NAČIN IZVRŠENjA NA SUVLASNIČKOM DIJELU NEKRETNINEZakon o izvršnom postupkučlan 69 stav 2 |
- U situaciji kada se radi o izvršenju na suvlasničkom dijelu koji izvršenik ima na predmetnim nekretninama, predmet prodaje ili dosude ne može biti nekretnina u cjelini, već samo odgovarajući suvlasnički dio koji izvršenik ima na toj nekretnini.
Obrazloženje:
“Predmetnom žalbom navodi se da suvlasnički dijelovi izvršenika ne mogu biti dosuđeni tražiocu izvršenja dok se ne izvrši fizička dioba predmetnih nekretnina. U ovom dijelu žalba nije pravno osnovana, jer suvlasnički dio na nekretnini može biti predmet izvršenja i može biti dosuđen kao takav (kao suvlasnički dio) njegovom kupcu u izvršnom sudskom postupku (ako ima kupca koji želi kupiti suvlasnički dio na nekretnini i time postati suvlasnik umjesto izvršenika kao dotadašnjeg suvlasnika), saglasno članu 69. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18), kojim je propisano da suvlasnički dio nekretnine može biti samostalan predmet izvršenja, u pogledu kojeg se na odgovarajući način primjenjuju pravila tog zakona o izvršenju na nekretninama.
Međutim, razlozi zbog kojih je žalbu trećih lica valjalo uvažiti i odlučiti kao u izreci ovog drugostepenog rješenja ogledaju se u sljedećem, na šta ovaj drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, jer se radi o pravilnoj primjeni prava, saglasno članu 221. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u vezi sa članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku. Naime, već je u ranijem rješenju ovog drugostepenog suda (broj… od 9. 8. 2018. godine) ukazano na to da se u ovom predmetu radi o izvršenju na suvlasničkom dijelu koji izvršenik ima na predmetnim nekretninama, saglasno članu 69. stav 2. Zakona o izvršnom postupku. To znači da u takvoj situaciji predmet prodaje ne može biti nekretnina u cjelini, već samo odgovarajući suvlasnički dio koji izvršenik ima na nekretnini.
Na prethodno navedeno se ukazuje zbog toga što najprije iz zaključka prvostepenog suda o prodaji nekretnina (zaključak broj… od 20. 5. 2019. godine), a zatim i iz rješenja o dosudi, broj… od 20. 5. 2019. godine, proizlazi da je prvostepeni sud prodao, odnosno dosudio predmetne nekretnine kao cjelinu, a ne suvlasnički dio koji izvršenik ima na tim nekretninama. Ovo pouzdano proizlazi najprije iz izreke zaključka o prodaji od 20. 5. 2019. godine, u kojoj je odlučeno da je “nepokretnost” prodata tražiocu izvršenja kao kupcu i najpovoljnijem ponuđaču, nakon čega i u rješenju o dosudi od 20. 5. 2019. godine prvostepeni sud odlučuje da se tražiocu izvršenja dosuđuju “nekretnine” pobliže određene izrekom tog rješenja.
Takvo odlučivanje prvostepenog suda nije pravilno (kako zaključak o prodaji od 20. 5. 2019. tako ni rješenje o dosudi od 20. 5. 2019. godine), imajući u vidu prethodno iznijete razloge, jer se ni u zaključku o prodaji niti u rješenju o dosudi ne može odlučiti da se nekretnine prodaju kupcu, odnosno da mu se dosuđuju nekretnine, ako, kao u konkretnom slučaju, izvršenik nije vlasnik nego suvlasnik tih nekretnina, usljed čega predmet prodaje i dosude može biti samo odgovarajući suvlasnički dio na nekretnini.”
(Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci, 78 0 P 011123 19 Gži 3 od 16.1.2020. godine)