Ispustanje odredenih okolnosti iz cinjenicnog opisa djela od strane suda

• Kršenje saobraćajnih propisa upravljanjem vozilom se ne može po automatizmu samo zbog okolnosti da je optuženi bio u alkoholisanom stanju okarakterisati kao grubo kršenje saobraćajnih propisa ako u takvoj njegovoj vožnji nije sadržana veća mjera protivpravnosti od one koju podrazumijeva tzv. “uobičajeno” kršenje saobraćajnih propisa i ako postoji i nepropisno ponašanje oštećenog pješaka, te stoga sud može iz činjeničnog supstrata djela u izreci presude da ispusti okolnost da je kršenje bilo grubo, pa oblik krivnje optuženog nije umišljajnog, već je nehatnog karaktera.

Obrazloženje:

“Prema tezi tužitelja iznesenoj u činjeničnom supstratu djela iz optužnice, vožnja optuženog predstavlja grubo kršenje saobraćajnih propisa, s obzirom da je protivno odredbi člana 174. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini u dinamici nastanka ove saobraćajne nezgode bio pod uticajem alkohola i da u smislu člana 28. stav 1. istog zakona nije obratio pažnju na pješake koji stupaju na kolovoz, pa da usljed toga nije blagovremeno reagirao zaustavljanjem svog vozila kada je preko kolovoza prelazio oštećeni sa lijeve na desnu stranu, te ga je udario vozilom i oborio na kolovoz, kojom prilikom je ovaj zadobio teške tjelesne povrede od kojih je umro.

Međutim, po ocjeni ovog suda, stoje navodi iz optužbe da je optuženi prekršio navedene saobraćajne propise i zbog toga zajedno sa oštećenim uzrokovao ovu saobraćajnu nezgodu ali se njegov način upravljanja vozilom ne može po sistemu automatizma samo zbog okolnosti da je bio u alkoholisanom stanju okarakterisati kao grubo kršenje saobraćajnih propisa. Ovo zbog toga, jer u takvoj njegovoj vožnji nije sadržana veća mjera protivpravnosti od one koju podrazumjeva tzv. “uobičajeno” kršenje saobraćajnih propisa. Ovo pogotovo kada se uzmu u obzir okolnosti da je do ove saobraćajne nezgode došlo u interakciji nepropisnog ponašanja ne samo optuženog koji je upravljajući sa vozilom postupio suprotno odredbama člana 174. stav 1. i 28. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, nego i alkoholisanog oštećenog koji u smislu člana 110. istog zakona kao pješak i učesnik u saobraćaju nije smio stupiti na kolovoz na mjestu gdje ne postoji obilježen pješački prelaz ako time ometa saobraćaj vozila i kako je učinio suprotno tome nije poštovao pravo prvenstva prolaska vozila optuženog, koji je istina imao tehničku mogućnost da blagovremeno zaustavi vozilo prije udara u oštećenog.

Prema naprijed izloženom, odnosno razlozima koji su izneseni ovaj sud nije prihvatio da je od strane optuženog kršenje saobraćajnih propisa u dinamici nastanka ove saobraćajne nezgode bilo grubo, pa je onda tu okolnost ispustio iz činjeničnog supstrata djela u izreci ove presude jer kao što je navedeno za tako nešto nema činjenične osnove. To je imalo za posljedicu, da zbog nepostojanja grubog kršenja saobraćajnih propisa oblik krivnje optuženg nije umišljajnog, već je nehatnog karaktera.

S obzirom na izloženo, radnje optuženog iz činjeničnog opisa djela su pravno pravno kvalifikovane kao teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 4. u vezi sa članom 332. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, jer je počinjeno iz nehata.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 02 0 K 000403 12 Kžk od 8.3.2012. godine)