Vojislav Šešelj osuđen za zločine u BiH, Hrvatskoj i Srbiji!
Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove u Haagu izreklo je drugostepenu presudu Vojislavu Šešelju i osudilo ga na 10 godina zatvora za tri tačke optužnice, odnosno progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi te deportaciju i nehumana djela
UVREDE I PRIJETNJE
Cinici bi rekli da je osuđujučom presudom najviše zadovoljan upravo Šešelj, jer će tako odbaciti komentare da ga je (prvostepeno) oslobodio upravo – antisrpski sud, kako ga je tokom desetogodišnjeg procesa on učestalo nazivao.
Možda će jednog dana biti poznato šta je prevagnulo da prvostepeno vijeće tribunala Šešelju izrekne oslobađajuću presudu. Njegova odbrana se temeljila na uvredama i psovkama koje je upućivao tužiocima i članovima sudskog vijeća, u kojem god sastavu ono bilo, vrijeđao je svjedoke, vrijeđao je žrtve. Snimci dijelova suđenja emitovani su poput nekog tragikomičnog realitija. U konačnici očekivalo se da će upravo takav odnos biti dodatni motiv sudijama da prate dokaze tužilaštva i izreknu adekvatnu kaznu.
U pozadini Šešeljovih ispada koje su “hranile” nacionalističke populiste u Srbiji, događale su se ozbiljne stvari. Šešelj je otkrivao identitet zaštićenih svjedoka, lično je ili putem svojih saradnika direktno prijetio svjedocima.
LAŽNA BOLEST
Prvostepeno vijeće kao da je svo vrijeme samo smišljalo kako da, ne samo oslobodi Šešelja, nego i da SE oslobodi njegovog boravka u pritvoru Tribunala. Odjednom je Šešelj bio “teško, gotovo smrtno bolestan” i pušten na slobodu, da bi potom postalo bjelodano kako je bolest izmišljena, a on nastavio da “prosipa otrov” u svakoj prilici na javnoj sceni.
Nije daleko od istine da provostepenu presudu “bolje” ne bi ni sam Šešelj mogao napisati. Vijeće je ustvrdilo da “ tužilaštvo nije dokazalo da je nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tokom rata bilo izloženo neselektivnom progonu, nego su civili sami bježali od sukoba, pa nije bilo prisilnog protjerivanja stanovništva” !?
Prema obrazloženju oslobađajuće presude, Šešelj jeste pozivao na protjerivanje Hrvata, ali da se zlostavljanja civila u vojvođanskom selu Hrtkovci ne mogu smatrati sustavnim masovnim napadima jer su motivi bili osobne prirode, odnosno želja da se osigura smještaj za srpske izbjeglice iz Hrvatske, te da je projekt “velike Srbije”, za koji se Šešelj zalaže, politički, a ne kriminalni cilj.
Iako je ovom konačnom, ipak osuđujućom presudom velika nepravda prema žrtvama unekoliko ispravljena, podsjetimo na neke od Šešeljevih “mirnodopskih” poruka koje prvostepenom vijeću nisu bile dovoljno ni za kvalifikaciju progona na političkoj, rasnoj ili verskoj osnovi te deportacije i nehumana dela.
“Ako Hrvatska bude insistirala na ratu održaćemo joj takvu lekciju, da joj neće narednih 500 godina to više pasti na pamet.” (16. 1. 1992)
„Bosna i Hercegovina će se kupati u rekama krvi ukoliko pokuša da postane nezavisna“ (20. 2. 1992)
„Srpski četnici imaju program koji može dovesti do gušenja te albanske separatističke pobune i Albanci će videti svoje kuće … u plamenu … (10. 6. 1993)
„Ukoliko dođe do strane intervencije mi Srbi ćemo zbrisati i Muslimane i Hrvate” i organizovati terorističke napade u Hrvatskoj” (27. 8. 1993)
“… i Vuk Drašković i ja smo prolili ljudsku krv, okrvavili smo svoje ruke. Samo razlika je u tome, što je Vuk Drašković prolio srpsku krv u Beogradu, a ja sam prolivao hrvatsku ustašku krv u Srpskoj Slavoniji” (1. 6. 1991)
„ Parovi iz mešovitih brakova treba da se razvedu, a decu iz mešovitih brakova treba pobiti.“ (Hrtkovci, Vojvodina, 1992. )
—————————————————————————————————————————————————————————————-
REAKCIJE NA PRESUDU VOJISLAVU ŠEŠELJU
BiH
Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković, smatra da je nepravda sada djelomice ispravljena jer je Šešelj ipak proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti, iako je presuda morala obuhvatiti više počinjenih zločina.
“Nismo zadovoljni dužinom kazne zatvora, no nijedna kazna ne može vratiti ubijene”, kazao je Mešković.
Dodao je kako se sada ne bi trebalo baviti zbrajanjem godina zatvora što su ih dobili osuđeni za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, nego novim generacijama prenositi činjenice o tome što se zbivalo kako se zlo poput onog iz 90-ih godina prošlog stoljeća ne bi ponovilo.
Predsjednica udruženja “Žene Srebrenice” Hajra Ćatić bila je među onima koji su razočarani presudom Šešelju jer su očekivali da će ona biti drastičnija.
“Osuđen je samo po tri točke (optužnice). Doista smo razočarane, ali ovo nije prvi put da nam nešto ovakvo radi Haški tribunal odnosno sada MICT”, rekla je Ćatić.
Ipak, iz Udruženja smatraju da je najvažnije to što je Šešelj sada dobio “pečat ratnog zločinca” kao i to da presuda MICT-a potvrđuje da je Srbija sudjelovala u agresiji na BiH.
HRVATSKA
Saborski zastupnici u Hrvatskoj podržavaju presudu, ali smatraju da je Šešelj trebao dobiti strožiju kaznu.
Bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske Miro Kovač, u Saboru je nazvao izrečenu presudu Šešelju „moralnom zadovoljštinom svima koji su propatili zbog njegove politike i zbog njegovog huškanja u ratu protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine“.
„Važno je i zbog povijesne istine da je ukinuta oslobađajuća presuda i da je on kažnjen za svoja nedjela. Ovo je isto važno za Hrvate u Srbiji i Vojvodini, koji su sada jasno identificirani kao žrtve rata, iako znamo da se u Srbiji rat nije vodio, rat je vođen protiv Hrvatske. Nadam se da će ovo biti uvažavano od vlasti u Srbiji i da će ovo biti poticaj za podizanje statusa Hrvata u Srbiji na način da njihova prava budu zaštićena i da dobiju svog predstavnika u Narodnoj skupštini“, kazao je Kovač.
Bojan Glavašević, član Socijaldemokratske partije (SDP) Hrvatske, čiji je otac Siniša nakon pada Vukovara pogubljen na Ovčari, izjavio je kako je, nažalost, očekivao ovakvu presudu Šešelju.
„Pravo možda i jeste zadovoljeno, ali pravda nije zadovoljena“, kazao je Glavašević.
Presudu na 10 godina Glavašević je nazvao ipak moralnom zadovoljštinom i potvrdom da je Šešelj ratni zločinac.
Jadranka Kosor bivša premijerka Hrvatske jedna je od prvih koja je reagirala na društvenim mrežama na presudu:
“Dobra je vijest da je Šešelj osuđen. Loša je što je kazna mala i takva da mu se uračunava vrijeme u pritvoru. Tako je odahnuo onaj koji bi ga morao izručiti Hagu. Kompromis. Ali, kriv je, zločinac je”, napisala je Kosor.
Drugostepena presuda Šešelju jeste uspjeli pokušaj Haškog tribunala da se na dostojanstven način izvuče iz slučaja koji je nanio veliku štetu čitavom procesuiranju zločina, izjavila je osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić.
Prema njenim riječima, ono što jeste začuđujuće je da za sve izjave Šešelja u Vukovaru, Malom Zvorniku i Sarajevu nema dokaza da su imale konkretne posljedice po život ljudi.
SRBIJA
“Presuda predstavlja delimičnu satisfakciju za žrtve i porodice žrtava”, navedeno je u saopštenju nevladine organizacije Žene u crnom koje su ocijenile da su Vojislav Šešelj i njegova SRS “bili paradigma i jedni od najvećih generatora mržnje tokom devedesetih godina”, te su svojim djelovanjem doprinjeli brojnim zločinima, kako direktno, organizovanjem oružanih grupa koje su činile zločine, i indirektno putem govora mržnje, i pozivajući na progon, deportacije.
Zahtjevaju od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se jasno ogradi od politike zločina čiji je bio dio i da prestane sa praksama iz devedesetih.
Direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada i kopredsednik Igmanske inicijative Aleksandar Popov rekao je da je na ovaj način pravda za žrtve “delimično zadovoljena”.Također smatra logičnim da i drugi vinovnici zločina za politiku etničkog čišćenja u Vojvodini budu procesuirani pred domaćim pravosuđem, ali je dodao da ne očekuje da će se to desiti, jer je u Srbiji, kako je naveoo, na djelu opstrukcija suđenja za ratne zločine i rehabilitacija ratnih zločinaca.
Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji rekla je da je ispravljena greška koja je od početka bila očigledna u vrlo loše vođenom procesu.
“Najbitnije je istaći da su svjedoci koje je Tužilaštvo imalo pod pritiskom promijenili stranu. Da su oni ostali na strani Tužilaštva sigurno bi drugačije izgledala presuda i cijeli proces bi se još davno završio”. “Sud nije bio u stanju da ponovi proces zato što je prošlo puno vremena i ključni svjedoci više nisu bili na strani Tužilaštva. Ovo je neko srednje rješenje”, kazala je Biserko.
Revizija Šešeljeve presude (ne)moguća misija
Pravni stručnjaci iz Srbije, BiH i Hrvatske imaju različite stavove o mogućnosti podnošenja žalbe na drugostepenu presudu kojom je na deset godina zatvora osuđen predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislav Šešelj, pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove.
Šešelj je proglašen krivim po tri tačke optužnice za progon, deportacije i druga nečovječna djela, a kaznu zatvora neće služiti jer je u pritvoru proveo 11 godina. Odgovoran je po osnovu govora 1992. u Hrtkovcima, kada je poticao na deportacije, progone i druga nehumana djela poput zločina protiv čovječnosti, kao i za činjenje progona.
Aleksandar Lazarević, advokat iz Srbije, koji je zastupao optužene pred Haškim tribunalom i Sudom BiH kaže da Vojislav Šešelj ima mogućnost da traži da se izvrši revizija presude.
“Oni na osnovu istog činjeničnog stanja nisu ukinuli presudu nego su je preinačili. Tako da je u ovoj situaciji on dobio osuđujuću umjesto prethodne oslobađajuće presude i može naravno da koristi određena pravna sredstva koja mu stoje na raspolaganju, ali ovo je sad pravosnažna presuda”, kaže Lazarević.
Ističe da postoji mogućnost pobijanja i drugostepenih presuda, te pojašnjava da postoji sredstvo koje je predviđeno “Pravilnikom o postupku i dokazima”, a to je zahtjev za preispitivanje.
“To je u suštini jedino pravno sredstvo kojim se pravosnažna odluka Tribunala pobija i taj rok je godinu dana od dana izricanja presude”, dodaje Lazarević.
Novak Lukić, advokat iz Srbije, smatra da postoji vanredni pravni lijek, podnošenje revizije.
“Revizijom on nije vezan nikakavim rokom, ukoliko nađe novu činjenicu kojom bi mogao dokazati greške drugostepenog suda. Ima pravo na reviziju i to će pravo vjerovatno koristiti. Žalba koju on sam kaže da će podnijeti po pravilima Tribunala nije predviđena i to je jedna velika anomalija Tribunala. To je suprotno pravima iz osnovnih konvencija za ljudska prava gdje svako ima pravo na žalbu protiv svoje osude”, kazao je Lukić.
Lukić naglašava da je revizija, odnosno zahtjev za preispitivanje, potpuno predviđen Pravilnikom i to stoji na raspolaganju svakoj strani koja izgubi spor.
“Tužilaštvo ima rok od godinu dana, a Odbrana uopšte nije vezana rokom. Kad god da se pojavi nova činjenica. To su mnogi probali, ali samo kod Šljivančanina je to uspjelo”, navodi Lukić koji je zastupao Šljivančanina.
Veselin Šljivančanin, bivši načelnik za sigurnost gardijske brigade Jugoslovenske narodne armije (JNA), osuđen je u Haagu na deset godina zatvora za zločin na Ovčari.
Pošto je preispitalo pravosnažnu presudu kojom je osuđen na 17 godina zatvora, Žalbeno vijeće je 2010. prihvatilo argument Šljivančaninove Obrane i zaključilo da on nije znao za povlačenje vojnih policajaca s Ovčare, pa prema tome nije kriv za ubistva 194 hrvatska ratna zarobljenika na farmi kod Vukovara 1991.
U konačnoj presudi suci su zaključili da je Šljivančanin kriv za mučenje zarobljenika te mu odredili kaznu od deset godina zatvora. Tom je presudom prvi put u historiji Haškog tribunala preinačena neka pravosnažna presuda. Šljivančanin je u prvostepenom postupku 2007. osuđen na pet godina zatvora za mučenje vukovarskih zarobljenika.
Senka Nožica, braniteljica iz BiH, kaže da Šešelj po pravilu godinu dana od izricanja presude ima mogućnost da uloži zahtjev za obnovu postupka po osnovu novih činjenica.
“To bi formalno značilo da on sada treba da pronađe neke nove činjenice koje su toliko relevantne da bi mogle promijeniti sudsku odluku. Nova činjenica je činjenica do koje on nije mogao doći u vrijeme suđenja jer mu je bila nedostupna”, navodi Nožica.
Ona ističe da je riječ gotovo o nemogućnoj misiji jer ni on ni bilo ko u Haagu nije osuđen zbog jedne radnje.
Nožica smatra da je to apsolutno nemoguće jer po karakteru to mora biti činjenica koja mijenja iz osuđujuće u oslobađajuću presudu.
Dodaje da je taj institut dobar, pametan i pošten, ali da je kod ratnih zločina gotovo neprimjenjiv, izuzev ako neko ne odgovara za ratni zločin na osnovu jedne naredbe.
Gotovo sam 100 posto sigurna da ne može doći do revizije, iako će Šešelj sigurno to probati, zaključila je Senka Nožica.
U reviziju ne vjeruje ni Anto Nobilo, jedan od najpoznatijih hrvatskih advokata, smatrajući da je presuda konačna.
“To je konačna presuda. Oni su preinačili odluku prvostepenog suda i to je konačna pravomoćna presuda”, kaže Nobilo.
