ISPRAVKA GREŠKE U KATASTARSKOM OPERATUZakon o održavanju premera i katastra zemljištačlan 13 |
- Zaključak donijet na osnovu izjave tužilje, bez pozivanja lica koja su tada bila upisana kao katastarski posjednici tako da tužilja nije imala nikakve isprave kojim bi potvrdila svoje navode u tom zapisniku, niti su tom prilikom izvedeni bilo kakvi validni dokazi kojim bi se njeni navodi potvrdili, ne predstavlja osnov za vršenje promjene u katastarskom operatu.
Obrazloženje:
“Iz spisa predmeta proizilazi da se zainteresovano lice u ovoj upravnoj stvari, A.M., obratio Područnoj jedinici T. sa zahtjevom od 11.9….5. godine za ispravku greške u katastarskom operatu, zatraživši da se na parceli označenoj kao k.č. broj…/6 k.o. S. upiše on kao posjednik, umjesto tužilje kao dotadašnjeg posjednika, a ističući da je on faktički posjednik te parcele od 1999. godine, kada je rješenjem Osnovnog suda u T. broj… od 6.8.1999. godine parcela označena kao k.č. broj…/2 površine 618 M2 izdvojena iz ostavinske mase njegovog oca, a da tužilja nikada nije bila posjednik parcele broj…/6, a da je prije izrade prijavnog lista broj 10/91 k. o. S. površina te parcele iznosila 260 M2, pa da je tim prijavnim listom, bez ikakvog objašnjenja, površina parcele smanjena na 55 M2 i prebačena u posjedovni list broj… na ime Lj.D., kojom prilikom pogrešno navedena i površina parcele broj…/5, tako da je taj prijavni list prouzrokovao i ostale greške u katastarskom operatu, a da je tužilja kao posjednik parcele broj…/6 upisana na osnovu pomenutog zaključka Područne jedinice T. broj… od 15.5.2002. godine, koji je donesen samo na osnovu njene izjave, bez pozivanja lica koja su tada bila upisana kao katastarski posjednici, tako da tužilja nije imala nikakve isprave kojim bi potvrdila svoje navode u tom zapisniku, a niti su tom prilikom provođeni bilo kakvi validni dokazi kojim bi se njeni navodi potvrdili, a takođe da je postupajući organ o tome trebao odlučiti rješenjem a ne zaključkom donesenim na zapisniku, koje rješenje je bio dužan dostaviti svim licima koja su trebala biti stranke u postupku, na koje rješenje bi oni imali pravo žalbe u zakonskom roku.
Prvostepenim rješenjem (koje čini pravno jedinstvo sa osporenim aktom), je djelimično udovoljeno tom zahtjevu zainteresovanog lica, pa tako da je poništena promjena podataka u katastarskoj evidenciji nastala provođenjem pomenutog zaključka od 15.5.2002. godine tako što se u p.l. broj… k.o. S. briše tužilja kao posjednik na parcelama broj…/5 i…/6 i upisuje raniji posjednik Lj.D., a takođe poništava i prijavni list broj 10/91 od 28.5.1991. godine i sve promjene koje su nastale provođenjem tog prijavnog lista, te se stanje u katastarskom operatu vraća na stanje prije izrade tog prijavnog lista, što podrazumijeva da će se u katastarskoj evidenciji izvršiti upis oca pomenutog zainteresovanog lica, M.(M.) M. kao posjednika na parcelama broj…/2 – njiva 5. klase u površini 300 M2, broj…/3 – njiva 5. klase u površini 490 M2 i broj…/6 – kuća, zgrada i dvorište u površini od 260 M2, a u katastarskoj evidenciji na parceli broj…/5 – kuća površine 270 M2, izvršiti upis Lj.D. Osporenim aktom je to prvostepeno rješenje potvrđeno, a osporeni akt je osnažen pobijanom presudom, sa razlozima koji su već izneseni u uvodnom dijelu obrazloženja ove presude.
Pobijana presuda je pravilna a samim tim i zakonita.
Kako je upis tužilje kao posjednika na parceli broj…/6 k.o. S., izvršen na osnovu pomenutog zaključka prvostepenog organa od 15.5.2002. godine, donesenog na osnovu izjave tužilje, a bez pozivanja lica koja su tada bila upisana kao katastarski posjednici, pri čemu tužilja i nije dostavila nikakve isprave kojim bi dokazala svoje tvrdnje navedene u tom zapisniku, taj zaključak nesporno nije mogao predstavljati pravni osnov za vršenje promjene u katastarskom operatu, shodno članu 13. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta i članu 71. Pravilnika. Stoga je pravilno prvostepenim rješenjem koje čini pravno jedinstvo sa osporenim aktom, izvršena ispravka greške u katastarskom operatu, pri čemu je poništen i prijavni list broj 10/91 od 28.5.1991. godine a i sve promjene koje su nastale provođenjem tog prijavnog lista, pa tako da se stanje u katastarskom operatu vraća na stanje prije izrade tog prijavnog lista, što podrazumijeva da će se u katastarskoj evidenciji izvršiti upis M.M. (pravnog prednika pomenutog zainteresovanog lica) kao posjednika na parcelama broj…/2,…/3 i…/6, a na parceli broj…/5 izvršiti upis Lj.D., a od koje je prema tvrdnji tužilje, njen suprug navodno kupio zemljište (kojom prilikom nije sačinjen kupoprodajni ugovor), a sve imajući u vidu da su parcela broj…/5 u površini od 528 M2 i parcela broj…/6 u površini od 55 M2, nastale tim prijavnim listom, te da je cijepanje parcela broj…/2 i…/3 rađeno po zahtjevu A.M. u cilju formiranja njegove građevinske parcele, prema urbanističkoj saglasnosti broj… od 7.12.1990. godine, sa čimu vezi je vještak geometar na licu mjesta ustanovio da postoji znatna razlika u površinama upisanog i stvarnog stanja, za parcele broj…/2,…/3,…/5 i…/6, pa tako da je nakon premjeravanja posjeda M.M. i Lj.D. ustanovio da stanje na terenu odgovara podacima novog premjera iz 1984. godine, konstatujući da je razlika u površinama nastala vjerovatno greškom u ranijim površinama.
Shodno tome, Područna jedinica T. je odlučila kao u dispozitivu prvostepenog rješenja, djelimično usvojivši zahtjev zainteresovanog lica A. M., poništivši promjenu podataka u katastarskoj evidenciji nastalu po pomenutom zaključku tog organa od 15.5.2002. godine, čime su i otklonjene navedene greške u katastarskom operatu.
Kako taj zaključak Područne jedinice T. od 15.5.2002. godine ne predstavlja pravni osnov za provođenje promjene u katastarskom operatu, u smislu člana 13. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta i člana 71. Pravilnika, bez osnova je pozivanje tužilje na to da se nije mogla vršiti ispravka greške koja je nastala provođenjem promjena po tom zaključku, budući da tim zaključkom, kako je to i obrazloženo u osporenom aktu, nije utvrđeno nikakvo pravo na predmetnim parcelama već je samo na osnovu izjave tužilje dat nalog da se na tom zemljištu upiše tužilja uz istovremeno brisanje ranijeg posjednika Lj.D. Shodno tome je bez osnova i pozivanje tužilje da se taj zaključak mogao pobijati samo redovnim ili vanrednim pravnim lijekovima, a ne da se vrši ispravka greške u katastarskom operatu, jer tim zaključkom prvostepeni organ i nije donio nikakvu odluku kojom utvrđuje pravo na tom zemljištu.
Pri tome je pravilno poništen i prijavni list broj 10/91 od 28.5.1991. godine, kao i sve promjene koje su nastale provođenjem tog prijavnog lista, kojim prijavnim listom je izvršeno cijepanje parcele broj…/2 i…/3, čime je došlo do promjene oblika i površine i parcele broj…/5, na kojoj je kao posjednik upisana Lj.D. koja tom cijepanju nije prisustvovala, tako da je tim prijavnim listom promijenjen oblik i površina parcela broj…/2,…/3,…/5 i…/6 bez valjanog pojašnjenja velike razlike u površinama posjednika MM. i Lj.D.
Shodno tome je samo djelimično udovoljeno zahtjevu zainteresovanog lica, tako da je poništen u cijelosti taj prijavni list i vraćeno na stanje koje je bilo prije izrade tog prijavnog lista, čime su stvoreni uslovi da se u novom postupku utvrdi šta je čiji posjed, kako bi se ponovo formirala parcela prema situacionom rješenju i urbanističkoj saglasnosti koja je data zainteresovanom licu, a u odnosu na posjed tužilje, kako je to sve pravilno konstatovano u prvostepenom rješenju koje je potvrđeno osporenim aktom, koji je osnažen pobijanom presudom, o čemu su u presudi dati dovoljno jasni i argumentovani razlozi koji se ne mogu dovesti u sumnju navodima predmetnog zahtjeva.
Slijedom navedenog, nisu učinjene ni povrede pravila postupka koje se odnose na načelo saslušanja stranke, u smislu člana 9. ZOUP-a, kojim je predviđeno da se prije donošenja rješenja stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja, budući da je tužilji nesporno omogućeno učešće u postupku, a i izjašnjenje na navode zainteresovanog lica kao podnosioca zahtjeva za ispravku greške u katastarskom operatu. Takođe nije povređeno ni načelo efikasnosti iz člana 7. ZOUP-a, kojim je predviđeno da su organi koji rješavaju u upravnim stvarima, dužni da obezbjede uspješno i kvalitetno ostvarivanje i zaštitu prava i pravnih interesa pojedinaca, pravnih lica i drugih stranaka.
Isto tako na pravilnost osporenog akta, odnosno pobijane presude, ne utiče ni što je naknadno, a nakon što je zbog nedolaska zainteresovanog lica na raspravu zakazanu za dan 9.9….6. godine u 8,30 časova (na kojoj je tužilja navela da se zainteresovano lice nalazi u ninostranstvu), potom od strane službenog lica kao voditelja postupka, istog dana u 9,05 časova uzeta na raspravni zapisnik izjava zainteresovanog lica, kojom prilikom je dao ponudu tužilji za poravnanje, koji zapisnik je i dostavljen tužilji na izjašnjenje, te tužilja tu ponudu, kako to proizilazi iz njenog odgovora datog po punomoćniku, odbila. Stoga to što tom prilikom, tužilja i zainteresovano lice i nisu saslušani na raspravi, nije takve prirode da bi to bilo od uticaja na zakonitost osporenog akata i pobijane presude, što se isto odnosi i na prigovor tužilje da službeno lice koje je vodilo postupak tog dana, nije prisustvovalo uviđaju koji je održan po drugom voditelju postupka, prilikom provođenja ranijih radnji u kojima su u postupku održavane usmene rasprave, uz učešće tužilje a i pomenutog zainteresovanog lica, kao i vještaka, a imajući u vidu da upravni organ donosi rješenje, shodno članu 190. ZOUP-a, na osnovu odlučnih činjenica utvrđenih u postupku, kako je to i učinjeno u predmetnoj upravnoj stvari, pa tako da ni činjenica da se o tome nije izjasnio sud u pobijanoj presudi, nije takve prirode da bi to moglo uticati na zakonitost pobijane presude.
S obzirom na izneseno, po ocjeni ovog suda, donošenjem pobijane presude nije ostvaren ni jedan od razloga iz odredbe člana 35. stav 2. ZUS-a, koji se odnose na povredu zakona, drugog propisa ili opšteg akta i povredu propisa o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari, pa tako da se zahtjev tužioca, na osnovu odredbe člana 40. stav 1. istog zakona, odbija.
Odluka o troškovima postupka iz stava 2. izreke ove presude, zasniva se na odredbama članova 49. i 49a. ZUS-a, jer je tužilja izgubila upravni spor, pa tako da joj ne pripada ni pravo na naknadu troškova sastava predmetnog zahtjeva po punomoćniku advokatu.”
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 13 0 U 004410 18 Uvp od 30.10.2019. godine)