Mnogi su s podsmijehom reagovali na saznanje da se Bosna i Hercegovina – država koja ne može riješiti egzistencijalne probleme građana – obavezala na to da neće okupirati Mjesec i druga nebeska tijela. Sporazum se zove Ugovor o principima, a riječ je o dokumentu Komiteta Ujedinjenih nacija za miroljubivu upotrebu svemira.

Ugovor podrazumijeva da nebeska tijela ne mogu biti predmet nacionalnog prisvajanja, korištenja ili okupacije, a da istraživanje svemira mora biti za dobrobit čovječanstva i u interesu svih. Zabranjuje se i postavljanje nuklearnog oružja, kao i nekog drugog oružja za masovno uništenje na nebeska tijela i u svemiru.

(Ne)znanjem i/ili (ne)namjerno ovaj sporazum su obezvrijedili i oni koji su ga ratificirali – parlamentarci. Naime, Radio Slobodna Evropa je pitao zastupnike da li znaju šta sadrži sporazum.

Tako je zastupnik i predsjednik Demokratskog narodnog saveza (DNS) Nenad Nešić poručio da će ga pročitati poslije sjednice, a njegov kolega Adil Osmanović iz Stranke demokratske akcije (SDA) je odgovorio da postoje neki drugi koji su zaduženi za to.

“Nemojte mene, ja nisam, imamo neke dolje u Klubu (op. a. Klubu SDA) koji su zaduženi”, rekao je.

Sadašnjost, a ne budućnost

Koliki je značaj razvoja svemirske tehnologije vrlo jednostavno je objasnio Ernst Stuhlinger, direktor naučnog odjeljenja u NASA-i, u odgovoru na pitanje kaluđerice iz Zambije zašto se troše milijarde dolara na istraživanje svemira, a veliki broj djece širom svijeta gladuje.

“To novostečeno tehničko znanje također je dostupno za primjenu u tehnologijama povezanim sa Zemljom. Svake godine blizu hiljadu tehničkih inovacija koje svemirski program kreira pronađe svoj put do zemaljskih tehnologija, gdje dovode do boljih kuhinjskih aparata i opreme za farme, boljih mašina za šivenje i radio-aparata, boljih brodova i aviona, tačnijeg određivanja vremenske prognoze i upozorenja na oluje, boljih komunikacija, bolje medicinske opreme, boljeg pribora i alata koji se svakodnevno koriste u domaćinstvu”, ukazao je Stuhlinger 1970. godine.

Jasno je, svemirska tehnologija vrlo brzo ima ovozemaljsku svrhu. Otuda nije iznenađujuće zašto su Sjedinjene Američke Države i Kina dvije vodeće svjetske sile. Viši asistent na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Jasmin Hasanović je ukazao na to da su ove dvije države, kao i Rusija, također potpisnice spomenutog sporazuma, ali da u stvarnosti djeluju potpuno drugačije.

Posljedice u međunarodnim odnosima

Ove tri zemlje aktivno rade na ovladavanju, odnosno okupaciji svemira. Pri tome, kako je napomenuo Hasanović, to rade u saradnji s korporacijama. To je vidljivo u našoj svakodnevnici koju je opisao i Stuhlinger.

“Prijenos, prikupljanje i upotreba informacija i podataka, komunikacija, nauka, ekonomija, transport, ali i unutrašnja i vanjska politika nacionalnih država posredovani su i uslovljeni svemirskim tehnologijama. Ove tehnologije više nisu ili su sve manje u isključivom vlasništvu i kontroli samih nacionalnih država ili međunarodnih vladinih organizacija poput UN-a, već su u rukama privatnih korporacija. Bivajući u isključivoj službi kapitala, profita, komercijalnog interesa, nove tehnologije koje se razvijaju, poput Big Datae, vještačke inteligencije ili nadzora, mogu utjecati na nacionalnu sigurnost, preoblikujući temeljna načela politike i sigurnosti, kao i uloge državnih i nedržavnih aktera u međunarodnim odnosima, a o pitanju demokratije da se i ne govori”, naglasio je naš sagovornik.

Za njega pitanje svemira nije futurizam, već izuzetno bitna karika u međunarodnim odnosima. On se pita da li bi parlamentarci drugačije glasali da su bili informisani o kontekstu sporazuma koji su ratificirali.

Da bi objasnio da je svemir odavno pitanje sadašnjosti, podsjetio je i na najavu bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa o formiranju svemirskih snaga kao dijela američke vojske.

Ne isključuje da bi utrka u ovladavanju svemira mogla uvući i druge države među kojima je Bosna i Hercegovina kao zemlja koja se oslanja na integracije u EU i NATO.

Nacionalni svemirski program SAD-a

Potcrtao da je u Nacionalnoj svemirskoj politici SAD-a sadržano to da će se ova zemlja suprotstaviti razvoju pravnih režima i restrikcija kojima bi im mogao biti zabranjen i ograničen pristup i korištenje svemira. Poručili su da sporazumi ili restrikcije kontrole naoružanja ne smiju onemogućiti provođenje istraživanja, razvoja, testiranja, operacija i drugih aktivnosti u svemiru.

Vrlo malo je izgledno, odnosno ne postoji mogućnost da će SAD, Kina ili Rusija biti sankcionisane za nepoštivanje UN-ovog Ugovora o principima. S druge strane, sigurno je da bi zemlje poput Bosne i Hercegovine bile sankcionisane zbog toga jer, kako neki misle, međunarodno pravo postoji da se primjenjuje nad malima i slabima.