Home Blog Page 73

U izveštaju “Doing Business” BiH nazadovala za 7 mjesta u jednoj godini

By
ePravo.ba
-
0

U izveštaju “Doing Business” BiH nazadovala za 7 mjesta u jednoj godini

Od ukupno 190 zemalja, BiH je u 10 kategorija, koliko se analizira, najlošije plasirana kada je riječ o procesu započinjanja biznisa i nalazi se na 175. mjestu. Kada je riječ o procesu dobijanja građevinskih dozvola, nalazimo se na 166. mjestu. Najbolje stojimo kada je riječ o rješavanju nesolventnosti i to na 40. mjestu.

Dobiti kredit u BiH za započinjanje biznisa nije jednostavno, što je BiH stavilo na tek 55. mjesto, a kada je riječ o plaćanju poreza, naša država zauzima tek 137. poziciju. Generalno, BiH je nazadovala u ukupnom skoru za sedam pozicija i sada je 86. država prema ocjenama Svjetske banke u oblasti lakoće poslovanja.

Koliko je bitan rezultat istraživanja koji radi Svjetska banka najbolje govori činjenica da se napredak ekonomije jedne zemlje, njeno pozicioniranje prema investitorima i nova ulaganja najčešće mjere statusom i pozicijom koju država zauzima na Doing Business listi.

Domaći političari tako mogu iznositi brojne podatke o povećanju zaposlenosti, o rastu BDP-a i brojnim drugim segmentima, ali je jedan od najmjerodavnijih podataka stanja privrede jedne zemlje pozicija na Doing Business listi Svjetske banke, prema kojoj se orijentišu i investitori koji planiraju ulaganja u nekoj državi.

Posljednji rezultat istraživanja i pozicioniranja BiH na spomenutoj listi nikako nije ohrabrujući i govori da BiH uprkos pokrenutim reformama ne kotira dobro u međunarodnim krugovima.

Doing Business lista obuhvata 11 oblasti poslovne regulacije u 190 zemalja. Za konačni skor i ranking zemlje mjeri se deset oblasti i to: započinjanje biznisa, rješavanje građevinskih dozvola, snabdijevanje električnom energijom, registrovanje svojine, dobijanje kredita, zaštita manjinskih investitora, plaćanje poreza, prekogranična trgovina, sprovođenje ugovora i rješavanje nesolventnosti.

Svjetska banka prikuplja podatke iz četiri izvora – iz zakona i propisa, od saradnika Doing Business liste, od vlade posmatrane zemlje i od regionalnih službenika Svjetske banke.

Kada je riječ o regiji, najbolje je plasirana Makedonija i to na 11. poziciju, Kosovo je na 40. mjestu, Crna Gora na 42., a Srbija na 43. mjestu, dok je Hrvatska na 51. mjestu. Na samom vrhu su Novi Zeland, Singapur i Danska koji su iz svih deset kategorija dobili najbolje ocjene.

Izvor: Agencije

U Općinskom sudu u Tuzli ukrali spise iz arhiva da bi ih prodali za reciklažu

By
ePravo.ba
-
0

U Općinskom sudu u Tuzli ukrali spise iz arhiva da bi ih prodali za reciklažu

– Bukvalno je izvršena teška krađa radi prodaje papir u sirovine. Predmeti su odneseni i prodati u otkupnoj stanici u Tuzli. Mi smo naložili podnošenje nadzora nad istragom jer je fizički nemoguće da su to uradila dva lica– kaže Admir Arnautović, portparol Kantonalnog tužilaštva Tuzla.

U razgovoru za Žurnal predsjednik Općinskog suda u Tuzli Muhamed Tulumović tvrdi da su svi spisi pronađeni, a počinioci identifikovani.
– Dan nakon krađe, 20. oktobra počinioci su pronađeni, a spisi se broje da se vidi da li nešto slučajno fali– kaže Tulumović.

Predsjednik Općinskog suda u Tuzli dalje tvrdi da je sudska arhiva iako se nalazi na sedam lokacija u gradu dobro zaštićena, što se vidi i iz posljednjeg slučaja.

– Policija to nadgleda u kojoj mjeri ja ne znam, ali je arhiva prilično dobro čuvana– kaže Tulumović pa dematira samog sebe tvrdeći da u ovom slučaju “nema stalnog nadzora jer ipak su tu samo osnovni, komunalni predmeti, ove druge predmete ne spremamo u takav prostor.”

Koliko Sud vodi računa o svojim spisima dokazuje i činjenica da su predmeti bili smješteni u napuštenoj zgradi iz koje se, prema priznanju i predsjednika Muhameda Tulumovića, mjesecima krade čak i stolarija.

Izvor: Zurnal

BiH i dalje ima najneefikasniju javnu upravu u Evropi.

By
ePravo.ba
-
0

BiH i dalje ima najneefikasniju javnu upravu u Evropi

Ured koordinatora za reformu javne uprave je potrošio 8,5 miliona maraka za poboljšanje administracije. Međutim, BiH i dalje ima najneefikasniju javnu upravu u Evropi.

Tokom 11 godina reforme strateški cilj se označava ispunjenim ako je projekt završen, bez obzira da li se primjenjuje u praksi. (Ilustracija: CIN)

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Službenici za informisanje u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (BiH), entitetskim vladama i Brčko distriktu su od stručnjaka iz privatne firme pet i po mjeseci učili šta znači institucionalna reputacija, kako se komunicira u krizama i zašto je važno pratiti medijske objave.

Ove institucije su dobile nove ili dopunjene komunikacijske strategije, a nabavljene su im i info police za promotivne i informativne materijale.


Reforma javne uprave u BiH, CIN

Za ova tri projekta, realizovana pod nadzorom Ureda koordinatora za reformu javne uprave (PARCO), potrošeno je više od 420 hiljada maraka. Projekti su plaćeni iz fonda, uglavnom donatorskog novca. Sve je urađeno u cilju poboljšanja saradnje institucija sa medijima i građanima. Unatoč tome, neke stvari se nisu promijenile nabolje.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) ni nakon nekoliko mjeseci nisu dobili odgovore na pitanje o radu javne uprave iz Vijeća ministara BiH i Brčko distrikta.

PARCO je, prema prijedlozima institucija, osmislio još 15 reformskih projekata, vrijednih više od osam miliona maraka, i angažovao firme koje bi ih realizovale. Novac je do sada potrošen na: izradu pravilnika, strategija i priručnika, obuke državnih službenika, izradu baza podataka i nadogradnju softvera, što je trebalo doprinijeti efikasnijem radu javne uprave.

Vlade i institucije su obavezne primjenjivati sve što se uradi u projektima jer su združeni rad na reformi prihvatile 2006. godine, potpisavši Strategiju reforme javne uprave. Strategija ne predviđa sankcije za nepoštivanje obaveza.

Istraživanje CIN-a pokazuje da reformske propise, napravljene kako bi olakšali rad sistema, ne poštuju ni institucije koje ih predlažu niti one koje ih usvajaju, a oprema koja je kupljena da bi se smanjili troškovi nije primjenjiva u upravi na svim nivoima vlasti.

Rokovi za ispunjenje ciljeva Strategije su probijeni prije tri godine, a donatori i građani još očekuju poboljšanje usluga za uloženi novac.

Istovremeno, izvještaji Evropske komisije u posljednjih pet godina pokazuju da je napredak u reformi javne uprave u BiH mali, ograničen ili nikakav. Svjetska banka procjenjuje da BiH ima najneefikasniju upravu u Evropi.

Obuke državnih službenika

Državni službenici su kroz dva reformska projekta učili raditi u osnovnim programima na računaru. Kao i ostale, i ove projekte je osmislio Ured na prijedlog institucija. Posao je plaćen iz Fonda čiji su donatori Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA), ambasade Kraljevine Danske, Norveške i Holandije, Odjel Ujedinjenog Kraljevstva za međunarodni razvoj i saradnju (DFID), Delegacija Evropske komisije u BiH i domaće vlade. Ova dva projekta koštala su više od 1,9 miliona KM.

Državni službenici su učili i o prevenciji korupcije i sukoba interesa te putovali u Sloveniju kako bi saznali o usklađivanju domaćih i evropskih zakona. Obuke su trebale unaprijediti rad jer su službenici morali ovo znanje primjenjivati te ga prenijeti kolegama. Međutim, ishode obuke je teško utvrditi jer se u mnogim institucijama ne provjerava niti ocjenjuje rad državnih službenika.

„Ne da se očekuje od njega, nego mislim da je to obaveza državnog službenika da to što nauči primijeni, da prenese i na svoje kolege koji nisu bili tu, ako rade iste ili slične poslove. I to je nešto što doprinosi napretku“, kaže Aneta Raić iz Ureda koordinatora za reformu javne uprave. Ovaj ured upravlja procesom reforme i prati njenu provedbu.

Iako imaju priliku da se besplatno usavršavaju, službenici su često nezainteresovani za obuke.

„Dođu ljudi, samo se prijave na obuku i odoše. Iskoriste dan za neke druge stvari“, kaže Muamer Muftić, direktor „Zamm media Consulting“, firme koju je Ured putem javnih nabavki izabrao za rad na četiri reformska projekta.

Muftićev zamjenik Amer Boloban objašnjava kako se službenici nekada prijave na obuke, a onda ne dođu: „Ni mi, ni dole PARCO, ni agencije nemamo nijedan mehanizam na raspolaganju da obezbijedimo broj učesnika.“

Rukovodioci institucija moraju osigurati održivost projekata. „Ali, ako se rukovodioci ponašaju tako kao i ovi koji su prošli obuke pa nikom ništa, onda tu nema napretka“, smatra Aneta Raić iz Ureda.

Aneta Raić, CIN

Predstavnica PARCO-a Aneta Raić kaže da se prilikom rada na novim projektima najbolje nauči iz prethodnih grešaka. (Foto: CIN)

Ni premijeri države i entiteta ni gradonačelnik Brčko distrikta nisu naročito zainteresovani za reformu javne uprave. Oni su, kao članovi Koordinacionog odbora za ekonomski razvoj i evropske integracije, preuzeli obavezu da se sastaju najmanje dva puta godišnje i razmatraju napredak reforme.

Od usvajanja Strategije 2006. godine članovi Odbora se nikada nisu sastali.

Novinari CIN-a su pokušali saznati zašto premijeri ne izvršavaju svoje obaveze.

Vijeće ministara BiH je od CIN-a prvi upit primilo prije više od godinu dana. Nisu odgovorili ni nakon brojnih podsjećanja i molbi. Službenici su novinare upućivali na druge institucije, iako su se pitanja odnosila isključivo na obaveze te institucije u reformi javne uprave.

Unatoč tome, Mirjana Micevska, šefica Službe za informisanje u Vijeću ministara BiH, procjenjuje da je, zahvaljujući obukama i drugim projektima njihova komunikacija sa javnošću bolja i transparentnija.

Evaluacija projekta je pokazala da su pojedini službenici za informisanje smatrali obuke previše teoretskim i da su predavanja ponudila samo osnovna znanja.

Dragan Močević iz banjalučke firme „Prime Communications“ koja je radila obuku kaže da su službenici dobili teoriju samo kroz priručnik, a „sve je ostalo bilo praktično“.

Zadatak projekta je bio da službenike nauči osnovama odnosa s javnošću jer su ovaj posao u institucijama radili i profesori jezika, pravnici i ekonomisti.

Azra Aličković iz Službe za informisanje u Vijeću ministara BiH kaže da je neke stvari znala i prije obuke, „a neke stvari ste čuli, uporedili s onim što radite. Da vam sad kažem da smo sad došli i izmijenili drastično svoj rad – nismo“.

Močević kaže da najmanje trećina službenika u javnim institucijama nije prošla ove obuke za odnose s javnošću: „Nisu htjeli da dolaze. (…) Njih je samo zanimalo da su to radni sastanci negdje na planini gdje ima bazen, gdje će im biti sve plaćeno, a mi to nemamo u budžetu“.

Službenica za odnose s javnošću u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (RS) Gorjana Rosić kaže da više od polovine njenih kolega iz Vlade RS-a ide na obuke sa kvalitetnim temama i predavačima. „I ovi koji ne idu, obično je neka krizna situacija u Ministarstvu pa zbog toga ne mogu ići“, kaže Rosić.

Obuka službenika o korištenju društvenih mreža i komuniciranju u kriznim situacijama je koštala 115.830 maraka. CIN je analizom društvenih mreža utvrdio da institucije uglavnom ne koriste ovaj vid komunikacije sa građanima.

Mario Vignjević, CIN

Programski menadžer SIDA-e Mario Vignjević kaže da je potrebna veća ozbiljnost vlasti kako bi uloženi novac donio dobro građanima. (Foto: CIN)

Ocjenjivanje bez svrhe, a službenici odlikaši

U jednom od projekata koji je završen 2011. godine urađeni su novi i revidirani postojeći pravilnici o ocjenjivanju službenika u državnim, entitetskim i institucijama Brčko distrikta. Potrošeno je oko 740 hiljada maraka, a izrađen je i priručnik u kojem je precizirano koji službenici se ocjenjuju, kako i kada. Ideja je da se na osnovu objektivnih procjena rada nagrade dobri, a otpuste loši radnici i tako stvori efikasna javna uprava. Za primjenu novog sistema ocjenjivanja obučeno je i više od 500 službenika – ocjenjivača. Međutim, rukovodioci koji ocjenjuju službenike često to rade samo formalno jer ne postoje ujednačeni kriteriji ocjenjivanja.

Merima Nišić je sada u penziji, a do ove godine je bila državna službenica u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH (FBiH). Ona kaže da je ocjenjivanje u ovoj instituciji „puka formalnost“ i da službenici samo dobiju rješenje o ocjeni koja je obično ista za sve: „I osobi koja je imala jednu sjednicu i osobi koja je imala deset. Potpuno. Znači, tu nema nikakvih kriterija“.

Dođu ljudi, samo se prijave na obuku i odoše. Iskoriste dan za neke druge stvari.

CIN je od Doma naroda FBiH tražio podatke o ocjenjivanju službenika, ali odgovor nije dobio.

Inspektori Ministarstva pravde FBiH prate provedbu propisa o državnoj službi, ali rijetko provjeravaju da li institucije ocjenjuju svoje službenike. U njihovoj nadležnosti se nalaze desetine institucija, a oni ocjenjivanje stignu kontrolisati u tri godišnje. U prilog poboljšanju sistema ne ide ni kaznena politika – najveća kazna koju inspektori mogu izreći za nepoštivanje propisa u institucijama FBiH je 300 maraka.

Slično je i na državnom nivou – kazne su tek za 200 KM više. Iako sve institucije moraju slati svoje izvještaje o ocjenjivanju Agenciji za državnu službu (ADS) BiH, to čini manje od polovine njih. Prema tim izvještajima, većina službenika u javnoj upravi odlično radi svoj posao.

Direktor ADS-a Neven Akšamija procjenjuje da tek deset posto službenika vrhunski radi svoj posao i zaslužuje najveću ocjenu, a većina je dobije jer rukovodioci ne žele nikome da se zamjere. „Većina radi svoj posao solidno. Manjina (…) pa radi, tek da ne mogu dobiti otkaz ili bi u nekom dobrom sistemu i dobili otkaz“, kaže Akšamija.

Ni rukovodeće državne službenike u institucijama BiH niko ne ocjenjuje. Vijeće ministara BiH nije imenovalo komisiju za ocjenjivanje.

U Republici Srpskoj institucije redovno ocjenjuju državne službenike i izvještaje šalju Agenciji za državnu upravu (ADU) RS-a. Iz ADU-a kažu da ne mogu procijeniti da li je riječ o formalnom ocjenjivanju.

U Brčko distriktu službenici u posljednjih šest godina nisu ocijenjeni niti je usvojen Pravilnik o ocjenjivanju koji je izrađen kroz reformski projekt.

Željko Škarica, CIN

Glavni federalni upravni inspektor Željko Škarica kaže da ni inspektori koji kontrolišu ocjenjivanje službenika u FBiH nisu ocijenjeni za svoj rad. (Foto: CIN)

Projekti bez obaveze, reforma bez strategije

Još jedan dokument za koji je potrošeno više od 400 hiljada maraka nije usvojen na svim nivoima vlasti. Ideja o izradi dokumenta koji predviđa izmjene Zakona o upravnom postupku je stigla od institucija, ali ga Federalna vlada nije usvojila.

Mirsada Jahić, koordinatorica za reformu javne uprave u FBiH, kaže da neke od tih preporuka postoje u federalnom zakonu “pa ih čak ne moramo ni mijenjati“.

Mario Vignjević, programski menadžer SIDA-e koja je do sada u Fond za reformu javne uprave uložila nešto više od devet miliona KM, odnosno trećinu ukupnog novca Fonda, kaže da nije zadovoljan provođenjem reforme i rezultatima koji su postignuti kroz primjenu projekata.

„Puno novca je uloženo, pomaci jesu napravljeni. Međutim, sve to ide sporo, sve to ide na neki način sa neprevelikom dozom zainteresiranosti da se nešto uradi“, kaže Vignjević.

Četiri vlade – državna, entitetske i Vlada Brčko distrikta – tek trebaju usvojiti novu strategiju za reformu 2017-2020. godine. Sa ovim korakom kasne više od dvije godine, a od toga zavise nova ulaganja donatora. U Fond za reformu javne uprave je uloženo više od 31,8 miliona maraka. Do sada je potrošeno ili za buduće projekte rezervisano 29,6 miliona KM.

Ured koorodinatora za reformu javne uprave vrši nadzor nad provođenjem projekata, međutim ne ocjenjuje efekte tih projekata po njihovom završetku. „Nema dovoljno ljudi – jedna osoba, recimo, nije dovoljna da bi radila evaluaciju. Plan je da se sad novi strateški okvir malo bolje prati, odnosno da na kraju krajeva možemo pokazati šta je urađeno jer je to uvijek bio nedostatak“, kaže Raić.

To je bilo predviđeno i strateškim okvirom koji se trenutno koristi.

Reforma javne uprave, CIN

Objavljeno 17. 10. 2017.

Izvor: CIN.ba

 

Sutkinja i advokati “rušili povjerenje u sud”

By
ePravo.ba
-
0

Sutkinja i advokati “rušili povjerenje u sud”

Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu okončalo je čitanje optužnice i iznijelo uvodnu riječ na suđenju za nezakonitu uknjižbu imovine, najavivši da će dokazati krivicu optuženih koji su “rušili povjerenje u sud”.

Tužiteljica Sabina Sarajlija je navela da optužnica tereti Ismeta Hamzića i Mirsadu Alić za krivična djela organiziranog kriminala, krivotvorenje službenih isprava, davanje i primanje dara; Pero Vuković se tereti za organizirani kriminal, zloupotrebu položaja ovlasti te primanje dara, dok je nekadašnja sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Milena Rajić optužena za kršenje zakona od strane sudija.

Prema tužiteljici, advokaticu Saminu Skopak optužnica tereti za zloupotrebu položaja, krivotvorenje službenih isprava, kao i podstrekavanje na kršenja zakona od strane sudije.

Udruživanje radi činjenja krivičnog djela te zloupotreba položaja i ovlasti stavljaju se na teret Muameru Piti, dok je Zaim Spahović optužen za zloupotrebu položaja i krivotvorenje službene isprave.

“Navodi iz optužnice će se dokazivati iz izvještaja posebnih istražnih radnji koji ukazuju na kontakte među optuženim, izvještajima telekom operatera, nalazima vještačenja kompjutera koji su izuzeti od optuženih, parničnim spisima koji su pronađeni, te krivotvorenim dostavnicama… Ova grupa je bila organizirana i koristila je sve pravne prečice za ispunjenje svog cilja. Rušili su povjerenje u sud i upustili se u kriminal”, kazala je tužiteljica.

Tužilaštvo tereti Hamzićevu grupu za organizirani kriminal kojim su optuženi sebi pribavili imovinsku korist od oko 200.000 maraka, dok su njihovi klijenti imali korist od nezakonito uknjiženih nekretnina u iznosu većem od sedam miliona maraka.

Kako stoji u optužnici, advokat Hamzić je organizirao grupu koja je nelegalnim radnjama pribavljala imovinsku korist. Hamzić je, preko službenica suda, osigurao da se predmeti dodijele sutkinji Rajić, koja je kršenjem zakona donosila presude u korist Hamzićevih stranaka, navelo je Kantonalno tužilaštvo.

U ovom predmetu je uposlenica Općinskog suda Branka Husanović postigla sporazum o priznanju krivice i postupak protiv nje je odvojen od ostalih optuženih. Ranije je postupak odvojen i za advokata Esada Hrvačića, koji je nakon priznanja krivice osuđen na godinu dana zatvora, a krivicu je priznao i njegov saradnik Elmin Džino.

Hamzićev advokat Mirza Kovač je najavio da će polovicu optužnice negirati vrlo jednostavno jer je njegov branjenik za to vrijeme “bio u bolnici”. Kovač je naveo kako Hamzić nije mogao biti organizator nikakve grupe, te da u njegovoj kancelariji radi troje advokata.

Vlado Adamović, advokat Mirsade Alić, rekao je da postoji “zbunjujući koncept Tužilaštva o tome ko će biti optužen”.

“S obzirom na ishod pregovora s Tužilaštvom, nemam razloga da strahujem, ako je advokat potpisao sporazum na godinu zatvora i da vrati imovinsku korist”, kazao je Adamović.

I branitelj Ifet Feraget je rekao da, s obzirom na sporazum s Hrvačićem, “ne trebamo biti zabrinuti”. On se osvrnuo na propust u optužnici, gdje se njegov branjenik Muamer Pita spominje da je “donosio dostavnice”, ali nije stekao imovinsku korist.

Tužiteljica je priznala grešku u optužnici, gdje, kako je kazala, zbog “omaške” u tačkama od 90 do 100 umjesto imena Zaim Spahović treba stajati ime Muamer Pita.

Feraget je opet negodovao jer se njegovom branjeniku “sada stavlja na teret nešto za što nije optužen”.

Naredno ročište je zakazano za 31. oktobar.

Izvor: BIRN

“Pranje” milijardi kroz sistem javnih nabavki

By
ePravo.ba
-
0

Politika

“Pranje” milijardi kroz sistem javnih nabavki

Favorizovanje ponuđača i nesvrsishodnost nabavki samo su neki od problema u ovom sektoru. Ne postoji ni transparentna, ni zakonita praksa, pokazalo je najnovije istraživanje.

Bosnien Geldscheine konvertible Währung (Klix.ba)

Tim monitora Fonda otvoreno društvo BiH, Razvojne agencija Eda Banja Luka, Transparency International BiH, Centra za istraživačko novinarstvo BiH i UG „Tender“ Banja Luka vršio je praćenje javnih nabavki 173 ugovorna organa u cijeloj BiH u periodu april – septembar 2017. “Monitoringom je obuhvaćeno 1566 postupaka javnih nabavki u vrijednosti preko 500 miliona KM. Ugovorni organi su podijeljeni na 16 nivoa što je osiguralo da proces monitoringa obuhvati sve nivoe vlasti u BiH”, saopštavaju iz ovog tima. Tim povodom Ivana Korajlić iz Transparency Internacional BiH za Deutsche Welle kaže da je i ovo istraživanje pokazalo da u zemlji ne postoji ni transparentna ni zakonita praksa kada je riječ o javnim nabavkama.

Veliki dio nabavki u “sivoj zoni”

“S obzirom da su pojedinačne nabavke svrstavane po kategorijama u odnosu na to da li su ispoštovane procedure i kakva je praksa u pitanju, posebno je zabrinjavajuće da je više od četvrtine nabavki ocijenjeno kao kritična praksa. Ogroman broj nabavki nije sproveden po zakonu, jer niti su bile uvrštene u planove javnih nabavki ugovornih organa niti su donesene adekvatne odluke, ni ispoštovane procedure. Takođe, većina nabavki se nalazi u sivoj zoni, gdje su ispoštovane procedure, ali su primjetne druge kritične prakse kao što su favorizovanje određenih ponuđača, upitna je i sama svrsishodnost takvih nabavki. Primjeti se u praksi i da pojedini ugovorni organi uporno favorizuju pojedine ponuđače, odnosno privatne firme sa kojima sklapaju ugovore. Ovakav tip praćenja koji omogućava da pratite tok nabavki od početka do kraja daje vam veći uvid u to kako se sve odvija i zaobilaze zakoni”.

Korajlić kaže da je mnogo primjera kada je riječ o favorizovanju određenih ponuđača, a da je problem u zakonu koji, iako postoji nije do kraja definisao sve nedostatke.

Ivana Korajlic Transparency International Bosnien-Herzegowina (DW)Ivana Korajlić

Nabavka automobila, uniformi….raj za džeparoše

“Najvidljiviji primjer u favorizovanju određenih proizvođača je u oblasti nabavke automobila, gdje imate takve tehničke specifikacije navedene u tenderskoj dokumentaciji da ne samo određeni proizvođač već i određeni model tog proizvođača sa svim drugim uslovima, zadovoljava te tehničke specifikacije. I kroz to se najviše nastoje namještati tenderi određenim ponuđačima. Nedavno smo imali i slučaj nabavki uniformi od strane Ministarstva unutrašnjih poslova RS gdje ste imali situaciju da u tenderskoj dokumentaciji praktično imate sliku uniforme kako ona treba da izgleda sa sve logom određenog proizvođača. To je nešto što se radi konstantno i godinama, a što zakon u nedovoljnoj mjeri štiti. U praksi se to suptilno radi da kada se drugi ponuđači žale, opet nema dovoljno osnova da se ovakve nabavke ponište”, tvrdi Korajlić.

I institucije koje se bave revizijom u BiH utvrdile su da su javne nabavke i zapošljavanje u institucijama dva najveća izvora korupcije u zemlji. Postavlja se pitanje zašto niko ne sprovodi Zakon o javnim nabavkama, zviždačima…..zašto je sve samo mrtvo slovo na papiru. Neke procjene govore da se radi o smišljenim potezima s obzirom da ovakvo stanje haosa zapravo odgovara samo onima koji su direktno uključeni u ovaj proces.

Rupe u zakonu raj za manipulaciju

“Neophodno je prvo unaprijediti zakon da bi se omogućio pravovremeni nadzor nad procesom javnih nabavki. U ovom sistemu sada to nije slučaj jer odgovornost nije osigurana, a Kancelarija za žalbe može da djeluje kada je odluka već donosena. S druge strane Agencija za javne nabavke nema dovoljno nadležnosti. Sa te strane se zakon mora unaprijediti. Mi sada imamo poseban problem jer iako su svi ugovorni organi obavezni objaviti na web stranici planove javnih nabavki, veliki dio njih nema ni web stranicu. Poseban problem je što zakon ne zahtjeva ni objavljivanje izvještaja o realizaciji planova javnih nabavki ni praćenje realizacije samih ugovora koji su sklopljeni. Tada je javljaju aneksi ili se pojavljuju robe i usluge koje se nikada ne isporuče a novac je otišao”, kaže Korajlić.

Nema tačnih podataka ali procjene govore da iznos od preko milijardu maraka odgovara iznosu koji godišnje BiH izgubi kroz sistem javnih nabavki. Tačnije, neko ga ukrade, iako je prihvatljivija kvalifikacija “građani BiH izgube preko milijardu maraka kroz sistem javnih nabavki”.  Iako se radi o godinama koruptivnog djelovanja u BiH, ovaj podatak očigledno nikoga mnogo ne uznemirava. Ruku na srce i sami građani doprinose istoj toj korupciji, ali kada se radi o njihovoj koži, to je valjda prihvatljivo.

Godišnje “izjedu” više od državnog budžeta

“Ako uzmemo u obzir da je u prethodnih pet godina preko 13 milijardi maraka potrošeno na javne nabavke, a samo na ovom uzorku koji smo mi posmatrali imate 25 odsto nabavki koje su ocijenjene kao kritična tačka, onda na osnovu toga vidimo da je minimum četvrtina sredstava za javne nabavke, nezakonito potrošena”, kaže Korajlić.

Žalbe su takođe veliki problem kada su u pitanju javne nabavke jer se radi  o predmetima koji mogu biti na sudovima nekoliko mjeseci, pa i godina. U cijelom tom procesu veliki je broj zloupotrebe ovog instituta jer se na taj način odugovlači proces i nepoželjnii “igrači” izbacuju iz jednačine.

Žalbe na proces žalbi zbog nadoknade štete

“Upravo zbog zloputreba mehanizma žalbe pojedini predmeti traju godinama, zbog čega ispašta cijeli proces isporuke roba ili usluga. Ali on mora da postoji. Vi morate omogućiti konkurenciju kroz omogućavanje žalbe svima onima koji smatraju da su oštećeni. Međutim sam sistem nije efikasan iako je sada nešto transparentniji jer ranije nismo imali objavljivanje odluka Kancelarije za razmatranje žalbi, što je sada pokrenuto. Ali opet i tu imamo žalbe na zloupotrebu mehanizma žalbi, jer se sumnja na vezu između Kancelarije za žalbe i ponuđača koji se žale, smatrajući da se na taj način ostvaruju interesi kroz naknade od štete. Međutim, taj mehanizam žalbe mora postojati jer to je jedini način da poništite sporne nabavke”, zaključuje Korajlić.

Izvor: DW.de

Ekonomska konkurentnost: BiH najgora u Evropi

By
ePravo.ba
-
0

Ekonomska konkurentnost: BiH najgora u Evropi

Među glavnim problemima ekonomija regije ističu se neefikasna državna birokratija, politička nestabilnost, korupcija i poreska politika.

Globalna ekonomija se dobro oporavlja skoro deset godina nakon finansijske krize, s ekonomskim rastom 3,5 posto u 2017. godini, pokazuje izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma. Evropske ekonomije zasebno pokazuju bitne znakove oporavka, a očekivani rast eurozone u ovoj godini je 1,9 posto. To poboljšanje može se vidjeti na listi konkurentnosti svjetskih ekonomija gdje je šest evropskih država među prvih deset.

Svjetski ekonomski forum definiše konkurentnost država kao set institucija, politika i faktora koji određuju nivo produktivnosti. Švicarska je već nekoliko godina zaredom na prvom mjestu s ocjenom 5,86 (od mogućih 7). SAD je na drugom mjestu, a skor konstantno popravlja od 2010. godine. Uprkos visokoj ocjeni izvještaj pokazuje da SAD mora popraviti makroekonomsko okruženje, zdravstveni i obrazovni sistem.

Zemlje regije smještene su u sredini liste, s izuzetkom Bosne i Hercegovine koja je na 103. poziciji i sa rezultatom 3,87 najgora je evropska ekonomija, dok se Srbija sa 101. mjesta u periodu 2013.-2014. probila na 78. poziciju.

Među glavnim problemima ekonomija regije ističu se neefikasna državna birokratija, politička nestabilnost, korupcija i poreska politika.

Ratom uništeni Jemen je na dnu liste sa ocjenom 2,87. Prati ga Mazambik i Čad, oba s rezultatom manjim od tri. Osam od deset država s najmanje konkurentim ekonomijama nalaze se u Africi, a Jemen i Haiti su jedine neafričke nacije.

Izvor: Svjetski ekonomski forum

Advokat Nermin Vila i još 7 advokata – podignuta optužnica

By
ePravo.ba
-
0
advokat nermin vila

Advokat Nermin Vila i još 7 advokata – podignuta optužnica

Među advokatima protiv kojih je podignuta optužnica su pored advokata Nermin Vila, i advokati: Murisa Makarević, advokat Emir Karača, advokat Kemo Kapur, advokat Suada Hadžić; Notar Samir Muslić, tužioci Džemal Karić i Idriz Begić.

Počinjenjem pomenutih krivičnih djela stekli su protupravnu imovinsku korist u iznosu većem od 10 miliona maraka.

Nakon višemjesečne i opsežne istrage, postupajući tužioci Tužilaštva Kantona Sarajevo podigli su optužnicu protiv 38 fizičkih (od kojih osam advokata i jednim notarom) i osam pravnih lica.

Optužnica je podignuta protiv Alije Delimustafića, Izeta Musića, Zorana Lončara, Emira Karače, Elvire Kreho, Džemala Karića, Lejle Cerić, Suade Hadžić, Abida Hodžića, Edine Mutevelić, Murise Makarević, Keme Kapura, Samira Muslića, Nihada Druškića, Dalibora Macanovića, Envera Delimustafića, Amirele Lončar, Samire Skorupan, Seada Hadžića, Zaima Spahovića, Hamde Spahića, Samira Čolana, Zikreta Orhanovića, Samine Skopak, Nermina Vile, Lejle Mirele Eminović, Ismeta Hamzića, Halida Drkende, Milene Rajić, Fatime Kapur, Arifa Ibrahimovića, Faruka Telalagića, Ševale Arnautović, Edina Arnautovića, Ratka Đokića, Dušanke Đokić, Dobre Đokića, Vojka Đokića i pravnih osoba Cenex GROUP d.o.o Sarajevo, CONSULTANS d.o.o Sarajevo, EX LINE GROUP d.o.o Istočno Sarajevo, CENTRALEXPORT d.o.o. Istočno Sarajevo, CENEX INŽENJERING d.o.o Sarajevo, CENEX d.o.o Istočno Sarajevo, EXLINE d.o.o Istočno Sarajevo i MINAS CO d.o.o Sarajevo i to zbog krivičnih djela organizirani kriminal, zloupotreba položaja ili ovlasti, povreda zakona od strane sudije, pranje novca, krivotvorenje isprave, prevara i pomoć počiniocu nakon izvršenog krivičnog djela, saopćeno je iz Kantonalnog tužilaštva KS.

Prema navodima iz optužnice, Alija Delimustafić tereti se da je od 2009. do 2016. godine organizirao kriminalnu grupu koja je, između ostalog, nezakonito knjižila i preprodavala nekretnine uglavnom umrlih osoba na području KS. Dakle, u sudskim postupcima koje je vodila sutkinja Lejla Fazlagić Pašić, nekretnine sa umrlih knjižili su na članove organizacije i rodbinu, a potom su ih sklapanjem ugovora prodavali trećim osobama.

Članovi ove organizirane grupe su: Lejla Fazlagić Pašić, Juso Škrijelj, Izet Musić, Zoran Lončar, Emir Karača, Elvira Kreho, Suphija Škrijelj, Džemal Karić, Lejla Cerić, Suada Hadžić, Abid Hodžić, Edina Mutevelić, Murisa Makarević, Kemo Kapur, Samir Muslić, Nihad Druškić, Sejda Filipović, Dalibor Macanović, Hamdija Habul, Miloš Zebić, Enver Delimustafić, Amirela Lončar, Samira Skorupan, Sead Hadžić, Slaven Vuković, Zaim Spahović te osam pravnih osoba.

Dakle, riječ je o sistemskoj korupciji u kojoj su učestvovali bivši ministar unutrašnjih poslova RBiH, sutkinja, tužilac, osam advokata, sudski vještak, notar, zamjenik direktora Agencije za forenzička ispitivanja BiH, općinski službenici, sudski kuriri i direktori firmi.

Optužnica koja je proslijeđena Kantonalnom sudu u Sarajevu na potvrđivanje sadrži oko 1.000 stranica, predloženo je nekoliko hiljada materijalnih dokaza, planirano je saslušanje više od 150 svjedoka i 13 vještaka.

Tužilaštvo KS uz optužnicu je predložilo Kantonalnom sudu u Sarajevu produženje pritvora Aliji Delimustafiću. Predloženo je i oduzimanje imovinske koristi koja je stečena počinjenjem navedenih krivičnih djela.

Lejla Fazlagić Pašić nije optužena budući da nije izručena BiH, kao ni Juso Škrijelj i još pet osoba koje su nedostupne organima gonjenja.

Inače, tokom istrage u predmetu „Pravda“ izuzetna saradnja ostvarena je sa timom istražitelja Federalne uprave policije, hrvatskim Uskokom te istražiteljima Uprave za organizirani i teški kriminalitet MUP-a RS, SIPA-e i Porezne uprave FBiH.

Istovremeno, nastavlja se istraga protiv drugih osoba.

Sutkinja Lejla Fazlagić

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je odluku kojom je odbijena kao neosnovana žalba bivše sutkinje Općinskog suda u Sarajevu Lejle Fazlagić, osumnjičene u predmetu Pravda. Podsjećamo, Fazlagić je žalbu podnijela na odluku Županijskog suda u Rijeci, kojom su već bili ispunjeni uslovi za njeno izručenje bh. pravosuđu.

“Izručenica u žalbi sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka tvrdnjom da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje L. F. Federaciji BiH, radi vođenja kaznenog postupka, propisane Ugovorom o izručenju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine od 31. siječnja 2014. (potpisan 28. studenoga 2012, a stupio na snagu 6. ožujka 2014.). Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud potom pravilno primijenio materijalno pravo, a za svoju odluku je dao dostatne i valjane razloge, pa nije ostvarena citirana postupovna povreda na koju izručenica upire u žalbi”, stav je Vrhovnog suda Hrvatske, iz kojeg napominju i da Fazlagić nije bila u pravu kada je tvrdila da rješenje riječkog suda treba biti odbijeno, jer je ona hrvatska državljanka.

Fazlagić je iz BiH pobjegla još prošle godine, nakon što je dobila informaciju da se sprema njeno hapšenje. U predmetu Tužilaštva Kantona Sarajevo nazvanog Pravda prvoosumnjičeni je Alija Delimustafić.

U ovom predmetu je potvrđena optužnica dana: 12.10.2017.g.

Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio je optužnicu Tužilaštva KS protiv Alije Delimustafića i drugih.

Potvrđena je optužnica i protiv Izeta Musića, Zorana Lončara, Emira Karače, Elvire Kreho, Džemala Karića, Lejle Cerić, Suade Hadžić, Abida Hodžića, Edine Mutevelić, Murise Makarević, Keme Kapura, Samira Muslića, Nihada Druškića, Dalibora Macanovića, Envera Delimustafića, Amirele Lončar, Samire Skorupan, Seada Hadžića, Zaima Spahovića, Hamde Spahića, Samira Čolana, Zikreta Orhanovića, Samine Skopak, Nermina Vile, Lejle Mirele Eminović, Ismeta Hamzića, Halida Drkende, Milene Rajić, Fatime Kapur, Arifa Ibrahimovića, Faruka Telalagića, Ševale Arnautović, Edina Arnautovića, Ratka Đokića, Dušanke Đokić, Dobre Đokića, Vojka Đokića i pravnih osoba Cenex GROUP d.o.o Sarajevo, CONSULTANS d.o.o Sarajevo, EX LINE GROUP d.o.o Istočno Sarajevo, CENTRALEXPORT d.o.o. Istočno Sarajevo, CENEX INŽENJERING d.o.o Sarajevo, CENEX d.o.o Istočno Sarajevo, EXLINE d.o.o Istočno Sarajevo i MINAS CO d.o.o Sarajevo i to zbog krivičnih djela organizirani kriminal, zloupotreba položaja ili ovlasti, povreda zakona od strane sudije, pranje novca, krivotvorenje isprave, prevara i pomoć počiniocu nakon izvršenog krivičnog djela.

Alija Delimustafić optužen je da je od 2009. do 2016.godine organizirao kriminalnu grupu koja je, između ostalog, nezakonito knjižila i preprodavala nekretnine uglavnom umrlih osoba na području KS. Dakle, u sudskim postupcima koje je vodila sutkinja Lejla Fazlagić Pašić, nekretnine sa umrlih knjižili su na članove organizacije i rodbinu, a potom su ih sklapanjem ugovora prodavali trećim osobama.

Počinjenjem pomenutih krivičnih djela stekli su protupravnu imovinsku korist u iznosu većem od 10 miliona maraka, navode iz Tužilaštva Kantona Sarajevo.

Istovremeno, nastavlja se istraga protiv drugih osoba.

Izvor: Oslobodjenje

Sudski referenti kojima je mito davao Omara Mehmedbašića osuđeni

By
ePravo.ba
-
0

Sudski referenti kojima je mito davao Omara Mehmedbašića osuđeni

Pašaga Selimović i Ekrem Bezdrob osuđeni su na po godinu i četiri mjeseca zatvora pred Općinskim sudom u Sarajevu, gdje su donedavno radili.

Ekrem Bezdrob, Tarik Čingić, CIN

Ekrem Bezdrob u pratnji advokata Tarika Čingića dolazi na suđenje u Općinski sud u Sarajevu gdje je ranije radio kao referent. (Foto: CIN)

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Referenti Općinskog suda u Sarajevu Pašaga Selimović i Ekrem Bezdrob proglašeni su krivim za uzimanje mita i osuđeni na po godinu i četiri mjeseca zatvora. Općinski sud u Sarajevu je presudio da se od Selimovića oduzima 4.880 KM, a od Bezdroba 500 KM, koje su stekli na nezakonit način. Sud ih je oslobodio optužbi za odavanje službene tajne i neprijavljivanje krivičnog djela.

Ekrem Bezdrob, Tarik Čingić, CIN

(Ilustracija: CIN)

Sud je kao otežavajuću okolnost pri donošenju presude cijenio da su kao sudski referenti ugrozili integritet suda. U kaznu im je uračunato 70 dana provedenih u pritvoru. Bezdrob je nakon izricanja presude novinarki Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) rekao da „sirotinja nastrada“.

Prema optužnici Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, Selimović i Bezdrob su kao referenti za izvršenje krivičnih sankcija uzimali novac i poklone od sarajevskog advokata Omara Mehmedbašića i najmanje osam osuđenika. Oni su se Selimoviću i Bezdrobu obraćali s molbama za odgađanje izvršenja zatvorske kazne, zamjenu zatvorske kazne za novčanu ili za kućni pritvor uz elektronski nadzor.

Pašaga Selimović, CIN

Optuženog Pašagu Selimovića odbrana je zastupala tvrdnjom da dokazi nisu prikupljeni na zakonit način te da zbog toga treba biti oslobođen. (Foto: CIN)

Istragu inicirao osuđenik

Slučaj je prijavio osuđenik Emir Porobić. On je nekoliko puta dolazio u kancelariju Selimovića i Bezdroba u Općinskom sudu u Sarajevu sa molbom za odgodu izdržavanja desetomjesečne zatvorske kazne koju je dobio zbog teške krađe, odnosno zamjenu za novčanu kaznu. Porobić je Selimoviću i Bezdrobu u više navrata davao novac i druge poklone.

S tom praksom je prestao polovinom 2015. godine, kada ih je prijavio Federalnoj upravi policije koja je i pokrenula istragu. Policija je u kancelariju sudskih referenata postavila audio i videonadzor i tako pratila njihov rad.

Referenti su snimljeni u trenucima kada su uzimali novac od osuđenika, ali i od Omara Mehmedbašića koji je većinu tih osuđenika zastupao.

Selimović i Bezdrob su u jednom trenutku doznali za audionadzor, ali nisu bili svjesni videonadzora. Tada su počeli odbijati nuđeni novac te gestikulacijom i pisanjem poruka upozoravali osuđenike.

Selimović i Bezdrob su uhapšeni početkom decembra 2015. godine, kada je uhapšen i advokat Mehmedbašić. Međutim, advokat je oslobođen u zamjenu za svjedočenje, dobivši imunitet od krivičnog gonjenja.

Janja Jovanović, CIN

Janja Jovanović, predsjednica Općinskog suda u Sarajevu, kaže da se nakon hapšenja Selimovića i Bezdroba nije dogodilo da se osuđenik upućen na zatvorsku kaznu vrati sa zatvorske kapije zbog nedostatka slobodnog mjesta. (Foto: CIN)

Prilikom svjedočenja advokat Mehmedbašić je priznao da je Selimoviću i Bezdrobu davao novac da bi molbe njegovih klijenata bile usvojene, odnosno, kako je rekao, predmeti „završeni“. Njih dvojicu je, kaže, doživljavao kao „katalizatore“- „ljude koji znaju što se dešava“.

Alen Nakić i Tarik Čingić, advokati odbrane, su tokom suđenja insistirali da njihovi klijenti Selimović i Bezdrob nisu bili donosioci konačnog rješenja u vezi sa molbama, već da su o tome odlučivali predsjednica Suda i postupajuće sudije u ovim predmetima. Međutim, advokat Mehmedbašić je svjedočio: “Ja kada dajem novac, ja znam da će to biti završeno. To se podrazumijevalo”. Dodao je i da bi tražio novac natrag „ako ne bi prošlo“.

Mehmedbašić je priznao da je u pojedinim slučajevima on uzimao novac od klijenta i dijelio ga sa Bezdrobom i Selimovićem, što je u žargonu nazvao „lapo-lapo“. U pojedinim slučajevima je davao i svoj novac kako bi zadržao klijenta.

„Nije to neki iznos. Nikada se nisu tu otvarale velike pare – bezveze, sića koju sam ja davao više radi svoga imidža“, rekao je Mehmedbašić.

Tin Begtašević, CIN

Sudija Općinskog suda u Sarajevu Tin Begtašević osudio je optužene na po godinu i četiri mjeseca zatvora. (Foto: CIN)

Mito kao običaj

Nekolicina svjedoka u postupku, među kojima je i Alen Agović, priznala je da su referentima davali novac „na kafu“ i „da počaste“, objašnjavajući da je to „običaj“.

Agović je kod referenta Bezdroba dolazio sa molbama za odgodu izdržavanja zatvorske kazne od godinu dana i tri mjeseca, izrečene zbog neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga. Odgodu je tražio navodeći da mora njegovati bolesnog oca, ali mu molbe nisu bile uvažene. Ipak, Agović je na slobodi ostao duže jer je nekoliko puta vraćen sa zatvorske kapije, uz obrazloženje da u zatvoru u to vrijeme nema mjesta.

On je rekao da je referentu Bezdrobu, zaduženom za njegov predmet, nekoliko puta dao po 50 ili 60 KM radi „nekog reda“. „Ja, zaista, nisam imao. Možda da sam imao, možda bih bacio i više čovjeku“, svjedočio je Agović. On je rekao da je novac ostavljao ispred referenta, ali da nije vidio da li ga je uzimao.

Agović je na pitanje sudije Tina Begtaševića o tome kakvu su ulogu referenti za izvršenje krivičnih sankcija imali u njegovom životu odgovorio: „Pa, ja znam, kada sam dolazio u Centralni zatvor, da tamo nije bilo mjesta. Razumijete šta Vam pričam?“, rekao je Agović, dodavši da mu je Bezdrob izlazio ususret radi oca.

Prema važećim zakonima Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), zatvorska kazna može biti odložena na molbu osuđene osobe, između ostalog, u slučajevima teže bolesti, smrtnog slučaja u porodici ili završetka školovanja. Također, zatvorska kazna do godinu dana može biti zamijenjena novčanom ili u određenim slučajevima kućnim pritvorom sa elektronskim nadzorom. Međutim, pojedini osuđenici su ostajali na slobodi duže i zbog popunjenih zatvorskih kapaciteta. Adela Bejtović, šefica Kabineta predsjednice Općinskog suda u Sarajevu, rekla je tokom svjedočenja da su Bezdrob i Selimović u okviru svog posla bili u stalnom kontaktu sa zatvorskom upravom. To upućuje na mogućnost da su imali informacije o tome da li u zatvoru ima slobodnih mjesta.

Feđa Fejzagić

Tužilac Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu Feđa Fejzagić je na suđenju rekao da je ovaj predmet utjecao na percepciju javnosti i povjerenje u pravosudni sistem. (Foto: CIN)

Predsjednica Općinskog suda u Sarajevu Janja Jovanović rekla je za Centar za istraživačko novinarstvo da je zatvorska uprava obavezna obavijestiti sud kada nekog osuđenika ne može primiti zbog popunjenih kapaciteta, a sud o tome obavještava Ministarstvo pravde FBiH kako bi se našao smještaj u drugom zatvoru. „Ma, oni vrlo rijetko nas pismeno obavještavaju“, kaže Jovanović.

Jovanović kaže da Selimović i Bezdrob nisu mogli utjecati na odlaganje izvršenja kazne. „Da li su oni obmanjivali osuđene da će im se odložiti njihovom zaslugom, ja to ne znam, ali nikada nisu mogli uticati da kazna bude odložena”, kaže Jovanović.

Selimović i Bezdrob, koji su na pozicijama referenta za izvršenje krivičnih sankcija od 2011. godine, suspendovani su odmah nakon hapšenja.

„Međutim, i jedan i drugi su stekli uslove za penziju i penzionisali su se odmah, istog momenta kada su stečeni zakonski uslovi“, kaže Jovanović.

Osim promjene referenata u Odjelu za izvršenje krivičnih sankcija Općinskog suda u Sarajevu, dogodila se još jedna promjena – Jovanović kaže da nakon uhićenja Selimovića i Bezdroba nijedna osuđena osoba nije vraćena sa zatvorske kapije zbog popunjenih kapaciteta.

Objavljeno 27. 9. 2017.

CIN

1...727374...110Page 73 of 110

EVEN MORE NEWS

POPULAR CATEGORY

©