Već duži vremeski period pravosudni stručnjaci u ovoj zemlji koračaju rame uz rame s političkim kriminalcima.
Već nekoliko godina korupcija i nerad su isplivali u pravosuđu Bosne i Hercegovine, pa se više ne mogu prikrivati jeftinim raspravama u medijima i odbijanjem priznanja da su stvari došle do ivice i da se kreću dalje. Već duži vremeski period pravosudni stručnjaci koračaju rame uz rame s političkim kriminalcima. U mnogim predmetima organiziranog kriminala ravnpravno se uključuju pravosudni primjerci.
U predmetu “Pravda”, u sudskim postupcima koje je vodila sutkinja Lejla Fazlagić-Pašić, nekretnine sa umrlih su knjižene na članove kriminalne organizacije i rodbinu, a potom su ih, sklapanjem ugovora, prodavali trećim licima. U ovom slučaju optuženi su jedan advokat te desetak državnih službenika. Prema optužnici, protivpravna imovinska korist veća je od pet miliona eura. U međuvremenu je sutkinja Fazlagić-Pašić utočište našla u Hrvatskoj, za čiju je diplomatiju uradila jedan unosan posao u Bosni i Hercegovini.
Advokat Esad Hrvačić je na prevaru uknjižio 18 nekretnina u Sarajevu. Kažnjen je na godinu dana zatvora i 18 mjeseci zabrane advokatskog posla. Već se vratio na svoj posao. U prošlih pet-šest godina značajan je broj optuženih i osuđenih sudija, advokata, sudskih vještaka, korumpiranih sudskih službenika… Kako je Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine preuzimao ulogu “vlade” pravosuđa ove zemlje, tako je pravosuđe počelo tonuti prema dnu.
Podobni, a nesposobni kadrovi
Istinski vrijedni ljudi u pravosuđu su se povlačili pred kastom koja se izdvajala od svog profesionalnog tijela i stvarala neku vrstu birokratske pravosudne moći. Iza kaste se mogla osjetiti nikako prijateljska politika prema ovoj državi. Bilo je to očigledno u podobnim, a nesposobnim kadrovima, koje je “vlada VSTV-a” gurala naprijed. Moglo bi se reći da je formirana i nova pravosudna podobnost.
Niko u pravosudnim institucijama nije reagirao profesionalno na slučajeve ubistva mladića Dženana Memića i Davida Dragičevića. Stalni protesti građana u Sarajevu i Banjoj Luci nisu natjerale tužioce i sudije da rade svoj posao. Protesti u Banjoj Luci su ugušeni brutalnom policijskom silom. U danu protesta pred Sudom Bosne i Hercegovine mogle smo čuti da će Gordana Tadić, glavna tužiteljica Bosne i Hercegovine, “primiti oca Dženama Memića”. Tri godine i četiri mjeseca nakon ubistva Dženana Memića tužiteljica Tadić je konačno najavila da će primiti oca ubijenog mladića, premda već pet godina sjedi na poziciji zamjenika Ureda glavnog tužioca i godinu i po na poziciji glavne tužiteljice Bosne i Hercegovine.
Gordana Tadić je očito “politički montirana” na ovu poziciju, jer je provela profesionalnih desetak godina u lokalnoj izbornoj komisiji u Živinicama, odakle su je nepoznati inženjeri lansirali u pravosuđe i na poziciju zamjenice glavnog tužioca Bosne i Hercegovine. Svi dosadašnji glavni državni tužioci otišli su sa ove pozicije pod aferama – Marinko Jurčević, Milorad Barašin i Goran Salihović. Kako stoje stvari, dovoljno afera je u kratkom vremenu nakupila i Gordana Tadić.
Glavna tužiteljica u sukobu interesa
Nedavna afera bila je navodni pokušaj konzula Hrvatske u Tuzli Ivana Bandića da naoruža jednu selefijsku zajednicu u Bosni i Hercegovini i tako pripremi teren za montažu terorizma u ovoj zemlji. U tom je “poslu” bila i obavještajna zajednica Hrvatske. U sve konstrukcije, tvrdilo se, umiješana je i rodbina Gordane Tadić, među kojom je i Mijo Krešić, zamjenik ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine. Gordana Tadić se nije na vrijeme odmakla od predmeta zbog sukoba interesa, a predmet je, pored svih dokaza, uskoro odbačen. Ne zna se gdje su završili dokazi ove međunarodne bruke.
Sve je u domaćem pravosuđu kulminiralo slučajem “Potkivanje”. Službenik Državne agencije za istrage i zaštitu Marko Pandža je od jednog klijenta naplatio uslugu pred kamerama. Novac će, tvrdio je, prebaciti prvom čovjeku VSTV-a Milanu Tegeltiji. Prije toga, u jednoj kafani u Banjoj Luci, Pandža i klijent sastali su se s Tegeltijom. Održavati konakte sa strankama, i to u kafani, samo po sebi je pravna i ljudska katastrofa.
Tegeltija je priznao da je imao “na stotine” ovakvih susreta s klijentima. “Onda je stotine puta prekršio kodeks i zloupotrijebio zakon”, komentirao je sudija Suda Bosne i Hercegovine Branko Perić. To stalno sastajanje s klijentima izvan suda priznali su još neki članovi VSTV-a. Treba li napominjati da su svi članovi VSTV-a nedavno jednoglasno izabrali Tegeltiju za svog predsjednika, a onda ga ovih dana i odbranili od bijesa javnosti. Korupcija je veća ako je tim bolje uigran.
Imenovanja se čekaju godinama
Šef Delegacije i specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovinio Lars-Gunnar Wigemark, otpravnica poslova Ambasade SAD-a u Sarajevu i šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini Bruce Berton uputili su 28. maja pismo predsjedniku VSTV-a Tegeltiji i članovima ove institucije. U pismu se prigovara na stalna odgađanja imenovanja četiri glavna kantonalna tužioca, od ukupno deset, u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine.
“Slika VSTV-a u očima javnosti je tim odgađanjima narušena, što se moglo lako izbjeći blagovremenim planiranjem i komunikacijom. Devet kandidata koji su čekali da izlože svoje programe rada su vraćeni u zadnji čas zbog – u najboljem slučaju – lošeg planiranja VSTV-a. Ovo nije prvi put da je VSTV loše rukovodio postupkom imenovanja. Čini se da se određena imenovanja favoriziraju te se okončaju iznenađujuće brzo, kao što je to bio slučaj s imenovanjem glavnog okružnog tužioca u Doboju u martu 2019. godine – dok neka druga čekaju mjesecima, pa čak i godinama. Prema informaciji koja je iznesena na sjednici VSTV-a u aprilu 2019. godine, u pravosuđu su trenutno upražnjene ukupno 44 rukovodeće pozicije. Favoriziranje određenih imenovanja i odgađanje drugih stvara dojam da postoje politički ili drugi razlozi kojima se Vijeće rukovodi u svom odlučivanju”, navodi se u pismu ovoj instituciji.
VSTV-u se nije žurilo ni da popuni Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, gdje nedostaje dvoje sudija pune četiri godine. Tegeltija se od ozbiljnih međunarodnih pravnih institucija već odavno optužuje da je eksponent politike Milorada Dodika. Izgleda kao da je pravljenje nereda u pravosuđu Federacije Bosne i Hercegovine bilo jedna od brojnih kolateralnih šteta.
‘Neka se prijavi na konkurs…’
Strane diplomate u svom pismu govore o favoriziranju nekih imenovanja. Radi se o primjeru Željke Radović, koja je bila članica VSTV-a i glavna tužiteljica Okružnog tužilaštva Doboj. Kada joj je isticao mandat u dobojskom tužilaštvu, odlučila je podnijeti ostavku na mjesto člana VSTV-a, jer članovi Vijeća, po zakonu, ne mogu biti birani na rukovodne pozicije. Nakon što je početkom godine odstupila sa pozicije u VSTV-u, prijavljuje se za poziciju glavne okružne tužiteljice iz Doboja. VSTV je imenuje na tu poziciju, nakon čega je raspisan konkurs za izbor člana VSTV-a iz entiteta Republika Srpska, kako bi se popunilo mjesto koje je upražnjeno nakon njene ostavke. Radović je ponovo izabrana za člana VSTV-a. Tako je sama popunila mjesto koje je bilo upražnjeno nakon njene ostavke.
Pravosudna iznenađenja ne prestaju. Sudija Vladimir Špoljarić je upravo izabran za predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu, odlučeno je na sjednici VSTV-a ove sedmice. Mediji su prije tri godine povezivali Špoljarića s Esedom Radeljašem, političarom osuđenim za prevaru. Prema tim izvještajima, Radeljaš je gradio vikendicu na zemlji sudije Špoljarića u vrijeme kada je on rješavao njegov sudski postupak.
Mnogi se danas pitaju postoji li ličnost u pravosuđu koja se gura naprijed, a da nije zarobljena nekom korupcijskom aferom? Novi kantonalni tužilac u Sarajevu, umjesto Dalide Burzić, bit će Sabina Sarajlija. Prema jednoj poruci na mrežama, nju je upravo preporučio Tegeltija: “Bilo bi dobro da neko obavi razgovor sa Sabinom Sarajlijom, da se prijavi na konkurs za glavnog tužioca u Sarajevu.” Nakon toga, Sabina Sarajlija dobila najbolje ocjene komisije VSTV-a.
Svima pišu, nikome ne odgovaraju
Sabina Sarajlija je od 2009. godine radila na predmetima privrednog kriminala i korupcije. Nakon devet godina, još uvijek govorimo o ogromnoj korupciji, pa i nakon desetljeća rada nove kantonalne tužiteljice, koju smatraju kadrom bivše tužiteljice Dalide Burzić.
U neuspjeh pravosuđa uključuje se činjenica o 53 oslobađajuće presude za ratne zločine. Tužilac je “promašio” u 53 slučaja optužbe za ratne zločine. Veći problem od ovog velikog broja oslobađajućih presuda za ratne zločine su presude nevinim ljudima, na šta mediji ne prestaju upozoravati. Radi se o najgorim montiranim sudskim procesima, ali VSTV ne reagira na njih.
Da bi se učinilo nešto ozbiljnije, mora se promijeniti predsjednik VSTV-a ili cijeli sastav tog regulatora pravosuđa. Kome je odgovaran ovakav VSTV? Na kraju godine VSTV pravi izvještaj i dostavlja ga Parlamentarnoj skupštini i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, parlamentima entiteta, skupštinama kantona, državnom i entitetskim ministarstvima pravde te Skupštini Brčko Distrikta, “u svrhu informiranja”.
“Kroz raspravu o izvještaju i zaključke mogu se dati ocjene, sugestije i prijedlozi koji ne osporavaju samostalnost Vijeća”. Dakle, nema nikakvog aktivnog odnosa prema radu ove institucije. VSTV je neko ko je na vrhu piramide pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini i ne odgovara nikome. Vjerovatno zato se priča o neovisnosti ove institucije pretvorila u neodgovornost i neovisnu korupciju. Iako javno ne odgovara nikome, VSTV je, možda ponajviše u cijelom pravosuđu, kontaminiran politikom.
Ni ostavki, ni moralnih ljudi
Brojni samovoljni pravosudni potezi upereni su protiv sistema, što ruinira institucije države i samu državu. Nema investicija u državu ako nema profesionalnog pravosuđa. Nema ni privrednog ni bilo kojeg razvoja ako se politika miješa u sudske odluke.
Nažalost, iza svih pravosudnih afera u korijenu stoji politika. Ponajviše ona čiji odnos prema ovoj državi potiče pravljenje haosa. Već predugo traje ovo trovanje pravosuđa. Pravosudna imenovanja su od početka bila politička i krajnji rezultat mogu biti samo politike kojima je cilj razaranje Bosne i Hercegovine.
Tegeltija je već najavio da neće podnijeti ostavku, čak i nakon onakvog kompromitirajućeg video-zapisa. Za daleko manji video-grijeh otišao je radikalni desničar u Austriji Heinz-Christian Strache, i to u političkom usponu. To govori o snazi i poštovanju javnog mnijenja Austrije i o demokratiji koja ipak drži ovu zemlju moćnom i ponosnom. Čak i ako ne poštuješ državu, poput svojih skrivenih političkih mentora, morao bi misliti na vlastiti obraz. Ovoj državi su neophodne ostavke. Koliko i moralni ljudi.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
