Home Blog

Epilog disciplinskih postupaka: sankcije za 21 sudiju i tužioca

By
ePravo.ba
-
0

Epilog disciplinskih postupaka: sankcije za 21 sudiju i tužioca

Renata Radić-Dragić (CIN)Piše: Renata Radić-Dragić (CIN)
U 2025. godini su okončani disciplinski postupci protiv 27 sudija i tužilaca iz BiH, od čega je 21 kažnjeno novčano, opomenom i otpustom iz službe, a šestero oslobođeno odgovornosti.

Osnovni sud u Bijeljini izrekao je presudu za porodično nasilje, a da svi članovi Sudskog vijeća nisu ni pročitali optužnicu niti se upoznali sa spisom.

Izrekli su uslovnu kaznu koju je optuženi dogovorio sa Tužilaštvom na osnovu sporazuma o priznanju krivice iako su trebali izreći zatvorsku kaznu jer se radilo o fizičkom nasilju, počinjenom pred djetetom.

Zbog ovog predmeta bijeljinske sudije Aleksandar Despenić, Dragoljub Đurić i Marinko Sladić te tužiteljica Okružnog javnog tužilaštva iz Bijeljine Bojana Lazarević koja je potpisala sporazum sa optuženim izvedeni su pred Disciplinsku komisiju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTSV).

Svi su dobili novčanu kaznu zbog nemara u radu. Sudijama je smanjenja plaća 10 posto na period od šest mjeseci, a tužiteljici 40 posto na period od tri mjeseca.

Za razliku od tužiteljice koja je prihvatila odgovornost, sudije su se žalile na ovu odluku. U svoju odbranu pozivali su se na: zastaru vođenja disciplinskog postupka, da na presudu nije bilo žalbe i da greška nije napravljena namjerno. Jedan od njih se pravdao da optužnicu nije ni pročitao niti se upoznao sa spisom.

Rekao je da je obaviješten o ročištu o prihvatanju sporazuma o priznanju krivice neposredno pred početak, da je predsjedavajući Sudskog vijeća rekao da su ispunjeni uslovi da se sporazum prihvati i da nema potrebe da se čita optužnica te da nije ni sačinjen zapisnik o vijećanju i glasanju koji bi potpisali svi članovi Sudskog vijeća.

Disciplinska komisija im žalbe nije uvažila. U postupku je utvrđeno da su počinili svjestan nehat i da nisu pratili zakonske odredbe. U odluci je navedeno da bi njihovo djelovanje moglo javnost navesti na zaključak da je pravosuđe nekompetentno i selektivno.

Tužiteljica Lazarević i predsjedavajući Sudskog vijeća Despenić nisu htjeli javno komentarisati postupak, dok sudije Đurić i Sladić nisu odgovarali na upit novinara Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Prema podacima koje je objavio VSTV, u 2025. godini disciplinski postupci su okončani protiv 27 sudija i tužilaca iz Bosne i Hercegovini (BiH). Njih 18 je dobilo novčanu kaznu, šestero je oslobođeno odgovornosti, dvoje je dobilo javnu opomenu, a jedan je razriješen dužnosti.

Radi se o sudiji Općinskog suda u Velikoj Kladuši Ekremu Šariću koji je, prema odluci Disciplinske komisije, donosio nezakonite odluke i učinio druge propuste u radu o čemu nije htio zvanično govoriti.

Ekrem Šarić razriješen dužnosti sudije Općinskog suda u Velikoj Kladuši
VSTVBiH je Ekrema Šarića razriješio dužnosti sudije Općinskog suda u Velikoj Kladuši zbog višestrukih prekršaja u radu o kojima je CIN ranije pisao.

Krivični postupak uz disciplinski

Ured disciplinskog tužioca (UDT) koji pokreće procese protiv sudija i tužilaca tražio je od Disciplinske komisije da razriješi dužnosti i Katicu Jozak-Mađar, bivšu predsjednicu Kantonalnog suda u Novom Travniku.

U disciplinskom postupku je utvrđeno da je Jozak-Mađar počinila više prekršaja: na mjesto šefa informacijsko-komunikacijske tehnologije imenovala je zaposlenika koji nije ispunjavao uslove, po njenom nalogu se podešavao sistem za upravljanje predmeta u 14 slučajeva kako bi došli u rad određenim sudijama te je 16 predmeta iskazala završenim iako odluku nije izradila.

Uz to, neprimjereno se ponašala. U maju 2023. godine prilikom izbora predsjednika Kantonalnog suda u Novom Travniku Jozak-Mađar je burno reagovala u prostorijama VSTV-a kada je čula da nije ponovo izabrana. Pred brojim svjedocima je vikala da je napravljena greška, da je ona najbolji predsjednik u državi, da su članovi vijeća kupljeni. Nije htjela napustiti prostorije ni kada su to od nje zatražili pa ju je iz zgrade ispratio sudski policajac.

Jozak-Mađar nije prihvatala odgovornost. U disciplinskom postupku se branila: da nije počinila prekršaj, da je uspješno vodila instituciju, da dokazi protiv nje nisu prikupljeni na zakonit način, da se u sistemu za automatsku dodjelu predmeta vjerovatno dogodila greška ili su pogriješile osobe koje su na tome radile, kao i da nije pogrešno iskazala predmete završenim.

Njena žalba nije uvažena, kao ni zahtjev UDT-a za razrješenje, već joj je izrečena novčana kazna − smanjenje plaće za 50 posto na period od pola godine.

U razgovoru sa novinarkom CIN-a Jozak-Mađar je rekla da ne može davati izjavu, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi. Trenutno je pod suspenzijom jer je u oktobru 2024, dok je trajao disciplinski postupak, protiv nje podignuta optužnica Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona zbog sumnje na nezakonito zapošljavanje tri državnih službenika i namještenika u Kantonalnom sudu u Novom Travniku kojim je rukovodila skoro 20 godina. Krivični postupak još nije počeo.

Katica Jozak-Mađar, bivša predsjednica Kantonalnog suda u Novom Travniku, pod suspenzijom je od novembra 2024. do okončanja krivičnog postupka koji se protiv nje vodi (Foto: Dženat Dreković)

Uz Katicu Jozak-Mađar, kojoj je ovo drugi disciplinski postupak, još šest sudija i tužilaca su u 2025. došli pred disciplinsku komisiju drugi ili treći put po sličnom osnovu.

Raniji disciplinski postupci uzimaju se kao otežavajuća okolnost prilikom izricanja kazne, dok se od olakšavajućih u obzir uzima saradnja sa komisijom i UDT-om u toku disciplinskog postupka, opterećenost poslom, radni uslovi i slično.

Prema poslovniku VSTV-a, sudije i tužioci koji dobiju kaznu u disciplinskom postupku ne mogu se natjecati za upražnjene pozicije u pravosudnim institucijama u periodu od jedne do osam godina, u zavisnosti od izrečene kazne.

Ali, troje sudija je imalo sreću jer su disciplinski postupci uslijedili nakon njihovog unapređenja.

Radi se o sutkinji Kantonalnog suda u Bihaću Jasmini Lipovača, sutkinji Kantonalnog suda u Mostaru Mirjani Kevo i Denisu Kurtoviću, sudiji Suda BiH, za koje su u disciplinskim postupcima utvrđeni propusti na prethodnim pozicijama dok su radili u općinskim sudovima.

Lipovača je kao sutkinja Općinskog suda u Bihaću dovela do zastare izvršenja šestomjesečne zatvorske kazne koju je izrekla Evadu Rahmanoviću zbog krađe stvari iz kuće u Bihaću. Sutkinja Kevo je kao sutkinja Općinskog suda u Mostaru kasnila u izradi odluke u predmetu mjere osiguranja i propustila dostaviti predmet na postupanje po žalbi, dok je sudija Kurtović kao sudija Općinskog suda u Sarajevu kasnio sa izradom presuda u 27 predmeta u periodu od više mjeseci.

Sutkinja Lipovača se pozivala na obiman posao i zastaru vođenja discipinskog postupka, Kevo je u svoju odbranu istakla da nije ugrozila povjerenje javnosti u pravosuđe i da nisu nastupile štetne posljedice za stranku, dok je sudija Kurtović odmah prihvatio odgovornost.

Lipovača je dobila smanjenje plaće 10 posto na pet mjeseci, Kevo javnu opomenu, a Kurtović smanjenje plaće 20 posto na tri mjeseca.

On je u pisanom odgovoru za CIN naveo da je kaznu platio, da je u spornom periodu uz sudački obavljao posao i predsjednika Krivčnog odjeljenja i zamjenika predsjednika Suda te da su dodatne obaveze utjecale na njegovo kašnjenje. Naveo je i da nije nastupila štetna posljedica jer su odluke, u konačnici, donesene. Dodao je i da je ispunjavao normu uz najveću ocjenu.

Sutkinja Kevo nije htjela davati komentar, a Lipovača nije odgovarala na upit novinara.

Novčane kazne i opomene sudijama i tužiocima za uskraćenu pravdu
Disciplinske komisije VSTV-a su u 2024. godini okončale disciplinske postupke protiv 23 sudija i tužilaca. Postupci su najčešće vođeni zbog: neopravdanog kašnjenja u radu, nedoličnog ponašanja i nemarnosti u predmetima, među kojima su i slučajevi nasilja nad ženama i djetetom.

Oslobađanje od odgovornosti

Među okončanim postupcima u prošloj godini nalazi se i šest predmeta u kojima je disciplinska komisija zauzela stav da nije počinjen prekršaj kako ga vidi Ured disciplinskog tužioca. Među njima je i predmet protiv tužioca Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona Ćazima Serhatlića kojeg je prijavila organizacija Transparency International (TI) BiH.

Prijava je uslijedila nakon što je tužilac donio naredbu o obustavi i nesprovođenju istrage u krivičnom postupku koju je ova organizacija podnijela zbog javnih nabavki u rudnicima „Kreka”, a o tome ih je obavijestio tek godinu dana poslije, nakon niza dopisa i upita.

Damjan Ožegović iz TIBiH kaže da sa ishodom nisu zadovoljni jer ga smatraju odgovornim za prekršaj. On podsjeća da nedostavljanje naredbe o nesprovođenju istrage onemogućava tužioca da podnese žalbu.

„Ono što je dodatno sporno jeste da smo mi iz medija saznali o ishodu ovog disciplinskog postupka, a čak nam nije dostavljena ni ta odluka“, rekao je Ožegović.

Uz to, tužiocu Serhatliću je u ovom disciplinskom postupku stavljena na teret i neprimjerena komunikacija sa Admirom Suljagićem, prijavljenim za krivično djelo koji je tada bio na čelu Sekretarijata VSTV-a. Putem aplikacije WhatsApp i društvene mreže LinkedIn tužilac Serhartlić ga je informisao da će biti pozvan na saslušanje u SIPA-u, navodeći da mu ne treba advokat jer će biti saslušan kao svjedok, dodavši: „Na ono o čemu smo pričali“.

Međutim, prema odluci Disciplinske komisije, tužilac nije uradio ništa neprimjereno ni u ovom slučaju. Suljagiću je u skladu sa diskrecionim pravom dodijelio status svjedoka. Komisija je zaključila da UDT nije dokazao na koji način je ponašanjem tužioca narušen ugled tužilačke funkcije.

“Kad je neko svjedok, pogotovu u fazi istrage, pravo i obaveze tužioca je da sa tim svjedokom stupa u kontakt na bilo koji način. Mi danas, u ovo vrijeme kad imamo na hiljade predmeta, nemamo vremena da jednostavno šaljemo poziv, zakazujemo ročišta, čekamo da se neko javi, hoće ili neće zbog nekih svojih obaveze itd. Nekada je praktičnije da se ostvari komunikacija telefonom“, rekao je Serhatlić za CIN.

Sudija Okružnog suda iz Banje Luke Spasen Keleman (prvi slijeva) pravdao se u disciplinskom postupku da je fotografija sa privatnog druženja koje je organizovao njegov kum zloupotrijebljena u predizbornoj kampanji (Foto: Facebook)

Disciplinska komisija je zaključila da UDT nije dokazao ni da je narušeno povjerenje u rad pravosuđa u slučaju sudije Osnovnog suda u Banjoj Luci Spasena Kelemana.

Postupak protiv njega je pokrenut nakon što je njegovu sliku, zajedno sa nekolicinom drugih osoba, objavio u martu 2024. na društvenim mrežama narodni poslanik Republike Srpske iz Stranke nezavisnih socijaldemokrata Vlado Đajić. Fotografija je objavljena uz opis da je održan stranački skup. Vijest o tome se brzo širila, s obzirom da je sudija Keleman svojevremeno izrekao oslobađajuću presudu u krivičnom predmetu protiv predsjednika ove stranke Milorada Dodika.

Sudija se u discipinskom postupku branio da je nakratko svratio na mezu i piće na poziv svoga kuma koji stanuje do njegove kuće, ali da mu nije rečeno šta se organizuje ni ko je pozvan. Ispričao je da su na druženju bili mnogi gosti, među kojima i Đajić kojeg zna kao vještaka medicinske struke i doktora koji ga je liječio. Rekao je da je fotografija zloupotrijebljena, nastala na molbu njegovog bivšeg pripravnika i nije znao da će biti iskorištena u predizborne svrhe.

U postupku je zaključeno da sudije nemaju obavezu napuštati bilo kakvo neformalno druženje kada se tom druženju pridruži neka osoba koja je član političke partije, pod uslovom da druženje nije politički motivisano niti se odvija u političkom kontekstu.

Osim novčanih kazni, opomena i otpusta, sudije i tužioci mogu dobiti i pisanu opomenu koja se ne objavljuje, premještaj na nižu poziciju u instituciji ili u drugu instituciju ili mogu dobiti obavezu dodatne obuke.

Podaci o disciplinskim sankcijama izrečenenim protiv sudija i tužilaca u 2025. uvršteni su u postojeću bazu podataka „Disciplinske kazne protiv sudija i tužilaca”.

Ova baza sadrži podatke o 334 disciplinske odluke kojima su od 2010. do kraja 2025. godine kažnjene ili oslobođene odgovornosti sudije, tužioci i stručni saradnici koji su terećeni da su prekršili Zakon o VSTV-u i Etičke kodekse za sudije i tužioce. Baza sadrži imena sudija, tužilaca i stručnih saradnika, nazive institucija u kojima su radili u tom trenutku, opis prekršaja i konačnu odluku.

Potpune podatke o disciplinskim kaznama građani nigdje ne mogu pronaći, zbog čega je ova baza jedinstvena.

Država plaća odštetu osuđenom za utaju poreza

By
ePravo.ba
-
0

Država plaća odštetu osuđenom za utaju poreza

BiH treba platiti oko 18 hiljada maraka odštete osuđenom Draganu Makiviću jer je proveo 189 dana u zatvoru nakon što je nastupila zastara izvršenja kazne.
  • Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Sud Bosne i Hercegovine (BiH) je presudio da država mora platiti oko 18 hiljada maraka odštete Draganu Makiviću iz Banje Luke, osuđenom za utaju poreza. On je tužio BiH jer je upućen u zatvor kada je nastupila zastara izvršenja zatvorske kazne.

Sud BiH je osudio Makivića u januaru 2011. godine, kaznivši ga trogodišnjim zatvorom, novčanom kaznom od 10 hiljada maraka i oduzimanjem oko 630 hiljada maraka stečenih krivičnim djelom. O tomu je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) ranije pisao.

Zbog propusta sudije Makivić neće u zatvor niti će platiti kaznu, a Sud mu još nije oduzeo ni nezakonito stečenu korist.

Zastare arhiviraju pravdu u BiH
Na sudovima u Bosni i Hercegovini godišnje zastari između 230 i 340 krivičnih predmeta jer prođe zakonom određen rok trajanja sudskog postupka i izvršenja presude. U ovakvim slučajevima se ne utvrdi da li su optuženi zaista krivi niti osuđeni odsluže kaznu.

Sudija Nenad Šeleda ga je uputio na izdržavanje zatvorske kazne u junu 2011. godine, ali je Makivić zatražio i dobio odgodu odlaska u zatvor u koji se trebao javiti u septembru 2012. U novom terminu se nije pojavio niti ga je policija pronašla na prijavljenoj adresi pa je za njim raspisana potjernica. U međuvremenu je Makivić tražio od Ustavnog suda BiH da mu se ponovi suđenje zbog zanemarivanja važnih detalja i to mu je odobreno.

Makivić je u ponovljenom postupku 2015. godine dobio istu kaznu, a sudija je po Zakonu o krivičnom postupku BiH imao pet godina da pokrene njeno izvršenje.

Međutim, sudija Šeleda je to učinio tek nakon šest i po godina − u februaru 2022. Policija nije mogla pronaći Makivića na prijavljenoj adresi pa je za njim raspisana potjernica. Uhapšen je na graničnom prelazu i odveden u zatvor u Istočnom Sarajevu gdje je proveo 189 dana − od marta do septembra 2022. godine.

Makivić je iz zatvora tražio od Suda BiH da utvrdi zastaru izvršenja presude što je Sud i potvrdio pa je izašao na slobodu i tužio državu.

U parničnom postupku koji je uslijedio zatražio je odštetu od 100 KM za svaki dan koji je proveo u zatvoru, a vještak neuropsihijatrije Abdulah Kučukalić je utvrdio da je Makivić trpio duševnu bol zbog zatvaranja.

Advokat Nikola Sladoje je rekao za CIN da je dosuđeno nešto više od 18 hiljada maraka, ali tačan iznos nije rekao. Ni Sud BiH nije htio dostaviti CIN-u tražene presude u ovom postupku. Potvrdili su da je pravosnažna odluka donesena u aprilu 2024, ali da se sudije protive davanju presude „u cilju zaštite privatnosti fizičkih lica“.

U dopisu iz Suda je navedeno da tražene presude sadrže, uz ostale, i podatke o dosuđenim iznosima odštete te podatke o službenim radnjama poduzetim tokom krivičnog postupka protiv Makivića.

„Sud ne nalazi da je objavljivanje tražene informacije javni interes“, napisali su iz Suda.

Sudija Šeleda je odlaskom u mirovinu izbjegao disciplinski postupak za utvrđivanje odgovornosti zbog zastare postupka. On je u ranijem telefonskom razgovoru rekao za CIN da nije ni znao da se krivični postupak protiv Makivića ponavljao nakon pravosnažnosti presude te da predmet i nije bio kod njega, već u pisarnici.

„Ne kažem ja da ja nisam kriv. Ne kažem. Ja sam kriv, ali nisam imao priliku da popravim grešku.”

Krivični zakoni u BiH propisali su period od 3 godine do 40 godina za okončanje krivičnog postupka i izvršenje sudske presude nakon čega dolazi do zastare i u predmetu se ne može postupati, osim u slučajevima genocida, ratnog zločina i doživotnog zatvora.

Svake godine zastari između 230 i 330 predmeta u toku krivičnog postupka ili u toku izvršenja presude, a malo sudija odgovara zbog toga: u 2024. godini je u disciplinskom postupku kažnjeno njih troje zbog zastare tri krivična postupka i jednog predmeta izvršenja zatvorske kazne. Jedna sutkinja je kažnjena četveromjesečnim smanjenjem plaće za 10 posto dok su dvojica sudija javno opomenuti.

Izvor: CiN

Ugovore o prometu nekretnina sada mogu raditi i advokati

By
ePravo.ba
-
0

Ugovore o prometu nekretnina sada mogu raditi i advokati

U skladu sa pravnim shvatanjem Vrhovnog suda FBiH, za pravnu valjanost ugovora o prijenosu prava na nekretninama ( kućama, stanovima, zemljištima…) nije obavezna notarska obrada, odnosno sačinjavanje ugovora.

U skladu sa pravnim shvatanjem Vrhovnog suda FBiH, za pravnu valjanost ugovora o prijenosu prava na nekretninama ( kućama, stanovima, zemljištima…) nije obavezna notarska obrada, odnosno sačinjavanje ugovora.

Naime, 17.10.2022. godine ovaj sud je primio zahtjev Općinskog suda u Sarajevu koji je po službenoj dužnosti na osnovu odredbe čl. 61.a) predložio rješavanje spornog pravnog pitanja.

Sporno pravno pitanje je glasilo:

 “Da li potpisi ugovorača na ugovorima o prenosu prava na nekretninama uopće moraju biti ovjereni, i ako da, po kojem propisu?

– Ukoliko bi se primijenile odredbe Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prepisa, a s obzirom na formulaciju stavova 1. i 2.  člana 2. sljedeće pitanje je glasilo:

“Da li to podrazumjeva  tzv. nadovjeru (općinski organ uprave i osnovni sud) ili je dovoljno da ovjeru izvrši jedan od ova dva?”

Razlozi zbog kojih se sud obratio sa zahtjevom za rješavanje spornog pravnog pitanja su što je Ustavni sud Federacije BiH svojim odlukama br. U – 1510 od 2.12.2015. i U – 22/16 od 6.3.2019. godine proglasio neustavnim pojedine odredbe Zakona o stvarnim pravima i Zakona o notarima, te obavezao Federaciju BiH da u određenom roku uskladi propise tj. izmijeni ili dopuni navedene Zakone.

Pravnim shvatanjem Vrhovnog suda Federacije BIH je navedeno: “Potpisi ugovarača na ugovorima o prenosu prava na nekretninama moraju biti ovjereni bilo od strane notara, bilo od strane suda kao uslov punovažnosti za upis u zemljišne knjige”.

“Dakle, tačno je da Ugovor o kupoprodaji nekretnina, Ugovor o doživotnom izdržavanju, Ugovor o poklonu nekretnina, i drugi ugovori čiji je predmet prenos i sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama, mogu biti sačinjeni od strane advokata u pismenoj formi, a zatim da je potpis na ugovoru ovjeren od strane suda, te je takav ugovor moguće provesti u zemljišnim knjigama (bez notarske obrade ugovora)”, kazali su za portal Akta.ba iz advokatske kancelarije Prnjavorac.

Pravno shvatanje Vrhovnog suda FBIH, je suštinski popunjavanje pravne praznine koja je nastala odlukama Ustavnog suda Federacije BiH br. U – 1510 od 2.12.2015. i U – 22/16 od 6.3.2019. godine.

“Momentom objave presude Ustavnog suda broj U-22/16 za subjekte prava u Federaciji BiH više ne postoji obaveza sačinjavanja pravnih poslova u vidu notarski obrađene isprave, ali se javlja notarska ovjera potpisa na privatnoj ispravi koja i dalje ostaje privatna isprava i notar ne odgovara za njen sadržaj, s tom da notarska ovjera ima dokaznu snagu javne isprave o činjenicama  o kojima se u njima svjedoči. U praksi notar nije želio da ovjeri potpise na Ugovorima i samim time niko osim notara i dalje nije mogao da radi Ugovore o prenosu prava na nekretninama”, pojasnili su nam, dodajući da je do sada bez obzira na odluke Ustavnog suda koje su navedene gore iznad, samo notar mogao da radi Ugovore o prometu nepokretnosti, a sada to mogu i advokati.

ZAKON O PROMETU NEPOKRETNOSTI 

Ranije Zakon o prometu nepokretnosti propisivao je da ugovor na osnovu koga se prenosi pravo svojine na nepokretnosti mora biti sačinjen u pismenom obliku, a potpisi ugovarača ovjereni u nadležnom sudu. Stupanjem na snagu Zakona o stvarnim pravima (“Službene novine F BiH” broj 66/13 i 100/13), članom 371. tč. 4., Zakon o prometu nepokretnosti prestao je da važi.

Na osnovu svega utvrđeno je da ugovor o prenosu prava na nekretninama ugovorači moraju zaključiti u pismenoj formi, a zbog pravne sigurnosti i eventualnih pravnih posljedica, svoje potpise moraju ovjeriti kod notara ili kod suda.

Ovakva pravna situacija (do usaglašavanja zakona od strane Parlamenta Federacije BiH) je najpribližnija rješenju koje je bilo prije uvođenja notarske službe kada je za promet nekretnina bila propisana kvalificirana pismena forma ugovora, a potpisi stranaka morali biti ovjereni od strane suda.

E.S.

Izvor: AKTA.ba

Američki san postao noćna mora

By
ePravo.ba
-
0

Američki san postao noćna mora

Ajša Ramić iz Visokog i Merjem Mirsada Veladžić sa Floride obećale su desetinama bh. građana lagan put do američke vize. Uzele su im oko 140 hiljada dolara, a dale lažnu nadu i falsifikovane dokumente.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

U Bosni i Hercegovini (BiH) se naveliko sanja „američki san“, ali je put do njega za neke postao noćna mora.

„Postoje ilegalni načini, ali, molim vas, nemojte! Dovest ćete se u situaciju da vas deportuju“, poručila je preko društvenih mreža klijentima pravnica Ajša Ramić, reklamirajući svoj novi biznis. Svježe povezana sa imigracijskom savjetnicom Merjem Mirsadom Veladžić, Bosancima i Hercegovcima željnim boljeg života nudila je pomoć i obećavala lagan put do američke useljeničke vize.

Poslovne partnerice, koje je Facebook spojio nekoliko dana ranije, tvrdile su da sarađuju sa Američkom ambasadom u BiH i u ime građana apliciraju za ubrzani proces dobijanja viza. Zauzvrat su od klijenata tražile uplate od oko pet hiljada dolara kako bi im ugovorile termine za intervjue u Ambasadi.

„Bujrum na intervju i dobro došli u Ameriku!“, emotivno je poentirala Veladžić u promotivnom videu, kao da se radi o najjednostavnijoj stvari na svijetu.

Zahvalni na prilici i sa nadom u novi početak, 36 porodica je potpisalo ugovore o saradnji sa posrednicama, uvjereni da iza njih stoji Ambasada.

No, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) otkriva da Veladžić i Ramić nisu ni sarađivale ni komunicirale sa službenicima Ambasade, a klijentima su davale falsifikovane dokumente.

Članovi 14 porodica sa kojima su novinari razgovarali kažu da im je saradnja sa ovim ženama donijela razočarenje i sramotu.

„Izvisili smo, prevareni!“, kaže Džemal Filan koji bezuspješno pokušava vratiti novac koji je uplatio kako bi svog bratića doveo u obećanu zemlju.

Lažno posredništvo

Žepčanka Merjem Mirsada Veladžić doselila se u Jacksonville na Floridu 2017. godine.

Uz posao u fabrici 2018. godine je osnovala administrativni servis za prevođenje i pomoć starijim sugrađanima koji se nisu dobro snalazili u američkom administrativnom sistemu. Tvrdi da nije imala veliku zaradu i da je tarifa u rigidnom finansijskom sistemu Amerike bila „koliko ti nije puno“.

No, početkom aprila ove godine njoj je zatrebala pomoć u BiH. Preko društvenih mreža je pronašla mladu pravnicu iz Visokog, obrazovanu i samouvjerenu Ajšu Ramić koja joj je za tri dana „sredila“ boravišnu dozvolu u BiH za vjerenika koji tada i nije bio u zemlji.

Dozvola je bila falsifikovana, a e-mail – koji je šef Terenskog centra Sarajevo u Službi za strance BiH Asmir Kedić poslao Ramić završio je riječima: „Bravo na aktivnostima, najbolja si kao i uvijek” – bio je lažan. Kedić u vrijeme slanja nije više radio u Službi.

Veladžić tvrdi da sve to nije znala. Ramić ju je kupila efikasnim radom i ideja za saradnju je bila rođena: „Ajša, mogla bi pomoći jer mene ljudi pitaju kako mogu dovesti ljude otuda.”

Veladžić je sredinom aprila osnovala firmu „Bamer administration and interpreter services“ u Jacksonvillu i sa Ramić počela biznis.

Dvadesetdevetogodišnja Ramić u promotivnim tekstovima sebe opisuje kao borkinju za prava manjima, a mediji su je predstavljali kao jednu od najobrazovanijih Romkinja u Evropi. Nakon magisterija je radila u nekoliko organizacija, ali je prije dvije godine postala „sama svoja gazdarica“. Osnovala je „Forrtuna administrativni biro“ koji je ove godine u Visokom preimenovala u „Invictus administration“.

Ove organizacije su se u različitim kombinacijama pojavljivale kao ugovorne strane u novom poslu sa američkim vizama.

Veladžić je trebala pronalaziti klijente i skupljati novac, a Ramić potpisivati dokumente i komunicirati sa Ambasadom, tvrdeći da sa njima ima ugovor o saradnji.

Samouvjerene i sa spremnim odgovorima na svako pitanje, svakodnevno su se reklamirale na društvenim mrežama. Nudile su jednostavan i brz put do američke vize, bez čekanja i maltretiranja po Ambasadi. Klijentima je ostalo samo da im daju novac.

Među Bosancima i Hercegovcima u Americi se brzo pronio glas o novoj nadi.

“Dvadeset dvije godine sam ja ovdje, ja još nisam svoju zemlju posjetio. Nemam nikoga, imam jedino tog brata i tu njegovu porodicu i stalo mi je do nekoga svog“, kaže Džemal Filan iz Jacksonvilla. Iako sumnjičav, nada da bi mogao dovesti bratića u Ameriku i konačno imati svoju krv pored sebe bila je jača pa je dao Veladžić 3.250 dolara.

Isto je godinama željela i Hercegovka iz Detroita, ali njena sestra sa porodicom nije mogla tako lako u Ameriku. Ona se prisjeća razgovora sa Veladžić:

“Ona meni kaže imam još jednu (useljeničku vizu, op. a.), neko je navodno odustao. Ja sam lucky da sam ja nju nazvala, da je moja sestra upala u taj sistem! I sad, ono, kontam, wow! Baš sam sretna!”

U vrijeme emitovanja promotivnog videa najmanje deset porodica u Bosni i Hercegovini je pakovalo kofere, uvjereni da su na putu za Ameriku zahvaljujući sposobnim posrednicama sa dobrim vezama, svojim sretnim zvijezdama i uplatama od ukupno 52.450 dolara.

Niko od njih nije imao razlog da sumnja ni u majku četvero djece iz Željeznog Polja kod Žepča, posvećenu vjeri, ni u pravnicu čija se kancelarija nalazi tik uz Policijsku stanicu u Visokom.

Prečica

Da su na internetu potražili stranicu Američke ambasade u BiH, vidjeli bi da za vizu mogu aplicirati samo lično.

“Ne radimo ni sa kakvom vanjskom strankom, odnosno agentom posrednikom”, kaže konzul Martin Thomen i objašnjava da aplikanti za useljeničke vize ne moraju platiti unaprijed.

Konzul Martin Thomen podsjeća da građani trebaju sami bez posrednika podnositi zahtjeve za vize (Foto: CIN)

No, Veladžić i Ramić su klijentima tvrdile da može drugačije. Nudile su program prema kojem bi već za dvadesetak dana trebali biti u Americi.

„Dosta je olakšano i ubrzano. Ti programi, jednostavno, su jedinstveni. Ne možete vi za njega individualno da aplicirate. Znači, ne možete”, tvrdila je Veladžić u promotivnom videu.

Klijenti su morali brzo, ponekad i u roku od dva sata, uplatiti prvu polovinu novca. Iznosi su bili različiti pa je za neke četveročlane porodice useljenička viza koštala 5.800, a za neke 6.250 dolara. Pojedinci su radnu vizu plaćali od 1.550 do 5.250 dolara.

Veladžić kaže da su na to njih dvije imale pravo: „To nisu čarape, to nije fiksna cijena. Procijenite, jednostavno, koliko!”

CIN-ovi sagovornici kažu da je bilo lako vjerovati onome što su dvije žene nudile preko društvenih mreža, iako sada „poslije bitke“ sve izgleda nelogično i neizvodivo. Osramoćeni su i ne žele da govore o ovom iskustvu pod punim imenom i prezimenom.

Uglavnom bez ličnog kontakta i poslovne preporuke, posrednicama su novac uplaćivali preko Western Uniona, različitih aplikacija u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), preko računa ili kešom „naruke“.

Iako su ljudi novac uglavnom uplaćivali Veladžić, ona tvrdi da je veći dio prosljeđivala Ramić, njenom mužu Edinu Garridu Rojasu, majci Nermini Ramić i ocu Harisu Ramiću jer banke nisu dozvoljavale da se na račun jedne osobe uplati više od 2.500 dolara dnevno. Za tri mjeseca uzele su od klijenata oko 140 hiljada dolara.

Nakon prve uplate klijenti su potpisivali Ugovor o saradnji sa Ramić koja im se predstavljala kao advokatica, iako to nije bila.

“Ajša napravi ugovor, potpiše, Ajša vrati prema meni, od mene ide klijentu potpisan od Ajše, klijent potpisan vrati ponovo meni i ja potpisan vratim Ajši”, objašnjava Veladžić način rada.

Falsifikati

Brzo nakon potpisivanja ugovora Ramić bi tvrdila klijentima da počinje popunjavati aplikacije za vizu, a potom bi ih već nekoliko dana nakon uplate obavještavala da su je dobili i da ih očekuju u Ambasadi na intervjuu.

No, konzul Martin Thomen kaže da Ambasada ne izdaje nikakve dokumente u procesu apliciranja za vizu: „Tako da dokument te vrste, ja vam garantujem, da je falsifikat“.

Porodica iz Mostara je posumnjala čim su dobili ovaj papir. Naime, na dokumentu sa blijedim i lažnim grbom Američke ambasade kao kontakt Ambasade naveden je broj Hotela „Bristol“ u Sarajevu.

„One (Veladžić i Ramić, op. a.) su rekle da je to greška. Ma, kako će Američka ambasada pogriješiti?!“, prisjećaju se opravdanja koje su dobili kada su to rekli svojim posrednicama.

Većina ljudi sa kojima su razgovarali novinari CIN-a je ovaj dokument dobila samo kao fotografiju koju je „uslikao neko iz Ambasade i proslijedio Ajši“, dok su ih rijetki preuzimali od nje lično. Među njima je bio i Sarajlija Damir Ustamujić koji je u tom trenutku mislio da ušteđevina koju je potrošio da bi poslao sina u Ameriku nije mogla biti iskorištena na bolji način. „Fantastična kopija! Na kraju krajeva, prvi put vidim takav papir.“

Čim bi dobili ovaj dokument, aplikanti su morali uplatiti drugi dio dogovorenog iznosa.

„Tako je brzo išlo to davanje novca, to je nevjerovatno! Danas je razgovor da bi se već prekosutra ujutro morao novac donijeti“, objašnjava Ustamujić.

Konačno, svih deset porodica čekalo je polovinu juna u uvjerenju da tada imaju zakazan intervju i viziranje u Ambasadi, ali se to nije dogodilo. Umjesto toga, Ramić im je uzela pasoše kako bi ih sama odnijela u Ambasadu.

„Vi vidite sve, ali idete dalje“, objašnjava Mostarka slijepu nadu koja ih je navodila da zažmire na očigledne propuste i nelogičnosti tokom saradnje sa Veladžić i Ramić.

Razotkrivanje

Iako im je obećano da će za nekoliko dana dobiti svoje pasoše, ljudi su na to čekali oko mjesec dana. Za to vrijeme su Veladžić i Ramić na uporne i sve učestalije nervozne pozive i upite klijenata o ličnim dokumentima govorile da se strpe i odgađale termin isporuke „zbog gužve u Ambasadi“.

“Svima postaje sumnjivo – doće pasoš, treba otići u DHL podići pasoš, pa onda ne treba u DHL, doće taj pasoš kući, pa danas, pa nije danas nego sutra, prekosutra, zakosutra”, prisjeća se Ustamujić komunikacije sa Veladžić i Ramić.

Klijente su opominjale da ne kontaktiraju Ambasadu jer tako „otežavaju proces i sebi i njima“ i slale im fotografije navodnih e-mail prepiski sa osobama koje su potpisane na falsifikovanim dokumentima i za koje su svi vjerovali da su službenici u Ambasadi.

No, nijedan od tih e-mailova nije stizao sa službene adrese Ambasade, već sa komercijalnih internet-servisa poput gmail i outlooka, što je neuobičajeno i nedozvoljeno u poslovnoj komunikaciji.

Istovremeno, Veladžić poručuje porodicama da počnu kupovati avionske karte.

„Viziranje vaših pasoša treba biti zvanično okončano tokom naredne sedmice, akobogda, tako da možete svoje karte početi kupovati. Molim vas, ukoliko zaboravimo, podsjetite nas na vaučer od 30% popusta na avionske karte kada budete dolazili ovamo, u znak zahvalnosti za strpljenje i kooperaciju na nivou. Bilo je svega, ali turbulencije tokom ovog leta su nezaobilazne”, napisala je porodici iz Mostara.

Tada je već većini bilo jasno da nešto nije uredu, ali otac četveročlane porodice iz BiH kaže da nije bilo lako reagovati. Prodali su imovinu, dali i najavili otkaze na poslu, a djeca su se pozdravila sa drugarima u školi.

„Ne možeš da napraviš neki radikalan korak jer si već napravio sebi problem, razumiješ?”, objašnjava on. “Očekuješ da će se nešto popraviti.“

Kako bi makar sebi objasnio šta se dešava, pozvao je prijatelje i saznao da potpisnici dokumenata zaduženi za vize uopće ne rade u Ambasadi.

Nazvao je Veladžić koja je odmah krenula iz Amerike. Četiri dana nakon dolaska u BiH, u julu ove godine, prvi put se uživo srela sa Ajšom Ramić u Visokom.

Istog dana su pasoši aplikanata, za koje se do tada vjerovalo da su u Ambasadi, poslani iz pošte u ovom gradu u običnoj koverti. Pisalo je da ih šalje Ana Kukolj iz Sarajeva koju je Ramić predstavljala kao službenicu Ambasade i potpisnicu odluka o dobijanju vize.

U narednih nekoliko dana Veladžić se sastajala sa klijentima, ponavljajući da su svima sigurne i vize i intervjui, iako je nekoliko njih već tada znalo da njihovi zahtjevi nisu ni predati – tako im je na upit odgovoreno iz Ambasade sa zvanične e-mail adrese.

Veladžić je sa klijentima otišla pred Ambasadu.

„Tek sam onda vidjela svojim očima kad mi je officer rekao ovo nije logo Ambasade, niste na listi“, tvrdi Veladžić i dodaje da je odmah pitala Ramić ko su ljudi za koje je tvrdila da su službenici Ambasade sa kojima sarađuje.

Među njima je bila i Amela Dinar Mostić.

„Ja sam ti vrlo dobro objasnila sve da je Amela dio tog tima i da je Amela šefica Ani (Kukolj, op. a.). Nema potrebe mene da ispituješ i mene tako da propitkuješ preko telefona. Ti i ja smo valjda tim u ovom svemu“, rekla joj je Ramić i zaprijetila policijom.

Jedina Amela Dinar Mostić u Visokom je doktorica u lokalnom Domu zdravlja. Ona tvrdi da ne poznaje svoju sugrađanku Ramić i da nema nikakve veze sa Ambasadom SAD-a u BiH.

Osim Ane Kukolj na falsifikovanom dokumentu potpisan je i Matthew Fist. Novinari CIN-a nisu pronašli ljude sa ovim imenima koji bi bili povezani sa Ambasadom, Ramić ili Veladžić.

„Sa svima sam komunicirala putem e-maila, ali nikada nikog nisam čula putem telefona“, kaže Veladžić.

Prijave u BiH i SAD-u

Saznavši za ove događaje, Američka ambasada u Sarajevu je obavijestila bh. javnost, svoj ured u Washingtonu i lokalnu policiju o prevari.

Veladžić je prijavila Federalnoj upravi policije u Zenici Ajšu Ramić zbog prevare i vratila se u Ameriku. Tvrdi da je sve dokumente i informacije koje je davala ljudima dobijala od nje.

„Nisam znala da je to ilegalno. (…) Advokat radi posao koji treba da radi. Što ja moram razbijati glavom oko toga?!“

Svim klijentima i poslovnoj partnerki poslala je obavještenje o prekidu saradnje sa Ramić, zatraživši od nje da im vrati novac. Ramić se od tada nije javljala na njihove telefonske pozive, a nije htjela zvanično razgovarati ni sa novinarima CIN-a.

Ona je na zahtjev tužioca Zeničko-dobojskog kantona sredinom augusta saslušana zbog prijave o prevari koju je predala Veladžić .

Poslovnim partnericama je 36 porodica i pojedinaca uplatilo skoro 140 hiljada dolara. Prema riječima Merjem Veladžić, ona je dobila 48,5 hiljada, a Ramić 91,5 hiljadu dolara.

Među tim novcem je i 5.250 dolara koje je Edin Salešević iz Sant Luisa uplatio za vizu svoje rođake: „Ja sam rekao Merjem digni kredit, vrati novac kome možeš. Isplaćuj, plaćaj, šta ću ti ja!? Žao mi je, znamo se, žao mi je, ali ja tako kad tropnem, ja platim.”

Salešević je došao u BiH po dvoje mladih, planirajući im dati posao i šansu za ostvarenje američkog sna, ali se u novu domovinu vratio sam sa novom lekcijom iz starog zavičaja.

„Bosna je uvijek pravo mjesto za prevare.“

Izvor: CIN

Notar u BiH mora isplatiti milion KM za štetu stranci

By
ePravo.ba
-
0

Notar u BiH mora isplatiti milion KM za štetu stranci

Izvor: Capital.ba

BANJALUKA – Notari u Bosni i Hercegovini trebali bi da budu neutralni, stručni i efikasni, te da kao takvi pruže pravnu sigurnost onima koje im se obrate. Međutim, kada se ova načela slučajno ili namjerno prekrše, često dolazi do teških posljedica, što govori da bezuslovno povjerenje prema javnim bilježnicima može da ima ogromnu cijenu.

Zbog grešaka i propusta koji je napravila notarka Smiljka Đukić, Adnan Nazifović iz Visokog ostao je bez kuće, a ona bez oko milion maraka koliko će morati da nadoknadi za prouzrokovanu štetu, otkriva portal CAPITAL.

Naime, Nazifović se u njenoj notarskoj kancelariji u Kiseljaku pojavio u februaru 2008. godine, zajedno sa suprugom i svojim poslodavcem Marinkom Tukom, vlasnikom firme „Blue-Star“ iz Kiseljaka.

Preduzeće u kojem je Nazifović bio poslovođa zapalo je u finansijske probleme, pa je Tuki bio neophodan novac kako bi ga održao u životu.

Kako nije imao dovoljno snažne instrumente obezbjeđenja za kredit, Nazifović mu je izašao u susret i pristao da se na njegovoj porodičnoj kući u Visokom upiše hipoteka za kredit od 100.000 maraka koji će podići firma „Blue-Star“.

Hipoteka na pola miliona za kredit od 100.000 KM

Oni 27. februara potpisuju ugovor nakon čega se hipoteka zavodi u zemljišne knjige. Vrijednost kuće i zemljišta procijenjena je na 487.995 KM.

Međutim, Tuka ne vraća kredit i preduzeće propada. Banka koja mu je povjerila novac pokreće postupak u kojem traži založene nekretnine i uzima ih, ali ne po osnovu kredita od 100.000 KM, već po osnovu trostruko većeg.

Ispostavilo se da je imovina Nazifovića i njegove supruge opterećena kreditom od 300.000 KM iako oni na to nikada nisu pristali.

U tužbi koju su podnijeli krajem 2016. godine oni su tvrdili kako su ih Tuka i notarka Đukić prevarili i dali im na potpis nešto sa čime se sigurno ne bi složili.

Naime, u tužbenom zahtjevu stoji kako je notarka stranicu iz ugovora o hipoteci na iznos od 100.000 KM stavila i uvezala u ugovor o hipoteci za kredit od 300.000 KM, a što je bilo očigledno jer su se brojevi jednog našli na stranicama novog ugovora.

Iako su nižestepeni sudovi djelomično ili u cjelosti odbacili tužbu, smatrajući da je riječ o proceduralnom propustu, Vrhovni sud Federacije je ranije presude preinačio i poništio sporni ugovor te naredio notarki da nadoknadi štetu koja sa kamatama iznosi blizu milion maraka.

Dokazano kako nije čitala ugovor

Tako Vrhovni sud u svojoj presudi navodi kako su nižestepeni sudovi utvrdili da notarka uopšte nije pročitala sporni ugovor o zasnivanju hipoteke.

Umjesto toga ona je na posljednjoj, šestoj strani ugovora navela kako „stranke izjavljuju da im je sadržaj ovog ugovora kao i priloga poznat i odriču se prava da im se isti pročitaju, pa ugovor odobravaju i isti vlastoručno potpisuju“.

To je potpuno suprotno Zakonu o notarima kojim nije predviđeno da učesnici mogu notara osloboditi čitanja ugovora. Tačnije, notarka Đukić se pozvala na odredbu koja u Zakonu ne postoji.

„Izvornik (original) se mora strankama pročitati u prisustvu notara, neposrednim pitanjima notar se uvjerava da sadržaj odgovara volji stranaka, nakon toga stranke moraju odobriti i svojeručno potpisati taj izvornik. U njemu se mora prije potpisa stranaka konstatovati da se tako postupilo“, stoji u presudi.

Sud navodi kako je notar dužan naknaditi štetu koju je drugom prouzrokovao povredom svoje službene dužnosti, a što je po njihovoj ocjeni u ovom slučaju utvrđeno.

Notarka izbjegava plaćanje

Advokat oštećenih za CAPITAL kaže kako se pravna bitka u ovom procesu nastavlja, jer je Đukićeva, u strahu od gubitka imovine počela da je prepisuje na najbližu rodbinu.

„Čim je Vrhovni sud donio presudu notarka je krenula da prebacuje imovinu na svoje kćerke, tako da sada pokušavam da pobijem rješenja o prenosu nekretnina. Slučaj sam prijavila i nadležnim organima”, poručila je ona.

Smiljka Đukić nije željela da razgovara o ovoj temi.

„Ne bi da komentarišem, to je sada na Ustavnom sudu, smatram da bi bilo kakva izjava mogla da utiče na dalji tok. Hvala Vam u svakom slučaju na interesovanju“, kratko je poručila ona.

Marinko Tuka nas je uputio na svoga advokata koji tvrdi kako je presuda u najmanju ruku čudna, jer je tuženoj strani dosuđeno više novca nego što su tražili.

On takođe tvrdi kako je Tuka već isplatio Nazifovića.

„Mi smo podnijeli krivičnu prijavu, jer se Nazifović pokušava dva puta namiriti. Imamo svjedoke da mu je Tuka isplatio novac za kuću, samo on to supruzi nije rekao“, tvrdi Alagić.

U krivičnoj prijavi za prevaru koju je podnio MUP-u Srednjobosanskog kantona se tvrdi da je Tuka Nazifoviću dao 130.000 KM za kuću u nekoliko navrata, kao i da je Nazifović po tom osnovu uzimao novac iz pazara firme.

Međutim, kako je to vidljivo u prijavi ne postoji ni jedan dokument iz kojeg bi se to moglo zaključiti, pa se ona uglavnom zasniva na tvrdnjama svjedoka.

Nazifović na ove optužbe nije želio da razgovara sa novinarom CAPITAL-a.

Interesovalo nas je i kakvo je mišljenje Notarske komore Federacije BiH u vezi ovog slučaja, kao i da li će protiv Đukićeve pokrenuti nekakav postupak i pozvati je na odgovornost. Iako su obećali kako će odgovoriti na naša pitanja, to nisu učinili.

CAPITAL: Dejan Tovilović

Miri Vučetić, bivšem sudiji, 18 mjeseci zatvora

By
ePravo.ba
-
0

Miri Vučetić, bivšem sudiji, 18 mjeseci zatvora

BANJALUKA – Mira Vučetić, bivši sudija Osnovnog suda u Banjaluci, osuđena je u banjalučkom Okružnom sudu na godinu i po zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja.

Mira Vučetić je osuđena da je u predmetima ostavinskih rasprava od više stranaka nezakonito uzela gotov novac i prisvojila 2.400 KM.

Presudu je izrekao sudija Blagoja Dragosavljević, a sudiji Vučetić je ovom presudom, osim zatvorske kazne izrečena i zabrana obavljanja poslova sudije u trajanju od pet godina. Vrijeme provedeno na izdržavanju kazne se ne računa u trajanje mjere.

Ona  je osuđena po tri tačke optužnice za zloupotrebe službenog položaja, jer je u više navrata tokom 2014. godine u svojoj kancelariji, u namjeri da sebi pribavi korist, uzela ukupno 2.400 KM od više stranaka na ime predujma za vještačenja.

U presudi je navedeno da je znala da je to suprotno Pravilniku o unutrašnjem sudskom poslovanju koji zabranjuje da sudije primaju gotov novac u kancelariji.

Najbolja advokatska kancelarija u Bosni i Hercegovini – Advokatska kancelarija Prnjavorac

By
ePravo.ba
-
0

Advokatska kancelarija Prnjavorac iz Tuzle već decenijama predstavlja prepoznatljivo ime u pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u Bosni i Hercegovini. Riječ je o nezavisnoj advokatskoj kancelariji koja domaćim i stranim klijentima pruža pravne usluge na području cijele Bosne i Hercegovine, uz fokus na stručnost, pravnu sigurnost i praktična rješenja za složene pravne situacije.

Najpoznatiji svjetski vodič za istraživanje advokatskih usluga, The Legal 500, rangirao je Advokatsku kancelariju Prnjavorac kao jednu od najboljih advokatskih kancelarija u Bosni i Hercegovini, dok je advokat Azur Prnjavorac istaknut kao jedan od vodećih advokata u oblasti civilnog i privrednog prava. The Legal 500 predstavlja jednu od najpoznatijih međunarodnih referenci za procjenu kvaliteta advokatskih kancelarija, zasnovanu na istraživanju tržišta, analizi predmeta i povratnim informacijama klijenata.

Advokatska kancelarija Prnjavorac pruža pravne usluge domaćim i inostranim klijentima još od 1993. godine, a njen rad zasniva se na spoju iskustva, pravnog znanja i razumijevanja konkretnih potreba svakog klijenta. Osnovni cilj kancelarije jeste da strankama obezbijedi pravnu sigurnost, jasne savjete i efikasnu zaštitu njihovih prava i interesa.

Posebna snaga ove kancelarije ogleda se u širokom spektru pravnih oblasti kojima se bavi. Među oblastima u kojima kancelarija djeluje izdvajaju se vlasničko-pravni odnosi, nekretnine, zemljišne knjige, građansko pravo, privredno pravo, porodično i nasljedno pravo, upravno pravo, bankarsko pravo i finansije, međunarodno privatno pravo, postupci pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, postupci pred Evropskim sudom za ljudska prava, medijacija, arbitraža, naplata potraživanja i druga složena pravna pitanja sa domaćim i međunarodnim elementom.

“Ovo je odličan uspjeh naših advokata i Advokatske kancelarije Prnjavorac. To je rezultat velikog truda i konstantne težnje za pružanjem najboljih advokatskih usluga našim klijentima te našeg konstantnog profesionalnog usavršavanja. Takođe, veoma mnogo se trudimo da se prilagodimo našim klijentima i njihovim potrebama te da svi naši klijenti budu zadovoljni nakon sporova”, ističe advokat i medijator Azur Prnjavorac.

ADVOKAT Azur Prnjavorac
ADVOKAT Azur Prnjavorac

Advokatska kancelarija Prnjavorac posebno je prepoznatljiva u predmetima koji se odnose na nekretnine u Bosni i Hercegovini, vlasničko-pravne odnose, zemljišne knjige, nasljedno pravo, porodične sporove, bračnu stečevinu, privredne sporove i naplatu potraživanja. Klijentima pruža pravnu pomoć pri kupoprodaji nekretnina, provjeri pravnog statusa nepokretnosti, sastavljanju i kontroli ugovora, uknjižbi prava vlasništva, zasnivanju hipoteke, ostavinskim postupcima, zaštiti prava nasljednika, razvodima braka, podjeli zajedničke imovine i drugim pravnim pitanjima koja zahtijevaju precizan i odgovoran pristup.

Značajan dio rada kancelarije odnosi se i na međunarodno privatno pravo i zastupanje klijenata koji imaju pravni problem sa inostranim elementom. To uključuje priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka u Bosni i Hercegovini, zastupanje stranih državljana, zaštitu prava državljana BiH koji žive u inostranstvu, uređivanje imovinskih i nasljednih odnosa između više država, kao i pravnu pomoć dijaspori u vezi sa imovinom, nasljeđivanjem i drugim pravnim pitanjima u Bosni i Hercegovini.

Za veliki broj klijenata posebno je važno to što kancelarija pruža pomoć i stranim državljanima, investitorima, kompanijama i građanima Bosne i Hercegovine koji žive van zemlje. U praksi to znači da klijent na jednom mjestu može dobiti pravnu podršku za kupovinu ili prodaju nekretnine u BiH, vođenje ostavinskog postupka, regulisanje suvlasničkih odnosa, podnošenje tužbi, pokretanje izvršnih postupaka, priznanje stranih odluka i rješavanje niza drugih pitanja koja se često javljaju u međunarodnom pravnom prometu.

Dodatnu vrijednost kancelariji daje činjenica da njen rad nije ograničen samo na formalno zastupanje pred sudom. Advokati kancelarije klijentima pružaju i usmene i pisane pravne savjete, izrađuju ugovore i drugu pravnu dokumentaciju, učestvuju u pregovorima, vode postupke medijacije i pomažu u pronalaženju rješenja koja su pravno sigurna i praktično održiva. Takav pristup je naročito važan u predmetima gdje je potrebno brzo reagovati, spriječiti nastanak većeg spora ili pronaći najpovoljniji put za zaštitu prava klijenta.

Advokat Azur Prnjavorac dodatno doprinosi stručnom profilu kancelarije svojim iskustvom u advokaturi i medijaciji. Njegov profesionalni angažman usmjeren je na pružanje ozbiljne, odgovorne i sadržajno jake pravne pomoći, uz poseban fokus na civilno pravo, privredno pravo, nekretnine, nasljedne i porodične sporove, kao i predmete sa međunarodnim elementom. Upravo taj spoj stručnosti, praktičnog rada i komunikacije sa domaćim i stranim klijentima čini kancelariju Prnjavorac prepoznatljivom na pravnom tržištu Bosne i Hercegovine.

Dodatno povjerenje ulijeva i činjenica da su advokati kancelarije članovi relevantnih domaćih i međunarodnih stručnih udruženja, te da je kancelarija prepoznata i od strane različitih međunarodnih kontakata i institucija kao pouzdana adresa za pružanje pravne pomoći u Bosni i Hercegovini. Takav profesionalni profil posebno je važan za klijente kojima je potrebna stručna, ozbiljna i pravno sigurna podrška u osjetljivim i vrijednosno značajnim predmetima. Prepoznata kao jedna od najbolji advokat u Sarajevu.

Za klijente koji traže najboljeg advokata u Tuzli, Sarajevu, Banja Luci, Bijeljini i drugim gradovima BiH, ali i za one kojima je potrebna pravna pomoć bilo gdje u Bosni i Hercegovini, Advokatska kancelarija Prnjavorac predstavlja snažan izbor zbog kontinuiteta rada, širine pravnih oblasti i iskustva u domaćim i prekograničnim predmetima. Bilo da je riječ o nekretninama, nasljedstvu, porodičnom pravu, građanskim i privrednim sporovima, zemljišnim knjigama, međunarodnom privatnom pravu, priznanju stranih odluka ili zaštiti imovine i poslovnih interesa, riječ je o kancelariji koja svojim klijentima nudi cjelovitu, stručnu i odgovornu pravnu podršku.

Zbog svega navedenog, Advokatska kancelarija Prnjavorac zauzima važno mjesto među prepoznatljivim advokatskim kancelarijama u Bosni i Hercegovini. Dugogodišnje djelovanje iz Tuzle, rad sa domaćim i stranim klijentima, širok raspon pravnih oblasti i ozbiljan profesionalni pristup čine ovu kancelariju relevantnim izborom za svakoga ko traži pouzdanu pravnu pomoć i visok nivo pravne zaštite u Bosni i Hercegovini.

 

 

Izvor: Legal500.com

Lako do lažne potvrde o vakcinaciji protiv kovida 19

By
ePravo.ba
-
0

Lako do lažne potvrde o vakcinaciji protiv kovida 19

Izvor: DW

Stroža pravila za nevakcinisane povećavaju pritisak na ljude ili da se vakcinišu, ili da obezbijede lažnu potvrdu o vakcinaciji protiv kovida 19. A to izgleda uopšte nije teško. Jer, slaba karika je – čovjek.

COVID-Zertifikat  

Evropske policijske službe već su otkrile nekoliko mreža, koje falsifikuju potvrde o vakcinaciji. One u vakcinacionu knjižicu upisuju da je osoba navodno dobila vakcinu protiv kovida 19 ili izdaju digitalni sertifikat za tkv. zeleni pasoš. Sertifikat važi kao dokaz da je njegov vlasnik vakcinisan ili da je na nedavnom testu bio negativan.

No, uprkos uspjesima koje pokazuju istrage i dalje je veoma jednostavno da se dođe do falsifikovane potvrde o vakcinaciji. Policijske službe prijavljuju sve veći broj otkrivenih falsifikata.

Očigledno falsifikovani sertifikati u oktobru su u Evropi osvanuli na naslovnicama. Na primjer, izdati su na imena: Adolf Hitler, rođen 1. januara 1990, Sunđer Bob i Miki Maus. „Ove sertifikate su vjerovatno uradili falsifikatori, kako bi mušterijama dokazali da mogu da ih urade“, kaže novinar Hano Bek, koji o ovom slučaju istražuje za IT njuz platformu „golem.de“.

Žuta vakcinaciona knjižica Htjelo se spriječiti lako falsifikovanje “žute knjižice”

Digitalni sertifikati nisu rješenje

Digitalne potvrde o vakcinaciji važe u EU, kao i u pridruženim zemljama poput Švajcarske i Norveške. Njihovo uvođenje je trebalo da između ostalog eliminiše jednostavno falsifikovanje poznatih „žutih knjižica“. Ali, sertifikati na imena Miki Mausa, Hitlera i kompanije očigledno pokazuju da je to – ako je uopšte – samo djelimično uspjelo.

 

Za Matijasa Marksa je to bilo predvidljivo. „Ja sam iznenađen prije svega iznenađenjem koje ovaj slučaj izgleda izaziva“, kazao je on za DW. Marks je član Haos kompjuter kluba (CCC) i koautor stručnog izvještaja na tu temu, koji je hakersko udruženje sredinom maja uradilo za Odbor za zdravstvo Bundestaga, kada je Odbor diskutovao o uvođenju zelenog pasoša. Još tada je CCC ukazao poslanicima, da čak ni šifrovana zaštita od falsifikovanja ne može da spriječi falsifikovanje pojedinačnih sertifikata. Na primjer, ako sistem nije pažljivo zaštićen od neovlašćenog pristupa.

IT sistemi nisu sigurniji od njihovih korisnika

Prema Beksovim istraživanjima za „golem.de“ najveći broj vakcinacionih pasoša za Mikija Mausa and Co. izdalo je Ministarstvo zdravlja Sjeverne Makedonije, čiji pasoši takođe važe u EU. Ali, u opticaju su i lažni sertifikati koji potiču iz zemalja EU: Njemačke, Francuske i Poljske.

COVID-Zertifikat Osim u Sjevernoj Makeodniji, lažni vakcinacioni pasoši izdavani su i u zemljama EU poput Njemačke i Poljske

Stoga je većina kodova kreirana putem regularnih onlajn-interfejsa, dakle internet stranica preko kojih ovlašćeni korisnici – farmaceuti ili zaposleni u bolnicama – izrađuju vakcinacione sertifikate i pasoše. Interfejsima u Njemačkoj upravlja vladin Institut Robert Koh.

Prema Bekovim informacijama pojedine stranice čak nisu zaštićene ni običnom lozinkom. „Jutros sam još jedanput provjeravao“, rekao je za DW 3. novembra. „Ovo se još uvijek odnosi na dvije zemlje, koje nisu članice EU – ostale su u međuvremenu izvršile poboljšanja.“ Bek ne želi da otkrije koje su zemlje u pitanju, kako ne bi podstakao nove zloupotrebe. „Onaj ko pronađe stranicu može jednostavno da klikne i izda sertifikat.“

Falsifikovanje od strane ovlašćenog personala

Još jedan problem dolazi od samog ovlašćenog osoblja. Prema policiji u Njemačkoj najveći broj upozorenja na falsifikovane papirne vakcinacione pasoše dolazi upravo iz apoteka, jer mušterije donose lažne papire kako bi dobili digitalni sertifikat. S druge strane, dobro urađene falsifikate je teško prepoznati, tako da je zamislivo da farmaceuti nesvjesno pomažu u izdavanju digitalnih vakcinacionih pasoša.

Marks takođe pretpostavlja da nisu sva ovlašćena lica isto motivisana za provjeru potvrda. „Među farmaceutima i ljekarima ima i kritičara vakcinacije, i neki od njih očigledno smatraju legitiminim krivotvorenje evidenicije i ostvarivanje dodatne zarade.“ Bavarska policija je krajem oktobra pretresla jednu apoteku kako bi ušla u trag mogućim falsifikatima.

Raste podstrek za falsifikovanjem

Marks i drugi iz CCC su sve to već predvidjeli: „Što budu bila stroža pravila za nevakcinisane, sve veći će biti podstrek da oni sebi pribave falsifikat. A onda postoji i ponuda.“

A podstrek vidljivo raste: od kraja avgusta antigen test u Njemačkoj važi još samo 24 sata umjesto 48. On je obavezan u mnogim situacijama: u restoranu, kinu, na koncertima ili prilikom posjete osobama u bolnicama ili staračkim domovima. Pri tom testovi od oktobra više nisu besplatni i osobe ih moraju same platiti. Pojedine radnje i organizatori manifestacija čak ne dopuštaju ulazak nevakcinisanim osobama. Ovo je čak teoretski moguće i u prodavnicama prehrambenih proizvoda u pokrajinama Hesen i Donja Saksonija.

U nekim zemljama Evropske unije život bez vakcine protiv kovida 19 ili potvrde o preležanoj koroni ima još više ograničenja. U Italiji bez zelenog pasoša niko više ne može da traži posao. U Francuskoj u određenim zanimanjima mogu da rade još samo vakcinisani, među njima su zdravstveni radnici, vatrogasci i policajci. Nevakcinisani su suspendovani i ne primaju plate.

Sve sertifikate o vakcinaciji poništiti?

Ministarstvo zdravlja Njemačke smatra da bi lažni sertifikati mogli da budu poništeni. Zašto se to do sada nije dogodilo, Ministarstvo nije htjelo da odgovori na upit DW-a. A sa sertifikatom koji izdaje Institut Robert Koh Miki Maus je mogao da dokaže da je vakcinisan – čak i ovog 3. novembra 2021.

U svakom slučaju bi ovo bilo rješenje za sertifikate, gdje je poznato da se radi o lažnim, ali ne i poništavanje mase lažiranih sertifikata. Za televiziju n-tv je Ridiger Trost iz firme za bezbjednost „F-Secure” izjavio: „Postoji samo jedno čisto rješenje. Svi sertifikati moraju da se povuku.“

Themenbild - Europa Coronavirus Hoće li se poništiti svi sertifikati?

Faktor čovjek odlučujući

Otprilike se to isto dogodilo i sa ključem, na kojem su bili zasnovani lažni sertifikati, koji su izdavani u Sjevernoj Makedoniji. „Ali, to takođe znači da su i svi regularni sertifikati nevažeći, koji su izdati po istom ključu“, objašnjava novinar Bek.

U Njemačkoj ili Francuskoj bi takav korak mogao da znači da bi milioni ljudi, koji imaju ispravan digitalni vakcinacioni pasoš morali da dobiju novi sertifikat. Onda bi kompletna procedura morala da krene ispočetka – vjerovatno i kod falsifikovanja. Posebno ako nadležne službe i ovlašćena lica ne promijene ništa u svom ponašanju. Jer, prema ekspertima za bezbjednost, nije ključ sertifikata razlog zašto je u opticaju toliko falsifikata. Već čovjek.

123...110Page 1 of 110

EVEN MORE NEWS

POPULAR CATEGORY

©