Dosjelost

• U vrijeme za dosjelost se uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg držaoca držali stvar kao zakoniti i savjesni držaoci, odnosno kao savjesni držaoci.

Obrazloženje:

“Odredbom člana 344. stav 2. ZSP, propisano je da se na sticanje, promjenu, pravno dejstvo i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona, primjenjuju propisi koji su važili u trenutku sticanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih dejstava.

U vrijeme zaključenja ugovora o zamjeni između prvotužene i drugotuženog, na snazi je bio Zakon o osnovnim svojinsko pravnim odnosima (“Službeni list SFRJ”, broj: 6/80 i 36/90 i “Službeni glasnik RS”; broj: 38/93-u daljem tekstu: ZOSPO), koji je odredbama člana 28. do 30. regulisao sticanje prava svojine dosjelošću.

Savjestan i zakonit držalac nekretnine, na koju drugi ima pravo svojine, stiče pravo svojine na tu stvar protekom 10 godina, odnosno protekom 20 godina ako se radi o savjesnom sticaocu.

Ni jedan od tuženih nije zakonit sticalac jer su njihovi pravni osnovi (ugovor o poklonu i ugovor o zamjeni) utvrđeni ništavim.

Vrijeme za dosjelost počinje teći onog dana kada je držalac stupio u državinu stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (član 30. stav 1. ZOSPO), s tim da se u vrijeme za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnci sadašnjeg držaoca držali stvar kao zakoniti i savjesni, odnosno kao savjesni držaoci (stav 2.).

I kada se prihvati da su tuženi savjesni sticaoci, na njihovoj strani nema posjeda u trajanju od 20 godina. Prvotužena je posjed stekla 3.9.1996. godine zaključenjem ugovora o poklonu sa Opštinom T., a drugotuženi 11.4.2000. godine zaključenjem ugovora o zamjeni sa prvotuženom. Tužilac je tužbu kojom je pokrenuo ovaj postupak podnio 19.9.2014. godine, pa sve i kada se uračunava vrijeme posjeda oba tužena, do tada nije proteklo traženih 20 godina savjesnog posjeda.

Iz tog razloga, pitanje savjesnosti drugotuženog nije od uticaja na odluku po postavljenom tužbenom zahtjevu, ali može imati značaja u eventualnoj parnici koju bi pokrenuo u vezi sa izvršenim ulaganjima u sporni poslovni prostor za koje tvrdi da su iznosila “oko 400.000,00 KM”.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 95 0 P 034925 18 Rev od 26.9.2018. godine)