Nepostojanje elemenata bica krivicnog djela ugrozavanje javnog saobracaja

• Lice koje leži na kolovozu nema svojstvo pješaka, pa se u radnjama vozača koji pregazi takvo lice a kojem se na teret stavlja povereda blanketne norme koja glasi da je vozač dužan da obrati pažnju na pješake koji se nalaze na kolovozu ili stupaju na kolovoz ne stiču elementi bića krivičnog djela Ugrožavanje javnog saobraćaja.

Obrazloženje:

“Pravilan je stav pobijane presude da radnja opisana u izreci prvostepene presude koja se preinačava pobijanom presudom, nije krivično djelo. O tome je pobijana presuda dala valjano obrazloženje koje, a suprotno prigovorima žalbe tužioca, prihvata i ovaj sud. Naime, optužnica potvrđena od prvostepenog suda u dispozitivu sadrži blanketnu normu iz člana 30. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima (“Službeni list SFRJ”, broj 50/88 – u daljem tekstu: ZOBS-a na putevima), sa izmjenama i dopuna istog zakona, što se i navodi u obrazloženju pobijane presude. Ova blanketna norma propisuje da je vozač dužan da obrati pažnju na pješake koji se nalaze na kolovozu, ili stupaju na kolovoz. Povredu drugih blanketnih normi dispozitiv potvrđenje optužnice ne sadrži. Imajući to u vidu, pobijana presuda polazeći od stava koji je i po ocjeni ovoga suda pravilan da je oštećeni kada je pregažen automobilom optuženog, ležao na kolovozu, i nije imao svojstvo pješaka, koji pojam je sadržan u odredbi člana 10. stav 1. tačka 49. ZOBS-a na putevima, pravilno postupa, kada preinačava prvostepenu presudu nalazeći da djelo opisano u izreci te presude nije krivično djelo i optuženog oslobađa od optužbe na osnovu člana 298. tačka a) ZKP, jer je prvostepenom osuđujućom presudom na štetu optuženog povrijeđen krivični zakon.

Prigovori žalbe tužioca u osnovu pobijanja presude, zbog pogrešno i nepotupuno utvrđenog činjeničnog stanja koji se svode na tvrdnju da optuženi nije prilagodio brzinu kretanja vozila konkretnoj saobraćajnoj situaciji nisu osnovani, jer tim prigovorima žalba ukazuje na postojanje povrede druge blanketne norme, a ne one sadržane u dispozitivu potvrđene optužnice, slijedom toga su neosnovani prigovori žalbe, zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona.

Kako iz svih navedenih razloga žalba tužioca nije osnovana, valjalo je tu žalbu odbiti na osnovu člana 327. ZKP i pobijanu presudu potvrditi.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 87 0 K 001040 11 Kžž od 12.4.2011. godine)