Član 60. stav 1. i 2. i član 46. Uredbe o šumama Član 27. Zakona o šumama F BiH
KOD PRIMJENE ZAKONA O ŠUMAMA I UREDBE O ŠUMAMA, NEOVISNO OD ČINJENICE O KOJEM SE KONTROLISANOM PERIODU RADI, ISKLJUČIVO SE PRIMJENJUJE ODREDBA ČLANA 60. STAV 1. ILI 2. UREDBE O ŠUMAMA.
KOJI ĆE SE ZAKON ILI UREDBA PRIMIJENITI ZAVISI OD ČINJENICE KADA JE ZAPOČET POSTUPAK, TJ. DA LI JE ZAPOČET UPRAVNI POSTUPAK (INSPEKCIJSKI NADZOR) PRIJE PRESTANKA ZAKONA O ŠUMAMA ILI NAKON PRESTANKA PRIMJENE ZAKONA O ŠUMAMA.
Iz obrazloženja:
Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 014531 12 U od 29.10.2014. godine, odbijena je tužba tužitelja podnesena protiv osporenog rješenja tuženog organa broj i datum navedeni u uvodu ove presude kojim je odbijena žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja Federalne uprave za inspekcijske poslove – Šumarski inspektorat, broj: UP/I-13-02-26-5-1481- 6/10 od 06.10.2010. godine, a kojim je tužitelju, privrednom društvu i odgovornom licu u privrednom društvu, naloženo da izvrši uplatu naknade za korištenje opće korisnih funkcija šuma za period od 01.01.2005. godine do 27.11.2009. godine u ukupnom iznosu od 146.682,00 KM, na način kako je to propisano odredbama člana 60. Zakona o šumama („Službene novine Federacije BiH“ broj: 20/02, 29/03 i 37/04) i kako je propisano odredbama člana 48. Uredbe o šumama i odredbama Pravilnika o načinu uplate javnih prihoda budžeta i vanbudžetskih fondova na teritoriji Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ broj: 41/09, 46/09, 56/09, 63/09, 77/09, 2/10 i 10/10) u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema rješenja i da u roku od 3 (tri)
dana nakon izvršenja rješenja prvostepenom organu dostavi dokaze o uplati naknade za korištenje opće korisnih funkcija šume.
Protiv citirane presude prvostepenog suda tužitelj je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je tužitelju naložena uplata naknade za korištenje opće korisnih funkcija šume za period od 2005. godine do 2009. godine, na način kako je to propisano odredbama člana 60. Zakona o šumama i člana 48. Uredbe o šumama, odredbama Pravilnika o načinu uplate javnih prihoda budžeta i vanbudžetskih fondova na teritoriji F BiH, pa kako je Odlukom Ustavnog suda Federacije BiH, broj: 26/08, Zakon o šumama proglašen neustavnim, to se isti nije mogao primjeniti na kontrolirani period, kako to pogrešno zaključuje sud u svojoj presudi. Stoga predlaže da se zahtjev za vanredno preispitivanje uvaži, pobijana presuda Kantonalnog suda u Sarajevu ukine i predmet vrati na ponovno rješavanje ili pobijana presuda preinači na način da se uvaži tužba tužitelja te osporeno i prvostepeno rješenje ponište i predmet vrati prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
U odgovoru na zahtjev tuženi je predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.
Ovaj sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“, broj:9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povreda propisa iz člana 41. stav 2. toga zakona, pa je odlučio kao u izreci ove presude iz sljedećih razloga:
Prema podacima iz spisa predmeta se vidi da je Federalni šumarski inspektor dana 09.06.2010. godine kod tužitelja izvršio kontrolu obračuna i uplate naknade za općekorisne funkcije šuma za period od 2005. godine do 2009. godine, da je o tome sačinjen zapisnik broj: UP/I-13-02-26-5-1481/10 u kome je konstatovan ukupni prihod tužitelja, da je tužitelj na taj prihod izvršio obračun naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma (za 2005. godinu u iznosu od 19.220,00 KM, za 2006. godinu u iznosu od 27.285,00 KM, za 2007. godinu u iznosu od 31.312,00 KM, za 2008. godinu u iznosu od 34.484,00 KM i za 2009. godinu u iznosu od 38.999,00 KM), da navedene iznose nije uplatio, te da je po sačinjavanju zapisnika (pozivajući se na Odluku Ustavnog suda F BiH, broj: U-26/08) tražio od prvostepenog organa da izvrši ispravku obračuna predmetne naknade za 2009. godinu tako da istu obračuna za period od 01.01.2009. godine do 27.11.2009. godine (do prestanka važenja Zakona o šumama), da je prvostepeni organ sačinio dopunu zapisnika (usvajajući prigovor tužitelja) tako da naknada za korištenje općekorisnih funkcija šume, na ukupan prihod od 34.381.182,00 KM (za taj period) iznosi 34.381,00 KM, odnosno za period od 01.01.2005. godine do 27.11.2009. godine ukupno 146.682,00 KM na plaćanje kojeg iznosa je prvostepeni organ obavezao tužitelja rješenjem od 06.10.2010. godine, te da je tuženi rješenje prvostepenog organa ocijenio pravilnim i na zakonu zasnovanim, te žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu.
Međutim, tužitelj je u izjavljenoj žalbi, a i podnesenoj tužbi (što ponavlja i navodima zahtjeva) isticao da mu predmetna naknada nije mogla biti utvrđena primjenom Zakona o šumama, obzirom da je isti prestao da važi sa danom 27.11.2009. godine, te da i u vrijeme njegovog važenja nisu bili pokrenuti bilo kakvi postupci u cilju razreza, obračuna i uplate naknade za opće korisne funkcije šuma, radi čega nije postajao zakonski osnov da se i temeljem Uredbe o šumama, koja se primjenjivala od 31.12.2009. godine, naknadno vrši predmetni razrez i naplata, pogotovo što retroaktivna primjena novog propisa, na koji se pozvao prvostepeni organ u svome rješenju, nije moguća. Tuženi organ, a i prvostepeni sud su
u obrazloženju svojih odluka decidno tvrdili da je tužitelju naknada za opće korisne funkcije šuma, za period od 01.01.2005. godine do 27.11.2009. godine, obračunata isključivo primjenom Zakona o šumama (u periodu važenja, odnosno njegove primjene), a što ne proizilazi iz dispozitiva prvostepenog rješenja, kojim je, kako je to navedeno, predmetna naknada utvrđena primjenom člana 60. ranije važećeg Zakona o šumama (“Službene novine Federacije BiH”, br. 20/02, 29/03 i 37/04) i člana 48. Uredbe o šumama (“Službene novine Federacije BiH”, br. 83/09, 26/10, 33/10 i 38/10).
Nadalje, prema predmetnom činjeničnom utvrđenju jasno proizilazi da je u vrijeme kontrole obračuna i uplate predmetne naknade, kao i u vrijeme donošenja prvostepenog i osporenog rješenja, bila na snazi samo Uredba o šumama (“Službene novine Federacije BiH”, br. 83/09, 26/10, 33/10 i 38/10), koja je stupila na snagu dana 31.12.2009. godine (a prestala se primjenjivati dana 06.12.2011. godine shodno presudi Ustavnog suda Federacije BiH, broj: U- 28/10 od 23.03.2011. godine, a objavljenoj u “Službenim novinama Federacije BiH”, broj 34/11 od 06.06.2011. godine), dok se navedeni Zakon o šumama primjenjivao do dana 27.11.2009. godine, shodno presudi Ustavnog suda Federacije BiH, broj U-26/08 od 14.04.2009. godine, a objavljenoj u “Službenim novinama Federacije BiH”, broj 36/09 od 27.05.2009. godine.
Treba istaći da se kod primjene Zakona o šumama i Uredbe o šumama, neovisno od činjenice o kojem se kontrolisanom periodu radi, primjenjuju odredba člana 60. stav 1. ili 2. Uredbe o šumama, odnosno da će se: (1) Postupci započeti do dana prestanka primjene Zakona o šumama („Službene novine Federacije BiH broj: 20/02, 29/03 i 37/04) rješavati u skladu sa odredbama tog Zakona, a (2) Postupci započeti od dana prestanka primjene Zakona o šumama, rješavati u skladu sa odredbama ove Uredbe, tako da se i navodi tužitelja u tom pogledu ukazuju osnovanim, pa će u ponovnom postupku prvostepeni organ, zavisno od činjenice kada je započet postupak inspekcijskog nadzora, utvrditi da li postoji obaveza tužitelja za plaćanjem predmetne naknade po odredbama citiranog Zakona o šumama ili Uredbe o šumama.
Prema naprijed iznesenom ovaj sud je, primjenom člana 46. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima, uvažavanjem zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke rješio kao u izreci ove presude.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj:09 0 U 014531 15 Uvp od 12.11.2015. godine i Pravno shvatanje sa sjednice Upravnog odeljenja Vrhovnoga suda Federacije BiH od 13.10.2015. godine)
