promjenama u rizičnosti i prinosima osnovnih vrsta finansijskih instrumenata u koje je uložena imovina fonda.

Odjeljak D. Rokovi izrade i sadržaj polugodišnjih i revidiranih godišnjih izvještaja

Član 170

(1) Polugodišnji izvještaji dostavljaju se Komisiji u roku od dva mjeseca od završetka šestomjesečnog obračunskog perioda.

(2) Revidirani godišnji izvještaji dostavljaju se Komisiji u roku od četiri mjeseca od završetka obračunske godine.

Član 171

(1) Polugodišnji i revidirani godišnji izvještaji moraju sadržavati:

a) izvještaje o imovini i obavezama (bilansu stanja) za tekući obračunski period i uporedni prethodni obračunski period,

b) izvještaje o ukupnom prinosu za tekući obračunski period i uporedni prethodni obračunski period,

c) podatke o portfoliju raspoređene prema vrsti i likvidnosti imovine, te ključnim promjenama u portfoliju tokom obračunskog perioda,

d) pokazatelj ukupnih troškova za obračunski period,

e) tabelu sa naznakom svakog berzanskog posrednika u trgovini vrijednosnim papirima putem kojeg je fond obavio više od 10% svojih transakcija dionicama fonda tokom predmetne kalendarske godine, uz navođenje:

1) ukupne vrijednosti svih transakcija dionicama obavljenih putem pojedinog berzanskog posrednika, iskazane kao procenat ukupne vrijednosti svih transakcija dionica fonda u toj godini,

2) provizije plaćene berzanskom posredniku iskazane kao procenat ukupne vrijednosti transakcija dionica obavljenih posredstvom tog berzanskog posrednika.

(2) Za potrebe otvorenih investicijskih fondova, pored podataka iz stava (1) ovog člana, polugodišnji i revidirani godišnji izvještaji moraju sadržavati i:

a) pregled kretanja vrijednosti imovine fonda,

b) broj emitiranih udjela na početku i na kraju obračunskog perioda i

c) cijenu po udjelu na početku i na kraju obračunskog perioda.

(3) Polugodišnji i revidirani godišnji izvještaji zatvorenih investicijskih fondova moraju, pored podataka iz st. (1) i (2) ovog člana, sadržavati i najvišu i najnižu cijenu po dionici u svakoj od prethodne tri poslovne godine.

(4) Pored podataka iz st. od (1) do (3) ovog člana revidirani godišnji izvještaji fonda moraju sadržavati i:

a) najvišu i najnižu vrijednost imovine fonda i cijenu po dionici ili udjelu u fondu unutar istog obračunskog perioda za proteklih pet kalendarskih godina,

b) izvještaj uprave sa obrazloženjem poslovnih rezultata fonda, promjena u portfoliju i planirane strategije ulaganja u nastupajućem periodu,

c) uporedni pregled poslovanja u protekle tri kalendarske godine sa prikazom sljedećih podataka na kraju svake poslovne godine:

1) ukupna netovrijednost imovine fonda,

2) netovrijednost imovine po udjelu ili dionici,

3) pokazatelj ukupnih troškova,

4) raspodjela prihoda, odnosno dobiti isplaćene po dionici ili udjelu tokom godine.

(5) Komisija je ovlaštena propisati sadržaj izvještaja dioničara i vlasnika udjela u fondu.

GLAVA VIII. REGISTAR UDJELA OTVORENOG INVESTICIJSKOG FONDA

Odjeljak A. Odgovornost za vođenje registra

Član 172

Društvo za upravljanje odgovorno je za vođenje registra udjela u otvorenom investicijskom fondu.

Odjeljak B. Način i uvjeti upisa u registar udjela

Član 173

(1) Prava iz udjela u fondu stiču se upisom u registar.

(2) Vlasnicima udjela društvo za upravljanje dostavit će jednom godišnje izvod o stanju i prometu udjelima u fondu u njihovom vlasništvu.

(3) Na zahtjev vlasnika udjela ili njihovih zakonskih zastupnika i na njihov trošak, društvo za upravljanje dužno je dostaviti izvod o stanju i prometu udjela u fondu u njihovom vlasništvu.

(4) Banci depozitaru i Komisiji mora se omogućiti uvid u registar udjela fonda.

Član 174

(1) Vlasnik udjela u otvorenom investicijskom fondu ima pravo prenijeti svoje udjele na drugo lice, pod uvjetom da je prethodno ispunio obrazac o prijenosu koji je odobrilo društvo za upravljanje, pri čemu takav prijenos proizvodi pravna dejstva prema trećim licima tek po njegovom upisu u fond ili društvo za upravljanje i nakon što oni potvrde da ga prihvataju.

(2) Prijenos udjela u fond može biti odbijen:

a) ako sticatelj udjela ne ispunjava uvjete da postane investitor u fondu u skladu sa odredbama ovog Zakona, statuta i prospekta fonda, ili

b) ako je sticatelj udjela takve udjele stekao na način suprotan dozvoljenom načinu sticanja udjela u fondu utvrđenom odredbama ovog Zakona, statuta ili prospekta fonda, ili

c) ako bi takvim prijenosom sticalac ili prenosilac udjela raspolagali udjelom u fondu koji je manji od najmanjeg udjela propisanog statutom ili prospektom fonda, odnosno ako bi time bile povrijeđene odredbe o najnižem broju udjela u fondu, bilo na strani prenosioca ili na strani sticaoca udjela.

(3) Obrazac o prijenosu udjela iz stava (1) ovog člana potpisuju i prenosilac i primalac prijenosa i dostavljaju ga društvu za upravljanje.

(4) Društvo je dužno čuvati obrasce o prijenosu tokom perioda u kojem se može podnijeti tužba za pobijanje upisa u registar udjela, a ako je takva tužba podnesena do pravomoćnosti završetka sudskog postupka.

Član 175

Komisija će propisati način uspostavljanja i vođenja registra te objave podataka iz registra investicijskom fondova.

GLAVA IX. PRIPAJANJE I LIKVIDACIJA INVESTICIJSKOG FONDA

Odjeljak A. Pripajanje i likvidacija zatvorenog investicijskog fonda

Član 176

Pripajanje i likvidacija zatvorenog investicijskog fonda provodi se u skladu sa odredbama zakona kojim se regulira osnivanje i poslovanje privrednih društava i Zakona o likvidaciji.

Odjeljak B. Pripajanje i likvidacija otvorenog investicijskog fonda

Član 177

(1) Jedan otvoreni investicijski fond može se pripojiti drugom otvorenom investicijskom fondu uz saglasnost Komisije.

(2) Postupak, uvjete i način pripajanja propisuje Komisija.

(3) Likvidaciju otvorenog investicijskog fonda provodi društvo za upravljanje fondom u likvidaciji, osim u slučajevima u kojima je društvo za upravljanje u stečaju ili mu je Komisija privremeno ili trajno oduzela dozvolu za upravljanje.

(4) U slučaju nemogućnosti provođenja likvidacije otvorenog investicijskog fonda od društva za upravljanje, iz razloga navedenih u stavu (1) ovog člana, likvidaciju provodi banka depozitar fonda. Ako je banka depozitar fonda u stečaju ili je Agencija za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine privremeno ili trajno oduzela odobrenje za rad banci depozitaru fonda, likvidaciju provodi ovlašteni likvidator fonda imenovan od Komisije.

(5) Komisija je dužna imenovati likvidatora fonda iz stava (4) ovog člana bez odgađanja, postupajući pri tom sa povećanom pažnjom i brinući se o pravima i interesima vlasnika udjela u fondu.

Odjeljak C. Prava, obaveze i odgovornost likvidatora

Član 178

(1) Likvidator je dužan u roku od sedam dana od donošenja odluke o likvidaciji odnosno od dana imenovanja likvidatora fonda o tome obavijestiti Komisiju i sve investitore u fondu.

(2) Nakon donošenja odluke o likvidaciji zabranjena je svaka daljnja prodaja ili otkup udjela u otvorenom investicijskom fondu, osim u slučaju zahtjeva primljenih nakon utvrđivanja posljednje cijene, a prije donošenja odluke o likvidaciji, pri čemu se transakcije dionica sa imovinom fonda mogu obavljati isključivo za potrebe likvidacije fonda.

(3) Od dana donošenja odluke o likvidaciji, fondu se ne mogu naplaćivati bilo kakve naknade, osim naknada banci depozitaru, troškova vezanih uz postupak likvidacije i njene revizije, te troškova sačinjavanja i podnošenja polugodišnjih ili revidiranih godišnjih izvještaja investitorima u fondu, nastalih tokom trajanja postupka likvidacije fonda.

(4) Likvidator je odgovoran za izradu zaključnih likvidacionih izvještaja i izvještaja o provedenoj likvidaciji fonda koje je dužan dostaviti Komisiji.

Odjeljak D. Završetak postupka likvidacije fonda

Član 179

U postupku provođenja likvidacije fonda sva imovina fonda se prodaje, a obaveze fonda dospjele do dana donošenja odluke o likvidaciji izmiruju se.

Član 180

Preostala netovrijednost imovine fonda se raspodjeljuje vlasnicima udjela srazmjerno njihovom udjelu u fondu.

Član 181

Komisija će propisati postupak, troškove i rokove likvidacije otvorenih investicijskih fondova.

GLAVA X. PRODAJA DIONICA ILI UDJELA U INVESTICIJSKIM FONDOVIMA

Odjeljak A. Prodaja dionica ili udjela u investicijskim fondovima sa javnom ponudom

Član 182

(1) Prodaju dionica ili udjela u fondovima sa javnom ponudom obavljaju društva za upravljanje.

(2) Pored društava za upravljanje prodaju dionica ili udjela u investicijskim fondovima sa javnom ponudom mogu obavljati sljedeća pravna lica koja zaključe ugovor sa društvom za upravljanje, a ovlaštena su za rad u Federaciji, osim ako to posebnim zakonom nije dopušteno:

a) banke,

b) osiguravajuća društva,

c) profesionalni posrednici,

d) druga pravna lica koja na osnovu ugovora o poslovnoj saradnji obavljaju poslove prodaje za društvo za upravljanje.

Član 183

(1) U prodaji dionica ili udjela u fondovima sa javnom ponudom banke ili osiguravajuća društva i druga pravna lica iz člana 182. stav (2) tačka d) ovog Zakona nastupaju kao zastupnici društva za upravljanje na osnovu pismenog ugovora zaključenog sa društvom za upravljanje.

(2) U prodaji dionica ili udjela u fondovima sa javnom ponudom profesionalni posrednici nastupaju na osnovu ugovora kao zastupnici klijenata u sticanju udjela ili dionica fonda u njihovo ime.

Član 184

(1) Lica iz člana 183. ovog Zakona ne mogu obavljati poslove prodaje udjela odnosno dionica fondova sa javnom ponudom za vrijeme u kojem im je nadležni organ privremeno oduzeo dozvolu za rad.

(2) O oduzimanju dozvole za rad lica iz stava (1) ovog člana moraju odmah obavijestiti društva za upravljanje sa kojima su zaključila ugovor o obavljanju poslova prodaje.

(3) Komisija će propisati uvjete, način sticanja i priznavanja ovlaštenja za prodaju dionica ili udjela u investicijskim fondovima za sva fizička lica u pravnom licu i fizička lica koja po posebnom ugovoru obavljaju te poslove za društvo za upravljanje.

Član 185

Lica iz člana 183. ovog Zakona, ovlaštena za prodaju dionica, odnosno udjela u investicijskim fondovima sa javnom ponudom dužna su da:

a) osiguraju investitorima dostupnost svih relevantnih dokumenata i podataka a posebno prospekta, izvještaja, cijena i sl.,

b) kontroliraju da li su obrasci zahtjeva za kupovinu i otkup uredno ispunjeni,

c) blagovremeno prosljeđuju naloge za prodaju i otkup društvu za upravljanje,

d) se u promoviranju investicijskih fondova sa javnom ponudom ili davanju podataka o investicijskim fondovima sa zatvorenom ponudom koriste isključivo prospektom, izvještajima i propagandnim, odnosno prezentacionim materijalima koje odobri ovlašteno društvo za upravljanje,

e) ne daju lažne podatke ili podatke koji investitore mogu dovesti u zabludu o stanju fonda i netačne navode o fondu, njegovim ciljevima ulaganja, povezanim rizicima, cijenama, prinosima ili bilo kojem drugom pitanju ili sadržaju vezanom uz fond ili ovlašteno društvo za upravljanje, te da ne daju druge navode koji odstupaju od sadržaja prospekta, statuta ili izvještaja fonda,

f) odgovaraju društvu za upravljanje otvorenim investicijskim fondom ili upravi zatvorenog investicijskog fonda za greške ili propuste svojih zaposlenih i svako nepridržavanje ovog Zakona i drugih propisa,

g) upoznaju potencijalnog investitora sa isplaćenim iznosom provizije na osnovu obavljanja prodaje dionica ili udjela u fondu i to u procentu ulazne naknade, godišnje naknade za upravljanje ili izlazne naknade,

h) u svako doba postupaju u skladu sa ovim Zakonom i drugim propisima.

Član 186

Lica iz člana 183. ovog Zakona primaju nagradu za rad isključivo od društva za upravljanje i to iz sredstava ulazne naknade ili naknade za upravljanje ili izlazne naknade koju investitoru odnosno fondu naplaćuje društvo za upravljanje.

Odjeljak B. Prodaja dionica ili udjela investicijskih fondova sa zatvorenom ponudom

Član 187

(1) Prodaju dionica ili udjela u investicijskim fondovima sa zatvorenom ponudom može obavljati isključivo društvo za upravljanje fondom čije se dionice ili udjeli prodaju.

(2) Prodajom se ne smatra upućivanje potencijalnih kvalifikovanih investitora na društvo za upravljanje od lica iz člana 182. ovog Zakona.

Član 188

Komisija će propisati koja su lica ovlaštena za prodaju ili promoviranje prodaje dionica ili udjela u investicijskim fondovima, uvjete vezane uz način njihovog poslovanja u vezi sa prodajom ili promoviranjem prodaje i izvještavanje o prodaji dionica ili udjela u investicijskim fondovima.

GLAVA XI. OTVORENI INVESTICIJSKI FONDOVI RIZIČNOG KAPITALA SA ZATVORENOM PONUDOM

Član 189

Na investicijske fondove osnovane u obliku otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom na odgovarajući način primjenjivat će se odredbe gl. I., II., III., VI.; gl. VII., VIII., IX., X. i gl. XII., XIII. i XIV. ovog Zakona te preostale odredbe ovog Zakona koje su primjenljive na otvorene investicijske fondove sa javnom ponudom isključivo pod uvjetom da odredbama Glave XI. ovog Zakona nije izričito utvrđeno drukčije ili nemogućnost takve primjene proizlazi iz značenja ili primjene preostalih odredaba ovog Zakona.

Član 190

Društvo za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima rizičnog kapitala osniva se u pravnom obliku društva sa ograničenom odgovornošću ili dioničkog društva, čiji je predmet poslovanja isključivo osnivanje i upravljanje otvorenim investicijskim fondovima rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom, odnosno ulaganje novčanih sredstava u svoje ime i za račun vlasnika udjela fondova, te obavljanje drugih poslova određenih ovim Zakonom.

Član 191

(1) Banka depozitar je banka koja za potrebe otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom obavlja poslove čuvanja posebne imovine fonda, poslove vođenja posebnih računa za imovinu fonda i odjeljivanja imovine svakog pojedinog investicijskog fonda od imovine ostalih investicijskih fondova, te obavlja druge poslove banke depozitara u skladu sa odredbama ovog Zakona.

(2) Društvo za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom ne mora u upravljanju imovinom fonda koristiti usluge banke depozitara.

(3) Banka depozitar otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom registriranog u Federaciji može biti samo banka koja je za to dobila odobrenje Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine.

Član 192

Povjerenički odbor otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom (u daljnjem tekstu: povjerenički odbor fonda) je organ koji čine predstavnici investitora u fond, kao i predstavnici društva za upravljanje, ako je društvo jedan od investitora.

Član 193

(1) Povjerenički odbor fonda broji najmanje pet članova.

(2) Član povjereničkog odbora fonda ne može biti član uprave ili nadzornog odbora:

a) bilo kojeg drugog društva za upravljanje investicijskim ili penzijskim fondom,

b) banke depozitara fonda, ukoliko društvo koristi usluge banke depozitara,

c) bilo kojeg povezanog lica u odnosu na subjekte navedene u tač. a) i b) ovog stava.

(3) Mandat članova povjereničkog odbora fonda jednak je trajanju fonda. Član povjereničkog odbora fonda može biti opozvan i prije isteka mandata.

(4) O sazivanju sjednica, glasanju i drugim pitanjima bitnim za njegov rad povjerenički odbor fonda donosi poslovnik.

Član 194

(1) Povjerenički odbor fonda ima predsjednika.

(2) Predsjednik povjereničkog odbora fonda bira se između članova povjereničkog odbora.

Član 195

(1) Povjerenički odbor fonda zastupa investitore u fondu prema društvu za upravljanje te obavlja i druge poslove koji su mu na osnovu zakona stavljeni u nadležnost, a naročito:

a) potvrđuje odluku o izboru revizora poslovanja fonda,

b) odlučuje o promjeni principa, ograničenja i sektora ulaganja koja su sastavni dio statuta fonda,

c) usvaja finansijske izvještaje o poslovanju fonda,

d) donosi odluku o otkazu društvu za upravljanje u skladu sa odredbama statuta fonda,

e) daje druge saglasnosti i odobrenja društvu u skladu sa odredbama statuta fonda.

(2) Povjerenički odbor fonda može zahtijevati od društva za upravljanje da ga izvještava i o stanju portfolija fonda i investicijskim mogućnostima te o drugim okolnostima bitnim za stvaranje stava o upravljanju imovinom fonda.

Član 196

(1) Sjednice povjereničkog odbora fonda saziva predsjednik povjereničkog odbora fonda ili drugi član povjereničkog odbora po ovlaštenju predsjednika povjereničkog odbora fonda.

(2) Odluke povjereničkog odbora fonda su pravno valjane ako su donesene većinom od ukupnog broja glasova, u skladu sa odredbama statuta fonda.

Član 197

Otvoreni investicioni fond rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom je posebna imovina bez svojstva pravnog lica koju, uz odobrenje Komisije, osniva društvo za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom, sa ciljem prikupljanja novčanih sredstava i zatvorenom ponudom udjela u fondu čija se sredstva ulažu u skladu sa ciljevima ulaganja i ograničenjima ulaganja utvrđenim prospektom fonda, a čiji vlasnici udjela imaju pravo, pored prava na srazmjerni udio u dobiti fonda, na način i pod uvjetima utvrđenim prospektom fonda, da zahtijevaju isplatu udjela i na taj način istupe iz fonda.

Odjeljak A. Osnivanje otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom

Član 198

(1) Otvoreni investicijski fond rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom može se osnovati samo na određeno vrijeme koje ne može biti kraće od deset godina.

(2) Veličina fonda mora iznositi najmanje 10.000.000,00 KM. Pod veličinom fonda podrazumijeva se upisana maksimalna obaveza uplate svih investitora po svim osnovama kroz sve vrijeme trajanja fonda.

(3) Pristup novih investitora fondu nije moguć nakon isteka dvije godine od dana osnivanja fonda.

(4) Prilikom osnivanja otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom udjeli u fondu mogu se nuditi zatvorenom ponudom isključivo licima kojim se, na osnovu ispunjenja uvjeta utvrđenih ovim Zakonom, priznaje status kvalifikovanih investitora u fondove rizičnog kapitala.

(5) Društvo za upravljanje može prospektom i statutom fonda odrediti najveći dozvoljeni broj investitora u fond, s tim da ukupan broj vlasnika udjela u fondu ni u jednom trenutku ne može preći gornju granicu od 20 investitora.

(6) Najniži iznos maksimalne obaveze uplate pojedinog investitora u fond iznosi 1.000.000 KM, koju je investitor dužan izvršiti po pozivima društva za upravljanje u skladu sa odredbama prospekta.

(7) U slučaju da investitor po pozivu društva ne izvrši uplate do maksimalnog iznosa iz stava (6) ovog člana investitor ne može zahtijevati otkup svojih udjela sve do konačnog isteka roka na koji je fond osnovan, odnosno do likvidacije fonda i otkupa svih udjela.

(8) Najniži iznos netoimovine fonda na dan isteka pete godine od dana osnivanja ne može biti manji od 50% veličine fonda iz stava (2) ovog člana.

(9) U slučaju neispunjenja uvjeta iz stava (8) ovog člana povjerenički odbor će u roku od dva mjeseca od isteka roka iz stava (8) ovog člana izabrati novo društvo za upravljanje, s tim da iznos netoimovine fonda na dan isteka godine dana od dana izbora novog društva za upravljanje ne može biti manji od 50% veličine fonda iz stava (8) ovog člana.

(10) U slučaju neispunjenja kriterija iz stava (9) ovog člana, Komisija će donijeti odluku o likvidaciji fonda u skladu sa odredbama ovog Zakona.

Član 199

(1) Kupovina udjela u otvorenom investicijskom fondu rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom vrši se uplatama novčanih sredstava. Kupovinom udjela investitor ulazi u ugovorni odnos sa društvom za upravljanje koje se obavezuje da će uplaćenim novčanim sredstvima upravljati kao dijelom zajedničke imovine fonda, u skladu sa uvjetima navedenim u prospektu.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, kupovina udjela u fondu može se obaviti dodjelom novih udjela na ime isplate udjela u dobiti ili prilikom smanjivanja vrijednosti udjela na ime dodjele novih udjela, odnosno u drugim slučajevima propisanim prospektom fonda.

(3) Kupovina udjela u fondu i isplata udjela vrši se na način i u vrijeme navedeno u prospektu fonda.

Član 200

Zahtjev za izdavanje dozvole i prijava upisa otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom koji uime fonda Komisiji podnosi društvo za upravljanje mora sadržavati:

a) firmu društva za upravljanje investicijskim fondovima rizičnog kapitala, podatke o dozvoli za rad koju je dobilo od Komisije, kao i ime i prezime lica ovlaštenog za zastupanje, adresu, telefon, telefaks i adresu elektronske pošte društva za upravljanje,

b) naziv fonda, naznaku vrste fonda i ciljeve ulaganja,

c) prospekt fonda,

d) statut fonda,

e) ugovor zaključen između društva za upravljanje i banke depozitara te izvod iz sudskog registra za banku depozitara, ako se u upravljanju imovinom fonda koriste usluge banke depozitara,

f) firmu revizora i izvod iz sudskog registra za revizora.

Odjeljak B. Udjeli u otvorenom investicijskom fondu rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom

Član 201

(1) Otvoreni investicijski fond rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom može emitirati samo jednu vrstu udjela i ne može emitirati nijednu drugu vrstu vrijednosnih papira koje nose prava na bilo koji dio imovine fonda.

(2) Udjeli u otvorenom investicijskom fondu rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom smatraju se vrijednosnim papirima i mogu se prodavati i prenositi isključivo kvalifikovanim investitorima u investicijske fondove rizičnog kapitala u skladu sa odredbama statuta fonda.

Odjeljak C. Prava i obaveze vlasnika udjela

Član 202

Vlasnici udjela u otvorenom investicijskom fondu rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom imaju pravo, pored prava na srazmjerni udio u dobiti fonda, zahtijevati isplatu udjela u fondu prema dinamici na način i prema uvjetima isplate utvrđenim statutom i prospektom fonda.

Član 203

Vlasnici udjela odgovaraju za obaveze otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom do visine iznosa svoga udjela u fondu.

Odjeljak D. Troškovi otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom

Član 204

Naknade koje se naplaćuju investitoru, odnosno otvorenom investicijskom fondu rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom ograničene su na:

a) ulaznu naknadu koja se pribraja netovrijednosti imovine fonda po udjelu u trenutku prodaje,

b) izlaznu naknadu koja se odbija od netovrijednosti imovine fonda po udjelu u trenutku otkupa,

c) naknadu za upravljanje.

Član 205

(1) Naknada društvu za upravljanje otvorenim investicijskim fondom rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom određuje se posebnom odlukom društva za upravljanje. Naknada za upravljanje mora biti navedena u prospektu fonda.

(2) Naknada, odnosno dio naknade za upravljanje otvorenim investicijskim fondom rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom može biti utvrđena u zavisnosti od prinosa fonda. Naknadu koja zavisi od prinosa fonda, odnosno visine naknade, načina obračuna i plaćanja utvrđuje društvo za upravljanje u prospektu i statutu fonda.

Član 206

Na teret imovine otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom mogu se isplaćivati samo troškovi predviđeni prospektom fonda.

Odjeljak E. Dozvoljena ulaganja, ograničenja ulaganja i zaduživanja

Član 207

Imovina otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom može se sastojati isključivo od udjela i dionica, novčanih sredstava i datih zajmova.

Član 208

(1) Ulaganje imovine i zaduživanje otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom podliježe sljedećim ograničenjima:

a) u roku od pet godina nakon osnivanja fonda fond mora napraviti minimalno pet investicija u različite udjele ili dionice, s tim da udjeli ili dionice jednog emitenta ne mogu prelaziti 33% veličine fonda definirane u članu 198. stav (2) ovog Zakona,

b) u slučaju neispunjenja broja investicija iz tačke a) ovog člana povjerenički odbor će u roku od dva mjeseca od isteka roka iz stava (1) ovog člana izabrati novo društvo za upravljanje, s tim da broj investicija na dan isteka godine dana od dana izbora novog društva za upravljanje ne može biti manji od pet,

c) u slučaju neispunjenja kriterija iz tačke b) ovog člana Komisija će donijeti odluku o likvidaciji fonda u skladu sa odredbama čl. od 177. do 181. ovog Zakona,

d) ulaganje u jedan privredni sektor ne može iznositi više od 40% veličine fonda definirane u članu 198. stav (2) ovog Zakona,

e) lica koja čine povezana društva u skladu sa odredbama ovog Zakona smatraju se jednim emitentom u smislu tačke a) ovog člana,

f) nije dozvoljeno ulaganje u vrijednosne papire koji su uvršteni na berzu sa namjerom kratkoročnog trgovanja,

g) najviše do 75% veličine fonda definirane u članu 198. stav (2) ovog Zakona fond može uzimati kredite,

h) dati depoziti bankama i uzeti krediti od banaka od fonda ne mogu se naplaćivati ni otplaćivati preuzimanjem udjela ili dionica emitenta koje su banke prethodno stekle u vlasništvo ili na njih imaju prethodno upisano založno pravo.

(2) Društvo za upravljanje mora u prospektu fonda jasno navesti politiku ulaganja i klase imovine u koju namjerava ulagati, uključujući i stepen finansijske izloženosti fonda rizicima koji proizlaze iz zaduživanja.

(3) Komisija će propisati ulaganja i prekoračenja ulaganja i zaduživanja otvorenih investicijskih fondova rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom.

Odjeljak F. Prospekt investicijskih fondova rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom

Član 209

Prospekt investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom predstavlja poziv na kupovinu udjela u otvorenom investicijskom fondu rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom, usmjerenog isključivo prema pojedinačno navedenom licu ili ograničenoj grupi investitora, koji odgovaraju značenju pojma kvalifikovanih investitora u investicijske fondove rizičnog kapitala iz ovog Zakona.

Član 210

Informacije navedene u prospektu moraju biti istinite i potpune.

Član 211

(1) Prospekt investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom mora sadržavati one informacije na osnovu kojih će investitori moći stvoriti zasnovani stav o fondu, te donijeti odluku o ulaganju, a posebno o rizicima povezanim sa prirodom fonda i njegovog portfolija.

(2) Prospekt investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom mora sadržavati najmanje sljedeće podatke.

a) podaci o fondu:

1) naziv fonda, naznaku vrste fonda,

2) naznaku da je fond namijenjen isključivo investitorima koji odgovaraju značenju pojma kvalifikovanih investitora u investicijske fondove rizičnog kapitala iz ovog Zakona i koji to dokazuju potpisom posebne izjave, sporazuma ili ugovora sa društvom za upravljanje,

3) datum osnivanja fonda, te vrijeme trajanja fonda,

4) mjesto gdje je moguće dobiti polugodišnje i godišnje izvještaje, primjerak statuta ili prospekta fonda i dodatne informacije o fondu,

5) najniži iznos novčanih sredstava koji će se prikupiti te radnje koje će se poduzeti ako se ne prikupi najniži utvrđeni iznos,

6) ime, odnosno firmu revizora, advokata i drugih davalaca usluga fondu,

7) prava iz udjela,

8) pretpostavke pod kojima je dozvoljeno donijeti odluku o likvidaciji fonda, te postupak likvidacije fonda,

9) vrsta imovine u koju je fondu dozvoljeno ulaganje,

10) opis investicijskih ciljeva fonda i ciljane strukture portfolia, načina ostvarenja ciljeva fonda, te rizika povezanih sa ulaganjima fonda,

11) najniži i najviši iznos pojedinačnih ulaganja u fond, način upisa udjela, te način i uvjete otkupa udjela,

12) način i vrijeme obračuna vrijednosti imovine fonda,

13) godišnje naknade i troškove upravljanja i poslovanja koji mogu teretiti fond i opis njihovog uticaja na buduće prinose investitora, te način obračunavanja i plaćanja naknade za upravljanje, ako iznos te naknade zavisi od prinosa fonda,

14) informacije o načinu obračuna, načinu i učestalosti isplate udjela u dobiti fonda vlasnicima udjela,

15) kratki podaci o poreznim propisima koji se primjenjuju na fond, ako su od značaja za vlasnika udjela,

16) trajanje poslovne godine i

17) datum izdavanja prospekta;

b) podaci o društvu za upravljanje:

1) firma, oblik organiziranja, sjedište društva za upravljanje i mjesto uprave, ako ono nije isto kao sjedište, broj dozvole Komisije, kao i datum osnivanja i upisa u sudski registar,

2) imena i povezanost članova uprave i prvog nadzornog odbora, te njihove kratke biografije,

3) iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje,

4) firma, oblik organiziranja, datum osnivanja i upisa u sudski registar i uloga društava koja djeluju kao savjetnici za ulaganja fonda te imena predsjednika uprava ili drugih odgovornih lica tih društava;

c) podaci o banci depozitaru i to: firma, sjedište i adresa uprave banke depozitara, te podaci i broj rješenja Komisije izdatog banci za obavljanje poslova banke depozitara, ako društvo za upravljanje izabere banku depozitara;

d) opis položaja i ovlaštenja povjereničkog odbora.

Član 212

(1) Prije pokretanja zatvorene ponude za prodaju udjela Komisija će odobriti prospekt investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom, odnosno prethodno odobriti izmjene i dopune postojećih prospekata do kojih je došlo uslijed bitnih promjena.

(2) Nije dozvoljeno nuditi zatvorenom ponudom udjele u investicijskom fondu rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom prije nego što Komisija odobri prospekt fonda.

Odjeljak G. Statut investicijskih fondova rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom

Član 213

(1) Statut otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom uređuje pravne odnose društva za upravljanje sa vlasnicima udjela u otvorenom investicijskom fondu rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom.

(2) Statut se prilaže prospektu fonda i čini njegov sastavni dio.

(3) Izuzetno od stava (2) ovog člana, statut ne mora biti priložen prospektu fonda u slučaju da prospekt predviđa da će vlasniku udjela ili dioničaru fonda statut biti dostavljen na njegov zahtjev, odnosno da se u prospektu navodi mjesto gdje će statut biti dostupan na uvid.

Član 214

Informacije navedene u statutu moraju biti istinite i potpune.

Član 215

Statut otvorenog investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) podaci o fondu:

1) naziv fonda i naznaku vrste fonda,

2) naznaka da je fond namijenjen isključivo investitorima koji odgovaraju značenju pojma kvalifikovanih investitora u investicijske fondove rizičnog kapitala iz ovog Zakona i koji to dokazuju potpisom posebne izjave, sporazuma ili ugovora sa društvom za upravljanje,

3) datum osnivanja fonda, te vrijeme trajanja fonda,

4) mjesto gdje je moguće dobiti polugodišnje i godišnje izvještaje, primjerak prospekta fonda ili dodatne informacije o fondu,

5) najniži iznos novčanih sredstava koji će se prikupiti, te radnje koje će se poduzeti ako se ne prikupi najniži utvrđeni iznos,

6) prava iz udjela fonda,

7) najniži iznos ulaganja u fond, način upisa te način otkupa udjela,

8) način i vrijeme obračuna vrijednosti imovine fonda,

9) vrijeme, metod i učestalost obračunavanja cijene za prodaju novih udjela ili otkup postojećih, te način objave tih cijena, okolnosti u kojima može doći do obustavljanja emisije ili otkupa, opis iznosa i učestalosti plaćanja dozvoljenih naknada i troškova emisije i otkupa udjela,

10) godišnje naknade i troškovi upravljanja i poslovanja koji mogu teretiti fond i opis njihovog uticaja na buduće prinose investitora,

11) informacije o načinu obračuna i načinu i učestalosti podjele udjela u dobiti vlasnicima udjela,

12) kratki podaci o poreznim propisima koji se primjenjuju na fond, ako su od značaja za vlasnike udjela,

13) trajanje poslovne godine,

14) datum izdavanja statuta;

b) podaci o društvu za upravljanje:

1) firma, pravni oblik, sjedište društva za upravljanje i mjesto uprave, ako ono nije isto kao sjedište, broj dozvole Komisije, kao i datum osnivanja i upisa u sudski registar,

2) imena i povezanost članova uprave i nadzornog odbora i njihove kratke biografije,

3) iznos osnovnog kapitala društva za upravljanje, te imena članova društva za upravljanje, pravni oblik i naznaka udjela članova u osnovnom kapitalu,

4) firma, pravni oblik, datum osnivanja i upisa u sudski registar, kao i uloga društava koja djeluju kao savjetnici za ulaganja fonda, te imena predsjednika uprava ili drugih odgovornih lica tih društava;

c) podaci o banci depozitaru i to: firma, sjedište i mjesto uprave banke depozitara, podaci i broj rješenja Komisije izdatog banci za obavljanje poslova banke depozitara, ako društvo za upravljanje izabere banku depozitara;

d) opis položaja i ovlaštenja povjereničkog odbora fonda.

Odjeljak H. Promoviranje investicijskih fondova rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom

Član 216

(1) Društvo za upravljanje ne može voditi javnu promotivnu kampanju investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom kojim upravlja.

(2) Javnim vođenjem promocije ne smatra se isticanje u javnosti prezentacionih materijala u kojima se uz navođenje firme i djelatnosti društva za upravljanje, potencijalne kvalifikovane investitore u investicijske fondove rizičnog kapitala upućuje na društvo za upravljanje investicijskim fondom rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom.

Član 217

Svi prezentacioni podaci o investicijskim fondovima rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom i društvima koja njima upravljaju moraju biti cjeloviti, jasni, istiniti, tačni i ne smiju dovoditi u zabludu, naročito u pogledu povezanih rizika i naknada, a moraju ih odobriti članovi uprave društva za upravljanje.

Član 218

(1) Izvještaj o rezultatima poslovanja investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom mora:

a) sadržavati najnovije podatke dostupne u trenutku izrade rezultata poslovanja,

b) biti sastavljen na dosljednom osnovu u odnosu na periode, uz obuhvaćanje ili isključivanje određenih faktora koji utiču na takve rezultate (npr. osnovica za cijenu, troškove, porez, dividende i sl.).

(2) Komisija će propisati obavezni sadržaj i metode izrade rezultata poslovanja investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom.

GLAVA XII. KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE

Član 219

Nadzor nad poslovanjem otvorenih i zatvorenih investicijskih fondova sa javnom ili zatvorenom ponudom društava za upravljanje i banaka depozitara, kao i pravnih lica ovlaštenih za prodaju dionica ili udjela u investicijskim fondovima provodi Komisija.

Član 220

(1) Društva za upravljanje investicijskim fondovima, zastupnici u prodaji udjela ili dionica investicijskih fondova, te banke koje za investicijske fondove obavljaju poslove banke depozitara ili druga lica koja učestvuju u poslovanju investicijskih fondova moraju Komisiji redovno podnositi izvještaje o svom radu.

(2) Kršenje obaveze podnošenja izvještaja iz stava (1) ovog člana predstavlja razlog za privremeno oduzimanja dozvole.

Član 221

(1) Komisija će propisati obavezni sadržaj, rokove i oblik obaveznih izvještaja za pojedine vrste investicijskih fondova, društava za upravljanje i banke depozitara.

(2) Izvještaji mogu biti:

a) nadzorni izvještaji,

b) statistički izvještaji.

Član 222

(1) Komisija je ovlaštena vršiti redovni i vanredni nadzor zatvorenih i otvorenih investicijskih fondova, društava za upravljanje fondovima, zastupnika u prodaji udjela ili dionica, banki depozitara i svakog drugog lica koje obavlja posao za koji je odgovoran neko od navedenih lica.

(2) O namjeravanom provođenju nadzora Komisija nije dužna unaprijed obavijestiti lice iz stava (1) ovog člana, iako to može učiniti u slučaju redovnog nadzora.

Član 223

(1) Ako društvo za upravljanje ili njegov zaposleni u vezi sa upravljanjem fondom povrijedi odredbe ovog Zakona, zakona kojim se reguliraju poslovi emisije i prometa vrijednosnih papira i propisa donesenih na osnovu tih zakona, te ako društvo upravlja fondom suprotno statutu, prospektu ili ugovoru o upravljanju fondom, ili ako je društvo u postupku osnivanja fonda dalo neistinite podatke, Komisija može:

a) privremeno ili trajno oduzeti dozvolu za rad društvu za upravljanje ili banci depozitaru,

b) izdati nalog društvu za upravljanje da poduzme određene radnje, odnosno da upravljanje fondom uskladi sa propisima,

c) objaviti poziv drugim društvima za upravljanje fondovima da podnesu ponude i zahtjeve za upravljanje određenim fondom,

d) zabraniti isplate sa računa garantnog pologa ili

e) zabraniti raspolaganje imovinom fonda,

f) drugo u skladu sa propisom Komisije.

(2) Ako banka depozitar povrijedi odredbe ovog Zakona, zakona kojim se reguliraju poslovi emisije i prometa vrijednosnih papira i propisa donesenih na osnovu tih zakona, Komisija može privremeno ili trajno oduzeti dozvolu za obavljanje poslova depozitara fonda.

GLAVA XIII. KAZNENE ODREDBE

Odjeljak A. Krivična djela

Član 224

(1) Ko se neovlašteno bavi osnivanjem i upravljanjem investicijskim fondovima kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana počinilac pribavio znatnu imovinsku korist, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.

Član 225

(1) Ko se neovlašteno bavi ponudom udjela ili dionica investicijskih fondova trećim licima na teritoriji Federacije kaznit će novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana počinilac pribavio imovinsku korist koja prelazi iznos od 10.000,00 KM, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.

Član 226

(1) Ko se neovlašteno bavi poslovima zastupanja u prodaji udjela ili dionica investicijskih fondova trećim licima na teritoriji Federacije kaznit će novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana počinilac pribavio imovinsku korist koja prelazi iznos od 10.000,00 KM, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

Odjeljak B. Prekršaji

1. Prekršaji društva za upravljanje

Član 227

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj društvo za upravljanje ako:

a) započne obavljati djelatnosti vezane za upravljanje investicijskim fondovima bez dozvole ili prije dobivanja dozvole Komisije (član 29. stav (3) ),

b) ne poštuje proceduru i dužnosti vezane uz poslovanje (član 30.),

c) ne obavijesti Komisiju o otvaranju poslovnice u državi članici (član 33. st. (1) i (2)),

d) ne obavijesti Komisiju o neposrednom obavljanju poslova u državi članici (član 34. stav (1)),

e) bez dozvole Komisije počne putem poslovnice obavljati poslove izvan država članica (član 36. st. (1) i (2)),

f) u periodu od tri mjeseca ne postupa u skladu sa odredbom člana 45. stav (2) ovog Zakona,

g) obavlja djelatnost i poslove koji su zabranjeni članom 47. stav (1) ovog Zakona,

h) troškove naknade u vezi sa osnivanjem zatvorenog investicijskog fonda zaračunava suprotno odredbi člana 63. ovog Zakona,

i) iz imovine zatvorenog investicijskog fonda plaća troškove koji nisu navedeni u članu 64. stav (1) ovog Zakona,

j) pokazatelj ukupnih troškova fonda prelazi vrijednosti određene članom 66. ovog Zakona,

k) ulaže u imovinu izvan okvira određenih članom 75. stav (1) ovog Zakona,

l) ne poštuje ograničenja ulaganja određena članom 76. stav (1) ovog Zakona, a ne radi se o slučaju iz člana 81. ovog Zakona,

lj) stiče nekretnine koje nije prethodno procijenio vještak (član 77. stav (4)),

m) vrijednost pojedine nekretnine prelazi okvire određene članom 77. stav (5) ovog Zakona,

n) naplaćuje naknade suprotno odredbama člana 90. ovog Zakona,

nj) knjiži troškove na teret otvorenog investicijskog fonda koji nisu obuhvaćeni odredbom člana 91. ovog Zakona,

o) ukupni iznos svih troškova prelazi okvire određene članom 94. ovog Zakona,

p) ulaže u imovinu izvan okvira određenih članom 96. ovog Zakona,

r) ne poštuje ograničenja ulaganja određena članom 97. ovog Zakona,

s) nudi dionice ili udjele u investicijskom fondu prije nego što Komisija odobri prospekt fonda (član 101.),

t) započne sa promotivnim aktivnostima, a nema odobrenje Komisije (član 111.),

u) postupi suprotno odredbi člana 114. ovog Zakona,

v) postupi suprotno odredbi člana 115. ovog Zakona,

aa) nudi udjele licima koja nisu kvalifikovani investitori (član 123. stav (2)),

bb) naplati naknadu investitoru koja nije obuhvaćena članom 128. ovog Zakona,

cc) ulaže u imovinu izvan okvira određenih članom 132. ovog Zakona,

dd) ne poštuje ograničenja ulaganja određena članom 133. ovog Zakona, a ne radi se o slučaju iz člana 134. ovog Zakona,

ee) ne podnese prospekt na odobrenje u skladu sa odredbom člana 138. ovog Zakona,

ff) izmjene prospekta ne podnese na odobrenje u skladu sa odredbom člana 139. ovog Zakona,

gg) ne ispunjava utvrđivanje vrijednosti imovine na način propisan članom 146. ovog Zakona,

hh) vrši prodaju, odnosno otkup suprotno članu 155. ovog Zakona,

ii) osim ulazne i izlazne naknade naplati i druge naknade (član 158.),

jj) ulaznu i izlaznu naknadu naplati suprotno članu 159. ovog Zakona,

kk) ne postupi u skladu sa članom 161. ovog Zakona,

ll) ne postupi u skladu sa članom 162. ovog Zakona,

mm) ne postupi u skladu sa članom 165. ovog Zakona,

nn) ne postupi u skladu sa članom 166. ovog Zakona,

njnj) ne obavijesti vlasnika udjela o cijeni na njegov zahtjev (član 167. stav (2)),

oo) ne dostavi izvještaje dioničarima i investitorima (član 168.),

pp) ne dostavi izvještaje u skladu sa članom 169. ovog Zakona,

rr) ne dostavi izvještaje u skladu sa članom 170. ovog Zakona,

ss) izvještaji ne sadrže podatke u skladu sa članom 171. ovog Zakona,

tt) ne postupi u skladu sa članom 187. ovog Zakona,

uu) naplaćuje naknade suprotno članu 204. ovog Zakona,

vv) ulaže u imovinu izvan okvira određenih članom 207. ovog Zakona,

zz) ne poštuje ograničenja ulaganja i zaduživanja određena članom 208. ovog Zakona,

aaa) nudi udjele u fondovima rizičnog kapitala prije nego što Komisija odobri prospekt fonda (član 210. stav (2)),

bbb) vodi javno promoviranje investicijskog fonda rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom kojim upravlja (član 216.),

ccc) prikaz poslovanja investicijskog fonda rizičnog kapitala ne sadrži rezultate poslovanja u skladu sa članom 218. ovog Zakona,

ddd) ne podnosi izvještaje Komisiji u skladu sa članom 221. ovog Zakona.

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM.

1a. Prekršaj člana nadzornog odbora Društva za upravljanje

Član 227a

Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 1.500,00 KM bit će kažnjen za prekršaj član nadzornog odbora Društva za upravljanje ako ne obavlja svoje dužnosti iz čl. 27j. i 27k. u skladu sa članom 27l. ovog zakona.

2. Prekršaji banke depozitara

Član 228

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj banka depozitar ako:

a) ne vodi imovinu investicijskih fondova u skladu sa članom 51. ovog Zakona,

b) ne obavlja jedan od poslova opisanih u članu 52. stav (1) ovog Zakona,

c) ne pošalje obavijest Komisiji u skladu sa članom 55. stav (2) ovog Zakona,

d) prestane obavljati poslove banke depozitara, a da o tome prethodno nije obavijestila Komisiju (član 56.),

e) ne postupi u skladu sa članom 57. ovog Zakona.

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM.

3. Prekršaji pravnih lica koja prodaju dionice ili udjele u investicijskim fondovima sa javnom ponudom

Član 229

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice koje je uime društva za upravljanje ovlašteno vršiti prodaju dionica ili udjela sa javnom ponudom, ako ne postupa u skladu sa članom 185. ovog Zakona.

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 KM do 2.500,00 KM.

4. Prekršaj revizora

Član 230

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj revizor otvorenog investicionog fonda, ako ne obavlja reviziju poslovanja u skladu sa članom 147. stav (3) ovog Zakona.

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 KM do 2.500,00 KM.

5. Prekršaj člana nadzornog odbora i direktora zatvorenog investicijskog fonda

Član 231

(1) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 1.500,00 KM bit će kažnjen za prekršaj član nadzornog odbora zatvorenog investicijskog fonda ako ne poduzme radnje u skladu sa čl. 70. i 71. ovog zakona.

(2) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 1.500,00 KM bit će kažnjen za prekršaj direktor zatvorenog investicijskog fonda ako ne obavlja dužnosti u skladu sa članom 74. ovog zakona.

6. Prekršaji drugih pravnih i fizičkih lica

Član 232

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:

a) obavlja poslove iz člana 23. ovog Zakona,

b) obavlja djelatnost vezanu uz upravljanje investicijskim fondovima bez dozvole Komisije,

c) nudi javnom ponudom dionice ili udjele u investicijskim fondovima sa javnom ponudom, a da ne postoji odobrenje prospekta fonda (član 101.),

d) daje privid investicijskoj javnosti da se radi o društvu za upravljanje fondovima (zatvoreni ili otvoreni fond) iako za to nema potrebna ovlaštenja u skladu sa odredbama ovog Zakona.

(2) Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu i lice koje samostalnim radom obavlja djelatnost novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 3000,00 KM.

Član 233

Prekršajni postupak za prekršaje predviđene ovim Zakonom ne može se pokrenuti ni voditi ako je od dana kada je prekršaj počinjen prošao rok od tri godine.

Odjeljak C. Sigurnosne mjere

Član 234

Društvu za upravljanje koje je počinilo prekršaj iz člana 227. ovog Zakona može se u prekršajnom postupku izreći sigurnosna mjera zabrane obavljanja djelatnosti osnivanja i upravljanja investicijskim fondovima u trajanju do šest mjeseci.

Član 235

Odgovornom licu društva za upravljanje koje je počinilo prekršaj iz člana 227. ovog Zakona može se u prekršajnom postupku izreći sigurnosna mjera zabrane obavljanja poslova odgovornog lica društva za upravljanje investicijskim fondovima u trajanju do šest mjeseci.

Član 236

Banci depozitaru koja je počinila prekršaj iz člana 228. ovog Zakona može se u prekršajnom postupku izreći sigurnosna mjera zabrane vršenja poslova banke depozitara za investicione fondove u trajanju do šest mjeseci.

GLAVA XIV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 237

(1) Privredna društva osnovana do dana stupanja na snagu ovog Zakona, koja u nazivu djelatnosti ili u nazivu firme imaju riječ “fond”, izvedenice od riječi “fond” ili druge riječi utvrđene članom 21. ovog Zakona ili potpadaju pod pojam investicijskog fonda, prema značenju pojma iz člana 3. ovog Zakona, dužna su uskladiti svoje organiziranje, akte i poslovanje sa odredbama ovog Zakona koje se odnose na oblik, organizaciju, visinu osnovnog kapitala i djelatnosti, te način zastupanja i upravljanja investicijskim fondovima.

(2) Privredna društva iz stava (1) ovog člana dužna su Komisiji podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za nastavak poslovanja i to najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona ili u istom roku prijaviti brisanje ili promjenu naziva firme ili njenog dijela riječi “fond”, izvedenice od riječi “fond”, djelatnosti upravljanja investicijskim fondovima, odnosno drugih suprotnosti sa članom 21. ovog Zakona i o tome izvijestiti Komisiju.

Član 238

Odredbe člana 15. stav (1) tačka b); člana 32. stav (2); čl. od 33. do 42.; člana 47. stav (1) tačka o) alineja 3) i 5); člana 87. stav (1) tačka g); člana 100. stav (2) tačka b) alineja 6); člana 108. stav (1) tačka b) alineja 6); člana 110. tačka b) ovog Zakona započet će se primjenjivati od dana prijema Bosne i Hercegovine u članstvo Evropske unije.

Član 239

(1) Fondovi i društva za upravljanje fondovima osnovana prije dana stupanja na snagu ovog Zakona nastavljaju raditi na način i pod uvjetima pod kojima su upisani u sudskom registru, odnosno pod kojima su dobili dozvole Komisije.

(2) Investicijski fondovi i društva za upravljanje fondovima, čije je osnivanje u toku, na dan stupanja na snagu ovog Zakona osnovat će se i započeti raditi na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom.

(3) (brisano)

Član 239a

(1) Za lica koja obavljaju funkciju člana uprave ili člana nadzornog odbora Društva za upravljanje na dan stupanja na snagu ovog zakona Društvo za upravljanje dužno je podnijeti zahtjev za izdavanje saglasnosti Komisiji u roku četiri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Ako nijedan od članova uprave Društva za upravljanje na dan stupanja na snagu ovog zakona nema dozvolu za obavljanje poslova investicijskog menadžera/savjetnika u skladu sa članom 27. stav (6) ovog zakona, jedan član uprave Društva za upravljanje dužan ju je pribaviti u roku 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 240

(1) Fondovi osnovani do dana stupanja na snagu ovog Zakona obavezni su u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona uskladiti se sa odredbama ovog Zakona koji se odnose na rad i poslovanje zatvorenih investicijskih fondova.

(2) Društva za upravljanje fondovima osnovana do dana stupanja na snagu ovog Zakona obavezna su u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona uskladiti se sa odredbama ovog Zakona.

(3) Ako se u roku iz st. (1) i (2) ovog člana fondovi i društva za upravljanje, osnovani do dana stupanja na snagu ovog Zakona, ne usklade sa odredbama ovog Zakona, dozvola Komisije prestaje važiti.

(4) Komisija će, po izvršenom usklaivanju sa odredbama ovog Zakona, bez drugih posebnih uvjeta, u registar fondova upisati sva lica koja su do dana stupanja na snagu ovog Zakona dobila dozvolu za rad u svojstvu fondova ili društava za upravljanje.

(5) Fondovi i društva za upravljanje fondovima iz stava (1) ovog člana mogu primjenjivati svoje opće akte do njihovog usklađivanja sa odredbama ovog Zakona, a najkasnije do isteka roka iz stava (1) ovog člana.

(6) Nad fondovima osnovanim do dana stupanja na snagu ovog Zakona koji u roku od godine dana od dana njegovog stupanja na snagu ne postupe prema odredbama ovog člana, provest će se postupak likvidacije.

(7) Postupak likvidacije pokreće Komisija po službenoj dužnosti.

(8) Likvidacija fondova iz ovog člana provodi se prema odredbama ovog Zakona.

Član 241

Do usklađivanja poslovanja fondova iz člana 240. stav (1) ovog Zakona sa odredbama ovog Zakona društva za upravljanje fondovima koja upravljaju tim fondovima ostvaruju pravo na naplatu naknade na osnovu upravljačke provizije u iznosu do 1% prosječne godišnje netovrijednosti imovine fonda.

Član 242

(1) Do usklađivanja poslovanja fondova iz člana 240. stav (1) ovog Zakona sa odredbama ovog Zakona fizičko ili pravno lice ne može, direktno ili indirektno, biti vlasnik više od 5% dionica istog investicijskog fonda.

(2) Registar je dužan mjesečno obavještavati društvo o sticanju dionica iznad ograničenja iz stava (1) ovog člana.

(3) Lice koje je steklo dionice investicijskog fonda iznad ograničenja iz stava (1) ovog člana nema pravo na učešće u dobiti i ne može koristiti druga prava sadržana u dionicama iznad ograničenja iz stava (1) ovog člana.

Član 243

(1) Komisija je dužna u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijeti propise na osnovu ovog Zakona.

(2) U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona Komisija je dužna donijeti pravilnik o sadržaju i načinu vođenja registra fondova te u narednom roku od šest mjeseci dužna je poduzeti i provesti sve tehničke i druge radnje potrebne u cilju uspostavljanja, rada i redovnog vođenja registra fondova.

(3) Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja registra fondova Komisija će objaviti u “Službenim novinama Federacije BiH”.

(4) Do donošenja propisa Komisije, na osnovu ovog Zakona, na odgovarajući način primjenjuju se propisi doneseni na osnovu Zakona o društvima za upravljanje fondovima i o investicijskim fondovima (“Službene novine Federacije BiH”, br. 41/98, 36/99, 36/00, 27/02, 44/02, 50/03 i 70/04).

Član 244

Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o društvima za upravljanje fondovima i o investicionim fondovima (“Službene novine Federacije BiH”, br. 41/98, 36/99, 36/00, 27/02, 44/02, 50/03 i 70/04).

Član 245

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o investicijskim fondovima

(“Sl. novine FBiH”, br. 25/2017)

Član 14

(1) Odredbe ovog zakona primjenjuju se na lica koja obavljaju funkciju člana uprave ili člana nadzornog odbora Društva za upravljanje, na investicijske menadžere, investicijske savjetnike i na fizička i pravna lica imaoce kvalifikovanih udjela.

(2) Pravna i fizička lica iz stava (1) ovog člana dužna su Komisiji podnijeti zahtjev sa dokazima o ispunjavanju uvjeta iz ovog zakona u roku četiri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 15

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.