Home Blog Page 58

Sudska zaštita prava državnih službenika

By
ePravo.ba
-
0

SUDSKA ZAŠTITA PRAVA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine

član 2 stav 1 tačka 3)
  • Kako važeće zakonodavstvo propisuje da tužiteljica kao državni službenik zaštitu prava iz rada ostvaruje pokretanjem upravnog spora, to je neprihvatljiv prijedlog iz zahtjeva da se predmet uputi na raspravljanje u parničnom postupku.

Obrazloženje:

“Upravno vijeće je pravilno primijenilo važeće zakone kada je o tužbi tužiteljice odlučivalo primjenom odredbi Zakona o upravnim sporovima BiH.

Naime, član 2. stav 1. tačka 3 Zakona o upravnim sporovima BiH, propisuje pravo na pokretanje upravnog spora ukoliko je konačnim aktom povrijeđeno pravo iz rada državnom službeniku, kakav status tužiteljica nesporno ima. Nadalje, tužbom se pobija i odluka drugostepenog organa za čije preispitivanje je propisano vođenje upravnog spora članom 63. stav 1. i 7. Zakona o državnoj službi u institucijama BiH. Kako važeće zakonodavstvo propisuje da tužiteljica zaštitu prava iz rada ostvaruje pokretanjem upravnog spora, to je neprihvatljiv prijedlog iz zahtjeva da se predmet uputi na raspravljanje u parnični referat.”

(Presuda Suda BiH, S1 3 U 032091 19 Uvp od 17.12.2019. godine)

Računanje roka za pokretanje upravnog spora za zaštitu prava državnih službenika

By
ePravo.ba
-
0

RAČUNANjE ROKA ZA POKRETANjE UPRAVNOG SPORA ZA ZAŠTITU PRAVA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine

član 63 stav 5
  • Rok od 15 dana za pokretanje upravnog spora za zaštitu prava iz rada državnih službenika se cijeni od datuma prijema konačne odluke čija se zakonitost preispituje.

Obrazloženje:

“Imajući u vidu ova utvrđenja, upravno vijeće je cijenilo da li je tužba podnesena u roku od 15 dana koji rok je propisan za zaštitu prava iz rada državnih službenika članom 63. stav 5. Zakona o državnoj službi u institucijama BiH (“Sl. glasnik BiH” broj 19/02 sa izmjenama). Primjenjujući relevantne zakonske odredbe koje propisuju način računanja rokova, citirane u obrazloženju rješenja, upravno vijeće je jasno i argumentovano obrazložilo izvedeni zaključak o neblagovremenosti tužbe i primjenom člana 25. stav 1. tačka 1 Zakona o upravnim sporovima BiH, donijelo odluku o odbacivanju tužbe.

I prema zaključku vijeća za upravne sporove Apelacionog odjeljenja Suda BiH, tužba tužiteljice nije blagovremena jer je podnesena istekom zakonom propisanog roka za pokretanje upravnog spora u kome državni službenik može ostvariti pravo sa sudsku zaštitu u radnom sporu. Naime, rok za pokretanje upravnog spora cijeni se od datuma prijema konačne odluke čija se zakonitost preispituje, a upravo ove okolnosti cijenilo je upravno vijeće i donijelo odluku koja je zasnovana na pravilno provedenom postupku i primjeni relevantnih zakonskih odredbi.

Neosnovano tužiteljica u zahtjevu ukazuje da se rok za pokretanje upravnog spora računa od datuma prijema zaključka o ispravci jednog od osporavanih rješenja donesenih 14. 3. 2019. godine. Zaključak o ispravci rješenja koje je donio drugostepeni organ, prema odredbi člana 209. stav 4. Zakona o upravnom postupku (“Sl. glasnik BiH”, broj 29/02 sa izmjenama) može se pobijati u upravnom sporu. Citirana odredba propisuje pokretanje upravnog spora, samo u odnosu na ispravljeni dio, ali ne i u odnosu na preostali dio rješenja na koje se ispravka odnosi. Ovo iz razloga jer rješenje kojim je odlučeno o nekoj upravnoj stvari i zaključak o ispravci ove odluke pobijaju se u različitim rokovima koji se vezuju za dan prijema svakog od rješenja, a i u različitom obimu jer se odluka preispituje u cijelosti, a zaključak samo u odnosu na ispravljeni dio. Stoga, upravno vijeće nije pogrešno primijenilo važeće zakone kod donošenja predmetnog rješenja, na način na koji ukazuje zahtjev tužiteljice, a datum prijema zaključka je potpuno irelevantan budući da tužba nije bila usmjerena na poništenje istog.”

(Presuda Suda BiH, S1 3 U 032091 19 Uvp od 17.12.2019. godine)

https://www.anwalt-bih.de

Ponavljanje postupka ako je stranka zastupana na osnovu falsifikovane punomoći

By
ePravo.ba
-
0

PONAVLjANjE POSTUPKA AKO JE STRANKA ZASTUPANA NA OSNOVU FALSIFIKOVANE PUNOMOĆI

Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine

član 222
  • Kada se ponavljanje postupka traži na osnovu tvrdnje da je ranija odluka zasnovana na falsifikovanoj ispravi, odnosno da je tužilac u postupku zastupan na osnovu falsifikovane punomoći, sud može dozvoliti ponavljanje postupka samo ako stranka dokaže da je činjenica falsifikovanja isprave – punomoći, odnosno njena neistinita sadržina, utvrđena u krivičnom postupku.

Obrazloženje:

“Prvostepeni sud je pravilno odbio prijedlog za ponavljanje konkretnog pravosnažno okončanog postupka, ali je za svoju odluku dao pogrešne razloge.

Naime, prvostepeni sud se bavi činjenicom da je zastupnik tužioca bio uredno obaviješten da mu je otkazana punomoć od strane advokata M. M., te iz toga izvodi zaključak da je tužilac ovlastio advokata S. D., te da su irelevantne tvrdnje da potpis na punomoći za advokata S. D., nije autentičan.

Sve i ako je tačno da je zakonski zastupnik tužioca bio obaviješten o otkazivanju punomoći od strane advokata M. M. (što tužilac i žalbom osporava), to ne znači i da je tužilac dao punomoć advokatu S. D., a što izričito u prijedlogu za ponavljanje postupka, kao i u žalbi, osporava. Tužilac, nakon otkazivanja punomoći od strane advokata, ne mora dati punomoć drugom advokatu. Kada tužilac, nakon obavještenja suda o otkazu punomoći, ne obavijesti sud da je ovlastio drugog punomoćnika, sud će pozive za rasprave i sva druga pismena dostaviti neposredno tužiocu, odnosno zastupniku tužioca.

Takođe, pogrešno je shvatanje prvostepenog suda da, kada se traži ponavljanje postupka iz razloga navedenih u odredbi člana 222. tačka 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, da stranka mora učiniti vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku za nju mogla biti donesena povoljnija odluka. Ovaj uslov mora biti ispunjen samo u slučaju kada se ponavljanje postupka traži zbog novih činjenica i novih dokaza u smislu tačke 9. člana 222. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine. Naime, prema odredbi člana 176. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, povreda odredaba parničnog postupka uvijek utiče na donošenje zakonite i pravilne presude ako stranku, koja je pravno lice, nije zastupalo ovlašćeno lice.

Kao razloge za ponavljanje postupka iz odredbe člana 222. tačka 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH (ZPP BiH), tužilac je naveo da advokat, S. D., nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje predmetne parnice, odnosno ovlaštenje direktora tužioca koji je jedini zakonski zastupnik istog, te da je punomoć koju je imao advokat S. D., falsifikovana.

Odredbom člana 222. tačka 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, propisano je, između ostalog, da se pravosnažno okončani postupak može ponoviti na prijedlog stranke ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašćeno lice.

Tužilac tvrdi da ga je, kao stranku u ovom postupku, zastupao advokat S. D., koji za to nije bio ovlašćen od tužioca, odnosno da je punomoć koju je imao advokat S. D., falsifikovana, na koje okolnosti prilaže nalaz i mišljenje grafologa.

Međutim, po shvatanju ovog apelacionog vijeća, kada se ponavljanje postupka traži na osnovu tvrđenja da je ranija odluka zasnovana na falsifikovanoj ispravi, odnosno da je tužilac u postupku zastupan na osnovu falsifikovane punomoći, sud može dozvoliti ponavljanje postupka samo ako stranka dokaže da je činjenica falsifikovanja isprave – punomoći, odnosno njena neistinita sadržina, utvrđena u krivičnom postupku, a što u konkretnom nije slučaj.

S obzirom na navedeno valjalo je žalbu tužioca odbiti kao neosnovanu, ali ne iz razloga koje je dao prvostepeni sudija, već iz razloga koje je dalo apelaciono vijeće, te prvostepeno rješenje potvrditi.”

(Rješenje Suda BiH, S1 Z P 006687 19 Gvlž od 23.12.2019. godine)

https://www.anwalt-bih.de

Ugovori o radnom angažmanu na više poslova kod istog poslodavca

By
ePravo.ba
-
0
UGOVORI O RADNOM ANGAŽMANU NA VIŠE POSLOVA KOD ISTOG POSLODAVCA
Zakon o radu

član 36

Ukoliko poslodavac sa zaposlenim ugovori rad na više radnih mjesta koja su kod poslodavca zasebno sistematizovana i to na nepuno radno vrijeme, dužan je taj radni angažman regulisati ugovorima za svako radno mjesto zasebno, te za svaki zaključeni ugovor izvršiti prijavu zaposlenog na obavezna osiguranja.

“Da li poslodavac i radnik trebaju sklopiti jedan ili više ugovora o radu u situaciji kada poslodavac angažuje radnika na poslove sistematizovane za različita radna mjesta sa nepunim radnim vremenom, a kako bi radnik ostvario puno radno vrijeme, te na koji način izvršiti prijavu na obavezna osiguranja u navedenim slučajevima?

Odredbom člana 22. stav 1. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016 i 89/2018 – dalje: Zakon) predviđeno je da se ugovor o radu zaključuje na neodređeno i određeno vrijeme. Također, članom 36. st. 1, 2. i 5. Zakona propisano je da se ugovor o radu može zaključiti za rad sa punim ili nepunim radnim vremenom. Puno radno vrijeme traje 40 sati sedmično, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno u kraćem trajanju. Nepunim radnim vremenom smatra se radno vrijeme kraće od punog radnog vremena.

Shodno navedenom, poslodavac može sa radnikom sklopiti ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom, a u skladu sa svojim potrebama…. u situaciji kada poslodavac angažuje radnika sa nepunim radnim vremenom na više radnih mjesta koja su posebno sistematizovana njegovim internim aktom, neophodno sklopiti posebne ugovore o radu za svako od tih radnih mjesta sa svim obaveznim elementima koje u skladu sa članom 24. Zakona ugovor o radu treba da sadrži, te u skladu sa navedenim izvršiti prijavu na obavezna osiguranja pojedinačno za svaki sklopljeni ugovor o radu.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-2907/19 od 13.11.2019. godine)

Poslovne transakcije između rodbinski povezanih lica

By
ePravo.ba
-
0
POSLOVNE TRANSAKCIJE IZMEĐU RODBINSKI POVEZANIH LICA
Zakon o porezu na dobit

član 44 stav 3

Transakcije dva pravna lica koja u organima upravljanja imaju rodbinski vezana lica smatraju se transakcijama povezanih lica u smislu Zakona o porezu na dobit.

“Pravno lice X posluje s pravnim licem Y, ali je fizičko lice koje je ovlašteno za zastupanje i upravljanje u pravnom licu X, uz ograničenja, u rodbinskim odnosima sa vlasnikom kapitala pravnog lica Y. Da li se transakcije između ova dva pravna lica mogu smatrati transakcijama između poveznih lica?

Članom 44. stavom 3. Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 15/2016 – dalje: Zakon) propisana su lica koja se smatraju povezanim licima, na način da se smatraju bilo koja dva lica ukoliko jedno lice djeluje ili će vjerojatno djelovati u skladu sa smjernicama, zahtjevima, prijedlozima ili željama drugog lica ili ukoliko oba djeluju ili će vjerojatno djelovati u skladu sa smjernicama, zahtjevima, prijedlozima ili željama trećeg lica, bez obzira na to da li su te smjernice, zahtjevi, prijedlozi ili želje saopćeni.

Povezanim licima se smatraju posebno sljedeća lica: a) bračni i vanbračni drug, potomci usvojenici i potomci usvojenika, roditelji, usvojioci, braća i sestre i njihovi potomci, djedovi i nene i njihovi potomci kao braća i sestre i roditelji bračnog ili vanbračnog druga; b) pravno lice i svako fizičko lice koje posjeduje neposredno ili posredno 25 ili više procenata vrijednosti ili broja dionica ili glasačkih prava u tom pravnom licu; c) dva ili više pravnih lica ukoliko jedno fizičko lice ili treće lice posjeduje direktno ili indirektno 25 ili više procenata vrijednosti ili broja dionica ili glasačkih prava u svakom pravnom licu.

Odredbom člana 6. stav 1. tačka a) Pravilnika o transfernim cijenama (“Sl. novine FBiH”, br. 67/2016 – dalje: Pravilnik) propisano je da se povezanim licem sa poreznim obveznikom smatraju i fizička lica – građani, koji su putem porodičnih odnosa iz člana 44. stav 3. tačka a) Zakona, povezana sa licima koja upravljaju, kontrolišu ili imaju kapital u poreznom obvezniku. Stavom 3. istog člana propisano je što znači učešće u upravljanju odnosno da ima materijalna odgovornost za izvršavanja određenih obaveza pravnog lica prema trećim licima, nezavisno od vlasničkog kapitala.

Slijedom navedenih odredbi i informacija iz upita u kojem navodite da pravno lice X posluje s pravnim licem Y, ali je fizičko lice koje je ovlašteno za zastupanje i upravljanje u pravnom licu X, uz ograničenja, u rodbinskim odnosima sa vlasnikom kapitala pravnog lica Y, mišljenja smo da na osnovu samo ovih činjenica, transakcije između ova dva pravna lica mogu se smatrati kao transakcije između poveznih lica iz člana 44. stava 3. Zakona i člana 6. stav 1. tačka a) Pravilnika, jer postoji učešće u upravljanju.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva finansija, br. 05-14-2-6545/18-1 od 26.10.2018. godine)

 

https://www.anwalt-bih.de

Pravilnik o primjeni odredaba zakona o porezu na imovinu, nasljeđe i poklon Tuzlanskog Kantona

By
ePravo.ba
-
0

PRAVILNIK O PRIMJENI ODREDABA ZAKONA O POREZU NA IMOVINU, NASLJEĐE I POKLON TUZLANSKOG KANTONA

(“Sl. novine Tuzlanskog kantona”, br. 4/2010 i 2/2020)

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1

Ovim pravilnikom se razrađuje primjena odredaba Zakona o porezu na imovinu, nasljeđe i poklon (“Službene novine Tuzlanskog kantona”, br. 14/09 i 3/10) (u daljem tekstu: Zakon), propisuje metodologija utvrđivanja porezne osnovice, definiranje obveznika, obrazac porezne prijave i drugi elementi značajni za utvrđivanje i naplatu poreza propisanih ovim zakonom.

II. POREZNI OBVEZNIK

Članak 2

Porezni obveznik u užem smislu je pravna i fizička osoba koja je prema zakonu obvezna plaćati porez. Porezni obveznik u širem smislu je pravna i/ili fizička osoba koja jamči za porez, mora obračunati, obustaviti i uplatiti porez na račun trećih osoba, predati poreznu prijavu i/ili ispuniti druge Zakonom propisane obveze.

Porezni obveznik nije onaj koji mora dati obavijest o tuđem predmetu, predati isprave, dati stručno mišljenje ili mora dopustiti pristup zemljištima, objektima ili poslovnim prostorijama. U tom slučaju radi se o obvezama trećih osoba u svrhu razjašnjenja činjeničnog stanja značajnog za oporezivanje.

Članak 3

Obveznik poreza na imovinu je fizička i pravna osoba koja je vlasnik sljedeće imovine:

1. zgrade ili stana za odmor i rekreaciju,

2. poslovne prostorije, stambene zgrade, stana, garaže i parking prostora koji se izdaju pod zakup,

3. motornog vozila,

4. plovnog objekta,

5. zrakoplova ili letjelice u vlasništvu fizičke osobe.

Obveznik poreza na imovinu je fizička osoba koja je vlasnik ili korisnik sljedeće imovine:

1. stola za igru u kasinu,

2. automata za igre na sreću,

3. automata za zabavne igre.

Ako je imovina u vlasništvu ili je koristi više osoba, svaka od njih je porezni obveznik srazmjerno dijelu vlasništva, odnosno dijela koji koristi.

Članak 4

Obveznik poreza na nasljeđe i poklon je fizička osoba koja na teritoriji Kantona naslijedi ili primi na poklon: imovinu, pravo uživanja ili korištenja nepokretnosti, diobom primi više imovine nego što mu pripada po njegovom suvlasničkom pravu na taj dio, a podložno je plaćanju poreza na nasljeđe i poklon.

III. POREZ NA IMOVINU

Članak 5

Porez na imovinu plaća se godišnje u paušalnom iznosu, i to:

1. za zgradu ili stan za odmor i rekreaciju – 1 KM po 1 m2

2. za poslovnu prostoriju, stambenu zgradu, stan i garažu koji se izdaju u zakup:

a) za poslovni prostor koji se izdaje pod zakup za:

– kancelarijski, ugostiteljski ili trgovinski koji se nalazi u stambenoj zgradi, poslovno-stambenoj zgradi ili poslovnom centru -…………………………….2,5 KM po 1 m2

– kancelarijski, ugostiteljski ili trgovinski koji se nalazi u obiteljskoj kući- 1 KM po 1 m2

– skladišni, proizvodni -…………………………..1 KM po 1m2

b) za stambenu zgradu i stan koji se izdaju pod zakup-…………………………………………….1 KM po 1 m2

c) za garažu koja se izdaje pod zakup-…………..1 KM po 1 m2

d) za parking prostor koji se izdaje u zakup-…..2 KM po 1 m2

3. za motorno vozilo, i to:

a) putničko motorno vozilo do 8 godina starosti:

– do 1600 cm3………………………………………………….30 KM

– od 1600 cm3 do 1800 cm3………………………………..50 KM

– od 1800 cm3 do 2000 cm3………………………………. 70 KM

– preko 2000 cm3………………………………………….. 200 KM

b) za putničko motorno vozilo preko 8 godina starosti -…………………………………………. 20 KM

c) za teretno motorno vozilo do 10 godina starosti:

– do 3 t………………………………………………………. 100 KM

– od 3 t do 8 t……………………………………………… 200 KM

– preko 8 t…………………………………………………… 300 KM

d) za teretno motorno vozilo preko 10 godina starosti -………………………………………. 70 KM

e) za motocikl:

– do 50 cm3 do 10 godina starosti -…………………. 40 KM

– od 50 cm3 do 150 cm3 do 10 godina starosti -………………………………… 60 KM

– od 150 cm3 do 750 cm3 do 10 godina starosti -………………………………. 100 KM

– od 750 cm3 do 1100 cm3 do 10 godina starosti -………………………………. 250 KM

– preko 1100 cm3 do 10 godina starosti -……………………………….. 350 KM

– preko 50 cm3 i preko 10 godina starosti -……. 30 KM

4. za plovni objekt:

a) do 5 m dužine bez motornog pogona -…………… 30 KM

b) od 5m do 10 m dužine bez motornog pogona -… 50 KM

c) preko 10 m dužine bez motornog pogona -………. 70 KM

d) do 5 m dužine sa motornim pogonom -…………… 50 KM

e) od 5m do 10 m dužine sa motornim pogonom -. 70 KM

f) preko 10 m dužine sa motornim pogonom -…… 100 KM

g) do 5 m dužine sa motornim pogonom preko 73,6 kW -…………………………………………. 600 KM

h) objekt preko 5 m dužine sa motornim pogonom preko 73,6 kW -…………………………. 1000 KM

i) skuter -…………………………………………………….. 100 KM

5. po stolu u kasinu -…………………………….. 10.000,00 KM

6. automat za igru na sreću -…………………… 2.000,00 KM

7. automat za zabavne igre -………………………. 800,00 KM

8. za zrakoplov i letjelicu na motorni pogon u vlasništvu fizičke osobe:

a) veličine do 6 sjedišta -………………………………… 500 KM

b) veličine od 7 do 12 sjedišta -…………………….. 1.000 KM

c) veličine preko 12 sjedišta -………………………. 2.000 KM.

Starost putničkog motornog vozila preko 8 godina u smislu članka 6. stavak (1) točka 3. podtočka b) Zakona računa se na dan, mjesec i godinu proizvodnje kada su ovi podaci sadržani u inozemnoj vlasničkoj knjižici i potvrdi o registraciji i nastupa narednog dana od isteka roka od 8 godina, a za putničko vozilo za koje je, u vlasničkoj ili prometnoj potvrdi evidentirana samo godina proizvodnje, godine starosti računaju se na pune godine, počev od godine proizvodnje, a ne od naredne godine.

Obveznici poreza na imovinu koja podliježe obvezi registriranja, plaćaju porez na imovinu prije registriranja. Bez dokaza o plaćenom porezu ne može se izvršiti registriranje.

Porez na imovinu iz točki 1., 2., 4., 5., 6., 7. i 8. stavka 1. ovog članka, kao konačna porezna obveza za odnosni porezni period, plaća se u roku od osam dana od krajnjeg roka za podnošenje prijave.

Članak 6

Ako tijekom godine dođe do promjene vlasništva nad imovinom, novi vlasnik ne plaća porez na imovinu ako je taj porez naplaćen od ranijeg vlasnika.

Ako porez iz prethodnog stavka nije naplaćen, novi vlasnik plaća porez na imovinu u visini koja odgovara srazmjerno vremenu od dana stjecanja do kraja godine, a raniji vlasnik se zadužuje dijelom poreza do iznosa propisanog člankom 5. Zakona.

Članak 7

Porez na imovinu ne plaćaju invalidne osobe za putničke automobile (članak 6. stavak 1. točka 3. Zakona) nabavljene jedan puta u periodu do 5 godina, koji su dužni nadležnom organu za registraciju vozila priložiti i ovjerenu fotokopiju rješenja nadležnog organa za utvrđivanje stupnja invalidnosti.

Porez na imovinu ne plaća se na imovinu koja vlasniku služi za obavljanje temeljne djelatnosti (članak 6. stavak 1. točka 5. Zakona), i to: autoprijevoznička djelatnost, taksi djelatnost i auto-škole. Da se radi o temeljnoj djelatnosti porezni obveznici, nadležnom organu za registraciju vozila, pored zahtjeva za registraciju podnose i ovjerenu fotokopiju rješenja o obavljanju djelatnosti kao temeljno zanimanje, odnosno obavještenje o razvrstavanju prema standardnoj klasifikaciji djelatnosti.

Odredbe stavka 2. ovog članka ne odnose se na imovinu koja vlasniku služi za obavljanje temeljne djelatnosti, i to: stola za igru u kasinu, automata za igre na sreću i automata za zabavne igre.

Porez na imovinu ne plaća se na imovinu koja vlasniku služi za obavljanje registrirane djelatnosti (članak 5. stavak 1. točka 3. a), b), c), i d) Zakona). Da se radi o registriranoj djelatnosti porezni obveznici, nadležnom organu za registraciju vozila, pored zahtjeva za registraciju podnose i ovjerenu fotokopiju rješenja o registraciji, odnosno obavještenje o razvrstavanju prema standardnoj klasifikaciji djelatnosti.

Članak 8

Nadležni organi koji vode evidencije o imovini iz članka 4. Zakona, dužni su Poreznoj upravi dostaviti podatke o vlasnicima (prezime i ime, adresa, JMB građanina) i imovini (naziv imovine, površina u m2 za nekretnine, odnosno kubikažu u cm3 za putnička motorna vozila, nosivost u tonama za teretna motorna vozila, dužina u metrima za plovne objekte).

Obveznici poreza na imovinu dužni su podnijeti poreznu prijavu Poreznoj upravi do kraja veljače godine u kojoj se obavlja razrez, a za imovinu stečenu tijekom godine 15 dana od dana stjecanja na obrascu PR-I, koji je sastavni dio ovog pravilnika.

IV. POREZ NA NASLJEĐE I POKLON

Članak 9

Obveznik poreza na nasljeđe i poklon je fizička osoba koja na teritoriji Kantona naslijedi ili primi na poklon imovinu, pravo uživanja ili korištenja nepokretnosti, diobom primi više imovine nego što mu pripada po njegovom suvlasničkom pravu na taj dio, a podložno je plaćanju poreza na nasljeđe i poklon. Porezu na nasljeđe i poklon podliježe zemljište, zgrade i ostala nepokretna imovina, kao i pravo uživanja, odnosno korištenja na toj nepokretnosti koje fizička osoba stječe na teritoriji Kantona na temelju Zakona o nasljeđivanju, odnosno ugovora o poklonu među živima ili za slučaj smrti.

Porezu na nasljeđe i poklon podliježe pokretna imovina čija vrijednost prelazi 2.000 KM.

Članak 10

Osnovica poreza na nasljeđe i poklon je prometna vrijednost naslijeđene ili na poklon primljene imovine u satu nastanka porezne obveze po odbitku dugova i troškova koji terete imovinu na koju se plaća porez.

Ako se nasljeđe i poklon sastoji iz imovine na koju se plaća porez na nasljeđe i poklon i iz imovine na koju se ovaj porez ne plaća, od vrijednosti imovine koja podliježe porezu odbija se srazmjerni dio dugova i troškova koji otpadaju na tu imovinu.

Osnovica poreza na nasljeđe i poklon iz stavka 1. ovog članka može se umanjiti za iznos sredstava koja nasljednik uloži u imovinu koja je predmet nasljeđa prije nastanka porezne obveze. Dokazivanje iznosa uloženih sredstava pada na teret obveznika.

V. POSTUPAK ZA UTVRĐIVANJE I NAPLATU POREZA

Članak 11

Obveznici poreza na imovinu, dužni su podnijeti poreznu prijavu Poreznoj upravi do kraja veljače godine u kojoj se vrši razrez.

Iznimno od stavka (1) ovog članka, obveznici poreza na imovinu koja podliježe registraciji ne podnose poreznu prijavu, a porez plaćaju godišnje u paušalnom iznosu prilikom registracije vozila.

Članak 12

Porez na nasljeđe i poklon utvrđuje se rješenjem Porezne uprave, a plaća se u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Članak 13 https://www.anwalt-bih.de

Ako porezni obveznik ne podnese poreznu prijavu, koju je bio obvezan podnijeti, ili ako su podaci iz porezne prijave netočni i nepotpuni, poreznu obvezu utvrđuje nadležna ispostava Porezne uprave na način propisan Zakonom o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine i propisa donesenih na temelju tog zakona.

Članak 14

Obrazac prijave za razrez poreza na imovinu za pravne i fizičke osobe sastavni je dio ovog pravilnika.

VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 15

Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje se primjenjivati Pravilnik o primjeni odredaba Zakona o kantonalnim porezima (“Službene novine Tuzlanskog kantona”, br. 4/04, 7/07 i 11/04).

Članak 16

Ovaj pravilnik stupa na snagu danom objavljivanja u “Službenim novinama Tuzlanskog kantona”, a primjenjivat će se od 1. siječnja 2010. godine.

Samostalni član Pravilnika o izmjenama i dopunama
Pravilnika o primjeni odredaba Zakona o porezu na imovinu, nasljeđe i poklon

(“Sl. novine Tuzlanskog kantona”, br. 2/2020)

Članak 4

Ovaj pravilnik stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u “Službenim novinama Tuzlanskog kantona”.

Zakon o porezu na imovinu, nasljeđe i poklon Tuzlanskog Kantona

By
ePravo.ba
-
0

ZAKON O POREZU NA IMOVINU, NASLJEĐE I POKLON TUZLANSKOG KANTONA

(“Sl. novine Tuzlanskog kantona”, br. 14/2009, 3/2010, 4/2010 – ispr., 8/2014, 13/2019 i 8/2020)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se porezi koje plaćaju fizička lica i pravna lica (u daljem tekstu: porezi) na području Tuzlanskog kantona (u daljem tekstu: Kanton).

II. VRSTE I RASPODJELA POREZA

Član 2

Porezi propisani ovim zakonom su:

1. Porez na imovinu,

2. Porez na nasljeđe i poklon.

Član 3

Prihodi od poreza propisanih članom 2. ovog zakona se raspoređuju u budžete gradova i općina u iznosu od 100%.

1. POREZ NA IMOVINU

Član 4

Obveznik poreza na imovinu je fizičko i pravno lice koje je vlasnik slijedeće imovine:

1. zgrade ili stana za odmor i rekreaciju,

2. poslovne prostorije, stambene zgrade, stana, garaže i parking prostora koji se izdaju pod zakup,

3. motornog vozila,

4. plovnog objekta

5. vazduhoplova ili letjelice u vlasništvu fizičkog lica.

Obveznik poreza na imovinu je fizičko lice koje je vlasnik ili korisnik slijedeće imovine:

1. stola za igru u kasinu,

2. automata za igru na sreću,

3. automata za zabavne igre.

Ako je imovina u vlasništvu ili je koristi više lica svako od njih je porezni obveznik srazmjerno dijelu vlasništva, odnosno dijelu koji koristi.

Član 5

Porez na imovinu plaća se godišnje u paušalnom iznosu i to:

1. za zgradu ili stan za odmor i rekreaciju

1 KM po 1 m2

2. za poslovnu prostoriju, stambenu zgradu, stan i garažu koji se izdaju u zakup:

a) za poslovni prostor koji se izdaje pod zakup za:

– kancelarijski, ugostiteljski ili trgovinski koji se nalazi u stambenoj zgradi, poslovno-stambenoj zgradi ili poslovnom centru

2,5 KM po 1m2

– kancelarijski, ugostiteljski ili trgovinski koji se nalazi u porodičnoj kući

1 KM po 1m2

– skladišni, proizvodni

1 KM po 1m2

b) za stambenu zgradu i stan koji se izdaju pod zakup

1 KM po 1 m2

c) za garažu koja se izdaje pod zakup

1 KM po 1 m2

d) za parking prostor koji se izdaje u zakup

2 KM po 1m2

3. za motorno vozilo i to:

a) putničko motorno vozilo do 8 godina starosti:

– do 1600 cm3

30 KM

– od 1600 cm3 do 1800 cm3

50 KM

– od 1800 cm3 do 2000 cm3

70 KM

– preko 2000 cm3

200 KM

b) za putničko motorno vozilo preko 8 godina starosti

20 KM

c) za teretno motorno vozilo do 10 godina starosti:

– do 3 t

100 KM

– od 3 t do 8 t

200 KM

– preko 8 t

300 KM

d) za teretno motorno vozilo preko 10 godina starosti

70 KM

e) za motocikl:

– do 50 cm3 do 10 godina starosti

40 KM

– od 50 cm3 do 150 cm3 do 10 godina starosti

60 KM

– od 150 cm3 do 750 cm3 do 10 godina starosti

100 KM

– od 750 cm3 do 1100 cm3 do 10 godina starosti

250 KM

– preko 1100 cm3 do 10 godina starosti

350 KM

– preko 50 cm3 i preko 10 godina starosti

30 KM

f) za hibridna putnička i teretna motorna vozila 50% od iznosa utvrđenog u tački 3. a), b), c) i d)

4. za plovni objekat:

https://www.anwalt-bih.de
a) do 5 m dužine bez motornog pogona

30 KM

b) od 5 m do 10 m dužine bez motornog pogona

50 KM

c) preko 10 m dužine bez motornog pogona

70 KM

d) do 5 m dužine sa motornim pogonom

50 KM

e) od 5 m do 10 m dužine sa motornim pogonom

70 KM

f) preko 10 m dužine sa motornim pogonom

100 KM

g) do 5 m dužine sa motornim pogonom preko 73,6 kW

600 KM

h) preko 5 m dužine sa motornim pogonom preko 73,6 kW

1000 KM

i) skuter

100 KM

5. po stolu u kasinu

10.000 KM

6. automat za igru na sreću

2.000 KM

7. automat za zabavne igre

800 KM

8. za vazduhoplov i letjelicu na motorni pogon u vlasništvu fizičkog lica:

a) veličine do 6 sjedišta

500 KM

b) veličine od 7 do 12 sjedišta

1.000 KM

c) veličine preko 12 sjedišta

2.000 KM.

Obveznici poreza na imovinu koja podliježe obavezi registracije, plaćaju porez na imovinu prije registracije kod nadležnog organa. Bez dokaza o plaćenom porezu ne može se izvršiti registracija.

Porez na imovinu iz stava 1. tačaka 1., 2., 4., 5., 6. i 7. ovog člana, plaća se u roku od 8 dana od krajnjeg roka za podnošenje prijave.

Član 6

Porez na imovinu ne plaćaju:

1. Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, kantoni, gradovi i općine,

2. strane države pod uslovom reciprociteta,

3. invalidna lica na jedan putnički automobil nabavljen jedan puta u periodu do 5 godina,

4. vlasnici zgrada ili stanova za odmor ili rekreaciju koje koriste u stambene svrhe obveznik i članovi njegove porodice, izbjegla ili raseljena lica, kao i vlasnici objekata koji su oštećeni preko 70%,

5. na imovinu koja vlasniku služi za obavljanje osnovne djelatnosti, osim imovine iz člana 4. stav 2. a za imovinu iz člana 5. stav 1. tačka 3. a), b), c), d) i f) i kada vlasniku služi za obavljanje registrovane djelatnosti,

6. vjerske institucije i Crveni križ/krst Tuzlanskog kantona i gradske i općinske organizacije Crvenog križa/krsta na području Kantona,

7. vlasnici putničkih i teretnih motornih vozila na električni pogon.

Član 7

Ako u toku kalendarske godine dođe do promjene vlasništva nad imovinom novi vlasnik ne plaća porez na tu imovinu za tu kalendarsku godinu, ako je taj porez naplaćen od ranijeg vlasnika.

Član 8

Porez na imovinu razrezuje se unaprijed u godišnjem iznosu za imovinu zatečenu u posjedu poreznog obveznika na dan 1. januar godine za koju se razrez vrši, a za imovinu stečenu tokom godine u visini koja odgovara srazmjerno vremenu od dana sticanja do kraja godine, a na osnovu porezne prijave, odnosno evidencija i drugih pokazatelja.

Član 9

Nadležni organi koji vode evidenciju o imovini iz člana 4. ovog zakona na koju se plaća porez, dužni su dostaviti nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave (u daljem tekstu: Porezna uprava) podatke o vlasnicima i njihovoj imovini.

Organ nadležan za izdavanje odobrenja za građenje objekata dužan je da o izdatim odobrenjima mjesečno obavještava Poreznu upravu na čijem području se vrši građenje i na čijem je području prebivalište vlasnika objekta.

Organ nadležan za ovjeru potpisa ugovora o zakupu imovine i notari, dužni su ovjerene ugovore o zakupu imovine dostaviti nadležnoj poreznoj ispostavi u roku od 8 dana od dana ovjere istih.

2. POREZ NA NASLJEĐE I POKLON

Član 10

Obveznik poreza na nasljeđe i poklon je fizičko lice koje na teritoriji Kantona naslijedi ili primi na poklon imovinu podložnu plaćanju poreza na nasljeđe i poklon.

Obveznik poreza na nasljeđe i poklon je i lice koje naslijedi odnosno primi na poklon pravo uživanja ili korištenja nepokretnosti.

Član 11

Porezu na nasljeđe i poklon podliježe zemljište, zgrade i ostala nepokretna imovina, kao i pravo uživanja, odnosno korištenja, na toj nepokretnoj imovini koju fizičko lice stiče na teritoriji Kantona na osnovu Zakona o nasljeđivanju, odnosno ugovora o poklonu među živim ili za slučaj smrti.

Porezu na nasljeđe i poklon podliježe pokretna imovina čija prometna vrijednost prelazi 2.000 KM.

Član 12

Porezna obaveza poreza na nasljeđe i poklon nastaje u trenutku pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju, odnosno u trenutku prijema poklona.

Poklon se smatra primljenim u trenutku potpisivanja ugovora o poklonu, a ako ugovor nije zaključen u pismenoj formi, u trenutku kada je poklon primljen.

Ako je nepokretna imovina koja je predmet nasljeđivanja odnosno poklona opterećena pravom uživanja, obaveza nasljednika odnosno poklonoprimca za plaćanje poreza na nasljeđe odnosno poklon nastaje po prestanku prava na uživanje.

Član 13

Osnovica poreza na nasljeđe i poklon je prometna vrijednost naslijeđene ili na poklon primljene imovine u času nastanka porezne obaveze po odbitku dugova i troškova koji terete imovinu na koju se plaća ovaj porez.

Osnovica iz prethodnog stava umanjuje se i za iznos sredstava koje nasljednik uloži u imovinu, koja je predmet nasljeđa, prije nastanka porezne obaveze.

Član 14

Prometnu vrijednost naslijeđene ili na poklon primljene imovine u prethodnom članu utvrđuje Porezna uprava na način i po postupku utvrđenom propisima o porezu na promet nepokretnosti i prava.

Član 15

Vrijednost svih poklona primljenih u toku jedne kalendarske godine od istog poklonodavca čini jednu poreznu osnovicu.

Ako se nasljeđe ili poklon sastoji iz imovine na koju se plaća porez na nasljeđe i poklon i iz imovine na koju se ovaj porez ne plaća, od vrijednosti imovine koja podliježe porezu odbija se srazmjerni dio ukupnih dugova, tereta i troškova koji otpadaju na tu imovinu.

Ako se nasljednik odrekne prava nasljedstva u korist drugog lica bez naknade, odnosno protunaknade, stopa poreza na nasljeđe i poklon utvrđuje se prema prometnoj vrijednosti nasljednog dijela imovine, zavisno o nasljednom redu lica koje je naslijedilo imovinu na osnovu odreknuća u odnosu na ostavioca.

Član 16

Porez na nasljeđe plaća se po stopi od 2% od poreske osnovice.

Porez na poklon plaća se po stopi od 3% od poreske osnovice do trećeg nasljednog reda.

Ostali poklonoprimci plaćaju porez na poklon po odredbama Zakona o porezu na promet nepokretnosti i prava.

Član 17

Porez na nasljeđe i poklon ne plaća:

1. nasljednik, odnosno poklonoprimac prvog nasljednog reda, bračni drug ako je u drugom nasljednom redu, roditelji kada nasljeđuju i primaju na poklon imovinu od djece,

2. nasljednik drugog nasljednog reda, pod uslovom da je sa ostaviocem u trenutku njegove smrti živio u zajedničkom domaćinstvu,

3. nasljednik koji nije u prvom nasljednom redu, a nasljeđuje poljoprivredno zemljište, a kome je poljoprivreda osnovno zanimanje.

Član 18

Porez na nasljeđe i poklon ne plaća se na:

1. predmete domaćinstva,

2. na imovinu na koju nasljednik, odnosno poklonoprimac ne može steći pravo vlasništva, pravo uživanja, odnosno korištenja.

3. na imovinu koja se ustupi bez naknade Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosne i Hercegovine, Kantonu, gradu, općini, vjerskim institucijama i humanitarnim organizacijama.

Porez uplaćen prije ustupanja ili poklona ne vraća se.

Član 19

Razrez poreza na nasljeđe i poklon vrši Porezna uprava grada ili općine na čijem se području nalazi imovina. U slučaju da naslijeđena imovina, odnosno poklon, sadrži samo pokretnu imovinu, porez razrezuje nadležna Porezna uprava u prebivalištu obveznika poreza.

Ako se naslijeđena ili na poklon primljena imovina nalazi na području dva/ije ili više gradova ili općina, razrez poreza vrši Porezna uprava prema mjestu gdje se imovina nalazi.

Član 20

Primjerak pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju i ugovora o poklonu nepokretne imovine, nadležni sud i notar su dužni dostaviti Poreznoj upravi, u roku od 15 dana od pravosnažnosti rješenja, odnosno ovjere ugovora.

Član 21

Za neblagovremeno plaćanje poreza propisanih ovim zakonom plaća se zatezna kamata, po stopi utvrđenoj propisima Federacije Bosne i Hercegovine za neblagovremeno plaćanje javnih prihoda.

Član 22

Obveznicima poreza na nasljeđe i poklon porez se utvrđuje rješenjem Porezne uprave.

Obveznici poreza na nasljeđe i poklon dužni su razrezani porez platiti u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

III. UTVRĐIVANJE I NAPLATA POREZA

Član 23

Obveznici poreza na imovinu, dužni su podnijeti poreznu prijavu Poreznoj upravi do kraja februara godine u kojoj se vrši razrez.

Oblik i sadržaj porezne prijave propisuje ministar finansija.

Ako obveznik poreza u toku godine stekne imovinu na koju se plaća porez na imovinu, dužan je podnijeti poreznu prijavu u roku od 15 dana od dana sticanja imovine.

Član 24

Obveznici poreza, koji su dužni podnijeti poreznu prijavu za razrez poreza, moraju blagovremeno javnim pozivom biti pozvani na podnošenje porezne prijave.

Javni poziv za podnošenje porezne prijave objavljuje Porezna uprava.

Žalba

Član 25

Protiv akta Porezne uprave donesenog u prvom stepenu može se izjaviti žalba nadležnom organu za rješavanje po žalbi, u skladu sa Zakonom o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine.

Obnova postupka

Član 26

Porezna uprava, koja je donijela rješenje o utvrđivanju poreza kojim je okončan postupak utvrđivanja poreza, može sama ili na zahtjev obveznika obnoviti postupak u roku od pet godina nakon njegove pravosnažnosti prema odredbama Zakona o upravnom postupku.

Prisilna naplata poreza

Član 27

Od poreznog obveznika, koji dospjeli porez propisan ovim zakonom nije platio u propisanom roku (u daljem tekstu: porezni dužnik), porez se prisilno naplaćuje u skladu sa načinom i postupcima prisilne naplate propisane Zakonom o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine.

Jamstvo

Član 28

Ako je imovina u zajedničkom vlasništvu više lica, onda ta lica solidarno odgovaraju za obaveze po osnovu poreza na imovinu.

Zastara

Član 29

Na rokove zastare prava na utvrđivanje porezne obaveze, prava na naplatu poreza, kamata i troškova prisilnog izvršenja i novčanih kazni, pravo poreznog obveznika na povrat nepravilno ili više plaćenih iznosa poreza, kamata, troškova prisilnog izvršenja i novčanih kazni i pokretanje prekršajnog postupka zbog povreda odredbi ovoga zakona primjenjuju se odredbe Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine.

Član 30

Propisi o zastari potraživanja, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom, primjenjuju se i na zastaru prava utvrđivanja i naplate poreznih obaveza.

Član 31

Nadzor nad obračunavanjem i plaćanjem poreza propisanih ovim zakonom vrši nadležna Porezna uprava.

IV. KAZNENE ODREDBE

Član 32

Novčanom kaznom od 250,00 KM do 1.250,00 KM, kaznit će se za prekršaj fizičko lice:

1. Porezni obveznik koji ne podnese poreznu prijavu u propisanom roku (član 23.st. 1. i 3.),

2. Porezni obveznik koji ne plati porez u propisanom roku (član 5. stav 3. i član 22. stav 2.).

Član 33

Novčanom kaznom od 500,00 KM do 7.500,00 KM, za prekršaj će se kazniti pravno lice:

1. Porezni obveznik koji ne podnese poreznu prijavu u propisanom roku (član 23. st. 1. i 3.),

2. Porezni obveznik koji ne plati porez u propisanom roku (član 5. stav 3. i član 22. stav 2.).

Novčanom kaznom od 100,00 KM do 1.000,00 KM, za prekršaj propisan u stavu 1. ovog člana, će se kazniti i odgovorno lice u pravnom licu.

Član 34

Novčanom kaznom od 100,00 KM do 1.500,00 KM, za prekršaj će se kazniti ovlašteno službeno lice u nadležnom organu:

1. koje ne dostavi podatke o vlasniku i njegovoj imovini i mjesečno ne izvještava nadležnu poreznu upravu o izdatim odobrenjima za građenje (član 9.),

2. koje ne dostavi u propisanom roku rješenje o nasljeđivanju ili ugovor o poklonu (član 20.).

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 35

Ministar finansija će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Pravilnik o primjeni odredaba Zakona o porezu na imovinu, nasljeđe i poklon.

Odredbe Pravilnika o primjeni odredaba Zakona o kantonalnim porezima (“Službene novine Tuzlanskog kantona”, br. 4/04, 7/04 i 11/04), u dijelu koji se odnosi na porez na imovinu i porez na nasljeđe i poklon, primjenjivat će se do donošenja novog pravilnika u skladu sa ovim zakonom.

Član 36

Porezne obaveze nastale do dana stupanja na snagu ovog zakona, izvršit će se prema propisima koji su se primjenjivali u momentu nastanka porezne obaveze.

Član 37

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o kantonalnim porezima (“Službene novine Tuzlanskog kantona”, br. 13/03, 6/06 i 13/06).

Član 38

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Tuzlanskog kantona”.

Samostalni član Zakona o izmjeni
Zakona o porezu na imovinu, nasljeđe i poklon

(“Sl. novine Tuzlanskog kantona”, br. 3/2010)

Članak 2

Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u “Službenim novinama Tuzlanskog kantona”.

Samostalni član Zakona o dopunama
Zakona o porezu na imovinu, nasljeđe i poklon

(“Sl. novine Tuzlanskog kantona”, br. 8/2014)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Tuzlanskog kantona”.

Sporazum o zabrani konkurencije u ugovoru o radu

By
ePravo.ba
-
0

SPORAZUM O ZABRANI KONKURENCIJE U UGOVORU O RADU

Zakon o radu

član 169
  • Nezakonito je da poslodavac prilikom zaključivanja ugovora o radu sa radnikom postavlja uslove koji bi bili nepovoljniji za radnika od uslova propisanih zakonom za zaključenje tog ugovora, pa tako poslodavac ne može unaprijed ugovoriti u svoju korist naknadu štete niti njenu visinu za slučaj povrede klauzule konkurencije od strane radnika.

Obrazloženje:

“Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi, što među strankama nije sporno, da su tužilac i tužena zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme, broj… od 6. 6. 2011. godine, koji je sporazumno prestao 13.2. 2017. godine, na osnovu sporazuma o prestanku radnog odnosa između tužioca i tužene od 13. 2. 2017. godine.

Predmetni ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 6. 6. 2011. godine sadrži ništave odredbe, koje su suprotne kako članu 115. Zakonu o radu koji je važio u vrijeme zaključenja tog ugovora (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 55/07), tako i sada važećem Zakonu o radu (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 1/16 i 66/18). Na to će biti ukazano u obrazloženju ove drugostepene presude, uz napomenu da se radi o pitanjima pravilne primjene materijalnog prava na koja ovaj drugostepni sud pazi po službenoj dužnosti, saglasno članu 221. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u vezi sa članom 109. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04), te u vezi sa čl. 9. i 10. važećeg Zakona o radu.

Dakle, u predmetnom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 6. 6. 2011. godine u tački 9. je nezakonito ugovoreno ne samo da se tužena nakon prestanka radnog odnosa a najduže do jedne godine poslije toga ne može zaposliti kod drugog poslodavca na teritoriji BiH (što je suprotno članu 169. stav 1. Zakona o radu kojim je propisano da se takva odredba može odnositi samo na teritoriju Republike Srpske), već je u tački 9. tog ugovora nezakonito ugovoreno da ukoliko radnik prekrši obaveze iz te tačke dužan je da poslodavcu isplati odštetu u iznosu od 20.000 KM. Takvo ugovaranje je suprotno prinudnim propisima iz čl. 9. i 10. u vezi sa članom 169. Zakona o radu, usljed čega se u tom dijelu, na kojem počiva i predmetni tužbeni zahtjev, radi o ništavom ugovoru u smislu člana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.

Naime, članom 9. stav 1. Zakona o radu je propisano da ugovor o radu ne može da sadrži odredbe kojima se utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova utvrđenih tim zakonom. Članom 10. stav 2. Zakona o radu je propisano da su ništave odredbe ugovora o radu kojima su utvrđeni nepovoljniji uslovi rada od uslova utvrđenih tim zakonom. Na ove zakonske odredbe se ukazuje zbog toga što iz njih proizlazi da poslodavac prema zakonu nema pravo da prilikom zaključivanja sa radnikom ugovora o radu postavlja radniku uslove koji bi bili nepovoljniji za radnika od uslova propisanih zakonom za zaključenje tog ugovora. S tim u vezi moraju se imati u vidu odredbe člana 169. Zakona o radu, kojima u potpunosti odgovaraju odredbe člana 115. Zakona o radu koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora. To se mora imati u vidu zato što nijednom od odredaba člana 169. važećeg Zakona o radu nije propisano pravo poslodavca da može radniku usloviti zaključenje ugovora o radu time što će u tom ugovoru biti ugovoreno da mu nadoknadi štetu, niti novčanu visinu te štete (kao u slučaju predmetnog ugovora), ukoliko radnik prekrši klauzulu konkurencije. Umjesto toga, članom 169. stav 1. Zakona o radu samo je propisano pravo poslodavca da se može sporazumjeti sa radnikom da se radnik za određeno vrijeme nakon prestanka radnog odnosa, a najduže do jedne godine, ne može zaposliti kod drugog poslodavca na teritoriji Republike Srpske ili na užem području, odnosno da ne može, za svoj ili tuđi račun, na istoj teritoriji, odnosno području obavljati ili ugovarati poslove kojima se konkuriše poslodavcu. Članom 169. stav 2. istog zakona je propisano da se radnik ne može obavezati poslodavcu u smislu stava 1. tog člana ako je do prestanka radnog odnosa došlo zbog povrede ugovora o radu od strane poslodavca. Najzad, članom 169. stav 3. Zakona o radu propisano je pravo radnika da za vrijeme trajanja navedenih obaveza ima pravo na naknadu koja ne može biti manja od 50% prosječne plate koju je radnik ostvario u toku posljednjih šest mjeseci rada kod poslodavca, pri čemu se ta naknada radniku isplaćuje u jednokratnom iznosu, ukoliko se o tome poslodavac i radnik drugačije ne sporazumiju.

Dakle, iz prethodno analiziranih zakonskih odredaba proizlazi da ni u jednoj od njih nije propisano pravo poslodavca da u ugovoru o radu koji zaključuje sa radnikom može ugovoriti naknadu štete niti njenu visinu za slučaj povrede klauzule konkurencije od strane radnika. To znači da navedenim zakonskim odredbama, a ni odredbama bilo kojih drugih zakona, nije propisano ni pravo poslodavca da kao u konkretnom slučaju ugovorom o radu za sebe ugovori pravo na naknadu štete, niti da tu štetu ugovori odmah na iznos od 20.000 KM. Stoga su takve ugovorne odredbe suprotne ne samo članu 169. Zakona o radu nego i čl. 9. stav 1. i 10. stav 2. Zakona o radu, kojima je ne samo zabranjeno da se pojedinim odredbama ugovora o radu ugovaraju nepovoljniji uslovi rada od uslova utvrđenim zakonom nego je propisano i da su takve ugovorne odredbe ništave, saglasno članu 10. stav 2. u vezi sa članom 169. Zakona o radu.

Iz navedenih razloga, predmetne odredbe iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 06. 06. 2011. godine nisu niti se mogu tumačiti ni kao ugovorna kazna, u smislu čl. 270 – 276. Zakona o obligacionim odnosima, jer je ugovaranje takvih odredaba ništavo, saglasno čl. 9. stav 1. i 10. stav 2. u vezi sa članom 169. Zakona o radu, na koju ništavost sud pazi po službenoj dužnosti, saglasno članu 109. stav 1. u vezi sa članom 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.

Imajući u vidu prethodno iznijete razloge, kao i nespornu činjenicu da tužilac u ovoj parnici, oslanjajući se isključivo na navedene ništave odredbe ugovora o radu od 6. 6. 2011. godine, nije ni izvodio dokaze o tome da li je pretrpio kakvu štetu, u čemu se ogleda ta eventualna šteta i koliki je njen eventualni iznos, pravilna je odluka prvostepenog suda kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužioca, kako u pogledu glavnog potraživanja i zakonske zatezne kamate na to potraživanje, tako i u pogledu troškova parničnog postupka koje je potraživao tužilac u ovoj parnici (stav 1. izreke presude). Pravilnost takve odluke nije dovedena u sumnju nijednim od žalbenih navoda tužioca, uzimajući u obzir sve razloge koji su prethodno iznijeti u obrazloženju ove drugostepene presude.”

(Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, 72 0 Rs 066438 19 Rsž od 4.2.2020. godine)

https://www.anwalt-bih.de

1...575859...110Page 58 of 110

EVEN MORE NEWS

POPULAR CATEGORY

©