Home Pravosuđe Hapšenja u BiH: Vrhunac političke korupcije?

Hapšenja u BiH: Vrhunac političke korupcije?

152
0

Hapšenja u BiH: Vrhunac političke korupcije?

Vrijeme je da se postavi pitanje koji su stvarni ciljevi i šta je stvarna agenda postkomunističkih ostataka koji su prema svim analizama i izjavama stručnjaka duboko infiltrirani u pravosudni, sigurnosni i obavještajni sektor BiH? Dokle će oni da truju odnose u ovoj zemlji i zaustavljajući njen društveni oporavak, ekonomski razvoj i put ka Evropi?

Predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso kazala je nedavno u emisiji FTV-a  kako se “boji da u BiH postoji pravosudna mafija”, piše Depo.ba.

Objektivno gledajući, kako se građani Bosne i Hercegovine mogu osjećati sigurno i zaštićeno od države i imati povjerenje u nezavisnost i nepristrasnost Suda i Tužilaštva, kada predsjednica tog istog Suda javno poručuje i to vrlo precizno da se boji kako zapravo mafija upravlja tzv. pravnom državom u BiH?

“Tužiteljstvo prvo uhapsi čovjeka, pa onda novinarima javi da je uhapšen, pa ga onda saslušava – i to vam javi, pa se sva javnost oko toga uzbudi i onda tek ga ispituje, pa se onda određuje pritvor. U tim okolnostima, izmanipuliraš događaje i onda kažeš ti događaji su razlog za pritvor”, izjavio je u nedavno u jednom Dnevniku poznati bh. adokvat Asim Crnalić.

Drugim riječima, pojednostavljeno, ova izjava bh. pravnog eksperta odlično potcrtava simptomatičnu pojavu i trend prema kojem ispada da bh. pravosudni organi ne da nisu nezavisni, nego su instrument koji po nalogu određenih lobija ili kuhinja bez adekvatnih dokaza izvršavaju ad hoc hapšenja određenih lica, jer to “nekome” u tom trenutku odgovora, pa se tek onda kroz medije i reakcije javnosti proizvedene kroz medijske natpise nastoji izgraditi slučaj i podignuti optužnica protiv tih lica.

Ilustracija za ovu tezu ima puno. Tako je krajem ove sedmice većini medija promakla informaciju da je Tužiteljstvo BiH promjenilo karakter optužne protiv tzv. “marketinške mafije” u slučaju koji su prošle godine mediji spektakularno objavljivali gdje jeu jednom danu uhapšena poveća grupa vlasnika marketing agencija i tv kuća. Sada je ta optužnica pala i svela se na mali slučaj u kojem se samo troje ljudi ostalo pod optužnim, a iznos od desetak miliona KM smanjen na nešto više od 200 000 KM. Kome će sada tim ljudima platiti sudsku  i poslovnu štetu koja im je napravljena. Takvih slučajeva oko nas je mnogo i otvaraju mnoga pitanja, a i nanovijih slučaja hapšenja kandidata za državnog ministra Bakira Dautbašića u ovome političkom trenutku izazvao je slične dileme i pitanja. Istraga treba da utvrdi šta je tu zaista tačno ali inflacija hapšenja pred tv kamerama i medijske pompe oko njih dovela je do toga da javnost sa skepsom gleda i oprezom gleda na ovakva hapšenja. Zbog svega ova, provosudni system, kao jedan od temelja svakog društva i zemlje, gubi na svojoj vjerodostojnosti i povjerenju kod građana.

Šta je to pravna država u post – komunističkom društvu?  Stanovnici BiH imaju veoma loše iskustvo sa ovim pojmom, od obećanja Muhameda Čengića da će pravna država doći u ponedeljak, do današnjih dana gdje se iza tog termina najvjerovatnije kriju određene politčke i kriminalne grupe koje pokušavaju da nam određuju prijekim sudovima šta je to pravna država.

Ni jedno ni drugo nije kompatibilno sa onim šta to zapravo jeste, jer, bh. društvo jeste tranzicijsko i normalno je da kao takvo ima hiljadu i jedan problem sa uspostavom pravne države jer sudska i tužilacka oligarhija o kojoj se sve glasnije govori u javnosti od skoro svih relevantnih instanci, kako stranih tako domaćih, naslijeđena je iz komunističkog perioda, u kojima se nečija nevinosti ili krivica određivala po opštinskim komitetima, a ne sudovima! Danas kako se čini, jedina je razlika u tome da su neformalni minderi preuzeli ulogu opštinskih komiteta.

Da li je zemlja dovedena u apsurdnu situaciju da se sve nove politčke snage na tržištu koje građani izaberu na izborima moraju boriti sa naslijeđenim  pravosudnim i tužilačkim intersnim grupama koje su sebe na veoma vulgaran način zaštitile i na to sve se proglasile nezavisnim? Sama nevjerovatna činjenica da se dvije decenije nakon potpisanog Dejtona i dalje u najvećoj mjeri vode kontroverze o tome da li bh. sudstvo radi po nalozima otuđenih centara moći ili po nalozima prava i Ustava ukazuje da nešto definitivno nije kako treba i opravdava potpuno nepovjerenje građana u takav oskudni sistem.

“Da bi trajno učvrstilo reputaciju vjerodostojne institucije, državno tužiteljstvo pod vodstvom glavnog tužitelja za kojeg se uveliko smatra da je pod ozbiljnim uticajem bošnjačkih političkih snaga, treba revnosno raditi na svojoj depolitizaciji. Također imamo saznanja da u Tužiteljstvu radi previše slijepih sljedbenika SDA” – izavio je Nikolas Hill u svom oproštajnom blogu kao ambasador SAD u BiH krajem 2014.godine.

Sta to sve zapravo znači? Ako ova dijagnoza već postoji, zašto američki ambasador tek na svom odlasku iz BiH vrlo precizno i direktno potcrtava pravo stanje u pojedinim segmentima društva, u ovom slučaju pravosuđu, dok tokom svog mandata šalje poruke općih vrijednosti i univerzalnih načela?

Kome smeta stabilnost koju je nova politička koalicija u BiH, sviđala se ona nekome ili ne, ipak demonstrirala usvajanjem Zakona o radu, Zakona o državnim službenicima, novim najavljenim valom inveseticija u elektronergetskom sektoru, obećanim kreditnim aranžmanom sa MMF-om te  skorim podnošenjem aplikacije za članstvo u EU?

Treba postaviti pitanje kome najviše ne odgovora stabilnost u Federaciji pa samim tim u BiH? Treba postaviti pitanje kome ne odgovora temeljita reforma pravosudnog sistema koja je također najavljena za naredne dvije godine, prema kojoj će prvi na udaru biti sudije i tužioci i način njihovog izbora i mehanizmi prema kojima će konačno morati da snose odgovornost za svoj rad ili nerad? Treba postaviti pitanje, zašto se želi od stabilnog “bošnjačkog” političkog faktora, koji, kada se uzme u ozbzir višenacionalna dimenzija Bosne i Hercegovine, ipak predstavlja najbrojniji narod, što znači da snosi i najveću odgovornost za dinamiku reformskog puta, želi opet stvoriti stanje u kojem Milorad Dodik paradira okolo i na sva zvona priča kako je problem Bosne i Hercegovine zapravo u nerješenim odnosima stranaka u Federaciji, te kako je RS sasvim stabilan i funkcionalan dio, kojeg upravo ti narušeni odnosi u Federaciji vuku dole sa sobom?

Treba konačno postaviti pitanje koji su stvarni ciljevi i šta je stvarna agenda postkomunističkih ostataka koji su prema svim analizama i izjavama stručnjaka duboko infiltrirani u pravosudni, sigurnosni i obavještajni sektor BiH, te kako je napisao američki ambasador “pod ozbiljnim uticajem bošnjačkih političkih snaga i slijepih sljedbenika SDA”? Mada, da parafraziramo jednu tv urednicu koju se često spominje u ovakvim slučajevima, pošteno govoreći, recidiv mehanizama “balkanskog špijuna” nije stran ni srpskim i hrvatskim političarima u BiH  u njihovom operativnom djelovanju.

Građani u Fedearciji ali i čitavoj BiH se sve više opravdano pitaju – da li je pravosudni sistem “šlag” na torti političke korupcije u BiH?

 

Izvor: Depo