PRAVO NA IZDAVANjE GEODETSKE LICENCE PRVOG REDAZakon o premjeru i katastru Republike Srpskečlan 15 stav 1 |
- Za sticanje geodetske licence prvog reda uz ostale uslove lice mora da ima završen osnovni studij prvog ciklusa u trajanju od najmanje četiri godine.
Obrazloženje:
“Pravilno je pobijanom presudom odbijena tužba podnesena protiv osporenog akta tužene od 22.03.2016. godine, uz iznošenje valjanih i argumentovanih razloga od strane nižestepenog suda koje tužiteljica nije dovela u sumnju navodima zahtjeva.
Tako nije osnovan navod tužiteljice da su u pobijanoj presudi izostali razlozi na kojima je sud zasnovao odluku u smislu odredbe člana 191. stav 4. ZPP, u vezi sa odredbom člana 48. ZUS, jer se taj navod suprotstavlja sadržaju obrazloženja odluke nižestepenog suda koji je dužnu pažnju posvetio primjeni materijalnog prava, jer je jedino to i bilo sporno među strankama, dok činjenice nisu, što je sud i naveo. Dalje je neosnovan navod tužiteljice da sud nije utvrđivao činjenice ocjenom priloženih dokaza u smislu odredbe člana 8. ZPP, čijoj primjeni u upravnom sporu nema mjesta pozivanjem na odredbu člana 48. ZUS. Odredba člana 48. ZUS propisuje da će sud primijeniti odredbe ZPP za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom, a ovim zakonom, odnosno odredbom člana 29. stav 1. ZUS je propisano da sud, po pravilu, rješava upravni spor na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, izuzetak je situacija iz stava 2. ove odredbe kada sud otvori raspravu ako su ispunjeni uslovi iz člana 25. stav 2. ZUS i sam utvrđuje činjenice, o čemu se ovdje ne radi. U tom kontekstu je netačan navod tužiteljice da se sud nije izjasnio o pravnom značaju ranijeg privremenog rješenja tužene od 18.03.2013. godine kojim je tužiteljici bila izdata ova licenca na godinu dana, ocjenjujući da je isto bez značaja za ovaj upravni spor, što predstavlja tačno zaključivanje, jer to privremeno rješenje tužene nije bilo, niti je sada predmet preispitivanja od strane nižestepenog suda.
Suštinski, spor između tužiteljice i tužene svodi se na tumačenje odredbe člana 15. stav 1. Zakona o premjeru i katastru, kako to proizilazi iz zahtjeva. Ista propisuje da geodetsku licencu prvog reda stiče lice geodetske struke sa završenim studijama u trajanju od najmanje četiri godine, položenim stručnim ispitom za rad u organima državne uprave i radnim iskustvom na geodetskim poslovima u trajanju od najmanje tri godine, a njenim tumačenjem i po stavu ovog (Vrhovnog) suda može se izvesti samo jedan zaključak da ona propisuje završen osnovni studij u trajanju od najmanje četiri godine, koji tužiteljica nesporno nije završila. To tumačenje ne dovodi u pitanje sadržaj odredbe člana 7. stav 1. Zakona o visokom obrazovanju koja propisuje da se djelatnost visokog obrazovanja ostvaruje kroz akademske i strukovne studije, niti odredba člana 8. stav 1. istog zakona koja propisuje da se visoko obrazovanje organizuje u tri ciklusa, iz kojih odredaba se vidi da je pojam studije širi od pojma ciklusa, jer se obrazovanje danas nesporno odvija u tri ciklusa, ali što nije od značaja za rješavanje predmetne upravne stvari i prava tužiteljice kojoj je za sticanje geodetske licence prvog reda, shodno odredbi člana 15. stav 1. Zakona o premjeru i katastru, neophodan završen četverogodišnji studij prvog ciklusa.
Da je ovo tumačenje pravilno potvrđuje i odredba člana 5. stav 2. Zakona o zvanjima koja se stiču završetkom visokog obrazovanja, na koju se tužiteljica poziva u zahtjevu, ali je ne citira u cijelosti. Ova odredba propisuje da lice koje završi strukovni studij prvog ciklusa u trajanju od četri godine, koji se vrednuje sa 240 ECTS bodova, stiče zvanje “strukovni specijalista” iz odgovarajuće oblasti sa naznakom broja bodova, to jest 240 ECTS bodova.
Tužiteljica citirajući ovu odredbu izostavlja riječi “prvog ciklusa” smatrajući ih nebitnim, iako one, odnosno ova odredba u cjelini nesporno ukazuju na to da relevantna odredba člana 15. stav 1. Zakona o premjeru i katastru, za sticanje geodetske licence prvog reda pretpostavlja završen osnovni sudij prvog ciklusa u trajanju od najmanje četiri godine, koji tužiteljica nesporno nije završila.
Iz iznijetih razloga, po ocjeni ovog suda, pobijanom presudom nisu ostvareni razlozi nezakonitosti predviđeni odredbom člana 35. stav 2. ZUS, pa se zahtjev tužiteljice za njeno vanredno preispitivanje odbija kao neosnovan, shodno odredbi člana 40. stav 1. istog zakona.
Odluka o troškovima postupka iz stava 2. izreke ove presude se zasniva na odredbi člana 49a. stav 1. ZUS, s obzirom daje zahtjev tužiteljice odbijen, pa proizlazi da ona nije uspjela u ovom postupku, zbog čega joj ne pripada pravo na naknadu troškova istog.
Bez obzira na uspjeh tužene u sporu, stavom 3. izreke presude odbijen je njen zahtjev za nadoknadu troškova u iznosu od 900,00 KM na ime “sastava odgovora na zahtjev”, budući da je tužena odgovor sačinila sama kao organ uprave, a ne putem advokata ili Pravobranilaštva Republike Srpske da bi eventualno postojao pravni osnov za dosuđivanje ovog iznosa u skladu sa Tarifom.”
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 U 018595 17 Uvp od 5.6.2019. godine)