U Odjelu za ratne zločine Tužilaštva BiH raspoređeno je 29 tužilaca, a na ovim predmetima rade i dva tužioca iz drugog odjeljenja.

Tri tužioca Tužilaštva BiH, koja su, prema stranici ove institucije, raspoređena u Odjelu za ratne zločine, nisu imala ni jedno ročište. Od ova tri tužioca, jedan je, prema informacijama do kojih je došao BIRN BiH, na višemjesečnom bolovanju.

Novinari BIRN-a BiH prate sve predmete ratnih zločina pred Državnim sudom od momenta početka suđenja, odnosno ročišta na kome se čita optužnica i iznose uvodne riječi. BIRN BiH ne prati procesna ročišta kao što su ročišta za određivanje pritvora, potom obnovljena suđenja ukoliko se na njima ne saslušavaju novi svjedoci, kao i ročišta za izjašnjenja o krivnji.

Tužioci Miroslav Janjić i Mirza Hukeljić, prema ovoj analizi, nisu imali niti jedno ročište, kao niti jednu podignutu optužnicu za ratne zločine. Tužilac Hukeljić je na dva ročišta mijenjao kolegu. Janjić i Hukeljić nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH za komentar.

Hukeljić, za kojeg je na stranici Tužilaštva navedeno da radi u Odjelu za ratne zločine, prošle je godine za BIRN BiH rekao da u svom zaduženju nema nijedan predmet ratnog zločina u bilo kojoj fazi postupka.

Tužilac Hukeljić je jedan od postupajućih tužilaca koji su radili istragu o nabavci 100 respiratora 2020. godine, tokom pandemije koronavirusa.

Olivera Đurić bila je na jednom ročištu u predmetu protiv nedostupnog optuženog, a prethodne godine nije podigla ni jednu optužnicu.

Vedrana Mijović i Zorica Đurđević imale su najmanje po pet ročišta, a tužitelji Sanja Jukić i Edin Muratbegović po tri. Senad Osmić se pojavio dva puta u sudnici u jednom predmetu koji vodi, a što su pratili novinari BIRN-a BiH, kao i Izet Odobašić.

Konferencija za novinare glavne tužiteljice, arhiv. Foto: BIRN BiH

Mijović, Đurđević, Osmić i Odobašić tokom 2020. nisu podigli ni jednu optužnicu, dok su Jukić i Muratbegović podigli po jednu optužnicu. Optužnica koju je sačinio Muratbegović je odlukom Suda BiH proslijeđena u Brčko zbog manje složenosti predmeta.

Osim ratnih zločina, Mijović također radi i na drugim predmetima.

Jedan od tužilaca, koji nije htio biti imenovan i koji je, prema analizi, bio na malom broju ročišta u suđenjima pred Sudom BiH, kaže da se radi o objektivnim okolnostima jer su predmeti u kojima zastupa veliki, odnosno s velikim brojem optuženih, i ta suđenja nisu nikako zakazivana zbog pandemije COVID-19. Navodi da je veliki problem dugotrajnost postupaka i da suđenja traju od dvije do šest godina u prvom stepenu i da tužioci moraju imati vrijeme i za nove istrage i predmete, a svako ročište u sudnici traži pripremu.

“Kad smo već kod vrednovanja rada tužilaca u vezi sa suđenjima i učešća na suđenjima, treba naglasiti da u kriterijima nema vrednovanja tog rada ni na koji način. I ne samo to, nijedan akt prema Sudu u vezi sa procesuiranjem se ne vrednuje – prijedlozi za pritvor i druge mjere nadzora, obezbjeđenje dokaza, ekshumacije, pretresi i druge naredbe koje zbog njihovog karaktera i uticaja na prava i slobode traže odluku suda – a sudije su vrednovane za svaki akt u vezi prijedloga tužitelja”, navodi ovaj tužilac.

Od sedam tužilaca koji su imali pet i manje ročišta na suđenjima za ratne zločine, samo je jedan odgovorio na upit BIRN-a BiH.

Tužioci Ćazim Hasanspahić i Saša Sarajlić postupaju svaki u po jednom predmetu, a tokom 2020. godine su bili oko sedam puta u sudnicama Suda BiH na suđenjima koja su u toku.

Sarajlić kaže da ima predmet sa pet optuženih i isto toliko branilaca, u kojem nije bilo ročišta zbog odluke Suda BiH da se neće održavati suđenja s velikim brojem optuženih zbog epidemioloških mjera. Hasanspahić i Sarajlić nisu imali podignutih optužnica za ratne zločine u prošloj godini.

Oba tužioca vode i druge predmete, pored ratnih zločina.

“Pandemija i Sud određuju dinamiku suđenja”

Tužioci Tužilaštva BiH iz Odjela za ratne zločine. Foto: Tužilaštvo BiH

Na manje od deset ročišta bili su Vladimir Simović, Enisa Adrović i Ahmed Mešić, koji vode po jedan predmet, odnosno dva u slučaju Simovića.

Simović je podigao optužnicu protiv Brane Petkovića, koji je državljanin Srbije, Mešić je podigao optužnicu protiv osam osoba za zločine počinjene u Ključu, dok Adrović nije imala novih optužnica.

Tužiteljica Adrović kaže da podaci o broju ročišta na koje je dolazila nisu tačni i da je bila na onoliko ročišta koliko ih je bilo zakazano.

“Ravnopravno radim na dva referata, kao ni jedan drugi tužilac, s obzirom da nemam tim za dva referata, pa sam, pored ostalog, prinuđena da sama kucam optužnicu od preko 100 stranica, kao što je bio slučaj. I to suđenje je teklo u protekloj godini i nije ni blizu završetka. Norma za prošlu godinu, uprkos pandemiji, jeste oko 130 posto, što znači da bih dobila ocjenu i za prošlu godinu ‘izuzetno uspješna’, što je moja ocjena otkad postoji ocjenjivanje”, odgovara Adrović.

Tužilac Mešić u odgovoru na upit kaže da je prošla godina bila godina u kojoj su se svi morali prilagođavati, ali su, bez obzira na to, početkom i u zadnjoj polovini 2020. zakazivana ročišta. On osporava evidenciju novinara BIRN-a BiH, prema kojoj je u 2020. godini bio na manje od deset ročišta.

“Uvidom u moj dnevnik i evidenciju koju sam krenuo voditi tokom 2020., prisustvovao sam najmanje 17 puta ročištima na Sudu”, odgovara Mešić, dostavljajući spisak predmeta, među kojima je gotovo deset puta bio na procesnim ili ročištima u drugostepenom postupku.

Simović za BIRN BiH kaže da ne vodi evidenciju ročišta, počev od kraja 2013. do 2020. godine, ali da se radi o stotinama ročišta, te je siguran da je “po broju prisustva glavnim pretresima pred Sudom BiH među najopterećenijim tužiocima Tužilaštva BiH” na Odjelu za ratne zločine od 2013. do sada.

“Iako pristup sudskim ročištima visoko vrednujem i smatram podjednako bitnim istražnim aktivnostima, on uopšte ne govori ništa o radu i normi tužioca. Posebno što dinamiku ročišta diktira Sud. I posebno se to odnosi na 2020. godinu i situaciju uzrokovanu COVID-om 19”, kaže Simović.

Tužilaštvo i Sud BiH. Foto: BIRN BiH

Navodi da je i u prošloj godini, kao i ranije, imao normu od preko 100 posto, sa optužnicom za ratne zločine koja uključuje preko 20 ubijenih žrtava i predmetom koji ima skoro 150 svjedoka. Prema njegovim riječima, iako je Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) donijelo odluku da neće ocjenjivati za 2020. godinu, on ima elemente da i za prošlu godinu dobije ocjenu pet, kao i za prethodne.

BIRN BiH je ranije pisao da je, nakon popuštanja mjera uvedenih zbog pandemije uzrokovane korovirusom, počelo zakazivanje pojedinih suđenja u određenim sudnicama koje obezbjeđuju distancu, ali da se još uvijek neće voditi suđenja s velikim brojem optuženih, kojih je više od 15 pred Sudom BiH.

Deset mjeseci od proglašenja pandemije koronavirusa, početkom 2021. Sud BiH je, nakon što su u najvećoj sudnici postavljene plastične pregrade, ponovo počeo zakazivati suđenja s većim brojem optuženih za ratne zločine.

Negativna percepcija oštećenih u javnosti zbog dugotrajnosti postupaka

Između deset i 15 ročišta u 2020. godini su imali tužioci Marijana Čobović, Džermin Pašić, Eldina Biuk, Ibro Bulić, Adis Nuspahić, kao i Igor Dubak.

Čobović je podigla optužnicu protiv Neđeljka Popovića, državljanina BiH i Srbije koji je nastanjen u Pančevu, Dubak je podigao optužnicu protiv sedam osoba za zločine počinjene u Donjem Vakufu, dok Pašić, Biuk, Bulić i Nuspahić nisu imali optužnica.

Čobović, koja je imala tri predmeta i najmanje 15 ročišta te još jedno na kojem je bila zamjena, za BIRN BiH navodi da je prisustvovala na onoliko ročišta koliko ih je Sud BiH i zakazao. Kako kaže, zastupa predmete u kojima je pet i više optuženih, te zbog epidemiološke situacije izazvane virusom COVID-19, suđenja u predmetima u kojima je veći broj optuženih, u jednom periodu nisu održavana.

“S obzirom da ste kao novinar došli do podatka da sam 15 puta prisustvovala ročištima u predmetima koje zastupam pred Sudom BiH u prošloj godini, onda vjerujem da ste došli i do podatka da je Sud BiH u tim predmetima i zakazao ročišta isto toliko puta, i da je Sud taj koji određuje dinamiku suđenja”, govori ona.

Tužiteljica Biuk kaže da se njeni podaci o prisustvu ročištima slažu s podacima BIRN-a BiH, pojašnjavajući da tužilac ne odlučuje o zakazivanju ročišta niti o dinamici suđenja, te da je Sud taj koji zakazuje ročišta.

“U 2020. godini sam imala tri predmeta u suđenju, i na sva ročišta u svojim predmetima idem lično ja, sve svoje druge obaveze prilagođavam zakazanim suđenjima, jer smatram da samo tužilac koji je proveo istragu i podigao optužnicu istu može adekvatno i na najbolji način zastupati pred sudom”, navodi Biuk.

Ona smatra da zamjene tužilaca u suđenjima, ukoliko se dese, moraju biti isključivo iz opravdanih i važnih razloga, dok službena putovanja i seminare ne smatra važnim razlozima za zamjenu na suđenju.

Kako navodi, suđenja u predmetima ratnih zločina predugo traju, ali na to tužioci ne mogu uticati jer je to u isključivoj nadležnosti Suda, tako da broj suđenja kojima prisustvuje tužilac nije mjerodavan za ocjenu njegovog rada. Ne može se tužiocu pripisivati nešto što nije u njegovoj nadležnosti i na taj način stvarati percepciju u javnosti o radu ili neradu tužilaca, dodaje ona.

Mirza Hukeljić i Džermin Pašić, tužioci Tužilaštva BiH. Foto: Sud BiH

Tužilac Pašić, koji je raspoređen u dva odjela Tužilaštva BiH, kaže da razlozi broja pristupa ročištima odgovaraju broju glavnih pretresa koje je zakazivao Sud BiH, a koji je, prema njegovom stavu, nerazumno i neopravdano mali.

“Ovaj stav sam u kapacitetu postupajućeg tužioca u više navrata iskazao na održanim ročištima i zahtijevao održavanje većeg broja pretresa u kraćim vremenskim periodima, što apsolutno odgovara obaveznom standardu suđenja u razumnim rokovima i interesima izvođenja dokaza optužnice”, navodi Pašić i dodaje da zastupanja optužnice u predmetima moraju biti prioritet u radu svakog tužioca i sve druge obaveze ne mogu biti u prednosti, izuzev službenih obaveza koje ne trpe odlaganje.

Prema njegovom mišljenju, norma od 20 ili 30 ročišta u toku kalendarske godine nije dovoljna za jednog tužioca, ali se mora uvažiti činjenica da ona zavisi od rukovođenja glavnim pretresom, odnosno rasporeda zakazivanja koji određuje Sud.

Kaže da su neshvatljiva postupanja Suda u toku proglašenja pandemije na globalnom nivou, da – i pored svih kapaciteta kojima Sud raspolaže – u pojedinim predmetima ratnih zločina, naprimjer u predmetu “Štrpci”, gdje je deset optuženih, nije održan niti jedan glavni pretres, dok je u predmetu “Paravac i ostali” saslušano samo šest svjedoka.

“Percepcija javnosti, a naročito oštećenih, u opisanim okolnostima mora biti izrazito negativna, ne samo u postupanju tužilaca već i sudskih vijeća koja rukovode glavnim pretresima, koje kroz dosadašnje iskustvo smatram najodgovornijim za dugotrajne postupke u predmetima ratnih zločina”, dodaje Pašić.

Bulić nije odgovorio na upit, dok su Dubak i Nuspahić kazali da je glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić poslao odgovor i da nema potrebe da svaki pojedinačni tužilac dostavlja odgovore. Nuspahić je dodao da ročišta pred Sudom ne zakazuje tužilac, nego isključivo Sud, i iz tog razloga tužilac nema nikakvoga uticaja na broj suđenja u konkretnom predmetu.

Tužioci nisu ovlašteni da samostalno istupaju u javnosti

Boris Grubešić. Foto: BIRN BiH

Između 15 i 20 ročišta imali su tužioci Vesna Ilić, Ivan Matešić, Mersudin Pružan, Dževad Muratbegović i Behaija Krnjić. Matešić i Pružan imali su po tri predmeta, Ilić i Muratbegović po dva, a Krnjić jedan.

Ilić je 2020. optužila Branislava Gavrilovića, koji je, prema Tužilaštvu BiH, nastanjen u Beogradu i državljanin je Srbije, i ovu optužnicu je Sud BiH proslijedio u Prijedor. Pružan je podigao dvije optužnice, za zločine u Foči protiv Ranka Radulovića, koji je državljanin Crne Gore, i protiv Spomenka Novovića i Borislava Pjane, također za zločine u Foči. Matešić je optužio devet osoba za zločine u Novoseocima kod Sokoca, Muratbegović je podigao optužnicu protiv Mileta Ujića za zločine u Rogatici, dok Krnjić nije podigao ni jednu optužnicu.

Pružan je u odgovoru na upit uputio BIRN BiH na Odjel za odnose s javnošću, jer tužioci, kako navodi, nisu ovlašteni da samostalno istupaju u javnosti. S druge strane, tužilac Muratbegović kaže da je, prema svojim evidencijama, imao 21 ročište te da broj nije veći zbog perioda kada suđenja nisu nikako zakazivana zbog koronavirusa.

“Uvijek dajem prednost glavnim pretresima u odnosu na druge zadatke. Tužilac mora imati svoj plan rada. Tužilac mora da prisustvuje glavnom pretresu, na kojem ga ne može zamijeniti, osim neko od tužilaca, stručni saradnik ili istražitelj. Mene ne interesuje percepcija javnosti, norma tužioca, kao i broj ročišta mojih kolega tužilaca. Mene interesuje da objektivno, stručno, zakonito i po svojoj savjesti radim na predmetima na kojim sam zadužen”, navodi Muratbegović, dodajući da posao tužioca nije samo prisustvo glavnim pretresima.

Tužilac Predrag Tomić najviše puta se pojavio u sudnici – više od 40. Za njim slijede Seid Marušić i Sedin Idrizović sa preko 30 ročišta, te Milanko Kajganić i Dika Omerović, koji su se u sudnici pojavili oko 25 puta. Prema broju predmeta, tužiteljica Omerović zastupa najveći broj optužnica – pet.

Tužilac Idrizović vodio je također pet predmeta, uključujući dva u žalbenom postupku. Marušić zastupa četiri optužnice, a Tomić i Kajganić po tri. Idrizović, Omerović i Tomić nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH, dok je tužilac Kajganić naveo da je sve odgovore pružio Odjel za odnose s javnošću.

Tomić, Kajganić, Idrizović i Omerović su 2020. podigli po jednu optužnicu, dok Marušić nije ni jednu. Optužnicu koju je Omerović radila Sud BiH je odbio potvrditi, a Zoran Malinić, kojeg je Tomić optužio, nastanjen je u Beogradu.

Tužilac Marušić za BIRN BiH kaže da broj pojavljivanja u sudnicama nije mjerilo rada tužilaca, jer pored obaveze pojavljivanja na ročištu, oni imaju i druge obaveze koje su propisane Zakonom o krivičnom postupku. Trebalo bi provjeriti, kako kaže, da li je taj tužilac tokom te godine ostvario tužilačku normu, a treba imati u vidu činjenicu da su predmeti ratnih zločina složeni i obimni i traže maksimum angažovanosti.

“Svakako da dajem prednost pristupima na ročištu u kojem zastupam optužnicu, a svoja službena putovanja, koja su nekada sastavni dio istrage, planiram po potrebi. Kada je u pitanju percepcija javnosti u pogledu rada pravosuđa pa i Tužilaštva koja je negativna, mišljenja sam da svaki tužilac treba da radi na vraćanju povjerenja javnosti, da svoju funkciju – dužnost obavlja savjesno i nepristrasno i u skladu sa zakonom”, kaže Marušić.

Goran Šimić. Foto: N1

Profesor prava Goran Šimić kaže kako je protekla godina bila specifična i kako “tužiocu nije mjesto samo u sudnici” te da do dolaska u sudnicu tužilac treba pokrenuti i provesti istragu i donijeti odluke. Ali broj njegovih pojavljivanja u sudnici, kako kaže, govori o tome koliko tužilac ima aktivnih predmeta.

“Ukoliko nije bio u sudnici, očito da nema aktivni predmet, što je meni indikator njegovog rada (…) Čemu tužilac služi? Tužilac služi da ima aktivne predmete, a ne da nema”, kaže Šimić i dodaje da podatak od 15 podignutih optužnica govori sam za sebe.

Da bi cijenio rad tužilaca, kaže Šimić, posmatrao bi ga u cjelini, odnosno u ukupnosti njihovog rada tokom cijele godine.

On je podsjetio na izvještaj o radu Tužilaštva BiH iz prethodne godine, gdje je bilo nekoliko tužilaca koji nisu donijeli ni jednu tužilačku odluku, što je, po njemu, važan kriterij.

“Bila su, čini mi se, dva tužioca koja su primala platu od 4.000 maraka svaki mjesec i koji u toku godine apsolutno nisu donijeli ni jednu tužilačku odluku, ni u jednom predmetu. Što znači da je rezultat njihovog rada bio nula. Vi i ja plaćamo čovjeka koji u toku godine ne uradi ništa. To je problematično”, navodi Šimić.

Glasnogovornik Državnog tužilaštva Boris Grubešić kaže da je zastupanje predmeta u sudnici samo jedan segment u radu tužitelja, te se osim toga aktivnosti odnose i na istrage, prikupljanje dokaza, saslušanja svjedoka i ispitivanja osumnjičenih, ekshumacije i druge radne aktivnosti.

“Tužitelji Tužiteljstva BiH svakako imaju kvalitativne i kvantitativne norme, koje moraju ispuniti i koje ispunjavaju, te je ovo tužiteljstvo i u pandemiji COVID-19 pronalazilo načina da se radni procesi odvijaju što je više moguće, u čemu smo uspjeli, a što će pokazati i rezultati za 2020. godinu, koji će uskoro biti prezentirani”, navodi Grubešić.

On također navodi da sudska ročišta zakazuje Sud BiH i da tužitelji mogu biti prisutni u sudnici samo onda kada Sud zakaže ročište.

“Tužiteljstvo BiH također izražava zabrinutost zbog nezakazivanja suđenja u većem broju predmeta, te naročito u predmetima s većim brojem optuženih, tako da u nekim predmetima već skoro godinu dana nije bilo zakazanih ročišta, što bi se moglo vrlo negativno odraziti na proces jačanja vladavine prava, a prije svega na žrtve i oštećene u ovim predmetima”, navodi Grubešić.