Član 56. stav 1. Zakona o premjeru i katastru zemljišta
NEMA UVJETA ZA ISPRAVKU GREŠKE U KATASTARSKIM OPERATIMA AKO JE PO STAVLJENOM PRIGOVORU POSTUPLJENO I NOVO STANJE PROVEDENO U KATASTARSKIM OPERATIMA, A OD STUPANJA NA SNAGU NOVOG KATASTARSKOG OPERATA NIJE BILO NIKAKVIH PROMJENA NA NEKRETNINI.
Iz obrazloženja:
Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj: 01 0 U 005919 11 U od 23.11.2012. godine odbijena je tužba tužioca podnesena protiv rješenja tuženog organa, broj i datum navedeni u uvodu ove presude, kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Službe za imovinsko-pravne, geodetske i katastarske poslove Općine Cazin broj: 05-30-15/09 od 28.03.2011. godine. Navedenim prvostepenim rješenjem odbijen je zahtjev tužioca za ispravku greške u katastarskom operatu u smislu utvrđivanja da je na teret površine parcele označene kao k.č. broj 549/20 k.o. Cazin (po novom premjeru k.č. broj 1752) pomjerena granična linija u pravcu istoka za 3,05 metara, a u korist parcele označene kao k.č. broj 548/8 k.o. Cazin (po novom premjeru k.č. broj 1753/2).
Blagovremeno podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje sudske odluke tužilac je osporio zakonitost presude prvostepenog suda zbog povrede pravila postupka propisanim Zakonom o upravnim sporovima FBiH, povrede odredaba federalnog Zakona o premjeru i katastru zemljišta i povrede prava na trajno korištenje dodjeljenog gradskog građevinskog zemljišta. Navodi da je u zahtjevu tražio ispravku greške u katastarskom operatu nastale prilikom uspostave, izrade novog katastarskog operata, a u smislu člana 56. stav 1. Zakona o premjeru i katastru zemljišta. Smatra da sud nije cijenio sve navode iz tužbe u smislu člana 39. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, a koji se odnose na pismeni prigovor prilikom izlaganja podataka premjera zemljišta u smislu člana 49. stav 2. navedenog Zakona. Ističe da je u postupku dokazano da je u postupku uspostave novog katastarskog operata zapadna granica parcele k.č. 549/20 ucrtana-pomjerena za 3,05 metara na teret iste parcele koja po novom katastarskom operatu predstavlja k.č. 1752 k.o. Cazin-grad, pa zbog promjene podataka o površini parcele je i traženo da se utvrdi postojanje greške u katastarskom operatu nastale prilikom uspostave novog katastarskog operata, tako da se radi o greški tehničke, a ne pravne prirode. Ukazuje i na povredu vlasničkih prava, jer u postupku uspostave novog katastarskog operata povrijeđeno je i pravo podnosioca zahtjeva na trajno korištenje dodjeljenog građevinskog zemljišta u smislu člana 11. i
- Zakona o građevinskom zemljištu iz 1974. godine. Predlaze da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke uvaži i pobijana presuda preinači.
U odgovoru na za vanredno preispitivanje sudske odluke tuženi je predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.
Ovaj sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povrede propisa iz člana 41. stav 2. ovog zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
Prema obrazloženju pobijane presude i podataka u spisu predmeta proizilazi da je prvostepeni organ u ponovnom postupku, postupajući po uputama iz rješenja tuženog organa od 19.11.2010. godine, na osnovu provedenih dokaza (nalaz i mišljenje vještaka geometra, održane usmene rasprave na licu mjesta od 07.03.2011. godine uz prisustvo vještaka geometra i stranaka u postupku-tužioca i njegovih susjeda, koji su imali mogućnost da se izjasne na nalaz i mišljenje vještaka geometra kao i o svim pitanjima vezanim za zahtjev tužioca) rješenjem od 28.03.2011. godine odbio kao neosnovan zahtjev tužioca za utvrđivanje i ispravku greške u katastarskom operatu, a koja se odnosi na zemljište detaljno navedeno u dispozitivu prvostepenog rješenja. Na osnovu provedenih dokaza utvrđeno je da kod upisa parcela k.č. broj 1752 i k.č. broj 1753/2 k.o. Cazin (po novom katastarskom operatu) u novi katastarski plan i operat u odnosu na njihov položaj, površinu, kulturu i posjednike i granične međne linije između njih, nije bilo greške u
postupku dešifrovanja stanja sa fotoskica i skice detalja i prenosa na katastarski plan i katastarski operat, odnosno drugih nedostataka i propusta, jer je stranka u postupku izlaganja podataka za uspostavu novog katastarskog operata dala pristanak i saglasnost na stanje posjeda na terenu utvrđeno dana 30.10.1978. godine, koje su u skladu sa članom 24. Zakonom o premjeru i katastru zemljišta (“Službeni list SRBiH”, broj 14/78, 12/87, 26/90 i „Službeni list RBiH“, broj 4/93 i 13/94) obilježile same stranke, posjednici, a koje je snimljeno vjerodostojnom Skicom dopunskog premjera broj 70, a što je u skladu sa članom 45. do 50. navedenog Zakona. Članom
- stav 5. Zakona je propisano da izvršene promjene po prigovoru podnosilac prigovora potvrđuje svojim potpisom, kako je u ovom slučaju učinjeno dana 30.10.1978. godine. Prvostepeni organ je na osnovu utvrđenih činjenica primjenom člana 56. stav 1. Zakona o premjeru i katastru zemljišta odlučio kao u dispozitivu prvostepenog rješenja. Tuženi organ je žalbu tužioca izjavljenu protiv prvostepenog rješenja odbio kao neosnovanu, jer je zaključio da je na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primjenjeno materijalno pravo iz kojih razloga je i prvostepeni sud tužbu tužioca odbio kao neosnovanu.
Ovaj sud nalazi da je prvostepeni sud na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom materijalnog prava pravilno i zakonito postupio kada je pobijanom presudom odbio tužbu tužioca kao neosnovanu. Odredbom člana 56. stav 1. Zakona o premjeru i katastru zemljišta je propisano, da je nadležni opštinski organ u vršenju poslova održavanja premjera i katastra zemljišta dužan da otklanja sve nedostatke i promjene u snimanju detalja, geodetskom elaboratu, planovima, karti i u katastarskom operatu. U konkretnom slučaju u postupku je utvrđeno da je u postupku izlaganja na javni uvid podataka o nekretninama stavljen prigovor i da je po tom prigovoru postupljeno na način da je izvršeno naknadno snimanje i na osnovu toga novo stanje je provedeno u katastarskom operatu, a što dokazuje spisak prigovora na upis i površinu potpisan od strane zainteresovanih lica (po svemu sudeći, po mišljenju tuženog organa, u ime oca Ferida potpisao je sam tužilac Pozderac Ibrahim, podnosilac zahtjeva, jer potpis u spisku prigovora i potpisi na svim podnescima priloženim spisu u svemu odgovaraju potpisu tužioca, a što tužilac u tužbi i zahtjevu ne osporava). Prema tome, po stavljenom prigovoru je postupljeno, novo stanje je evidentirano, odnosno provedeno u katastarskom operatu i sa takvim podacima stavljen u službenu upotrebu. Od dana stupanja na snagu novog katastarskog operata u poglede predmetnih nekretnina, utvrđeno je da nije bilo nikakvih promjena, pa samim tim nije moglo doći do greške u provođenju. Iz zapisnika o održanoj usmenoj raspravi od 07.03.2011. godine proizilazi da je na popisnim listama broj 748, 745,750 i 746 utvrđeno stanje sa skice dopunskog premjera broj 70/34, koji je preuzet od strane tužioca i dalje nije bilo prigovora na utvrđeno činjenično stanje novog katastarskog operata poslije kojeg nije bilo promjena u upisu površina, oblika predmetne parcele. Kako je u toku upravnog postupka i upravnog spora utvrđeno da u konkretnom slučaju nema uslova za ispravku greške u skladu sa članom 56. stav 1. Zakona o premjeru i katastru zemljišta, a što prihvata i ovaj sud, tužilac svoje zahtjeve u pogledu predmetne nekretnine (spornih 3,05 metara) može ostvariti isključivo pred nadležnim sudom.
Neosnovani su prigovori tužioca da u postupku izlaganja podataka nije postupljeno po članu 49. Zakona o premjeru i katastru zemljišta, jer je Komisija za izlaganje podataka uvažila prigovore na upis i površinu predmetnih parcela i u skladu sa navedenim članom izvršila promjenu koja je upisana u spisak prigovora, koja je snimljena Skicom dopunskog premjera broj 70/34 i unesena u novi katastarski operat i u skladu sa stavom 3. člana 49. Zakona izdala rješenje o izvršenim promjenama po prigovoru. Ovaj sud nije cjenio prigovore iz zahtjeva koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje jer je odredbom člana 41. stav 4. Zakona o upravnim sporovima
propisano da se zahtjev za vanredno preispitivanje ne može podnijet zbog povrede pravila postupka koja se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. I druge navode iz zahtjeva ovaj sud je ocjenio neosnovanim, jer nemaju uticaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.
S obzirom na navedene razloge zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke se ukazuje neosnovanim, pa je na osnovu člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci ove presude.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: 01 0 U 005919 13 Uvp od 30.09.2015. godine)
