Home Blog

Budnjini vodomjeri začepili budžetske prihode

0

Budnjini vodomjeri začepili budžetske prihode

Kantonalne vlasti u Sarajevu 16 godina iz budžeta finansiraju milionske usluge hotela i banjskog lječilišta na Ilidži iako od njih ne naplaćuju naknade za korištenje termalnih izvora.

Izvor: CIN

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Luksuzni hoteli i banjsko lječilište na Ilidži kod Sarajeva bespravno koriste termalne izvore, izbjegavajući platiti koncesije i druge dažbine. Ovaj turistički kompleks već 16 godina crpi toplu vodu iz dva prirodna izvorišta i njom zagrijava pet hotela sa bazenima i kongresnim salama, a njena ljekovita svojstva koristi i za terapije u banji.

Hotelima i banjom upravljaju firme HBRD “Hoteli Ilidža” i Zdravstvena ustanova lječilište “Banja Terme Ilidža” koje su u većinskom vlasništvu porodice Alije Budnje, donedavnog člana Glavnog odbora Stranke demokratske akcije (SDA). Njegove stranačke kolege rukovodile su Vladom Kantona Sarajevo (KS) koja godinama nije poduzimala ništa da naplati korištenje javnog dobra.

Štaviše, vlasti su doprinosile stvaranju pravnog haosa, donoseći zakone i odluke koje su bile međusobno protivrječne, što su privatnici i koristili za izbjegavanje plaćanja.

Istovremeno su institucije poslovale sa ovim firmama i budžetskim novcem plaćale banjske tretmane za građane i iznajmljivale hotelske sale za proslave i seminare. Kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja i Ministarstvo za boračka pitanja su u proteklih 16 godina sa vlasnicima kompleksa sklopili ugovore vrijedne devet miliona KM, pokazuju podaci koje su prikupili novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Hoteli i banjsko lječilište su u ovom periodu ostvarili 89 miliona KM prihoda, od čega im je ostalo 8,5 miliona KM čiste zarade. Na značajan profit su mogli računati i dijelom zahvaljujući korištenju termalnih izvora koji su im uštedjeli troškove grijanja i vode.

Kantonalna vlada je tek 2016. godine prvi put tužila ove firme zbog neplaćanja dijela dažbina. Sporovi još nisu završeni, a vlasnici nastavljaju bespravno eksploatisati prirodno bogatstvo. Zbog kašnjenja sa tužbama veliki dio budžetskih prihoda nikada neće biti naplaćen zbog zastare.

Alija Budnjo nije želio odgovoriti na sva pitanja novinara CIN-a, poručivši da zbog problema u vezi sa coronavirusom nema vremana za to: “Te vode, što se tiče, to su još Rimljani koristili. Koliko vijekova se te vode koriste i sad vi našli to da ispitujete”.

Alija Budnjo

Alija Budnjo, suvlasnik kompleksa hotela i banje na Ilidži, kaže da su svojim novcem uredili izvore geotermalne vode i da bi u svijetu bili nagrađeni radi toga (Foto: CIN)

Voda na izvoli

Vlasnici kompleksa na Ilidži koriste termalnu vodu od 2004. godine. Prije toga su morali potpisati koncesioni ugovor sa Vladom Kantona Sarajevo i obavezati se na plaćanje jednokratne i godišnjih koncesionih naknada, ali to se nije desilo.

Uz to, Agencija za sliv rijeke Save (Agencija) im je od 2010. do 2015. godine dozvoljavala korištenje vode iz izvorišta, ali privatnici ni za to nisu plaćali obaveznu vodnu naknadu.

Obje vrste naknada se obračunavaju na temelju iskorištene količine vode, a prihodi idu u budžete Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), Kantona Sarajevo i Općine Ilidža. Međutim, kako vlasti nikada nisu kontrolisale potrošnju iz izvorišta, a vlasnici kompleksa nisu koristili vodomjer tako se i ne zna koliko je vode potrošeno.

Rukovodilac Sektora za vodne dozvole u Agenciji Haris Ališehović kaže da su ove firme uz zahtjev za dozvolu priložile elaborat Instituta za hidrotehniku te mišljenje sudskog vještaka. On je utvrdio da nije moguće mjeriti količine jer rad brojila blokiraju nataloženi minerali termalne vode.

“Mada, ja tvrdim suprotno, ali ja nisam sudski vještak”, kaže Ališehović za CIN.

vodomjer sa skinutom plombom

Radnici VIK-a su u krugu “Hotela Ilidža” pronašli vodomjer sa skinutom plombom koja je bila prepreka za zloupotrebu korištenja vode iz vodovoda (Foto: KJKPVIK)

U Agenciji kažu da su morali prihvatiti mišljenje vještaka iako su znali da se protok bez problema mjeri vodomjerom na drugom obližnjem izvorištu koje koristi firma Termalna rivijera „Ilidža” na osnovu koncesionog ugovora iz 2004. godine. Vode sa svih izvora imaju isti sastav.

Ališehović kaže za CIN da se na izvorište moglo postaviti i brojilo koje nema dodira sa vodom, dok se naknada može izračunati i u odnosu na kapacitet izvora. Međutim, Kantonalna vlada i Agencija to nikada nisu uradile iako su znale da je Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije utvrdilo da ovi izvori godišnje daju prosječno 1,34 miliona kubnih metara vode, odnosno 43 litra u sekundi.

“Da Vam budem iskren, ne znam ni otkad ih koriste”, kaže Elmedin Konaković, bivši premijer KS u čijem mandatu su pokrenute tužbe protiv ovih preduzeća.

Konaković kaže da zato nisu utvrdili ni budžetske štete koje su nastale usljed neplaćanja. “Nemoguće je skoro sabrati u ovom vremenskom okviru, ali garantujem, odgovorno tvrdim da su one višemilionske.”

“Vulkan na Ilidži”

Nakon što ih je Federalna vodna inspekcija upozorila na zakonske obaveze, „Hoteli Ilidža“ i „Banja Terme“ su 2010. podnijeli zahtjeve za sklapanje koncesionog ugovora. Međutim, ugovor nije potpisan jer firme nisu priložile potrebnu dokumentaciju, a kasnije se više nisu ni obraćale institucijama sa novim zahtjevima, navode u Ministarstvu privrede KS koje u ime Vlade sklapa ugovore.

Ipak, nastavile su koristiti termalnu vodu, a Ministarstvu privrede su iste godine uputile dopis u kojem su navele da su ova izvorišta “živi vulkan” koji prijeti i općini i kantonu. Zaprijetile su da će demontirati opremu koja ga drži pod kontrolom ako se od njih i dalje bude tražilo da plaćaju naknadu pa će “ministarstvo biti odgovorno za posljedice koje bude prouzrokovao živi vulkan”.

Dopisom su zatražile i finansijsku pomoć “za dobrobit ne samo ‘HBRD Hoteli Ilidža’ nego za dobrobit Općine Ilidža, Kantona Sarajevo, te i šire”.

Tokom posljednjeg rata u BiH ovaj “vulkan” niko nije koristio, ali se ništa loše nije ni desilo.

Do 2011. godine na snazi je bio Zakon o koncesijama KS koji nije predviđao sankcije za firme bez ugovora. Te godine usvojen je novi koji je to promijenio i odredio kazne od pet do petnaest hiljada maraka.

No, umjesto da ga počne primjenjivati, Vlada je osam mjeseci kasnije donijela Odluku o naknadi za eksploataciju voda u KS kojom je omogućila firmama da ova javna dobra koriste bez ugovora o koncesiji, uz naknadu od 1,5 KM po kubiku vode ili 1,5 posto od godišnjeg bruto prihoda firme. Potom je pozvala ova dva ilidžanska preduzeća da počnu plaćati naknade pa su oni od sredine 2013. do 2018. godine uplatili u budžet ukupno 48.000 KM.

Donedavni ministar privrede u Vladi KS Haris Bašić kaže da su firme po vlastitoj odluci obračunavale iznos koji moraju uplaćivati Kantonu. Taj obračun je bio 15 puta manji od iznosa koji je izračunala Vlada.

Zbog nepoštivanja Odluke i neplaćanja naknada za ove četiri i po godine, u ukupnom iznosu od 726.000 KM, Pravobranilaštvo KS je prema nalogu Ministarstva podnijelo četiri tužbe protiv ovih firmi. Najavili su da će konačan iznos štete biti utvrđen na Općinskom sudu u Sarajevu na temelju nalaza sudskog vještaka. Kantonalno tužilaštvo je podnijelo zahtjev da se do presude zabrani korištenje vode iz termalnih izvora, ali je Sud to odbio.

Prema izjavama kantonalnih zvaničnika, vlasti su i ranije imale problem da putem Suda naplate dugove korisnika koji nisu poštovali Odluku. Ona je prestala da važi u februaru 2018, a Bašić i Konaković kažu da je ukinuta jer je bila u suprotnosti sa Zakonom o koncesijama pa je zbog toga Vlada gubila sudske sporove protiv neplatiša.

“Zašto je neko razmišljao da donese uopšte ovakvu odluku kada Zakon jasno propisuje način sticanja prava za koncesiju? Dakle, samo se trebalo istrajati na primjeni Zakona i niko nije smio vršiti nikakav vodozahvat”, objašnjava Konaković.

On je do početka 2018. bio premijer Vlade KS i potpredsjednik Kantonalnog odbora SDA, a onda je zbog neslaganja sa vođstvom istupio i formirao novu stranku.

Konaković tvrdi da je Alija Budnjo preko Kantonalnog odbora SDA imao veliki utjecaj na ljude u institucijama te da je tako utjecao na procese.

“Tamo nas 30 nešto raspreda, dignemo ruke, izglasamo. Ovaj ode na kafu kod predsjednika, oni promijene akt i postave drugog ministra. Taj ministar, naravno, ide, izvještaje podnosi u ‚Trmama‘”, objašnjava Konaković.

Vodna dozvola na povjerenje
Haris Ališehović

Haris Ališehović, rukovodilac Sektora za vodne dozvole u Agenciji za vodno područje sliva Save, kaže da im „Hoteli Ilidža“ i Banja „Ilidža“ pet godina nisu plaćali naknade niti dostavljali izvještaje o potrošenoj vodi (Foto: CIN)

Agencija za vodno područje Save je 2010. godine izdala vodne dozvole za zahvatanje vode preduzećima HBRD „Hoteli Ilidža” i ZU „Lječilište Terme Ilidža” iako ona nisu imala koncesije na termalne izvore.

Konaković i Bašić kažu da se to nije trebalo desiti bez ugovora o koncesiji jer nije bilo u skladu sa procedurama i Zakonom, ali Haris Ališehović iz Agencije smatra drugačije.

„U to vrijeme“, kaže Ališehović, „određeni broj pravnih subjekata nije imao dokumentaciju koja bi trebala biti kompletna za dobivanje validnog vodnog akta. Onda smo mi davali uslovne vodne dozvole”.

Dozvole su važile pet godina, do 2015, i u njima je pisalo da Budnjine firme moraju zaključiti koncesioni ugovor sa Vladom KS, uspostaviti zone zaštite oko izvorišta te dostavljati Agenciji mjesečne izvještaje o količinama zahvaćene vode i plaćati vodne naknade.

“Nisu učinili ništa”, kaže Ališehović.

Dvije godine nakon isteka uslovne vodne dozvole „Hoteli“ i „Banja“ su zatražili novu dozvolu. Agencija je to ovaj put odbila jer, uz ostalo, nisu imali koncesije za termalne izvore.

Vlasnici firmi tvrde da su podnosili zahtjeve za koncesiju, ali da nisu potpisali ugovor zbog neažurnosti Ministarstva privrede KS. Međutim, u Ministarstvu tvrde suprotno, navodeći da su dva preduzeća ignorisala njihove pozive za podnošenje zahtjeva, posljednji put 2015. godine u dva navrata. Ministarstvo je već sljedeće godine obustavilo postupke za dodjelu koncesija jer je u međuvremenu podnijelo tužbe za naplatu dažbina.

Budući da Agencija nije popuštala, firme su joj krajem prošle godine u jednom danu poslale izvještaje o količinama zahvaćene vode za period od 2010. do 2015. godine, na temelju kojih su platile 9,6 hiljada KM.

Agencija nije prihvatila ove izvještaje. Njeni službenici kažu da se radi o neznatnim količinama vode i da je nevjerovatno da su svake godine trošile isto.

“Sumnjam da može biti konstantno ista količina zahvaćene vode u bilo kom periodu”, kaže Ališehović.

Aida Salahović iz Službe za vodne naknade kaže da oni nemaju ovlasti da prinudno naplaćuju naknade, već samo šalju opomene i o tome obavještavaju Federalnu vodnu inspekciju koja je, kaže, podigla tužbe protiv ilidžanskih firmi.

U ovoj instituciji nisu novinarima CIN-a mogli dati informacije o kontrolama preduzeća jer su svi radnici angažovani na zadacima u vezi sa suzbijanjem coronavirusa.

Kako bi utvrdila pravo stanje, Agencija je krajem prošle godine sa Federalnom vodnom inspekcijom i sudskim vještakom pokušala ući u hotele i banju. Vještak je trebao napraviti procjenu potrošnje za prethodnih pet godina kako bi Agencija napravila tačan račun za taj period.

“Međutim, na dolasku koji je najavljen, gospoda su nas dočekala sa svojim advokatom i zabranili su vještaku da radi. U Zakonu o vodama piše da vještačenje mogu raditi pravna lica. Međutim, u pravilniku po kojem radi vodovodna inspekcija može se angažovati i fizičko lice. Oni su se pozvali na Zakon o vodama. Gospodinu nisu dali ni fizički da priđe, da pogleda”, kaže Salahović.

Hoteli Ilidza

Voda iz termalnih izvora se koristi za zagrijavanje i rad: pet hotela, 12 bungalova i banjskog lječilišta sa apartmanima, bazenima i 446 soba (Foto: CIN)

Bunar pitke vode bez dozvola

Biznismen Alija Budnjo ni ranije nije dozvoljavao institucijama da obave kontrolu u njegovim objektima. Zaposlenici sarajevskog Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća “Vodovod i kanalizacija” (KJKPVIK) su nekoliko puta pokušavali u njegovim hotelima i banji provjeriti prijave o nelegalnoj potrošnji vode te korištenju privatnih bunara za snabdijevanje objekata vodom.

Prema podacima Ministarstva privrede, ove firme od 2018. godine bespravno koriste i pitku vodu iz bunara koji su iskopali u krugu “Hotela” na Ilidži. Inspektorima su tvrdili da su bunar iskopali jer su godinu ranije trpjeli štete zbog redukcija vode iz javnog vodovoda. Ovom vodom snabdijevaju kupatila u hotelskim sobama i apartmanima te pune bazen. Iako tvrde da je voda hlorisana, u sobama su upozorenja da ona nije za piće.

„Hoteli“ i „Banja“ ni za to nemaju koncesiju i vodnu dozvolu pa nisu plaćali ni te naknade državi.

“Vjerujte mi da se nama kao Agenciji nikada nisu obratili za ishodovanje vodnog akta za zahvatanje pitke vode, tako da taj podatak uopšte nije registrovan. Ja ne znam ni koju količinu zahvataju, na koji način”, kaže Ališehović.

U protekle dvije godine Budnjo je osobno u više navrata sprečavao radnike VIK-a da provjere navode o nelegalnoj potrošnji i zloupotrebama u njegovim firmama. Oni su izvještavali da im je prijetio i nije dopuštao da obave posao do kraja.

U zapisnicima VIK-a piše da su u krugu “Hotela Ilidža” sa vodomjera bile skinute plombe što je upućivalo na neovlaštenu potrošnju vode iz vodovoda. Plombe postavljaju radnici VIK-a kako bi spriječili potrošače da vrate sat na brojilu i tako prikažu manju potrošnju.

Uprava „Hotela“ je to negirala i optužila VIK da su u kontrole dolazili neovlašteno, a račun od oko 130 hiljada maraka za neovlašteno korištenje pitke vode nije platila.

Koncem prošle godine su svi hoteli u sastavu kompleksa isključeni iz javnog vodovoda jer vlasnici kompleksa nisu dozvolili kontrolu instalacija u svim hotelima, uprkos rješenju Ministarstva komunalne privrede KS. Međutim ,“Hoteli Ilidža” su odmah podnijeli kontratužbu sarajevskom Općinskom sudu, tvrdeći da VIK nije donio akt o isključenju.

Direktor VIK-a Enver Hadžiahmetović kaže se Budnjo žalio i na nelegalan ulaz radnika na njegov posjed:

“A, ustvari, mi smo vodu isključili na javnoj površini. Mi imamo svoje šahtove na cesti, ovamo, koja je javna površina. (…) I mi smo tako obrazložili sudiji”.

Međutim, za nepuna tri dana Sud je poništio rješenja VIK-a i, prijeteći novčanom kaznom, naredio im da puste vodu “Hotelima“.

“Nažalost, evo već četvrti mjesec kako nam je Sud naložio da uključimo vodu. (…) Znači, mi ne možemo da naplaćujemo, ne možemo ni da očitavamo jer, evo, nemamo pravo pristupa dole”, kaže direktor Hadžiahmetović.

 

Budnjini vodomjeri Infografika

 

Tužilac za počastit

0

Tužilac za počastit

Tužilac Džemal Karić ispred Kantonalnog suda u Sarajevu (Foto: CIN)

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Tužilac Džemal Karić dolazi na Kantonalni sud u Sarajevu na ročište u vezi sa sudskim predmetom „Pravda“. Umjesto na stolicu za tužioca, on sjeda među optužene. Sud ga tereti za zloupotrebu položaja i organizovani kriminal.

Optužen je da je radio prema nalogu Alije Delimustafića, biznismena i ratnog ministra unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (BiH) u predmetima koji su vođeni protiv Delimustafićeve braće Envera, Mirsada i Hajrudina.

Karić je u jednom predmetu odbrani optuženih davao pravne savjete dok je u dva krivična predmeta pomogao da braća Delimustafić izbjegnu višegodišnje zatvorske kazne, a njihove firme zadrže milionsku korist stečenu krivičnim djelom, pokazuje dokumentacija u posjedu Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Zajedno sa advokatom Emirom Karačom i vještakom Abidom Hodžićem Karić je pomogao da dođe do obnove pravosnažno okončanih krivičnih postupaka u kojim su braća Delimustafić osuđena, a u ponovljenim postupcima odustao je od njihovog krivičnog gonjenja.

Tokom istrage rekao je da mu je Delimustafić za tu uslugu dao 5.000 maraka.

Alija Delimustafić, biznismen i ratni ministar, optužen je za organizovani kriminal u koji je uključeno skoro 50 fizičkih i pravnih lica među kojima su: tužioci, sudije, advokati, notari, državni službenici, njegovi prijatelji te firme u njegovom i vlasništvu njegove braće (Foto: Klix)

Čašćenje u „Yugi 45“

Mirsad i Enver Delimustafić su pravosnažno osuđeni 2004. godine zbog zloupotrebe položaja. Mirsad je dobio devet, a Enver tri i po godine zatvora jer su kao suvlasnici i direktori „BH banke“ i firme „Cenex“ oštetili klijente Banke za oko pola miliona maraka. Štetu za klijente je utvrdio vještak finansijske struke Abid Hodžić čiji je nalaz pomogao u donošenju osuđujuće presude.

Uprkos pravosnažnoj presudi braća Delimustafić nisu otišla u zatvor. Njihovi advokati, među kojima je i Emir Karača, poveli su pravnu bitku, tražeći da se ovaj sudski postupak ponovi. Ova zakonska mjera je moguća ako se pojave nove činjenice koje bi mogle utjecati na ishod sudskog postupka.

S ozbirom da je Mirsadu suđeno u odsutnosti, Kantonalni sud je 2010. godine dao odobrenje da se u njegovom slučaju sudski postupak ponovi, dok je za Envera procedura išla sporije. Čekalo se izjašnjenje Kantonalnog tužilaštva iz Sarajeva. Predmet je zadužio kantonalni tužilac Džemal Karić, koji se ubrzo nakon toga upoznao sa Alijom Delimustafićem.

Karić je u iskazu datom u istrazi u vezi sa predmetom „Pravda“ rekao da ga je Delimustafić zamolio za pomoć i obećao ga „počastiti“ ako to učini.

Dok je tužilac Džemal Karić radio na predmetima koji su se ticali braće Delimustafić, drugi predmeti su čekali u njegovoj ladici. Od aprila 2005. do 2015. godine u 15 predmeta, kojima je bio zadužen, nije poduzimao ništa pa su oni poslije okončani ili neprovođenjem, ili obustavom istrage. Zbog toga je Disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća u septembru 2017. godine izrekla Kariću kaznu smanjenja plaće za 20 posto tokom jedne godine.

„Rekao sam mu da ću pregledati predmet i ako ja budem smatrao da ima elemente za ponavljanje postupka, da ću dati svoju suglasnost i na tome se završilo“, rekao je Karić istražiocima.

U septembru 2011. godine je obavijestio Sud da se zahtjevu za ponavljanje postupka može udovoljiti, uz obrazloženje da dokumentacija upućuje da Enver nije odgovoran za krivično djelo. Nakon toga je Sud donio rješenje i sudski postupak protiv Mirsada i Envera krenuo je ispočetka. Karić je o tome obavijestio Delimustafića.

“Alija mi je rekao da je zadovoljan i rekao ‘ovo si zaslužio’ i tom prilikom mi je dao u jednom zamotuljku papira 2.000 KM“, priznao je Karić istražiocima, dodavši da Delimustafiću nije rekao da bi moglo doći do pozitivnog ishoda u ponovljenom postupku.

Ipak, to se dogodilo. Karić je u septembru 2012. godine odustao od krivičnog gonjenja Envera, a u martu 2013. i od krivičnog gonjenja Mirsada Delimustafića. Sudu je obrazložio da se na to odlučio na osnovu do tada izvedenih dokaza i saslušanja.

U ponovljenom postupku je svjedočio i finansijski vještak Abid Hodžić koji je ovaj put rekao da klijentima „BH banke“ nije nanesena šteta. Na osnovu odluke tužioca Karića Sud je donio rješenje o obustavi postupka. Tako su braća Delimustafić izbjegla zatvorsku kaznu.

Neki od oštećenih klijenata zatražili su povrat svog novca od „BH banke“ koja je u stečaju. Isplata je neizvjesna jer novaca nema, a vlasništvo nad imovinom Banke nije utvrđeno.

Nakon obustave postupka Delimustafić je pozvao Karića da se ponovo sastanu.

„Možda smo čak u njegovom autu sjedili zajedno, neki njegov ‘Yugo 45’ narančaste ili crvene boje“, opisao je Karić istražiocima susret do kojeg je došlo u blizini njegovog stana u Sarajevu.

Kaže da je tom prilikom Delimustafić bio vidno zadovoljan: „Ja sam prokomentarisao da se to tako završilo na osnovu dokaza, da nisam ništa protivzakonito uradio, a onda je meni Alija dao 3.000 KM na kafu da me počasti“.

Iskaz o ovim dešavanjima Karić je dao tokom istrage u predmetu „Pravda“ koji je vođen protiv Delimustafića i drugih osoba među kojima su sudije, advokati, notari i državni službenici, umiješani u krađu tuđih nekretina putem fingiranih ostavinskih postupaka.

Karić je obuhvaćen istragom nakon što je slučajno snimljen njegov telefonski razgovor sa Delimustafićem. Uhapšen je krajem 2016. godine i proveo je u pritvoru četiri mjeseca. Optužnica je podignuta sljedeće godine.

Karić se brani sa slobode, pod suspenzijom je i ograničeno mu je kretanje. On, Delimustafići i Karača nisu htjeli razgovarati sa novinarima CIN-a.

Kad se ruke slože
Džemal Karić

Džemal Karić je priznao tokom istrage vođene u predmetu „Pravda“ da mu je Alija Delimustafić dao 5.000 KM da ga „počasti“ (Foto: CIN)

Sudska dokumentacija pokazuje da je sličnu sudbinu doživio i pravosnažno okončan predmet iz decembra 2005. godine. Tada su na Vrhovnom sudu Federacije BiH osuđeni na 35 mjeseci zatvora zbog prevare Enver i Hajrudin Delimustafić .

Njih dvojica su kao vlasnici firmi „Cenex“ i „Centralexport“ na osnovu lažnih podataka uzeli od „Hipotekarne banke“, u kojoj su bili suvlasnici, kredite u vrijednosti oko milion KM i nikada ih nisu vratili. I u ovom slučaju za donošenje osuđujuće presude pomoglo je Hodžićevo vještačenje.

Kao i u prethodnom predmetu, advokat Karača je inicirao ponavljanje krivičnog postupka, a vještak Hodžić je načinio novi nalaz na zahtjev odbrane. U novom nalazu vještak je naveo da braća nisu dovela Banku u zabludu i da su novac vratila u Banku kao suvlasnički udio.

Zahtjev za ponavljanje postupka sa novim nalazom vještaka upućen je 2009. godine. Kantonalni sud u Sarajevu je zatražio mišljenje Tužilaštva i predmet je zadužio tužilac Karić.

On je istražiocima rekao da u to vrijeme Aliju Delimustafića nije ni poznavao. Rekao je da ga je zamolio Kemo Čolak, sada pokojni prijatelj i tadašnji vlasnik građevinske firme „Čolak tex“, da pogleda taj predmet kako bi ubrzao naplatu dugovanja od Delimustafića s kojim je bio u poslovnom odnosu.

U aprilu 2009. godine Karić je dao zeleno svjetlo da se krivični postupak ponovi, što je Sudsko vijeće Kantonalnog suda prihvatilo. Ročište za ponovljeni postupak je bilo zakazano, ali do njega nije došlo jer je tužilac Karić poslao dopis Sudu da odustaje od krivičnog gonjenja optužene braće. U obrazloženju je naveo da je došlo do zastare. Međutim, u optužnici protiv Karića je navedeno da bi zastara nastupila tek godinu dana kasnije.

Igor Todorović, sudija koji je zadužio predmet, rekao je za CIN da optužene Hajrudina i Envera nije ni vidio te da je na osnovu Karićevog dopisa donio rješenje o obustavi postupka. „Sud nema mogućnost da nastavi dalje postupak sam“, rekao je sudija Todorović.

Džemal Karić se upoznao sa Alijom Delimustafićem u Hotelu „Park“ u Vogošći gdje je uzeo od njega jedan dio novca (Foto: CIN)

Usluga za uslugu

Iz iskaza koji je Karić dao istražiocima vidljivo je da je sa Delimustafićem nastavio druženje i poslije ovih predmeta. On je bio prva osoba koju je 2013. godine pozvao kada mu je supruga pala sa šljive na porodičnom imanju u Višegradu i povrijedila kičmu. Tražio je pomoć u vezi sa organizacijom prevoza do hitne pomoći.

Delimustafića je zvao i tokom liječenja supruge. „Nisam znao kome da se obratim i odlučio sam da se obratim Aliji Delimustafiću da vidim da li on ima nekoga da mi pomogne,“ ispričao je Karić . Delimustafić mu je, navodno, sredinom 2016. godine „sredio termin“ kod ljekara. Petnaest dana poslije usluga je stigla na naplatu.

Delimustafić je od Karića zatražio da pogleda sudsku dokumentaciju iz krivičnog predmeta koji se i danas vodi protiv brata Envera. Riječ je o starom predmetu iz 2001. godine u kojem se Enveru stavljaju na teret malverzacije prilikom podizanja kredita od „BH banke“ i uvoza šećera preko firmi „Cenex“ i „Frutex“.

Alija Delimustafić je tokom rata u BiH bio ministar unutrašnjih poslova. Osuđen je 2003. na četiri godine zatvora zbog organizacije otmice Kasema Bjelavca 1996. godine u Minhenu. Dobio je četiri godine zatvora, a odslužio je oko tri. Krajem jula 2005. godine tadašnji predsjednik FBiH Niko Lozančić dao mu je pomilovanje, oslobodivši ga neizdržanog dijela zatvorske kazne. U proljeće 2013. Živko Budimir mu je dao drugo pomilovanje – brisanje sudske presude. Delimustafić je zajedno sa braćom bio ili je suvlasnik najmanje sedam firmi: „Cenex Group“, „Ex Line Group“, „Centralexport“, „Cenex Inženjering“, „Cenex“, „Exline“ i „MinasCo“. Rješenjem Kantonalnog suda ovim firmama je zabranjeno obavljanje djelatnosti radi krivičnog predmeta „Pravda“. Zabranu je iniciralo Tužilaštvo, uz obrazloženje da se radi o fiktivnim pravnim licima koja su služila za krivična djela.

Tužilac je dokumente pogledao, a potom sa advokatom Karačom i Delimustafićem napravio plan na šta se odbrana treba fokusirati i koje svjedoke treba dodatno ispitati. Karić je pripremio i pitanja koja je trebalo postaviti Hodžiću koji je vještačio i u ovom predmetu.

„Alija je rekao da bi to trebalo staviti na papir i da ima rok do kada se ta pitanja moraju dostaviti Sudu. Ja sam odmah otišao u obližnji internet-centar, a Alija mi je dao jedan USB na kojem sam trebao otkucati i snimiti ta pitanja, što sam ja i učinio u tom internet-centru, a potom mu USB stik vratio i tu smo se rastali“, priznao je Karić.

Delimustafić je pitanja proslijedio Karači koji je također o tome dao iskaz tokom istrage. „U tom momentu ja sam već bio svjestan. Pretpostavljam da je Alija ili Džemo Karić, tužilac, da su već imali kontakte i sa vještakom Abidom Hodžićem“, rekao je Karača istražiocima.

Prema iskazu vještaka Hodžića, pitanja su mu predali Delimustafić i Karača u blizini njegovog stana: „Alija je otvorio prozor te nakon što smo se pozdravili, isti mi je dao list papira i rekao mi: ‘Evo ti pitanja koja će ti advokati postaviti na raspravi’. Ja sam papir preuzeo“.

Objasnio je da su na tom listu papira bili i odgovori u okviru kojih bi se trebao kretati tokom izlaganja. Hodžić kaže da tom prilikom nije uzeo nikakav novac kao protuuslugu, ali da mu je otprilike mjesec dana prije davanja iskaza na Sudu Delimustafić „donio korpu sa voćem i povrćem i dao mi 500 eura, kako je rekao, da mi se nađe za moju suprugu za koju je znao već dugo vremena da je bolesna, da imam za lijekove“.

Hodžić je u razgovoru za CIN rekao da mu je tužilac iznudio priznanje i da iskaz koji je dao nije istinit. Kaže da na sporna pitanja nikada nije odgovarao u sudskom postupku. „Ja sam to pocijepao i bacio“, tvrdi Hodžić i kaže da Delimustafića poznaje samo iz medija.

Delimustafić, Hodžić, Karača i Karić su uhapšeni krajem 2016. godine i sredinom 2017. u policijskoj akciji „Pravda“.

Nakon provedene istrage protiv njih i još 45 osoba i firmi podignute su optužnice. Njih šestero je do sada osuđeno po sporazumu o priznanju krivice dok ostali čekaju na sudski postupak.

U Karićevom sefu je prilikom hapšenja pronađeno oko 350.000 KM gotovine koju je on tokom istrage pravdao kao porodičnu ušteđevinu. Kada su ga istražioci upitali da li je tu i novac koji mu je dao Delimustafić, rekao je:

„Ja ostavljam mogućnost da sam nešto od tih para ostavio u sef, a nešto potrošio za tekuće potrebe, a možda sam nešto dao svojoj majci i sestri koje su živjele same na Bistriku, a trudio sam se da mi žena ne zna da ja taj novac dajem ili da na bilo koji način pomažem sestri i majci“.

 

tuzilac Infografika
IZVOR: CIN

COVID-19 će dodatno usporiti brojne i duge sudske procese u BiH

0

COVID-19 će dodatno usporiti brojne i duge sudske procese u BiH

Pandemija izazvana pojavom koronavirusa ostavit će posljedice i na brojne sudske procese u Sudu Bosne i Hercegovine, ali i ostalim sudovima u našoj zemlji, mišljenja su stručnjaci iz pravne oblasti.

Odredbe Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BiH) propisuju da nakon što protekne rok od 30 dana od održavanja zadnjeg ročišta, suđenja trebaju početi iznova, a sudeća vijeća uz saglasnost stranaka u postupku mogu da čitaju iskaze već saslušanih svjedoka na početku glavnog pretresa, što bi, prema mišljenju advokata, dodatno moglo usporiti ionako brojne i duge sudske postupke u BiH.

“Sud će zbog prekida koji je došao usljed pandemije, uz saglasnost stranaka na novom glavnom pretresu, na isti način provesti ranije provedene dokaze i nastaviti sa suđenjima. Što se tiče istraga, ni u vrijeme pandemije neće se prestati voditi, a ukoliko bi se probio rok za provođenje istrage, odobrenje za probijeni rok daje glavna tužiteljica Tužilaštva Bosne i Hercegovine jer, u skladu sa ZKP-om, istrage su isključivo u nadležnosti Tužilaštva”, rečeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) iz Državnog suda.

Advokat Miodrag Stojanović, koji pred Sudom BiH zastupa brojne optužene, ponajviše u predmetima ratnih zločina, smatra da će pandemija ostaviti znatne posljedice, u smislu težeg pristupa dokazima i svjedocima.

“Protek vremena od 30 dana, a u slučaju pandemije sigurno i više, sasvim sigurno će otežati pristup dovođenja svjedoka. Prekid postupaka na suđenjima u Sudu BiH dovest će do otežanog pristupa i dokazima i svjedocima, a na nama svima je da dođemo do konačne i prave istine”, kazao je Stojanović za BIRN BiH, dodavši da zbog velikog protoka vremena od rata na suđenjima za ratne zločine brojni svjedoci već imaju “otežano pamćenje”.

On smatra da kada se stanje s pandemijom stabilizuje, tek onda nastaju problemi u sudnicama širom BiH, a naročito u Sudu BiH.

“Doći ćemo u situaciju da kada krenu postupci iznova, odjednom ćemo imati veliki broj predmeta, te će sudnice biti prebukirane. Jednostavno se bojim da će doći do zamora materijala kod ljudi i nemogućnosti da se radi u normalnim okolnostima”, smatra Stojanović.

S druge strane, advokat Rifat Konjić je optimističniji kada je u pitanju nastavak sudskih procesa. Smatra da su sudije, kao i ostale stranke u postupku, razumni ljudi i da će sve biti nastavljeno bez smetnji.

“Mislim da neće biti nikakvih problema ni s jedne strane da se dokazi koji su ranije provedeni i prihvate. Možemo samo imati problema kada su u pitanju ‘privilegovani svjedoci’, a to su najbiži srodnici, odnosno roditelji i djeca. ZKP ne dozvoljava čitanje njihovog iskaza, nego se uvijek moraju iznova saslušati, ali smatram da je to zanemariv broj predmeta u kojima imamo takve slučajeve. Treba nastaviti tamo gdje je ‘vrijeme stalo’, kada ovaj virus prođe”, rekao je Konjić.

Interes da se postupci vode fer i pravično treba biti svačiji, a to je i obaveza svih stranaka u postupku i pored toga što se protekom vremena dužim od 30 dana gubi kontinuitet, smatra i advokat Vlado Adamović. Rješenje vidi i u iznimnim situacijama, kada se uz saglasnost svih stranaka i ne moraju čitati svi iskazi ranije saslušanih svjedoka.

“To je praksa mnogih sudova u Federaciji BiH, i može se premostiti taj problem tako što se svi usaglase da se ne čitaju iskazi i nastavi se dalje, pa se skraćuje sudski postupak na taj način”, kazao je Adamović za BIRN BiH.

Pravosuđe u Federaciji BiH u povoljnijem je položaju od pravosuđa u Republici Srpskoj (RS) kada su u pitanju ovakve situacije, dodaje Adamović. Razlog tome je presuda Vrhovnog suda RS-a od 20. septembra 2018. godine, prema kojoj “bez iznimke, sva suđenja, kada prođe rok od 30 dana od zadnjeg ročišta, moraju početi iznova”.

“To može predstavljati problem”, smatra Adamović.

Najduže suđenje trenutno se pred Sudom BiH odvija u predmetu Edhema Godinjaka, Mirka Bunoze i Medarisa Šarića. Njima je suđenje počelo 2014. godine, a optuženi su za učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova. Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Trnovu, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).

Šest godina traje i sudski proces u slučaju “Tepić i ostali” za učešće u zatvaranju, mučenju i drugim nečovječnim djelima počinjenim nad Bošnjacima i Hrvatima u Kotor-Varoši, a pet godina suđenje za genocid u Srebrenici u predmetu “Miodrag Josipović i ostali”.

Za učešće u ubistvima najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti počinjenim u julu 1992. u Zecovima, već pet godina se sudi i Dušanu Miluniću, Radomiru Stojniću, Radovanu Četiću, Dušku Zoriću, Zoranu Stojniću, Iliju Zoriću, Željku Grbiću, Zoranu Miluniću, Bošku Grujičiću, Ljubiši Četiću, Radetu i Urošu Grujčiću te Rajku Gnjatoviću.

U drugostepenom postupku je predmet “Silos”, u kojem je suđenje počelo 2012. godine. Sud BiH je prvostepeno osudio Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Halida Čovića, Bećira Hujića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera za nečovječno postupanje i nanošenje fizičke i duševne patnje zatočenicima u logorima na području hadžićke općine.

Smijenjena sutkinja Milena Rajić

0

Smijenjena sutkinja Milena Rajić

VSTV Bosne i Hercegovine je zbog nemara razriješio dužnosti sutkinju Općinskog suda u Sarajevu.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Milena Rajić više nije sutkinja Općinskog suda u Sarajevu. Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (VSTVBiH) ju je razriješilo dužnosti zbog nemara u vršenju službene dužnosti.

U obrazloženju odluke Vijeća je navedeno da je narušeno povjerenje u pravilan i zakonit rad sutkinje Rajić, a tim i Općinskog suda u Sarajevu, te da se nijednom drugom disciplinskom mjerom ne bi postigla preventivna svrha kažnjavanja. Prilikom donošenja ove odluke Vijeće je u obzir uzelo ponašanje tužene prilikom disciplinskog postupka, njenu raniju disciplinsku odgovornost i nepoštivanje organa ove institucije. Navedena odluka VSTV-a je konačna, a sutkinja Rajić može uložiti žalbu Sudu BiH.

Ona je i ranije disciplinski kažnjavana. Zbog kašnjenja u izradi sudskih odluka u 2011. godini je kažnjena javnom opomenom, a u 2018. je kažnjena smanjenjem plaće zbog niza propusta u radu: donošenja presuda bez ispunjenih uslova, nepostupanja prema odluci Ustavnog suda BiH, nedonošenja pravovremene mjere osiguranja u pojedinim predmetima, kašnjenja u donošenju presuda te nedostavljanja presude drugom sudu.

Protiv sutkinje Rajić se trenutno vode i tri krivična postupka na Kantonalnom sudu u Sarajevu. Optužena je u predmetima „Kurir 1“, „Kurir 2“ i „Pravda“ zbog kršenja zakona. U sva tri slučaja na teret joj se stavlja donošenje presude na osnovu krivotvorenih podataka i sudjelovanje u fingiranim parničnim postupcima, vođenim u cilju preknjižavanja tuđe imovine na treća lica.

EU: VSTV mora uspostaviti novu kulturu odgovornosti i transparentnosti

0

EU: VSTV mora uspostaviti novu kulturu odgovornosti i transparentnosti

Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) treba uspostaviti novu kulturu transparentnosti i samo u izuzetnim prilikama zatvarati dijelove sjednica, kazali su iz Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) nakon što je dio sjednice na kojoj se raspravljalo o odgovornosti predsjednika Vijeća Milana Tegeltije bio zatvoren za javnost.

Na posljednjoj sjednici VSTV-a tokom dva dana za javnost i novinare je bila zatvorena tačka na kojoj se raspravljalo o izjavi Tegeltije da je predstavnik Republike Srpske u Vijeću i njegovom prisustvovanju sastanku koji su organizovali politički lideri.

U Delegaciji EU u BiH smatraju da važni dijelovi sjednica Vijeća trebaju biti otvoreni za javnost.

“Iako VSTV ima pravo zaštititi povjerljive podatke u procesu odlučivanja, te stoga određene dijelove svojih sjednica može zatvoriti za javnost, to bi trebao biti izuzetak. VSTV mora uspostaviti novu kulturu odgovornosti i transparentnosti”, naveli su iz Delegacije EU dodavši kako bi prvi korak u tom smjeru bilo usvajanje komunikacijske strategije za pravosudne institucije.

“Krajnje je vrijeme da VSTV učini dodatni napor ka vraćanju povjerenja javnosti u pravosuđe i da se pridržava visokih etičkih i drugih profesionalnih standarda. Usvajanje i primjena smjernica o odnosima VSTV-a s medijima su hitniji više nego ikada, ako se želi premostiti jaz između pravosuđa i građana”, naveli su iz press ureda Delegacije EU i specijalnog predstavnika EU u BiH.

Dan prije održavanja sjednice VSTV/VSTS-a koja je više sati bila zatvorena za javnost održan je sastanak predstavnika zemalja Quinte, predstavnika Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) sa Tegeltijom, nakon koje je poručeno da predstavnici BiH treba da odgovaraju građanima, a ne političkim partijama. To se desilo nakon što je Tegeltija rekao da je predstavnik Republike Srpske u VSTV-u a nakon toga i prisustvovao sastanku koji su organizovali predsjedavajući Vijeća ministara Zoran Tegeltija i Milorad Dodik.

VSTV je nakon ovih događaja na sjednici raspravljao o odgovornosti Milana Tegeltije, potvrdila su ranije dva člana Vijeća za BIRN BiH. Tegeltija je nakon rasprave iznio zaključke koji su usvojeni u zatvorenom dijelu, navodeći kako “nijedan član Savjeta nije smatrao da je potrebno pokrenuti pitanje moje odgovornosti za bilo šta što sam učinio u proteklom periodu”.

Goran Nezirović i Slavo Lakić, članovi VSTV-a, za BIRN BiH su kazali kako se tokom zatvorenog dijela govorilo isključivo o odgovornosti predsjednika Vijeća.

Zaključcima je utvrđeno da je “činjenica da je predsjednik VTSV-a BiH dobio poziv na sastanak od predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, te je bez konsultacija s potpredsjednicima VSTV-a prisustvovao sastanku”.

Berina Alihodžić, članica Vijeća, kazala je za BIRN BiH kako se slaže sa stavovima Nezirovića i Lakića i kako smatra da je Zakonom o VSTV-u BiH propisano da su predsjednik Vijeća, kao i drugi članovi, dužni da obezbijede nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe.

“Svako prisustvo političkom skupu je u suprotnosti sa zakonom”, navela je Alihodžić.

Tegeltija je za BIRN BiH kazao kako o zatvorenom dijelu sjednice ne može reći ništa više nego što već jeste.

“Kada je sjednica zatvorena za javnost, onda se podaci o sadržaju diskusija ne smiju davati u javnost jer je to odluka VSTS-a, koja se na taj način krši. Prema tome, ja sam na ‘pressu’ dao tačne podatke koji mogu biti dostupni javnosti, a to su zaključci kao epilog te tačke dnevnog reda”, naveo je Tegeltija u odgovoru za BIRN BiH.

Lakić je ranije kazao kako je zatvaranje sjednice bilo suprotno stavu nekolicine koji su htjeli javno govoriti, ali su oni preglasani.

Zamjenica predsjednika VSTV-a Ružica Jukić je kazala kako je Vijeće “kolektivno tijelo i što većina odluči, to je relevantno”.

“Većina članova je odlučila da to bude zatvoreno. Tako da je relevantno ono što većina kaže”, navela je Jukić u odgovoru za BIRN BiH.

Ona je navela kako ne može komentarisati detalje sa sjednice jer ne želi kršiti odredbe pravilnika i zakona, pojasnivši da, “kada je sjednica zatvorena za javnost, onda se ne smije iznositi u javnosti bilo što što se pričalo na toj sjednici”.

Predsjednik krovne pravosudne institucije smatra da su razlozi za zatvaranje sjednice za javnost opravdani, navodeći kako je “to smatrala i većina članova VSTV-a, te donijela takvu odluku koju naknadno nije promijenila”.

On smatra kako je tačno da postupak odgovornosti nije pokrenut, budući da je jedini mogući po zakonu postupak razrješenja predsjednika, ali da nije želio ući u detalje pojedinačnih rasprava.

“Jedino što mogu da kažem jeste da nisu ovlašteni da interpretiraju tok zatvorenog dijela sjednice, da su iznijeli interpretaciju koja u cijelosti ne odgovara istini jer su uglavnom iznijeli ono što su govorili njih dvojica i još dva člana VSTS-a, a ne cjelokupan tok i sadržaj svih rasprava, jer su u raspravi učestvovali skoro svi članovi VSTS-a”, naveo je Tegeltija.

Iz OSCE-a BiH su naveli kako odgovornost zahtijeva i transparentnost, dodavši kako bi se zatvaranje sjednica VSTV-a trebalo dogoditi samo u iznimnim slučajevima.

“Prateći dobru praksu demokratskih društava, a u duhu transparentnosti, bilo bi dobro kada bi Vijeće svaki put obrazložilo odluku da zatvori sjednicu za javnost. Pružanje prilike javnosti da prati sjednice Vijeća, čak i za vrijeme spornih ili teških rasprava, jača povjerenje u institucije i potiče demokratske vrijednosti”, naveli su iz OSCE-a.

Prema Poslovniku VSTV-a BiH, sjednice Vijeća se mogu zatvoriti onda kada se donese odluka kojom tačku dnevnog reda ili dio diskusije Vijeće proglasi zatvorenim za javnost.

“Ovu odluku Vijeće može donijeti ako je to potrebno radi zaštite podataka koji su zakonom, drugim propisom ili aktom označeni kao tajna, radi zaštite privatnosti i ličnih podataka, te kada raspravlja o pitanjima koja mogu naštetiti ugledu ili integritetu pravosuđa, odnosno nosilaca pravosudnih funkcija”, navodi se u Poslovniku.

Vijeće je zatvorilo tačku “Informacija predsjednika”, na kojoj se trebalo govoriti o izjavi u kojoj je Tegeltija kazao kako je on predstavnik Republike Srpske (RS) u krovnoj pravosudnoj instituciji u BiH, uz dva glasa protiv i jednim suzdržanim.

Izvor: Birn

Oštro upozorenje Milanu Tegeltiji (VSTV) zemalja Kvinte na čelu sa SAD-om

0

Oštro upozorenje Milanu Tegeltiji (VSTV) zemalja Kvinte na čelu sa SAD-om

U obavijesti na Twitteru istaknuto je kako se prvom čovjeku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH jasno stavilo do znanja da predstavnici na razini BIH moraju biti odgovorni građanima, a ne političkim strankama.

“To je zakon – pravosudni zvaničnici moraju biti neovisni od političkih interesa”, navedeno je.Podsjetimo da su diplomatska predstavništva Evropske unije, OSCE-a i Sjedinjenih Američkih Država prošle sedmice uputila pismo državnim funkcionerima koji su prisustvovali političkom skupu u Istočnom Sarajevu, a na kojem je Milorad Dodik dijelio instrukcije o načinu blokiranja rada institucija BiH.

“Vi ste predstavnici države Bosne i Hercegovine, a ne predstavnici entiteta Republika Srpska u institucijama države Bosne i Hercegovine. Kao državni zvaničnici morate predstavljati sve građane BiH bez obzira na njihovu ili vašu etničku ili političku pozadinu ili mjesto prebivališta”, navodeno je u pismu.

Treba istaći da je predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Zvizdić zakazao je za iduću srijedu tematsku sjednicu državnog organa zakonodavne vlasti o stanju u pravosuđu.

Na dnevnom redu sjednice naći će se rasprava o stanju u pravosuđu Bosne i Hercegovine i radu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Bosne i Hercegovine.

Sjednica je uslijedila nakon što je Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH 16. januara 2020. godine usvojio zaključak zastupnice Mirjane Marinković-Lepić (Naša stranka) o tome da se organizuje tematska sjednica o stanju u pravosuđu i radu VSTV-a BiH uz obavezno prisustvo predsjednika VSTV-a BiH Milana Tegeltije.

Tegeltijine izjave i nastupi “podijelili” sudije po entitetskoj liniji

0

Tegeltijine izjave i nastupi “podijelili” sudije po entitetskoj liniji

Izvor: BIRN

Nedavna izjava predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća/savjeta (VSTV/VSTS) Milana Tegeltije da je on predstavnik Republike Srpske (RS), i da zajedno sa ostalim članovima iz ovog entiteta ima obaveze da predstavlja RS u VSTV-u, izazvala je dvije potpuno različite reakcije sudija u dva entiteta.

Tegeltija je nakon toga prisustvovao sastanku u Istočnom Sarajevu koji je sazvao Milorad Dodik, gdje je član Predsjedništva BiH govorio o nedonošenju odluka u državnim institucijama i naporima koji su kasnije doveli do podnošenja prijedloga zakona da se strane sudije u Ustavnom sudu zamijene domaćim.

Stručnjaci s kojima je razgovarala Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kažu da je ovaj niz Tegeltijinih poteza i izjava podijelio sudsku zajednicu po političkoj i entitetskoj liniji.

Udruženje sudija Federacije BiH osudilo je Tegeltijine izjave i pozvalo na odgovornost, zbog, kako kažu, kršenja Zakona o VSTV-u, dok je Udruženje sudija RS-a pružilo podršku predsjedniku VSTV-a, navodeći kako je on samo poštovao Ustav.

Podjele sudija na one koji su “za” ili “protiv” Tegeltije predstavljaju cijepanje pravosudnog sistema i vode ka njegovom urušavanju, smatra Meddžida Kreso, bivša predsjednica Suda Bosne i Hercegovine, sada u penziji. Jedina podjela u VSTV-u morala bi biti podjela tužilačkog od sudskog u Vijeću, kaže Kreso za BIRN BiH.

Ona smatra da Tegeltija “konstantnim nepromišljenim istupima” izaziva očekivane reakcije, “kako bi zapravo prikrio svoju veliku podložnost politici koja vlada u Republici Srpskoj”.

“Kada ste prije čuli dok su Perić [Branko] ili Novković [Milorad] bili predsjednici VSTV-a da se žale na pritisak politike? Niste nikada. Milan Tegeltija odbacuje sve kritike, tumači pravo, ali u tome mu pomažu i ostali članovi Vijeća, a sve svodi na političke pritiske na VSTV. Vijeće se ne smije dijeliti po entitetskim linijama. To je sunovrat pravosuđa”, kaže Kreso.

Ona smatra da je sada potrebna izmjena Zakona o VSTV-u, ali da je to mač sa dvije oštrice jer “jedni u tome vide priliku da VSTV podijele po entitetima, dok oni dobronamjerni žele napredak u radu VSTV-a”.

Kršenje Zakona o VSTV-u
Tegeltija je svoju izjavu obrazložio činjenicom da je VSTV uspostavljen Sporazumom o prijenosu nadležnosti između entiteta i postojanjem Podvijeća RS-a, u sastavu VSTV-a, čiji je i on član. Podvijeće u ovom statusu, prema njegovom mišljenju, predstavlja predstavničko tijelo RS-a u VSTV-u.

Iz Udruženja sudija Federacije BiH su reagovali saopćenjem u kojem navode da Tegeltijina izjava “dokumentira iskrivljenu ustavnu strukturu Bosne i Hercegovine, uključujući i nadležnosti VSTV-a, na čijem čelu se nalazi”.

“VSTV, prema zakonskim propisima i u pogledu ustavnog sistema trodiobe vlasti, nema nijedno obilježje predstavničkog tijela entiteta, niti se njegovi članovi na bilo koji način mogu dovesti u vezu sa predstavljanjem entiteta”, navodi se iz Udruženja sudija Federacije BiH.

Tegeltija je, nakon odluke Ustavnog suda BiH u kojoj je ocijenjeno da je Član 53. Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS-a suprotan Ustavu BiH, što je interpretirano kao odluka da je poljoprivredno zemljište u RS-u imovina BiH, kazao da “dolazi iz RS-a, predstavnik je RS-a u VSTV-u”.

U Udruženju sudija Federacije smatraju da je Tegeltija tako prekršio Zakon o VSTV-u, prema kojem i “kao član Vijeća ima zabranu učešća u bilo kakvim povezanim djelovanjima s političkim strankama i aktivnostima političkih stranka”. Oni su ukazali profesionalnoj zajednici i članovima Vijeća te međunarodnoj zajednici “da je nastup predsjednika VSTV-a u direktnoj suprotnosti s njegovim ovlaštenjima i obavezama koje ima po Ustavu BiH i po Zakonu o VSTV-u”.

Iz Udruženja sudija RS-a smatraju da je izjava Tegeltije u skladu sa Zakonom o VSTV-u, jer je taj zakon nastao na osnovu sporazuma o prijenosu nadležnosti, kojim je unutar VSTS-a ustanovljeno Podvijeće Republike Srpske, kako navode iz ovog udruženja.

“To Podvijeće čine članovi VSTS-a koji su izabrani od strane pravosudnih institucija Republike Srpske. Takođe, iznošenje pravnih stavova o ograničenom suverenitetu BiH usljed postojanja stranih sudija u BiH, kako je to izjavio Milan Tegeltija, predstavlja notornu pravnu činjenicu, te se takav pravni stav ni na koji način ne može podvesti pod bilo kakav politički kontekst”, naveli su iz Udruženja sudija Republike Srpske.

Oni su u saopćenju naglasili da prisustvo predsjednika VSTS-a na sastanku koji organizuju predsjedavajući Savjeta ministara i član Predsjedništva BiH nije nikakav stranački ili politički skup, te su dodali da su u tom kontekstu neosnovane primjedbe Udruženja sudija Federacije BiH.

Slično razmišlja i sam Tegeltija, koji je u izjavi za BIRN BiH kazao kako je zadovoljan jer su “njegovi stavovi saglasni prije svega izbornoj bazi koja ga je izabrala u VSTS”.

“Udruženje sudija iz RS-a zauzelo je identične stavove onim koje sam ja dosad javno iznosio. Udruženje sudija iz FBiH očito ima drugačiju percepciju. Prema tome, zadovoljan sam što su moji stavovi saglasni prije svega mojoj izbornoj bazi koja me izabrala u VSTS, a žao mi je što Udruženje sudija iz Federacije ne prepoznaje na jednak način ovu materiju”, rekao je Tegeltija i dodao kako misli da bi, “zbog izbjegavanja percepcije podijeljenosti među sudijama, bilo dobro da se Udruženje sudija iz Fedeacije suzdržalo od svog saopštenja”.

Tegeltija smatra da je saopćenje sudija iz Federacije bilo razlogom da saopćenje izdaju i sudije iz Republike Srpske.
“Kada se radi o suprotstavljenim stanovištima o osjetljivim pitanjima, bilo bi dobro prije nego se izađe sa saopštenjima izvršiti konsultaciju između entitetskih udruženja sudija, kako bi se izbjegle ovakve situacije”, smatra Tegeltija.

Pravosuđe pod uticajem
Bivši sudija Ustavnog suda BiH Krstan Simić smatra da Tegeltija nije trebao biti na skupu koji je u Istočnom Sarajevu sazvao Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH. Tako je, smatra Simić, Tegeltija “poslao snažnu poruku javnosti da se stavlja na stranu politike”.

“Ako poštuje principe nezavisnosti i samostalnosti funkcije koju obavlja, Tegeltija nije smio biti na onom skupu”, kaže Simić za BIRN BiH.

Pitanje podijeljenosti sudija u BiH tiče se društvenih odnosa unutar države, a ne samo legislative, smatra Simić.

“U ovoj državi politika i njeni pritisci blokiraju sve, pa i pravosuđe. Iako je pravosudni sistem od svih oblasti još i učinio dosta toga dobrog, zbog političkih odnosa je postao dio procesa podjela. Ja sam te podjele osjećao i kao sudija Ustavnog suda još, gdje su pojedine sudije ‘navlačile vodu na svoj mlin’ kada im odgovara. Tamo su samo stranci svoj posao radili bez grešaka”, kaže Simić.

Profesorica Pravnog fakulteta u Tuzli Dženeta Omerdić objašnjava da se Tegeltija nalazi na čelu institucije, “odnosno državnog organa koji ima za zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe”.

“Kako govoriti o nezavisnosti ukoliko primate ‘političke instrukcije’? Normativni osnov djelovanja Vijeća prevashodno predstavljaju ustavne i zakonske norme, a ne kojekakve (individualne) instrukcije”, kaže Omerdić i podsjeća da su, prema zakonskim odredbama, “članovi Vijeća osobe visokih i moralnih kvaliteta i profesionalne nepristranosti”, “nezavisni i nepristrasni u obavljanju svojih dužnosti”.

“No, očito je da se ove odredbe na različit način tumače, te u praksi imamo suprotno djelovanje”, kaže Omerdić za BIRN BiH.

Ona smatra da posljednji događaji oko Tegeltije stvaraju ružnu sliku o uspjehu reforme pravosuđa u BiH.

“Ono što mene žalosti, a opet je riječ o stavu temeljenom na medijskom izvještavanju, jeste činjenica da je pravnička struka podlegla političkom uticaju. Niti jedan član VSTV-a ne bi trebalo da predstavlja politički subjekat, niti zakonodavni i/ili izvršni organ vlasti”, kaže Omerdić i dodaje kako je potrebno obratiti pažnju na nadležnosti VSTV-a.

“Ukoliko se članice i članovi budu vodili kojekakvim instrukcijama i napucima, cijeli pravosudni sistem dovodi se u pitanje”, smatra Omerdić.

Krstan Simić je kao suprotan bosanskohercegovačkom i kao primjer pozitivne prakse naveo pravosuđe Švicarske, države koja je dijelom po uređenju slična BiH.

“U njihovim kantonima sudije bira parlament. Kada sam jednom pitao kako su onda nezavisni od politike, kazali su mi da se političari nikada ne upliću u rad sudija, jer je to kod njih pitanje poštovanja i tradicije”, kaže Simić.

On smatra da je važno nastaviti reformu pravosuđa “bez halabuke”, kako bi se uspostavila vladavina zakona i prava.

Iz udruženja sudija Federacije i Republike Srpske nisu odgovorili na zahtjev BIRN-a BiH za komentar.

Državne sudije u otvorenom pismu kažu da ne skrivaju imovinu

0

Državne sudije u otvorenom pismu kažu da ne skrivaju imovinu

Državne sudije ne skrivaju svoje imovinsko stanje i svake godine, bez izuzetka, podnose svoje finansijske izvještaje Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (VSTV BiH), kako je to propisano Zakonom o VSTV-u BiH, navodi se u otvorenom pismu upućenom javnosti čiji su potpisnici sudije Suda BiH.

U otvorenom pismu se navodi da je Vijeće za upravne sporove Upravnog odjeljenja Suda BiH 13. januara 2020. donijelo presudu po tužbi VSTV-a, podnesenu protiv rješenja Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH kojim je VSTV-u BiH zabranjeno da vrši obradu ličnih podataka sudija i tužilaca na način kako je to propisano Pravilnikom o podnošenju, provjeri i obradi finansijskih izvještaja sudija i tužilaca od 26. septembra 2019. godine.

“Presudom Suda BiH tužba je odbijena kao neosnovana, odnosno rješenje Agencije potvrđeno je u cijelosti. Sud je utvrdio da VSTV BiH nema zakonski osnov za takvu obradu finansijskih izvještaja kako je to propisano osporenim Pravilnikom. Presudom Suda BiH, VSTV BiH ne propisuje ovlaštenja VSTV-u BiH koja su konstituisana osporenim Pravilnikom”, stoji u saopćenju Suda BiH.

Iz Suda navode da do promjene zakonodavstva koje će propisati zakonski osnov za primjenu načela osporenog Pravilnika, te normirati proceduru podnošenja, provjere i objavljivanja finansijskih izvještaja, na temelju presude od 13. januara 2020. godine, nemoguća je svaka naknadna regulacija u istoj stvari na isti ili sličan način.

“Usvajanjem ‘kozmetički inoviranog’ nacrta Pravilnika, za koji čak nisu bili ni svi članovi VSTV-a BiH, kako su to prenijeli mediji, ulazi se u domen najgrubljeg kršenja presude Suda BiH. Osim što se time najočitije vrijeđa načelo vladavine prava – principi zakonitosti i pravne sigurnosti, isto predstavlja i krivično djelo po domaćem krivičnom zakonodavstvu. Stupanjem na snagu takvog akta, ušlo bi se i u domen pojedinačnog kršenja konvencijskih i ustavnih prava sudija”, navodi se u saopćenju.

Državni sudija Branko Perić je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kazao da nije potpisao pismo i da ne prihvata takvu komunikaciju Suda s javnosti i institucijama.

“To nije stvar Suda nego sudske uprave koja treba da komunicira na taj način, ali sve sudije sigurno ne trebaju da se upuštaju u tu neku predstavu”, rekao je Perić.

Iz Suda BiH navode da je, radi izbjegavanja svake nedoumice i sumnje, neophodno izmijeniti postojeći ili donijeti novi zakon ukoliko se želi institut podnošenja, provjere i obrade finansijskih izvještaja sudija iz osporenog Pravilnika uvesti u ustavni poredak, jer je neprikosnoveni međunarodni standard da pitanja sudijskog statusa moraju biti uređena primarnim zakonodavstvom.

“Sud BiH poziva Vijeće ministara i Parlamentarnu skupštinu, kao i sve dobronamjerne međunarodne partnere da zahtijevaju od istih da se ovo pitanje što prije adekvatno zakonski uredi na jednak način, moguće i jednim zakonskim aktom, kako za političare – nosioce funkcija u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, tako i za sudije u sudskoj grani vlasti”, stoji u saopćenju.

U pismu se dodaje da je rješavanje ovog pitanja potrebno kako bi se pristupilo zakonitom i pravilnom tretiranju ovog pitanja u praksi, te na taj način i ispunile Peer review preporuke i preporuke iz svih ostalih relevantnih dokumenata, u prvom redu onih Evropske unije.

“Sud BiH, kao jedina redovna sudska instanca na državnom nivou, ostat će dosljedan u promicanju načela vladavine prava i zaštiti principa zakonitosti, na kojima počivaju ustavni poreci svih demokratskih država, a koji nemaju alternativu i mogućnost izbjegavanja radi bilo kakvih ciljeva”, navode iz Suda.