Obaveza plaćanja kaznene takse

• Da bi se taksenom obvezniku nametnula obaveza plaćanja kaznene takse, potrebno je da je sudska taksa određena odnosno obračunata u skladu sa Zakonom o sudskim taksama i Taksenom tarifom.

Obrazloženje:

“Iz stanja spisa proizlazi da je predlagač 23.01.2018. godine, podnio Okružnom sudu u B. prijedlog za priznanje strane odluke – presude Općinskog građanskog suda u Z. od 11.12.2014. godine poslovni broj…, pravosnažna 08.01.2015. godine, donesene u parničnom postupku, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice (ovdje protivnika predlagača) za naknadu štete nematerijalne štete u visini od 74.000,00 kuna i materijalne štete u visini od 8.663,49 kuna (ukupno 91.326,98 kuna), te je tužiteljica obavezana da plati na ime troškova postupka tuženom (predlagaču) 7.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u toj odluci.

O prijedlogu za priznanje strane sudske odluke, koji se provodi po pravilima vanparničnog postupka, Okružni sud u B. odlučio je rješenjem broj… od 09.07.2018. godine, tako što je priznao navedenu stranu sudsku odluku i odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv rješenja Okružnog suda u B. broj… od 09.07.2018. godine o priznanju strane sudske odluke nije izjavljena žalba, te je naredbom postupajućeg sudije od 19.09.2018. godine spis arhiviran.

U isto vrijeme kada je predlagaču dostavljeno rješenje o priznanju strane sudske odluke (13.07.2018. godine), Okružni sud u B. mu je dostavio i nalog-opomenu za plaćanje sudske takse (na rješenje 500,00 KM i na prijedlog 500,00 KM) i pozvao ga da taksu plati u roku od 8 dana od prijema naloga, jer će se u protivnom taksa naplatiti prinudnim putem (i kaznena taksa od 50%).

I u ranijoj fazi postupka Okružni sud u B. je nalogom-opomenom od 24.01.2018. godine, te od 13.03.2018, 21.03.2018. i 29.05.2018. godine pozivao predlagača da plati taksu na prijedlog u iznosu od 500,00 KM.

Na dostavljene naloge za plaćanje takse predlagač je prigovarao u pogledu određene visine takse, ali kako nije platio traženi iznos sudske takse, Okružni sud u B. je donio pobijano rješenje.

Prvostepeni sud je u pobijanom rješenju utvrdio visinu taksene obaveze prema vrijednosti spora imajući u vidu visinu glavnog tužbenog zahtjeva u stranoj sudskoj odluci čije priznanje je tražio predlagač, a kojom je odlučeno o novčanom potraživanju tužiteljice (ovdje protivnika predlagača) u visini od 74.000,00 kuna + 8663,49 kuna, tako da je u skladu sa Tarfnim brojem 1. tačka 1. 4. Taksene tarife, koja je prema odredbi člana 1. stav 2. Zakona o sudskim taksama (“Službeni glasnik RS”, broj 73/08, 49/09, 67/13, 63/14 i 66/18 – u daljem tekstu: ZST) njegov sastavni dio, odredio taksu na prijedlog u visini od 500,00 KM (za vrijednost spora od 10.000,00 do 50.000,00 KM), te istu visinu takse i na rješenje o priznanju strane sudske odluke u skladu sa Tarifnim brojem 2. tačka 1. Taksene tarife.

Osnovano predlagač u žalbi prigovara da je vrijednost predmeta spora 7.500,00 kuna, koliko je u stranoj sudskoj odluci dosuđeno predlagaču na ime troškova parničnog postupka, te da bi tu vrijednost trebalo uzeti u obzir prilikom utvrđivanja visine takse, čime se ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Prema odredbi člana 30. ZST, kada je u vanparničnom postupku za plaćanje takse mjerodavna vrijednost zahtjeva, za njeno utvrđenje će se primjenjivati odredbe člana 21. do 26. ovog zakona, ako u Taksenoj tarifi nije drugačije određeno.

Stranom sudskom odlukom čije priznanje traži predlagač, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice (protivnika predlagača) za naknadu štete, a ona obavezana tuženom (ovdje predlagaču) platiti troškove postupka u visini od 7.500,00 kuna sa zateznom kamatom.

Proizlazi da je predlagač, kako bi naplatio dosuđene troškove parničnog postupka u visini od 7.500,00 kuna, podnio prijedlog da se prizna strana sudska odluka, pa je za plaćanje sudske takse mjerodavna vrijednost novčanog zahtjeva predlagača u iznosu od 7.500,00 kuna (što preračunato u KM valutu predstavlja iznos od 1.990,00 KM), a ne iznos od 74.000,00 kuna + 8663,49 kuna (24.173,00 KM), od koga je pošao prvostepeni sud, jer taj iznos glavnog zahtjeva iz strane sudske odluke ne pripada predlagaču.

Polazeći od toga da je Tarifnim brojem 1. 1. 2. Taksene tarife propisano da se na prijedlog da se prizna odluka stranog suda plaća prema vrijednosti spora preko 1.500,00 do 3.000,00 KM taksa u iznosu 100,00 KM, a prema Tarifnom broju 2.1. na rješenje o priznanju strane sudske odluke prema taksenoj osnovici propisanoj Tarifnim brojem 1. Taksene tarife, proizlazi da je visina obaveze predlagača na ime takse na prijedlog 100,00 KM i takse na rješenje o priznanju 100,00 KM, odnosno ukupno 200,00 KM, a ne u visini koju je utvrdio prvostepeni sud.

Nadalje, po ocjeni ovog suda nisu se stekli uslovi da se odredi predlagaču plaćanje kaznene takse, jer je uslov za njeno plaćanje da je sudska taksa određena odnosno obračunata u skladu sa ZST i Taksenom tarifom, što nije u konkretnom slučaju, čemu je predlagač i prigovarao prilikom prijema naloga-opomene.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na osnovu čnana 235. stav 1. tačka 3) Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS” broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u vezi sa članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 36/09 i 91/16).”

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 12 0 V 006667 18 Gž 2 od 22.11.2018. godine)

https://www.anwalt-bih.de