PONUDA ZA ZAKLjUČENjE UGOVORA O RADU POD IZMIJENjENIM USLOVIMAZakon o radučlan 137 |
- Ponuda za zaključenje ugovora o radu pod izmijenjenim uslovima mora biti učinjena iz opravdanih razloga, u suprotnom ne može doći do noveliranja ugovora o radu, pa tako ako je zaposlenom na teret stavljeno bolovanje, a ne loš rad ili nesposobnost za obavljanje posla, to samo za sebe nije razlog za izmjenu ugovora o radu.
Obrazloženje:
“Tuženi je, ne samo spornim aneksom ugovora broj:… od 12.12.2014. godine, nego i ugovorima o radu broj:… od 26.12.2014. godine i broj:… od 06.4.2015. godine mijenjao uslove osnovnog ugovora o radu zaključenog sa tužiteljem dana 15.02.2012. godine, što se jasno vidi iz obavjesti broj:… i broj:… Naime, u tim obavjestima je tuženi izričito naveo da ako se tužitelj ne izjasni u ostavljenom roku od osam dana, odnosno ukoliko ne potpiše dostavljeni ugovor o radu da će se smatrati da je postojeći ugovor o radu broj… od 15.02.2012. godine otkazan. Slijedom toga ne stoji revizioni navod da je tužitelj mogao pobijati samo navedeni aneks ugovora, a ne i ostala dva ugovora o radu, kao ni tvrdnja da se, prema odredbi člana 137. stav 3. ZR može zahtjevati poništenje samo “izmjena ugovora” a ne i ugovora o radu. Ovo zato što su u ponuđenim i potpisanim ugovorima o radu od 26.12.2014 i 06.4.2015. godine upravo sadržane izmjene (kojima je mijenjan osnovni ugovor o radu od 15.02.2012. godine) koje tužitelj ima pravo pobijati saglasno odredbi člana 137. stav 3. ZR.
Odredbom člana 137. stav 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku uz istovremenu ponudu za zaključenje ugovora o radu pod izmijenjenim uslovima. Ovu odredbu treba shvatiti tako da poslodavac, u toku trajanja zaposlenja, može radniku otkazati postojeći ugovor o radu i ponuditi mu drugo radno mjesto (što podrazumijeva zaključenje novog ugovora o radu), ako radnik ne može uspješno izvršavati radne obaveze na dotadašnjem radnom mjestu, ako to zahtjeva proces rada, organizacione promjene u procesu rada, ekonomske teškoće, pomjeranje radnika zbog potrebe posla, napredovanje radnika u poslu, bolja iskorištenost proizvodnih, radnih i ljudskih kapaciteta kojima poslodavac raspolaže i slično. Dakle, ponuda mora biti učinjena iz opravdanih razloga. Ako tih razloga nema, do ponude, odnosno noveliranja ugovora o radu ne može doći. Opravdanost razloga cijeni se u svakom konkretnom slučaju. Tome služi obrazloženje ponude (u konkretnom slučaju to su navedena obavještenja koja je tuženi dostavljao tužitelju uz aneks i ugovore o radu u kojima su bile sadržane izmjene) koje treba da sadrži dovoljno elemenata za procjenu opravdanosti ponude.
Ako radnik prihvati ponudu poslodavca za zaključenje ugovora o radu pod izmjenjenim uslovima, zadržava pravo da kod nadležnog suda osporava dopuštenost takve izmjene (član 137. stav 3. ZR), što se upravo desilo u ovom slučaju.
Tokom postupka nije utvrđeno da postoji i jedan od naprijed navedenih razloga za izmjenu postojećeg ugovora o radu i raspored tužitelja na drugo radno mjesto, te umanjenje koeficijenta za obračun plate.
Tužitelj je bio uspješan u obavljanju poslova radnog mjesta na koje je bio raspoređen ugovorom o radu od 15.02.2012. godine. O tome svjedoče visoke ocjene o njegovom radu za 2012. i 2013. godinu. Isticanje revidenta da te ocjene nisu relevantne, jer se ne odnose na 2014. godinu, kada je došlo do izmjene ugovora, nije osnovano. Te ocjene sigurno govore o dobrom radu tužitelja na radnom mjestu na koje je raspoređen prema ugovoru o radu od 15.02.2012. godine, što je potvrdila i saslušani svjedok N.V., pa je logično pretpostaviti da je tužitelj uspješno obavljao te poslove i u 2014.godini (za koju tužitelj nije mogao pribaviti ocjenu i izvesti je kao dokaz), a tuženi, koji je i vršio to ocjenjivanje, nije suprotno dokazao, niti uopšte razumno objasnio zašto te ocjene i baš za tu godinu nema u svojoj evidenciji. Uostalom, tuženi nije ni tvrdio da tužitelj nije uspješno obavljao povjerene mu poslove i radne zadatke. Po svemu sudeći, tužitelju je na tert stavljeno bolovanje, na kojem je bio od 10.11.2014. godine do polovine februara 2015. godine, a ne loš rad ili nesposobnost za obavljanje posla, a što samo za sebe nije razlog za izmjenu ugovora o radu.
Radno mjesto na kojem je radio tužitelj nije ukinuto, niti je tuženi tvrdio, pa samim tim ni dokazao, da se je iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga ukazala potreba za prestankom rada tužitelja na dotadašnjem radnom mjestu, odnosno za njegovim premještajem na drugo radno mjesto, pa ni to nije bio razlog za izmjenu postojećeg ugovora o radu.
Okolnost, na koju se poziva revident, da i radnik Ž.M.(koji je sada raspoređen na radno mjesto na kojem je radio tužitelj prije spornih izmjena) odlično obavlja te poslove, takođe nije mogla opravdati ovakvo ponašanje tuženog i ishoditi drugačiju odluku u ovom sporu.
Kod činjenice da je tuženi uz sporni aneks i ponuđene ugovore o radu sa izmjenjenim uslovima, svaki put dostavio tužitelju i obavjest sa izričitim navođenjem da ukoliko ne potpiše dostavljeni aneks, odnosno ugovor o radu, da će se smatrati da je postojeći ugovor o radu broj… od 15.02.2012. godine otkazan, ne stoji reviziona tvrdnja da nije imao namjeru da tužitelju otkaže ugovor o radu.
Da nije prihvatio ponuđeni aneks i ugovore, aktiviralo bi se dejstvo otkaza ugovora o radu, u kojem slučaju bi tužitelj, saglasno navedenim obavještenjima tuženog, imao samo pravo na otkazni rok u trajanju od petnaest dana računajući od dana isteka roka od osam dana u kojem je mogao potpisati ponuđeni sporni aneks i ugovore o radu, kako propisuje odredba člana 137. stav 4. ZR.
Iz izloženog slijedi da navedene izmjene ugovora o radu nisu urađene u skladu sa zakonom, slijedom čega se ukazuje osnovanim i zahtjev za isplatu razlike plate, u kojem dijelu se nižestepene presude i ne pobijaju revizionim navodima.
Iz naprijed iznesenih razloga ni ostali navodi revidenta nisu mogli ishoditi drugačiju odluku suda zbog čega je riješeno kao u izreci na osnovu odredbe člana 248. ZPP.”
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 Rs 227977 19 Rev od 15.10.2019. godine)
