NOVA PRAVILA ZA ODREĐIVANJE ALIMENTACIJE u Hrvatskoj Ustavni sud: ‘Morate utvrditi stvarne prihode, a ne povjerovati da otac ima mjesečnu plaću 503 kune’
Kad netko u brakorazvodnoj parnici tvrdi da zarađuje samo 500 kuna mjesečno, a životni stil mu odudara od tih 500 kuna ili, još gore, lako ga je opisati kao iznadprosječan, sud taj iskaz ne smije uzeti zdravo za gotovo nego mora utvrditi realne izvore prihoda.
Ili barem pokušati, ne uzdajući se samo u “priznanje” stranaka u postupku, nego treba koristiti sve dostupne alate: tražiti podatke od Ministarstva financija – Porezne uprave, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Financijske agencije, Porezne uprave i HZZO-a. I na temelju realno utvrđenih činjenica donijeti odluku o iznosu alimentacije: sve ostalo predstavlja povredu načela zaštite najboljeg interesa djeteta.
Tako bi se laički mogla protumačiti odluka i stav Ustavnog suda, donesena krajem prošle godine.
Ustavni je sud usvojio, naime, ustavnu tužbu N. N., majke dviju djevojčica, koja se žalila da je njezin bivši suprug zatajio Općinskom, a potom i Županijskom sudu svoje realne prihode, a sud je ono što je on prijavio arbitrarno prihvatio kao relevantno i temeljem toga dosudio iznos alimentacije. Ustavni sud ukinuo je presudu Županijskoga suda i sve vratio na ponovni postupak.
Zdrav i sposoban
U konkretnom slučaju, bivši partner i otac prijavio je da ima 503 kune mjesečnih prihoda. N. N. se žalila da “nije životno ni uvjerljivo kako visokoobrazovana osoba starosti 45 godina, koja živi u stanu od 125 kvadrata i samo za leasing za O. za koju sukladno vlastitom navodu plaća dvije tisuće kuna mjesečno, živi od 503 kune mjesečno koliko si navodno isplaćuje plaću.
Otac je potpuno zdrava i radno sposobna osoba koja bi trebala pronaći posao i zasigurno ima mogućnost veće zarade od 503,00 kune mjesečno…” N. N. je podigla ustavnu tužbu smatrajući da je sud vodio brigu o interesima oca, a ne djece – to što se stranka u postupku ne može teretiti za kazneno djelo zbog neistinitih navoda ne amnestira sud od obaveze da provjeri kod Porezne uprave realno stanje prihoda oca koji na sudu tvrdi da je siromašan.
Ustavni joj je sud dao za pravo. U obrazloženju Ustavni sud podsjeća kako je ustavna dužnost svih da štite djecu te kako je “sud ovlašten utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele, a može odlučiti da se dokazuju i činjenice koje su stranke priznale u postupku”. Upozorio je kako sud mora od “osobe koja je dužna uzdržavati djecu zatražiti prokazni popis imovine”. U konkretnom slučaju N. N. sudovi to nisu učinili, stoga, poentirao je Ustavni sud, drugostupanjska presuda predstavlja povredu načela zaštite najboljeg interesa djeteta koju su dužni štititi svi, pa i sudovi!
Što to znači? Da bi zamagljivanju činjenica oko prihoda, kojem je cilj plaćati što manje za uzdržavanje vlastite djece, sudovi trebali stati na kraj.
N. N. i njezin suprug B. N. rastali su se 2014. godine, iščitava se iz ustavne odluke, u “ratu”, teško narušenih odnosa, s teretom presude Prekršajnog suda zbog obiteljskog nasilja protiv supruga, bez dogovora o susretima djece s ocem i troškova njihova uzdržavanja. Prvostupanjskom presudom odlučeno je da će djevojčice živjeti s majkom i utvrđeni su susreti oca s djecom, oko kojih je bilo mnogo problema zbog čega je obitelj bila pod nadzorom Centra za socijalnu skrb.
U postupku je utvrđeno da djeca iz zdravstvenih razloga imaju i povećane potrebe: sud je procijenio da je za uzdržavanje potrebno 1550 kuna mjesečno za svako dijete. No, taj iznos nisu dosudili ocu – uz obrazloženje da djevojčice primaju dječji doplatak od ukupno 500 kuna. Sud je od iznosa alimentacije koju je otac trebao plaćati odbio iznos tog dječjeg doplatka i pritom još i pogrešno izračunao da otac mora plaćati 1200 umjesto 1300 kuna.
Sporni doplatak
Taj dio presude je Ustavnom sudu i najsporniji: doplatak je privremena mjera koju isplaćuje država radi potpore – u ovom slučaju zdravom, radno sposobnom, visokoobrazovanom ocu, a ne djeci. Majka se s pravom bunila da nije svrha doplatka umanjiti obvezu oca za uzdržavanje. Ustavni sud složio se da “drugačiji pristup predstavlja povredu i materijalnog i moralnog aspekta ustavnopravne dužnosti roditelja da prvenstveno oni uzdržavaju svoju djecu!”
I majka i otac su se žalili na prvostupanjsku presudu, majci je iznos bio prenizak, a ocu previsok. Županijski sud je majčinu žalbu odbio, a očevu dijelom uvažio i smanjio iznos ionako pogrešno izračunate alimentacije s 1200 na 1100 kuna.
Vlasnik tvrtke
Bivši suprug B. N., otac djevojčica, opisan je kao radno sposobna, visokoobrazovana osoba srednje životne dobi, kao vlasnik udjela u tvrtki kojoj je tada prijetio stečaj, tajnik udruge koju je osnovao… Tvrdio je da mu novac za život daju vlastiti roditelji s kojima živi u kući, ali u odvojenom stanu. Nema vrednijih pokretnina, dionica, ušteđevine, ali nema ni kredita. Tvrdio je da plaća 1000 kuna mjesečno alimentacije. Taj iskaz oca majka je demantirala, žaleći se što se sud nije potrudio utvrditi istinu.
Odvjetnice specijalizirane za obiteljsko pravo smatraju kako je ova odluka Ustavnog suda važna ne samo za konkretan slučaj N. N. nego prvenstveno za djecu, ali i za sve buduće rastavljene roditelje jer otvara šansu da bi se mogla radikalno promijeniti sudska praksa. Iako zakon to dopušta, iskustvo odvjetnice Teute Palčić jest da sud u principu po službenoj dužnosti ne traži od institucija dodatne dokaze kako bi utvrdio nečije stvarno financijsko stanje, nego to obično očekuje od stranaka u postupku.
Vjeruje da nova odluka Ustavnog suda može promijeniti praksu, i u dijelu utvrđivanja alimentacije u maksimalnom iznosu, u slučaju nekih dobro plaćenih menadžera s prihodima od više desetaka tisuća kuna kojima se dosuđuje iznos od 2000 kuna. Palčić navodi kako ona sama, kad je stranka upozori na prikrivanje prihoda, traži od suda da pribavi podatke Porezne uprave i da joj sud to nije odbio. No, s ovom odlukom stvari postaju drugačije, kaže Palčić i dodaje kako bi idealno bilo kada bi se podaci o prihodima pripremili već do prvog ročišta. “To bi jako ubrzalo postupke razvoda koji obično zapnu baš na alimentaciji”, objašnjava.
Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić drži da će ova odluka biti vrijedan doprinos zaštiti dobrobiti djeteta.
– Njome je naglašena važnost da sud može po službenoj dužnosti sam utvrđivati činjenično stanje radi čuvanja interesa i prava djece, a ne samo da se uzda u predlaganje dokaza stranaka u postupku, pogotovo onda kad su nečije mogućnosti veće od onoga što prikazuje na sudu – kaže.
Njezina kolegica anonimno nam kaže da se ovom odlukom “staje na kraj manipuliranju sustavom koji se događa na dnevnoj bazi; da ljudi poslovnom umješnošću i smicalicama izigravaju pravila – a ekstremni slučajevi prepoznaju se tako da ostaju bez prihoda, baš, kakva koincidencija, kad počne razvod, iako su si godinama, dok su bili u braku, isplaćivali milijunske iznose dobiti”.
