Dokazivanje visine koristi koju ima korisnik patenta

• O visini troškova proizvodnje slane vode se vještak ekonomske struke ne može izjasniti jer to nije njegovo područje razumijevanja, već su tužitelji bili dužni predložiti izvođenje drugih relevantnih dokaza za utvrđenje činjenice o visini koristi koju je imao korisnik patenta od njegove upotrebe, kao što je vještačenje po vještaku rudarske struke ili druge odgovarajuće struke, te radi utvrđenja činjenica da li su i drugi faktori uticali na povećanje proizvodnje slane vode na navedenim bušotinama.

Obrazloženje:

“Suprotno prigovoru revidenata drugostepeni sud je pravilno zaključio da je u smislu člana 7. stav (1) i (2) i člana 123. stav (1) ZPP na tužiteljima bio teret dokazivanja činjenica da im pripada pravo na traženu naknadu na ime korištenja njihovog patenta na bušotinama B-87 i B-92 koje je tuženi koristio u smislu odredbi člana 6. stav 1. alineja prva, odredbi člana 39. i 41. Pravilnika tuženog, a u vezi sa odredbom člana 219. Zakona o obligacionim odnosima. Prednje podrazumijeva predlaganje relevantnih dokaza, kako u pogledu osnova, tako i visine tužbenog zahtjeva, što su tužitelji propustili dokazati. Naime, tužitelji nisu izvodili relevantne dokaze na okolnosti da li je na bušotinama B-87 i B-92 povećana ukupna proizvodnja slane vode po m3 u utuženom periodu, isključivo rezultat korištenja patenta tužitelja pod nazivom “Eksploatacija ležišta soli kontrolisanim otapanjem pomoću dubinske pumpe na bušotinama koje su izgubile hermetičnost”. Ove bitne činjenice nisu se mogle zaključiti samo iz izvještaja tuženog, koje je imao u vidu vještak ekonomske struke prilikom izrade osnovnog i dopunskog nalaza i mišljenja, dok se o visini troškova proizvodnje slane vode isti vještak nije mogao izjasniti jer to nije područje razumijevanja za vještaka ekonomske struke. Zbog toga su tužitelji bili dužni predložiti izvođenje drugih relevantnih dokaza za utvrđenje činjenice o visini troškova proizvodnje slane vode bez primjene patenta tužitelja, kao što je vještačenje po vještaku rudarske struke ili druge odgovarajuće struke, te radi utvrđenja činjenica da li su i drugi faktori uticali na povećanje proizvodnje slane vode na navedenim bušotinama. Propuštanjem da putem relevantnih dokaza dokažu postojanje navedenih pravno relevantnih činjenica tužitelji su onemogućili sud da o tim činjenicama obrazuje uvjerenje u skladu sa članom 8 ZPP, tako da tužitelji u ovom slučaju snose rizik nedokazanosti pravno relevntnih činjenica koje vode ostvarenju njihovog prava na traženu naknadu. Stoga je i po ocjeni ovog revizijskog suda pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja (član 126. ZPP) tužbeni zahtjev odbijen.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 32 0 Ps 059612 19 Rev od 10.12.2019. godine)