ODGOVORNOST U SLUČAJU UNIŠTENjA ILI OŠTEĆENjA NAPUŠTENOG STANAZakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovimačlan 18a stav 3 |
- Isključena je odgovornost tužene općine za materijalnu štetu na stanu ukoliko se radi o stanu u zgradi koja je izgorjela u ratu kao posljedica više sile, zbog čega su nosioci stanarskog prava i bili prinuđeni da napuste stan.
Obrazloženje:
“Suprotno pogrešnom stavu drugostepenog suda, prvostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da nisu ispunjeni uslovi za obavezivanje tužene na naknadu materijalne štete primjenom citirane odredbe člana 18a stav 3. navedenog zakona. Dakle, iako je tužiteljica aktivno legitimisana kao član porodičnog domaćinstva svojih umrlih roditelja (nosilaca stanarskog prava), utvrđene činjenice da se radi o stanu u zgradi koja je izgorjela u ratu kao posljedica radnih djelovanja (dakle višom silom) zbog čega je porodica i bila prinuđena napustiti stan, isključuje odgovornost tužene za štetu tužiteljici. Dakle, pasivna legitimacija tužene, kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud, imala bi osnova samo u situaciji da je stan uništen, odnosno oštećen, u periodu od kada je stan napušten od strane nositelja stanarskog prava pa do trenutka njegovog vraćanja u posjed nositelju stanarskog prava ili članu porodičnog domaćinstva. U toku postupka nije utvrđeno ni da je predmetna zgrada i sporni stan stavljena pod upravu tužene općine, niti da je ona njima raspolagala iz kojih razloga nema osnova za odgovornost tužene osnovom navedene odredbe člana 18a stav 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Nadalje, isključena je odgovornost tužene za štetu u slučaju kada se radi o tkz. ratnoj šteti koja je izuzeta iz opšteg režima odgovornosti za štetu, zbog čega se ne mogu primijeniti pravila o odštetnoj odgovornosti tužene ni po članu 154. stav 1. i 2. ZOO, u vezi sa članom 173. ZOO, te članu 172. ZOO u vezi sa članom 308. tada važećeg Zakona o državnoj upravi jer nije utvrđeno da su štetu počinila lica koja su organi tužene imali ili mogli imati pod svojom kontrolom.”
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 46 0 P 005210 19 Rev od 11.2.2020. godine)
