Valjano ovlaštenje za zaključivanje ugovora o poklonu

• Kako je ugovor o poklonu dobročin pravni posao, namjera da se učini poklon je bitan element ovog ugovora, pa slijedom toga i punomoć za zaključivanje ovakvog ugovora mora da sadrži jasno izraženu namjeru poklonodavca da učini poklon, označenje poklonoprimca i predmeta poklona.

Obrazloženje:

“Naime, treba imati u vidu da se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju ništavosti ugovora o poklonu iz razloga što su predmetni ugovor, kao i njegov aneks, zaključeni suprotno odredbama ZOO kojim su regulisani opći uslovi zaključivanja ugovora. Ugovor o poklonu je imenovani ugovor, koji kao poseban ugovor nije regulisan važećim ZOO, niti drugim propisima kojima se regulišu ugovori, nego se primjenjuju pravna pravila iz predratnih propisa a prije svega pravna pravila Općeg austrijskog građanskog zakonika, na osnovu Zakona o nevažnosti pravnih propisa donijetih prije 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije iz 1946. godine. To je formalni ugovor obzirom da je za dokazivanje ugovora o poklonu predviđena pismena forma ugovora, posebno ukoliko su predmet ugovora nekretnine, jer za njegovu punovažnost su bitne odredbe koje regulišu promet nepokretnosti, koji zakon je lex specialis za ovu oblast.

U konkretnom slučaju nesporno je da je zaključen ugovor o poklonu u formi koju propisuje odredba člana 9 Zakona o prometu nepokretnosti (Službeni list SR BiH broj 38/78, 29/80, 4/89, 22/91,21 /92 i 13/94), imajući u vidu da je zaključen u pismenoj formi a potpisi ugovorača su ovjereni u sudu. Međutim, sporno je da li je tuženi imao valjano ovlaštenje (punomoć) za zaključivanje ugovora o poklonu u ime tužitelja kao poklonodavca sa sobom kao poklonoprimcem, u smislu odredbe člana 91. stav 3. ZOO. Iz sadržine punomoći kojom je tužitelj ovlastio tuženog na poduzimanje pravnih radnji proizlazi da je isti ovlašten za rješavanje kupoprodajnih i drugih odnosa vezanih za raspolaganje nekretninama u njegovom vlasništvu, i to zemljištem i objektom u ul. V. u T., iz čega je prvostepeni sud izveo pogrešan zaključak da je tuženi ovlašten navedenom punomoći za zaključivanje ugovora o poklonu. Ako se ima u vidu da se radi o dobročinom pravnom poslu, namjera da se učini poklon je bitan elemenat ovog ugovora, pa je slijedom toga i punomoć za zaključivanje ovakvog ugovora morala da sadrži jasno izraženu namjeru poklonodavca da učini poklon, označenje poklonoprimca i predmeta poklona. Punomoć i Izjava o poklonu, koju je tužitelj sačinio isti dan kada i punomoć, moraju se posmatrati odvojeno, jer se radi o dva posebna pismena koja su ovjerena u sudu, a tim prije što se iz njihove sadržine ne može izvesti zaključak da se punomoć vezuje za datu Izjavu o poklonu.”

(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 32 0 P 046380 16 Gž od 29.11.2016. godine)