Status ratnih zarobljenika

• Da bi određena osoba imala status ratnog zarobljenika, odlučujuće je da se radi o pripadnicima strane u sukobu koji su pali pod vlast neprijatelja, a ne da li su i kada oni formalno registrovani kao ratni zarobljenici.

Obrazloženje:

“Neosnovano se žalbom branitelja optuženog pobija prvostepena presuda i tvrdnjom da prvostepeni sud nije na pravilan način utvrdio status ratnih zarobljenika osoba za koje se presudom tvrdi da su bili ratni zarobljenici. Pri tome branitelj u žalbi ističe da se, u skladu sa članom 4. i 17. Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima, status ratnog zarobljenika utvrđuje registarskim brojem, te da je to strogo formalan status. Međutim, ovi žalbeni navodi branitelja su neosnovani jer je iz obrazloženja pobijane presude vidljivo da je prvostepeni sud, pri utvrđivanju da su osobe koje su navedene u izreci presude bili ratni zarobljenici, imao u vidu odredbu člana 4. Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima prema kojoj su ratni zarobljenici lica koja su pala pod vlast neprijatelja, a pripadnici su oružanih snaga jedne strane u sukobu, kao i pripadnici milicije i dobrovoljačkih jedinica koje ulaze u sastav tih oružanih snaga, pripadnici organizovanih pokreta otpora koji pripadaju jednoj strani u sukobu, pripadnici redovnih oružanih snaga koji izjavljuju da pripadaju jednoj vladi ili vlasti koju nije priznala sila pod čijem vlašću se nalaze i dr. Prema tome, očito je da je za status određenih osoba kao ratnih zarobljenika, pa time i za njihovo potpadanje pod zaštitu koju pruža navedena Ženevska konvencija, odlučujuće da se radi o pripadnicima strane u sukobu koji su pali pod vlast neprijatelja, a ne da li su i kada oni kao takvi formalno registrovani.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 070-0-Kž-08-000381 od 29.10.2008. godine)