PRERASTANjE RADNOG ODNOSA NA ODREĐENO VRIJEME U RADNI ODNOS NA NEODREĐENO VRIJEMEZakon o radučlan 22 |
Ukoliko bi na osnovu posljednjeg zaključenog uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem radni odnos radnika trajao duže od tri godine, u tom slučaju nastupa zakonska presumpcija o prerastanju radnog odnosa, odnosno ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme prerasta u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
“Poslodavcu je potrebno mišljenje u vezi sa prijemom u radni odnos na period od 120 dana bez raspisivanja javnog konkursa, i to u odnosu na radnika kojem ističe ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen u trajanju od tri godine, s tim da bi u slučaju sklapanja novog ugovora na period od 120 dana došlo do prerastanja ugovornog odnosa na neodređeno vrijeme.
Uredbom o postupku prijema u radni odnos u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, br. 13/2019 – dalje: Uredba) propisan je postupak prijema u radni odnos u federalnim zavodima, agencijama, direkcijama i upravnim organizacijama pod drugim nazivom, pravnim licima sa javnim ovlaštenjima prenesenim federalnim propisima, kao i u javnim ustanovama i javnim preduzećima čiji je osnivač Federacija Bosne i Hercegovine, te u privrednim društvima u kojima Federacija Bosne i Hercegovine učestvuje sa više od 50% ukupnog kapitala, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno.
Odredbom člana 4. stav 1. Uredbe, u skladu sa odredbom člana 20a stav 2. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016 i 89/2018 – dalje: Zakon), propisano je da se kod navedenih poslodavaca na koje se Uredba primjenjuje, prijem u radni odnos vrši nakon provedene procedure obaveznog javnog oglašavanja. Odredbom člana 5. stav 1. tačka b) pomenute uredbe propisano je da se, izuzetno od odredbe člana 4. ove uredbe, kod poslodavaca na koje se ista primjenjuje, prijem u radni odnos vrši bez provedene procedure obaveznog javnog oglašavanja u slučaju prijema u radni odnos na određeno vrijeme najdalje do 120 dana, jednokratno u toku jedne kalendarske godine za konkretno radno mjesto.
Shodno navedenom, mišljenja smo da se kod poslodavaca iz člana 1. stav 1. Uredbe, prijem u radni odnos na određeno vrijeme, u najdužem trajanju od 120 dana u toku jedne kalendarske godine, može izvršiti bez obaveze javnog oglašavanja. Pomenuti izuzetak se može primijeniti bez obzira na to da li se radi o postojećim radnicima kojima ističe ranije zaključeni ugovor o radu na određeno vrijeme ili se radi o novim radnicima, s tim da radni odnos zasnovan primjenom navedenog izuzetka može trajati najduže 120 dana u toku jedne kalendarske godine.
Nadalje, odredbom člana 22. st. 1. i 3. Zakona propisano je da se ugovor o radu zaključuje na neodređeno ili na određeno vrijeme, te da se ugovor o radu na određeno vrijeme ne može zaključiti na period duži od tri godine. U stavu 4. iste odredbe propisano je da ako radnik izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem, odnosno izričito ili prećutno zaključi s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na period duži od tri godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.
Imajući u vidu navedeno, ukoliko bi na osnovu posljednjeg zaključenog uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem radni odnos radnika trajao duže od tri godine, mišljenja smo da bi, u pravilu, u tom slučaju, primjenom odredaba Zakona, nastupila navedena zakonska presumpcija, odnosno da bi došlo do prerastanja ugovora o radu zaključenog na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
S tim u vezi, a s obzirom na to da se navedeni izuzetak od obaveze objavljivanja javnog oglasa može primijeniti i u slučaju radnika kojima ističe ranije zaključeni ugovor o radu na određeno vrijeme, mišljenja smo da sama okolnost da će primjenom izuzetka u konkretnom slučaju doći do prerastanja ugovornog odnosa na neodređeno vrijeme, nije od uticaja na mogućnost primjene istog. Ovo iz razloga što bi se posljedice primjene pomenutog izuzetka u konkretnom slučaju cijenile u kontekstu posebne zakonske presumpcije koja nastupa ispunjenjem propisanih uslova.”
(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-531/19 od 8.11.2019. godine)