Dioba zajedničke imovine bračnih supružnika na osnovu njihovog sporazuma

DIOBA ZAJEDNIČKE IMOVINE BRAČNIH SUPRUŽNIKA NA OSNOVU NjIHOVOG SPORAZUMA Porodični zakon član 272 stav 2

• Sud može obavezati tuženog da pokretne stvari iz zajedničke imovine preda u posjed tužiteljici ili da joj isplati njihovu protivvrijednost samo ukoliko su se stranke o tome sporazumjele.

Obrazloženje:

“Prema odredbi člana 272. stav 2. PZ, bračni supružnici mogu sporazumno podijeliti bračnu imovinu tako da odrede dijelove u čitavoj imovini ili jednom dijelu imovine ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom supružniku pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine, ili da jedan bračni supružnik isplati drugome novčanu vrijednost njegovog dijela, bez obzira na veličinu istoga. Iz ove odredbe proizilazi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su i pored utvrđenog suvlasničkog udjela tužiteljice na predmetnim pokretnim stvarima obavezali tuženog da iste preda u posjed tužiteljici ili da joj isplati njihovu protivvrijetnost, koju odluku su mogli donijeti samo ukoliko su se stranke o tome sporazumjele, a u konkretnom slučaju takvog sporazuma o diobi nije bilo, na što se osnovano ukazuje u reviziji.

Slijedom navedenog a na osnovu odredbe člana 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 58/03do 61/13, dalje: ZPP), djelimičnim usvajanjem revizije tuženog, pobijana presuda je u ovom dijelu preinačena, kao u stavu prvom izreke ove presude.

U pogledu odluke o povećanju posebne imovine tuženog ulaganjem zajedničkih sredstava parničnih stranaka stečenih u braku drugostepena presuda, suprotno navodima revizije, sadrži valjane i jasne razloge zasnovane na utvrđenom činjeničnom stanju (koji saglasno odredbi člana 240. stav 3. ZPP, ne može biti predmet ispitivanja u ovom revizionom postupku) i na pravilnoj primjeni materijalnog prava (član 237. stav 4. PZ) koje, u pogledu vrijednosti uloženog materijala i radne snage plaćene i neplaćene – koja predstavlja poklon njima oboma, o čemu pobijana presuda sadrži valjane razloge, kao pravilne prihvata i ovaj sud, a koji se revizionim navodima ne dovode u sumnju, pa se ukazuje bespredmetnim ponavljanje razloga za ovaj dio odluke, datih od strane drugostepenog suda.

Na pravilnost i zakonitost pobijane presude u ovom dijelu nije od značaja pozivanje tuženog u reviziji na odluku ovoga suda broj… (u kojoj je suđeno o sticanju u porodičnoj zajednici), jer se u tom i u ovom predmetu ne radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu.

Polazeći od utvrđenja da je tužiteljica sa G.L. i M.L. zaključila ugovor od 19.2.2014. godine o kupovini predmetnog stana, kada nije imala obezbijeđena sredstva za isplatu kupoprodajne cijene, koju je namjeravala isplatiti iz kreditnih sredstava (u ugovorenom roku od 4 mjeseca), da je iz tih razloga, sa prodavcem zaključila aneks ugovora od 27.6.2014. godine, što proizlazi iz izvod iz knjige uloženih ugovora o otkupu predmetnog stana, gdje se kao osnov upisa stana na ime tužilje kao vlasnika navodi i aneks (od 27.6.2014. godine), a s tim u vezi i dio obrazloženja presude istoga suda od 17.6.2014. godine, o razvodu braka između parničnih stranka “da bračni odnosi supružnika nisu skladni duži vremenski period…, te da je tužiteljica sama preduzela sve radnje oko kupovine predmetnog stana, koje su izvršene nakon razvoda braka – od podnošenja zahtjeva od 30.6.2014. godine Banci za odobrenje kredita, zaključenja ugovora o kreditu dana 11.8.2014. godine i isplate kupoprodajne cijene stana dana 25.8.2014. godine, te da je upis sticanja svojine na tužiteljicu izvršen upisom u javnu evidenciju 26.12.2014. godine, nema sumnje da je predmetni stan tužiteljica kupila od svojih ličnih sredstava i da isti predstavlja njenu posebnu imovinu, kako su pravilno zaključili i nižestepeni sudovi. Ovakav zaključak sudova tuženi provedenim dokazima nije uspio oboriti, pa nemaju osnova navodi revizije u pogledu odluke o ovom, odbijajućem dijela protivtužbenog zahtjeva tuženog.

Tuženi u reviziji ne pobija odluku o troškovima postupka, pa kako je samo sa neznatnim dijelom uspio u ovom revizionom postupku, pobijana odluka o troškovima postupka je održana na snazi.

Iz ovih razloga, a na osnovu odredbi člana 248. ZPP, revizija tuženog izjavljena protiv drugostepene presude, u preostalom, usvajajućem dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice i u odbijajućem dijelu protivtužbenog zahtjev tuženog, je odbijena kao neosnovana.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 95 0 P 038091 19 Rev od 21.8.2019. godine)

 

Izvor: https://advokat-prnjavorac.com/podjela-bracne-stecevine.html