Tužilaštvo zatražilo osuđujuću presudu za Azru Miletić

4. Januara 2021.

Tužilaštvo zatražilo osuđujuću presudu za Azru Miletić

Autor: Emina Dizdarević – Detektor.ba

Iznoseći završne riječi pred Općinskim sudom u Sarajevu, Kantonalno tužilaštvo je zatražilo da se sutkinja Azra Miletić proglasi krivom zbog primanja dara i drugih oblika koristi, kao i da joj se izrekne mjera zabrane vršenja pravosudnih funkcija.

Sarajevski kantonalni tužilac Sead Kreštalica je naveo da je na osnovu provedenih dokaza, cijeneći ih pojedinačno i u međusobnoj vezi, nedvojbeno utvrđeno da je optužena Azra Miletić počinila krivično djelo koje joj se stavlja na teret, bez obzira što je Općinski sud određene dokaze proglasio nezakonitim.

“Van razumne sumnje je dokazano da je Miletić, u svojstvu sudije Apelacionog odjeljenja Suda BiH, u cilju povoljnije presude, prihvatila obećanje dara u vidu novca, a potom prihvatila određenu svotu novca”, naveo je tužilac Kreštalica.

Optužnica tereti Miletić za primanje dara i kršenje zakona od strane sudije, a Apelaciono vijeće Suda BiH je u aprilu 2018. otpremilo rješenje kojim se ukida presuda po kojoj je Miletić osuđena na dvije i po godine zatvora te je daljnje vođenje postupka preneseno na sarajevski Općinski sud.

Prema riječima Kreštalice, nesporno je dokazano da je u predmetu protiv Rame Brkića i Senada Šabića funkciju predsjednika Sudskog vijeća imala Miletić, te da je svjedok S-1 bio svjestan ove činjenice što proizlazi iz njegovog iskaza.

Utvrđeno je, kako je rekao tužilac, da su Miletić i S-1 bili u prijateljskim odnosima. Tužilac je istakao da je nesporno da su S-1 i svjedok Asmir Zeković 14. augusta 2014. godine imali sastanak sa Brkićem i Šabićem gdje se S-1 ponudio da bude posrednik između njih i optužene Miletić.

“S-1 je opisao događaj od 14. augusta 2014., da je sastanak ugovorio Zeković i da je cilj sastanka bila priča o završavanju problema. S-1 nalazi tu i svoj cilj – da popravi svoju finansijsku situaciju (…) Zeković navodi da je S-1 rekao da može preko optužene uticati na proces, a da će optužena pristati s obzirom da je imala finansijskih problema (…) Može se reći da su iskazi S-1 i Zeković u potpunosti tačni”, obrazložio je tužilac Kreštalica.

Kreštalica je rekao da je S-1 opisao način na koji se obratio optuženoj u jednom od sarajevskih restorana te je da je optužena shvatila o čemu se radi, kao i da je S-1 naveo da optužena nije reagovala i odbijala ponudu. Kako je kazao tužilac, može se zaključiti da je Miletić shvatila o kakvom se poslu radi.

Tužilac je izjavio da se tačnost iskaza svjedoka S-1 može potvrditi i iz posebnih istražnih radnji koje je Općinski sud odbacio kao nezakonite, ali i iz izjava svjedoka S-3 i Vlatke Maksimović, koje su također proglašene nezakonitim.

Tužilac Kreštalica se u završnim riječima osvrnuo i na iskaz vlasnika firme sa kojom je Miletić potpisala kupoprodajni ugovor za stan u Tuzli.

“S-1 je jasno naveo da je novac od Šabića tražio za sebe, ali da je optužena očekivala novac od njega i znala je da novac dolazi zbog predmeta Brkić i drugi. (…) Sud mora iskaz S-1 dovesti u vezu sa analizom dokaznog materijala”, rekao je Kreštalica i dodao da je S-1 optuženoj periodično davao novac i da je predato najmanje 3.000 eura.

Govoreći o dokazima posebnih istražnih radnji, a koje je sud poglasio nezakonitim, Kreštalica je kazao da su se ovi dokazi trebali posebno analizirati i da naredbama o provođenju posebnih istražnih radnji nije došlo do kršenja Međunarodne konvencije o ljudskim pravima.

Kreštalica je naveo da vjeruje da će Sud donijeti odluku kojom će se Miletić oglasiti krivom, te je predložio da joj se izrekne mjera zabrane vršenja pravosudnih funkcija.

Iznošenje završne riječi Odbrane je zakazano za 7. januar 2021. godine.

Ukinuta presuda kojom je državni tužilac Božo Mihajlović osuđen na pet godina zatvora

ePravo.ba

3. Januara 2021.

Ukinuta presuda kojom je državni tužilac Božo Mihajlović osuđen na pet godina zatvora

Autor: Albina Sorguč – Detektor.ba

Presuda Suda Bosne i Hercegovine kojom je državni tužilac Božo Mihajlović osuđen na pet godina zatvora za nesavjestan rad u službi, jer je propustio vršiti nadzor nad radom i postupanjem svoje daktilografkinje, ukinuta je i odlučeno je da se predmet prenese na Općinski sud u Sarajevu.

Božo Mihajlović. Foto: BIRN BiH

U rješenju Suda BiH navodi se da je Apelaciono odjeljenje ove institucije uvažilo žalbu branioca Bože Mihajlovića, te je ukinuta presuda od 9. juna 2020. godine i postupak se prenosi na mjesno nadležni Općinski sud u Sarajevu.

Božo Mihajlović za BIRN BiH je kazao da je ova odluka trebala biti donesena puno ranije.

“Prvi put kada je istraga protiv daktilografkinje rastavljena i prenesena na Kantonalno tužilaštvo, a drugi put je trebao sudija za prethodni postupak da reaguje, a posebno je trebala da reaguje sutkinja Amela Huskić, koja je u predmetu ‘Goran Salihović’ kao predsjednica Vijeća to učinila i prebacila njegov predmet na Općinski sud”, rekao je Mihajlović, dodavši kako je tokom cijelog suđenja govorio “da ga boli teška nepravda” jer se njegovim kolegama sudi na Općinskom sudu, a njemu je uskraćeno to pravo.

Prvostepenom presudom koja je ukinuta Sud je zaključio da je Mihajlović nesavjesnim radom omogućio da bude otuđen privremeno oduzeti novac u više predmeta. Istom presudom je bila donesena odluka da je Mihajlović dužan nadoknaditi štetu koja je nastupila po BiH u iznosu većem od 225.000 konvertibilnih maraka (KM), kao i troškove sudskog postupka, o čijoj je visini trebalo odlučiti kasnije. U toj presudi se navodilo da su se otuđenja novca dogodila u periodu od 2006. do 2015. godine.

Mihajlović je od 2010. bio rukovodilac Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal i korupciju i, kako stoji u presudi, bio je dužan da vrši nadzor nad radom daktilografkinje koja mu je dodijeljena.

Sud je zaključio da je daktilografkinja bez znanja tužioca Mihajlovića u većem broju slučajeva sačinjavala dopise kojima je od Suda ili službe zadužene za čuvanje predmeta u Tužilaštvu dolazila do privremeno oduzetih stvari, među kojima je bio i novac. Ove naredbe, kako se navodi, na njenu molbu potpisivali su drugi tužioci u ime Mihajlovića.

Optužnica protiv Mihajlovića je potvrđena 2. jula 2018. godine.

Mihajlović je ranije podnio ostavku na mjesto šefa Odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva BiH.

Predmeti protiv sutkinje Azre Miletić i bivšeg glavnog tužioca Gorana Salihovića ranije su prebačeni na Općinski sud u Sarajevu.

Predmet protiv sutkinje Suda BiH Azre Miletić po optužnici za primanje mita prebačen je na općinski nivo, ali tek nakon što je na Državnom sudu proveden cjelokupni prvostepeni postupak, nakon kojeg je osuđena na dvije i po godine zatvora.

Apelaciono vijeće je ukinulo ovu presudu i naložilo da se postupak obnovi pred sarajevskim Općinskim sudom.

Predmet protiv Gorana Salihovića, bivšeg glavnog tužioca Državnog tužilaštva, za korupciju prenesen je na Općinski sud u Sarajevu nakon što je Apelaciono vijeće Suda BiH donijelo odluku da se to čini radi osiguranja “nepristrasnog i pravičnog suđenja”. Na ovu odluku su se žalili Salihović i Državno tužilaštvo, ali je Apelaciono vijeće potvrdilo rješenje o prebacivanju na Općinski sud u Sarajevu, kojim je predsjedavao punih osam godina, u periodu između 2005. i 2013.

Salihović je optužen da je pribavio imovinsku korist u iznosu većem od 50.000 KM, odnosno da je kao glavni tužilac Tužilaštva BiH u periodu od februara 2013. do septembra 2016. postupao suprotno Odluci o uslovima i načinu korištenja sredstava za reprezentaciju i poklone, čime je prekoračio limit potrošnje u zemlji i inostranstvu na mjesečnom nivou.

Prilikom službenog putovanja iz Pariza, kako stoji u optužnici, Salihović je 2015., zajedno sa svojim saradnicima i pratiocem Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, zbog turističkog obilaska grada i unatoč upozorenjima, zakasnio i propustio let za koji su imali povratne karte. To je za posljedicu imalo kupovinu novih karata, koje je Salihović, prema optužnom aktu, platio, ali po povratku je zahtijevao da mu se refundira iznos od 3.874 KM, a potom je Direkcija za koordinaciju policijskih tijela izvršila povrat novca za svog uposlenika u iznosu od 1.291 KM.

Istragu protiv Salihovića, prije podizanja optužnice krajem 2018. godine, vodilo je Državno tužilaštvo skoro dvije godine.

Šta trebate znati o novom izvještaju o ispunjavanju antikorupcijskih preporuka u BiH

ePravo.ba

3. Januara 2021.

Šta trebate znati o novom izvještaju o ispunjavanju antikorupcijskih preporuka u BiH

Autor: Nermina Kuloglija – detektor.ba

Bosna i Hercegovina nije provela na zadovoljavajući način niti jednu od 15 preporuka koje je ranije dala Grupa država u borbi protiv korupcije Vijeća Evrope (GRECO), navodi se u posljednjem izvještaju objavljenom u utorak.

Vijeće Evrope. Foto: Vijeće Evrope

U četvrtom krugu evaluacije koji je dio Drugog izvještaja o usklađenosti BiH, GRECO procjenjuje kako nijedna od 15 preporuka nije provedena na zadovoljavajući način, pri čemu su neke potpuno neprovedene, ocjenjujući da je nivo usklađenosti s preporukama “globalno nezadovoljavajući”.

Potpuno neprovedene preporuke se odnose na preporuke za pravosudni sistem prema kojima je trebalo ojačati ulogu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) u zaštiti nosilaca pravosudnih funkcija u sudovima i tužilaštvima od neprimjerenih utjecaja, usvojiti izmjene i dopune Zakona o VSTV-u, te provesti budžetsku i kadrovsku analizu u odnosu na zaostale predmete.

Evo šta trebate znati o posljednjem izvještaju GRECO-a.

Važne preporuke o Zakonu o VSTV-u i imovinskim kartonima nisu provedene

Preporuka za poduzimanje odlučnih zakonskih i operativnih mjera da bi se ojačala uloga VSTV-a u zaštiti nosilaca pravosudnih funkcija u sudovima i tužilaštvima od neprimjerenih utjecaja, što uključuje formiranje odvojenih sudskih i tužilačkih podvijeća i izbjegavanje prevelike koncentracije moći u “jednim rukama”, nije provedena.

Revidiranje Zakona o VSTV-u s ciljem izmjene i dopune u vezi sa sastavom Vijeća, pružanjem definicija dužnosti njegovih članova, ali i poboljšanjem ocjenjivanja rada i unapređenja, disciplinske odgovornosti i finansijskog izvještavanja sudija i tužilaca započeto je 2018. godine.

Nakon toga je Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH 2019. godine od Ministarstva pravde BiH tražio analizu neophodnih izmjena i dopuna zakona u oblasti pravosuđa tražeći ispitivanje nacrta izmjena i dopuna zakona.

“GRECO prima na znanje informacije koje su vlasti dostavile. Čini se da su neke radnje preduzete u smjeru izmjena i dopuna Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću”, navodi se u Izvještaju te naglašava kako nacrt izmjena i dopuna i dalje nije predat na usvajanje.

Neprovedenom se smatra i preporuka o analizi stanja budžeta i zaposlenih u sudovima i tužilaštvima za osiguranje neophodnih dostupnih sredstava za efikasno korištenje u cijelom pravosudnom sistemu i osiguranje da se sredstva iz pravosudnog budžeta raspoređuju uz poštivanje težine predmeta.

Kako se navodi u izvještaju, “VSTV svake godine priprema svoje finansijske planove (trogodišnje i godišnje planove) koji sadrže elemente koji se primjenjuju na sve budžetske institucije i dostavlja ih Ministarstvu finansija i trezora Bosne i Hercegovine”.

“Konsolidacija podataka o troškovima i broju riješenih predmeta na sudovima i u tužilaštvima za period 2016.–2018. godina, što će biti osnova za procjenu troškova po predmetu suda/tužilaštva, još uvijek je u toku”, navodi se.

Razvijanje sistema za pregled godišnjih finansijskih izvještaja, uključujući odgovarajuće ljudske i materijalne resurse, uvažavajući privatnost i sigurnost sudija, tužilaca i njihovih bliskih rođaka nije provedeno.

VSTV je 2018. godine usvojio Pravilnik o podnošenju, provjeri i obradi finansijskih izvještaja sudija i tužilaca, koji sadrži i novi obrazac finansijskog izvještaja. Nakon upravnog preispitivanja na zahtjev Udruženja sudija Bosne i Hercegovine, Agencija za zaštitu ličnih podataka zabranila je VSTV-u obradu ličnih podataka na način propisan Pravilnikom.

Unapređenje disciplinskih postupaka i ocjenjivanja provedeno samo djelimično

Kompleks pravosudnih institucija. Foto: BIRN BiH

Jačanje i razvoj povjerljivog savjetovanja i namjenske praktične obuke o pitanjima etike i integriteta za sudije i tužioce, predviđeno prema preporukama GRECO-a, djelomično je provedeno.

Kako je navedeno u izvještaju, organizirane su obuke na državnom nivou, a VSTV je savjetovao centre za obuku u entitetima, dok povjerljivo savjetovanje o etici i integritetu za sudije i tužioce tek treba razviti.

Preporučeno je i da se poduzmu koraci radi unapređenja ocjenjivanja rada, čime bi se proveli visoki etički i radni standardi koji se očekuju od sudija i tužilaca. Iako su usvojeni kriteriji za ocjenjivanje nosilaca pravosudnih funkcija, GRECO naglašava kako je “od ključne važnosti da se svako ocjenjivanje rada sudija vrši strogo u okviru same sudske vlasti i bez ikakvog utjecaja izvršne ili zakonodavne vlasti”.

“Iz toga slijedi da provođenje ove preporuke također zavisi od uspostavljanja relevantnih komisija za ocjenjivanje za sudije i za tužioce, kako je predviđeno nacrtom izmjena i dopuna Zakona o VSTV-u”, navodi se u Izvještaju, zbog čega se ova preporuka smatra djelimično provedenom.

Izrada propisa o sukobu interesa za sve sudije i tužioce počela se provoditi usvajanjem Smjernica za sprečavanje sukoba interesa u pravosuđu, te usvajanjem dokumenta “Institucionalni mehanizmi i evidencije za provođenje Instrumenata za praćenje primjene Smjernica za sprečavanje sukoba interesa u pravosuđu”, koju je usvojio VSTV te zadužio Radnu grupu za unapređenje integriteta i odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija da nastavi s provođenjem ovih aktivnosti.

“Međutim, ovaj posao još nije završen”, navodi se u izvještaju, zbog čega se i ova preporuka smatra djelimično provedenom.

Djelimično provedenima u ovom izvještaju smatra se jačanje nezavisnosti, kapaciteta i transparentnosti rada Ureda disciplinskog tužioca (UDT) i ponovno razmatranje disciplinskih postupaka i sankcija u slučaju povrede dužnosti sudija ili tužilaca, te preporuke za razvoj komunikacijske politike za pravosudni sistem čiji je cilj unapređenje transparentnosti i odgovornosti.

GRECO je primijetio usvajanje Priručnika o vođenju disciplinskog postupka, za koji su naveli da “ima potencijal da bude koristan referentni izvor za nosioce pravosudnih funkcija uopće, a posebno za one koji su odgovorni za disciplinski postupak”, navodi se u izvještaju uz primjećivanje podizanja svijesti o disciplinskom postupku među nosiocima funkcija.

Državni parlament samo djelimično proveo preporuke o sukobu interesa i provjeri imovine funkcionera

Parlament BiH. Foto: Parlamentarna skupština BiH

Pravila kojima se definiraju i olakšavaju postupci javnih konsultacija o propisima u Parlamentu, pojašnjavanje internih mehanizama radi promoviranja kodeksa ponašanja, propisi o sukobu interesa, objava finansijskih podataka, kojima bi se spriječila korupcija među članovima Parlamenta, samo su djelimično provedeni.

Kako se u izvještaju navodi, usvajanje Zakona o prijavljivanju i postupku provjere podataka o imovini nosilaca javnih funkcija u Kantonu Sarajevo (KS) je nedovoljno budući da je zakon ograničen na samo jedan kanton, pri čemu nisu izvršene izmjene i dopune Etičkog kodeksa Skupštine KS-a.

U vezi sa objavom finansijskih izvještaja, “GRECO je pozdravio javnu dostupnost izjava na web stranici Centralne izborne komisije, što je djelimično zadovoljilo posljednju komponentu ove preporuke, iako je ograničena na izjave o imovini, a ne uključuje finansijske izvještaje”.

U dijelu sprečavanja sukoba interesa, GRECO preporučuje da se savjetodavni, nadzorni i sistem provedbe u potpunosti pregleda i pravilno razvija.

“Vlasti izvještavaju da je Nacrt zakona o sukobu interesa nedavno podnesen Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, koja ga je potom vratila Vijeću ministara na dodatno razmatranje”, navodi se u izvještaju kao razlog zbog čega je i ova preporuka djelimično provedena.

Preporuke o finansiranju stranaka uglavnom neprovedene

Trećim krugom evaluacije koji pokriva temu inkriminacije i transparentnost finansiranja stranaka kao dodatak Drugom izvještaju o usklađenosti, GRECO utvrđuje da nije bilo značajnog napretka od decembra 2018. godine.

Samo deset od 22 preporuke je provedeno, osam je djelimično provedeno, a četiri su neprovedene, navodi se.

“GRECO izražava žaljenje zbog činjenice da nije napravljen značajan napredak od usvajanja Drugog izvještaja o usklađenosti”, navedeno je u Dodatku Drugom izvještaju o usklađenosti BiH.

Državna borba protiv korupcije preko graničnih policajaca

ePravo.ba

3. Januara 2021.

Državna borba protiv korupcije preko graničnih policajaca

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je od početka 2020. godine podiglo samo 12 optužnica protiv 22 osobe koje se terete za koruptivna krivična djela, od čega je više od polovine podignuto u decembru. U optužnicama gdje je naveden takav iznos, ukupna pribavljena korist, prema saopštenjima najvišeg tužilaštva u državi, iznosi tek nešto više od 15.000 KM i 40 eura.

Tužilaštvo je tek u decembru zbog koruptivnih krivičnih djela podiglo optužnicu protiv premijera i ministra u Vladi Federacije BiH, sadašnjeg i bivšeg ministra sigurnosti BiH, direktora Obavještajno-sigurnosne agencije te aktera afere “Potkivanje”.

Ostale optužnice Tužilaštva podignute su protiv nogometnih sudaca u Prvoj ligi Federacije, graničnih policajaca i inspektora Ureda za veterinarstvo BiH koji se terete da su zahtijevali i primali dar za propust osoba i robe u državu, kao i državljanina Srbije koji je graničnom policajcu davao dar od 150 KM kako bi olakšao pasošku kontrolu svom poznaniku.

Ove godine Tužilaštvo BiH podiglo je jednu optužnicu više ali protiv manje osoba za korupciju nego 2019. godine kada je podignuto ukupno 11 optužnica protiv 33 osobe zbog koruptivnih krivičnih djela. Najviše optuženih su bili carinici Uprave za indirektno oporezvanje (UIO). Po jedna optužnica odnosila se na pripadnika SIPA-e i Oružanih snaga, a optužen je i bivši ministar sigurnosti Dragan Mektić, njegov šef kabineta te pomoćnik ministra.

Pravni stručnjaci sa kojima je razgovarala Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) smatraju da se na državnom nivou ne procesuira korupcija koja se odnosi na privatizacije i koja je ušla u sistem obrazovanja, školstva, zdravstva te da Tužilaštvo BiH svoje resurse fokusira na laganije predmete koje je lako dokazati.

Rad Tužilaštva BiH na koruptivnim predmetima advokat Ragib Hadžić ocjenjuje kao “kap od kapi u moru” te smatra da se radi o selektivnom pristupu podizanja optužnica i da tužioci koji su zaduženi za predmete korupcije ne pokazuju vlastitu inicijativu u pokretanju istraga.

“To je zamazivanje očiju javnosti da se stekne utisak da oni nešto rade i zato grebu po površini, nađu nešto malo ‘žrtvenih jagnjadi’ i onda bombastično najave da je podignuta optužnica protiv carinika ili graničnog policajca što je primio 20 ili 50 maraka. To bi bilo smiješno da nije žalosno”, naglašava Hadžić.

Profesor prava Goran Šimić kaže da je važno pratiti odnos broja tužilaca i optužnica za korupciju na državnom nivou.

“Mi građani debelo plaćamo tužioce Tužilaštva BiH, a rezultat toga je da tužilac tokom godine ne podigne nijednu optužnicu za korupciju ili ne donese nijednu tužilačku odluku. Tužilac ne radi za sebe, ne radi u svom vlastitom, već u interesu građana BiH koji ga plaćaju. Stiče se utisak da tužioci ne žele biti nezavisni, oni žele biti nedodirljivi i to je problem. Ako nema rezultata, hoću da kao građanin vršim pritisak na tužioca da radi svoj posao”, naglašava Šimić.

Kvalitet optužnica, prema njegovim riječima, treba gledati po presudama koje donosi Sud BiH jer je od broja optužnica koje podigne Tužilaštvo važnije koliko će ih završiti pravosnažnom osuđujućom presudom.

Niska stopa osuđujućih presuda

Sud BiH je od početka 2020. godine za koruptivna djela izrekao presude u sedam predmeta, od kojih je pet pravosnažno, među kojima su i četiri donesene po sporazumu o priznanju krivnje. Pravosnažno je osuđeno sedam osoba na ukupno sedam godina i pet mjeseci zatvora te oko 33.000 KM novčane kazne, dok je oduzeta imovinska korist u iznosu većem od 2.200 eura. Među osuđenima su carinici UIO-a i granični policajci koji su se teretili za primanje dara i druga koruptivna djela.

Državni sud je u 2020. godini prvostepenom presudom osudio tužioca Tužilaštva BiH Božu Mihajlovića na pet godina zatvora zbog nesavjesnog rada u službi, ali je Apelaciono vijeće nedavno ukinulo ovu presudu i odlučilo da se predmet prenese Općinskom sudu u Sarajevu.

U Misiji OSCE-a u BiH kažu da su u svom najnovijem izvještaju, zasnovanom na sistematskom praćenju procesuiranja predmeta korupcije pred pravosuđem u BiH, pod nazivom “Sindrom nekažnjivosti”, utvrdili pad broja novih optužnica u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa, koje su tužilaštva u BiH podigla u 2019. godini.

Osim manjeg broja optužnica, ovaj izvještaj navodi da je općenito pala stopa osuđujućih presuda u okončanim teškim predmetima korupcije u sudovima u cijeloj BiH.

“Niska stopa osuđujućih presuda u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa u BiH izaziva ozbiljnu zabrinutost, pogotovo kada se poredi sa stopom u predmetima korupcije uopšte, koja je u ovom periodu bila relativno visoka i stabilna”, stoji u izvještaju.

U Delegaciji Evropske unije u BiH pozivaju da je krajnje vrijeme da se provedu preporuke iz izvještaja stručnjaka koje se odnose na temeljitu reviziju neuspjelih predmeta radi utvrđivanja sistemskih problema i izradu akcionog plana za popravljanje stanja uz stroge vremenske rokove.

U izvještaju se, između ostalog, navodi kako su istrage u predmetima korupcije u pravilu ograničenog opsega, a povrat ili oduzimanje nezakonitog bogatstva stečenog djelima korupcije i povezanim djelima nije adekvatan.

“Kao što je navedeno u Izvještaju Evropske komisije o BiH za 2020. godinu, napori na postizanju rezultata u proaktivnim istragama, krivičnom gonjenju i pravosnažnim presudama za korupciju su i dalje nedovoljni. Naročito je nedovoljan napredak u predmetima na visokom nivou, koji je potrebno ozbiljno pojačati”, kazali su iz Delegacije EU u BiH.

Na državnom nivou se procesuiraju sitniji slučajevi korupcije dok bi bilo potrebno da se u ovim predmetima trajno oduzme značajna imovinska korist za šta su potrebne pravosnažne presude u većim predmetima, smatra Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala (TI) u BiH.

“U prethodnom periodu smo vidjeli predmete koji se odnose na sitnu korupciju zaposlenih u institucijama BiH kojim se Tužilaštvo pohvalilo, dok su ostali predmeti mahom birani na osnovu političkih odnosa i obračuna, te se zvaničnici na višim nivoima procesuiraju samo ako se procijeni da je to politički podobno ili ukoliko se sa nekim treba obračunati, i već godinama je izrazito vidljiv selektivan pristup”, kaže Korajlić.

Optužnice i istrage prečesto se podudaraju s objavljivanjem negativnih izvještaja o pravosuđu, obilježavanjem međunarodnih dana borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala ili velikim aferama koje otkrije istraživačko novinarstvo, smatra Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo.

“U konačnici, rezultati takvih aktivnosti su porazni, jer rezultata u procesuiranju takozvanog krupnog kriminala i korupcije odnosno visokih dužnosnika nažalost nema i sudska statistika bilježi revnosno procesuiranje ‘malih’ ljudi, odnosno slučajeva primanja mita na graničnim prelazima i tokom carinskih procedura”, pojašnjava Miraščija.

Javnost nikako ne vidi rezultate borbe protiv visoke korupcije, smatra Stefan Blagić iz organizacije “Restart Srpska”, jer pravosuđe nema snagu da se sa njom obračuna, pogotovo sa političkom korupcijom.

“Ako se gledaju zvanični izvještaji Tužilaštva, izgleda da u BiH cvjeta med i mlijeko, da je sve super, da korupcije gotovo i nema. A znamo da je realnost potpuno drugačija i moguće da se u zadnjem mjesecu godine podigne polovina optužnica iz razloga što se izvršio pritisak na pravosuđe u BiH”, dodaje on.

Podizanje optužnica u decembru

Četiri od pet optužnica Tužilaštva BiH kojima su obuhvaćeni zvaničnici, podignute su tokom posljednjeg mjeseca 2020. godine.

Nakon višemjesečne istrage je podignuta optužnica u predmetu “Respiratori” koja premijera Vlade Federacije BiH Fadila Novalića, ministricu finasija i zamjenika premijera Jelku Miličević, suspendovanog direktora Federalne uprave civilne zaštite Fahrudina Solaka i direktora pravnog lica “F. H. Srebrena malina” Fikreta Hodžića, između ostalog, tereti za udruživanje radi činjenja krivičnih djela, zloupotrebu položaja, primanje nagrade za trgovinu uticajem, krivotvorenje isprava i nesavjestan rad u službi.

Njima se optužnicom stavlja na teret nabavka 100 komada respiratora u vrijednosti od 10.5 miliona KM iz Kine, te zaštitne opreme u vrijednosti od 2.9 miliona KM za potrebe borbe protiv koronavirusa u Federaciji BiH u vrijeme neposredno nakon proglašenja stanja nesreće.

Iz Tužilaštva nisu naveli tačan iznos za koji smatraju da je oštećen budžet niti tačnu pribavljenu imovinsku korist.

Protiv direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osmana Mehmedagića su podignute dvije optužnice, te se u jednoj skupa sa Muhamedom Pekićem, rukovodiocem Odsjeka za cyber sigurnost u OSA-i, terete da su zloupotrijebili svoj službeni položaj, kao i resurse i kapacitete OSA-e, u svrhe privatnih i ličnih interesa kako bi došli do fotografija i informacija o pošiljatelju anonimne krivične prijave protiv direktora OSA-e, dok se u drugoj u kojoj je, osim njega, optužen ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić i Muriz Druškić, terete za zloupotrebe u vezi sa nezakonitim imenovanjem i sudjelovanjem u Komisiji za drugostepeno rješavanje postupka sigurnosnih provjera za policijske i državne službenike.

Tokom decembra je podignuta optužnica za primanje i davanje dara protiv Marka Pandže i Nermina Aleševića, aktera afere “Potkivanje”, u vezi sa snimkom objavljenim na internetu na kome se, osim osumnjičenih, pojavljuje i Milan Tegeltija, bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH.

Optužnica je podignuta i protiv nakadašnjeg ministra sigurnosti Sadika Ahmetovića, koji se tereti da je tokom 2011. i 2012. omogućio Adnanu Bektiću sticanje nezakonite imovinske koristi prema ugovoru o djelu i isplati dnevnica u ukupnom iznosu od 15.680 KM.

Predmet “Respiratori” Tužilaštvo BiH je sredinom maja 2020. preuzelo od sarajevskog Kantonalnog tužilaštva.

Sagovornici BIRN-a BiH smatraju da je Tužilaštvo BiH na isti način moglo od Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske preuzeti istragu o kupovini “Pokretne bolnice” koju je Vlada RS-a platila 3,6 miliona KM, jer se i u ovom slučaju, kao kod “Respiratora”, pojavljuju elementi prekograničnog kriminala.

“Tužilaštvo je pokazalo potpuno nekonzistentan pristup postupanja po predmetima. Pojedini predmeti po kojima su postupala druga tužilaštva se preuzimaju tamo gdje postoji interes i gdje se želi na neki način osigurati kontrola nad istragom i procesom, dok se za druge za koje ne postoji interes da se procesuiraju proglašavaju nenadležnim, a tumači se sve u odnosu na to ko su potencijalni počinioci”, ističe Korajlić.

Advokat Josip Muselimović mišljenja je da su u tužilaštvima na funkcijama ljudi koji nemaju dovoljno iskustva za rad na tako složenim djelima visoke korupcije.

“Društvo je u sferi kriminaliteta dosegnulo dno kada imamo ozbiljne pokazatelje da se koruptivna mreža spustila do nositelja najvećih pravosudnih funkcija, jer imamo tužitelje protiv kojih se vode kazneni postupci”, kaže on.

Detektor.ba

SUĐENJE BIVŠEM GLAVNOM TUŽIOCU: Tužilaštvo BiH tereti Gorana Salihovića zbog kašnjenja na avion iz Pariza?

ePravo.ba

3. Januara 2021.

SUĐENJE BIVŠEM GLAVNOM TUŽIOCU: Tužilaštvo BiH tereti Gorana Salihovića zbog kašnjenja na avion iz Pariza?

Na suđenju Goranu Salihoviću, bivšem glavnom tužiocu Tužilaštva BiH, koji se tereti za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, svjedok je kazao da su na let zakasnili zbog gužve u saobraćaju i terorističkog napada koji se dogodio u Francuskoj, a da su nakon toga uzeli drugi let, koji je platilo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.

Svjedokinja Mirsada Sijamić u nastavku svog svjedočenja o reviziji finansijskog poslovanja Tužilaštva BiH, u kome je učestvovala, kazala je da su rađeni finansijski izvještaji i finansijska usklađenost, te da se revizorski izvještaji rade za jednu budžetsku godinu.

Na upit Odbrane da li je u izvještaju za 2015. godinu navedeno da su sve aktivnosti u toj godini usklađene sa propisima, Sijamić je odgovorila potvrdno.

Na pitanje Odbrane da li je ukupni planirani budžet bio u vrijednosti od 853.580 KM, Sijamić je kazala da su svi izvještaji javni i da se sada ne može precizno sjetiti iznosa jer je prošlo pet godina.

Salihovićev branilac Rifat Konjić rekao je da se u dijelu “mišljenje” u revizorskom izvještaju za 2016. godinu navodi da se u svim obavezama stanje imovine pokazuje kao fer i istinito, a da su rashodi planirani u budžetu realizovani u iznosu od 93 posto.

Sijamić je ponovila da je od 1. januara 2015. na snazi bio pravilnik Vijeća ministara BiH kojim su regulisani okvirni iznosi troškova reprezentacije za institucije, na osnovu kojeg je trebalo donijeti i interne pravilnike. Ona je kazala da je Tužilaštvo BiH imalo primjedbe “da njihov budžet ne treba biti ograničen tim pravilnikom”.

“Tužilaštvo je imalo svoj stav, da treba biti izuzeto”, rekla je Sijamić.

Ona je kazala da je interne pravilnike trebalo donijeti do 1. januara 2015. godine, a Tužilaštvo BiH to nije učinilo.

“Nisu 2015., 2016. godine, mislim [da su usvojili] negdje 2017. godine”, izjavila je ona.

Na ovom ročištu optuženi Salihović je kazao da su na osnovu revizorskih izvještaja “bili uvjereni da rade kako treba”.

“Mi smo radili sve ono što je revizija rekla u 2012., 2013. godini”, naveo je Salihović.

Sijamić je tokom unakrsnog ispitivanja objasnila da “sve u zbiru mora biti u okviru odobrenog budžeta”.

Salihoviću je na teret stavljeno da je od početka februara 2013. do 28. septembra 2016. godine iskoristio službeni položaj, postupao suprotno propisima i pribavio korist u iznosu preko 80.000 konvertibilnih maraka (KM).

Drugi svjedok Mirsad Crnovršanin kazao je da je u Tužilaštvu BiH radio od 2009. godine do 2018. godine, te da je prisustvovao brojnim seminarima i edukacijama o terorizmu.

“Učestvovali smo na većem broju konferencija širom svijeta”, rekao je Crnovršanin.

Tužiteljica Amina Ruždić upitala je Crnovršanina da ispriča sve o putu u Pariz. On je kazao da je BiH dobila poziv na konferenciju, te da je on išao kao stručnjak za oblast terorizma, a da su osim njega i Salihovića išle još dvije osobe.

On je rekao da se tokom njihovog boravka u Parizu desio teroristički napad u Francuskoj, ali i u Zvorniku. Dodao je da su na konferenciji ostali dva ili tri dana te da se ne sjeća koji dan se desio napad u BiH.

Kako je kazao, na dan odlaska, let za Sarajevo je bio poslijepodne pa su nakon napuštanja hotela imali nekoliko sati za šetnju.

Crnovršanin je naveo da je na putu prema aerodromu bila velika gužva, te da nisu stigli na taj let. Kako je ispričao, Salihović je vikao na vozača tokom vožnje prema aerodromu zbog straha od kašnjenja.

“Niti jedan jedini let nije išao po rasporedu”, kazao je on, objasnivši da se to desilo zbog sigurnosnih razloga jer se desio teroristički napad u Francuskoj.

Propustili su prvi let za Sarajevo, “uzeli nove karte Pariz – Beograd”, te su poslana dva vozila po njih, objasnio je svjedok.

Na pitanje tužiteljice ko je platio karte, Crnovršanin je kazao da misli da su prvobitne karte bile plaćene od organizatora, a druge karte je platilo Tužilaštvo.

“Sjećam se da je preko Zdenke, da je ona pustila”, kazao je Crnovršanin, dodavši da je svima bilo u interesu da se zbog napada u Zvorniku vrate što prije.

Kako je kazao, na putu iz Beograda, Salihović je ostao u Tuzli.

Tužiteljica je upitala da li je konferencija održana radnim danima, na šta je Crnovršanin rekao da se ne sjeća, ali da misli da je on nakon povratka, sutradan otišao na posao. Na upit tužiteljice Ruždić da li je Salihović po povratku otišao na godišnji odmor, Crnovršanin je odgovorio da ne zna.

Nastavak suđenja je zakazan za 27. januar 2021. godine.

Izvor: Detektor .ba

Zakon o faktoringu Republike Srpske

ePravo.ba

3. Januara 2021.

ZAKON O FAKTORINGU REPUBLIKE SRPSKE

(“Službeni glasnik Republike Srpske” Broj 123/20 od 28.12.2020)

GLAVA I
OSNOVNE ODREDBE

Predmet zakona
Član 1.

Ovim zakonom uređuju se pojam, predmet i vrste faktoringa, ugovor o faktoringu, prava, obaveze i odgovornosti učesnika faktoringa, uslovi za osnivanje, poslovanje i prestanak rada društva za faktoring, te nadzor nad obavljanjem faktoringa.

Značenje pojedinih pojmova
Član 2.

Pojmovi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
1) kratkoročno potraživanje je novčano potraživanje koje dospijeva na naplatu u roku do godinu dana od dana prodaje robe, odnosno pružanja usluge za koje je rok utvrđen ugovorom o prodaji robe ili pružanju usluge,
2) poslovnim subjektima smatraju se pravna lica i preduzetnici koji samostalno nastupaju u pravnom prometu i učestvuju u postupku prometa roba i usluga stupajući u međusobno dužničko-povjerilačke odnose,
3) ustupilac je poslovni subjekt koji ustupa faktoru svoje kratkoročno potraživanje nastalo na osnovu ugovora sa dužnikom o prodaji robe ili pružanju usluge,
4) faktor je prijemnik koji preuzima, odnosno kupuje kratkoročno potraživanje od ustupioca (obavlja djelatnost faktoringa),
5) dužnik je poslovni subjekt koji kupuje robu ili uslugu iz osnovnog posla i koji je obavezan da plati faktoru kratkoročno potraživanje nastalo na osnovu ugovora sa ustupiocem o prodaji robe ili pružanju usluge,
6) kvalifikovano učešće postoji kada jedno lice ima:
1. samo ili sa jednim ili sa više drugih lica, koja su sa njim povezana ili zajednički djeluju, direktno ili indirektno, 10% ili više vlasništva nad kapitalom ili učešća u glasačkim pravima tog pravnog lica ili
2. mogućnost vršenja značajnog uticaja na upravljanje pravnim licem ili na poslovnu politiku tog pravnog lica.

Primjena drugih zakona
Član 3.

Na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi, privredna društva, sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, kao i odredbe drugih zakona koje su učesnici faktoringa dužni da primjenjuju.

GLAVA II
FAKTORING

Faktoring
Član 4.

(1) Faktoring je pravni posao kupoprodaje postojećeg nedospjelog ili budućeg kratkoročnog potraživanja, nastalog na osnovu ugovora o prodaji robe ili pružanju usluge u kome učestvuju ustupilac, faktor i dužnik.
(2) Predmet faktoringa može biti otkup svakog postojećeg nedospjelog ili budućeg, cijelog ili djelimičnog, kratkoročnog potraživanja koje je nastalo po osnovu ugovora o prodaji robe ili pružanju usluge, zaključenog između poslovnih subjekata.
(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana dospijeće predmeta faktoringa u trenutku otkupa od strane faktora smije biti duže od godine dana u slučajevima kada je ustupilac predmeta faktoringa Republika Srpska.
(4) Faktor može biti banka, društvo za faktoring i Investiciono-razvojna banka Republike Srpske.
(5) Izuzetno od stava 3. ovog člana, faktor može biti i drugo privredno društvo koje pruža finansijske uslužne djelatnosti, pod uslovom da je posebnim zakonom utvrđeno da to privredno društvo može obavljati djelatnost faktoringa.
(6) Banka obavlja posao faktoringa u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje banaka i odredbama ovog zakona kojim se uređuje ugovor o faktoringu, prava i obaveze učesnika u faktoringu, te kaznene odredbe kojima su utvrđeni prekršaji u slučaju nepridržavanja odredaba koje je banka dužna primjenjivati obavljajući posao faktoringa.
(7) Društvo za faktoring, Investiciono-razvojna banka Republike Srpske i drugo privredno društvo iz stava 4. ovog člana obavljaju djelatnost faktoringa uz prethodno pribavljenu dozvolu za obavljanje djelatnosti faktoringa Komisije za hartije od vrijednosti Republike Srpske (u daljem tekstu: Komisija).
(8) Na Investiciono-razvojnu banku Republike Srpske i druga privredna društva iz stava 4. ovog člana koja obavljaju djelatnost faktoringa primjenjuju se odredbe ovog zakona kojima se uređuje posao faktoringa, osim odredaba kojima se uređuju uslovi za osnivanje i prestanak rada društva za faktoring.

Dokumentacija u faktoringu
Član 5.

(1) Faktoring se sprovodi na osnovu sljedeće dokumentacije:
1) ugovora o faktoringu,
2) ugovora o prodaji robe ili pružanju usluge,
3) računa ili faktura o isporuci robe i izvršenim uslugama s narudžbama, otpremnicama i prijemnicama robe, zapisnicima o izvršenim uslugama, izvodima otvorenih stavki s obavještenjima o dospijeću duga na naplatu i urgencijama za plaćanje, a kod međunarodnog faktoringa i izvozna i uvozna carinska dokumentacija, izjava o plaćenom porezu na dodatu vrijednost i carini, kao i dokaz o otvorenom akreditivu,
4) polisa osiguranja i reosiguranja, ako su ugovorene,
5) finansijskih izvještaja,
6) dokumentacije vezane za korespondenciju ustupioca sa dužnikom,
7) ostale dokumentacije koja može da posluži kao osnov za dokazivanje da je roba stvarno isporučena ili usluga izvršena.
(2) Obavezno je da korespondencija između učesnika faktoringa bude u pisanoj formi, dostavljena putem pošte, elektronskim putem ili na neki drugi prikladan način.

Naknade faktora
Član 6.

(1) Za izvršene usluge faktoringa faktor može ugovoriti naknadu, administrativnu naknadu i faktoring kamatu.
(2) Naknada je iznos koji faktor obračunava ustupiocu na osnovicu od nominalnog iznosa otkupljenog kratkoročnog potraživanja.
(3) Administrativna naknada je naknada za operativne aktivnosti vezane uz pružanje usluge faktoringa (vođenje evidencije, dogovaranje i praćenje otplate predmeta faktoringa, prikupljanje podataka, izrada analiza i drugo).
(4) Faktoring kamata je kamata koju faktor obračunava ustupiocu na isplaćeni avans za kratkoročno potraživanje po osnovu ugovora o prodaji robe ili pružanju usluge za period od isplate avansa do ugovorenog roka dospijeća kratkoročnog potraživanja od dužnika.

Domaći i međunarodni faktoring
Član 7.

(1) Prema sjedištu učesnika faktoringa, faktoring može biti domaći i međunarodni.
(2) Domaći faktoring je faktoring u kojem su svi učesnici rezidenti u smislu propisa kojim se uređuje devizno poslovanje.
(3) Međunarodni faktoring je faktoring u kojem je najmanje jedan od učesnika nerezident u smislu propisa kojim se uređuje devizno poslovanje.
(4) Faktor može predmet faktoringa platiti rezidentu i naplatiti od nerezidenta u stranoj valuti, u slučaju kada otkupljuje predmet faktoringa koji je u skladu sa odgovarajućim propisima iskazan u stranoj valuti.
(5) Na međunarodni faktoring shodno se primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje devizno poslovanje.

Faktoring sa pravom regresa i faktoring bez prava regresa
Član 8.

(1) Prema obavezi preuzimanja rizika naplate potraživanja, faktoring može biti faktoring sa pravom regresa i faktoring bez prava regresa.
(2) Faktoring sa pravom regresa je posao faktoringa u kojem ustupilac odgovara za naplativost ustupljenog potraživanja, te podrazumijeva da faktor ima pravo na obeštećenje od ustupioca po osnovu ugovora o faktoringu za plaćeni avans i obračunatu faktoring kamatu i naknadu kada dužnik nije izvršio plaćanje kratkoročnog potraživanja u roku dospijeća.
(3) U slučaju faktoringa sa pravom regresa kada naplata kratkoročnog potraživanja od dužnika nije izvršena u roku dospijeća, faktor je dužan da o tome obavijesti ustupioca, a ustupilac je dužan da obešteti faktora.
(4) Faktoring bez prava regresa podrazumijeva da faktor preuzima rizik naplate kratkoročnog potraživanja i u slučaju nemogućnosti naplate kratkoročnog potraživanja od dužnika nema pravo na obeštećenje od ustupioca za plaćeni avans i naknadu.

Obrnuti faktoring
Član 9.

(1) Obrnuti faktoring je posebna vrsta faktoringa koji se ugovara između faktora i dužnika u kojem faktor preuzima dužnikovu obavezu plaćanja prema dobavljačima iz ugovora o prodaji robe ili pružanju usluge.
(2) Dužnik ima obavezu da obezbijedi saglasnost povjerioca u pisanoj formi.
(3) U obrnutom faktoringu faktor ima pravo na naplatu naknade.
(4) Faktor ima pravo naplate potraživanja od dužnika u roku definisanom ugovorom iz stava 1. ovog člana.
(5) Na obrnuti faktoring shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona.

GLAVA III
UGOVOR O FAKTORINGU

Ugovor o faktoringu
Član 10.

(1) Faktoring se može obavljati samo na osnovu ugovora o faktoringu, zaključenog u pisanoj formi.
(2) Ugovor o faktoringu je pravni posao kojim ustupilac ustupa faktoru svoje postojeće nedospjelo ili buduće, cijelo ili djelimično, kratkoročno potraživanje od dužnika, nastalo na osnovu ugovora o prodaji robe ili pružanju usluge, a faktor se obavezuje da ustupiocu plati ugovoreni iznos.
(3) Buduće kratkoročno potraživanje može biti predmet faktoringa samo ako se u trenutku zaključivanja ugovora o faktoringu mogu odrediti povjerilac i dužnik, najveći mogući iznos tih potraživanja i osnova nastanka tih budućih potraživanja.
(4) Predmet ugovora o faktoringu ne može biti potraživanje čiji prenos je zabranjen zakonom, koje je vezano za ličnost povjerioca ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugog.
(5) Ugovor čiji predmet nije definisan u skladu sa ovim zakonom ne smatra se ugovorom o faktoringu.
(6) Faktor može da zahtijeva od ustupioca da obezbijedi i izjavu dužnika da je primio robu i usluge prema izdatom računu ili fakturi, bez prigovora na njihove materijalne nedostatke.
(7) Ugovor o faktoringu proizvodi pravno dejstvo i bez izjave dužnika iz stava 6. ovog člana, osim ako drugačije nije uređeno posebnim zakonom.
(8) Ugovor o faktoringu se ne smatra ugovorom o kreditu ili zajmu u smislu propisa Republike Srpske.

Sadržaj ugovora o faktoringu
Član 11.

Ugovor o faktoringu obavezno sadrži sljedeće elemente:
1) podatke o ugovornim stranama (poslovno ime i sjedište, ime i prezime zakonskih zastupnika i njihove funkcije i jedinstveni identifikacioni broj poreskog obveznika),
2) vrstu faktoringa, posebno prema pravu regresa,
3) osnov i podatke o kratkoročnom potraživanju koje je predmet ugovora,
4) iznos, način obračuna plaćanja i plaćanje otkupljenog potraživanja,
5) iznos i obračun naknade i administrativne naknade faktoru,
6) iznos i obračun faktoring kamate,
7) rokove realizacije odredaba iz ugovora,
8) način rješavanja sporova,
9) potpise ovlašćenih lica i datum zaključivanja ugovora.

Važenje ugovora i zabranjeni ugovori
Član 12.

(1) Ugovor o faktoringu prestaje da važi istekom roka na koji je zaključen, a ukoliko nije zaključen na određen rok prestaje kada potraživanja budu naplaćena ili regresirana.
(2) Ugovori o faktoringu jednog ustupioca zaključeni sa različitim faktorima, a koji imaju za predmet prodaju istog potraživanja, zabranjeni su i ništavni.

Obavještenje o prenosu potraživanja
Član 13.

(1) Za prenos potraživanja sa ustupioca na faktora nije potrebna saglasnost dužnika.
(2) Ustupilac je dužan da u roku od pet dana od dana zaključivanja ugovora o faktoringu obavijesti dužnika o izvršenom prenosu potraživanja na faktora, osim kada ustupilac zadržava pravo naplate potraživanja u svoje ime i za račun faktora.
(3) Obavještenje o prenosu potraživanja obavezno se sačinjava u pisanoj formi i sadrži informacije o zaključenom ugovoru o faktoringu, podatke o faktoru kojem je dužnik obavezan da izvrši plaćanje, kao i uputstvo za plaćanje.

Plaćanje avansa
Član 14.

(1) Nakon zaključivanja ugovora o faktoringu faktor je dužan da isplati ustupiocu avans u ugovorenom roku i iznosu za svako pojedinačno preneseno potraživanje.
(2) Ako rok za uplatu avansa nije ugovoren, onda se smatra da je rok za uplatu avansa tri dana od dana potpisivanja ugovora o faktoringu kojim se vrši prenos potraživanja.
(3) U slučaju da faktor ne isplati avans u ugovorenom roku, ustupilac ima pravo na jednostrani raskid ugovora o faktoringu, o čemu je dužan odmah da obavijesti dužnika.

Naplata potraživanja
Član 15.

(1) Potraživanje na osnovu ugovora o faktoringu faktor naplaćuje u svoje ime i za svoj račun, osim u slučaju kada ustupilac zadržava pravo naplate potraživanja u svoje ime i za račun faktora.
(2) Faktor je dužan da odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana naplate potraživanja od dužnika, isplati ustupiocu preostali dio ugovorenog iznosa.
(3) U slučaju kada ustupilac zadržava pravo naplate potraživanja u svoje ime i za račun faktora, ustupilac je dužan da odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana naplate potraživanja od dužnika, izvrši obaveze prema faktoru u skladu sa ugovorom o faktoringu.
(4) Ako je dužnik platio ustupiocu, iako je bio obaviješten o prenosu potraživanja na faktora, ustupilac mora takvu uplatu prenijeti faktoru odmah, a najkasnije u roku od tri dana.

Izvršne isprave
Član 16.

Izvršne isprave u postupku naplate potraživanja faktora od dužnika su:
1) račun ili faktura sa potpisanom otpremnicom, dostavnicom, prijemnicom ili drugim pisanim dokazom o izvršenoj isporuci robe ili izvršenoj usluzi,
2) ugovor o faktoringu,
3) obavještenje dužniku o nastaloj obavezi prema faktoru.

Zatezna kamata
Član 17.

(1) U slučaju da dužnik nije izmirio svoju obavezu o roku dospijeća, obračunava se zatezna kamata koja pripada faktoru kod faktoringa bez prava regresa, odnosno ustupiocu kod faktoringa sa pravom regresa, osim ako ugovorom o faktoringu nije drugačije predviđeno.
(2) Ako ustupilac ne prenese naplaćeni iznos od dužnika faktoru u roku iz člana 15. stav 3. ovog zakona, zatezna kamata pada na teret ustupioca.
(3) Ako faktor ne prenese preostali naplaćeni iznos od dužnika ustupiocu u roku iz člana 15. stav 2. ovog zakona, zatezna kamata pada na teret faktora.

Odgovornost ustupioca
Član 18.

(1) Ustupilac je odgovoran faktoru za osnovanost i vrijednost potraživanja koja su predmet ugovora o faktoringu.
(2) Ustupilac garantuje faktoru da je preneseno potraživanje oslobođeno zaloga, prigovora, tereta i ostalih prava trećih lica, odnosno da je po svim osnovama nesporno, osim ako drugačije nije ugovoreno.
(3) Ako je ugovoren faktoring bez prava regresa, a preneseno potraživanje je opterećeno zalogom, odnosno ako je na bilo koji način osporeno od dužnika ili trećeg lica, faktor ima pravo regresa od ustupioca u slučaju da ugovorom o faktoringu nije isključena garancija ustupioca iz stava 2. ovog člana.

Obaveze faktora
Član 19.

Faktor je dužan da:
1) vodi urednu i ažurnu evidenciju ustupilaca i otkupljenih potraživanja,
2) savjesno i sa pažnjom dobrog privrednika upravlja otkupljenim potraživanjima.

Prenos potraživanja sa faktora na drugi faktor
Član 20.

U slučaju da ugovorom o faktoringu nije drugačije definisano, smatra se da je dalji prenos potraživanja sa faktora na drugi faktor dozvoljen u skladu sa odredbama ovog zakona.

GLAVA IV
USLOVI ZA OSNIVANJE, POSLOVANJE I PRESTANAK RADA DRUŠTVA ZA FAKTORING

Društvo za faktoring
Član 21.

(1) Društvo za faktoring je privredno društvo koje se osniva u formi akcionarskog društva ili društva sa ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Republici Srpskoj.
(2) Društvo za faktoring mogu osnovati domaća i strana pravna lica, kao i fizička lica.
(3) Djelatnost faktoringa može obavljati društvo za faktoring koje je dobilo dozvolu Komisije za obavljanje djelatnosti faktoringa.
(4) Pravo da obavlja djelatnost faktoringa društvo za faktoring stiče upisom u registre kod Komisije.
(5) Društvo za faktoring obavlja djelatnost faktoringa kao osnovnu (pretežnu) djelatnost.
(6) Društvo za faktoring može obavljati i pomoćne djelatnosti koje su vezane za osnovnu djelatnost, a koje ne utiču negativno na njeno obavljanje, kao što su: usluge naplate mjenica ili dugova, prikupljanje i obrada informacija o kreditima fizičkih lica i poslovnih subjekata, otkup ostalih potraživanja u skladu sa zakonom kojim se uređuju obligacioni odnosi i slično.

Osnovni kapital
Član 22.

(1) Iznos uplaćenog osnovnog kapitala društva za faktoring je najmanje 250.000 KM i njegova uplata je obavezno u cijelosti u novcu, prilikom osnivanja.
(2) Društvo za faktoring dužno je da u svom poslovanju održava propisani iznos kapitala koji ne može biti manji od iznosa utvrđenog u stavu 1. ovog člana.
(3) Društvo za faktoring dužno je da, bez odgađanja, obavijesti Komisiju o smanjenju kapitala ispod iznosa osnovnog kapitala iz stava 1. ovog člana.

Uslovi za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa
Član 23.

Komisija izdaje dozvolu za obavljanje djelatnosti faktoringa ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
1) da je obezbijeđena transparentna vlasnička struktura društva za faktoring i finansijska sposobnost osnivača društva za faktoring, koja se dokazuje odgovarajućom dokumentacijom,
2) ako osnivači društva za faktoring, odnosno lica koja će imati kvalifikovano učešće u društvu za faktoring imaju dobru poslovnu reputaciju i ugled, odgovarajuće finansijsko, odnosno imovinsko stanje i zadovoljavaju kriterijume propisane ovim zakonom za sticanje kvalifikovanog učešća u društvu za faktoring, ako takvo učešće postoji,
3) da je obezbijeđen minimalni iznos osnovnog kapitala propisan ovim zakonom, a čije porijeklo je jasno i nesumnjivo,
4) ako lica predložena za članove upravnog odbora i direktora imaju dobru poslovnu reputaciju i ugled, odgovarajuće kvalifikacije i ispunjavaju druge uslove propisane ovim zakonom i propisima Komisije,
5) da je izrađen poslovni i finansijski plan za prve tri godine rada društva za faktoring, koji se zasniva na opreznim pretpostavkama i realnim procjenama,
6) da je predviđena odgovarajuća kadrovska, organizaciona i tehnička osposobljenost društva za faktoring, sa jasno definisanim i usklađenim odgovornostima u društvu za faktoring,
7) da je predviđen odgovarajući sistem upravljanja rizicima kojima bi društvo za faktoring moglo biti izloženo u svom poslovanju.

Dozvola za obavljanje djelatnosti faktoringa
Član 24.

(1) Osnivači društva za faktoring, uz zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa, dužni su da prilože sljedeće:
1) osnivački akt društva za faktoring potpisan od svih osnivača,
2) listu osnivača društva za faktoring, njihove identifikacione podatke i podatke o poslovnoj reputaciji, finansijskom i imovinskom stanju, a za pravna lica i revidirane finansijske izvještaje za posljednje tri godine,
3) ovjerenu izjavu osnivača, odnosno vlasnika o iznosu njihovih akcija, odnosno udjela u društvu za faktoring,
4) dokumentaciju kojom se utvrđuje direktno ili indirektno vlasništvo fizičkih ili pravnih lica sticalaca kvalifikovanog učešća, ako takvo učešće postoji,
5) listu povezanih lica društva za faktoring,
6) dokaz o uplati sredstava osnovnog kapitala,
7) jasan i nesumnjiv dokaz o porijeklu osnovnog kapitala,
8) poslovni i finansijski plan za prve tri godine rada društva za faktoring, organizacionu šemu društva, te podatke o strukturi zaposlenih,
9) podatke i dokaze o ispunjenosti uslova lica predloženih za članove upravnog odbora i direktora društva za faktoring,
10) opis organizovanja sistema upravljanja rizicima,
11) ostalu dokumentaciju koju propiše Komisija.
(2) Dozvola za obavljanje djelatnosti faktoringa izdaje se na neodređeno vrijeme i nije prenosiva na druga lica.
(3) Društvo za faktoring dužno je da tokom svog poslovanja obezbjeđuje ispunjenost svih uslova pod kojima je izdata dozvola za obavljanje djelatnosti faktoringa.
(4) Društvo za faktoring dužno je da odmah informiše Komisiju o svakoj promjeni podataka iz stava 1. ovog člana, najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene podataka.
(5) Društvo za faktoring dužno je da u slučaju reorganizacije i dobrovoljne likvidacije prethodno pribavi saglasnost Komisije.
(6) Komisija donosi akt kojim propisuje dokumentaciju koja se prilaže uz zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa.

Izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa
Član 25.

(1) Komisija rješenjem odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa u roku od 60 dana od dana prijema urednog zahtjeva.
(2) Društvo za faktoring podnosi prijavu za upis u registar poslovnih subjekata najkasnije u roku od 30 dana od dana dobijanja dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa.
(3) U registar poslovnih subjekata upisuju se sve poslovne jedinice društva za faktoring u skladu sa propisima kojim se uređuje registracija poslovnih subjekata.

Prestanak važenja dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa
Član 26.

(1) Dozvola za obavljanje djelatnosti faktoringa prestaje da važi:
1) oduzimanjem dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa,
2) ako društvo za faktoring nije podnijelo prijavu za upis u registar poslovnih subjekata u roku od 30 dana od dana dobijanja dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa,
3) ako društvo za faktoring ne počne sa obavljanjem djelatnosti u roku od šest mjeseci od dana izdavanja dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa,
4) ako društvo za faktoring prestane da obavlja djelatnost šest ili više mjeseci u kontinuitetu,
5) na zahtjev društva za faktoring,
6) otvaranjem stečajnog, odnosno likvidacionog postupka nad društvom za faktoring.
(2) Ako nastupe razlozi za prestanak važenja dozvole za rad iz stava 1. t. 2) do 6) ovog člana, Komisija donosi rješenje kojim se utvrđuje da je dozvola za obavljanje djelatnosti faktoringa prestala da važi.

Osnivanje poslovne jedinice u Republici Srpskoj privrednog društva sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, a izvan Republike Srpske

Član 27.

(1) Privredno društvo sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, a izvan Republike Srpske koje ima dozvolu od organa nadležnog za nadzor djelatnosti faktoringa može da posluje u Republici Srpskoj isključivo putem poslovne jedinice.
(2) Privredno društvo iz stava 1. ovog člana koje namjerava da obavlja djelatnost faktoringa putem poslovne jedinice u Republici Srpskoj dužno je da podnese zahtjev Komisiji, uz koji dostavlja:
1) dokaz o registraciji privrednog društva kod nadležnog organa,
2) dozvolu, odobrenje ili drugi akt organa nadležnog za nadzor djelatnosti faktoringa, kojim se potvrđuje ispunjenost uslova za preuzimanje obaveza koje nastanu u poslovanju poslovne jedinice u Republici Srpskoj,
3) odluku nadležnog organa privrednog društva o osnivanju poslovne jedinice u Republici Srpskoj, koja sadrži: naziv, adresu i djelatnost poslovne jedinice i lično ime zastupnika sa obimom ovlašćenja,
4) plan poslovanja poslovne jedinice za prve tri godine poslovanja,
5) drugu dokumentaciju, u skladu sa propisom Komisije.
(3) Poslovna jedinica iz stava 1. ovog člana može početi sa obavljanjem djelatnosti faktoringa u Republici Srpskoj po dobijanju saglasnosti Komisije i upisu u registar Komisije.
(4) Poslovna jedinica osniva se i posluje u skladu sa ovim zakonom i propisima kojima se uređuje poslovanje privrednih društava.
(5) Sve poslovne jedinice koje je društvo za faktoring iz stava 1. ovog člana osnovalo u Republici Srpskoj smatraju se jednom poslovnom jedinicom u smislu izvještavanja i praćenja od Komisije i drugih nadležnih organa.
(6) Komisija donosi akt kojim propisuje dokumentaciju koja se dostavlja uz zahtjev iz stava 2. ovog člana, kao i vrstu podataka, rokove i način na koji poslovne jedinice iz ovog člana izvještavaju Komisiju.

Osnivanje poslovne jedinice izvan Republike Srpske
Član 28.

(1) Društvo za faktoring koje namjerava da obavlja djelatnost faktoringa putem poslovne jedinice izvan Republike Srpske dužno je da pribavi saglasnost Komisije.
(2) Komisija donosi akt kojim propisuje uslove i dokumentaciju kojom se dokazuje ispunjenost uslova za dobijanje saglasnosti za obavljanje djelatnosti faktoringa putem poslovne jedinice izvan Republike Srpske.

Registar društava za faktoring i poslovnih jedinica
Član 29.

(1) Komisija vodi Registar društava za faktoring i poslovnih jedinica (u daljem tekstu: Registar), koji predstavlja evidenciju društava za faktoring sa sjedištem u Republici Srpskoj i poslovnih jedinica iz člana 27. ovog zakona.
(2) Registar sadrži podatke o poslovnom imenu i sjedištu društva, licima ovlašćenim za zastupanje, njihovim funkcijama i otvaranju likvidacionog ili stečajnog postupka, kao i podatke o adresama poslovnih jedinica i licima ovlašćenim za njihovo zastupanje.
(3) Podaci o društvima za faktoring kojima je oduzeta dozvola za obavljanje djelatnosti faktoringa vode se u arhivi Registra.
(4) Podaci o poslovnom imenu i sjedištu društva za faktoring, licima ovlašćenim za zastupanje društva, podatke o adresama poslovnih jedinica i licima ovlašćenim za njihovo zastupanje upisuju se u Registar na osnovu rješenja o upisu u sudski registar.
(5) Podaci o otvaranju postupka likvidacije, odnosno stečaja nad društvom za faktoring sa sjedištem u Republici Srpskoj upisuju se u Registar na osnovu rješenja o otvaranju likvidacionog, odnosno stečajnog postupka.
(6) Podaci iz Registra objavljuju se na internet stranici Komisije.

Sticanje kvalifikovanog učešća
Član 30.

(1) Pravno ili fizičko lice koje namjerava steći kvalifikovano 10% učešća u društvu za faktoring dužno je da za sticanje, na osnovu kojeg, direktno ili indirektno, stiče to učešće u društvu za faktoring, podnese Komisiji pismeni zahtjev za izdavanje saglasnosti.
(2) U postupku odlučivanja o izdavanju prethodne saglasnosti za sticanje kvalifikovanog učešća u društvu za faktoring, Komisija posebno cijeni podobnost i finansijsko stanje podnosioca zahtjeva, njegove upravljačke sposobnosti i uticaj na društvo za faktoring na osnovu sljedećih kriterijuma:
1) poslovne reputacije i ugleda podnosioca zahtjeva,
2) finansijskog stanja podnosioca zahtjeva i njegovog uticaja na poslovanje društva za faktoring ukoliko se saglasnost izda,
3) mogućnosti društva za faktoring da ispunjava uslove propisane ovim zakonom i podzakonskim propisima,
4) postojanja opravdanih razloga za sumnju da se u vezi sa sticanjem kvalifikovanog učešća sprovodi ili namjerava sprovesti pranje novca ili finansiranje terorističkih aktivnosti, ili da to sticanje može uticati na povećanje rizika od pranja novca ili finansiranja terorističkih aktivnosti, u skladu sa propisima o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.
(3) Lice koje je steklo kvalifikovano učešće u društvu za faktoring dužno je da dobije prethodnu saglasnost Komisije za svako dalje, direktno ili indirektno, povećanje učešća u kapitalu ili glasačkim pravima, kojim se stiče ili prelazi 20%, 33% i 50% učešća u kapitalu ili glasačkim pravima u društvu za faktoring. https://advokat-prnjavorac.com
(4) Lice koje je dobilo prethodnu saglasnost Komisije iz st. 1. i 3. ovog člana dužno je da u roku od šest mjeseci od dana donošenja rješenja o davanju prethodne saglasnosti stekne kvalifikovano učešće u društvu za faktoring i o tome obavijesti Komisiju u roku od 15 dana od dana sticanja.
(5) Saglasnost za sticanje kvalifikovanog učešća prestaje da važi istekom roka za sticanje iz stava 4. ovog člana, a lice koje je dobilo saglasnost, a nije počelo ili nije dovršilo sticanje do nivoa učešća za koje je dobilo saglasnost, dužno je da pribavi novu saglasnost ako namjerava da nastavi sticanje.
(6) Lice sa kvalifikovanim učešćem u društvu za faktoring, koje namjerava da prodajom ili na drugi način smanji učešće u kapitalu ili glasačkim pravima u društvu za faktoring ispod nivoa učešća iz st. 1. i 3. ovog člana za koje je dobilo saglasnost Komisije, dužno je da o svojoj namjeri odmah obavijesti Komisiju.
(7) Komisija donosi akt kojim propisuje postupak i način procjene ispunjenosti kriterijuma za sticanje kvalifikovanog učešća, te dokumentaciju i podatke kojima se to dokazuje.

Dodatni podaci i dokumentacija za izdavanje saglasnosti
za sticanje kvalifikovanog učešća
Član 31.

(1) Osim propisane dokumentacije za izdavanje saglasnosti za sticanje kvalifikovanog učešća, Komisija može tokom postupka obrade zahtjeva zatražiti i druge podatke, odnosno dokumentaciju koju ocijeni potrebnom za odlučivanje o izdavanju saglasnosti, uključujući informacije propisane zakonom kojim se uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, a koju prikupljaju obveznici tog zakona.
(2) Komisija će prilikom odlučivanja o izdavanju saglasnosti za sticanje kvalifikovanog učešća ispitati izvore sredstava kojima podnosilac zahtjeva namjerava steći kvalifikovano učešće u društvu za faktoring.
(3) Komisija može, radi pribavljanja informacija potrebnih za odlučivanje o davanju saglasnosti za sticanje kvalifikovanog učešća, obaviti provjeru podataka koje je dostavio podnosilac zahtjeva za sticanje kvalifikovanog učešća u društvu za faktoring.

Sticanje kvalifikovanog učešća bez saglasnosti
Član 32.

(1) Lice može i bez prethodne saglasnosti Komisije steći kvalifikovano
učešće iz člana 30. ovog zakona ako je učešće u društvu za faktoring steklo nasljeđivanjem, pravnim sljedbeništvom ili drugim sticanjem nezavisnim od volje sticaoca.
(2) Licu koje je kvalifikovano učešće steklo na način iz stava 1. ovog člana nije dozvoljeno da vrši uticaj na upravljanje društvom za faktoring u kojem je steklo učešće ili na poslovnu politiku tog društva za faktoring, kao ni ostvarivanje glasačkih prava iznad nivoa glasačkih prava koje je imalo prije sticanja, odnosno povećanja kvalifikovanog učešća, i prava na isplatu dividende ili raspodjelu dobiti po osnovu tako stečenog učešća do pribavljanja saglasnosti Komisije na to sticanje.
(3) Lice iz stava 1. ovog člana dužno je da u roku od 30 dana od dana sticanja kvalifikovanog učešća podnese zahtjev Komisiji za izdavanje naknadne saglasnosti na sticanje ili da je obavijesti da je smanjilo učešće u društvu za faktoring.

Pravne posljedice sticanja kvalifikovanog učešća bez saglasnosti
Član 33.

(1) Ako lice stekne kvalifikovano učešće iz člana 30. st. 1. i 3. ovog zakona bez prethodne saglasnosti Komisije ili ako ne podnese zahtjev za izdavanje naknadne saglasnosti iz člana 32. stav 3. ovog zakona ili zahtjev za izdavanje naknadne saglasnosti bude odbijen, Komisija rješenjem nalaže tom licu da proda učešće stečeno bez saglasnosti i dostavi dokaz o prodaji, a ako mu je poznato i podatke o kupcu.
(2) Komisija rješenjem iz stava 1. ovog člana određuje rok za prodaju, koji ne može biti kraći od tri mjeseca niti duži od devet mjeseci.
(3) Rješenje iz stava 1. ovog člana dostavlja se licu kojem se nalaže prodaja učešća, društvu za faktoring u kojem je lice steklo akcije ili udjele i pravnom licu ovlašćenom za obavljanje poslova jedinstvene evidencije hartija od vrijednosti.
(4) Društvo za faktoring dužno je da:
1) obezbijedi da sticalac kvalifikovanog učešća iz stava 1. ovog člana ne ostvaruje prava iz akcija ili udjela za koje je dat nalog za prodaju,
2) izvještava Komisiju o promjenama akcionara ili članova u periodu od prijema rješenja iz stava 1. ovog člana do isteka roka određenog za prodaju akcija ili udjela.

Oduzimanje saglasnosti za sticanje kvalifikovanog učešća
Član 34.

(1) Komisija oduzima saglasnost za sticanje kvalifikovanog učešća u društvu za faktoring ako:
1) je sticaocu kvalifikovanog učešća data saglasnost na osnovu neistinitih, netačnih i podataka koji dovode u zabludu,
2) ocijeni da sticalac kvalifikovanog učešća više ne ispunjava kriterijume propisane članom 30. ovog zakona.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, lice kojem je oduzeta saglasnost za sticanje kvalifikovanog učešća nema pravo glasa iz akcija ili udjela za koje mu je oduzeta saglasnost.
(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana, Komisija će naložiti prodaju stečenih akcija ili udjela za koje je licu koje je steklo kvalifikovano učešće u društvu za faktoring oduzeta saglasnost za sticanje kvalifikovanog učešća.
(4) Troškove prodaje akcija ili udjela iz stava 3. ovog člana snosi lice kojem je oduzeta saglasnost za sticanje kvalifikovanog učešća.

Izvještavanje Komisije
Član 35.

(1) Društvo za faktoring dužno je da izvještava Komisiju o:
1) sazivanju skupštine i svim odlukama prihvaćenim na skupštini,
2) imaocima akcija ili udjela društva za faktoring, te sticanju, odnosno povećanju i smanjenju kvalifikovanog učešća u društvu za faktoring, planiranom otvaranju, preseljenju, zatvaranju ili privremenom prestanku rada poslovne jedinice, odnosno drugim organizacionim promjenama,
3) ulaganjima na osnovu kojih je društvo za faktoring direktno ili indirektno steklo kvalifikovano učešće u drugom pravnom licu, kao i o svakom daljem ulaganju u to pravno lice,
4) promjenama u strukturi kapitala,
5) prestanku obavljanja pojedinih poslova društva za faktoring,
6) drugim činjenicama i okolnostima koje se odnose na društvo za faktoring.
(2) Društvo za faktoring dužno je da, na zahtjev Komisije, dostavi izvještaj i informacije o svim poslovima bitnim za vršenje nadzora.
(3) Komisija donosi akt kojim propisuje strukturu, sadržaj, način i rokove dostavljanja izvještaja iz ovog člana.

Obaveza dostavljanja podataka Komisiji i drugim organima
Član 36.

Društvo za faktoring je dužno da podatak koji predstavlja poslovnu tajnu, u skladu sa zakonom i aktima društva, dostavi Komisiji, pravosudnom ili upravnom organu ako oni to zahtijevaju u izvršavanju svojih nadzornih i drugih javnih ovlašćenja, u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima, ili kada objavljivanje tajnog podatka pismeno odobri lice na koje se podatak odnosi.

GLAVA V
UPRAVLJANJE DRUŠTVOM ZA FAKTORING

Organi društva za faktoring
Član 37.

Društvo za faktoring ima:
1) skupštinu
2) upravni odbor,
3) direktora.

Sastav upravnog odbora
Član 38.

(1) Upravni odbor društva za faktoring ima najmanje tri člana.
(2) Manje od polovine članova upravnog odbora društva za faktoring mogu biti izvršni direktori.
(3) Članovima upravnog odbora koji nisu izvršni direktori nije dozvoljeno da vode poslove društva za faktoring.
(4) Isto lice može biti zaposleno ili biti član upravnog odbora samo u jednom društvu za faktoring.
(5) Funkciju člana upravnog odbora društva za faktoring ne može obavljati lice koje je povezano sa pravnim licem u kojem društvo za faktoring ima više od 5% glasačkih prava ili učešća u kapitalu.
(6) Funkciju člana upravnog odbora društva za faktoring može obavljati lice koje za obavljanje te funkcije dobije saglasnost Komisije.

Uslovi za člana upravnog odbora
Član 39.

(1) Za člana upravnog odbora društva za faktoring može biti imenovano lice koje ispunjava sljedeće uslove:
1) ima odgovarajuće stručno znanje, iskustvo i lična svojstva koja ga čine dostojnim za obavljanje funkcije člana upravnog odbora društva za faktoring,
2) nije bilo član organa društva za faktoring, odnosno drugog privrednog društva kada je nad njim otvoren stečajni postupak, odnosno donesena odluka o likvidaciji ili kojem je oduzeta dozvola za rad, osim ako to lice, kao član društva, svojim aktima i radnjama nije uticalo ili nije moglo uticati na nastanak stečaja, likvidacije ili oduzimanje dozvole za rad, a što cijeni Komisija,
3) nije član uprave, odnosno prokurista drugog privrednog društva,
4) ima dobru poslovnu reputaciju i ugled,
5) nije pravosnažno osuđeno za krivično djelo na bezuslovnu kaznu zatvora ili nije pravosnažno osuđeno za krivično djelo iz oblasti privrednog i finansijskog kriminala ili se protiv tog lica ne vodi postupak za ova djela ili kojem nije četiri ili više puta u posljednje četiri godine izrečena mjera za isti prekršaj propisan ovim zakonom,
6) nema izrečenu mjeru zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti za vrijeme dok traje ta zabrana.
(2) Uslovi stručnog znanja i iskustva iz stava 1. tačka 1) ovog člana ispunjeni su ako lice ima najmanje tri godine iskustva na rukovodećim položajima u finansijskim institucijama.
(3) Smatra se da lice ima lična svojstva koja ga čine dostojnim za obavljanje funkcije člana upravnog odbora ako se, na osnovu njegovog dosadašnjeg ponašanja, može opravdano zaključiti da će pošteno i savjesno obavljati funkciju člana upravnog odbora društva za faktoring.
(4) Podatke iz stava 1. t. 5) i 6) ovog člana Komisija pribavlja od kandidata za člana upravnog odbora ili iz kaznene evidencije.
(5) Komisija donosi akt kojim:
1) razrađuje uslove za obavljanje funkcije člana upravnog odbora društva za faktoring i direktora,
2) propisuje postupak izdavanja saglasnosti i dokumentaciju koja se prilaže uz zahtjev za izdavanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana upravnog odbora i direktora.

Nadležnosti i dužnosti upravnog odbora
Član 40.

(1) Pored nadležnosti koje ima upravni odbor u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje privrednih društava, upravni odbor društva za faktoring ima i nadležnosti da:
1) usvaja poslovnu politiku, finansijski plan poslovanja i organizaciju sistema interne kontrole na prijedlog direktora,
2) razmatra izvještaj službe interne revizije,
3) razmatra nalaze Komisije, poreskih organa ili drugih organa u postupku kontrole nad društvom za faktoring,
4) provjerava godišnje i druge finansijske izvještaje društva za faktoring i o tome sačinjava izvještaj u pisanoj formi skupštini društva za faktoring,
5) odlučuje o drugim pitanjima utvrđenim ovim zakonom.
(2) Upravni odbor društva za faktoring bez odgađanja obavještava Komisiju o:
1) ugroženoj likvidnosti ili adekvatnosti kapitala društva za faktoring,
2) nastupanju razloga za prestanak važenja ili oduzimanje dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa,
3) nadogradnji informacionog sistema društva za faktoring,
4) poslovnim rezultatima i drugim događajima koji mogu značajno uticati na poslovanje društva za faktoring.
(3) Članovi upravnog odbora društva za faktoring odgovaraju društvu za štetu koja je nastala kao posljedica činjenja, nečinjenja ili propuštanja ispunjenja svojih dužnosti, osim ako dokažu da su pri ispunjavanju dužnosti u nadzoru nad upravljanjem društvom postupali profesionalno, s pažnjom dobrog stručnjaka.

Direktor
Član 41.

(1) Društvo za faktoring obavezno ima najmanje jednog direktora.
(2) Direktor je dužan da vodi poslove društva za faktoring u Republici Srpskoj.
(3) Obavezno je da direktor društva za faktoring bude u radnom odnosu u društvu za faktoring sa punim radnim vremenom.
(4) Najmanje jedan od direktora društva za faktoring dužan je da ima prebivalište na teritoriji Republike Srpske ili Bosne i Hercegovine, te da posjeduje znanje jednog od jezika koji su u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj, koje je primjereno za obavljanje dužnosti direktora društva za faktoring.
(5) Na direktora društva za faktoring shodno se primjenjuju odredbe člana 38. st. 4. i 5. ovog zakona.
(6) Za direktora društva za faktoring može se imenovati lice koje ispunjava uslove za imenovanje člana upravnog odbora iz člana 39. ovog zakona.

Izdavanje saglasnosti za direktora i člana upravnog odbora
Član 42.

(1) Funkciju direktora društva za faktoring može da obavlja lice koje za obavljanje te funkcije dobije saglasnost Komisije.
(2) Uz zahtjev za izdavanje saglasnosti iz stava 1. ovog člana, društvo za faktoring obavezno prilaže:
1) dokaze o ispunjavanju uslova za direktora društva za faktoring iz člana 41. stav 6. ovog zakona,
2) odluku upravnog odbora društva za faktoring o imenovanju direktora društva za faktoring,
3) program vođenja poslova društva za faktoring.
(3) Kandidat za direktora društva za faktoring u postupku odlučivanja o izdavanju saglasnosti dužan je da Komisiji predstavi program vođenja poslova društva za faktoring.
(4) Komisija odbija zahtjev za izdavanje saglasnosti za obavljanje funkcije direktora društva za faktoring ako:
1) kandidat ne ispunjava uslove za direktora društva za faktoring iz člana 41. stav 6. ovog zakona,
2) iz podataka sa kojima raspolaže proizlazi da bi mogao, zbog djelatnosti i poslova koje kandidat za direktora društva za faktoring obavlja, odnosno zbog radnji koje je počinio, ugroziti poslovanje društva za faktoring u skladu sa pravilima o upravljanju rizicima.
(5) Komisija od nadležnih organa može tražiti podatke potrebne za procjenu da li kandidat ispunjava uslove za direktora društva za faktoring.
(6) Upravni odbor društva za faktoring dužan je da obavijesti Komisiju o tome da je licu prestala funkcija direktora društva za faktoring u roku od pet radnih dana od prestanka funkcije.
(7) U slučaju iz stava 6. ovog člana, Komisija izdaje rješenje kojim se utvrđuje da je saglasnost za direktora društva za faktoring prestala da važi.
(8) Na davanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana upravnog odbora društva za faktoring shodno se primjenjuju st. 1, 2, 4, 5, 6. i 7. ovog člana.
Dužnosti direktora
Član 43.

(1) Direktor društva za faktoring dužan je da, bez odgađanja, u pisanoj formi, obavijesti upravni odbor društva za faktoring:
1) ako je ugrožena likvidnost ili adekvatnost kapitala društva,
2) ako su nastupili razlozi za prestanak važenja ili oduzimanje dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa,
3) ako se finansijski položaj društva za faktoring promijeni tako da društvo ne ispunjava uslove u pogledu minimalnog kapitala iz člana 22. ovog zakona,
4) o razlozima neispunjavanja poslovne politike,
5) o nalazima Komisije, poreskih organa i drugih nadzornih organa u postupku nadzora nad društvom za faktoring.
(2) Direktor društva za faktoring dužan je da, bez odgađanja, u pisanoj formi, obavijesti upravni odbor društva za faktoring i Komisiju o:
1) svom imenovanju, odnosno da mu je prestala funkcija u organima upravljanja ili nadzora drugih pravnih lica,
2) pravnim poslovima na osnovu kojih je, direktno ili indirektno, on sam ili član njegove porodice stekao akcije, odnosno udjele pravnog lica, na osnovu kojih zajedno sa članovima porodice u tom pravnom licu stiče ili povećava kvalifikovano učešće, odnosno da se njihov udio smanjio ispod granice kvalifikovanog učešća.

Oduzimanje i prestanak važenja saglasnosti za obavljanje funkcije direktora
i člana upravnog odbora
Član 44.

(1) Komisija oduzima saglasnost za obavljanje funkcije direktora ako:
1) je saglasnost dobijena na osnovu netačne i neistinite dokumentacije ili neistinito datih podataka bitnih za obavljanje te funkcije,
2) direktor više ne ispunjava uslove propisane ovim zakonom i propisima Komisije.
(2) Komisija može oduzeti saglasnost za obavljanje funkcije direktora ako:
1) je direktor prekršio svoje dužnosti zbog čega je ugrozio likvidnost ili solventnost društva za faktoring,
2) nije obezbijedio sprovođenje ili nije sproveo mjere nadzora koje je naložila Komisija.
(3) Ako Komisija oduzme saglasnost za obavljanje funkcije direktora, skupština je dužna da odmah, a najkasnije u roku od pet dana od dana oduzimanja saglasnosti, donese odluku o razrješenju direktora i imenuje novog direktora za vršioca dužnosti.
(4) Saglasnost za obavljanje funkcije direktora prestaje da važi ako:
1) lice u roku od šest mjeseci od dana izdavanja saglasnosti ne bude imenovano ili ne stupi na dužnost direktora ili
2) licu istekne ugovor o radu u društvu za faktoring, i to na dan isteka ugovora.
(5) Radi sprovođenja postupaka iz ovog člana, Komisije obavlja kontrolu rada direktora u obimu i na način koji omogućava provjeravanje činjenica i okolnosti iz st. 1. i 2. ovog člana.
(6) Odredbe ovog člana shodno se primjenjuju na oduzimanje i prestanak važenja saglasnosti za obavljanje funkcije člana upravnog odbora društva za faktoring.

GLAVA VI
UPRAVLJANJE RIZICIMA, FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJE I REVIZIJA

Upravljanje rizicima
Član 45.

(1) Društvo za faktoring dužno je da uspostavi sveobuhvatan i efikasan sistem upravljanja rizicima na način da:
1) donese odgovarajuće strategije, politike i procedure za upravljanje rizicima,
2) uspostavi procese i postupke za upravljanje rizicima, koji obuhvataju identifikovanje, mjerenje ili procjenu i praćenje rizika,
3) uspostavi odgovarajuću organizaciju poslova za efikasno sprovođenje procesa i postupaka upravljanja rizicima sa jasno definisanim ovlašćenjima i odgovornostima unutar društva za faktoring, kojim se vrši nedvosmislena podjela poslova,
4) obezbijedi izvještavanje o rizicima kojima je društvo za faktoring izloženo ili bi moglo biti izloženo tokom svog poslovanja.
(2) Komisija donosi akt kojim razrađuje kriterijume i način upravljanja rizicima.

Interna revizija
Član 46.

(1) Društvo za faktoring obavezno ima internu reviziju.
(2) Društvo za faktoring dužno je da organizuje sprovođenje interne revizije, koja nezavisno i objektivno procjenjuje sistem unutrašnjih kontrola, daje nezavisno i objektivno stručno mišljenje za unapređenje poslovanja, radi poboljšanja poslovanja društva za faktoring, uvodeći sistemski i multidisciplinaran pristup procjenjivanju i poboljšanju upravljanja rizicima, kontrole i korporativnog upravljanja.

Sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti
Član 47.

Društvo za faktoring dužno je da u svom poslovanju izvršava obaveze i zadatke, kao i da preduzima mjere i radnje definisane propisima kojim se uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

Vođenje poslovnih knjiga i finansijskih izvještaja
Član 48.

(1) Društvo za faktoring dužno je da uredno, ažurno i kontinuirano vodi poslovne knjige i sačinjava knjigovodstvene isprave, vrednuje imovinu i obaveze, sačinjava i objavljuje svoje finansijske izvještaje u skladu sa ovim zakonom i propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija.
(2) Društvo za faktoring dužno je da knjigovodstvene isprave, poslovne knjige i finansijske izvještaje vodi na način da istinito i objektivno prikazuju njegovo poslovanje i finansijsko stanje, na osnovu kojih se može u bilo koje vrijeme provjeriti da li društvo za faktoring posluje u skladu sa propisima i standardima struke.
(3) Društvo za faktoring i ustupilac dužni su da, na osnovu dokumentacije iz člana 5. ovog zakona, u svojim knjigovodstvima izvrše odgovarajuća knjiženja i čuvaju ih i arhiviraju u skladu sa ovim zakonom i propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija.

Spoljna revizija
Član 49.

(1) Godišnji finansijski izvještaji društva za faktoring podliježu obavezi spoljne revizije.
(2) Radi obavljanja godišnje revizije finansijskih izvještaja iz stava 1. ovog člana, društvo za faktoring dužno je da angažuje privredno društvo za reviziju.
(3) Revizija iz stava 1. ovog člana sprovodi se u skladu sa ovim zakonom i propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija.
(4) Privredno društvo za reviziju dužno je da, na zahtjev Komisije, dostavi dodatne informacije u vezi sa obavljenom revizijom.

Izbor privrednog društva za reviziju
Član 50.

(1) Skupština društva za faktoring dužna je da izabere privredno društvo za reviziju, najkasnije do 30. septembra tekuće godine, koje će obaviti reviziju finansijskih izvještaja za tu godinu.
(2) Društvo za faktoring dužno je da odluku o izboru privrednog društva za reviziju dostavi Komisiji u roku od osam dana od dana donošenja odluke.

Obaveze društva za faktoring po izvještaju privrednog društva za reviziju
Član 51.

(1) Ako su u izvještaju privrednog društva za reviziju utvrđene nepravilnosti u poslovanju društva za faktoring, društvo za faktoring dužno je da te nepravilnosti otkloni i o tome obavijesti Komisiju.
(2) Ako društvo za faktoring ne otkloni nepravilnosti iz stava 1. ovog člana, Komisija će preduzeti mjere propisane ovim i drugim zakonima.

Dostavljanje finansijskih izvještaja
Član 52.

(1) Društvo za faktoring dužno je da Komisiji dostavi godišnje finansijske izvještaje najkasnije do posljednjeg dana februara tekuće godine za prethodnu godinu, a izvještaje privrednog društva za reviziju u roku od četiri mjeseca od isteka godine na koju se izvještaji odnose.
(2) Ako Komisija utvrdi da privredno društvo za reviziju nije obavilo reviziju finansijskih izvještaja društva za faktoring u skladu sa odredbama ovog i drugih zakona, podzakonskim aktima donesenim na osnovu tih zakona, propisima iz oblasti revizije i pravilima revizorske struke ili kada obavljenim nadzorom poslovanja društva za faktoring ili na drugi način utvrdi da mišljenje o finansijskim izvještajima društva za faktoring nije zasnovano na istinitim i objektivnim činjenicama, Komisija može odbiti revizorski izvještaj i zahtijevati od društva za faktoring da drugo privredno društvo za reviziju obavi reviziju o trošku društva za faktoring.

GLAVA VII
NADZOR NAD OBAVLJANJEM POSLOVA FAKTORINGA

Nadzorni organi
Član 53.

(1) Nadzor nad poslovanjem društava za faktoring vrši Komisija.
(2) Nadzor nad obavljanjem poslova faktoringa od Investiciono-razvojne banke Republike Srpske i drugog privrednog društva iz člana 4. stav 4. ovog zakona vrši Komisija.
(3) Nadzor nad bankama koje obavljaju poslove faktoringa vrši Agencija za bankarstvo Republike Srpske (u daljem tekstu: Agencija).
(4) Komisija i Agencija u postupku nadzora shodno primjenjuju propise kojima su utvrđene njihove nadležnosti.
(5) Komisija donosi akt kojim propisuje postupak nadzora društava za faktoring u skladu sa ovim zakonom.

Ovlašćenja Komisije
Član 54.

(1) Komisija je ovlašćena da vrši neposredni i posredni nadzor nad poslovanjem društava za faktoring, pri čemu je, u slučaju neposrednog nadzora, dužna obavijestiti društvo za faktoring najmanje sedam dana prije početka vršenja nadzora.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, Komisija može odlučiti da se neposredni nadzor vrši bez obavještavanja društva za faktoring, ukoliko procijeni da bi njegovim obavještavanjem bila ugrožena svrha neposrednog nadzora i u tom slučaju se obavještenje o neposrednom nadzoru uručuje nadziranom licu neposredno prije početka nadzora.
(3) Nadzor iz stava 1. ovog člana vrši ovlašćeno lice Komisije:
1) uvidom u finansijske i druge izvještaje, poslovnu dokumentaciju, te ostale podatke i evidencije koje je društvo za faktoring ili drugo lice obavezno voditi ili dostavljati Komisiji, kao i nadzor nad informacionim sistemom i tehnologijama koje omogućavaju rad informacionog sistema u obimu potrebnom za vršenje nadzora, na način i u rokovima u skladu sa odredbama ovog i drugih zakona i propisima Komisije,
2) uzimanjem izjava i izjašnjenja odgovornih lica i zaposlenih u društvu za faktoring ili drugom licu.
(4) Komisija može ovlastiti privredno društvo za reviziju ili drugo stručno osposobljeno lice za obavljanje pojedinih zadataka u vezi sa nadzorom i u tom slučaju ovlašćena lica imaju jednake nadležnosti i dužnosti kao ovlašćeno lice Komisije.
(5) S ciljem vršenja nadzora nad poslovanjem društva za faktoring, Komisija vrši nadzor i nad:
1) licem koje je povezano lice sa društvom za faktoring,
2) licem koje ima kvalifikovano učešće u društvu za faktoring.
(6) Ako je za nadzor nad licima iz stava 5. ovog člana nadležan drugi organ, Komisija u saradnji sa tim organom vrši analizu finansijskih izvještaja i poslovne dokumentacije.
(7) Društvo za faktoring dužno je da ovlašćenim licima Komisije:
1) omogući pristup u poslovne prostorije, te obezbijedi odgovarajuće prostorije i radnike,
2) da na uvid i dostavi traženu dokumentaciju i isprave, u bilo kom obliku, ili da im izda kopije tih dokumenata,
3) omogući pristup i uvid u elektronska i druga sredstva komunikacije instalirana kod društva za faktoring,
4) daje izjave i izjašnjenja,
5) obezbijedi druge uslove potrebne za vršenje nadzora.
(8) Za obavljanje nadzora iz ovog člana društvo za faktoring plaća Komisiji naknadu za nadzor, čiju visinu, način obračuna i plaćanja propisuje Komisija svojom tarifom.
(9) U vršenju svojih ovlašćenja Komisija je dužna da postupa po zakonu kojim se uređuje opšti upravni postupak, ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano.
(10) Odredbe koje uređuju ovlašćenja Komisije u vršenju neposrednog i posrednog nadzora nad poslovanjem društava za faktoring, kao i obavezu plaćanja naknade za vršenje nadzora Komisije, shodno se primjenjuju na poslovne jedinice privrednog društva sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, a izvan Republike Srpske, a koje posluju u Republici Srpskoj.

Upravni postupak
Član 55.

(1) Komisija, na osnovu nadležnosti utvrđenih zakonom, rješava u upravnim stvarima primjenjujući odredbe propisa kojima se uređuje opšti upravni postupak, te pravila nadzora i struke, ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) U postupku iz stava 1. ovog člana Komisija odlučuje rješenjem koje je konačno.
(3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana može se pokrenuti upravni spor, a tužba protiv rješenja ne sprečava njegovo izvršenje.
(4) U upravnom sporu protiv rješenja iz stava 2. ovog člana sud ne može u postupku pune jurisdikcije riješiti upravnu stvar za čije je rješavanje ovim zakonom utvrđena nadležnost Komisije.
(5) Ako sud poništi rješenje Komisije, prava tužioca ograničavaju se na naknadu štete koja mu je pričinjena izvršenjem tog rješenja.

Mjere nadzora
Član 56.

U nadzoru nad poslovanjem društava za faktoring, Komisija donosi rješenje kojim društvu za faktoring može izreći sljedeće nadzorne mjere:
1) dati preporuku,
2) izreći opomenu,
3) naložiti otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti,
4) odrediti dodatne mjere,
5) oduzeti dozvolu za obavljanje djelatnosti faktoringa.

Preporuke
Član 57.

(1) Ako u vršenju nadzora nad poslovanjem društva za faktoring utvrdi slabosti, nedostatke ili nedosljednosti u poslovanju, a koje nemaju značaj kršenja propisa, Komisija društvu za faktoring izdaje preporuke radi poboljšanja poslovanja, finansijske stabilnosti i položaja, kao i smanjenja rizika kojima je izloženo ili može biti izloženo društvo u svom poslovanju.
(2) Direktor je dužan da Komisiji dostavi plan, rokove i dinamiku postupanja po preporukama Komisije.

Opomena
Član 58.

(1) Ako u vršenju nadzora nad poslovanjem društva za faktoring utvrdi nezakonitosti i nepravilnosti, a priroda i obim utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti nemaju značajan uticaj i štetne posljedice, Komisija može izreći opomenu društvu za faktoring.
(2) Komisija može opomenu javno objaviti.
(3) Opomena Komisije može da sadrži i nalog da društvo za faktoring ispravi utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti, kao i rokove u kojima je društvo za faktoring dužno to da učini i dinamiku obavještavanja Komisije o preduzetim radnjama i aktivnostima.
(4) Ako u roku iz stava 3. ovog člana društvo za faktoring ne postupi po nalogu Komisije, Komisija će izdati rješenje za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti.

Otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti
Član 59.

(1) Komisija rješenjem nalaže društvu za faktoring da otkloni nezakonitosti i nepravilnosti utvrđene u postupku nadzora ako:
1) ne postupi u skladu sa preporukom i opomenom iz čl. 57. i 58. ovog zakona,
2) nad poslovanjem društava za faktoring utvrdi kršenje propisa koje po svom značaju i obimu ima značajne štetne posljedice.
(2) Rješenjem kojim se nalaže otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti Komisija određuje rok za njihovo otklanjanje i dostavljanje izvještaja Komisiji o preduzetim mjerama sa odgovarajućim dokazima da su nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene.
(3) Pored izvještaja o preduzetim mjerama iz stava 2. ovog člana, Komisija može naložiti društvu za faktoring i dostavljanje izvještaja privrednog društva za reviziju o otklanjanju utvrđenih nedostataka i nepravilnosti.

Dodatne mjere
Član 60.

(1) Komisija određuje društvu za faktoring dodatne mjere u slučaju da:
1) društvo za faktoring ne zadovoljava minimalne uslove kapitala iz člana 22. ovog zakona,
2) društvo za faktoring ne postupa u skladu sa rješenjem o otklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti,
3) učestalo krši dužnosti blagovremenog i pravilnog izvještavanja ili obavještavanja Komisije ili ako na drugi način ometa vršenje nadzora,
4) u drugim slučajevima kada Komisija smatra da je potrebno.
(2) Ako nastupe okolnosti iz stava 1. ovog člana Komisija može da odredi jednu ili više sljedećih mjera:
1) naloži upravnom odboru društva za faktoring da usvoji plan mjera za obezbjeđenje minimalnog kapitala društva za faktoring iz člana 22. ovog zakona;
2) naloži upravnom odboru društva za faktoring da sazove skupštinu društva za faktoring, te predloži usvajanje sljedećih odluka:
1. odluku o povećanju osnovnog kapitala društva za faktoring novim ulozima,
2. odluku o povećanju osnovnog kapitala društva za faktoring iz sredstava društva za faktoring,
3. odluku o pokriću gubitka;
3) naloži upravnom odboru društva za faktoring da razriješi direktora, odnosno direktore i imenuje druga lica;
4) zabrani društvu za faktoring zaključivanje novih ugovora o faktoringu, kao i raspolaganje imovinom kojom upravlja društvo za faktoring;
5) naloži upravnom odboru društva za faktoring da usvoji i sprovede mjere za poboljšanje sistema upravljanja rizicima;
6) naloži društvu za faktoring da u daljem poslovanju smanji rizike značajne za njegovo poslovanje;
7) naloži društvu za faktoring druge mjere koje su potrebne za sprovođenje pravila bonitetnog poslovanja.
(3) Komisija rješenjem o izricanju mjera utvrđuje rok za izvršenje svake naložene mjere iz stava 2. ovog člana, kao i rok za dostavljanje izvještaja i dokaza o izvršenju naložene mjere.

Oduzimanje dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa
Član 61.

(1) Komisija oduzima društvu za faktoring dozvolu za obavljanje djelatnosti faktoringa ako:
1) je dozvola dobijena na osnovu neistinitih i netačnih podataka,
2) društvo za faktoring prestane da ispunjava propisane uslove za dobijanje dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa,
3) poslovanje društva za faktoring se ne vodi sa pažnjom dobrog privrednika i u skladu sa dobrom poslovnom praksom,
4) društvo za faktoring krši odredbe ovog zakona, propisa donesenih na osnovu njega ili drugih propisa kojih je dužno da se pridržava,
5) društvo za faktoring nije postupilo u skladu sa naloženom mjerom Komisije za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti iz člana 59. ovog zakona ili dodatnom mjerom nadzora iz člana 60. ovog zakona,
6) je društvo za faktoring prekršilo odredbe o pravovremenom i tačnom izvještavanju Komisije više puta u periodu od tri godine, ili da je na drugi način Komisiji onemogućavalo nadzor nad svojim poslovanjem,
7) društvo za faktoring obavlja poslove na način koji može da pogorša ili ugrozi njegovu likvidnosti ili solventnost,
8) društvo za faktoring nije organizovalo poslovanje ili ne vodi svoje poslovne knjige ili poslovne knjige kojima upravlja ili administrativnu i drugu poslovnu dokumentaciju na način koji u svakom trenutku omogućava provjeru posluje li društvo za faktoring u skladu sa propisima i pravilima o upravljanju rizicima i u skladu sa odredbama ovog zakona, drugih zakona i propisa koji su na osnovu njih doneseni,
9) društvo za faktoring ne obavlja djelatnosti u skladu sa članom 21. ovog zakona,
10) nastupi razlog za oduzimanje dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa propisan drugim odredbama ovog zakona.
(2) Komisija rješenjem o oduzimanju dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa utvrđuje datum sa kojim se oduzima dozvola za obavljanje djelatnosti faktoringa.
(3) Komisija objavljuje rješenje o oduzimanju dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa u „Službenom glasniku Republike Srpske“ i u jednim ili više dnevnih listova dostupnim na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
(4) Komisija odmah dostavlja rješenje o oduzimanju dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa društvu za faktoring i nadležnom registarskom sudu.
(5) Od dana oduzimanja dozvole za obavljanje djelatnosti faktoringa, društvu za faktoring je zabranjeno da obavlja poslove utvrđene ovim zakonom, osim poslova koje u postupku likvidacije, odnosno stečaja privrednog društva obavlja likvidacioni, odnosno stečajni upravnik u skladu sa zakonima kojima se uređuju privredna društva i likvidacioni i stečajni postupak.

Neovlašćeno obavljanje djelatnosti faktoringa
Član 62.

(1) Komisija je ovlašćena da vrši kontrolu subjekata koji obavljaju djelatnost faktoringa bez dozvole Komisije.
(2) Komisija je ovlašćena da subjektu iz stava 1. ovog člana naloži da prestane da obavlja djelatnost faktoringa i da podnese prijavu nadležnom organu za neovlašćeno bavljenje faktoringom.
(3) Komisija je dužna da na svojoj internet stranici i u sredstvima javnog informisanja objavi upozorenje o neovlašćenom obavljanju djelatnosti faktoringa.

GLAVA VIII
KAZNENE ODREDBE

Prekršaji društva za faktoring
Član 63.

(1) Novčanom kaznom od 5.000 KM do 25.000 KM kazniće se za prekršaj društvo za faktoring ako:
1) faktoring obavlja bez zaključenog ugovora o faktoringu (član 10),
2) obavlja djelatnost faktoringa suprotno ovom zakonu (član 21),
3) ne obavijesti Komisiju o smanjenju kapitala ispod osnovnog kapitala definisanog ovim zakonom (član 22. stav 3),
4) tokom svog poslovanja ne obezbjeđuje ispunjenost svih uslova pod kojima je izdata dozvola za obavljanje djelatnosti faktoringa (član 24. stav 3),
5) ne pribavi saglasnost Komisije u slučaju reorganizacije i dobrovoljne likvidacije (član 24. stav 5),
6) ne postupi u skladu sa obavezom dostavljanja podataka Komisiji i drugim organima (član 36),
7) funkciju člana upravnog odbora društva za faktoring vrši lice koje nije dobilo saglasnost Komisije (član 38. stav 6),
8) ne uspostavi sveobuhvatan sistem upravljanja rizicima (član 45),
9) ne organizuje internu reviziju (član 46),
10) ne vodi poslovne knjige i ne sačinjava finansijske izvještaje (član 48),
11) ne angažuje privredno društvo za reviziju (član 49. stav 2),
12) ne omogući ovlašćenim licima Komisije sprovođenje nadzora (član 54. stav 7),
13) ne plaća Komisiji naknadu za nadzor (član 54. stav 8).
(2) Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u društvu za faktoring novčanom kaznom od 1.000 KM do 5.000 KM.

Prekršaji društva za faktoring
Član 64.

(1) Novčanom kaznom od 2.500 KM do 12.500 KM kazniće se za prekršaj društvo za faktoring ako:
1) korespondenciju ne obavlja u pisanoj formi (član 5. stav 2),
2) ugovor o faktoringu ne sadrži propisane elemente (član 11),
3) ne izvršava obaveze propisane ovim zakonom (član 19),
4) ne informiše Komisiju o promjeni podataka (član 24. st. 1. i 4),
5) ne podnese prijavu za upis u registar poslovnih subjekata (član 25. stav 2),
6) ne dostavi Komisiji odluku o izboru privrednog društva za reviziju (član 50. stav 2).
(2) Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u društvu za faktoring novčanom kaznom od 500 KM do 2.500 KM.

Prekršaji privrednog društva sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, a izvan Republike Srpske
Član 65.

(1) Novčanom kaznom od 2.500 KM do 12.500 KM kazniće se za prekršaj privredno društvo sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, a izvan Republike Srpske ako:
1) korespondenciju ne obavlja u pisanoj formi (član 5. stav 2),
2) faktoring obavlja bez zaključenog ugovora o faktoringu (član 10),
3) ugovor o faktoringu ne sadrži propisane elemente (član 11),
4) ne izvršava obaveze propisane ovim zakonom (član 19),
5) osnuje poslovnu jedinicu u Republici Srpskoj bez saglasnosti Komisije (član 27. stav 3),
6) ne postupi u skladu sa obavezom dostavljanja podataka Komisiji i drugim organima (član 36),
7) ne omogući ovlašćenim licima Komisije sprovođenje nadzora (član 54. stav 7),
8) ne plaća Komisiji naknadu za nadzor (član 54. stav 8).
(2) Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice novčanom kaznom od 500 KM do 2.500 KM.

Prekršaji člana upravnog odbora
Član 66.

Novčanom kaznom od 500 KM do 2.500 KM kazniće se za prekršaj odgovorni član upravnog odbora ako:
1) ne postupi u skladu sa obavezom dostavljanja podataka Komisiji i drugim organima (član 36),
2) ne izvršava dužnosti i poslove koje su mu u nadležnosti (član 40).

Prekršaji drugih poslovnih subjekata
Član 67.

(1) Novčanom kaznom od 2.500 KM do 12.500 KM kazniće se za prekršaj drugi poslovni subjekt ako:
1) zaključi ugovor o faktoringu sa različitim faktorima (član 12. stav 2),
2) obavlja djelatnost faktoringa bez dozvole Komisije za obavljanje djelatnosti faktoringa (član 21. stav 3),
3) stekne kvalifikovano učešće u društvu za faktoring suprotno ovom zakonu (član 30),
4) kao sticalac kvalifikovanog učešća u društvu za faktoring nasljeđivanjem, pravnim sljedbeništvom ili drugim sticanjem nezavisnim od volje sticaoca postupi suprotno ovom zakonu (član 32. st. 2. i 3),
5) Komisiji ne omogući vršenje nadzora (član 54. stav 5).
(2) Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kazniće se odgovorno lice u drugom poslovnom subjektu novčanom kaznom od 1.000 KM do 5.000 KM.

Prekršaji fizičkih lica
Član 68.

Novčanom kaznom od 1.000 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj fizičko lice ako:
1) stekne kvalifikovano učešće u društvu za faktoring suprotno ovom zakonu (član 30),
2) kao sticalac kvalifikovanog učešća u društvu za faktoring nasljeđivanjem, pravnim sljedbeništvom ili drugim sticanjem nezavisnim od volje sticaoca postupi suprotno ovom zakonu (član 32. st. 2. i 3),
3) ne postupi u skladu sa obavezom dostavljanja podataka Komisiji i drugim organima (član 36).

Prekršajni postupak
Član 69.

(1) Prekršajni postupak pokreće se i vodi u skladu sa propisima kojima se uređuje prekršajni postupak.
(2) Utvrđivanje odgovornosti i izricanje mjera u skladu sa ovim zakonom ne isključuje utvrđivanje odgovornosti i izricanje mjera utvrđenih drugim zakonima.
(3) Ako društvo za faktoring u svom poslovanju ne izvršava obaveze i zadatke, kao i ne preduzima mjere i radnje definisane propisima koji uređuju sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, Komisija preduzima mjere i obavještava nadležne organe o sumnji na pranje novca i finansiranje terorističkih aktivnosti, izdaje prekršajne naloge ili pokreće prekršajni postupak u skladu sa tim zakonom.

GLAVA IX
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Donošenje podzakonskih propisa
Član 70.

Komisija će donijeti podzakonske akte propisane ovim zakonom u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Usklađivanje sa odredbama ovog zakona
Član 71.

(1) Pravna lica koja su na dan stupanja na snagu ovog zakona upisana u sudski registar i obavljaju poslove faktoringa nastavljaju poslovati kao društva za faktoring prema odredbama ovog zakona.
(2) Pravna lica iz stava 1. ovog člana dužna su da u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona usklade svoje poslovanje sa odredbama ovog zakona.
(3) Ako pravna lica iz stava 1. ovog člana ne postupe u roku i na način određen odredbama stava 2. ovog člana, dužna su da prestanu obavljati poslove faktoringa i da djelatnost faktoringa brišu iz sudskog registra.

Stupanje na snagu
Član 72.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

Broj: 02/1-021-1054/20 PREDSJEDNIK
Datum: 2. decembra 2020.godine NARODNE SKUPŠTINE

Nedeljko Čubrilović

Standardno podizanje optužnica u posljednjim danima godine

ePravo.ba

3. Januara 2021.

Standardno podizanje optužnica u posljednjim danima godine

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je u posljednja tri dana podiglo šest, a u prethodna 362 dana godine devet optužnica za ratne zločine.

Sudu BiH u posljednja tri dana podneseno je na potvrđivanje šest optužnica za ratne zločine, uključujući dvije osobe nastanjene u Srbiji.

U Odjeljenju za ratne zločine Tužilaštva BiH raspoređeno je 29 tužilaca, a u 2020. je ukupno podignuto 15 optužnica protiv 44 osobe.

Posljednja optužnica podignuta je protiv sedam osoba za zločin protiv čovječnosti počinjen nad žrtvama bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa 1992. godine. Optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković, Sekula Šišić, Nenad Tanasić, Boško Bilić, Zdravko Balaban i Jordan Ilić.

Pred kraj godine šest osoba je optuženo za zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika na području Zvornika. Optužnica je podignuta protiv Šemsudina Muminovića, Muje Muratovića, Rasima Omerovića, Asima Alića, Fadila Mujića i Ismeta Memića zbog učešća u širokom i sistematičnom napadu na civilno stanovništvo srpske nacionalnosti.

Optužnica je podignuta i protiv Milorada Kotura i Dušana Ćulibrka, kojima su na teret stavljeni zločini protiv civilnog stanovništva počinjenog na području Bosanske Krupe nad žrtvama bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz Prijedora.

Tužilaštvo je optužilo i Spomenka Novovića i Borislava Pjanu. Na teret im je stavljen zločin protiv čovječnosti na području Foče 1992. godine zbog ubistva i nečovječnog postupanja prema civilima bošnjačke nacionalnosti.

Na isteku godine podignuta je optužnica i protiv Neđeljka Popovića za zločin protiv civilnog stanovništva počinjen nad žrtvama bošnjačke i hrvatske nacionalnosti 1992. godine u Mrkonjić Gradu. Popović je nastanjen u Srbiji, čije državljanstvo ima, uz bosanskohercegovačko.

Optužen je i Branislav Gavrilović, koji je takođe nastanjen u Srbiji i čije državljanstvo ima. Gavriloviću je na teret stavljen zločin protiv civilnog stanovništva na području Ilidže i Hadžića.

Osim ovih, Tužilaštvo je od početka godine podiglo devet optužnica protiv 25 osoba, što je upola manje optužnica u odnosu na 2019. godinu, o čemu je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ranije pisala. Sud BiH je za ratne zločine pravosnažno osudio devet osoba.

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine je analizom utvrdila da u posljednje tri godine vlada trend smanjenja broja podignutih optužnica, kao i broja osoba optuženih za ratne zločine. Tokom 2018. godine 28 tužilaca je optužilo 62 osobe u 27 predmeta, a u 2019. je 27 tužilaca u okviru 22 optužnice optužilo 32 osobe.

Britanska sutkinja Joanna Korner u izvještaju o procesuiranju ratnih zločina u Bosni i Hercegovini kao jedan od problema identifikovala je podizanje optužnica protiv lica za koja se zna da nisu dostupna pravosudnim organima BiH. Ona smatra da moguća korist od podizanja optužnice protiv takvog počinioca u principu ne opravdava ni utrošak vremena ni utrošak resursa.

“Optužnice se ne bi trebale podizati protiv optuženih koji nisu dostupni organima krivičnog gonjenja ukoliko ne postoje realni izgledi da će se optuženi pojaviti na glavnom pretresu”, konstatovala je Korner, dodajući da treba pojačati regionalnu saradnju.

Ona se u izvještaju osvrnula i na ispunjavanje norme tužilaca i podizanje velikog broja optužnica u decembru. Navedeni su podaci da je u 2019. od 24 optužnice njih 11 bilo podignuto u decembru.

“Ovo je nepoželjna praksa jer se podudara sa dugom pauzom na Sudu zbog praznika. Vjeruje se da motiv za podizanje optužnica u decembru ima veze sa ispunjavanjem norme”, kazala je Korner.

Izvor: BIRN

Građani finansiraju štetne poslove privatnika

ePravo.ba

3. Januara 2021.

Građani finansiraju štetne poslove privatnika

Izvor: CIN

Prvobitno zamišljena kao spas za ugrožena prirodna bogatstva, postrojenja za proizvodnju „čiste struje“ su se pretvorila u suprotnost i izvor sigurne i lake zarade privatnicima.

Građani Bosne i Hercegovine (BiH) svaki mjesec uz račun za struju plaćaju i naknadu za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Za šest godina uplatili su najmanje 207 miliona maraka koje su entitetske vlasti podijelile uglavnom privatnim firmama kao podsticaj za proizvodnju tzv. čiste struje. Ove firme su vlasnice 525 malih hidroelektrana (MHE), vjetroelektrana, solarnih te elektrana na biomasu i bioplin i proizvode oko dva posto ukupne proizvodnje električne energije u zemlji, ali ostvaruju velike prihode od podsticaja.

Iako je podsticanje rada ovakvih postrojenja trebalo zaštititi prirodu, velike sume novca koje svaki mjesec obezbjeđuju građani pretvorile su proizvodnju struje iz obnovljivih resursa u unosan posao sa malo ulaganja i još manje brige za okoliš.

Građani BiH svaki mjesec uplate skoro tri miliona KM za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora (Foto: CIN)

Novinarke Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su razgovarale sa stotinu bh. građana. Većina ne zna da uz struju plaća ovu naknadu niti kako se taj novac dalje raspoređuje. Sarajliji Mirsadu Pajeviću se ne sviđa što mora finansirati i ovaj trošak: „Sljedeći put ću platiti samo ono što očitam na električnom brojilu – znači, svoju potrošnju bez ovih naknada“.

Mala postrojenja, velika dobit

Bosna i Hercegovina je 2005. godine potpisala Ugovor o uspostavi Energetske zajednice sa Evropskom unijom (EU) i još sedam zemalja: Albanijom, Bugarskom, Hrvatskom, Sjevernom Makedonijom, Crnom Gorom, Rumunijom i Srbijom. Ugovorom se obavezala na provođenje EU Direktive o upotrebi energije iz obnovljivih izvora. Cilj je bio da se povećaju strana i domaća ulaganja u obnovljive izvore i proizvodnja čiste energije te osiguraju nova radna mjesta i zaštiti okoliš.

Kako bi obaveze sprovele u djelo, Federacija BiH (FBiH) i Republika Srpska (RS) su izglasale zakone i akcione planove. Obavezale su se da do 2020. godine 40 posto planirane potrošnje struje bude iz obnovljivih izvora, a odlučile su da će to ostvariti pogodnostima i podsticajima za proizvođače.

Tako su FBiH i RS počele potpisivati ugovore sa, uglavnom, privatnim firmama na 12, odnosno 15 godina za proizvodnju struje u MHE, vjetroelektranama i solarnim elektranama, a na pet godina u ostalim elektranama.

„Ja ne znam, stvarno, nijedan drugi primjer biznisa gdje vam neko 15 godina unaprijed garantuje i tržište i cijenu“, kaže ekonomista Damir Miljević, autor analize ekonomsko-društvene koristi i šteta koje nastaju u sistemu podsticaja MHE.

Ovim ugovorima se entitetske elektroprivrede obavezuju da će svu struju otkupljivati po garantovanim cijenama koje neće biti mijenjane bez obzira na tržišne promjene. Uz to proizvođači dobivaju i novčani podsticaj čiji iznos zavisi od količine proizvedene struje. To plaćaju građani kroz mjesečnu naknadu za obnovljive izvore energije, a raspoređuju entitetski operatori sistema podsticaja. Zahvaljujući ovakvom sistemu, proizvođači zarađuju duplo više od elektroprivreda. Željko Ratković, direktor Odjela za investicije u „Elektroprivredi RS-a“, objašnjava zašto vlasnik postrojenja skupo prodaje struju elektroprivredama: „Jednostavno, u skladu sa zakonskom regulativom obezbjeđuje veću cijenu energije, nego što npr. ‘Elektroprivreda’ sad prodaje i izvozi tu energiju ili prodaje domaćim potrošačima“.

Istovremeno, njihovi troškovi prema državi se svode na plaćanje koncesione naknade za koju ne postoji jedinstven obračun, a kreće se od 1 do 15% ukupnih prihoda od prodaje struje i o tome se diskreciono odlučuje u svakom pojedinačnom ugovoru.

Od 2018. godine u RS-u se obračunava jedinstvena naknada od 0,0055 na iznos proizvedene struje. Međutim, ovaj obračun je obavezan samo za nova postrojenja dok je vlasnicima postojećih ostavljeno na volju da odluče hoće li plaćati ovako ili po procentu iz svojih ugovora.

Prema podacima koje su prikupili novinari CIN-a, najviše novca u posljednjih šest godina je isplaćeno za 103 mini hidroelektrane − nešto više od 136 miliona maraka. Za vjetroelektrane je dato skoro 30 miliona KM pomoći, rad solarnih elektrana je pomognut sa oko 37 miliona, elektrane na bioplin sa tri miliona maraka, a elektrane na biomasu sa 670 hiljada maraka. Ovi iznosi su i veći jer Federalni operator za obnovljive izvore energije i Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije nemaju podatke o isplaćenim podsticajima u 2016. i 2017. godini.

Uprkos svemu, entitetske vlasti svake godine izdaju nove koncesije koje znače novi trošak kroz podsticaje i poskupljuju naknade za obnovljive izvore energije koje plaćaju građani. Tako je u 2020. investitorima isplaćeno deset puta više podsticaja u odnosu na 2015. godinu. Najveći broj podsticaja odobren je za izgradnju MHE.

„Nismo mi ti koji smo izmislili i sistem podsticaja za MHE i sam termin MHE. To je naša obaveza koja je opet u skladu sa Ugovorom o osnivanju Energetske zajednice i u skladu sa akcionim planovima“, kaže pomoćnik ministra za energetiku RS-a Milan Baštinac.

Međutim, ovaj ugovor ne nameće BiH način na koji će podržati proizvodnju iz obnovljivih izvora niti u kojoj mjeri će koristiti različite izvore energije. Pravila su svojevoljno kreirale entitetske vlasti.

Pomoćnik ministra za energetiku u RS-u Milan Baštinac kaže da se može graditi još nekoliko MHE pa se Ministarstvo okreće drugim izvorima energije: „Pokušavamo da što više promovišemo projekte iz vjetra, iz solara, nešto čak iz biomase“ (Foto: CIN)

Baštinac kaže da su sve lokacije, koje su bile zanimljive investitorima, „manje-više iscrpljene“, a podsjeća i da su svi ugovori bili potrebni jer je za zemlju važno da ima višak proizvedene energije „da se ne bi desilo da proizvodnja i industrijalizacija krene, a mi nemamo energetskih objekata. Onda ćemo definitivno biti u problemu“.

Jedna firma više postrojenja

Najviše novca kao podsticaj za proizvodnju su dobile firme „Hidroinvest“, „Strajko-inžinjering“ i ECO-KW braće Tihomira i Roberta Brajkovića. Njihove tri MHE i solarna elektrana su im tokom posljednjih šest godina donijele oko 27,6 miliona maraka. Druge firme Tihomira Brajkovića su istovremeno dugovale državi milione maraka neplaćenih poreza koji su zbog zastare otpisani. Iako je Brajković osuđen za utaju poreza, vlastima to nije bila prepreka da nastave blisku saradnju od koje je privatnik imao višestruku korist. Robert Brajković kaže da mini hidroelektrane donose puno benefita, a da do štete dolazi samo ako se neprofesionalno grade ti objekti: „To je po svim novim pravilima očuvanja ekologije i to se i potiče iz tog razloga“.

MHE Dub Tihomira Brajkovića je 2019. godine dobila 4,3 miliona KM poticaja koje su platili građani (Foto: CIN)

Nešto manji iznos dobilo je osam mini hidroelektrana slovenske firme „Interenergo“ kojim je za šest godina isplaćeno 22,3 miliona podsticaja. Novinari CIN-a su utvrdili nepoštivanje propisa prilikom izgradnje i puštanja u rad dvije MHE u njihovom vlasništvu na rijeci Ugar.

Prema podacima Republičkog inspektorata, gradnja MHE „Zapeće“ nije bila u skladu sa odobrenjima pa je 2014. godine inspekcija zaustavila gradnju. Vlasnici su za kratko vrijeme pribavili novu građevinsku dozvolu, usklađenu sa izvedenim radovima. Na ovaj način je otklonjena nepravilnost, a radovi su nesmetano nastavljeni.

Inspektori su na MHE „Novakovići“ utvrdili da je puštena u rad bez izgrađene riblje staze koja bi omogućila nesmetan prolazak ribe iz gornjeg u donji tok rijeke. Investitori su riblju stazu izgradili šest mjeseci nakon inspekcijske kontrole. Obje MHE su od Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS-a naknadno dobile dozvole da proizvode struju po duplo većoj snazi od prvobitno odobrene. To znači da koriste veću snagu vode, proizvode više struje i dobivaju više novca od prodaje i podsticaja.

Iz firme EHE, koja kao dio „Interenergo“ grupacije rukovodi ovim MHE, kažu da o ovoj temi mogu govoriti tek nakon praznika.

Tri firme u vlasništvu „Eling inžinjeringa“ iz Teslića, od kojih je jedna u suvlasništvu sa slovenskim „Petrolom“, u ovih šest godina dobile su nešto više od 16 miliona maraka podsticaja za pet MHE.

Republički inspektorat je tokom gradnje jedne – „Ilomske“ − utvrdio da radovi ne teku u skladu sa građevinskom dozvolom i da investitor nema validnu ekološku dozvolu jer ju je izdala Opština Kneževo umjesto Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS-a pa je 2013. godine zaustavljena gradnja. Nakon dva sudska procesa dozvola im je konačno vraćena krajem 2017. godine, ali inspektori su u međuvremenu otkrili novi problem − „Ilomska“ je tokom borbe na sudu proizvodila struju iako nije imala dozvolu Regulatorne komisije za energetiku RS. Novinari CIN-a su saznali da je, uprkos tome, za to vrijeme ova MHE dobila milion i po maraka podsticaja.

Novinari CIN-a nisu uspjeli stupiti u kontakt sa predstavnicima „Eling inžinjeringa“ jer su telefonski brojevi firme van funkcije.

„Eling inžinjering“ je dobio dozvolu za povećanje snage pa „Ilomska“ sada proizvodi struju po 22 puta većoj snazi od prvobitno odobrene.

Prema EU regulativi, sva postrojenja preko 0,5 MW instalirane snage smatraju se velikim postrojenjima i njihovi podsticaji se izračunavaju na osnovu prihoda od prodaje struje. U BiH ovakva uslovljenost ne postoji pa se sva postrojenja do 10 MW stimulišu na isti način – garantovanom cijenom i podsticajima.

Najveću dobit slovenskim i povezanim firmama donijela su postrojenja sa većom snagom – do 6,8 MW. Istovremeno, u njihovoj matičnoj državi MHE sa ovolikom snagom uopšte nisu u sistemu podsticaja pa su ove firme svoj posao kod kuće usmjerile na solarne elektrane, a u BiH su izgradile 12 MHE.

Usporedbe radi, Slovenija je 2020. godine isplatila šest miliona maraka podsticaja za 76 malih hidroelektrana, a BiH je dala 36 miliona KM podsticaja za 102 MHE.

Podsticaji za proizvodnju „čiste struje“ su trebali smanjiti proizvodnju u termoelektranama i koncentraciju štetnih plinova u prirodi, ali se to još nije desilo. Naime, termoelektrane su i dalje vodeći proizvođači koji daju 64,6 posto ukupno proizvedene energije u BiH.

Nusret Drešković, profesor i dekan na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, kaže da se MHE smatraju obnovljivim i čistim izvorom, ali je, ustvari, riječ o „izuzetno prljavoj energiji“ čijom proizvodnjom se isušuju korita, uništava živi svijet u vodi i na obalama rijeka, što narušava prirodnu ravnotežu okoliša.

Ekološke i ekonomske štete

MHE su se pokazale kao najštetnija koncesiona djelatnost u oblasti obnovljivih izvora energije zbog uništavanja prirodnih bogatstava i male koristi po društvo.

Iako u posljednje vrijeme entitetske institucije i funkcioneri priznaju njihov štetni utjecaj, MHE i dalje rade, a vlasnici i dalje dobivaju novac građana. Regulatorna komisija za energetiku RS-a, zadužena za nadzor na tržištu struje u entitetu, u svom izvještaju iz 2019. godine upozorila je da se mnoge MHE grade u planiranim ili već zaštićenim područjima, što ne bi trebalo da se dešava. Skrenula je pažnju i na loše posljedice sve češće izgradnje MHE u nizu i na jednom slivu, kao što je slučaj na Ugru, Govzi i Prači. Upravo na ovim rijekama se nalaze postrojenja slovenskih firmi i firmi braće Brajković koje su dobile najviše novca od podsticaja u posljednjih šest godina.

Studije zaštite životne sredine te monitoring rada i poštivanja ekoloških dozvola rade licencirane privatne firme koje angažuju vlasnici postrojenja. „I normalno da dobijete te studije sa takvim rezultatom da neće ugroziti prirodnu okolinu“, kaže ekonomista Damir Miljević.

Iz Ministarstva prostornog uređenja, građenja i ekologije RS-a kažu da za kvalitet podataka u studiji odgovara firma kojoj bi Ministarstvo oduzelo licencu kada bi utvrdilo da podaci ne odgovaraju stvarnosti.

Vlasti u BiH uglavnom izdaju dozvole za gradnju MHE čije se mašinske zgrade grade nizvodno od brane, a voda dovodi kroz cijev. U koritu bi morala ostati dovoljna količina vode za održavanje normalnog života u rijeci, ali to često nije slučaj jer se pri dodjeli dozvola za gradnju ne rade provjere o ekološki prihvatljivom protoku vode u koritu.

„Eh, te derivacione hidroelektrane, one nekad (…) malo više narušavaju životnu sredinu“, kaže Željko Ratković iz „Elektroprivrede RS“, objašnjavajući da su ovakve MHE jeftinije pa ih zato i ima više.

Profesor Drešković ovome dodaje i negativan utjecaj koji imaju vještačke akumulacije stvorene izgradnjom MHE na zdravlje ljudi jer povećavaju isparavanja, vlažnost zraka i zamagljivanja prostora. On smatra da se treba orijentisati na druge izvore energije i propitati najoptimalniji način njihovog iskorištavanja: „Slatka voda je resurs. Ko bude imao slatku vodu, on će preživjeti, a mi se potpuno suprotno trenutno ponašamo“.

Uprkos svemu tome, nadležne institucije tvrde da izgradnja MHE pozitivno utječe na razvoj lokalnih zajednica, privredu i zapošljavanje stanovništva. Važnom smatraju i koncesionu naknadu koju plaćaju vlasnici MHE.

„Svi smo na neki način zadovoljni u tom postupku. Na kraju krajeva, kad ugovor o koncesiji istekne, onda se taj objekat dodjeljuje državi na korištenje“, kaže pomoćnik ministra u Ministarstvu energije, rudarstva i industrije FBiH Halko Balavac.

Željko Ratković iz „Elektroprivrede RS-a“ smatra da korist po stanovništvo zavisi od objekta do objekta: „Ako govorimo o investitoru, sigurno da će on imati najveće koristi i sigurno da ne bi ni uš’o u investiciju da nema koristi. Ako govorimo o stanovništvu na tome području, i ono bi trebalo da ima neku korist“.

Vlasnicima malih hidroelektrana u RS-u su u 2019. godini isplaćena skoro 34 miliona maraka podsticaja. Istovremeno, oni su lokalnim zajednicama, u kojima su izgradili MHE, dali jedanaest puta manje novca.

Zbog ovakvih odnosa ekonomista Miljević ne vidi veliko dobro po društvo: „Osnovno je pitanje a zašto, uopšte, mi želimo male hidroelektrane kad su to izuzetno mali kapaciteti? Ne doprinose sigurnosti snadbijevanja, lokalna zajednica nema koristi od toga, ima eventualno štetu, ili ako ima korist, korist je mala, je l’. Uništavamo biodiverzitet i postavlja se pitanje a što mi to radimo. Koju korist društvo ima? Nema nikakvu korist društvo od toga! Imaju pojedinci“

Ekonomista Damir Miljević kaže da društvo nema nikakvu korist od MHE: “E, sad je pitanje da li hoćete da gradite sistem koji favorizuje pojedince ili sistem koji favorizuje društvo” (Foto: CIN)

Istovremeno se u Federalnom parlamentu i Vladi FBiH više puta polemisalo o mogućoj zabrani izgradnje MHE i obustavi podsticaja za ova postrojenja. Prije nekoliko mjeseci premijer Vlade Fadil Novalić održao je sastanak sa predstavnicima ekoloških udruženja i nadležnim ministarstvima. Tada je MHE okarakterisao kao „značajan društveni problem“.

„Naša priroda i planine su totalno napadnute, a korist koju vidimo u dobivenoj struji je nikakva i isključivo je raspoređena na mali broj privatnih vlasnika“, rekao je tom prilikom Novalić.

Ipak, iz Federalnog ministarstva energetike za CIN kažu da će vjerovatno za sada sve ostati na istome. Za zabranu gradnje MHE, kažu, potrebno je prvo izmijeniti propise, a ukidanje podsticaja bi se moglo primijeniti samo na buduća postrojenja. U institucijama RS-a ne razmatraju ovu mogućnost.

„Kad ste jednom potpisali ugovor kojim nekome garantujete nešto, Vi ne možete da promijenite ako on ne pristane, a on nije lud da pristane“, objašnjava ekonomista Damir Miljević.

Čak 82 od stotinu bh. građana sa kojima su razgovarali novinari CIN-a nije znalo da uz račun za struju plaćaju i naknadu za obnovljive izvore. Dok jedni kažu da plaćaju račune ne obraćajući pažnju na pojedinosti, drugi smatraju da nije uredu na ovakav način uzimati novac od građana i finansirati privatne biznise.

“To je isto kao da ja sad odem u hotel, jedem i prespavam i onda pošaljem račun nekom drugom da plati”, smatra Anto Ljubaš iz Bugojna.

1...91011...110 Page 10 of 110

Tužilaštvo zatražilo osuđujuću presudu za Azru Miletić

Tužilaštvo zatražilo osuđujuću presudu za Azru Miletić

Ukinuta presuda kojom je državni tužilac Božo Mihajlović osuđen na pet godina zatvora

Ukinuta presuda kojom je državni tužilac Božo Mihajlović osuđen na pet godina zatvora

Šta trebate znati o novom izvještaju o ispunjavanju antikorupcijskih preporuka u BiH

Šta trebate znati o novom izvještaju o ispunjavanju antikorupcijskih preporuka u BiH

Državna borba protiv korupcije preko graničnih policajaca

Državna borba protiv korupcije preko graničnih policajaca

SUĐENJE BIVŠEM GLAVNOM TUŽIOCU: Tužilaštvo BiH tereti Gorana Salihovića zbog kašnjenja na avion iz Pariza?

SUĐENJE BIVŠEM GLAVNOM TUŽIOCU: Tužilaštvo BiH tereti Gorana Salihovića zbog kašnjenja na avion iz Pariza?

Zakon o faktoringu Republike Srpske

ZAKON O FAKTORINGU REPUBLIKE SRPSKE

(“Službeni glasnik Republike Srpske” Broj 123/20 od 28.12.2020)

Standardno podizanje optužnica u posljednjim danima godine

Standardno podizanje optužnica u posljednjim danima godine

Građani finansiraju štetne poslove privatnika

Građani finansiraju štetne poslove privatnika

EVEN MORE NEWS

Država plaća odštetu osuđenom za utaju poreza

Ugovore o prometu nekretnina sada mogu raditi i advokati

Američki san postao noćna mora

POPULAR CATEGORY