Home Vijesti BiH Siva ekonomija u BiH košta stotine miliona KM

Siva ekonomija u BiH košta stotine miliona KM

113
0

Siva ekonomija u BiH košta stotine miliona KM

Poreska uprava Federacije BiH u zadnjoj godini pronašla je preko hiljadu firmi koje posluju bez odobrenja i nelegalno zapošljavaju više od 2.200 radnika, što, kako navode, proizvodi gubitke u budžetu od više stotina miliona konvertibilnih maraka.

Prema podacima Poreske uprave Federacije BiH (FBiH), u akcijama sprovedenim od septembra prošle godine kontrolisane su ukupno 6.203 firme i utvrđeno je da njih 1.002, odnosno 17 posto, nisu imale odobrenje i poslovale su u zoni sive ekonomije. U tim kontrolama, kako navode, zatečeno je 2.218 radnika koji nisu bili prijavljeni i za koje nisu uopće uplaćivani doprinosi.

Takvo stanje dovodi do milionskih gubitaka u budžetu, ističu u Poreskoj upravi FBiH te dodaju da bi smanjenje sive ekonomije za samo jedan posto dovelo do povećanja bruto društvenog proizvoda (BDP) godišnje u FBiH za oko 187 miliona konvertibilnih maraka (KM).

Prema podacima Svjetske banke i drugih organizacija, procjenjuje se da se siva ekonomija u BiH, odnosno rad bez prijavljivanja, kreće u iznosu od oko 30 posto BDP-a, a prethodnih godina se procjenjivalo da je bila i dosta veća.

Radnici koji nisu prijavljeni a koji su pristali govoriti za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) pod uslovom zaštite identiteta, tvrde da se osjećaju kao “moderni robovi”, ali da ne smiju da se bune iz straha da ne izgube posao.

“Osjećam se kao moderna vrsta roba, s fakultetskom diplomom, s obzirom da nemam niti jedno ljudsko ili profesionalno pravo. Nemam pravo na liječenje, penziju… To je život na kratke staze, bez mogućnosti da se planira bilo šta”, kaže jedan od njih.

S druge strane, poslodavci navode da su porezi na plate u BiH mnogo veći nego u drugim zemaljama u Evropi, te da je teško ekonomski izdržati plaćanje doprinosa svim radnicima.

Kršenja ljudskih prava

Tridesetdvogodišnja Sarajka je dvije i po godine radila u firmi u tekstilnoj industriji u BiH. Kaže da je radila po ugovoru o radu, ali da njena primanja po ugovoru nisu odgovarala onome što je u stvarnosti dobivala.

“Oko 300 KM sam dobijala na račun i toliko je stajalo u ugovoru da mi je plata. Ostatak – u prvom periodu do 950, a kasnije do 1.200 KM – bih dobila ‘na ruke’”, prisjeća se ona.

U toku 30 mjeseci, koliko je bila zaposlena, radila je smjene od 7:30 do 17:00, kao i svaku drugu subotu. Plata, kako kaže, nije bila redovna, a nakon prekida ugovora firma joj je i ostala dužna.

“U firmi smo imali trudnicu koja se nije mogla otići poroditi jer nije bila prijavljena. Kolege iz pravne službe su molile na šalterima Zavoda za zdravstveno osiguranje da je prijavimo na dan, da bi je primili u bolnicu na porod. Naravno, Zavod ima svoja pravila…”, prisjeća se ona.

Slične probleme ima i tridesetčetverogodišnji Sarajlija koji je zaposlen od 2002. godine, kada je i diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, ali do danas nema nijednog dana radnog staža.

“To je život na kratke staze, bez mogućnosti da se planira bilo šta… Ne mogu zamisliti da kupim nešto skuplje jer ne mogu podići kredit. O vlastitom stanu da ne govorim, tako da ne mislim ni o ženidbi. Samo se molim da ne slomim ruku”, kaže on.

U Poreskoj upravi FBiH tvrde da je siva ekonomija posljedica korupcije, loših zakonskih rješenja ili poreskih osnovica, kao i neadekvatnih i sporih sankcija.

“Prema trenutnoj situaciji, kaznena politika je takva da je više isplativo da se plate kazne za neprijavljivanje radnika nego da se posluje u zakonskim okvirima. Kako ne postoji pouzdana statistika koliko se ekonomskih aktivnosti u BiH odvija u neformalnim tokovima, ni mi ne možemo dati neke konkretnije procjene”, kažu u Poreskoj upravi FBiH.

Problem visokih nameta

U Udruženju poslodavaca FBiH navode kako su firme preopterećene nametima, s obzirom da se veliki broj njih koristi za “ispravljanje budžetskih deficita”.

“Postoji oko 400 do 500 parafiskalnih nameta koji su definisani kroz desetine zakona na nivou BiH, FBiH, na kantonalnim i općinskim nivoima, kojima se regulišu razni nameti… Svim tim nametima, u zavisnosti od kantona ili općina, poslodavci moraju isplatiti čak 90 feninga na jednu isplaćenu marku plaće. To za posljedicu ima da poslodavac plaća mnogo, a radnik prima malo”, objašnjavaju u Udruženju poslodavaca FBiH.

Oni dodaju da preveliki nameti za vode, šume, požare, prirodne nesreće, ceste, frekvencije, kontrolu namirnica, izdavanje rješenja, korištenje zemljišta, isticanje reklama, uređenje građevinskog zemljišta, te takse na isticanje firme i slično, direktno utiču na broj zaposlenih u kompanijama, a time i na opći nivo zaposlenosti.

Posljednjih godina, kako navode iz Udruženja poslodavaca, predložen je niz mjera koje vlasti trebaju poduzeti za rasterećenje privrede, kao što su smanjenje parafiskalnih nameta, ukidanje članarine turističkim zajednicama, smanjenje administrativnih i sudskih taksi, ukidanje više članarina za privredne komore, ukidanje obaveze notarske ovjere akata za pravna lica.

Vlasnik jedne firme u Kantonu Sarajevo kaže za BIRN BiH da povremeno zaposlenicima daje dio plate u kovertama, bez plaćanja doprinosa, te pojašnjava da je na to primoran zbog velikih nameta.

“Jednostavno nemam izbora. Ne mogu dobre ljude zadržati minimalnim platama, a ne mogu izdvojiti dovoljno da ih prijavim na puni iznos”, kaže on.

Porezi na plate u BiH iznose i do 69 posto, dok su u Francuskoj oko 47 posto, Njemačkoj 45 posto, a u Austriji, Italiji, Mađarskoj oko 40 posto. Ispod 30 procenata su nameti na plate radnika u Velikoj Britaniji, Islandu i Švicarskoj.

 Izvor: BIRN