PRAVO SAVJESNOG KUPCA NA RASKID UGOVORA I POVRAT ISPLAĆENE UGOVORENE CIJENEZakon o obligacionim odnosimačlan 132 stav 2 i član 510 |
- Savjestan kupac koji nije znao za pravne nedostatke na kupljenim mašinama i koji je isplatio ugovorenu cijenu za mašine koje su mu oduzete iz posjeda po naredbi suda pa zbog toga ne može vršiti vlasnička ovlaštenja (pravo posjedovanja, korištenja i raspolaganja) ima pravo na raskid ugovora i pravo da zahtijeva povrat kupoprodajne cijene.
Obrazloženje:
“Ne stoji povreda odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (“Službene novine FBiH”, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u daljem tekstu: ZPP) na koju ukazuje revident. Drugostepeni sud je u okviru kontrolne funkcije prihvatio da je prvostepeni sud ocijenio sve dokaze savjesno i brižljivo, kako svaki dokaz posebno tako i sve dokaze zajedno. Tuženi ne može sa uspjehom svoju subjektivnu ocjenu dokaza suprotstaviti ocjeni dokaza koju su dali nižestepeni sudovi u skladu sa odredbom člana 8. ZPP. Drugostepeni sud je cijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja i za svoju odluku dao odgovarajuće razloge (član 231. u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP) pa prema tome nije bilo povreda iz člana 209. ZPP.
Ocjenom prihvaćenih dokaza koje su stranke izvele na glavnoj raspravi kod prvostepenog suda nižestepeni sudovi su utvrdili da je između parničnih stranaka 3. 8. 2010. godine zaključen usmeni ugovor o kupoprodaji, da je tim ugovorom tužitelj preuzeo obavezu da tuženom preda svoj kamion i poluprikolicu čiju su vrijednost ugovarači sporazumno utvrdili u iznosu od 70.200,00 KM, da je pored toga tužitelj preuzeo obavezu da tuženom preda i novčani iznos od 17.500,00 €, da se tuženi obavezao da tužitelju preda u posjed radne mašine koje su predmet tužbenog zahtjeva, da je zaključeni ugovor o kupoprodaji u cijelosti obostrano izvršen predajom u posjed ugovorenih mašina i isplatom iznosa od 1 7.500,00 €, da su na osnovu naredbe Suda Bosne i Hercegovine od 30. 9. 2011. godine od tužitelja naknadno oduzete kupljene radne mašine koje je dobio u posjed od tuženog zbog toga što se radi o ukradenim mašinama u inostranstvu, da tužitelj ni u momentu zaključenja glavne rasprave kod prvostepenog suda nije bio u posjedu kupljenih mašina, da je tužitelj u momentu zaključenja i izvršenja ugovora o kupoprodaji bio savjestan kupac, da je tuženi kao prodavač bio nesavjestan ugovarač jer je znao ili morao znati da se radi o mašinama sumnjivog porijekla koje je stekao po vrlo niskoj tržišnoj cijeni od svog prodavca znajući da one vrijede svaka po 100.000,00 KM jer se bavi tom vrstom registrovane djelatnosti (iskaz zakonskog zastupnika tuženog).
Polazeći od ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi, koje veže i revizijski sud bez ovlaštenja da ga ispituje i mijenja (član 240. stav 2. ZPP), i ovaj sud smatra da su nižestepeni sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava usvojili postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u dosuđujućem dijelu. Ovo iz razloga jer je prodavač odgovoran i za posebna ograničenja javno – pravne prirode koja kupcu nisu bila poznata, ako je on za njih znao ili je znao da se mogu očekivati, a nije ih saopštio kupcu (član 514. ZOO), a pod takvu situaciju se može nesumnjivo podvesti oduzimanje predmeta kupoprodaje kupcu po naredbi Suda BiH. Stoji ocjena nižestepenih sudova da tužitelju zbog pravnih nedostataka na kupljenim mašinama pripada pravo na raskid ugovora, shodno odredbi člana 510. ZOO i tada postoji obaveza tuženog da po zahtjevu tužitelja izvrši povrat kupoprodajne cijene u ukupnom iznosu od 104.325,00 KM shodno odredbi člana 132. stav 2. ZOO.
Revizijski prigovori u pogledu utvrđene savjesnosti tužitelja i nesavjesnosti tuženog i obaveze tuženog da vrati primljeni iznos od 17.500,00 € protuvrijednost u KM, su činjenične prirode i kao takvi se ne mogu isticati u reviziji jer su nižestepeni sudovi pravilno ocijenili izvedene dokaze na te okolnosti. Sama okolnost da je tuženi od svog kupca stekao i treću mašinu koju je imao u posjedu do momenta njenog izuzimanja po naredbi Suda BiH, samo potvrđuje ocjenu nižestepenih sudova da se radi o ukradenim mašinama u inostranstvu. Odlučno je da je tužitelj kao savjestan kupac, koji nije znao za pravne nedostatke, isplatio ugovorenu cijenu za kupljene mašine koje su mu oduzete iz posjeda po naredbi Suda BiH i da zbog toga ne može vršiti vlasnička ovlaštenja (pravo posjedovanja, korištenja i raspolaganja).
Pobijana presuda je u dovoljnoj mjeri obrazložena da se u revizijskom postupku može ispitati zakonitost presuđenja, tako da ne stoji ni ovaj revizijski prigovor.
Kako ne postoje razlozi revizije valjalo je reviziju tuženog odbiti shodno odredbi člana 248. ZPP.
Ovaj sud je odbio zahtjev tuženog za naknadu troškova za sastav revizije sa kojom nije uspio (član 397. stav 1. ZPP), kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju jer ova parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja parnice (član 387. stav 1. ZPP).”
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 58 0 Ps 116771 19 Rev od 8.1.2020. godine)
