Tim monitora Fonda otvoreno društvo BiH, Razvojne agencija Eda Banja Luka, Transparency International BiH, Centra za istraživačko novinarstvo BiH i UG „Tender“ Banja Luka vršio je praćenje javnih nabavki 173 ugovorna organa u cijeloj BiH u periodu april – septembar 2017. “Monitoringom je obuhvaćeno 1566 postupaka javnih nabavki u vrijednosti preko 500 miliona KM. Ugovorni organi su podijeljeni na 16 nivoa što je osiguralo da proces monitoringa obuhvati sve nivoe vlasti u BiH”, saopštavaju iz ovog tima. Tim povodom Ivana Korajlić iz Transparency Internacional BiH za Deutsche Welle kaže da je i ovo istraživanje pokazalo da u zemlji ne postoji ni transparentna ni zakonita praksa kada je riječ o javnim nabavkama.

Veliki dio nabavki u “sivoj zoni”

“S obzirom da su pojedinačne nabavke svrstavane po kategorijama u odnosu na to da li su ispoštovane procedure i kakva je praksa u pitanju, posebno je zabrinjavajuće da je više od četvrtine nabavki ocijenjeno kao kritična praksa. Ogroman broj nabavki nije sproveden po zakonu, jer niti su bile uvrštene u planove javnih nabavki ugovornih organa niti su donesene adekvatne odluke, ni ispoštovane procedure. Takođe, većina nabavki se nalazi u sivoj zoni, gdje su ispoštovane procedure, ali su primjetne druge kritične prakse kao što su favorizovanje određenih ponuđača, upitna je i sama svrsishodnost takvih nabavki. Primjeti se u praksi i da pojedini ugovorni organi uporno favorizuju pojedine ponuđače, odnosno privatne firme sa kojima sklapaju ugovore. Ovakav tip praćenja koji omogućava da pratite tok nabavki od početka do kraja daje vam veći uvid u to kako se sve odvija i zaobilaze zakoni”.

Korajlić kaže da je mnogo primjera kada je riječ o favorizovanju određenih ponuđača, a da je problem u zakonu koji, iako postoji nije do kraja definisao sve nedostatke.

Nabavka automobila, uniformi….raj za džeparoše

“Najvidljiviji primjer u favorizovanju određenih proizvođača je u oblasti nabavke automobila, gdje imate takve tehničke specifikacije navedene u tenderskoj dokumentaciji da ne samo određeni proizvođač već i određeni model tog proizvođača sa svim drugim uslovima, zadovoljava te tehničke specifikacije. I kroz to se najviše nastoje namještati tenderi određenim ponuđačima. Nedavno smo imali i slučaj nabavki uniformi od strane Ministarstva unutrašnjih poslova RS gdje ste imali situaciju da u tenderskoj dokumentaciji praktično imate sliku uniforme kako ona treba da izgleda sa sve logom određenog proizvođača. To je nešto što se radi konstantno i godinama, a što zakon u nedovoljnoj mjeri štiti. U praksi se to suptilno radi da kada se drugi ponuđači žale, opet nema dovoljno osnova da se ovakve nabavke ponište”, tvrdi Korajlić.

I institucije koje se bave revizijom u BiH utvrdile su da su javne nabavke i zapošljavanje u institucijama dva najveća izvora korupcije u zemlji. Postavlja se pitanje zašto niko ne sprovodi Zakon o javnim nabavkama, zviždačima…..zašto je sve samo mrtvo slovo na papiru. Neke procjene govore da se radi o smišljenim potezima s obzirom da ovakvo stanje haosa zapravo odgovara samo onima koji su direktno uključeni u ovaj proces.

Rupe u zakonu raj za manipulaciju

“Neophodno je prvo unaprijediti zakon da bi se omogućio pravovremeni nadzor nad procesom javnih nabavki. U ovom sistemu sada to nije slučaj jer odgovornost nije osigurana, a Kancelarija za žalbe može da djeluje kada je odluka već donosena. S druge strane Agencija za javne nabavke nema dovoljno nadležnosti. Sa te strane se zakon mora unaprijediti. Mi sada imamo poseban problem jer iako su svi ugovorni organi obavezni objaviti na web stranici planove javnih nabavki, veliki dio njih nema ni web stranicu. Poseban problem je što zakon ne zahtjeva ni objavljivanje izvještaja o realizaciji planova javnih nabavki ni praćenje realizacije samih ugovora koji su sklopljeni. Tada je javljaju aneksi ili se pojavljuju robe i usluge koje se nikada ne isporuče a novac je otišao”, kaže Korajlić.

Nema tačnih podataka ali procjene govore da iznos od preko milijardu maraka odgovara iznosu koji godišnje BiH izgubi kroz sistem javnih nabavki. Tačnije, neko ga ukrade, iako je prihvatljivija kvalifikacija “građani BiH izgube preko milijardu maraka kroz sistem javnih nabavki”.  Iako se radi o godinama koruptivnog djelovanja u BiH, ovaj podatak očigledno nikoga mnogo ne uznemirava. Ruku na srce i sami građani doprinose istoj toj korupciji, ali kada se radi o njihovoj koži, to je valjda prihvatljivo.

Godišnje “izjedu” više od državnog budžeta

“Ako uzmemo u obzir da je u prethodnih pet godina preko 13 milijardi maraka potrošeno na javne nabavke, a samo na ovom uzorku koji smo mi posmatrali imate 25 odsto nabavki koje su ocijenjene kao kritična tačka, onda na osnovu toga vidimo da je minimum četvrtina sredstava za javne nabavke, nezakonito potrošena”, kaže Korajlić.

Žalbe su takođe veliki problem kada su u pitanju javne nabavke jer se radi  o predmetima koji mogu biti na sudovima nekoliko mjeseci, pa i godina. U cijelom tom procesu veliki je broj zloupotrebe ovog instituta jer se na taj način odugovlači proces i nepoželjnii “igrači” izbacuju iz jednačine.

Žalbe na proces žalbi zbog nadoknade štete

“Upravo zbog zloputreba mehanizma žalbe pojedini predmeti traju godinama, zbog čega ispašta cijeli proces isporuke roba ili usluga. Ali on mora da postoji. Vi morate omogućiti konkurenciju kroz omogućavanje žalbe svima onima koji smatraju da su oštećeni. Međutim sam sistem nije efikasan iako je sada nešto transparentniji jer ranije nismo imali objavljivanje odluka Kancelarije za razmatranje žalbi, što je sada pokrenuto. Ali opet i tu imamo žalbe na zloupotrebu mehanizma žalbi, jer se sumnja na vezu između Kancelarije za žalbe i ponuđača koji se žale, smatrajući da se na taj način ostvaruju interesi kroz naknade od štete. Međutim, taj mehanizam žalbe mora postojati jer to je jedini način da poništite sporne nabavke”, zaključuje Korajlić.

Izvor: DW.de