ORGINARNI NAČIN STICANjA PRAVA SVOJINEZakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosimačl. 20, 21 i 22 |
- Ko od svog materijala svojim radom izgradi stambeni objekat, stiče pravo svojine na tom objektu.
Obrazloženje:
“Odredbama člana 20. stav 1. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima (“Službeni list SFRJ”, br. 6/80 i 36/90, te “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 38/03 – u daljem tekstu: ZOSPO), koji je bio na snazi u vrijeme sticanja predmetnih nekretnina je propisano, da se pravo svojine stiče po samom zakonu, na osnovu pravnog posla i nasljeđivanjem.
Odredbama člana 21. ZOSPO je propisano, da se po samom zakonu pravo svojine stiče, između ostalog, stvaranjem nove stvari, a odredbama člana 22. stav 1. ZOSPO je propisano, da lice koje od svog materijala svojim radom izradi novu stvar stiče pravo svojine na tu stvar.
Iz prednjeg jasno proizilazi, da sticanje po samom zakonu, čiji su vidovi nabrojani u odredbama člana 21. ZOSPO, ustvari predstavljaju orginarni način sticanja, jer se pravo svojine stiče ili na novoj stvari na kojoj do toga sticanja nije postojalo to pravo ili na stvari na kojoj je postojalo pravo, ali je na neki od načina prestanka prava svojine prestalo. Drugim riječima, orginarni način sticanja prava svojine podrazumijeva da se to pravo ne izvodi iz prava svojine njegovog prethodnika, sa svim pravnim posljedicama koje iz toga proizilaze.
Kada se ima u vidu, da je tužilac na predmetnom zemljištu, koje mu je rješenjem Opštine Š. broj … od 24.05.1978. godine dato na korištenje uz naknadu, svojim sredstvima i svojim radom izgradio stambenu zgradu sa 4 stana, pravilan je zaključak nižestepenih sudova, da je tužilac postao vlasnikom te zgrade, pa samim tim i predmetnog stana sa garažom (u objektu br. 1 izgrađenog na k.p….., upisan u list nepokretnosti broj… k.o. Š.g, poduložak 2, površine 67 m2 i garaži površine 16 m2).
Mada u toku postupka niko nije osporio da je tužilac 1978. godine na osnovu saglasnosti i odobrenja nadležnih organa započeo izgradnju zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan, činjenica je, da iz uvjerenja Opštine Š. broj … od 15.12.2014. godine proizilazi, da se objekti izgrađeni prije 1979. godine smatraju legalno izgrađenim objektima (u skladu sa tada važećim Zakonom o uređenju prostora i građenju, te članom 3. Odluke SO Š. broj 4/05), a da iz priložene dokumentacije Republičke uprave… B.L. P.J Š., konkretno popisnih listova proizilazi, da je objekat u kojem se nalazi predmetni stan izgrađen 1978. godine.
Kod takvog stanja stvari, pravilan je zaključak nižestepenih sudova, da se u predmetnom slučaju radi o izgrađenom građevinskom zemljištu i da je tužilac postao vlasnikom predmetne parcele date mu radi građenja objekta, shodno odredbama člana 39. Zakona o građevinskom zemljištu (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 86/03) i člana 330. Zakona o stvarnim pravima (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 124/08, 58/09 i 95/11).
Stoga su nižestepeni sudovi pravilno sudili kada su udovoljili zahtjevu tužioca.
Ovakav zaključak se ne dovodi u pitanje činjenicama: da su na osnovu izjave tužioca, u postupku izlaganja podataka u toku 2006. godine kao posjednici stanova u predmetnoj kući u popisnom listu broj … upisana djeca tužioca i to, J.Z. na stanu u podulošku broj 5, K.G. na stanu u podulošku broj 4, K.Z. na stanu u podulošku broj 3 i K.A. na stanu u podulošku broj 2, jer time tužilac nije raspolagao predmetnim nekretninama, već je svojoj djeci iste dao na korištenje, kao posjednicima.
Kako kod takvog stanja stvari, K.A. nije mogao raspolagati predmetnim stanom, jer nije bio vlasnik tog stana, bez uticaja na zaključak sud činjenica, da je K.A. na osnovu ugovora broj …, notara S. T. iz Z. od 09.04.2015. godine raspolagao predmetnim stanom.
Ovo tim prije, što iz navedenog kupoprodajnog ugovora proizilazi, da su K.A. i R.V., kao ugovorne strane, upozoreni, da kupac R.V. ne može postati vlasnikom predmetnog stana, obzirom da je prodavac, K.A. samo posjednik istog.
Imajući u vidu prednje razloge, neosnovano se revizijom ističe, da tužilac nije dokazao da je vlasnik predmetnih nekretnina, te da tuženi, koji mu je osporio vlasništvo na predmetnim nekretninama, nije pasivno legitimisan.
Obzirom da se bitnim revizionim prigovorima ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost odluke drugostepenog suda, te kako ista nije zahvaćena nedostacima na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom člana 248. Zakona o parničnom postupku (“Sl. glasnik RS”, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) suditi kao u izreci ove presude.”
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 92 0 P 044322 18 Rev od 10.7.2018. godine)