Prenos udjela između fizičkih lica

Kada fizičko lice prenosi udjele stečene bez naknade fizičkom licu od kog je ranije steklo te udjele, lice koje prenosi udjele je poreski obveznik po osnovu poreza na dohodak od kapitalnih dobitaka, te se osnovicom za obračun, prijavu i plaćanje poreza na dohodak od kapitalnih dobitaka smatra tržišna cijena udjela u kapitalu privrednog društva koje se prenosi.

“Knjigovodstveni biro traži mišljenje o primjeni poreskih propisa vezano za sticanje, odnosno prenos udjela navodeći da je u 2011. godini fizičko lice A steklo bez naknade od fizičkog lica B udio u kapitalu privrednog društva iz Banja Luke (50% udjela). Dalje je navedeno da fizičko lice A namjerava u 2017. godini da izvrši prenos 50% udjela u kapitalu navedenog društva na lice od kojeg je i steklo te iste udjele, pa se postavlja pitanje na koju osnovicu je fizičko lice A dužno da obračuna, prijavi i plati porez na dohodak od kapitalnih dobitaka, a imajući u vidu, kako je navedeno, da su predmetni udjeli stečeni bez naknade i isti se dalje prenose bez naknade.

Članom 36. stav 1. Zakona o porezu na dohodak (“Sl. glasnik RS”, br. 60/2015 i 5/2016 – ispr. – dalje: Zakon), propisano je da kapitalni dobitak predstavlja razliku između prodajne cijene prava i imovine i njene nabavne vrijednosti, koji obveznik ostvari prodajom, odnosno drugim prenosom sa ili bez naknade, između ostalog i investicione imovine izuzev obveznica emitovanih za izmirenje ratne štete prilikom prvog prometa. Saglasno sa članom 40. stav 1. Zakona, udjeli u kapitalu spadaju u investicionu imovinu. U skladu sa članom 37. Zakona, poreski obveznik poreza na dohodak od kapitalnih dobitaka je fizičko lice, prenosilac prava iz člana 36. stav 1. Zakona. Prodajnom cijenom, u smislu Zakona, u svrhu utvrđivanja kapitalnog dobitka se smatra ugovorena cijena, odnosno tržišna cijena koju utvrđuje Poreska uprava, ako ocijeni da je ugovorena cijena niža od tržišne što je propisano članom 38. stav 1. Zakona. U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona, nabavnom cijenom se smatra cijena po kojoj je obveznik stekao pravo i imovinu iz člana 36. stav 1.

U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir navode iz predmetnog zahtjeva, fizičko lice A je u 2011. godini steklo 50% udjela u kapitalu privrednog društva iz Banja Luke od fizičkog lica B bez naknade i to je nabavna cijena udjela. Kako je napred navedeno, prema odredbi iz člana 36. stav 1. sada važećeg zakona, koji je počeo da se primjenjuje 01.09.2015. godine, kapitalni dobitak predstavlja razliku između prodajne cijene prava i imovine i njene nabavne vrijednosti, koji obveznik ostvari prodajom, odnosno drugim prenosom sa ili bez naknade.

Dakle, ukoliko fizičko lice A udjele stečene bez naknade, prenosi u 2017. godini licu B, fizičko lice A je prenosilac prava iz člana 36. stav 1. Zakona, a time je i poreski obveznik po osnovu poreza na dohodak od kapitalnih dobitaka. Uzimajući u obzir odredbe člana 38. stav 1. i člana 39. stav 1. Zakona, osnovica za obračun, prijavu i plaćanje poreza na dohodak od kapitalnih dobitaka je tržišna cijena udjela u kapitalu privrednog društva koje se prenosi.”

(Mišljenje Ministarstva finansija Republike Srpske, br. 06.05/020-1423/17 od 7.8.2017. godine)