Home Blog

U Parlament BiH sve diplome na provjeri

0

U Parlament BiH sve diplome na provjeri

Sekretar Zajedničke službe Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Kenan Vehabović je, kako je to za Klix.ba kazao, na današnjoj sjednici Kolegija Sekretarijata potencirao provjeru svih diploma uposlenika Parlamenta.

“Zatražio sam provjeru diploma za sve uposlene u Parlamentu BiH, najvišeg zakonodavnog tijela u Bosne i Hercegovine. Prvo je moja diploma na spisku za provjeru, pa svih ostalih uposlenika”, rekao je Vehabović.

Krivotvorenje diploma i njihova zloupotreba je dugogodišnji problem bh. institucija, koji je zasluženu pažnju zadobio tek u proteklom periodu kada su novinari online magazina Žurnal objelodanili kako se kupuju diplome srednje škole.

Podsjetimo, Klix je ranije pisao da su tri službenika Policijske uprave Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo imala sumnjivo stečene diplome srednje škole.

Izvor: Agencije

Kantonalni sud Sarajevo na kraju 2018 ima 24.000 neriješenih predmeta

0
Kantonalni sud u Sarajevu – u 2018g rješava predmete iz 2013

Kantonalni sud Sarajevo na kraju 2018 ima 24.000 neriješenih predmeta

Ovom prilikom, potcrtano je kako najveći problem u radu ovog Suda predstavljaju zaostaci 24 hiljade neriješenih predmeta, kojih ima čak i iz 2013. godine, što predstavlja opterećenje za njegovu efikasnost, finansiranje troškova, kao i za obavljanje njihovih redovnih poslova, iznosi se u saopćenju Kantonalnog suda.

Zbog dužine trajanja sudskih postupaka pokreću se i oni pred Ustavnim sudom BiH, ali i Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu s ciljem ostvarivanja prava naknade za nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja sudskih postupaka.

Kako se navodi u saopćenju, predsjednik Suda Špoljarić upoznao je ministra o planu rješavanja ovih predmeta, kao i o određenim aktivnostima koje se poduzimaju sa Visokim sudskim i tužilačkim vijećem BiH (VSTV), ali i drugim sudovima u Federaciji BiH, te je prezentirao način na koji će smanjti broj predmeta, a povećati efikasnost rada Kantonalnog suda.

Zahvalio se ministru Nenadiću na njegovom uloženom naporu s ciljem unapređenja rada ovog suda, te ga informirao o izvršenim prostornim preinakama u zgradi Suda, kojima su obezbjeđene dodatne kancelarije za rad novih sudija, kao i prostorija koje se adaptiraju za potrebe proširenja arhive Suda.

Ministar Nenadić je izrazio zadovoljstvo postignutim nivoom saradnju tokom njegovog mandata, te informirao o aktivnostima iz nadležnosti Ministarstva koje se preuzimaju u cilju ubrzanja procedura imenovanja novih sudija od strane Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, kao i pratećeg administrativnog osoblja prema propisanim standardima, s obzirom na evidentan trend povećanja priliva novih predmeta i nagomilane višegodišnje zaostatke koji se ne mogu ažurirati u postojećim uslovima pored uloženih napora i značajnog prebacivanja norme.

Tokom sastanka, ministar se zahvalio na dosadašnjoj uspješnoj saradnji i naveo kako je zadovoljan postignutim rezultatima.

“Budžet za pravosuđe, pri preuzimanju funkije 2015. godine, iznosio je 29 miliona KM, da bi na kraju mog mandata bio 34,5 miliona KM što je povećanje za oko šest miliona, od čega je za Kantonalni sud namijeno 7,3 miliona KM”, poručio je ministar Nenadić.

Naglasio je kako je Nacrtom budžeta za 2019. godinu za pravosuđe planirano 37,4 miliona KM, što je osam miliona više u odnosu na 2015. godinu.

U 2019. godini prema osiguranim sredstvima i u saradnji sa VSTS BiH Kantonalni sud i dalje će biti najveći drugostepeni sud u Federaciji BiH sa 163 zaposlena, od kojih će 23 raditi na ovom sudu.

Na ovaj način ministar Nenadić je značajano unaprijedio pretpostavke za njihov još bolji rad i u 2019. godini.

Izvor: Agencije

Pravda za Dženana i Davida: Bh. tužioci s kraljevskim ovlaštenjima

0

Pravda za Dženana i Davida: Bh. tužioci s kraljevskim ovlaštenjima

Izvor: Al Jazeera, Piše: Midhat Dedić

Samo na dva primjera, a to je sasvim dovoljno da ukaže na ozbiljne devijacije, krivičnim predmetima “Dženan Memić” i “David Dragičević”, koja su podvrgnuta bespoštednoj, utemeljenoj kritici – kako pravnih stručnjaka, advokata, upozoravajućim signalima iz policijskih izvora, čak i aktivnih stručnjaka u pravosuđu te mobiliziranoj javnosti – mogla bi se braniti teza o, da budemo frazeološki smjerni, krajnje zabrinjavajućem stanju u kojem se nalazi bh. pravosuđe, prije svega tužilački “resor”.

Uz lavinu argumentiranih kritika koje ne prestaju mjesecima (“Dragičević”) i godinama (“Memić”), uz zastrašujuću šutnju iz pravosudnih “centara moći” (Visoko sudsko i tužilačko vijeće – VSTV), svjedočimo istovremeno i o očaju i bespomoćnosti porodica ubijenih mladića, čiji su životi dovedeni do razarajućeg stepena socijalne kataklizme.

Afektivna “revolucija” javnosti s protestima na ulicama zbog krajnje sumnjivih istraga u ovim slučajevima vektorski opisuje užasan strah običnih ljudi od potpunog gubitka nade u “reformirano” pravosuđe. Jer, sutra svako od nas može postati glavni glumac u ličnoj tragediji.

Nekontrolirana moć

Sudija Branko Perić u stručnom radu Nekontrolisana tužilačka moć, objavljenom u Pravnim sveskama Fondacije Centar za javno pravo, opisuje prostor tužilačkih zloupotreba i pojavne oblike koji ukazuju na ozbiljne probleme u funkcioniranju tužilačkog sistema.

On ističe kako u ovom modelu tužilačke istrage tužilac ima ogromnu moć, nad kojom nema nikakvog mehanizma ni interne, ni vanjske kontrole.

Tužilac je ‘slobodna zvjerka’, koja odlučuje da li će, kad i protiv koga otvoriti istragu ili je obustaviti, koga hoće, a koga neće optužiti ili odustati od istrage ili optužnice.

Također samostalno odlučuje o žalbama te potpuno slobodno planira istrage i odlučuje koje će dokaze izvoditi.

Perić smatra da u rukama nesavjesnog tužioca svaka istraga može biti opstruirana i namjerno upropaštena a da uopće ne odgovara.

Isto tako, po njegovom mišljenju, svaka optužba se može planirano okončati oslobađajućom presudom, koja će pokriti zloupotrebu tužilačkih ovlaštenja.

‘Nekontrolisana tužilačka moć je otvorila širok prostor za zloupotrebe. Motivi koji su uveli tužilačku praksu u prostor zloupotreba mogu se proširiti na ozbiljan organizovani kriminal i korupciju neslućenih razmjera. Dva slučaja koji su trenutno u fokusu javnosti (slučaj nerazjašnjenih smrti Dženana Memića u Sarajevu i Davida Dragičevića u Banjaluci) navode na ozbiljnu sumnju o postojanju teških policijsko-tužilačkih zloupotreba u istrazi, sračunatih na skrivanje ubica. Predlažem da se bez odlaganja preduzimaju mjere na rješavanju pitanje kontrole tužilačke moći kroz efikasne mehanizme interne kontrole, institucionalne kontrole i izmjene zakonodavne regulative. Prijedlog mogućih intervencija treba uzeti kao teze za razmišljanje kako doći do djelotvorne kontrole koja će osigurati zakonito postupanje i vratiti povjerenje u pravosudne institucije’, piše Perić.

Sistemska kontaminacija dokaza

“Mislim da su slučajevi ‘Memić’ i ‘Dragičević’ pretjerano kontaminirani te ne postoji mogućnost razumne pravne procjene tih predmeta”, napisao je jedan bh. advokat “krivičar”, braneći svoje “izuzeće” u javnom diskursu.

Strazbur u slučajevima ubistva uvijek nalaže da se provede adekvatna istraga, odnosno proceduralnoj normi da se efikasno istraži nečija smrt. U protivnom, imamo eklatantne slučajeve povrede Člana 2. (pravo na život) Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava. Strazbur je u našim slučajevima daleko, jer smo još uvijek u bh. pravosudnoj močvari, koja običnom čovjeku, ali i struci, muti elementarno rasuđivanje.

“Kad imate takve postupke kad se svjesno opstruira, posljedica toga je i protok vremena. Vrijeme protiče da bi se sve teže i teže dokazivalo. Sasvim sigurno, istragom moraju biti obuhvaćeni i oni koji vrše opstrukcije. S vremenom to postaje ‘model’ kako ne treba raditi, što je pogubno za cijelo društvo. Stoga se mora, i to odmah, insistirati na otkrivanju onih koji su ‘kontaminirali’ neki dokaz, odnosno skrenuli istragu u neadekvatnom smjeru”, kaže Ifet Feraget, advokat koji zastupe oštećene strane u predmetima “Memić” i “Dragičević”.

‘Politika diktira mnoge procese’

Ističe kao ključnu stvar odsustvo kontrole učinjenih propusta u istrazi. U bh. zakonodavstvu nema adekvatne kontrole tužioca, a oštećena strana, ukoliko smatra da tužilac ne radi svoj posao, ima jedino mogućnost da piše prigovor njegovom šefu, glavnom tužiocu. No, takva praksa uglavnom potvrđuje narodnu gnomu da “vrana vrani oči ne vadi” te da suspektne tužioce štite šefovi, kako bi tužilačka sramota ostala “unutrašnje pitanje”. Pravosuđe nije brod u boci koja plovi bh. morem, ono je tu ne zbog tužioca, sudija i advokata, već treba služiti narodu, odnosno državi, kao jedan od njenih temeljnih stubova.

Krivično zakonodavstvo u regiji (Hrvatska, Crna Gora, Srbija), za razliku od “reformiranog” bh. pravosuđa, ima, naprimjer, zakonsku mogućnost da oštećena strana u krivičnom postupku, ukoliko tužilac odustane od istrage, postane takozvani supsidijarni tužilac, koji sa svojim advokatima preuzima gonjenje i u istrazi, i na glavnom pretresu. Pravo preuzimanja krivičnog gonjenja je moćno procesno oruđe oštećenog i ujedno korektiv nepravilnog ili pasivnog postupanja tužioca, a samim tim se automatski ispunjava i zahtjev EU Direktive 2012/29, koja predviđa da se žrtvi omogući preispitivanje obustave postupka koju nije naložio sud, ističu pravni stručnjaci. Potpuno je jasno da je oštećena strana u krivičnom postupku u Bosni i Hercegovini, a to najbolje pokazuju predmeti “Dragičević” i “Memić”, u deplasiranom i skoro beznadežnom položaju s prigovorom protiv tužioca koji čita njegov nadređeni.

“Politika se snažno uvukla u pravosudne institucije i diktira mnoge procese”, izjavio je ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić. Takve (pr)ocjene postale su opće mjesto, koje više nikoga ne uzbuđuju, što je onespokojavajuće.

O centrima nekontrolirane moći, politici i lobijima unutar pravosuđa vrlo često govori i piše sudija Suda Bosne i Hercegovine Branko Perić. Otvoreno tvrdi da ne postoji mehanizam odgovornosti koji može kontrolirati VSTV. Govoreći o slučaju “Dragičević”, Perić ističe ozbiljnu sumnju u akt udruživanja policije i tužioca, zajedno s vještakom, koji objavljuju javno uzrok smrti nesretnog mladića a da do danas nema niti reakcije ni tužilaštva, ni VSTV-a.

 

‘Definitivno uništena tužilačka organizacija’

“To je slučaj koji je definitivno uništio tužilačku organizaciju. Sve te stvari dovode do raznih spekulacija i zaključivanja da, ustvari, nema nezavisnog tužilačkog sistema, da nema nezavisnog pravosuđa, da su u sve upleteni neki centri moći – policijski, politički… Odgovora nema. I to je problem. Nije problem slučaj ‘Dragičević’, nego je problem što nema odgovora iz tužilaštva, što nema adekvatnog reagovanja institucija. Nema ga ni u slučaju ‘Memić'”, nedavno je izjavio Perić.

Advokat Feraget smatra da su oba predmeta, nažalost, kompromitirana politikom – predmet “Dragičević” počev od zahtjeva ministra unutrašnjih poslova bh. entiteta Republika Srpska da se donese naredba o neprovođenju istrage, a predmet “Memić” po tome što je optužnica bila za nesreću u saobraćaju, a sud presudio da nije bilo saobraćajke.

“Javnost se bombardira predmetom ‘Memić’ tri godine, predmetom ‘Dragičević’ devet mjeseci. U predmetu ‘Memić’, konkretno, nestao snimak; kažu – nije bitno. A moralo se znati ko je izbrisao snimak, postoji nalaz vještaka da je snimak sa hotela namjerno izbrisan, ali ko je to uradio nije utvrđeno, evo, tri godine. Nestala majica sa tragovima krvi; ne zna se ništa o tome. Nestao komad laka iz federalnog Ministarstva unutrašnjih poslova; niko nije odgovarao. U slučaju ‘Dragičević’ nestale gaćice sa ubijenog mladića Davida, nestao izvještaj mrtvozornika; niko nije uhapšen. Snimci neki oduzimani, ne od strane tužioca, nego od strane privatnih lica; niko nije odgovarao”, kaže Feraget.

“Neistraživanje ovih anomalija, odnosno krađe ključnih dokaza, pokazuje da je prisutan utjecaj politike ili drugih centara moći. Onaj koji ima moći i koga se tiče ovo on se ne istražuje. Ako se ne istražuje osoba X, onda zaključujemo da je osoba X moćna”, objašnjava advokat ozbiljne sumnje da neko vlada i upravlja “sa strane s tužiocima, koji su po zakonskim rješenjima, da cinizam bude veći, nezavisni u radu”.

Tužioca ne kontrolira niko

“Kontaminirani” predmeti “Memić” i “Dragičević” otkrili su, kroz ogromni protok vremena i bez prave kontrole tužilačkog rada, surovu i pogubnu istinu o utjecaju na tužilački esnaf “sa strane”. To da inače istrage neopravdano dugo traju te da je mnogo onih koji apelacijama pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine traže zaštitu zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, što je upisano u Članu II/3 tačke E Ustava Bosne i Hercegovine i Člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koja je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine i po pravnoj snazi iznad njega, činjenica je.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu AP 206/08, rješavajući apelaciju R.I. 49, utvrdio je da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz Člana II/3 tačke e Ustava Bosne i Hercegovine i Člana 6 stav 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima jer nadležno tužilaštvo nije okončalo istragu za pet godina, a pritome nije ponudilo nijedan opravdan i razuman razlog za toliko trajanje postupka.

Ono što ima današnje krivično zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini kada je riječ o kontroli tužilačke istrage preko sudije za prethodni postupak tiče se uglavnom istražnih mjera i radnji od strane tužioca ili policije kojima se mogu narušiti prava i slobode građana. Međutim, ključna je stvar da je tužilac potpuno izuzet od bilo kakve kontrole, jer sud ne vrši kontrolu osnovanosti vođenja istražnog postupka u bilo kojoj fazi istrage. Da budemo surovi i precizni – tužioca ne kontrolira niko.

“U Hrvatskoj imate sudiju za istrage koji nadzire tužioca, imate i mogućnost da se oštećena strana može pridružiti tužiocu bez obzira što tužilac vodi postupak. Oštećena strana, ako bismo pravili paralelu s ova dva zlatna primjera teških anomalija u tužilačkim istragama (‘Memić i ‘Dragičević’), u takvom slučaju piše sudiji za istrage da je nestao snimak sa banke u slučaju ‘Memić’, da je nestala majica Alise Mutap s tragovima krvi, da je nestao lak iz federalnog MUP-a, odnosno da su nestale gaćice i izvještaj mrtvozornika u Banjoj Luci; sudija za istrage kaže onda tužiocu: ‘Ovo su relevantne okolnosti – hitno, odmah, sad, trenutno istraži…’ Kada neko svjesno otkine kariku u lancu, lanac puca i tada imate dva kraja na dvije strane svijeta. Kada nađete ko je tu kariku uništio, onda imate i onog ko je zainteresiran da taj slučaj nikada ne bude riješen”, objašnjava advokat Feraget.

Gdje smo mi sada i ovdje?

Mnogi pravni stručnjaci, autori i praktičari predlažu uporno godinama da bi zakonske odredbe u Bosni i Hercegovini trebalo mijenjati kako bi oštećeni, recimo, imali pravo na uvid u spise, predlaganje određenih istražnih radnji i dokaza, saslušavanje okrivljenog svjedoka i vještaka. Evropski sud je postavio standarde učešće oštećenih (srodnika ubijenih) u istrazi, uključujući i postavljanje pitanja. To piše u EU Direktivi 2012/29, da budemo precizni – da države članice osiguraju da žrtve budu saslušane i da mogu pružati i podnositi dokaze u krivičnom postupku.

Te institute imaju, naprimjer, Hrvatska i Crna Gora, a katalog takvih prava u Bosni i Hercegovini je prazan. U tim pravnim prazninama i čudovišno nagomilanoj moći tužioca s kraljevskim ovlastima i subjektom potpunog odlučivanja u istragama te očiglednoj inklinaciji politike u mnogim predmetima, pa i u pomenuta dva slučaja, koja su skoro demonizirala i devastirala jedan pravosudni stub države, dvije porodice, Memić i Dragičević, žive tragične dane i noći.

I svete knjige govore svoje istine. Ajet iz Kur’ana kaže da “onaj koji ubije samo jednog nevinog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet”. Pa, gdje smo mi sada i ovdje?

Zakon o useljavanju u Njemačku

0
Useljavanje u njemacku

U nacrtu zakona o useljavanju u Njemačku se navodi

19.decembra 2018, njemačka vlada konačno glasa o nacrtu zakona kojim bi ubuduće trebalo da se reguliše dolazak stranaca u zemlju, prije svega stručnih radnika. Ovo je pregled najvažnjih novina ovog zakona.

19.decembra 2018, njemačka vlada konačno glasa o nacrtu zakona kojim bi ubuduće trebalo da se reguliše dolazak stranaca u zemlju, prije svega stručnih radnika. Ovo je pregled najvažnjih novina ovog zakona.

Njemačka je useljenička zemlja i potrebni su joj strani radnici, iz cijelog svijeta. To je odavno jasno, prije svega privredi i ne malom dijelu političkog spektra, dok su konzervativci iz CDU i CSU koji su već 12 godina na vlasti, odbijali da tu činjenicu priznaju zakonom koji bi regulisao dolazak stranaca u zemlju. Njihov otpor je slomljen, utoliko što će 19. decembra, vlada Njemačke glasati o takozvanom Zakonu o useljavanju stručne radne snage ili Fahkrefteajnvanderungsgezec – Fachkräfteeinwanderungsgesetz.

Zakon bi trebalo tačno da reguliše ko smije da dođe u Njemačku – da radi ili da se školuje. Generalno, fokus je na ljudima koji već imaju završen fakultet ili kvalifikaciju, odnosno stručnu spremu. Zakon je i sada relativno liberalan za ljude sa viskom stručnom spremom, ali je za one sa nižim kvalifikacijama bilo dosta prepreka.

Kvalfikacija – nije važno koja

Nacrtom zakona je sada predviđeno da zainteresovana osoba koja ima završenu stručnu spremu, i pogotovu ako je našla radno mjesto, smije da radi u Njemačkoj – u bilo kojoj profesiji. To znači da radnu vizu mogu da dobiju i ljudi čija zanimanja na spadaju u grupu traženih u Njemačkoj. Do sada je to bio jedan od uslova za dobijanje radne vize. Takođe je novo to što prilikom izdavanje radne vize više ne mora da se dokaže da za to radno mjesto nema odgovarajućih kandidata iz Njemačke ili EU. Međutim, ukoliko se bude ukazala potreba, ova klauzula kojom se štiti domaća radna snaga, moći će brzo ponovo da se uvede.

Blaue Karte für ausländische Fachkräfte (picture-alliance/dpa/D. Karmann) Plava karta

Još jedno novo pravilo je da osobe koji imaju stručnu spremu posao mogu da traže i u Njemačkoj – dakle ne moraju da imaju ugovor o radu prije nego što uđu u Njemačku. Za traženje posla imaju šest mjeseci. Pored stručne kvalfikacije preduslov je i odgovarajuće znanje njemačkog jezika i dokaz o pokrivanju životnih troškova tokom tog perioda, odnosno da neće zavisiti od državne podrške u Njemačkoj.

Priznavanje diploma

Da bi strani radnici mogli da rade u Njemačkoj njhova stručna sprema mora biti priznata ovdje u zemlji. Ranije je baš oko toga bilo mnogo problema. Međutim, to bi sa novim zakonom trebalo da bude drugačije. Radi se na daljem razvijanju sistema priznavanja stepena obrazovanja, i na boljem savjetovanju zainteresovanih osoba iz inostranstva. Prema Zidoče cajtungu nacrt zakona sadrži jednu važnu olakšicu u vezi sa tim: naime, predviđena je „ograničena mogućnost” da „pod određenim uslovima” strani radnik svoju diplomu stečenu u inostranstvu podnese na priznanje – nakon dolaska u Njemačku. To znači da kvalifikovani strani radnici mogu ući u Njemačku, usput raditi i za to vrijeme čekati na priznavanje svoje diplome.

Pressekonferenz Zuwanderungsgesetz Deutschland Seehofer Altmaier Heil (picture-alliance/dpa/M. Kappeler) Ministar za rad Heil, ministar privrede Altmaier i ministar unutarnjih poslova Seehofer

Radna dozvola iako je odbijen azil

A što se tiče potražilaca azila, nacrt zakona predviđa privremenu dozvolu boravka i rada u trajanju od dvije godine – takozvani „Beschäftigungsduldung”. To znači da ako potražilac azila ima posao, dvije godine ne smije biti protjeran iz Njemačke. Ovo se odnosi na osobe kojima je azil odbijen, koje najmanje godinu dana imaju takozvani duldung, koji najmanje 18 mjeseci imaju regularan posao preko kojeg plaćaju porez i doprinose, i rade najmanje 35 sati nedjeljno. Ovim ogrančenjima njemačka vlada želi da spriječi da se „Beschäftigungsduldung” izdaje odmah sa obavještenjem o odbijanju azila. Ovlašćeni organima se tako daje vremena da „sprovedu mjere za okončanje boravka” u Njemačkoj osobi kojoj je odbijen azil.

Pravilo po kojem osobe kojima je odbijen azil i koje se nalaze na trogodišnjem stručnom školovanju i potom još dvije godine mogu da rade u Njemačkoj, a da im ne prijeti protjerivanje – biće prošireno na takozavne pomoćne poslove, odnosno poslove za koje nije potrebna nikakva kvalifikacija. Preduslov je da se obavežu da će posle završiti stručnu obuku za posao za koji nema dovoljno radne snage. To takozvano 3 plus 2 pravilo važiće u cijeloj zemlji, što do sada nije bio slučaj.

Njemački jezik

Da bi njemački jezik mogao bolje da se nauči u inostranstvu, dalje će se razvijati kursevi Gete-Instituta. Ali na tom polju više moraju da se angažuju i privreda i njena predstavništva u inostranstvu kao i pojednična preduzeća. Tako bi na primjer trebalo da prošire svoja predstavništva u inostranstvu kako bi promovisali njemački kao strani jezik. Slični modeli saradnje bi trebalo da se uspostave sa školama u inostranstvu. Još jedan prijedlog je izgradnja programa stručne obuke u inostranstvu koji uključuju i učenje njemačkog jezika.

Izvor: DW

Za otvaranje firme u BiH potrebno 81 dan i 13 procedura

0

Za otvaranje firme u BiH potrebno 81 dan i 13 procedura

Po ovom parametru smo 183. država na svijetu, od ukupno 190.

Novi izvještaj Doing Business-a za 2019g

 

Za počinjanje biznisa, odnosno otvaranje privatne firme u Bosni i Hercegovini, treba ni manje ni više nego 81 dan i čak 13 različitih procedura, prema najnovijim podacima.

Za počinjanje biznisa, odnosno otvaranje privatne firme u Bosni i Hercegovini, treba ni manje ni više nego 81 dan i čak 13 različitih procedura, prema najnovijim podacima.

Ovo je jedan od razloga zbog čega je BiH nekonkurentna u odnosu na ostale zemlje kada je riječ o investicijama. Po ovom parametru BiH je 183. država na svijetu, od ukupno 190.

Poređenja radi, na Novom Zelandu se kompanija može otvoriti za samo pola dana, po čemu je ova država najbolja na svijetu.

No, i ostale moderne države maksimalno su pojednostavile i ubrzale postupak otvaranja kompanije, a za primjer se mogu uzeti i nama bliske zemlje, piše Biznois.info.

Tako je, naprimjer, u Sloveniji za to potreno 8 dana, deset puta manje nego u BiH. Zanimljivo je da se u Sloveniji ne plaćaju nikakvi troškovi otvaranja firme, po čemu je ta država najbolja na svijetu.

Od BiH, kada je riječ o lakoći otvaranja firme, gore je samo 7 država na svijetu, a to su Evatorijalna Gvineja, Kambodža, Čad, Eritreja, Somalija, Haiti i Venecuela

Inače, otvaranje kompanije je jedan od deset parametara koji se navode u izvještaju Svjetske banke Doing Business.

Ostali parametri su dobijanje građevinske dovole, priključka za struju, osiguranje provođenja ugovora, dobijanje kredita, plaćanje porez

a itd.

BiH je ukupno u izvještaju za ovu godinu rangirana na 89. mjesto od 190 zemalja. Najgori skor od svih parametara ima upravo po lakoći otvaranja firme gdje zauzima, kako smo rekli, 183. mjesto.

Općinski sudovi u BiH krše zakon za suđenje u razumnom roku

0

OPĆINSKI SUDOVI KRŠE ZAKON: Zbog kršenja ljudskih prava iz kantonalnih budžeta isplaćeno 1,5 miliona maraka!

Od 2014. godine u pravosuđe u BiH uloženo je više od 19 miliona eura iz IPA-e u cilju poboljšanja efikasnosti, profesionalnosti, nezavisnosti i odgovornosti. Koliko su efikasni i odgovorni sudovi najbolje pokazuje činjenica da su u pojedinim općinskim sudovima  u FBiH postojali predmeti koji nisu riješeni ni u roku od 15 godina od njihovog pokretanja.

U periodu 2014.-2018. godina, odlukama nadležnog suda, utvrđena je obaveza obeštećenja stranaka zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu preko 1,8 miliona maraka na teret kantonalnih budžeta. Do aprila ove godine već je isplaćeno oko 1,5 miliona maraka zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Iako je polovinom prošle godine presudom Ustavnog suda BiH naloženo Visokom sudskom i tužilačkom vijeću da u roku od 6 mjeseci poduzme sve  mjere radi otklanjanja „sistemskog kršenja  prava na suđenje u razumnom roku” revizori Ureda za reviziju institucija FbiH upozorili su da broj utvrđenih povreda prava na suđenje u razumnom roku, kao i iznosi obeštećenja stranaka, bilježe stalni trend rasta.

PREKORAČENJA ROKOVA

Revizija je utvrdila da je u svim općinskim sudovima u posmatranom periodu, došlo do prekoračenja rokova, prevashodno optimalnih, a samim time i zakonom propisanih.

U prosjeku se dvije trećine predmeta rješavalo sa prekoračenjem rokova. Iako su optimalni rokovi za rješavanje predmeta na općinskim sudovima u pravilu kraći od jedne godine “u pojedinim općinskim sudovima na području FBiH postojali su predmeti koji nisu riješeni ni u roku od 15 godine i više od njihovog pokretanja. Takođe, u općinskim sudovima postoji značajan udio predmeta koji nisu riješeni u periodu od 2 do 5 godina od njihovog pokretanja, te je evidentno da u posmatranom periodu nije došlo do smanjenja udjela ovih predmeta u ukupno neriješenim predmetima”, naveli su revizori Ureda za reviziju institucija FbiH.

Kao razloge kašnjenja u rješavanju pojedinačnih predmeta općinski sudovi navode da su uzroci objektivne prirode bez detaljnog elaboriranja i dokumentovanja navedenih razloga “npr: složenost predmeta, opterećenost postojećih sudija i stručnih saradnika sa velikim brojem zaduženih predmeta, nedostupnost stranaka, nemogućnost urednog dostavljanja, odgađanja i odlaganja procesnih radnji postupka i dr.”

Zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku najviše novca je isplaćeno zbog (ne)rada Općinskog suda u Tuzlanskom kantonu 474.535 KM. Iz budžeta Kantona Sarajevo isplaćeno je 462.654 KM, dok je potrebno isplatiti još 254.392 KM građanima čija su prava prekršena. Hercegovačko-neretvanski kanton zbog povrede ovog prava iz budžeta je isplatio 197.032 KM te treba isplatiti još 76.600 KM. Iz budžeta Unsko-sanskog kantona isplaćeno je 227.359 KM.

Revizija je obuhvatila 31 općinski sud u periodu od 2014. do 2016. godine. Obuhvaćeni su općinski sudovi u Bihaću, Bosanskoj Krupi, Cazinu, Sanskom Mostu, Velikoj Kladuši, Orašju, Gračanici, Gradačcu, Kalesiji, Tuzli, Živinicama, Lukavcu, Banovićima, Kaknju, Tešnju, Visokom, Zavidovićima, Zenici, Žepču, Goraždu, Travniku, Bugojnu, Kiseljaku, Jajcu, Mostaru, Konjicu, Čapljini, Širokom Brijegu, Ljubuškom, Sarajevu i Livnu.

170 MILIONA ZA PLATE

Bitno je naglasiti da je samo za plate i naknade troškova zaposlenih na ovim sudovima od 2014. do kraja 2016. godine iz kantonalnih budžeta odobreno više od 171, 9 miliona maraka!

Uzimajući u obzir izdvojeni novac za rad ovih sudova rezultati revizije nisu nimalo ohrabrujući. Podaci Ureda za reviziju ukazuju na činjenicu da građani FBiH, zavisno od toga na kojem sudu rješavaju svoj predmet, nemaju iste mogućnosti da brzo i ekonomično ostvare svoja prava. Iako sudovi imaju obavezu da zakonito, blagovremeno i efikasno obavljaju svoje funkcije, Ured za reviziju zaključuje da postojeće trajanje rješavanja predmeta na sudovima nije ni brzo, ni efikasno.

(zurnal.info)

Sudije iz FBiH osuđuju prijetnje kolegama

0

Sudije iz FBiH osuđuju prijetnje: Još jedan u nizu napada na nosioce pravosudnih funkcija

Udruženje sudija u Federaciji Bosne i Hercegovine najoštrije osuđuje prijeteću SMS poruku (prijetnja smrću), koja je upućena potpredsjednici VSTV-a Ružici Jukić, predsjedniku VSTV-a Milanu Tegeltiji, potpredsjednici VSTV-a Jadranki Lokmić-Misirača, predsjedniku Suda BiH Ranku Debevcu i tužiteljici Tužilaštva BiH Diani Kajmaković.

Udruženje u saopćenju za javnost ocjenjuje da je ta prijetnja još jedan u nizu napada na nosioce pravosudnih funkcija u BiH te poziva nadležne organe da poduzmu sve istražne radnje u skladu sa zakonom i u što kraćem roku otkriju počinioca tog djela.

Kako da dobrovoljno uplaćujete doprinose za penziju?

0

Kako da dobrovoljno uplaćujete doprinose za penziju?

Kada sticajem okolnosti imate prekid u radnom stažu i ne radite, a imate novca, možete sami uplaćivati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Zakonom o PIO Republike Srpske osim obaveznog osiguranja po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja propisana je mogućnost dobrovoljnog osiguranja, pri čemu je definisano da pravo na to osiguranje imaju lica koja imaju prebivalište u RS i Brčko Distriktau, da imaju navršenih 15 godina i da imaju opštu zdravstvenu sposobnost. Status osiguranika u dobrovoljnom osiguranju se stiče podnošenjem zahtjeva, a potom donošenjem rješenja Fonda PIO o priznavanju dobrovoljnog osiguranja.

– Mjesečna uplata se vrši prema prosječnoj bruto plati u RS u prethodnom mjesecu, tako da osnovicu predstavlja 60% prosječne bruto plate pomnoženo sa stopom doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje od 18,5% i iznosi npr. za jul 2017. godine 147,19 KM (1.326 KM bruto plata x 60%= 795×18,5%=147,19 KM). Naravno, po izboru osiguranika, moguća je uplata i na veće iznose, a ne samo na 60% prosječne bruto plate – objasnili su za eKapiju iz Fonda PIO RS.

Najniža osnovica je 60% prosječne bruto plate, a najviža nije limitirana, pri čemu je najviša penzija, prilikom ostvarivanja prava i obračuna penzije, limitirana koeficijentom 4 i za septembar u RS iznosi 1.794,36 KM

Osnovice se usklađuju prema kretanju visine prosječne plate.

– U prošloj 2016. godini kod Fonda PIO bilo je evidentirano 945 osiguranika u dobrovoljnom osiguranju. Od navedenog broja redovnu mjesečnu uplatu doprinosa vršilo je 797. Status dobrovoljnog osiguranja prestaje na zahtjev osiguranika ili ako se doprinos ne uplati tri mjeseca uzastopno, sa datumom prestanka uplate – kažu iz Fonda PIO RS.

Dobrovoljnu uplatu doprinosa za penzije u RS vrše najviše je oni sa navršenih 40 i više godina života, dok je osiguranika od 20 do 30 godina svega nekoliko desetina. Generalno, najčešće su to osiguranici kojima je do ostvarivanja prava na penziju ostao kraći vremenski period.

– Ako se posmatra po opštinama i gradovima onda je najviše dobrovoljnih osiguranika u Banjaluci, potom Bijeljini, Prijedoru, Doboju, Trebinju, dok je u manjim opštinama dobrovoljnih osiguranika znatno manje – kažu iz Fonda PIO RS.

U FBiH se na dobrovoljno penziono osiguranje može osigurati osoba koja je navršila 15 godina života i koja ima opštu zdravstvenu sposobnost. Oni na redovnom školovanju ne mogu se prijaviti.

– Ukoliko osoba želi da se prijavi na dobrovoljno osiguranje kod FZ PIO/MIO potrebno je podnijeti zahtjev za prijem u dobrovoljno osiguranje u nadležnoj Kantonalnoj administrativnoj službi FZ PIO/MIO i dostaviti uvjerenje o državljanstvu, ljekarsko uvjerenje o općoj zdravstvenoj sposobnosti i CIPS prijavu. Nakon podnošenja zahtjeva, prvostepeni organ FZ PIO/MIO donosi rješenje o prijemu u dobrovoljno osiguranje kod FZ PIO/MIO i isto dostavlja stranci na kućnu adresu – kažu za eKapiju iz FZ PIO MIO.

Osnovica za određivanje visine doprinosa za dobrovoljno osiguranje u FBiH je prosječna isplaćena mjesečna neto plata iz prethodne godine.

Doprinos za dobrovoljno osiguranje se utvrđuje u iznosu 24,64% od prosječne isplaćene mjesečne neto plate zaposlenika u FBiH iz prethodne godine. Tako je mjesečna uplata fiksna i za 2017. iznosi 217,08 KM mjesečno (24,64% od prosječne neto plate za 2016. koja je iznosila 881,13 KM).