Pausalne tvrdnje kao osnov za pobijanje presude

• Žalbom se presuda neosnovo pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka paušalnim tvrdnjama da postupanje predsjednika vijeća može biti od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

Obrazloženje:

“U žalbi se ističe da je obrazloženje pobijane presude nerazumljivo i protivrječno iz razloga što se izrekom pobijane presude optuženi oslobađaju od optužbe na osnovu člana 290. tačka v) ZKP, (sada člana 298. tačka v) ZKP – Prečišćeni tekst), jer da tužilaštvo nije dokazalo da su optuženi učinili krivična djela za koja se terete, dok se istovremeno na strani 37. alineja 9. pobijane presude navodi da je pretresno vijeće odbilo prijedlog odbrane za provođenje određenih dokaza nalazeći ih nepotrebnim obzirom na sve izvedene dokaze i nalazeći da je činjenično stanje koje je predmet optužbe dovoljno rasvjetljeno, pa da se na temelju već izvedenih dokaza može donijeti odluka. Pored toga što ovaj sud, suprotno tvrdnji iz žalbe, u ovome ne nalazi bilo kakvu proturječnost u razlozima presude, a posebno što se u tome ne može izražavati nerazumljivost presude, ostaje nejasno u čemu žalba nalazi da je odluka o odbijanju dokaznih prijedloga odbrane od bilo kakvog uticaja na odluku o dokazanosti predmeta optužbe.

Bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 2. ZKP – Prečišćeni tekst (ranije člana 303. stav 2. ZKP) postoji u slučajevima kada sud za vrijeme pripremanja glavnog pretresa ili u toku glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primjenio ili je nepravilno primjenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude. Za postojanje bitne povrede odredaba krivičnog postupka u ovom obliku u žalbi je potrebno ukazati ne samo na radnje i propuste u kojima se ogleda neprimjenjivanje ili nepravilno primjenjivanje neke od odredaba procesnog zakona, već i na to u kom smislu i zbog čega je to bilo ili moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

S tim u vezi u žalbi je ukazano da je predsjednik prvostepenog vijeća koje je donijelo pobijanu presudu već na statusnoj konferenciji, kao i tokom glavnog pretresa ispoljavao određenu pristrasnost prema optuženima i njihovim braniocima, da je na taj način doveo u pitanje objektivnost u suđenju i da su zbog toga tužioci tražili njegovo izuzeće, pa da razlozi zbog kojih je traženo izuzeće ujedno predstavljaju i bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 2. ZKP. Pored toga, ukazuje se i da je predsjednik vijeća na statusnoj konferenciji povrijedio odredbe člana 260. ZKP (sada člana 268. ZKP – Prečišćeni tekst), a tokom glavnog pretresa odredbe člana 248. stav 1. ZKP (sada člana 256. stav 1. ZKP – Prečišćeni tekst), člana 269. stav 1. i 2. ZKP (sada člana 277. stav 1. i 2. ZKP – Prečišćeni tekst), člana 275. ZKP (sada člana 283. ZKP – Prečišćeni tekst), člana 246. stav 2. i 3. ZKP (sada člana 254. stav 2. i 3. ZKP – Prečišćeni tekst), člana 39. ZKP, člana 248. stav 3. ZKP (sada člana 256. stav 3. ZKP – Prečišćeni tekst). Osim paušalne tvrdnje da je ovakvo postupanje predsjednika vijeća moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude, žalba nije konkretizovala zbog čega smatra da je ovakvo postupanje predsjednika vijeća moglo biti od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude, pa se kod ovakvog sadržaja žalbe tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 2. ZKP samim tim smatra neosnovanom. Ovo posebno kada se ima u vidu da se žalbom ukazuje na propuste predsjednika vijeća zbog kojih je traženo njegovo izuzeće, a koji zahtjev je odbijen kao neosnovan rješenjem opšte sjednice Okružnog suda u Banja Luci od 26.01.2009. godine, te da je pobijanu presudu donijelo tročlano vijeće prvostepenog suda.

Iz navedenih razloga proizilazi da se žalbom prvostepena presuda neosnovo pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 118-0-Kž-09-000 198 od 23.3.2010. godine)