Mjenica

Preuzeto sa: https://advokat-prnjavorac.com/sudska-praksa-BiH.html

POSLJEDICE PROPUŠTANJA RADNJE PROTESTA
Zakon o mjenici
član 71
• Ako mjenica ne sadrži klauzulu “bez protesta“ ili “bez troškova“, a korisnik mjenice ne provede postupak protesta mjenice pred nadležnim sudom ili pak na drugi način pošalje mjenicu na naplatu tada taj spor po svojoj pravnoj prirodi nije mjenični spor, pa se mjenični dužnik oslobađa obaveze plaćanja mjenice.

Obrazloženje:
“U postupku pred nižestepenim sudovima je utvrđeno da je ugovorom o kreditu od 23.04.2002. godine tužitelj kao kreditor odobrio tuženoj S.L. kao korisniku kredita iznos od 15.000,00 KM sa kamatnom stopom od 14% na godišnjem nivou i rokom otplate od 60 mjeseci, da je u svrhu osiguranja povrata novčanog iznosa po navedenom ugovoru o kreditu, korisnik kredita izdao i tužitelju uručio bjanko mjenicu u kojoj je na prednjoj strani naznačen kao izdavalac, dok je mjenicu na njezinoj poleđini potpisao tuženi M.M. (dalje: drugotuženi), kao i ostali tuženi u svojstvu avalista – jemaca uz tekst “per aval”, da korisnik kredita nije ispunio ugovornu obavezu u roku, zbog čega je tužitelj ispunio mjenicu označivši u njoj iznos mjenične obaveze i kao dan dospijeća 31.12.2006. godine. Utvrđeno je i to da izdata mjenica ne sadrži klauzulu “bez protesta” ili “bez troškova”. U postupku nije utvrđeno da je tužitelj protestirao mjenicu, niti pokušao naplatiti dug od drugotuženog prije podnošenja tužbe, a na način da mu je istu dostavio poštom na naplatu. Utvrđeno je da je uz ugovor o kreditu priložena potvrda o podacima za žirante-jemce, kojom su jemci dali saglasnost da će, ukoliko glavni dužnik ne bude uredno otplaćivao kredit prema ugovoru, isti sami otplaćivati. Navedena saglasnost sadrži jedinstveni matični broj drugotuženog i pečat njegovog poslodavca o visini plaće, a ne sadrži ime glavnog dužnika, broj predmetnog ugovora, uslove kredita, niti iznos obaveze za koju je saglasnost drugotuženi dao. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja drugostepeni sud je usvojio tužbeni zahtjev cijeneći da se radi o mjeničnoj obavezi između stranaka, pri čemu se pozvao na primjenu Zakona o mjenici, kao mjerodavnom pravu, ne navodeći konkretno odredbe iz navedenog zakona. Ovakav pravni stav drugostepenog suda, po ocjeni ovog revizijskog suda, nije pravilan.
Predmetna mjenica sadrži sve elemente trasirane mjenice iz člana 3. Zakona o mjenici. S obzirom da ne sadrži klauzulu “bez protesta” ili “bez troškova”, a da drugotuženi nije platio mjeničnu svotu po dospijeću, tada je tužitelj saglasno odredbama članova 71. do 79. Zakona o mjenici bio dužan provesti postupak protesta mjenice pred nadležnim sudom ili pak na drugi način poslati mjenicu na naplatu, među ostalim i drugotuženom radi ostvarivanja mjeničnog prava tužbom u parnici, kojim radnjama bi dokazao da mjenica nije naplaćena. Propuštanjem radnje protesta od strane tužitelja, te radnje pokušaja naplate mjenice dostavljanjem iste drugotuženom, ovaj spor po svojoj pravnoj prirodi nije mjenični spor, pa se drugotuženi, kao mjenični dužnik, oslobađa obaveze platiti mjenicu.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 11209/2014 od 13.1.2015. godine)

<——->

POTPISIVANJE MJENICE KOJU IZDAJE PRAVNO LICE
Zakon o mjenici
član 32
• Kod mjenice koju izdaje pravno lice, mjenicu potpisuje zastupnik pravnog lica uz ime pravnog lica koje može biti i u obliku pečata, a ako pravno lice ne upotrebljava pečat, firma se može upisati i rukom, a ime i prezime zastupnika pravnog lica ne mora biti napisano čitko.
Obrazloženje:
“Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mjeničnog duga od 18.007,20 KM, a u revizijskoj fazi postupka sporna je primjena odredaba člana 34. i člana 48. stav 1. i 2. Zakona o mjenici (u daljem tekstu: ZM). U postupku je utvrđeno da je ugovorom o kreditu od 3.4.2008. godine tužitelj, kao davalac kredita, odobrio V.A., kao primaocu kredita, iznos od 35.000,00 KM sa promjenljivom kamatnom stopom od 15,10% na godišnjem nivou i rokom vraćanja od 42 mjeseca, da je u svrhu osiguranja kredita primalac kredita dostavio kreditoru (tužitelju) bjanko mjenicu na čijoj poleđini je upisan naziv tuženog, ime i prezime direktora tuženog, a ispod tog teksta nalazi se potpis direktora tuženog, za kojeg sudovi utvrđuju da je nečitak, da nedostaje pečat tuženog, da primalac kredita nije ispunio ugovornu obavezu u roku, zbog čega je tužitelj ispunio mjenicu označivši u njoj iznos mjenične obaveze i dan dospijeća.
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao činjenicu da je tuženi potpisao predmetnu mjenicu i prihvatio ulogu avaliste po toj mjenici, odnosno da nečitak potpis zastupnika tuženog i nedostatak pečata čine predmetnu mjenicu ništavom. Ovakav pravni stav nižestepenih sudova nije pravilan. U konkretnom slučaju o postojanju relevantnih činjenica ne može se zaključivati primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredaba člana 7. stav 1. ZPP-a i člana 123. stav 1. istog zakona jer do zaključenja glavne rasprave tuženi nije ni iznosio činjenicu da nije potpisao mjenicu i da koristi pečat. Naprotiv, tuženi već u odgovoru na tužbu nije osporio postojanje mjeničnog jemstva za predmetni kredit korisnika V.A., već upućuje da će taj kredit vratiti korisnik, koji je u pregovorima sa tužiteljem i na koji način bi se on, kao jemac, oslobodio obaveze. Odgovor na tužbu također ne sadrži pečat tuženog. Zbog toga, o postojanju sumnje u činjenicu koja nije iznesena, nije bilo moguće zaključivati primjenom pravila o teretu dokazivanja. ZM-a posebno ne uređuje način i postupak potpisivanja mjenice, već određuje da mjenicu mora potpisati trasant i trasat, avalist, te indosant. Zbog toga je potpis na mjenici pravovaljan, bez obzira o kakvom se potpisu radi. U slučaju potpisa pravne osobe, prema praksi u mjeničnom poslovanju (u nedostatku zakonskog određenja), mjenicu potpisuje zastupnik pravne osobe i upisuje se ime pravne osobe na način i po obliku koji je identičan sa upisom pravne osobe u sudskom registru. To može biti pečat, a ako pravna osoba pečat ne upotrebljava, firma se može upisati i rukom. Ime i prezime zastupnika pravne osobe ne mora biti napisano čitko, potrebno je da mjenica sadržava potpis uz ime pravne osobe, odnosno uz pečat ukoliko ga upotrebljava.
U konkretnom slučaju na predmetnoj mjenici naziv tuženog, te ime i prezime zastupnika tuženog upisani su rukom, a ispod toga je nečitak potpis zastupnika tuženog. Tuženi nije osporio da je njegov naziv, upisan rukom, različit od upisa u sudski registar, pa u smislu navedene poslovne prakse uz naziv tuženog nije potreban i njegov pečat. Kako predmetna mjenica nema nedostataka u pogledu svog sadržaja, to je tuženi preuzeo mjeničnu obavezu kao avalista (mjenični jemac), što je u skladu sa odredbama Člana 32. stav 1. i 2. ZM-a, po kojim se aval daje na mjenici i potpisuje ga avalista, te aval izražava riječima, između ostalih: kao jemac. S obzirom da je tuženi mjenicu avalirao, to postoji njegova solidarna odgovornost tužitelju kao imaocu mjenice sa licima koji su mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali, što je u skladu sa odredbom člana 48. stav 1. ZM-a, a imalac mjenice ima pravo postupiti protiv svih tih lica bilo pojedinačno, bilo protiv više njih, bilo protiv svih zajedno, pri čemu nije dužan da se drži reda kojim su se oni obavezivali, što je propisano odredbama stav 2. člana 48. ZM-a.
Zbog navedenog, osnovano se revizijom ukazuje da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev na osnovu predmetne mjenice, čiju formalnopravnu ispravnost niko nije osporavao tokom postupka, kako osnovano tvrdi revident.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 27093/2014 od 19.11.2015. godine)

<——->

ZASTARIJEVANJE MJENIČNOG POTRAŽIVANJA
Zakon o mjenici
član 18 stav 2 i član 80 stav 1
• Bjanko mjenica popunjena svim obaveznim sastojcima i datumom dospijeća postaje potpuna, pa se rok zastarijevanja mjeničnog potraživanja računa od tog datuma.
Obrazloženje:
“Naime Zakon o mjenici nema posebnih odredbi o bjanko mjenici. Međutim, posredno se na bjanko mjenicu primjenjuju njegove odredbe člana 18. stav 2., koje predviđaju mogućnost izdavanja mjenice koja u vrijeme izdavanja nije bila potpuna, a što proizilazi iz zakonske odredbe koja glasi: “Ako je mjenica koja je u vrijeme izdavanja bila nepotpuna, naknadno popunjava protivno postojećem sporazumu…”, dakle, bjanko mjenica je mjenica koja u trenutku izdavanja ne sadrži sve obavezne bitne sastojke. Mjenicom postaje tek kada ovlaštena osoba ispuni mjenični sadržaj, što će učiniti najkasnije prije podnošenja mjenice na isplatu, jer se ne može zatražiti isplata bjanko mjenice. Kada se ispuni svim nedostajućim sastojcima, smatra se potpunom mjenicom, kao vrijednosnim papirom od trenutka njenog izdavanja.
Dakle, u konkretnom slučaju, budući da je bjanko mjenica popunjena sa danom 28. 5. 2013. godine, tada dospijeva i na naplatu, pa se i rok zastarijevanja mjeničnog potraživanja iz člana 80. stav 1. Zakona o mjenici računa od tog datuma. Pri tome neosnovano revident navodi da je mjenica izdata 2003. godine, jer kako je i u prvostepenom postupku utvrđeno mjenica je izdata dana 27. 5. 2013. godine. Upisivanjem dana dospijeća na bjanko mjenici nije ostvaren uslov iz člana 107. stav 2. Zakona o mjenici, tj. nije se radilo o mjenici po viđenju, već se radilo o vlastitoj mjenici na dan.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 32445/2016 od 14.3.2017. godine)

<——->

ZASTARA POTRAŽIVANJA BJANKO VLASTITE MJENICE
Zakon o mjenici
član 80
• Rok zastare potraživanja od jedne godine u slučaju imaoca bjanko vlastite mjenice u kojoj izdavalac nije označio datum dospjelosti, počinje teći na dan dospjelosti potraživanja iz osnovnog posla.
Obrazloženje:
“Tuženi u reviziji osnovano navode da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo prilikom odlučivanja o prigovoru zastarjelosti potraživanja. Naime, tuženi su u ovoj parnici isticali prigovor da bjanko mjenice koje su tuženi izdali kao sredstvo osiguranja, nisu ispunjene u skladu da predmetnim ugovorom o kreditu kao osnovnim poslom, na čije se obaveze osiguranje i odnosi. Taj prigovor tuženih je relevantan za sud, jer popunjavanje datuma dospjelosti mjenične obaveze, kao i ostalih elemenata bjanko mjenice koja je izdata radi osiguranja kredita, mora biti u skladu sa međusobnim sporazumom stranaka. Zbog toga, po ocjeni ovog suda, nižestepeni sudovi nisu pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je obaveza tuženih dospjela dana 06.07.2011. godine, koji je odredio sam tužitelj prilikom popunjavanja mjenice, iako prethodno nisu utvrdili da li je dan dospijeća mjenice pravilno označen, tj. da li je prigovor tuženih osnovan u smislu odredbe člana 18. stav 2. Zakona o mjenici. U ovom slučaju nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, pa je tužitelj, kao imalac mjenice i povjerilac iz osnovnog posla, dužan popuniti mjenicu u skladu sa uslovima i rokovima otplate kredita, što proizlazi iz sadržaja mjeničnih izjava svih tuženih, čija se ovlaštenja izričito vežu za Ugovor o kreditu, broj:… od 17.03.2003. godine, prema kojem je posljednja obaveza prvotuženog prema tužitelju dospjela za plaćanje dana 19.03.2008. godine. Prema odredbi člana 80. stav 2. Zakona o mjenici svi mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice protiv indosanta i protiv trasanta zastarjevaju za godinu dana, računajući od dana pravodobno podignutog protesta, a ako se u mjenici nalazi odredba “bez troškova”, onda od dospjelosti. Rok zastare potraživanja od jedne godine u slučaju imaoca bjanko vlastite mjenice u kojoj izdavalac nije označio datum dospjelosti, počinje teći na dan dospjelosti potraživanja iz osnovnog posla, a to je u konkretnom slučaju 19.3.2008. godine, kada je dospjela posljednja rata kredita, bez obzira na to što je na sve četiri mjenice kao dan dospjelosti neovlašteno naveden 06.07.2011. godine, i što su mjenice protestirane dana 02.08.2011. godine, 11.01.2012. godine, 17.08.2012. godine i 23.04.2012. godine. To znači da je u vrijeme podnošenja tužbe sudu dana 10.05.2012. godine, bio protekao zastarni rok od jedne godine u kojem zastarjevaju mjeničnopravni zahtjevi tužitelja kao imaoca predmetnih mjenica, protiv tuženih, kao trasanta, kao i trogodišnji zastarni rok iz člana 80. stav 1 Zakona o mjenici.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 89300/2016(1) od 16.3.2017. godine)

<——->

POSTUPAK IZVRŠENJA NAKON PODNOŠENJA PRIGOVORA NA IZNOS MJENIČNOG DUGA
Zakon o izvršnom postupku
član 50 st. 4 i 5
• Nakon podnošenja prigovora izvršenika na iznos mjeničnog duga, prijedlog za izvršenje se smatra tužbom, pa se provodi parnični postupak a izvršenje se odlaže do donošenja odgovarajuće odluke.
Obrazloženje:
“Na prijedlog tražioca izvršenja, a na osnovu vjerodostojne isprave – protestirane mjenice sud je rješenjem odredio izvršenje na koje je I izvršenik blagovremeno izjavio prigovor kojim je u potpunosti osporio rješenje o izvršenju.
Članom 50. stav 4. Zakona o izvršnom postupku određeno je ako se rješenje o izvršenju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje smatrat će se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka a stavom 5. istog člana, određeno je kada je podnesen prigovor iz prethodnog stava, sud će odgoditi izvršenje i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako uspije sa tužbom.
Na navedeno rješenje žalbu je uložio tražilac izvršenja, koju je Kantonalni sud odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
Prema stanju spisa prvostepeni sud je odredio izvršenje na osnovu mjenice sa izdatim protestom Općinskog suda u S. Prigovor je podnio prvoizvršenik u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja. Prvostepeni sud je rješenjem odložio izvršenje, odredio da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom i da će se po pravomoćnosti rješenja spis dostaviti parničnom odjeljenju, te odredio da će se nastaviti na prijedlog tražioca izvršenja, ako uspije sa tužbenim zahtjevom.
Ovakva odluka prvostepenog suda je pravilna i na Zakonu zasnovana. Podnesenim prigovorom I izvršenik je osporila iznos mjeničnog duga. Stoga je prvostepeni sud pravilno postupio kada je shodno članu 50. stav 4. ZIP-a prijedlog za izvršenje smatrao tužbom. To znači da se nakon podnošenja prigovora provodi parnični postupak i da će se donijeti odgovarajuća odluka. Do donošenja takve odluke u parničnom postupku izvršenje na osnovu donesenog rješenja o izvršenju se odlaže – odgađa, kako je to propisano stavom 5. člana 50. Zakona o izvršnom postupku, a nastavit će se na prijedlog tražioca izvršenja, ako uspije sa tužbenim zahtjevom.”

(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, Gž 160389/2011(1) od 10.12.2012. godine)

<——->

SOLIDARNA ODGOVORNOST DUŽNIKA IMAOCU MJENICE
Zakon o mjenici
član 48
• Za obaveze po mjenici imaocu mjenice (tražiocu izvršenja) odgovaraju svi dužnici solidarno, pa kada jedan od izvršenika kao solidarni dužnik ospori iznos mjeničnog duga onda se izvršni postupak ne može provoditi ni u odnosu na izvršenike koji nisu uložili prigovor sve dok parnični sud ne donese pravomoćnu odluku.
Obrazloženje:
“Pri tom prvostepeni sud je pravilno postupio kada je izvršenje odgodio i u odnosu na izvršenike koji nisu uložili prigovor. Ovo stoga, što prema načelu solidarnosti iz člana 48. Zakona o mjenici za obaveze po mjenici imaocu mjenice, tražiocu izvršenja, odgovaraju svi dužnici solidarno, pa kada jedan od izvršenika kao solidarni dužnik ospori iznos mjeničnog duga onda se ne može provoditi izvršni postupak ni u odnosu na ostale izvršenike dok parnični sud ne donese pravomoćnu odluku o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja iz vjerodostojne isprave.
Pošto je, slijedom gore navedenog, ovaj sud utvrdio da razlozi žalbe nisu osnovani, a nema ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu odbiti i prvostepeno rješenje potvrditi na osnovu člana 235. stav 1. tačka 2. ZPP-a.”

(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, Gž 160389/2011(2) od 10.12.2012. godine)

<——->

NEMOGUĆNOST OSPORAVANJA GLAVNOG DUGA U POSTUPKU PROTESTA MJENICE
Zakon o mjenici
član 71
• Glavni dug se može osporavati u parničnom i izvršnom postupku, a ne i u postupku protesta mjenice.
Obrazloženje:
“Prvostepeni sud je utvrdio da je mjenica čiji protest se traži, dospjela za naplatu dana 29.3.2016. godine i da je prijedlog za protest mjenice podnesen dana 30.3.2016. godine. Ovo činjenično utvrđenje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je prvostepeni sud pravilno primijenio citirane odredbe Zakona o mjenici kada je usvojio prijedlog za protest mjenice predlagača pobijanim rješenjem. Naime, članom 45. stav 3. Zakona o mjenici (“Službene novine FBiH”, br. 32/00 i 28/03) određeno je da se protest zbog neisplate mjenice plative na određeni dan mora podići jednog od dva radna dana koji dolaze odmah za danom plaćanja mjenice.
Navodi žalbe kojima se osporava glavni dug nisu od značaja, što je prvostepeni sud pravilno cijenio jer te navode protupredlagateljica može isticati u parničnom i izvršnom postupku, a ne i u postupku protesta mjenice kao što je ovaj, a niti žalbeni navodi dovode u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.”

(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, Gž 76323/2016 od 20.4.2017. godine)

<——->

PRAVO IMAOCA MJENICE SA NAZNAKOM “BEZ PROTESTA”
Zakon o mjenici
član 47 stav 1
• Mjenica koja je izdata sa naznakom “bez protesta”, oslobađa njenog imaoca obaveze da radi ostvarenja regresa podiže protest zbog neakceptiranja ili neisplate.
Obrazloženje:
“Suprotno rezonovanju žalbi, u konkretnom slučaju nije ni bilo mjesta podizanju protesta zbog neisplate mjenice, u smislu člana 45. Zakona o mjenici, jer je na mjenici serijski broj…, koja je izdata 21.09.2002.godine, naznačeno “bez protesta”, što u smislu člana 47. stav 1. Zakona o mjenici, oslobađa tužitelja kao njenog imaoca obaveze da radi ostvarenja regresa podiže protest zbog neakceptiranja ili neisplate. Kako tuženi nisu ničim dokazali da je solo mjenicu serijski broj…, tužitelj popunio protivno sporazumu koji su tuženi potpisali 21.09.2002. godine, to suprotno rezonovanju žalbe, naprijed navedena mjenica na iznos od 18.969,40 KM, u kojoj je naznačena dospjelost 10.09.2007.godine,može predstavljati vjerodostojnu ispravu u smislu člana 29. Zakona o izvršnom postupku, tako da je i bilo mjesta da se podneseni prijedlog za izvršenje od 04.10.2007.godine smatra tužbom u smislu člana 50. stav 4. Zakona o izvršnom postupku, obzirom da su tuženi, kao izvršenici, prigovorili na naprijed navedeno rješenje o izvršenju.
Zbog toga, nije ni bilo mjesta da se odbaci ili odbije prijedlog za izvršenje, odnosno tužbeni zahtjev tužitelja opredijeljen u toku parničnog postupka, kao neuredan i nedopušten, niti je prihvatljivo tumačenje žalbenih navoda u odnosu na odredbe člana 50.Zakona o izvršnom postupku.”

(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, Gž 47421/2016(1) od 30.9.2016. godine)

<——->

PRAVO IMAOCA MJENICE PREMA AKCEPTANTU
Zakon o mjenici
član 39 i član 54 stav 1
• Imalac mjenice ne gubi svoja prava iz mjenice prema akceptantu, bez obzira što nije u rokovima propisanim u članu 39. Zakona o mjenici podnio mjenicu na isplatu akceptantu, organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa (banci kod koje akceptant eventualno ima račun) ili sudu.
Obrazloženje:
“Međutim, kako se se potpis prvotužene nalazi na licu mjenice ispod oznake “prihvaćamo”, zbog čega ista, po ocjeni ovog suda, ima položaj glavnog mjeničnog dužnika, kao akceptant, tako da je pravilan zaključak prvostepenog suda da prvotužena, u smislu odredbe člana 48. Zakona o mjenici odgovara tužitelju kao imaocu mjenice i da tužitelj, kao povjerilac može od nje sudskim putem zahtijevati naplatu po navedenoj mjenici. Ovo iz razloga što se prvotužena, nasuprot navodima žalbe, akceptom obavezala da mjenicu plati po dospjelosti (mjenica dospjela za naplatu 10. 9. 2007. godine), pa kako je imalac navedene mjenice tužitelj, on ima pravo na neposrednu tužbu protiv prvotužene, kao akceptanta, bez obzira što prije podnesenog prijedloga za izvršenje 9. 10. 2007. godine, prvotuženoj nije navedenu mjenicu podnio na isplatu u rokovima predviđenim odredbom člana 39. Zakona o mjenici. Prvotužena zanemaruje da je odredbom člana 54. stav 1. Zakona o mjenici propisano da sa protekom rokova za podnošenje mjenice po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju, za podizanje protesta zbog neakceptiranja ili zbog neisplate, za podnošenje na isplatu mjenice koja sadrži odredbu “bez troškova”, imalac mjenice gubi svoja prava protiv indosanta, protiv trasanta i protiv ostalih obveznika izuzev akceptanta. Dakle, iz sadržine i smisla odredbe člana 54. stav 1. Zakona o mjenici, slijedi da tužitelj kao imalac mjenice nije izgubio svoja prava iz mjenice serijski broj AF…., prema prvotuženoj, kao akceptantu, bez obzira što nije u rokovima propisanim u članu 39. Zakona o mjenici podnio na isplatu prvotuženoj navedenu mjenicu, bilo organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa (banci kod koje prvotužena eventualno ima račun) ili sudu, na čemu prvotužena neosnovano istrajava u žalbi.”

(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 32 0 I 041078 18 Gž od 27.11.2018. godine)

<——->

DOZVOLJENOST PROTIVTUŽBE U VEZI MJENICE
Zakon o parničnom postupku
član 54 st. 1 i 2
• Protivtužbeni zahtjev koji je usmjeren na utvrđenje da je tužitelj zbog nepodizanja protesta i neblagovremenog podnošenja mjenice na isplatu izgubio pravo da od tuženog zahtijeva isplatu duga po osnovu predmetne mjenice, ispunjava uslove za pravnu zaštitu, budući da se odnosi na utvrđenje nepostojanja prava.
Obrazloženje:
“Odlučujući o protivtužbenom zahtjevu drugotužene, u dijelu koji je usmjeren na utvrđenje da mjenica bez protesta nije vjerodostojan isprava, ovaj sud nalazi da se žalbom pravilno ukazuje da prvostepeni sud navedeni zahtjev nije mogao odbiti samo iz razloga što parnični sud ne može derogirati odluke izvršnog suda, budući da je za odluku o protivtužbenom zahtjevu u ovom dijelu relevantna sadržina odredbe člana 29. Zakona o izvrsnom postupku, prema kojoj odredbi vjerodostojnu ispravu predstavlja mjenica i ček sa protestom i povratnim računom, a što je u skladu i sa pravnim shvatanjem Vrhovnog suda FBiH broj… od 5. 12. 2016. godine, prema kojem mjenica, koja nije protestirana, iako sadrži klauzulu “bez protesta”, nije vjerodostojna isprava. Međutim, postavljeni protivtužbeni zahtjev u ovom dijelu nije dozvoljen, zbog sadržaja pravne zaštite koji je predmet protivtužbe, budući da se istim u suštini traži utvrđenje koje je regulisano odredbom člana 29 ZIP pa se istom nije moglo udovoljiti, bez obzira na navode o pravnom interesu drugotužene za podnošenje protivtužbe u ovom dijelu.
Nasuprot tome, protivtužbeni zahtjev u dijelu u kojem je usmjeren na utvrđenje da je tužitelj zbog nepodizanja protesta i neblagovremenog podnošenja mjenice na isplatu izgubio pravo da od drugotužene zahtijeva isplatu duga po osnovu predmetne mjenice, ispunjava uslove za pravnu zaštitu u smislu odredbe člana 54. stav 1. i 2. ZPP, budući da se odnosi na utvrđenje nepostojanje prava, a pravni interes za podnošenje protivtužbe u ovom dijelu postoji, obzirom da je za drugotuženu u konkretnom slučaju postojala neizvjesnost u odnosu prema tužitelju, u pogledu gubitka prava po predmetnoj mjenici, tako da je ista imala opravdanu potrebu da nepostojanje tog prava učini nesumnjivim, slijedom čega je i odlučeno da se prvostepena presuda u ovom dijelu protivtužbenog zahtjeva preinači, kako je to navedeno u stavu drugom izreke ove presude.”

(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 32 0 I 041078 18 Gž od 27.11.2018. godine)

<——->

SOLIDARNA ODGOVORNOST ZA POTRAŽIVANJE IZ MJENICE
Zakon o mjenici
član 48
• Bez obzira što tuženik zaista nije potpisao poseban ugovor o žiriranju, on odgovara za potraživanje tužitelja navedeno u mjenici jer imaocu mjenice odgovaraju svi, solidarno, koji su mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali ili avalirali.
Obrazloženje:
“Iz nespornih činjenica i činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da je Š. E. sa tužiteljem zaključio ugovor o kreditu i da je na osnovu tog ugovora tužitelj odobrio Š. E. kredit od 5.000,00 KM, koji iznos mu je, po odbitku troškova, i isplatio, a S. E. nije tužitelju isplatio iznos od 3.653,44 KM, koji je bio obavezan prema navedenom ugovoru o kreditu, da su kao sredstva obezbjeđenja po ovom ugovoru, ugovoreni administrativna zabrana, sa kojom se saglasio tuženi, koji se tom zabranom obavezao platiti neplaćeni iznos odobren po osnovu kredita, a kao sredstvo obezbjeđenja izdata je i mjenica od strane S. E. i S. E., prilikom zaključenja ugovora o kreditu, saglasio se da se ova mjenica naknadno popuni od strane tužitelja, a S. E. potpisao je mjenicu s oznakom bez protesta te je mjenicu potpisao i tuženi J. D., a ova mjenica u pogledu svoje sadržine ima sve podatke predviđene za njezinu valjanost. Također, u toku postupka tuženi nije dokazao da je njegova saglasnost da žirira za iznos po navedenom ugovoru o kreditu rezultat prevare. Naime, tuženik je naveo da se on saglasio da bude žirant Š. E. za iznos od 500,00 KM a ne za iznos od 5.000,00, KM te da je upisani iznos od 5.000,00 KM rezultat prevare, međutim, kako tuženi, na kojem je bio teret dokazivanja za ove činjenice prema odredbi iz člana 123. stav 1 ZPR ovo nije dokazao, ovi navodi nisu od utjecaja na činjenično utvrđenje prvostepenog suda.
Polazeći od nespornih činjenica i činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda, pravilno je prvostepeni sud primijenio materijalno pravo kada je tuženog obavezao na isplatu navedenog iznosa. Bez obzira što tuženik zaista nije potpisao poseban ugovor o žiriranju, on odgovara za potraživanje tužitelja navedeno u mjenici jer, prema odredbi iz člana 48. stav 1 Zakona o mjenici, imaocu mjenice odgovaraju svi, solidarno, koji su mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali ili avalirali, pa žalbeni navodi tuženog koji pobija postojanje obaveze iz mjenice zbog toga što nije potpisao poseban ugovor o žiriranju, nemaju utjecaja na zakonitost pobijane odluke. Ni navodi da nije dao ovlaštenje imaocu mjenice da naknadno popuni bjanko mjenicu podacima o dospijeću i iznosu tražbine, nisu od utjecaja na zakonitost pobijane odluke, jer je ovakvo ovlaštenje imaocu mjenice, u ugovoru o kreditu dao S. E. a, prema odredbi iz člana 33. Zakona o mjenici, tuženi odgovara u okviru odgovornosti S. E. Dakle, tuženi kao mjenični dužnik obavezan je imaocu mjenice ispuniti tražbinu u visini navedenoj u mjenici.
Tuženi, sada u žalbi, navodi da je mjenično potraživanje zastarjelo, međutim kako taj prigovor nije naveo u toku prvostepenog postupka, nema pravo, sada u žalbenom postupku, isticati taj prigovor, s obzirom da nije dokazao da taj prigovor nije mogao istaći iz opravdanih razloga.”

(Presuda Kantonalnog suda u Bihaću, Gž 5016/2014 od 16.7.2014. godine)

<——->

PROTEST MJENICE
Zakon o mjenici
član 71
• Žalbeni navodi u pogledu visine duga i potpisa protupredlagača na mjenici nemaju utjecaja na zakonitost odluke o protestu mjenice.
Obrazloženje:
“Odredbama Zakona o mjenici (“Sl. novine FBiH”, br. 32/00 i 28/03) iz čl. 71 – 79 određen je postupak i uslovi pod kojima se protest podiže kod mjesno nadležnog suda za osobu protiv koje se podiže protest. Protupredlagač u žalbi ne pobija zakonitost pobijane odluke polazeći od uslova, predviđenih Zakonom o mjenici za podizanje protesta, pa žalbeni navodi u pogledu visine duga i potpisa protupredlagača na mjenici, nemaju utjecaja na zakonitost pobijane odluke, a ovi navodi su i samo paušalno dati. Prvostepeni sud je u pobijanom rješenju cijenio navode protupredlagača i pravilno je zaključio da ovi navodi, koji se ponavljaju u žalbi, nemaju utjecaja na odluku o protestu mjenice.”

(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, Gž 76600/2017 od 22.5.2017. godine)

<——->

PROMJENA PRAVNE PRIRODE MJENIČNOG SPORA
Zakon o izvršnom postupku
član 50
• Spor gubi pravnu prirodu mjeničnog spora i poprima pravnu prirodu spora iz građansko-pravnog odnosa ako tužitelj u toku postupka koji je započeo kao mjenični spor promijeni činjenični i pravni osnov u smislu da isplatu traži iz ugovora o jemstvu.
Obrazloženje:
“U postupku je utvrđeno da je tužena bila jamac glavnom dužniku za kredit koju mu je odobrio i isplatio tužitelj, kredit je dospio za isplatu a nije plaćen a bio je obezbjeđen mjenicom to je pokrenut izvršni postupak te s obzirom da je izjavljen prigovor postupak je nastavljen kao parnični. U postupku je utvrđeno da temeljem ugovora tužena kao jemac prihvatila obavezu na plaćanje dužnog iznosa ako to ne učini glavni dužnik, slijedom čega je prvostepeni sud pravilno usvojio tužbeni zahtjev uz pravilnu primjenu materijalnog prava na koje se pozvao što prihvata i žalbeni sud. Dakle, iz izvršnog postupka je nastavljen parnični postupak koji je započeo kao mjenični spor, ali je tužitelj u toku postupka promijenio činjenični i pravni osnov u smislu da isplatu traži iz naslova obaveza iz ugovora o jemstvu, te u takvoj situaciji predmetni spor je izgubio pravnu prirodu mjeničnog spora a poprimio pravnu prirodu spora iz građansko pravnog odnosa tj. ugovora. Budući da je tužitelj predložio i izveo sve relevantne dokaze a sud njihovom ocjenom utvrdio relevantne činjenice o tuženoj kao jemcu, o neisplaćenom dugu po osnovu kredita, o visini toga duga, to je pravilno i usvojio takav tužbeni zahtjev. Zato su neosnovani svi žalbeni navodi koji se tiču navoda vezanih za one prigovore koje se mogu isticati u mjeničnom sporu jer konkretan spor više nije takav. Neosnovani su i žalbeni navodi vezani za ocjenu dokaza jer je prvostepeni sud ocijenio sve izvedene dokaze utvrdio relevantne činjenice i na njih pravilno primijenio materijalno pravo.”

(Presuda Kantonalnog suda u Bihaću, 20 0 P 027116 17 Gž od 5.1.2018. godine)

<——->

PRIGOVOR ZASTARE U POSTUPKU PROTESTA MJENICE

Zakon o mjenici čl. 71 i 80

U sudskom postupku protesta mjenice prigovori o zastari potraživanja obezbijeđenog mjenicom nisu od uticaja na usvajanje protesta, već se mogu isticati u drugim postupcima vezanim za ostvarenje potraživanja.

Obrazloženje:
“Prvostepenim rješenjem je usvojen prijedlog za protest mjenice. Netočan je žalbeni navod da imalac mjenice nije imao ovlaštenje za popunu bjanko mjenice jer iz stanja spisa slijedi da je imalac mjenice imao takvo ovlaštenje (“ovlaštenje za popunu bjanko mjenice”) kojim ovlaštenjem pismeno sačinjenim, pečatima ovjerenim i od ovlaštenih lica potpisani… kornere ovlašćuje predlagača da u slučaju neurednog izmirenja obaveze iskoristi ponuđene instrumente obezbjeđenja potraživanja odnosno mjenice, a sama ta izjava je doslovno i nazvana “ovlaštenje za popunu bjanko mjenice”. Nisu od značaja žalbeni navodi o zastari potraživanja obezbjeđenog mjenicom, jer se u konkrentom slučaju radi o sudskom postupku protesta mjenice pa takvi prigovori nisu od uticaja na usvajanje protesta, već se mogu isticati u drugim postupcima vezanim za ostvarenje potraživanja.”

(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, 17 0 V 065661 15 Gž od 1.12.2017. godine)

Mjenica na određeno vrijeme po viđenju

Dospjelost mjenice na određeno vrijeme po viđenju izračunava se bilo prema danu akcepta, bilo prema danu protesta zbog neakceptiranja.
Mjenica na određeno vrijeme od dana izdavanja

To je mjenica na kojoj je dospijeće mjeničnog potraživanja određeno naznačivanjem dužine vremena čijim istekom dospijeva mjenična obveza. Taj period počinje da teče od dana izdavanja mjenice, a može se naznačiti u danima, mjesecima ili izrazima kao «početak mjeseca», «sredina mjeseca», «kraj mjeseca».

Ako je dospjelost određena za početak, polovinu (sredinom januara, sredinom marta itd.) ili za kraj mjeseca, onda se pod tim podrazumijeva prvi, petnaesti ili posljednji dan mjeseca. Izraz “pola mjeseca” znači rok od petnaest dana.

Mjenica koja glasi na jedan ili više mjeseci, dospijeva istog dana u mjesecu kadaje mjenica izdata.
Mjenica na određeni dan

To je mjenica na kojoj je dospijeće mjenične obaveze određeno tačno navedenim danom ili datumom.

Mjenična načela:

1) Načelo pismenosti – mora biti na propisanom obrascu

2) Načelo inkorporacije – bitni elementi moraju biti upisani u mjenicu

3) Načelo fiksnosti obaveze – prava i obaveze su apsolutne i fiksne

4) Načelo neposrednosti – imalac mjenice je u direktnom pravnom odnosu prema dužnicima

5) Načelo samostalnosti – mjenično-pravni odnos je nezavisan od osnovnog posla i svaki potpis na mjenici zasniva samostalnu mjenično-pravnu obavezu

6) Načelo apsloutnog novčanog iznosa – mjenica glasi na određenu svotu novca isključivo u domaćoj valuti

7) Načelo solidarnosti – odgovornost svih potpisnika kako odgovara izdavalac mjenice, prevaljivanje obaveze sa jednog na drugog mjeničnog dužnika

Mjenične radnje obavezivanja:

Akceptiranje mjenice

Akcept se vrši tako da trasat na samoj mjenici napiše: priznajem ili prihvaćam, ili neku drugu riječ koja ima to značenje a zatim se potpiše.

To znači da izdavalac mjenice (trasant) mjenicu potpisuje i daje imaocu (remitentu), a trasat (akceptant) se svojim potpisom prihvata za ispunjenje i on postaje kao i glavni dužnik.

Ako trasat prihvata mjenicu (akceptira), onda taj akcept mora biti bezuslovan, ali ga može ograničiti na dio iznosa.

Akceptom se trasat obavezuje da mjenicu plati po dospjelosti. Tužba protiv akceptanta nije uslovljena nikakvim protestom jer on nije regresni nego glavni dužnik. U našj praksi je ovo često isto lice koje se pojavljuje i kao izdavalac trasant i kao akceptant trasat, a pored toga su jako česte situacije i kada je izdavalac mjenice privredni subjekt a akceptant vlasnik ili odgovorno lice.

Amortizacija mjenice

Amortizacija je sudski vanparični postupak u kojem se štite prava iz mjenice a sud donosi odluku o proglašenju izgubljene ili oštećene mjenice nevažećom.

Postupak amortizacije mjenice se pokreće prijedlogom.

Kada se mjenica amortizuje, raniji imalac može da ima prava samo prema glavnom mjeničnom dužniku – ne i prema akceptantima jer je mjenično pravni odnos prestao samim tim što je remitent izgubio mjenicu.

Aval

Isplata mjenice može biti dodatno osigurana mjeničnim jemstvom (za ukupnu mjeničnu svotu ili za izvjestan dio, djelimično ili potpuno ograničeno ili ne vremenski) i može ga dati svako lice svojim potpisom na mjenici riječima “aval per”, “kao jemac” ili nekim drugim izrazom koji ima isto značenje, a to je najčešće u praksi na poleđini mjenice a rijetko na alonžu. Avalista odgovara kao onaj za koga je dao jemstvo, a ako plati mjenicu ima pravo regresa od ostalih mjeničnih dužnika.

Nastavak na: Mjenica u sudskoj praksi

Nazad na: sudska praksa BiH