Dužnost lica koje se kandiduje za nosioca pravosudne funkcije

• Dužnost svih kandidata u konkursnoj proceduri za nosioca pravosudne funkcije je da u prijavne obrasce unesu sve tražene informacije koje moraju biti istinite i tačne i da ih na taj način učine dostupnim Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine, u suprotnom podliježu disciplinskoj odgovornosti.

Obrazloženje:

“Činjenice u ovom predmetu mogu se supsumirati na sljedeći način:

Ured disciplinskog tužioca VSTV BiH (u daljem tekstu: UDT) je, 7. 12. 2018. godine, podnio disciplinsku tužbu, broj: UDT-…, protiv žalioca (tužioca Okružnog javnog tužilaštva u B. L.), zbog disciplinskog prekršaja iz člana 57. tačka 19. (“namjerno davanje lažne, obmanjive ili nedovoljne informacije u vezi sa prijavama za radno mjesto, disciplinskim stvarima, pitanjima unapređenja i napredovanja u službi ili bilo kojim drugim pitanjima koja su u nadležnosti Vijeća) Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, u daljem tekstu: Zakona o VSTV BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08), te zbog kršenja tačke 4. Kodeksa tužilačke etike (“Službeni glasnik BiH”, br. 13/06, 32/15 i 94/1 8) – (Integritet i dolično ponašanje): “Tužilac se ponaša moralno, dostojanstveno i u skladu sa dignitetom funkcije koju obavlja.

Odlukom Prvostepene disciplinske komisije, broj…od 3. 6. 2019. godine, žalilac je oglašen odgovornom za počinjeni disciplinski prekršaj iz člana 57. tačka 19. Zakona o VSTV BiH, za koji mu je, primjenom člana 58. stav (1) tačka c) i 59. Zakona o VSTV BiH izrečena disciplinska mjera smanjenje plate od 50%, na period od 6 mjeseci.

Na odluku Prvostepene disciplinske komisije UDT je izjavio žalbu zbog odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri sa prijedlogom da Drugostepena disciplinska komisija uvaži žalbu, te pobijanu odluku preinači na način da tuženom izrekne disciplinsku mjeru razrješenja od dužnosti iz člana 58. stav 1. tačka f) Zakona o VSTV BiH.

Takođe, na odluku Prvostepene disciplinske komisije, tuženi je putem punomoćnika izjavio žalbu, zbog povrede pravila postupka koja je mogla imati uticaj na donošenje zakonite i pravilne odluke; pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja; pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri.

Drugostepena disciplinska komisija je žalbu žalioca odbila, dok je žalbu UDT usvojila, te odluku Prvostepene disciplinske komisije preinačila u odnosu na izrečenu disciplinsku mjeru, na način da je žaliocu, za počinjeni disciplinski prekršaj iz člana 57. tačka 19. Zakona o VSTV BiH, izrečena disciplinska mjera – razrješenje od dužnosti.

Na navedenu odluku Drugostepene disciplinske komisije, broj:… od 10. 9. 2019. godine, žalilac je izjavio žalbu Vijeću kao cjelini, zbog odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri, sa prijedlogom da se žalba uvaži i preinači odluka Drugostepene disciplinske komisije.

Imajući u vidu odredbu člana 60. stav (6) Zakona o VSTV BiH, Vijeće je pobijanu odluku ispitivalo samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru, te je na sjednici održanoj 16. 10. 2019. godine, donio odluku, broj:…, kojom se žalba žalioca odbija kao neosnovana, te potvrđuje odluka Drugostepene disciplinske komisije, broj:… od 10. 9. 2019. godine, čime je žalilac razriješen dužnosti tužioca Okružnog javnog tužilaštva u B. L.

S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, koje se ne može pobijati žalbom u postupku pred ovim sudom, disciplinski organi su na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo, pri čemu u disciplinskim postupcima kao i postupku pred VSTV, nisu počinjene povrede odredaba postupka koje bi mogle uticati na zakonitost osporenih odluka.

U odnosu na žalbene navode u pogledu karaktera akta “prijavnog obrasca”, ovaj sud je mišljenja da je Savjet pravilno zaključio da je obrazac zasnovan na Zakonu o VSTS BiH. Naime, u članu 35. Zakona o VSTV BiH, propisano je da Vijeće svojim Poslovnikom o radu uređuje postupak imenovanja i može zahtijevati korištenje standardnog prijavnog materijala. Članom 35. Poslovnika o radu VSTV BiH propisano je da Vijeće utvrđuje sadržaj obrasca za prijavu, koji je dostupan na internet stranici Vijeća.

Jedna od osnovnih nadležnosti Vijeća, prema odredbama Zakona o VSTV BiH, je provođenje objektivnog postupka izbora najkvalitetnijih kandidata za pozicije nosilaca pravosudnih funkcija i njihovog imenovanja, pod uslovima utvrđenim tim zakonom i Poslovnikom VSTV BiH, među kojima, pored opštih uslova (član 21. Zakona o VSTV BiH), kandidati moraju ispunjavati uslove iz člana 22. Zakona o VSTV BiH, u pogledu profesionalne nepristrasnosti, visokih moralnih kvaliteta i dokazanih stručnih sposobnosti, jer se na tim osnovama grade temeljne postavke ne samo individualnog nego i institucionalnog koncepta pravosudnog sistema uopšte i ostvarenja ključnih uloga koje pravosuđe u cjelini ima u ostvarivanju koncepta vladavine prava i provođenja pravde.

Kako bi Savjet izvršio svoju zakonsku obavezu, dužan je da tokom provođenja konkursne procedure traži od kandidata da dostavljaju dokaze i informacije o ispunjavanju uslova za poziciju za koju se prijavljuju, dakle, ne samo informacije o obrazovanju, stručnim kvalifikacijama, radnom iskustvu, već i podatke o ranijoj osuđivanosti, a u cilju pravilnog utvrđivanja svih relevantnih činjenica za donošenje zakonite i pravilne odluke o izboru.

U skladu sa Zakonom o VSTV BiH, Vijeće je na sjednici održanoj 11. i 12. jula 2012. godine usvojilo sadržaj prijavnog obrazaca za mjesta sudija, tužilaca i stručnih saradnika, a koje je žalilac kao kandidat u konkursnoj proceduri popunjavao. Informacija o ranijoj osuđivanosti, uključujući i brisane osude u navedenom obrascu potpada pod kriterij podobnosti kandidata za nosioca pravosudne funkcije, koji za svrhu ima ostvarenje legitimnog cilja u svrhu zaštite prava drugih, kao i provjere ispunjenja zakonskih uslova za obavljanje dužnosti sudije ili tužioca, sa posebnim fokusom zaštite funkcionisanja pravosudnog sistema u cjelini.

U tom smislu, potrebno je istaći da osobe koje se kandiduju za dužnost nosioca pravosudne funkcije moraju ispunjavati uslove najvišeg standarda u pogledu ugleda, poštenja i iskrenosti, jer se tako gradi povjerenje javnosti u pravosudni sistem u cjelini. Dakle, dužnost svih kandidata u konkursnoj proceduri za nosioca pravosudne funkcije, pa samim tim i dužnost žalioca je bila da u prijavne obrasce unese sve tražene informacije koje moraju biti istinite i tačne, te ih na taj način učini dostupnim VSTV BiH. Žaliocu je moralo biti poznato da su zahtjevi u pogledu ugleda i morala za nosioce pravosudnih funkcija znatno strožiji u odnosu na druge profesije posebno u slučajevima krivične osude, te da su iz tog razloga i izričito tražene informacije o brisanim osudama.

Žalilac osporava namjeru davanja lažnih informacija o ranijoj osuđivanosti u prijavnom obrascu jer je smatrao da treba da postupa po zakonu imajući u vidu da je u pitanju brisana krivična osuda. Nesporna je činjenica da se žalilac četiri puta prijavljivao na pozicije u pravosuđu odnosno konkurse koje je objavljivao VSTV BiH i svaki put svjesno zanemario jasnu naznaku u prijavnom obrascu da se trebaju navesti i brisane osude. Ovakvo ponavljanje radnje ukazuje na svjesno i namjerno davanje netočnih podataka. Naknadno otkrivanje informacija zbog kojih je žalilac razriješen dužnosti ukazuje na činjenicu da je žalilac popunjavajući prijavni obrazac davao lažne i obmanjive informacije. Prilikom popunjavanja prijavnog obrasca žalilac je ujedno potpisao i izjavu kojom se obavezao da će ispraviti svaku netočnu informaciju, što nije učinio, te da može biti razriješen sudijske ili tužilačke funkcije ukoliko se ustanovi da neki od podataka koje je sam dostavio nije tačan ili navodi na pogrešno zaključivanje što se u konkretnom slučaju i dogodilo.

U odnosu na žalbene navode da ovakvo postupanje VSTV BiH predstavlja posrednu diskriminaciju, ovaj sud ističe da nosilac pravosudne funkcije mora biti visokih moralnih načela i svi kandidati koji se prijavljuju su u tom smislu jednaki jer njihovo izdvajanje u odnosu na ostale profesije ima legitiman cilj. Poređenje sa ostalim osuđenim licima za koje je brisana osuda nema smisla jer oni nisu i ne mogu biti u istoj poziciji kao lica za koje je brisana osuda a obavljaju sudsku ili tužilačku funkciju.

Ovakvim ponašanjem kandidata u konkursnoj proceduri za nosioca pravosudne funkcije kandidati demonstriraju odsustvo temeljnih moralnih načela i shvatanja, koje trebaju odlikovati nosioca pravosudne funkcije, pa je samim tim u smislu ocjene dostojnosti obavljanja pravosudne funkcije, ovakvo ponašanje veći problem čak i od samog krivičnog djela za koje je osuđen.

Koliku važnost u jednoj državi i društvu imaju tužioci ukazuju i međunarodni dokumenti koji govore o uslovima obavljanja funkcije tužioca – Smjernice UN-a o ulozi tužioca, usvojene na Osmom kongresu UN-a o prevenciji zločina i postupanju prema prestupnicima, Havana, Kuba 27. avgusta – 07. septembra 1990. godine i Preporuka (2000) 19 Vijeća ministara državama članicama o ulozi javnog tužilaštva u krivično-pravnom sistemu. Smjernica 3. propisuje da “Tužioci kao osnovni akteri u dijeljenju pravde, dužni su u svakom trenutku čuvati čast i dostojanstvo svoje profesije”, dok član 1. Preporuke Vijeća ministara utvrđuje da 1. “Javni tužioci” su javni organi koji, u ime društva i u interesu javnosti, osiguravaju provođenje zakona u slučajevima u kojima kršenje zakona podliježe krivičnoj odgovornosti, uzimajući pritom u obzir i prava pojedinca i potrebu postojanja djelotvornog krivičnopravnog sistema.

Krivične osude za obavljanje određenih profesija su izuzetno važne i na to ukazuje i presuda Evropskog suda za ljudska prava, u predmetu Jankauskas protiv Litve (br. 2), zahtjev broj 50446/09 od 27. 6. 2017. godine. U navedenom predmetu je podnosilac apelacije podnio zahtjev advokatskoj komori Litve za upis u imenik advokatskih pripravnika. U zahtjevu podnosilac prijave nije spominjao svoju raniju osudu koja je brisana iz evidencije. Nakon što su kasnije izašle na vidjelo informacije o osudi, podnosilac je odlukom suda časti advokatske komore izbrisan s popisa advokatskih pripravnika zbog toga što je zatajio informacije relevantne za ocjenu njegove dostojnosti za obavljanje advokature. Evropski sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja člana 8. Evropske konvencije (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života), na šta se apelant pozivao u kontekstu njegovog prava da nakon brisane osude bude izjednačen sa ostalim građanima, jer je miješanje u prava pojedinca bilo u skladu sa zakonom u pogledu ostvarivanja legitimnog cilja te je bilo nužno u demokratskom društvu kako bi se taj cilj ostvario. “Isključenje je provedeno s ciljem zaštite prava drugih, a u skladu s propisanim obavezama advokata te zbog zaštite pravosudnog sistema u cjelini” jer “advokati igraju vrlo važnu ulogu u provođenju pravde”. Evropski sud se u navedenoj presudi posebno osvrnuo i na činjenicu da podatke o ranijoj osuđivanosti apelant nije naveo prilikom podnošenja prijave komori. “Sud je smatrao da je podnosilac zahtjeva morao shvatiti zbog čega je to trebao učiniti.” Sud je u navedenoj presudi “istaknuo da su zahtjevi u pogledu ugleda i morala za državne advokate i sudije još stroži.”

Sud Bosne i Hercegovine je već raspravljao o ovim pitanjima i u svojoj odluci, broj:… od 4. 11. 2011. godine, konstatovao sljedeće: “da bi VSTV BiH pravilno primijenio odredbu člana 22. Zakona o VSTV BiH opravdan je dalji rezon prvostepene disciplinske komisije, koji je prihvaćen i u pobijanoj odluci, da je tuženi u prijavu za mjesto sudije ili tužioca trebao unijeti i podatke o osuđivanosti bez obzira što su izrečene osude brisane.

Istaknuti rezon ima opravdanje u već navedenoj zakonskoj odredbi prema kojoj su sudije i tužioci osobe koje se odlukuju profesionalnom nepristrasnošću, visokim moralnim kvalitetima i dokazanim stručnim sposobnostima. Iz ovog proizilazi da se sudije i tužioci trebaju suzdržavati od ponašanja koje dovodi u pitanje povjerenje javnosti i kredibilitet sudstva i tužilaštva”.

Protiv navedene presude, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je, u predmetu broj…, odbacio kao nedopuštenu apelaciju M. R., zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Neosnovan je i prigovor žalbe da je izrečenom disciplinskom mjerom razrješenja od dužnosti povrijeđen zakon, jer je Visoko sudsko i tužilačko vijeće pravilno postupilo kada je prihvatilo objektivan zaključak disciplinskih komisija da je utvrđeno ponašanje tuženog, detaljno činjenično i pravno opisano u izreci odluke prvostepene disciplinske komisije, u koliziji sa obavljanjem tužilačke funkcije.

Zato je, i prema shvatanju drugostepenog suda, opravdan zaključak iz pobijane odluke da je tuženom pravilno izrečena disciplinska mjera razrješenja od dužnosti koja je navedena u članu 58, tačka f, pri čemu je vođeno računa o kriterijima iz člana 59, stav 1 i 2 Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću. Izrečena disciplinska mjera je proporcionalna težini učinjenog disciplinskog prekršaja, radnjama njegovog izvršenja i okolnostima pod kojim je učinjen.”

(Presuda Suda BiH, S1 3 P 033973 19 Gž od 27.11.2019. godine)

https://www.anwalt-bih.de