Home Blog

Državne sudije u otvorenom pismu kažu da ne skrivaju imovinu

0
Državne sudije u otvorenom pismu kažu da ne skrivaju imovinu

Državne sudije u otvorenom pismu kažu da ne skrivaju imovinu

Državne sudije ne skrivaju svoje imovinsko stanje i svake godine, bez izuzetka, podnose svoje finansijske izvještaje Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (VSTV BiH), kako je to propisano Zakonom o VSTV-u BiH, navodi se u otvorenom pismu upućenom javnosti čiji su potpisnici sudije Suda BiH.

U otvorenom pismu se navodi da je Vijeće za upravne sporove Upravnog odjeljenja Suda BiH 13. januara 2020. donijelo presudu po tužbi VSTV-a, podnesenu protiv rješenja Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH kojim je VSTV-u BiH zabranjeno da vrši obradu ličnih podataka sudija i tužilaca na način kako je to propisano Pravilnikom o podnošenju, provjeri i obradi finansijskih izvještaja sudija i tužilaca od 26. septembra 2019. godine.

“Presudom Suda BiH tužba je odbijena kao neosnovana, odnosno rješenje Agencije potvrđeno je u cijelosti. Sud je utvrdio da VSTV BiH nema zakonski osnov za takvu obradu finansijskih izvještaja kako je to propisano osporenim Pravilnikom. Presudom Suda BiH, VSTV BiH ne propisuje ovlaštenja VSTV-u BiH koja su konstituisana osporenim Pravilnikom”, stoji u saopćenju Suda BiH.

Iz Suda navode da do promjene zakonodavstva koje će propisati zakonski osnov za primjenu načela osporenog Pravilnika, te normirati proceduru podnošenja, provjere i objavljivanja finansijskih izvještaja, na temelju presude od 13. januara 2020. godine, nemoguća je svaka naknadna regulacija u istoj stvari na isti ili sličan način.

“Usvajanjem ‘kozmetički inoviranog’ nacrta Pravilnika, za koji čak nisu bili ni svi članovi VSTV-a BiH, kako su to prenijeli mediji, ulazi se u domen najgrubljeg kršenja presude Suda BiH. Osim što se time najočitije vrijeđa načelo vladavine prava – principi zakonitosti i pravne sigurnosti, isto predstavlja i krivično djelo po domaćem krivičnom zakonodavstvu. Stupanjem na snagu takvog akta, ušlo bi se i u domen pojedinačnog kršenja konvencijskih i ustavnih prava sudija”, navodi se u saopćenju.

Državni sudija Branko Perić je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kazao da nije potpisao pismo i da ne prihvata takvu komunikaciju Suda s javnosti i institucijama.

“To nije stvar Suda nego sudske uprave koja treba da komunicira na taj način, ali sve sudije sigurno ne trebaju da se upuštaju u tu neku predstavu”, rekao je Perić.

Iz Suda BiH navode da je, radi izbjegavanja svake nedoumice i sumnje, neophodno izmijeniti postojeći ili donijeti novi zakon ukoliko se želi institut podnošenja, provjere i obrade finansijskih izvještaja sudija iz osporenog Pravilnika uvesti u ustavni poredak, jer je neprikosnoveni međunarodni standard da pitanja sudijskog statusa moraju biti uređena primarnim zakonodavstvom.

“Sud BiH poziva Vijeće ministara i Parlamentarnu skupštinu, kao i sve dobronamjerne međunarodne partnere da zahtijevaju od istih da se ovo pitanje što prije adekvatno zakonski uredi na jednak način, moguće i jednim zakonskim aktom, kako za političare – nosioce funkcija u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, tako i za sudije u sudskoj grani vlasti”, stoji u saopćenju.

U pismu se dodaje da je rješavanje ovog pitanja potrebno kako bi se pristupilo zakonitom i pravilnom tretiranju ovog pitanja u praksi, te na taj način i ispunile Peer review preporuke i preporuke iz svih ostalih relevantnih dokumenata, u prvom redu onih Evropske unije.

“Sud BiH, kao jedina redovna sudska instanca na državnom nivou, ostat će dosljedan u promicanju načela vladavine prava i zaštiti principa zakonitosti, na kojima počivaju ustavni poreci svih demokratskih država, a koji nemaju alternativu i mogućnost izbjegavanja radi bilo kakvih ciljeva”, navode iz Suda.

NOVA PRAVILA ZA ODREĐIVANJE ALIMENTACIJE u Hrvatskoj Ustavni sud: ‘Morate utvrditi stvarne prihode, a ne povjerovati da otac ima mjesečnu plaću 503 kune’

0
NOVA PRAVILA ZA ODREĐIVANJE ALIMENTACIJE u Hrvatskoj Ustavni sud: ‘Morate utvrditi stvarne prihode, a ne povjerovati da otac ima mjesečnu plaću 503 kune’

NOVA PRAVILA ZA ODREĐIVANJE ALIMENTACIJE u Hrvatskoj Ustavni sud: ‘Morate utvrditi stvarne prihode, a ne povjerovati da otac ima mjesečnu plaću 503 kune’

Kad netko u brakorazvodnoj parnici tvrdi da zarađuje samo 500 kuna mjesečno, a životni stil mu odudara od tih 500 kuna ili, još gore, lako ga je opisati kao iznadprosječan, sud taj iskaz ne smije uzeti zdravo za gotovo nego mora utvrditi realne izvore prihoda.

Ili barem pokušati, ne uzdajući se samo u “priznanje” stranaka u postupku, nego treba koristiti sve dostupne alate: tražiti podatke od Ministarstva financija – Porezne uprave, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Financijske agencije, Porezne uprave i HZZO-a. I na temelju realno utvrđenih činjenica donijeti odluku o iznosu alimentacije: sve ostalo predstavlja povredu načela zaštite najboljeg interesa djeteta.

Tako bi se laički mogla protumačiti odluka i stav Ustavnog suda, donesena krajem prošle godine.

Ustavni je sud usvojio, naime, ustavnu tužbu N. N., majke dviju djevojčica, koja se žalila da je njezin bivši suprug zatajio Općinskom, a potom i Županijskom sudu svoje realne prihode, a sud je ono što je on prijavio arbitrarno prihvatio kao relevantno i temeljem toga dosudio iznos alimentacije. Ustavni sud ukinuo je presudu Županijskoga suda i sve vratio na ponovni postupak.

Zdrav i sposoban

U konkretnom slučaju, bivši partner i otac prijavio je da ima 503 kune mjesečnih prihoda. N. N. se žalila da “nije životno ni uvjerljivo kako visokoobrazovana osoba starosti 45 godina, koja živi u stanu od 125 kvadrata i samo za leasing za O. za koju sukladno vlastitom navodu plaća dvije tisuće kuna mjesečno, živi od 503 kune mjesečno koliko si navodno isplaćuje plaću.

Otac je potpuno zdrava i radno sposobna osoba koja bi trebala pronaći posao i zasigurno ima mogućnost veće zarade od 503,00 kune mjesečno…” N. N. je podigla ustavnu tužbu smatrajući da je sud vodio brigu o interesima oca, a ne djece – to što se stranka u postupku ne može teretiti za kazneno djelo zbog neistinitih navoda ne amnestira sud od obaveze da provjeri kod Porezne uprave realno stanje prihoda oca koji na sudu tvrdi da je siromašan.

Ustavni joj je sud dao za pravo. U obrazloženju Ustavni sud podsjeća kako je ustavna dužnost svih da štite djecu te kako je “sud ovlašten utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele, a može odlučiti da se dokazuju i činjenice koje su stranke priznale u postupku”. Upozorio je kako sud mora od “osobe koja je dužna uzdržavati djecu zatražiti prokazni popis imovine”. U konkretnom slučaju N. N. sudovi to nisu učinili, stoga, poentirao je Ustavni sud, drugostupanjska presuda predstavlja povredu načela zaštite najboljeg interesa djeteta koju su dužni štititi svi, pa i sudovi!

Što to znači? Da bi zamagljivanju činjenica oko prihoda, kojem je cilj plaćati što manje za uzdržavanje vlastite djece, sudovi trebali stati na kraj.

N. N. i njezin suprug B. N. rastali su se 2014. godine, iščitava se iz ustavne odluke, u “ratu”, teško narušenih odnosa, s teretom presude Prekršajnog suda zbog obiteljskog nasilja protiv supruga, bez dogovora o susretima djece s ocem i troškova njihova uzdržavanja. Prvostupanjskom presudom odlučeno je da će djevojčice živjeti s majkom i utvrđeni su susreti oca s djecom, oko kojih je bilo mnogo problema zbog čega je obitelj bila pod nadzorom Centra za socijalnu skrb.

U postupku je utvrđeno da djeca iz zdravstvenih razloga imaju i povećane potrebe: sud je procijenio da je za uzdržavanje potrebno 1550 kuna mjesečno za svako dijete. No, taj iznos nisu dosudili ocu – uz obrazloženje da djevojčice primaju dječji doplatak od ukupno 500 kuna. Sud je od iznosa alimentacije koju je otac trebao plaćati odbio iznos tog dječjeg doplatka i pritom još i pogrešno izračunao da otac mora plaćati 1200 umjesto 1300 kuna.

Sporni doplatak

Taj dio presude je Ustavnom sudu i najsporniji: doplatak je privremena mjera koju isplaćuje država radi potpore – u ovom slučaju zdravom, radno sposobnom, visokoobrazovanom ocu, a ne djeci. Majka se s pravom bunila da nije svrha doplatka umanjiti obvezu oca za uzdržavanje. Ustavni sud složio se da “drugačiji pristup predstavlja povredu i materijalnog i moralnog aspekta ustavnopravne dužnosti roditelja da prvenstveno oni uzdržavaju svoju djecu!”

I majka i otac su se žalili na prvostupanjsku presudu, majci je iznos bio prenizak, a ocu previsok. Županijski sud je majčinu žalbu odbio, a očevu dijelom uvažio i smanjio iznos ionako pogrešno izračunate alimentacije s 1200 na 1100 kuna.

Vlasnik tvrtke

Bivši suprug B. N., otac djevojčica, opisan je kao radno sposobna, visokoobrazovana osoba srednje životne dobi, kao vlasnik udjela u tvrtki kojoj je tada prijetio stečaj, tajnik udruge koju je osnovao… Tvrdio je da mu novac za život daju vlastiti roditelji s kojima živi u kući, ali u odvojenom stanu. Nema vrednijih pokretnina, dionica, ušteđevine, ali nema ni kredita. Tvrdio je da plaća 1000 kuna mjesečno alimentacije. Taj iskaz oca majka je demantirala, žaleći se što se sud nije potrudio utvrditi istinu.

Odvjetnice specijalizirane za obiteljsko pravo smatraju kako je ova odluka Ustavnog suda važna ne samo za konkretan slučaj N. N. nego prvenstveno za djecu, ali i za sve buduće rastavljene roditelje jer otvara šansu da bi se mogla radikalno promijeniti sudska praksa. Iako zakon to dopušta, iskustvo odvjetnice Teute Palčić jest da sud u principu po službenoj dužnosti ne traži od institucija dodatne dokaze kako bi utvrdio nečije stvarno financijsko stanje, nego to obično očekuje od stranaka u postupku.

Vjeruje da nova odluka Ustavnog suda može promijeniti praksu, i u dijelu utvrđivanja alimentacije u maksimalnom iznosu, u slučaju nekih dobro plaćenih menadžera s prihodima od više desetaka tisuća kuna kojima se dosuđuje iznos od 2000 kuna. Palčić navodi kako ona sama, kad je stranka upozori na prikrivanje prihoda, traži od suda da pribavi podatke Porezne uprave i da joj sud to nije odbio. No, s ovom odlukom stvari postaju drugačije, kaže Palčić i dodaje kako bi idealno bilo kada bi se podaci o prihodima pripremili već do prvog ročišta. “To bi jako ubrzalo postupke razvoda koji obično zapnu baš na alimentaciji”, objašnjava.

Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić drži da će ova odluka biti vrijedan doprinos zaštiti dobrobiti djeteta.

– Njome je naglašena važnost da sud može po službenoj dužnosti sam utvrđivati činjenično stanje radi čuvanja interesa i prava djece, a ne samo da se uzda u predlaganje dokaza stranaka u postupku, pogotovo onda kad su nečije mogućnosti veće od onoga što prikazuje na sudu – kaže.

Njezina kolegica anonimno nam kaže da se ovom odlukom “staje na kraj manipuliranju sustavom koji se događa na dnevnoj bazi; da ljudi poslovnom umješnošću i smicalicama izigravaju pravila – a ekstremni slučajevi prepoznaju se tako da ostaju bez prihoda, baš, kakva koincidencija, kad počne razvod, iako su si godinama, dok su bili u braku, isplaćivali milijunske iznose dobiti”.

Suđenje glavnom tužiocu BiH: Terete ga da je na jelo potrošio više od 80.000 KM

0
Suđenje glavnom tužiocu BiH: Terete ga da je na jelo potrošio više od 80.000 KM

Suđenje glavnom tužiocu BiH: Terete ga da je na jelo potrošio više od 80.000 KM

Tužiteljica Tužilaštva KS Amra Mehmedović pročitala je optužnicu kojom se Salihović tereti da je u periodu od 1.2.2013. do 28.9.2016. godine iskoristio službeni položaj i ovlaštenja na način da je prekršio Odluku o uslovima i načinu korištenja sredstava za reprezentaciju i poklone, čime je prekoračio limit potrošnje u zemlji i inozemstvu.

Prema toj odluci u svrhu Reprezentacije Tužilaštvo BiH je imalo na raspolaganju oko 25.000 KM na godišnjem nivou, ali je Salihović, prema navodima optužnice, naredio službeniku da prebaci dodatna sredstva iz budžeta Tužilaštva za Reprezentaciju znajući da takvim prebacivanjem umanjuje sredstva za rad drugih odjela ove pravosudne institucije.

Trošenje u dane vikenda

Potom je taksativno navela mjesta, datume, dane i iznos računa koji su za Tužilaštvo sporni, odnosno da je Salihović trošio sredstva reprezentacije u dane vikenda i tokom dana godišnjeg odmora u ugostiteljskim objektima. Riječ o iznosu od oko 80 hiljada KM za koje Tužilaštvo tvrdi da je prekoračen iznos dozvoljenog iznosa za reprezentaciju.

Prema drugoj tački optužnice, Salihović se tereti da je namjerno zakasnio na avion u povratku iz Pariza i kupio vlastitim sredstvima tri karte, a potom ih refundirao od Tužilaštva BiH čime je budžet oštećen za oko 3,8 hiljada KM.

Odgovarajući na pitanje predsjednika Sudskog vijeća Jesanke Ružića, Salihović je rekao da ne razumije optužnicu jer je činjenični opis nejasan i ne pokazuje da je postupao suprotno ciljevima službe ili da je sebi pribavio protupravnu imovinsku korist.

“U okviru svojih ovlaštenja sredstva sam koristio za materijalne troškove, ekshumacije, angažovanje radnika na određeno i rad drugih odjela i za reprezentaciju što je sve evidentirano na kontu. Dokazi Tužilaštva BiH će vam pokazati da u datom periodu nije bilo prekoračenja godišnjeg iznosa budžeta niti bilo koja stavka probijena. Izvještaji finansijskih revizora nisu pokazali bilo kakvo kršenje zakona kao ni nalaz vještaka Tužilaštva BiH”, rekao je Salihović.

Objesite tužioca koji je spao na to da krade za ručak

Kazao je kako on donio odluku kojom su povećana sredstva za reprezentaciju, ali da je Tužilaštvo BiH svake godine u tom periodu tražilo od Ministarstva finansija BiH dozvolu za rekonstrukciju budžeta i da je svaki put dobilo dozvolu.

“Budžet je u mom periodu povećan za 3-4 miliona KM. Pa zamislite tog tužioca koji je spao na to da krade ručak, odmah ga objesite, objesite me ako sam to uradio. Ovdje se teretim za rad Tužilaštva. Uzmite u obzir kako je tada radilo, imali smo tri smjene, sada nema posla ni za jednog tužioca. Sav iznos je knjižen u knjigama pa čak i službena putovanja koja sam proglasio tajnim, a to sam učinio da bih bio siguran na svojim putovanjima. Po povratku sam uvijek donosio dokumente i račune”, rekao je Salihović.

Cilj uništiti pravosuđe

Istakao je kako su revizori uvijek dali pozitivno mišljenje i da nikada nisu imali zamjerku za transparentnost niti su navodili da sumnjaju u istinitost podataka.
Kada su u pitanju sporni dani vikenda i godišnjeg odmora kada je napravio navedene iznose računa, Salihović je rekao kako je on tužilac 0-24 svaki dan bez obzira je li dan vikenda ili na godišnjem, a da su tada imali jaku saradnju s regionalnim zemljama na projektima nestalih i ekshumacija, te da su delegacije dolazile i u dane vikenda.

“Ovaj moj slučaj je lov na vještice. Sramotno je da glavnog tužioca jedne države tretira na ovaj način, da se provodi linč samo zato što sam zakasnio na avion ili pojeo ručak. Ja sa smijenjen, Ustavni sud je naložio da me vrate, ali nisu to ispoštovali. Cilj je bio da se sklonim i uništi pravosuđe. Ovo je predmet Kafka- krenuli su o državnog udara, a došli su do ručka i karte”, rekao je Salihović.

Kao objašnjenje što je “zakasnio” na let, kazao je da su stigli ranije sat vremena prije zatvaranja check-ina, ali da su njegovog kolegu pretresali. Prije nego je kupio karte nazvao je službe finansija i pitao da li je to dozvoljeno, nakon što mu je potvrđeno, to je i uradio.

Naredno ročište zakazano je za 14. februar u 9 sati kada će svjedočiti Božo Mihajlović, Irisa Čevra i Elma Šabeta.

Ispitivanje imovine sudija i tužilaca u BiH u sivoj zoni

Ispitivanje imovine sudija i tužilaca u BiH u sivoj zoni

Ispitivanje imovine sudija i tužilaca u BiH u sivoj zoni

Članovi VSTV-a još ne znaju kako da organizuju popunjavanje i objavu finansijskih izvještaja sudija i tužilaca, kao ni provjeru podataka iz tih dokumenata.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) je usvojilo Nacrt Pravilnika o podnošenju, provjeri i obradi finansijskih izvještaja koji bi trebalo da propiše način prijavljivanja imovine nosioca pravosudnih funkcija u Bosni i Hercegovini (BiH). Evropska komisija i Agencija za zaštitu ličnih podataka će dati mišljenje o dokumentu, a potom bi trebali biti razmatrani načini podnošenja i objavljivanja izvještaja te mogućnosti provjere podataka o imovini sudija i tužilaca.

Iako je riječ o trećem pravilniku koji Vijeće donosi, to je samo privremeno rješenje do kojeg su članovi VSTV-a mogli doći nakon višesatne rasprave.

„Mislim da u ovom trenutku od toga više ne možemo, a ne trebamo manje. Mi smo uradili dobar posao. Mi smo hodali po krajnjim granicama zakonitosti“, rekao je predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija.

Još krajem septembra 2018. godine VSTV je usvojio pravilnik prema kojem bi, između ostalog, ova institucija provjeravala prijavljene podatke o imovini, upoređujući ih sa drugim evidencijama. Udruženje sudija Suda BiH je smatralo da bi to moglo dovesti do zloupotrebe i ugrožavanja sigurnosti nosilaca pravosudnih funkcija. Podnijeli su prigovor Agenciji za zaštitu ličnih podataka, a podržale su ih i druge sudije. Agencija je prigovor prihvatila i zabranila VSTV-u da provjerava podatke o imovini.

VSTV je podnio tužbu, istovremeno pokušavajući naći rješenje u vezi sa ovim pitanjima. Na današnjoj sjednici su planirali usvojiti novi pravilnik koji ne bi bio u suprotnosti sa stavovima Agencije, nakon čega bi svi članovi VSTV-a popunili finansijski izvještaj i učinili ga dostupnim javnosti, pozivajući rukovodioce pravosudnih institucija da urade isto.

Međutim, u međuvremenu je Sud BiH odbio njihovu tužbu kao neutemeljenu, što je ponovo izazvalo raspravu i oprečne stavove među članovima Vijeća.

Tegeltija je rekao da je u presudi Suda BiH navedeno da ne postoji zakonski osnov za ispitivanje porijekla imovine, ali da nije osporeno pravo VSTV-u da provjerava tačnost podataka iz finansijskih izvještaja i da formira interno tijelo koje bi to radilo.

Potpredsjednica Vijeća Jadranka Lokmić-Misirača kaže da je niko ne može provjeravati ako ne postoji osnov da je počinila neko krivično djelo te da nikada neće prihvatiti da je provjerava tijelo u okviru VSTV-a jer „niko neće vjerovati u tu provjeru“.

„Iskoristit ću sva pravna sredstva ko god pokuša da provjerava, da ga spriječim u tome. (…) Imam problem, ja sam tužilac, da me neko provjerava. Ako postoji osnov sumnje, evo, nek me Tužilaštvo provjerava – ja vjerujem svojim kolegama“, rekla je Lokmić-Misirača.

Član Vijeća Slavo Lakić smatra da bi se pitanje finansijskih izvještaja trebalo regulisati zakonom, a ne pravilnikom te da je i dosadašnja praksa prikupljanja podataka o imovini sudija i tužilaca i njihovih srodnika bila nezakonita.

„Znali smo svi da je pravilnik u sivoj zoni“, rekao je Lakić.

On je podsjetio da je Vijeće sredinom 2018. godine uputilo Parlamentu Inicijativu za izmjenu Zakona o VSTV-u a potpredsjednica Vijeća Ružica Jukić je rekla da bi Evropska komisija trebala „natjerati Parlament da radi“.

„U suprotnom, predlažem Evropskoj komisiji da nam napravi ovdje pravilnik i mi ćemo ga usvojiti i nećemo mi biti krivi“, dodala je.

Prema Zakonu o VSTV-u, sudije i tužioci svake godine podnose finansijske izvještaje u kojima navode šta su tokom godine radili i koliko novca su za to primili. Ti podaci nikada nisu bili dostupni javnosti.

Predstavnici pravosuđa su godinama isticali da nemaju ništa protiv toga da informacije o njihovoj imovini budu javne, ali istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) je pokazalo suprotno. Uz brojne opstrukcije, otpore i negodovanja CIN je prošle godine prikupio i objavio biografije, podatke o primanjima, nekretninama, vozilima, ušteđevini, kreditima, dionicama i sudskim postupcima za 29 sudija i tužilaca.

Finansijski izvještaj je „iz principijelnih razloga“ tada odbio dostaviti i Milan Tegeltija, ali je u međuvremenu promijenio mišljenje pa je tokom sjednice svim medijima poslao svoj imovinski karton.

Predmet “Pravda” nas je dosad koštala 334.714 KM, a suđenje još nije počelo

0
Predmet “Pravda” nas je dosad koštala 334.714 KM, a suđenje još nije počelo

Predmet “Pravda” nas je dosad koštala 334.714 KM, a suđenje još nije počelo

Ovaj iznos je isplaćen advokatima za odbrane po službenoj dužnosti od pokretanja krivičnog postupka, naveli su u Kantonalnom sudu u Sarajevu

Suđenje u predmetu Pravda, u kojem je prvooptuženi ratni ministar policije Alija Delimustafić, do danas nije počelo. Optužnica je podignuta prije 27 mjeseci, a na statusnoj konferenciji održanoj još prošle godine, tužitelji su procijenili da će im trebati minimum pet sati da je pročitaju. No, tu priliku još nisu dobili.

(Ne)opravdani izostanci

Glavni pretres odgađan je 18 puta iz razloga što nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke, stoji u pisanom odgovoru koji smo dobili iz Kantonalnog suda u Sarajevu.

– Razlog je zdravstveno stanje pojedinih optuženih, koji su uredno dostavili medicinsku dokumentaciju. Dakle, glavni pretresi su odgađani iz opravdanih razloga, kažu u Sudu.

Optužnica protiv Delimustafića obuhvatala je 38 optuženih i osam firmi, ali su se u međuvremenu neki od optuženih nagodili sa Tužilaštvom KS-a. U ovom predmetu, trenutno je 30 advokata po službenoj dužnosti.

VEZANI TEKSTOVI

– Od pokretanja krivičnog postupka advokatima za odbrane po službenoj dužnosti isplaćeno je ukupno 334.714,63 KM. Međutim, naglašavamo da se ovi troškovi odnose na sve radnje preduzete u svim fazama krivičnog postupka, odnosno fazama istrage, prethodnog saslušanja i glavnog pretresa. Također, ističemo da se navedeni iznos ne odnosi samo na pristup advokata pred sud ili na glavni pretres, nego i druge radnje preduzete od advokata shodno advokatskoj tarifi, ističu u sarajevskom Kantonalnom sudu.

Istovremeno napominju da su uveli praksu da ih branioci i optuženi prije glavnog pretresa obavijeste ukoliko neko nije u mogućnosti da pristupi glavnom pretresu kako bi ga mogli na vrijeme otkazati i tako izbjeći plaćanje troškova.

Kako smo ranije pisali, prema tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, advokatima pripada naknada za pristup na glavni pretres, dok u slučaju odgode glavnog pretresa advokatu pripada nagrada 50 posto tarife za pristup.

Shodno Zakonu o krivičnom postupku FBiH, u slučaju neopravdanog dolaska optuženog na glavni pretres, sud izdaje naredbu za prinudno dovođenje optuženog, a u slučaju neopravdanog nedolaska branioca na glavni pretres sud ima mogućnost novčanog kažnjavanja.

Iz Ureda disciplinskog tužioca pri Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH potvrdili su nam da su vezano za medijske objave o postupanju u spomenutom predmetu registrovali predmet po službenoj dužnosti.

“Zbog povjerljivosti istrage, u ovom trenutku Ured ne može dati više informacija”, kažu u UDT-u.

Mućke sa nekretninama

Prvooptuženi Delimustafić, koji je dvije i po godine bio u pritvoru u Kazneno-popravnom zavodu Sarajevo (KPZ), pušten je u augustu prošle godine da se brani sa slobode. U zamjenu za slobodu određena mu je kaucija od milion maraka u vidu nekretnina. Istovremeno, određene su mu mjere zabrane koje podrazumijevaju zabranu napuštanja mjesta prebivališta, odnosno adrese stanovanja.

Delimustafić je optužen da je od 2009. do 2016. godine organizirao kriminalnu skupinu koja je, između ostalog, nezakonito knjižila i preprodavala nekretnine uglavnom umrlih osoba na području Kantona Sarajevo. U sudskim postupcima koje je vodila sutkinja Lejla Fazlagić, nekretnine s umrlih osoba knjižili su na članove organizacije i rodbinu, a potom su ih sklapanjem ugovora prodavali trećim osobama.

Osim njih, među optuženima su još i notari, pravobranioci, advokati, općinski službenici…

Izvor: Oslobodenje

Arapski resorti u BiH u ilegali

0
Arapski resorti u BiH u ilegali

Arapski resorti u BiH u ilegali

Zahvaljujući slabostima sistema kontrole gradnje i blagim kaznama, strani investitori u Sarajevu i okolini bez dozvola grade najmanje pet naselja.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Arapski ulagači su 2018. godine naočigled vlasti u sarajevskoj općini Ilijaš ilegalno izgradili veliko stambeno naselje, namijenjeno bogatim kupcima s Bliskog istoka.

Iako su prekršili zakone o gradnji koji propisuju rušenje bespravnih objekata, novčane i zatvorske kazne, vlasnici ovog naselja su prošli samo sa usmenom opomenom lokalnih vlasti. Radovi su zaustavljeni tek kada su podigli većinu planiranih vila.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je otkrio da je u Sarajevu i okolini, na ukupno 133.000 kvadratnih metara, bespravno građeno najmanje pet naselja arapskih i turskih investitora. Oni su iskoristili slabosti domaćeg sistema, ignorišući naredbe o prekidu radova i rušenju objekata. Općine izbjegavaju da ih same uklanjaju jer troškove rušenja kasnije ne uspijevaju naplatiti od investitora. Sudski procesi protiv nelegalnih graditelja su rijetki, a i oni završavaju presudama sa minimalnim novčanim kaznama.

U pojedinim općinama tvrde da se investitori ovako ponašaju jer su ih domaći savjetodavci ubijedili da će njihovi resorti biti naknadno legalizovani. Međutim, legalizacija nije moguća od 2017. godine kada je u Kantonu Sarajevo (KS) donesen novi zakon o prostornom uređenju.

 

Čekajući legalizaciju

Općina Ilijaš je na zahtjev „Bosnian International for Tourism (B. I. Tourism)“ iz Sarajeva, firme koja je u vlasništvu Kuvajćanina, u novembru 2017. godine usvojila Regulacioni plan za Apartmansko naselje „Sovrle“. Planom je predviđena izgradnja 47 stambenih objekata, udaljenih oko kilometar od središta općine. Međutim, investitori su počeli graditi bez građevinske dozvole, a u Općini tvrde da je nisu ni tražili.

Općinski građevinski inspektor Vahid Hadžiabdić je u maju 2018. godine došao na gradilište i usmeno naredio firmi „B. I. Tourism“ da prekine gradnju.

„Međutim, najvjerovatnije, pošto sam otišao na godišnji odmor, oni su to vrijeme iskoristili. Uglavnom, od planiranih 47 objekata izgrađeno je 37“, kaže Hadžiabdić.

Novinari CIN-a su u septembru prošle godine posjetili resort u Ilijašu. U naselju nije bilo ni mašina ni radnika, ali su skoro svi objekti bili pokriveni krovom, dok su na nekima postavljene i fasade, prozori i vrata.

Prema Zakonu o inspekcijama KS, inspektor je bio dužan napraviti zapisnik i donijeti rješenje o zatvaranju gradilišta i rušenju objekata. On to tada nije uradio niti je podnio prekršajnu prijavu protiv investitora.

„Ali, da sam znao šta će biti… Ono, što se kaže, malo se čekalo da se vidi hoće li biti odluke o legalizaciji“, objašnjava Hadžiabdić svoje propuste.

On je zapisnik napisao tek 16 mjeseci kasnije, kada su se novinari CIN-a počeli raspitivati o ovom naselju. O nelegalnoj gradnji je obavijestio i načelnika Ilijaša Akifa Fazlića koji je s prozora svoje kancelarije mogao svjedočiti nelegalnoj gradnji. On odgovornost prebacuje na inspektora.

„Da je bio dovoljno angažiran, vjerovatno ne bi došlo do ovoga. Ali, eto, došlo je“, objasnio je Fazlić. On nije siguran šta će biti sa ovim naseljem.

„Ja sam inspektoru dao nalog da sagleda stanje i vidjet ćemo dalje“. Kaže da prihvata i svoj dio odgovornosti, ali se sankcije za odgovorne za sada ne naziru.

Intima za bogate

Ni inspektori sarajevske Općine Stari Grad nisu zaustavljali preduzeće „Caphy International“ iz Sarajeva kada je ljetos u naselju Hladivode nelegalno podizalo „Saraya Resort“. Ova je firma u vlasništvu državljanina Ujedinjenih Arapskih Emirata. Prema urbanističkom projektu, na Hladivodama je trebalo biti izgrađeno naselje sa 93 vile, šest zgrada, hotelom i džamijom.

„Inače su ta rezidencijalna naselja čuvana gdje, u suštini, ljudi sa boljim imovnim stanjem kupuju intimu“, kaže Amela Kulaglić-Herco, pomoćnica načelnika za urbanizam Općine Stari Grad.

Općina je naredila firmi „Caphy International“ da prvo sanira zemljište jer je riječ o aktivnom klizištu.

Inspektori tvrde da su za godinu dana osam puta kontrolisali gradnju, a predstavnici Općine su u julu 2019. godine uvjeravali novinare CIN-a da se u ovom naselju sve odvija u skladu sa zakonom. Istovremeno, investitori su gradili 27 vila iako Općini nisu dostavili dokaz o sanaciji klizišta. Već do oktobra je deset vila imalo krov, a ostale su bile u različitim fazama izgradnje.

Budući da je ova gradnja promakla inspektorima, načelnik Starog Grada Ibrahim Hadžibajrić je pokrenuo disciplinske postupke protiv svoje pomoćnice za inspekcijske poslove i inspektora kojima su smanjene plate.

Inspektori su početkom oktobra 2019, pred kraj građevinske sezone, donijeli rješenje o zatvaranju gradilišta zbog nelegalne gradnje. Investitoru je naloženo da sruši šest izgrađenih objekata. Pošto je „Caphy International“ do sredine novembra srušio samo tri kuće, Općina je izdala prekršajne naloge u iznosu od 91.500 KM.

Predstavnici firme su u dva navrata obećavali novinarima CIN-a da će razgovarati o gradnji, ali obećanja nisu ispunili.

Trebala biti Dema, a sada je nema

To nije bio prvi slučaj nelegalne gradnje turističkih naselja u Starom Gradu. Na padini udaljenoj nekoliko stotina metara od „Saraya Resorta“, u naselju Emirovica na parceli od oko 30 duluma nalazi se napušteno gradilište. Veliki betonski podzidi i ograda, dijelovi započetih objekata, gomile smeća i građevinskog otpada svjedoče o pokušaju gradnje „Dema Resorta“ u čijem sklopu su se trebali naći: hotel sa pet zvjezdica, dvije zgrade sa apartmanima, 26 vila, džamija i prodavnica.

Isti investitor, „Prva Zvijezda“ iz Sarajeva, je bez dozvola istovremeno pokušao napraviti i kompleks od pet vila nekoliko stotina metara dalje u naselju Brusulje. Vlasnik ove firme je iz Katara. Na poruke novinara nije odgovarao, a na adresi firme nije bilo nikoga.

Urbanističko-građevinska inspekcija Općine Stari Grad tvrdi da je ilegalna gradilišta posjećivala više puta od početka radova 2016. godine, tražeći od investitora da prekine gradnju i povuče radnike i mašine. „Prva Zvijezda“ je iste godine tražila urbanističku saglasnost za izgradnju, ali je nije dobila jer gradnja na ovim parcelama nije predviđena Prostornim planom KS. Uz to, teren u Emirovici je poljoprivredno zemljište, a parcela u Brusuljama se nalazi na aktivnom klizištu.

Uprkos zabrani radovi su nastavljeni sve do sredine 2017. godine kada ih je ponovo posjetila inspekcija. U Emirovici su zatekli mašine i radnike, betonsku ogradu, podzide i djelimično izgrađene objekte dok su na Brusuljama u izgradnji bile tri kuće.

Iako inspektor Haris Srna kaže za CIN da od augusta 2017. nema izgradnje „Dema Resorta“, u oktobru je sekretarka lokalne mjesne zajednice Remza Čoko obavijestila inspekciju da se ipak gradi, iskopani kamen i šuta se istresaju na parcelu do gradilišta i uništava šuma.

Inspekcija je tokom 2016. i 2017. godine najavljivala da će narediti rušenje objekata na oba gradilišta, ali to nikada nije učinila. Novinarima CIN-a su rekli da rješenje o rušenju nisu donijeli jer ga nisu imali kome uručiti na prijavljenim adresama firme. Nekoliko mjeseci kasnije Srna je objasnio da Općina to nije uradila jer nije u njenom interesu.

„Oni to neće uraditi, a da mi našim sredstvima i bagerima… Nemamo mi nikakvog interesa da na granici entiteta privatnu livadu rovimo“, kaže Srna. Tako je inspekcija ostavila mogućnost „Prvoj Zvijezdi“ da nastavi posao kada joj se ukaže prilika.

Uprava za šumarstvo Kantona Sarajevo nije pronalazila izlike za postupanje pa je u oktobru 2017. prijavila „Prvu Zvijezdu“ zbog nelegalne sječe šume i izgradnje puta na parceli „Dema Resorta“. Godinu dana kasnije Općinski sud u Sarajevu ih je kaznio sa 12.000 KM.

Solaris ni na nebu ni na zemlji

Propisi u Kantonu Sarajevo već četiri godine ne dopuštaju legalizaciju bespravne gradnje.

Posljednja je odobrena u januaru 2016. godine, a godinu dana kasnije je donesen novi zakon o prostornom uređenju Kantona Sarajevo koji ne predviđa takvu mogućnost.

„Ne mogu niti legalizovati, ne mogu priključiti objekte na struju, a to je njima najvažnije“, kaže pomoćnica načelnika Općine Ilijaš za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Meliha Avdibegović.

Iako su u Skupštini Kantona podnesene dvije inicijative, iz Vlade KS kažu da se trenutno ne planira donošenje zakona koji bi ponovo dozvolio legalizaciju ilegalno izgrađenih objekata.

Strani investitori su ignorisali naredbe općinskih vlasti i u Vogošći. Inspektori su nekoliko puta od početka izgradnje u proljeće 2017. godine zatvarali ilegalno gradilište u naselju „Solaris“ jer turski investitor Hayri Genc nije imao dozvole za gradnju niti ih je ikada zatražio.

Inspektori su više puta donosili rješenja o rušenju kao i prekršajne i krivičnu prijavu protiv Genca, ali se on na to nije obazirao. Za nekoliko mjeseci izgradio je 11 kuća.

„Oni su, bukvalno, radili od betona. Tokom vikenda izliju svih 11 ploča, onda su te zidove popunjavali. Nisu ono klasično – ploča, pa zidanje, pa šalovanje, već ploču i šute. Čim vikend, u subotu samo dignu − tap-tap“, kaže za CIN glavni općinski inspektor Sehad Zeković.

On objašnjava da je prvi put zatvorio gradilište u augustu 2017. godine i naredio rušenje betonskih potpornih zidova dugih 250 metara. Tri mjeseca kasnije u narednoj kontroli Zeković je zatekao 11 kuća izgrađenih do prvog sprata. Njegov kolega Mirza Riđanović šest mjeseci kasnije je zatekao radnike koji su gradili krovove. Obojica su svaki put zatvarali gradilište i naređivali rušenje.

„Čim zatvorimo, ne radi. Vikend, oni nastave raditi. Ne mogu se ja svezati samo za to gradilište, imam ja hiljadu drugih poslova“, objašnjava inspektor Riđanović koji je sredinom 2018. godine donio rješenje prema kojem Općina može srušiti Gencovo naselje.

Ni to se još nije desilo jer Općina mora angažovati firmu koja će to uraditi, platiti troškove rušenja, a tek kasnije ih naplatiti od investitora.

„Ali, kome poslati račun kada čovjeka nema?“, kaže Riđanović.

Genc je na svom LinkedIn profilu napisao da je regionalni direktor turske firme „Black Sea International“ koja reklamira i prodaje kuće u naselju „Solaris“. Inspekcija prošle godine nije znala gdje se Genc nalazi pa je zatražila pomoć od Službe za poslove sa strancima koja je nadležna pratiti boravak stranih državljana u Bosni i Hercegovini. Međutim, Genc se nije nalazio u njihovim registrima.

Investitor i građevinci, međutim, nisu mirovali. Sredinom 2018. godine inspektori su ih zatekli na poslovima unutrašnjeg uređenja kuća pa je Riđanović otišao korak dalje i podnio krivičnu prijavu protiv Genca.

Inspektori su protiv njega već podnijeli i dvije prekršajne prijave zbog nelegalne gradnje. Zbog jedne je morao platiti 10.000 KM jer nije poštovao odluke inspekcije, a Sud je smatrao da je minimalna kazna adekvatna težini počinjenog prekršaja.

Zakon o prostornom uređenju KS predviđa kazne za nelegalnu gradnju u rasponu od 10 do 50 hiljada KM za firme. Investitor koji gradi bez dozvole može odgovarati i krivično, a predviđena zatvorska kazna je od tri mjeseca do godinu dana.

Nijedan graditelj do sada nije krivično odgovarao, a sudovi izriču minimalne kazne za čitava nelegalno podignuta naselja.

Inspektori Riđanović i Zeković kažu da od pravosuđa ne očekuju mnogo jer najblaže kazne, koje sudovi obično izriču, ne zaustavljaju investitore u ilegalnoj gradnji.

Oštetili ste vozilo od rupa na cesti – ovako do naplate štete

0
Oštetili ste vozilo od rupa na cesti – ovako do naplate štete

Oštetili ste vozilo od rupa na cesti – ovako do naplate štete

Međutim, pitanje je koliko vozači uopće traže odštetu od države BiH, a koliko je ona isplaćuje.

Obaveza policije

Nesporno je da u svim gradovima, naseljima, na magistralnim putevima i gradskim saobraćajnicama u BiH nailazimo na oronule puteve. Slalomsko izbjegavanje rupa stoga nije strano vozačima širom države.

Ipak, gotovo da nema vozača u BiH koji nije barem jednom oštetio svoje vozilo prelaskom preko rupe na cesti, ali veoma mali broj njih odluči se tražiti odštetu države zbog složenih procedura. To nam potvrđuju iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.

“Dešavaju se takvi slučajevi, ali nisu baš tako česti. Jasno je da vozač u vožnji može naletjeti na šaht ili rupu na cesti te pričiniti značajnu štetu na vozilu. U tom slučaju treba zvati saobraćajnu policiju koja na njegov zahtjev sačini zapisnik na osnovu kojeg dalje reaguju organi nadležni za put na kojem se desilo oštećenje vozila”, pojasnio nam je Mirza Hadžiabdić, glasnogovornik MUP-a KS.

Važno je naglasiti da je saobraćajna policija obavezna izaći na mjesto događaja, jer se i oštećenje na vozilu zbog rupe na cesti smatra saobraćajnom nezgodom.

Podsjećamo, za sve puteve u BiH odgovorna su javna preduzeća Autoceste FBiH, Ceste FBiH, Putevi Republike Srpske i Autoputevi Republike Srpske.

Naprimjer, na teritoriji entiteta RS mreža magistralnih i regionalnih puteva iznosi 4.132 kilometara za koje JP Putevi RS ima potpisane okvirne sporazume o održavanju s preduzećima specijalizovanim u poslovima održavanja puteva.

“U slučajevima oštećenja vozila ili saobraćajnih nezgoda zbog lošeg stanja na putevima, oštećeni korisnici javnog puta treba da se obrate preduzeću koje održava putnu oblast, na kojoj se oštećenje ili nezgoda desila. Prilikom zahtjeva treba da dostave zapisnik o uviđaju sa skicom mjesta nezgode i fotodokumentaciju mjesta, zapisnik o oštećenju vozila s fotodokumentacijom oštećenja koju treba sačiniti ovlašteni procjenivač, račun, predračun ili procjenu vrijednosti visine štete, kao i dokaz o vlasništvu nad vozilom”, kazali su nam iz JP Putevi RS.

Vijeće za sigurnost saobraćaja

Kada se govori o sigurnosti na cestama u BiH, najčešće sva priča počinje i završava potrebom osvješćivanja i unapređenja saobraćajne kulture vozača.

Osman Lindov, profesor sa Saobraćajnog fakulteta u Sarajevu, te član Vijeća za sigurnost saobraćaja na cestama u BiH koje će uskoro biti formirano, kaže nam da se nadležni konačno moraju početi baviti oštećenjima na cestama.

“Ne možemo se baviti samo ljudima, već i vozilima, cestovnom infrastrukturom i okolinom. Ono što nama manjka jeste da mi prebrojavamo mrtve, a ne koliko nam treba zaštitne ograde na našim cestama, kolika imamo oštećenja cesta koje ne zadovoljavaju norme sigurnog odvijanja saobraćaja. To su stvari kojima bismo se trebali baviti i time bi i statistika koja se tiče stanja u saobraćaju bila mnogo bolja. Kao građani i vozači moramo biti svjesni toga da cesta uvijek mora biti sigurna za odvijanje saobraćaja. Svaki nedostatak podrazumijeva njenu nesigurnost”, ističe Lindov.

Poznavajući proces naplate štete na vozilu zbog lošeg stanja ceste, Lindov dodaje da vozači zaobilaze ove komplikovane procedure i uglavnom popravljaju vozila iz svog džepa. U koliko slučajeva ove godine je država morala isplatiti vozačima odštetu, nisu nam otkrili iz nadležnih državnih organa za puteve.

Inače, Ministarstvo transporta i komunikacija BiH je od 2008. godine imalo obavezu formiranja Vijeća za sigurnost saobraćaja, što je tek nedavno najavilo. Kako saznajemo, članovi ovog Vijeća još se nisu sastali.

Izvor: Klix

Tužba za nadoknadu štete zbog presude sudije Lejle Fazlagić

0
Tužba za nadoknadu štete zbog presude sudije Lejle Fazlagić

Tužba za nadoknadu štete zbog presude sudije Lejle Fazlagić

Nasljednik Sare Šarike Farhi traži nadoknadu od BiH i Kantona Sarajevo od 340.000 KM zbog nezakonitog preknjižavanja kuće na Alifakovcu u Sarajevu.

Na mjestu gdje je bila kuća jevrejske porodice Farhi na Alifakovcu u Sarajevu je izgrađen hotel (Foto: CIN)

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Ljekar iz Loznice Boris Farkić podigao je tužbu protiv Bosne i Hercegovine (BiH) i Kantona Sarajevo zbog nezakonitog preknjižavanja imovine u sarajevskom naselju Alifakovac njegove umrle majke Sare Šarike Farhi.

Farkić u ovom sporu pred Sudom BiH traži nadoknadu od 340.000 KM za kuću i zemljište koje je 2013. godine u lažnom sudskom sporu sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Lejla Fazlagić preknjižila na svoju umrlu majku. Ista nekretnina je potom u još jednom lažnom sporu koji je vodila sutkinja ovog suda Milena Rajić preknjižena na Fazlagićkinog molera Arifa Ibrahimovića. On je ovu nekretninu prodao 2016. godine sarajevskom ugostitelju Almiru Hamamdžiću za 180.000 KM. Hamamdžić je na mjestu kuće Sare Šarike Farhi izgradio hotel.

Imovina ove i niza drugih jevrejskih porodica iz Sarajeva, od kojih su neke stradale tokom holokausta u Drugom svjetskom ratu, proglašena je napuštenom. Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je otkrio da su iza umrlih vlasnika nekretnina ostali nasljednici koji nisu bili obaviješteni o preknjižavanju imovine. Priča koju je objavio CIN podstaknula je neke od njih da zatraže povrat imovine ili nadoknadu štete.

Farkićeva tužba počiva na odredbama Ustava Republike Srpske i Zakona o sudovima Federacije BiH koji propisuju pravo na nadoknadu štete koju nezakonitim ili nepravilnim radom pričini službeno lice, državni organ ili organizacija. Princip vladavine prava zahtijeva da oštećeni, u konkretnom slučaju tužitelj, može tražiti naknadu štete koju je pretrpio zbog nezakonitog i nepravilnog rada sudije, navedeno je u tužbi.

Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu podiglo je prošle godine tužbu protiv sutkinje Fazlagić jer je, uz ostalo, od 2011. do 2016. godine razbaštinila desetine vlasnika nekretnina u Sarajevu, preknjižavajući njihove kuće, stanove, poslovne prostore i zemljišta na sebe, svoje srodnike i poznanike. Najčešće su na meti bile napuštene nekretnine sarajevskih Jevreja stradalih u Drugom svjetskom ratu, drugih pokojnih Sarajlija te imovina pojedinih preduzeća. U optužnici je navedeno da je prema presudama sutkinje Fazlagić nezakonito preknjiženo 19 nekretnina, vrijednih skoro osam miliona KM.

Sutkinja Fazlagić je u bjekstvu u susjednoj Hrvatskoj gdje živi od 2016. godine. Ministarstvo pravde Republike Hrvatske nije se očitovalo o zahtjevu BiH za njeno izručenje.