Otkaz ugovora o radu zbog počinjenog krivičnog djela

• Budući da potvrđena optužnica nije dokaz da je radnik počinio krivično djelo, već ona samo ukazuje na postojanje osnovane sumnje da je on počinio predmetno krivično djelo, poslodavac mu ne može na osnovu potvrđene optužnice dati otkaz ugovora o radu nego samo na osnovu pravosnažne osuđujuće presude krivičnog suda.

Obrazloženje:

“Ne stoji povreda odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (“Službene novine FBiH”, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u daljem tekstu: ZPP) na koju ukazuje revident. Drugostepeni sud je u okviru kontrolne funkcije prihvatio da je prvostepeni sud ocijenio sve dokaze savjesno i brižljivo, kako svaki dokaz posebno tako i sve dokaze zajedno. Tuženi ne može sa uspjehom svoju subjektivnu ocjenu dokaza suprotstaviti ocjeni dokaza koju su dali nižestepeni sudovi u skladu sa odredbom člana 8. ZPP Drugostepeni sud je cijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja i za svoju odluku dao odgovarajuće razloge (član 231. u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP) pa prema tome nije bilo povreda iz člana 209. ZPP.

Ocjenom prihvaćenih dokaza koje su stranke izvele na glavnoj raspravi kod prvostepenog suda nižestepeni sudovi su utvrdili da je tužitelj bio zaposlenik tuženog po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, da je tuženi 28. 3. 2014. godine obaviješten od strane Kantonalnog tužilaštva TK da je podignuta optužnica protiv tužitelja zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo teške krađe na štetu tuženog, da je optužnica potvrđena od strane Općinskog suda u L., da je tuženi 4. 4. 2014. godine donio rješenje o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog teže povrede radne obaveze, da tuženi prije donošenja rješenja o otkazu ugovora o radu nije dao mogućnost tužitelju da iznese svoju odbranu zbog radnji koje mu se stavljaju na teret, da do zaključenja glavne rasprave kod prvostepenog suda nije bila donijeta odgovarajuća presuda krivičnog suda kojom bi bio okončan krivični postupak.

Polazeći od ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi, koje veže i revizijski sud bez ovlaštenja da ga ispituje i mijenja (član 240. stav 2. ZPP), i ovaj sud smatra da su nižestepeni sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava usvojili postavljeni zahtjev tužitelja. Na tuženom je kao poslodavcu teret dokazivanja postojanja razloga za donošenje rješenja o otkazu ugovora o radu, a tuženi ni po ocjeni ovog suda predloženim i izvedenim dokazima nije dokazao postojanje tog razloga (član 126. ZPP u vezi sa članom 91. Zakona o radu). Iz odgovora na tužbu i obrazloženja rješenja o otkazu ugovora o radu, može se zaključiti da je tuženi to rješenje donio na osnovu potvrđene optužnice.

Ovaj sud smatra da potvrđena optužnica nije dokaz da je tužitelj počinio krivično djelo zbog kojeg mu je dat otkaz ugovora o radu, već da samo ukazuje na postojanje osnovane sumnje da je počinio predmetno krivično djelo. Osim toga, prezumpcija krivične nevinosti važi sve dok se pravosnažnom osuđujućom presudom krivičnog suda ne utvrdi da je određeno lice počinilo krivično djelo koje mu se stavlja na teret i samo takva presuda veže parnični sud u pogledu krivičnog djela i krivične odgovornosti (član 12. stav 3. ZPP). Predloženi i saslušani svjedoci tuženog izjasnili su se da im je poznata činjenica o krađi bakarnih sabirnica, ali im nije poznato ko je tu krađu učinio.

Stoji i ocjena nižestepenih sudova da je tuženi bio dužan, prije donošenja rješenja o otkazu ugovora o radu, pružiti mogućnost tužitelju da iznese svoju odbranu (član 90. Zakona o radu) a kako je utvrđeno da tuženi nije tako postupio, to je imalo suštinski značaj za ocjenu zakonitosti otkaza (odluka Ustavnog suda BiH broj AP-773/04 od 15. 7. 2005. godine i AP-2395/10 od 17. 7. 2013. godine, presuda Vrhovnog suda FBiH broj… od 3. 7. 2018. godine) zbog čega je pobijana odluka dodatno nezakonita.

Polazeći od utvrđenja da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita, bilo je osnova da se usvoji postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu člana 96. stav 2. tačka 1. Zakona o radu.

Kako ne postoje razlozi revizije kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju tuženog odbiti shodno odredbi člana 248. ZPP

Ovaj sud je odbio zahtjev tuženog za naknadu troškova za sastav revizije sa kojom nije uspio (član 397. stav 1. ZPP).”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 126 0 Rs 168651 19 Rev od 8.1.2020. godine)