Home Blog Page 19

PRAVO GRAĐENJA U FUNKCIJI STVARANJA POVOLJNOG POSLOVNOG AMBIJENTA U BiH

0

PRAVO GRAĐENJA U FUNKCIJI STVARANJA POVOLJNOG POSLOVNOG AMBIJENTA U BOSNI I HERCEGOVINI – KOOPERACIJA JAVNIH I PRIVATNIH PARTNERA

Izvor: Časopis „Pravna Misao“
Autor: Doc. dr. sci. Albin Muslić

Sažetak

Primjena određenog pravnog instituta, iako ima dobru pravnu osnovu, često zna ovisiti o brojnim parametrima koje zakonodavac nije mogao predvidjeti prilikom donošenja pravnog propisa. Jedna od takvih situacija je i pravo građenja, kao relativno novi institut stvarnog prava, koji nudi cijeli niz mogućnosti, prvenstveno u kontekstu iskorištavanja nekretnina u vlasništvu subjekata javnog prava, pod uvjetom njegovog adekvatnog razumijevanja.
Međutim, primjena ovog instituta u Bosni i Hercegovini je još uvijek u sferi praktičnog incidenta, a da pri tom postoji izražena potreba da se tržišno mobiliziraju i iskoriste nekretnine u vlasništvu subjekata javnog prava. U radu se konstatuje postojanje potrebe pronalaska optimalnog modela kooperacije javnih i privatnih partnera, gdje se pravo građenja pojavljuje kao osnovna poveznica.
Predmetni rad ima za cilj da analizira uzroke takvog stanja, sa jedne, ali i da ponudi koncept koji bi omogućio implementaciju prava građenja u Bosni i Hercegovini, naročito iz razloga brojnih prednosti koje ovaj institut stvarnog prava ima.

Ključne riječi

Pravo građenja, naknada za pravo građenja, javno-privatno-partnerstvo,
superficies solo cedit.

Mišljenje Ustavnog suda FBiH broj U-3/20 OD 11.02.2020

0

MIŠLJENJE BROJ: U-3/20 OD 11.02.2020. GODINE

(“Sl. novine Hercegovačko-neretvanskog kantona”, br. 2/2020)

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući po zahtjevu zamjenika Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Veska Drljače za davanje Mišljenja u vezi sa Odlukom o izboru predsjedavajuće Skupštine Kantona Sarajevo, u smislu člana IV.B.3.7.d (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave održanoj dana 11.02.2020. godine, utvrdio je sljedeće

MIŠLJENJE

1. Predmet zahtjeva i podnosilac zahtjeva

Zamjenik Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Vesko Drljača (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je dana 16.01.2020. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za davanje Mišljenja (u daljem tekstu: Zahtjev), vezano za Odluku o izboru predsjedavajuće Skupštine Kantona Sarajevo (“Službene novine Kantona Sarajevo”, broj 52/19, u daljem tekstu: Odluka o izboru predsjedavajuće). Zahtjevom se traži da ovaj sud donese Mišljenje da li je Odluka o izboru predsjedavajuće donesena u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavom Kantona Sarajevo i Poslovnikom Skupštine Kantona Sarajevo (“Službene novine Kantona Sarajevo”, broj 41/12 – drugi novi prečišćeni tekst, 15/13, 47/13, 47/15 i 48/16, u daljem tekstu: Poslovnik).

U smislu člana IV.B.3.7.d. (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zamjenici Premijera Federacije Bosne i Hercegovine su nadležni za podnošenje zahtjeva za traženje mišljenja Ustavnog suda Federacije.

2. Bitni navodi Zahtjeva

Zahtjevom je zatraženo hitno rješavanje blokade funkcionisanja zakonodavne vlasti u Kantonu Sarajevo, uz, u vrijeme njegovog podnošenja, navođenje činjenice da nije donesen niti budžet Kantona Sarajevo za 2020. godinu, budžeti izvanbudžetskih fondova kao ni Odluka o privremenom finansiranju potreba Kantona Sarajevo za period od 01.01.2020. do 31.03.2020. godine, a prema čl. 35. i 38. Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 102/13, 13/14, 8/15, 91/15, 102/15, 104/16, 5/18 i 11/19).

U Zahtjevu se navodi da je donošenjem Odluke o izboru predsjedavajuće došlo do kršenja ustavnih i poslovničkih odredbi, čime je stvorena pravna nesigurnost, odnosno negiran je princip vladavine prava. Naime, na sastanku predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo kojem su prisustvovali predsjedavajući Elmedin Konaković i dva zamjenika predsjedavajućeg Danijela Kristić i Vibor Handžić donesena je Odluka o izboru predsjedavajuće.

Skupština Kantona Sarajevo je na konstituirajućoj sjednici održanoj 28.11.2018. godine donijela Odluku o potvrđivanju kandidata za izbor predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Odluka o potvrđivanju kandidata od 28.11.2018. godine), kojom su potvrđeni kandidati za izbor predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg Elmedin Konaković iz reda bošnjačkog naroda, Smiljana Viteškić iz reda srpskog naroda, Danijela Kristić iz reda hrvatskog naroda i Vibor Handžić iz reda Ostalih. Navedena Odluka je objavljena u “Službenim novinama Kantona Sarajevo”, broj 50/18).

Skupština Kantona Sarajevo je na istoj sjednici donijela Odluku o izboru predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo, kojom je Elmedin Konaković izabran za predsjedavajućeg, a druga naprijed navedena lica za zamjenike predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo.

Nadalje, dana 27.12.2019. godine 18 poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo je od predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo Elmedina Konakovića zatražila da u skladu sa demokratskim principima funkcionisanja vlasti podnese ostavku na tu funkciju, koju odluku je potvrdio i Klub Bošnjaka u Skupštini Kantona Sarajevo kako je po navodima iz Zahtjeva propisano članom 10. stav 1. Poslovnika. Istog dana su zatražili i da se bez odlaganja sazove sjednica Skupštine tog kantona hitnog karaktera sa tačkom dnevnog reda koja se odnosi na donošenje odluka o privremenom finansiranju potreba Kantona Sarajevo, o davanju saglasnosti na Odluku o privremenom finansiranju Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo i o davanju saglasnosti na Odluku o privremenom finansiranju potreba JU Službe za zapošljavanje Kantona Sarajevo.

Osamnaest poslanika koji čine natpolovičnu većinu u Skupštini Kantona Sarajevo, ponovo je potvrdilo stav da je predsjedavajući Skupštine Elmedin Konaković zbog kršenja Poslovnika izgubio njihovo povjerenje.

Imenovani je, nadalje se elaborira, pokušavajući izigrati pravni sistem i propisane procedure, odmah nakon prijema naprijed navedenih, kako su naveli u Zahtjevu “pisama”, istog dana oko 10 sati neovlašteno oduzeo pečate od sekretara Skupštine Kantona Sarajevo o čemu je obaviješteno nadležno tužilaštvo. Nakon toga je u funkciji predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo u 10 i 30 sati sazvao sastanak predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Skupštine tog kantona na kojem je dva prisutna zamjenika obavijestio da “iz ličnih razloga ne želi više obavljati funkciju predsjedavajućeg”. Prema navodima Zahtjeva ovim činom se smatra da je imenovani podnio ostavku u skladu sa članom 11. Poslovnika. Međutim, nadalje je sa zamjenicima predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo iz reda hrvatskog naroda i iz reda Ostalih na istom sastanku donesena Odluka o izboru predsjedavajuće. Podnosilac zahtjeva citirajući odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine zaključuje da ovo predstavlja očito kršenje Ustava Federacije Bosne i Hercegovine jer zamjenica predsjedavajućeg iz reda srpskog naroda nije učestvovala u donošenju Odluke o izboru predsjedavajuće. Smatraju da odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ne propisuju mogućnost da kandidat za mjesto u rukovodstvu Skupštine Kantona Sarajevo bude ispred Kluba Ostalih, a time ni u donošenju Odluke o izboru predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo, te u tom pravcu prilažu i pismo Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini od 15.01.2020. godine.

U zahtjevu navodi da je 12 dana ranije, u skladu sa Poslovnikom o radu Kluba Bošnjaka, zakazana sjednica za 27.12.2019. godine na kojoj je jedna od tačaka dnevnog reda bilo i glasanje o povjerenju Elmedinu Konakoviću, te je imenovani, da bi preduhitrio smjenu podnio ostavku na mjesto predsjedavajućeg, a prije toga “osigurao” da zamjenica predsjedavajućeg iz reda hrvatskog naroda i iz iste političke stranke zauzme njegovo mjesto na funkciji predsjedavajuće Skupštine Kantona Sarajevo. To je suprotno članu 10. stav 3. Poslovnika. Odluka nije saopštena Skupštini Kantona Sarajevo kako propisuje i Ustav Kantona Sarajevo i Poslovnik, nego je poslanicima dostavljena obavijest od 27.12.2019. godine da Skupštinom Kantona Sarajevo predsjedava Danijela Kristić, te redoslijed zamjenika predsjedavajućih i to da je prvi Vibor Handžić, drugi Elmedin Konaković a treći Smiljana Viteškić, što kao termine “prvog, drugog, odnosno trećeg” zamjenika predsjedavajućeg ne poznaje niti Ustav Kantona Sarajevo niti Poslovnik.

Sublimirajući Zahtjev, podnosilac Zahtjeva pozivajući se na, po njegovim navodima, relevantne odredbe ustava i Poslovnika ističe da o tome ko će biti predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo odlučuju tri kandidata koji su iz klubova konstitutivnih naroda predloženi za rukovodstvo, a Ustavom Kantona Sarajevo i Poslovnikom je propisano da o tome između sebe odlučuju četiri kandidata. Odluka o izboru predsjedavajućeg treba biti saopštena na sjednici Skupštine Kantona, a ne elektronskim putem. Saopštenje Elmedina Konakovića da “iz ličnih razloga ne želi više obavljati funkciju predsjedavajućeg”, se smatra podnošenjem ostavke. Izborom u rukovodstvo koje je potvrdila Skupština Kantona Sarajevo predloženim kandidatima prestaje status “kandidata” u rukovodstvu Skupštine Kantona Sarajevo, te su od dana potvrđivanja u statusu rukovodstva i ne mogu se pozivati na odredbe koje propisuju da “četiri kandidata koje potvrdi Skupština odlučuju između sebe ko će biti predsjedavajući Skupštine”, jer je takva norma odnosno mogućnost, u konkretnom slučaju, već iscrpljena. Podnosilac zahtjeva ističe da ukoliko bi se dozvolilo da Odluka o izboru predsjedavajuće ostane na snazi, bez postupanja u skladu sa Ustavom Kantona Sarajevo i Poslovnikom, u praksi bi se nametnule situacije da se predsjedavajući i zamjenici predsjedavajućeg svaki dan mogu mijenjati na funkcijama i obavijest o tome saopštavati poslanicima elektronskim putem što bi dovelo do potpune pravne nesigurnosti. Do pravne anarhije bi u tom slučaju dovela i mogućnost da neko u određenom momentu želi ili ne želi više biti predsjedavajući, a da istovremeno želi da bude zamjenik predsjedavajućeg, što bi značilo da kad “poželi” da se ponovo imenuje za predsjedavajućeg, a sve to je udovoljavanje željama pojedinaca.

Konačno u Zahtjevu se navodi da imajući u vidu naprijed navedeno i uvažavajući činjenicu da se svi akti moraju donositi i usvajati uz striktno poštivanje propisanih procedura, bez mogućnosti slobodne interpretacije i izigravanja procedura, moli se Ustavni sud Federacije da se Zahtjev uzme u prioritetno razmatranje.

U prilogu Zahtjeva su dostavljeni Poslovnik, Odluke Skupštine Kantona Sarajevo objavljene u “Službenim novinama Kantona Sarajevo”, broj 50/18, Zahtjev 18 poslanika upućen predsjedavajućem Skupštine Kantona Sarajevo za podnošenje ostavke od 27.12.2019. godine, pismo istih poslanika kojim se traži zakazivanje sjednice hitnog karaktera i Odluka Kluba Bošnjaka, sve od 27.12.2019. godine, Službena zabilješka sekretara Skupštine Kantona Sarajevo, Zapisnik sa sastanka predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo od 26.12.2019. godine, Odluka o izboru predsjedavajuće od 27.12.2019. godine, odluke o izboru predsjedavajućih iz ranijih perioda, elektronska obavijest upućena poslanicima u Skupštini tog kantona, pismo Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini od 15.01.2020. godine i poziv za sjednicu Kluba Bošnjaka u Skupštini Kantona Sarajevo.

3. Prethodni postupak

U toku priprema za odlučivanje u ovom ustavnosudskom predmetu, Ustavni sud Federacije je utvrdio da je u konkretnom slučaju predmet Zahtjeva davanje Mišljenja, u suštini ustavnopravnog tumačenja konkretne pravne situacije vezano za donošenje Odluke o izboru predsjedavajuće. U ovom ustavnosudskom predmetu nema u ustavno procesno pravnom smislu druge strane u postupku kojoj bi se eventualno dostavio Zahtjev na odgovor, što je u postupcima za traženja Mišljenja pravilo, sa rijetkim izuzecima zavisno od predmeta zahtjeva za davanje Mišljenja.

Nadalje, Ustavni sud Federacije je utvrdio da su osnovani prijedlozi podnosioca zahtjeva da se ovaj predmet rješava po hitnom postupku, imajući u vidu navode iz Zahtjeva, te je utvrdio da se obzirom na značaj pitanja u ovom predmetu ima hitno postupati u smislu člana 3. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.

U smislu člana 8. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 8. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, aktom ovog suda broj U-3/20 od 23.01.2020. godine koji je zaprimljen istog dana, zatraženo je od Skupštine Kantona Sarajevo-n/r sekretara, dostavljanje dodatnih podataka u vidu svih podnesaka i akata, uključujući i zapisnike i zvaničnu korespondenciju vezano za rad i postupanje rukovodstva, kolegija i klubova naroda u Skupštini Kantona Sarajevo, u vezi sa procedurom izbora rukovodstva, kao i zapisnika, bilo da su održane ili prekinute, sa sjednica Skupštine Kantona Sarajevo u periodu od 30 dana prije zaprimanja Zahtjeva. Ustavni sud Federacije je uz navedeni akt dostavio i kopiju Zahtjeva.

Podneskom broj 15-04-2395/20 od 29.01.2020. godine je iz Službe za skupštinske poslove Kantona Sarajevo dostavljeno da ne raspolažu drugom dokumentacijom osim onom koja je i navedena u Zahtjevu. Takođe je objašnjeno da je u zapisniku sa sastanka predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo u zaglavlju greškom naveden datum 26.12.2019. godine umjesto 27.12.2019. godine, o čemu su dostavili odgovarajući dokaz.

4. Relevantno pravo

A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član IV.B.3.7.d.(III)

Osim ako ovim ustavom nije drugačije utvrđeno:

d) Zamjenici Premijera su nadležni za:

(III) odlučivanje da li će se zatražiti mišljenje Ustavnog suda;

Član V.2.7. st. 1., 2., 3., 4. i 5. u vezi sa

Amandmanom LXVII i Amandmanom LXXIX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

(1) Svaki zakonodavni organ kantona donosi većinom glasova svoj poslovnik.

(2) Klub delegata konstitutivnog naroda formira se uz uslov da postoji najmanje jedan delegat tog konstitutivnog naroda u zakonodavnom organu kantona.

(3) Svaki klub delegata predlaže jednog kandidata iz reda svojih članova za izbor na mjesto predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg, koje potvrđuje zakonodavni organ kantona.

(4) Zakonodavni organ kantona potvrđuje kandidate u skladu sa svojim poslovnikom. Ako jedan konstitutivni narod nije zastupljen u zakonodavnom organu, jedno od mjesta zamjenika predsjedavajućeg ostaje upražnjeno.

(5) Tri kandidata koja potvrdi skupština kantona odlučuju između sebe ko će biti predsjedavajući.

B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine

(“Službene novine Federacije BiH”, br. 6/95 i 37/03)

Član 8.

Ustavni sud može tražiti od drugih sudova i državnih organa, kao i nosilaca javnih i drugih društvenih funkcija potrebne podatke i obavještenja od značaja za vođenje postupka.

Član 13.

Ustavni sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su istaknuti u postupku.

C. Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 40/10 i 18/16)

Član 3.

Hitni postupci

O svim podnescima koji se odnose na vođenje postupka upoznaju se predsjednik i sudije Suda.

Sud može na prijedlog predsjednika Suda ili sudije izvjestioca odrediti da se, s obzirom na značaj pitanja, u određenim predmetima hitno postupa.

Član 8. stav 1.

Pribavljanje podataka i obavještenja od značaja za vođenje postupka

Sudija koji je određen za izvjestioca u predmetu, odlučuje da li će se od drugog suda ili državnog tijela, odnosno nosioca javne i druge društvene funkcije zatražiti podatke i obavještenja od značaja za vođenje postupka.

Član 42. stav 1. tačka 3.

Rješenje o obustavi postupka

Sud će donijeti rješenje kojim obustavlja postupak kada je u toku postupka:

3. Podnosilac povukao zahtjev.

Odluka o izmjenama i dopunama Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

Član 5.

U članu 42. dodaje se stav 2. koji glasi:

“O prihvatanju povlačenja zahtjeva iz stava 1. tačke 3 ovog člana odlučit će Sud vodeći se javnim interesom rješavanja predmeta u ustavno-sudskom postupku uzimajući u obzir razloge podnosioca”.

D. Ustav Kantona Sarajevo

(“Službene novine Kantona Sarajevo”, br.: 1/96, 2/96, 3/96, 16/97, 14/00, 4/01, 28/04, 6/13 i 31/17)

Član 19.

Način rada Skupštine

Skupština bira predsjedavajućeg i dva njegova zamjenika iz reda izabranih poslanika.

Skupština zasjeda javno, izuzev u slučajevima kada je to predviđeno njenim poslovnikom. Izvještaj o zasjedanjima i donesenim odlukama se objavljuju u sredstvima javnog informisanja.

Način rada Skupštine bliže se uređuje poslovnikom.

Amandman IV

Iza člana 18. dodaje se novi član 18a. koji glasi:

“Predsjedavajući i zamjenik predsjedavajućeg

Skupština bira predsjedavajućeg i njegovog zamjenika iz reda izabranih poslanika. Predsjedavajući i njegov zamjenik neće biti izabrani iz istog konstitutivnog naroda”.

U članu 19. stav 1. stav se briše.

Amandman XXI

U članu 18. tačka c) se briše.

Tačka e) mijenja se i glasi:

“e) potvrđuje Vladu Kantona”;

Tačka g) briše se.

Tačka f) briše se.

Amandman XXII

Podnaslov i član 18a. mijenjaju se i glase i dodaje se član 18b):

“Predsjedavajući i zamjenici predsjedavajućeg Skupštine

Član 18a.

Svaki klub delagata konstitutivnih naroda predlaže jednog kandidata iz reda svojih članova za izbor na mjesto predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg Skupštine.

Kandidate za izbor na mjesto predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg Skupštine potvrđuje Skupština, u skladu sa svojim poslovnikom.

Ako jedan konstitutivni narod nije zastupljen u Skupštini, jedno od mjesta zamjenika predsjedavajućeg ostaje upražnjeno.

Tri kandidata koje potvrdi Skupština odlučuju između sebe ko će biti predsjedavajući Skupštine.

Član 18b.

Nadležnosti predsjedavajućeg Skupštine:

– predstavlja i zastupa Skupštinu u zemlji i inostranstvu

– imenuje kandidata za premijera Kantona”.

Amandman XXIII

U članu 19. stav 2. mijenja se i glasi:

“Skupština donosi poslovnik većinom glasova poslanika”.

Iza stava 2. dodaje se stav 3., koji glasi:

“Poslovnikom se bliže utvrđuje način rada Skupštine, način potvrđivanja kandidata za izbor na mjesto predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg Skupštine i druga pitanja od značaja za rad Skupštine”.

Amandman XLV

U članu 18a. dodaje se novi stav 1., koji glasi:

“Skupština ima predsjedavajućeg i tri zamjenika predsjedavajućeg, koji se biraju iz reda konstitutivnih naroda i Ostalih”.

Dosadašnji st. 1. do 4. postaju st. 2. do 5.

U novom stavu 2. riječi: “konstitutivnih naroda predlaže” zamjenjuju se riječima: “konstitutivnih naroda i Ostalih predlažu po”.

U novom stavu 4. iza riječi: “konstitutivni narod” dodaju se riječi: “i Ostali”.

U novom stavu 5. riječ “Tri” zamjenjuje se riječju “Četiri”.

Amandman XLVI

U članu 19. stav 3. briše se.

Obrazloženje

Ovim amandmanom mijenja se član 19. Ustava Kantona Sarajevo, koji je prethodno mijenjan Amandmanom XXIII na Ustav Kantona Sarajevo.

Stav 3. člana 19. nije brisan prilikom prethodnih amandmanskih izmjena stava 2. ovog člana, mada se radi o ponavljanju rješenja propisanih stavom 2. tog člana.

Amandman XLVII

U članu 21a. stav 1. riječi: “stav 4.” zamjenjuju se riječima: “St. 4. i 6.”.

U st. 2. i 4. iza riječi: “konstitutivnih naroda” dodaju se riječi: “i kluba Ostalih”.

Amandman XLVIII

U članu 21b. stav 1., u prvom i zadnjem redu, kao i u stavu 2. iza riječi: “konstitutivnih naroda” dodaju se riječi: “i kluba Ostalih”.

Amandman XLIX

Iza člana 30. dodaje se član 30b., koji glasi:

“Raspodjela funkcija

“Član 30b.

Predsjedavajući Skupštine i premijer Kantona ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda odnosno iz reda Ostalih”.

E. Poslovnik Skupštine Kantona Sarajevo – drugi novi prečišćeni tekst

(“Službene novine Kantona Sarajevo”, br. 41/12, 15/13, 47/13, 47/15 i 48/16)

Klubovi naroda

Član 9.

Nakon davanja i potpisivanja svečane izjave, u Skupštini se osnivaju tri kluba poslanika/zastupnika konstitutivnih naroda (u daljem tekstu: klubovi naroda).

Klubovi naroda su:

– Klub Bošnjaka;

– Klub Hrvata i

– Klub Srba.

Ako u Skupštini nema izabranih predstavnika nekog od konstitutivnih naroda, klub tog naroda neće biti osnovan.

Svaki klub naroda bira predsjednika, a može izabrati i zamjenika predsjednika, koji rukovode klubom i usklađuju njegov rad.

Poslovnikom o radu klubova naroda svaki će klub urediti način svog rada.

Član 10.

Svaki klub naroda bira i predlaže među svojim članovima jednog kandidata za mjesto predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg Skupštine.

Skupština glasanjem potvrđuje izbor kandidata, i to natpolovičnom većinom od ukupnog broja izabranih poslanika/ zastupnika u Skupštini.

Tri kandidata čiji je izbor potvrdila Skupština između sebe odlučuju ko će biti predsjedavajući Skupštine i odluku saopštavaju Skupštini.

Ako u Skupštini nema poslanika/zastupnika, odnosno kluba nekog od konstitutivnih naroda, mjesto zamjenika predsjedavajućeg Skupštine iz tog konstitutivnog naroda ostaje upražnjeno.

Član 11.

Predsjedavajući i njegovi zamjenici imaju pravo u svako doba dati ostavku na mjesto predsjedavajućeg, odnosno zamjenika predsjedavajućeg Skupštine.

Predsjedavajući Skupštine

Član 12.

Predsjedavajući Skupštine ima pravo i dužnost da:

– Predstavlja Skupštinu u zemlji i inostranstvu;

– Imenuje kandidata za premijera Kantona;

– Učestvuje u pripremama, saziva i vodi sjednice Skupštine;

– Učestvuje u pripremama, saziva i vodi sjednice Kolegija;

– Inicira stavljanje na dnevni red sjednica Skupštine, Kolegija i radnih tijela iz nadležnosti Skupštine;

– Osigurava poštivanje principa i odredbi Poslovnika, stalnih radnih tijela Skupštine i Kolegija;

– Osigurava realizovanje prava i dužnosti klubova naroda i klubova političkih stranaka tokom pripreme i održavanja sjednica Skupštine i Kolegija;

– Osigurava realizovanje prava i dužnosti poslanika/zastupnika u pripremi sjednica Skupštine i Kolegija, kao i tokom sjednica;

– Vodi sjednice u skladu sa principima demokratskog parlamentarizma i odredbama Poslovnika;

– Potpisuje akta usvojena od Skupštine.

Član 13.

Predsjedavajući Skupštine u obavljanju svojih dužnosti obavlja redovne konsultacije sa svojim zamjenicima.

Član 14.

Zamjenici predsjedavajućeg sudjeluju u radu Kolegija Skupštine i zamjenjuju predsjedavajućeg u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti.

Zamjenici predsjedavajućeg će se dogovoriti o poretku, odnosno redoslijedu zamjenjivanja.

Tokom sjednice Skupštine predsjedavajući može jednom od zamjenika predsjedavajućeg prepustiti vođenje sjednice ili dijela sjednice.

F. Odluka o izmjenama i dopunama Poslovnika Skupštine Kantona Sarajevo

(“Službene novine Kantona Sarajevo”, broj 15/13)

Član 1.

U poslovniku Skupštine Kantona Sarajevo (“Službene novine Kantona Sarajevo” – Drugi novi prečišćeni tekst, broj 41/12) član 9. mijenja se i glasi:

“Nakon davanja i potpisivanja svečane izjave u Skupštini se osnivaju četiri kluba poslanika/zastupnika konstitutivnih naroda i Ostalih (u daljem tekstu: klubovi naroda i Ostalih). Klubovi naroda i ostalih su:

– Klub Bošnjaka;

– Klub Hrvata;

– Klub Srba i

– Klub Ostalih

Ako u Skupštini nema izabranih predstavnika nekog od konstitutivnih naroda ili Ostalih, klub tog naroda neće biti osnovan.

Svaki klub naroda i Ostalih bira predsjednika, a može izabrati i zamjenika predsjednika, koji rukovode klubom i usklađuju njegov rad.

Poslovnikom o radu klubova naroda i Ostalih svaki će klub urediti način svog rada.

Član 2.

U članu 10. u stavu 1. iza riječi “Svaki klub naroda” dodaju se riječi “i Ostalih”.

U stavu 3. umjesto riječi: “tri” treba da stoji riječ: “četiri”.

U stavu 4. u drugom redu iza riječi “konstitutivnih naroda” dodaju se riječi “ili Ostalih”.,

Član 3.

Iza člana 10. dodaje se član 10 a. koji glasi:

“Ako klubovi naroda i Ostalih prilikom predlaganja kandidata za predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg Skupštine ne mogu predložiti kandidata zbog istog broja glasova, izbor će se izvršiti žrijebanjem, i to između kandidata koji imaju isti broj glasova”.

5. Praksa Ustavnog suda Federacije

Odluke br. U-30/19 od 24.09.2019. godine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 73/19) i U-29/15 od 17.02.2016. godine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 20/16).

6. Odlučivanje o povlačenju Zahtjeva za davanje Mišljenja

Podneskom broj 02/002-1/20 od 06.02.2020. godine podnosilac zahtjeva je podnio Zahtjev za povlačenje Zahtjeva za davanje mišljenja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zahtjev za povlačenje Zahtjeva), navodeći kao razlog da je objavom Odluke o izboru predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo (“Službene novine Kantona Sarajevo”, broj 4/20) koja je donesena 05.02.2020. godine prestala da važi Odluka o izboru predsjedavajuće.

Ustavni sud Federacije je razmotrio predmetni Zahtjev za povlačenje Zahtjeva, kao prethodno pitanje, te odlučio da isti nije prihvatljiv imajući u vidu da je utvrdio da postoji izrazit javni interes za davanje Mišljenja, koje je samo po sebi specifičan postupak u okviru propisanih nadležnosti Ustavnog suda Federacije, radi razjašnjavanja, za ubuduće, pitanja ustavnog postupanja prilikom formiranja rukovodstva kako Skupštine Kantona Sarajevo, tako i zakonodavnih tijela drugih kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, u situacijama kada iz bilo kojeg razloga (podnošenjem ostavke ili pak, zbog “više sile”), određeno lice više ne može obavljati funkciju predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg, odnosno člana rukovodstva Skupštine.

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Ustavni sud Federacije naglašava da je u prethodnom postupku zaključio da se Zahtjevom pokreću veoma ozbiljna pitanja ustavnosti rada jednog kantonalnog zakonodavnog tijela, vezano za konkretnu pravnu situaciju donošenja Odluke o izboru predsjedavajuće, te utvrdio da je u pitanju predmet hitnog karaktera.

Istovremeno, Ustavni sud Federacije podsjeća na relevantnu ustavno-sudsku praksu ovog suda pri čemu je jasno definisan specifičan odnos poslovnika tijela i organa vlasti Federacije Bosne i Hercegovine i u Federaciji Bosne i Hercegovine. Eventualno kršenje poslovničkih odredbi predstavlja i kršenje Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Podsjećamo da je konkretno za Kanton Sarajevo u Mišljenju ovog suda u predmetu broj U-30/19 jasno podcrtan odnos Poslovnika i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, sve to vezano za davanje Autentičnog tumačenja povodom člana 138. stav 7. Zakona o visokom obrazovanju. Načelno je ovaj odnos u cijelosti već prethodno razjašnjen u Presudi ovog suda broj U-29/15 od 17.02.2016. godine.

U konkretnom predmetu, imajući u vidu zakonsku odredbu člana 13. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine koja propisuje postupanje Ustavnog suda Federacije u okvirima postavljenog Zahtjeva, utvrđeni stav i Mišljenje ovog suda se odnosi isključivo na pitanje konkretne Odluke o izboru predsjedavajuće. Naime, notorna je činjenica da su u proteklom periodu decembar 2019./januar 2020. godine, u okviru Skupštine Kantona Sarajevo, pokretana različita pitanja, radnje i akti vezani i za izbor rukovodstva u Skupštini Kantona Sarajevo, koji nisu i ne mogu biti u fokusu razmatranja u ovom ustavno-sudskom predmetu, te se utvrđeni stav i Mišljenje odnose na konkretnu specifičnu ustavno-pravnu situaciju, a relevantno je za utvrđivanje ustavnog postupanja u slučajevima kada dolazi do personalnih promjena u rukovodstvu Skupštine Kantona Sarajevo.

Iz dostavljenih dokaza u spisu, koji su kao takvi potvrđeni i od strane Službe za skupštinske poslove Kantona Sarajevo, a relevantni za donošenje ustavno-sudske odluke, mogu se utvrditi sljedeće činjenice:

– Na konstituirajućoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, odlukama od 28.11.2018. godine potvrđeno je rukovodstvo Skupštine Kantona Sarajevo na način da je Skupština Kantona Sarajevo donijela Odluku o potvrđivanju kandidata za izbor predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog konstitutivnog naroda i iz reda Ostalih. Tom prilikom je izabran i predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Elmedin Konaković, te za zamjenike predsjedavajućeg Skupštine tog kantona Vibor Handžić, Danijela Kristić i Smiljana Viteškić;

– Iz Zapisnika sa sastanka predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo, održanog 27.12.2019. godine u kabinetu predsjedavajućeg sa početkom u 10,30 sati broj 01-05- 44732/19, u kojem je očigledno tehničkom greškom naveden u zaglavlju datum 26.12.2019. godine, utvrđeno je da su sastanku prisustvovali Elmedin Konaković kao predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo, te zamjenici predsjedavajućeg te skupštine Danijela Kristić i Vibor Handžić, dok je zamjenica predsjedavajućeg Smiljana Viteškić bila odsutna. Nadalje je vidljivo da je na samom početku sastanka predsjedavajući Elmedin Konaković obavijestio prisutne da: “Iz ličnih razloga ne želi više obavljati funkciju predsjedavajućeg”. Pozivajući se na član 10. stav 4. Poslovnika zatražio je da izabrani kandidati između sebe odluče ko će biti predsjedavajući i predložio da po redoslijedu zamjene to bude Vibor Handžić, na šta je imenovani istakao da ne može biti predsjedavajući, imajući u vidu odredbu Ustava Kantona Sarajevo koja propisuje da predsjedavajući Skupštine i Premijer Kantona ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda odnosno iz reda Ostalih, a što je ovdje slučaj. Nakon toga su prisutni jednoglasno za predsjedavajuću Skupštine izabrali Danijelu Kristić, te dogovorili dalji poredak zamjenika i to: Vibor Handžić, Elmedin Konaković, Smiljana Viteškić. U donošenju navedene odluke su učestvovali i, istu prema Zapisniku sa sastanka od 27.12.2019. godine, potpisali, Danijela Kristić u svojstvu predsjedavajuće Skupštine i Vibor Handžić i Elmedin Konaković u svojstvu zamjenika predsjedavajuće. Naloženo je sekretaru Skupštine tog kantona da o ovoj odluci obavijesti poslanike;

– Aktom Skupštine Kantona Sarajevo – predsjedavajući broj 01-05-44732-1/19 od 27.12.2019. godine koji je upućen svim poslanicima Skupštine Kantona Sarajevo u vidu obavijesti, sa potpisom “predsjedavajuća Skupštine Kantona Sarajevo Danijela Kristić”, putem e-maila su poslanici obaviješteni da: “U skladu sa članom 10. Poslovnika Skupštine Kantona Sarajevo, obavještavamo Vas da od danas Skupštinom Kantona Sarajevo predsjedava g-đa Danijela Kristić, te da je prvi dopredsjedavajući gosp. Vibor Handžić, drugi gosp. Elmedin Konaković i treći zamjenik predsjedavajućeg g-đa Smiljana Viteškić”. Uz navedenu obavijest dostavljena je Odluka o izboru predsjedavajuće;

– Iz dodatne dokumentacije u spisu je vidljivo da je Klub Bošnjaka još 18.12.2019. godine zakazao sjednicu tog kluba za 27.12.2019. godine sa prijedlogom dnevnog reda Razmatranje prijedloga poslanika tog kluba za smjenu i izbor predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo, što je zahtijevano od strane tog kluba podneskom od 17.12.2019. godine. Nadalje, da je taj klub na sjednici održanoj istog dana donio Odluku broj 01-05- 43953/19 da predlaže Mirzu Čelika kao kandidata za mjesto predsjedavajućeg odnosno zamjenika predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo, umjesto dosadašnjeg kandidata Elmedina Konakovića, te da se navedena odluka zajedno sa Prijedlogom odluke o izmjeni Odluke o potvrđivanju kandidata dostavi Skupštini radi potvrđivanja u skladu sa članom 10. stav 2. Poslovnika.

Ostala dostavljena dokumenta, po mišljenju Ustavnog suda Federacije, nisu ključna, pa ni relevantna za utvrđivanje Mišljenja ovog suda povodom Odluke o izboru predsjedavajuće.

Utvrđene činjenice u cijelosti su dovoljne da bi ovaj sud mogao nedvosmisleno da utvrdi Mišljenje u ovom ustavnosudskom predmetu, uz detaljnu analizu kako ustavnih odredbi, tako i relevantnih odredbi Poslovnika, te osim što se odnosi na konkretnu Odluku o izboru predsjedavajuće, relevantno je za sve eventualne situacije kada iz bilo kojeg razloga dolazi do personalnih promjena u rukovodstvu Skupštine tog kantona, ali i bilo kojeg drugog kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Poslije svakog izbornog ciklusa u zakonodavnom tijelu kantona se pristupa konstituisanju njegovih organa, konkretno u ovom slučaju rukovodstva Skupštine Kantona Sarajevo. Navedeno je učinjeno 2018. godine, kojom prilikom su potvrđeni na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, od strane klubova, predloženi kandidati za rukovodstvo, nakon čega je slijedio između sada izabranih članova rukovodstva (to više nisu kandidati nego potvrđeni članovi rukovodstva), izbor predsjedavajućeg, tada Elmedina Konakovića i zamjenika predsjedavajućeg.

Do promjene u personalnom sastavu rukovodstva dolazi na sjednici rukovodstva od 27.12.2019. godine, kada predsjedavajući Elmedin Konaković ističe da ne želi više da bude u statusu predsjedavajućeg.

Prema članu 11. Poslovnika, predsjedavajući i njegovi zamjenici imaju pravo u svako doba dati ostavku na mjesto predsjedavajućeg, odnosno zamjenika predsjedavajućeg Skupštine. Tim činom im prestaje svojstvo članova rukovodstva Skupštine. Pravo predsjedavajućeg je, osim podnošenja ostavke u svako doba, da u obavljanju svojih dužnosti koje su propisane članom 12. Poslovnika obavlja redovne konsultacije sa svojim zamjenicima, te da tokom sjednice Skupštine u skladu sa članom 14. stav 3. Poslovnika može jednom od zamjenika predsjedavajućeg prepustiti vođenje sjednice ili dijela sjednice. Zamjenici predsjedavajućeg pak, u skladu sa članom 14. st. 1. i 2. Poslovnika sudjeluju u radu Kolegija Skupštine i zamjenjuju predsjedavajućeg u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti, te se dogovaraju o poretku, odnosno redoslijedu zamjenjivanja.

U skladu sa članom 10. Poslovnika kandidati čiji je izbor potvrdila Skupština (konkretno je to bilo nakon izbornog ciklusa u 2018. godini), između sebe odlučuju ko će biti predsjedavajući Skupštine i odluku saopštavaju Skupštini. Nakon zapisnički konstatovane izjave izabranog predsjedavajućeg Elmedina Konakovića da ne želi više biti predsjedavajući, imajući u vidu Poslovnikom utvrđena prava i obaveze rukovodstva, te mogućnosti na strani predsjedavajućeg da ga u njegovoj odsutnosti zamjenjuje jedan od zamjenika, odnosno da ovlasti jednog od zamjenika da predsjedava u cijelosti ili u pojedinim dijelovima na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, ne postoji ustavna mogućnost samostalnog “rotiranja” sa pozicije predsjedavajućeg na poziciju “zamjenika predsjedavajućeg”, što je u konkretnom slučaju učinjeno u Odluci o izboru predsjedavajuće. Ovakva izjava se može i ima smatrati ostavkom na poziciju predsjedavajućeg na koju u svako doba imaju pravo članovi rukovodstva. To podrazumijeva da se za u konkretnom slučaju sada nepopunjenu poziciju u rukovodstvu, odgovarajući klub konstitutivnih naroda ili Ostalih ima dogovoriti i izglasati drugog kandidata za člana rukovodstva Skupštine (predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg). Kandidat treba da bude potvrđen od strane Skupštine Kantona Sarajevo. Momentom potvrde od strane Skupštine Kantona Sarajevo to lice postaje član rukovodstva Skupštine tog kantona, te se u slučaju ostavke predsjedavajućeg, što se ima kao takvo tretirati u konkretnom slučaju, članovi rukovodstva Skupštine Kantona Sarajevo u skladu sa odredbom člana 10. stav 2. Poslovnika dogovaraju ko će biti predsjedavajući i o tome obavještavaju Skupštinu. U tome su ograničeni isključivo i samo ustavnom odredbom koja propisuje da predsjedavajući Skupštine i Premijer ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda ili reda Ostalih, te njihova odluka u tom pravcu ne zahtijeva nikakvu dalju potvrdu.

Dakle, u konkretnom slučaju Odluka o izboru predsjedavajuće je donesena suprotno odredbama Poslovnika, a time i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, što se osnovano navodi u Zahtjevu. Naime, u izboru je i nadalje učestvovalo lice koje je de facto, a po stavu ovog suda i de iure, podnijelo ostavku na poziciju predsjedavajućeg, te nije niti moglo dalje učestvovati u ovom izboru kao član rukovodstva Skupštine tog kantona.

Takođe, ustavne odredbe kao i Poslovnik jasno propisuju da svi članovi rukovodstva učestvuju u postupku izbora o tome ko će biti predsjedavajući. U konkretnom slučaju je nepoznato iz kojih razloga je bila odsutna zamjenica predsjedavajućeg Smiljana Viteškić. Čak i bez obzira na to, Odluka o izboru predsjedavajućeg donesena je samo od strane dva potvrđena lica (zamjenici predsjedavajućeg Vibor Handžić i Danijela Kristić), jer u njenom donošenju nije moglo učestvovati lice koje više nije član rukovodstva, a to je bivši predsjedavajući Elmedin Konaković.

Ovo je ustavno-pravna situacija (podnošenje ostavke ili nemogućnost obavljanja funkcije u rukovodstvu iz nekih drugih razloga – više sile), kada nakon konstituisanja rukovodstva Skupštine poslije izbornog ciklusa može doći do izmjena u personalnom sastavu rukovodstva i izmjene na mjestu predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg. U ovom mišljenju Ustavni sud Federacije je u cijelosti objasnio i utvrdio kako se to vrši na ustavan način, a imajući u vidu pravne posljedice Mišljenja, stav ovog suda je relevantan i obavezujući za sve eventualne buduće slične pravne situacije u zakonodavnim tijelima kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Mišljenje objaviti u “Službenim novinama Federacije BiH” i službenim glasilima kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Ovo mišljenje Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, p redsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.

(Mišljenje Ustavnog suda FBiH, U-3/20 od 11. 02. 2020. godine)

 

https://www.anwalt-bih.de

Uslovi za ostvarivanje prava na otpremninu u slučaju proglašenja tehnološkim viškom

0
USLOVI ZA OSTVARIVANjE PRAVA NA OTPREMNINU U SLUČAJU PROGLAŠENjA TEHNOLOŠKIM VIŠKOM
Zakon o radu

član 111 stav 1

Da bi radnik u slučaju redovnog otkaza ugovora o radu ostvario pravo na otpremninu potrebno je da budu kumulativno ispunjena dva uslova, da u vrijeme otkaza ima zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da ima najmanje dvije godine neprekidnog rada kod poslodavca, pri čemu nije od značaja činjenica da li je taj kontinuirani rad u prethodnom periodu obavljan na osnovu ugovora na određeno ili neodređeno vrijeme.

“Poslodavcu je potrebno mišljenje u vezi sa pravom na otpremninu radnika kojima se otkazuje ugovor o radu kao tehnološkom višku, a koji su trenutno u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, te imaju više od dvije godine neprekidnog rada kod poslodavca, s tim da je period od dvije godine neprekidnog rada radnik stekao prvo na osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme, a potom, bez prekida nastavio rad kod poslodavca po osnovu ugovora o radu na neodređeno vrijeme (npr. rad po osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme trajao dvije godine, te nakon isteka istog zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme na osnovu kojeg radnik, u vrijeme odlučivanja o pravu na otpremninu, ima pet mjeseci rada).

Odredbom člana 96. stav 1. tačka a) Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016 i 89/2018 – dalje: Zakon) propisano je da poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu, uz propisani otkazni rok, ako je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.

Odredbom člana 111. stav 1. Zakona propisano je da radnik koji je sa poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim ako se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveze iz radnog odnosa ili neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u zavisnosti od dužine prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa sa poslodavcem.

Navedenom zakonskom odredbom utvrđeno je pravo na otpremninu koju radnik ostvaruje u slučaju redovnog otkaza ugovora o radu, odnosno u slučaju otkaza iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Zakonom je propisano da se pravo na otpremninu u navedenom slučaju može ostvariti pod uvjetom da je radnik sa poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da ima najmanje dvije godine neprekidnog rada kod poslodavca.

Shodno navedenom, da bi radnik u slučaju redovnog otkaza ugovora o radu ostvario pravo na otpremninu potrebno je da budu kumulativno ispunjena dva navedena uslova, da ima zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da ima najmanje dvije godine neprekidnog rada. Mišljenja smo da pri tome nije od uticaja činjenica da je radnik neprekidni rad ostvario po osnovu jednog ili više uzastopno zaključenih ugovora o radu na određeno vrijeme, a potom i na osnovu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, već je ključna činjenica da radnik u trenutku ostvarivanja prava na otpremninu sa poslodavcem ima zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te da u tom momentu ima najmanje dvije godine neprekidnog rada. U kontekstu navedenog, bitno je da je rad ostvaren po osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme, a potom i po osnovu ugovora o radu na neodređeno vrijeme trajao bez prekida, dakle da je ostvaren u kontinuitetu u trajanju od najmanje dvije godine.

Ovo iz razloga što je cilj navedene odredbe zaštita radnika koji u momentu otkazivanja ugovora o radu imaju zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, s obzirom na to da isti, za razliku od radnika koji zaključuju ugovor o radu na određeno vrijeme, nemaju izvjestan momenat prestanka radnog odnosa, već do istog dolazi u slučaju otkaza ugovora o radu, dok je radnicima koji imaju zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme, prestanak radnog odnosa izvjestan, s obzirom na to da isti, po sili zakona, prestaje istekom vremena na koje je zaključen takav ugovor.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-3322/19 od 19.12.2019. godine)

Kako steći Austrijsko državljanstvo ?

0

Kako steći državljanstvo Austrije ?

Austrijsko državljanstvo se može steći na dva načina: podrijetlom i dodjeljivanjem.
Stjecanje austrijskog državljanstva na temelju podrijetla

Dijete austrijsko državljanstvo stječe automatski samim rođenjem ako mu je majka Austrijanka, neovisno o tome je li u braku. Isto vrijedi i u slučaju mješovitog braka, ako je samo otac austrijski državljanin. Vanbračno dijete također stječe austrijsko državljanstvo ako ga je otac Austrijanac priznao prije rođenja ili u roku od osam tjedana poslije, ili ukoliko je očinstvo u tom roku utvrđeno sudskim putem. Ako je dijete priznato kasnije, ono i dalje može postati državljanin pod povoljnijim uvjetima nego ostali.

Ukoliko se radi o braku austrijskog i stranog državljanina u čijoj državi također vrijedi načelo podrijetla, njihovo dijete ima pravo na oba državljanstva. Po austrijskom zakonu dijete se sa 18 godina ne mora opredijeliti za jedno državljanstvo, osim ako to zahtijeva država drugog roditelja.
Stjecanje austrijskog državljanstva dodjeljivanjem

Preduvjeti za dodjeljivanje državljanstva (Verleihung der Staatsbürgerschaft) određuju se u ovisnosti o tome dodjeljuje li se ono zbog stečenog zakonskog prava (Rechtsanspruch) ili na temelju procjene nadležnog organa (Ermessen). Neovisno o pravnom temelju za dodjeljivanja, svaki kandidat za austrijsko državljanstvo mora ispuniti opće preduvjete.
Opći preduvjeti za svako dodjeljivanje

Republika Austrija svoje državljanstvo može dodijeliti osobi koja ispunjava ove opće preduvjete:

da nije osuđivana, da se protiv nje ne vodi krivični postupak ni u zemlji ni u inozemstvu te da nije počinila posebno teške upravne prekršaje
da ima dovoljno prihoda da bi se izdržavala bez državne pomoći, što se dokazuje podnošenjem platnih lista ili dokaza o pravu na zakonsku alimentaciju ili o novcu na temelju osiguranja. Ti se prihodi moraju dokazati za bar 36 mjeseci u roku od posljednjih šest godina kao i tijekom posljednjih šest mjeseci neposredno prije podnošenja zahtjeva
da poznaje njemački jezik i posjeduje osnovna znanja o demokratskom sustavu Austrije i svoje pokrajine
da ima pozitivan stav prema Republici Austriji i ne predstavlja opasnost za javni mir i sigurnost zemlje
da joj nije izrečena zabrana boravka niti se vodi postupak radi njezinoga izricanja
da ne postoji rješenje neke druge države da mora napustiti područje Europskog gospodarskog prostora (EU+Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska)
da nije bila protjerana tijekom posljednjih 18 mjeseci
da nema odnose s ekstremističkim i terorističkim skupinama
da je spremna odreći se svog državljanstva (zadržavanje prethodnog državljanstva je moguće samo u vrlo rijetkim slučajevima)
da dodjeljivanjem državljanstva Austrija ne ugrožava svoje međunarodne interese i odnose sa drugim zemljama

Dodatni preduvjeti prema tipu dodjeljivanja

Stjecanje austrijskog državljanstva na temelju slobodne procjene nadležnog organa

Kandidat za ovaj najčešći tip dodjeljivanja državljanstva uz ispunjavanja gore navedenih općih preduvjeta mora dokazati najmanje 10 godina neprekidnog legalnog boravka i Austriji te da je za to vrijeme posjedovao najmanje petogodišnju dozvolu za naseljavanje Niederlassungsbewilligung.

Stjecanje austrijskog državljanstva na temelju zakonskog prava

Pored ispunjavanja navedenih općih preduvjeta kandidat mora

imati najmanje 30 godina glavno prebivalište u Austriji ili
boraviti bar 15 godina legalno i neprekidno u zemlji te dokazati trajnu osobnu i profesionalnu integraciju ili
biti bar 6 godina legalno i neprekidno u Austriji, i uz to
pet godina živjeti u braku u istom kućanstvu s austrijskim bračnim drugom ili
posjedovati državljanstvo neke EPP države (EU+Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska) ili
biti rođen u Austriji ili
imati značajne ostvarene zasluge u interesu Republike, odnosno pokazivati osobite talente u oblastima znanosti, gospodarstva, umjetnosti i sporta na temelju kojih se one od njega u budućnosti mogu očekivati ili
dokazati trajnu integriranost u austrijsko društvo tako što
zna njemački na razini B2 ili
zna njemački na razini B1 i posjeduje dokaz o trajnoj integriranosti. Pritom se mora raditi o osobitim zaslugama, koje značajno revazilaze prosječne zasluge neke druge osobe istog obrazovanja. To na primjer može biti trogodišnji dobrovoljni neplaćeni rad u nekoj organizaciji od općedruštvenog interesa ili najmanje tri godine zaposlenja u oblasti obrazovanja, socijalnih i zdravstvenih usluga (npr. njegovatelj starih ljudi) ili tri godine na funkciji u nekom zastupništvu interesa (radnički savjet, savjet roditelja u školi)

Važno! Navedeni minimalni periodi neprekidnog legalnog boravka u Austriji (6, 10, 15, 30 godina) počinju teći iznova od nule, ako je kandidat van zemlje proveo više od 20% potrebnog vremena, ukoliko je odležao zatvorsku kaznu dužu od 6 mjeseci, kao i u slučaju da mu je izrečena mjera prestanka boravka ili je ilegalno boravio u zemlji.
Troškovi

Troškovi se razlikuju po temelju za dodjeljivanje (jeftinije je s ostvarenim zakonskim pravom) i po pokrajinama. Najveći dio čini savezna pristojba uz koju dolazi pokrajinski doprinos. Cijene se kreću između 1.150 za jednu osobu i 2.000 eura za bračni par plus oko 300 eura po djetetu.
Prenošenje državljanstva na bračnog druga i djecu

Prigodom podnošenja zahtjeva za dodjeljivanje državljanstva moguće je podnijeti i zahtjev za njegovo istodobno prenošenje na bračnog partnera i/ili djecu. Ukoliko ispunjava gore navedene opće preduvjete, bračni partner može dobiti državljanstvo samo ako je bar šest godina u Austriji i s kandidatom za dodjeljivanje živi bar 5 godina u braku i u istom kućanstvu, te ako prigodom podnošenja zahtjeva ima odgovarajuću dozvolu za boravak.

Na maloljetnu nevjenčanu rođenu i usvojenu djecu državljanstvo se može prenijeti ako su legalno naseljena u Austriji i žive u istom kućanstvu. Za vanbračnu djecu je to također moguće, ukoliko roditelj prizna očinstvo ili je ono ustanovljeno sudskim putem.
Kako se pokreće postupak za dodjeljivanja državljanstva?

Nadležna služba je odjel za državljanstvo zemaljske uprave (u Beču MA 35). Zahtjev (Antrag) se može podnijeti neformalno ili pomoću obrasca (Antragsformular) koji se može dobiti u navedenoj službi.
Koji su dokumenti potrebni?

Na ovo pitanje nadležna služba može odgovoriti tek nakon što prekontrolira podatke kandidata i u skladu s njegovim statusom, dotadašnjim životom itd. ocijeni što je neophodno. Nakon što se to ustanovi, kandidat dobija popis dokumenata.

Dokumenti izdani na stranom jeziku moraju se podnijeti u originalu zajedno sa u Austriji ovjerenim prijevodima na njemački. Priznaju se i neki u inozemstvu ovjereni dokumenti, ali to ovisi o upravnom postupku koji se primjenjuje. Tko dokumenta prevodi u Austriji mora obvezatno angažirati sudski prisegnutog tumača i prevoditelja za svoj i njemački jezik.
Kako dalje teče proces?

Nakon provjere priloženih dokumenata i eventualne dopune dokumentacije, nadležni organ donosi rješenje o pristanku da se kandidatu dodijeli državljanstvo (Zusicherungsbescheid). S tim rješenjem kandidat od svoje države traži ispis iz knjige državljana i dodijelu potvrde o tome. Za ispis iz državljanstva na raspolaganju su mu dvije godine. Ako ga matična država odbije ispisati ili mu je ispisivanje na temelju opravdanih razloga neprihvatljivo, onda usprkos tomu dobiva austrijsko državljanstvo (dakle zadržava i svoje).

Ukoliko se za vrijeme čekanja na rješenje o ispisu značajno promijene životne okolnosti kandidata pristanak države o dodjeljivanju se može povući.
Oduzimanje austrijskog državljanstva

Austrijsko državljanstvo automatski gubi svaki državljanin koji uzme strano državljanstvo, dakle u većini slučajeva onaj koji „vrati“ svoje prethodno nakon što je postao Austrijanac. Razlog za gubljenje državljanstva je i služenje vojske u stranoj državi ili dobrovoljno sudjelovanje u oružanim konfliktima u inozemstvu.

Ispit za austrijsko državljanstvo

Ako želite postati državljanin Austrije, morate polagati ispit i dokazati svoje znanje o državi Austriji. Tu se ubraja osnovno znanje o demokratiji i istoriji vaše nove domovine. Svako ko se u Beču prijavljuje za državljanstvo takođe mora osvojiti bodove na osnovu  svog znanja o austrijskoj prestonici.

“ On-lajn test“ omogućava uvid i vežbu za potrebni ispit. Evo prilike da malo vežbate i da odgovorite na pitanja, a samim tim i proverite svoje znanje.

Nagađanja nema mnogo, jer se test rešava na principu multiple choice – od 4 ponuđena odgovora samo je jedan tačan.

Napomena: Pitanja smo namerno ostavili na nemačkom jeziku jer tako izledaju u originalu na testu!

Die Staatsgebiete welcher heutigen Staaten gehörten im Laufe der Geschichte zeitweise zum Kaiserreich Österreich?

  • Slowakei
  • Kroatien
  • Ungarn
  • Finnland

Welche Reformen veränderten Österreich in den 1970er Jahren?

  • Allgemeine Schulpflicht
  • Gleiche Rechte und Pflichten für Männer und Frauen
  • Ausbau von Schulen und Universitäten
  • Rauchverbot auf öffentlichen Plätzen

Die Revolution von 1848 betraf auch das Kaiserreich Österreich. Was waren wesentliche Forderungen in der Revolution von 1848?

  • Freiheit und Bürgerrechte
  • Unabhängigkeit vom Kaiserreich Österreich (z.B. Ungarn)
  • Eine Verfassung
  • Mehr Rechte für den Kaiser

 

Sticanje austrijskog državljanstva na osnovu porijekla

Austrijsko državljanstvo može se steći rođenjem ako je detetu majka Austrijanka, nezavisno od toga da li je u braku. Isto važi i u slučaju mešovitog braka, ako je samo otac austrijski državljanin. Vanbračno dete, takođe, dobija austrijsko državljanstvo ako ga je otac Austrijanac priznao pre rođenja ili u roku od osam nedelja posle, ili ukoliko je očinstvo u tom roku utvrđeno sudskim putem. Ako je dete priznato kasnije, ono i dalje može da postane državljanin pod povoljnijim uslovima nego ostali.

Kada je u pitanju brak austrijskog i stranog državljanina u čijoj državi takođe važi princip porekla, njegovo dete ima pravo na oba državljanstva. Po austrijskom zakonu dete sa 18 godina ne mora da se opredeli za jedno državljanstvo, osim ako to zahteva država drugog roditelja.

Zakon o zastiti licnih podataka BIH

0

ZAKON O ZAŠTITI LIČNIH PODATAKA

(“Sl. glasnik BiH”, br. 49/2006, 76/2011 i 89/2011 – ispr.)

GLAVA I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

(Predmet Zakona)

(1) Cilj ovog Zakona je da se na teritoriji Bosne i Hercegovine svim licima, bez obzira na njihovo državljanstvo ili prebivalište, obezbijedi zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na privatnost i zaštitu podataka u pogledu obrade ličnih podataka koji se na njih odnose.

(2) Ovim zakonom osniva se Agencija za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Agencija), utvrđuju se njena nadležnost, organizacija i upravljanje, kao i druga pitanja značajna za njen rad i zakonito funkcionisanje.

Član 2

(Obim primjene Zakona)

(1) Ovaj zakon primjenjuje se na lične podatke koje obrađuju svi javni organi, fizička i pravna lica, osim ako drugi zakon ne nalaže drugačije.

(2) Ovaj zakon neće se primjenjivati na lične podatke koje obrađuju fizička lica isključivo u svrhu ličnih aktivnosti ili aktivnosti domaćinstva.

Član 3

(Definicije)

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

– lični podaci podrazumijevaju bilo koju informaciju koja se odnosi na fizičko lice koje je identifikovano ili može da se utvrdi identitet lica;

– nosilac podataka je fizičko lice čiji identitet može da se ustanovi ili identifikuje, neposredno ili posredno, naročito na osnovu jedinstvenog matičnog broja te jednog ili više faktora karakterističnih za fizički, fiziološki, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog lica;

– posebne kategorije podataka podrazumijevaju sve lične podatke koji otkrivaju:

a) rasno porijeklo, nacionalno ili etničko porijeklo, političko mišljenje ili stranačku pripadnost, ili članstvo u sindikatima, religiozno, filozofsko ili drugo uvjerenje, zdravstveno stanje, genetski kod i seksualni život;

b) krivične presude;

c) biometrijske podatke;

– zbirka ličnih podataka je bilo koji sistemski skup ličnih podataka koji su dostupni shodno posebnim kriterijumima, bilo da su centralizovani, decentra- lizovani ili razvrstani na funkcionalnom i geografskom osnovu ili postavljeni u skladu sa posebnim kriterijumima koji se odnose na lice i koji omogućavaju nesmetan pristup ličnim podacima u dosijeu;

– obrada ličnih podataka je bilo koja radnja ili skup radnji koje se vrše nad podacima, bilo da je automatska ili ne, a posebno prikupljanje, unošenje, organizovanje, pohranjivanje, prerađivanje ili izmjena, uzimanje, konsultovanje, korišćenje, otkrivanje prenosom, širenje ili na drugi način omogućavanje pristupa podacima, svrstavanje ili kombinovanje, blokiranje, brisanje ili uništavanje;

– anonimni podaci su podaci koji u svojoj originalnoj formi ili nakon njihove obrade ne mogu da se dovedu u vezu sa nosiocem podataka u smislu njegove identifikacije;

– kontrolor je svaki javni organ, fizičko ili pravno lice, agencija ili drugi organ koji samostalno ili zajedno sa drugim vodi, obrađuje i utvrđuje svrhu i način obrade ličnih podataka na osnovu zakona ili propisa;

– obrađivač je fizičko ili pravno lice, javni organ, agencija ili drugi organ koji obrađuje lične podatke u ime kontrolora;

treća strana je bilo koje fizičko ili pravno lice, javni organ, agencija ili bilo koje drugo tijelo, osim nosioca podataka, kontrolora, obrađivača i lica koja su pod direktnom nadležnošću kontrolora ili obrađivača, ovlašćeni da obrađuju podatke;

– saglasnost nosioca podataka podrazumijeva svaku konkretnu i svjesnu naznaku želje nosioca podataka datu slobodnom voljom kojom nosilac podataka daje svoj pristanak da se njegovi lični podaci obrađuju;

primalac znači fizičko ili pravno lice, javni organ, agenciju ili drugi organ kojem se otkrivaju podaci, bez obzira da li su treća strana ili ne; organi koji mogu primiti podatke u okviru posebnog zahtjeva ne smatraju se kao primaoci.

GLAVA II – OSNOVNI PRINCIPI ZAKONITE OBRADE LIČNIH PODATAKA

Član 4

(Principi obrade ličnih podataka)

Kontrolor je obavezan da:

a) lične podatke obrađuje na pravičan i zakonit način;

b) lične podatke koje prikuplja za posebne, izričite i zakonite svrhe ne obrađuje na bilo koji način koji nije u skladu s tom svrhom;

c) obrađuje lične podatke samo u mjeri i obimu koji je neophodan da bi se ispunila određena svrha;

d) obrađuje samo autentične i tačne lične podatke, te da ih ažurira kada je to potrebno;

e) lične podatke koji su netačni i nepotpuni, s obzirom na svrhu zbog koje su prikupljeni ili se dalje obrađuju, izbriše ili ispravi;

f) obrađuje lične podatke samo u vremenskom periodu koji je neophodan da bi se ispunila svrha za koju su podaci prikupljeni;

g) lične podatke čuva u obliku koji dozvoljava da se nosioci podataka identifikuju ne duže no što je to potrebno za svrhu u koju se podaci prikupljaju ili dalje obrađuju;

h) obezbijedi da se lični podaci koji su prikupljeni u različite svrhe ne objedinjuju ili kombinuju.

Član 5

(Saglasnost nosioca podataka)

(1) Kontrolor može da obrađuje lične podatke uz saglasnost nosioca podataka.

(2) Saglasnost za obradu posebne kategorije ličnih podataka mora da bude data u pisanoj formi, mora da je potpiše nosilac podataka, mora da ima tačnu naznaku podataka u vezi sa kojima se saglasnost daje, te mora da sadrži ime kontrolora, svrhu i vremenski period na koji se saglasnost daje.

(3) Saglasnost može da bude povučena u bilo kojem trenutku, osim ako se nosilac podataka i kontrolor izričito ne dogovore drugačije.

(4) Kontrolor će morati da na zahtjev nadležnog organa, u svako vrijeme, dokaže da postoji saglasnost za period obrade ličnih podataka.

(5) Kontrolor je dužan da čuva saglasnost za vrijeme obrade ličnih podataka za čiju obradu je data saglasnost.

Član 6

(Pravo na obradu ličnih podataka bez saglasnosti nosioca podataka)

Kontrolor može da obrađuje podatke bez saglasnosti nosioca podataka ako je ispunjen jedan od sljedećih uslova:

a) ako vrši obradu ličnih podataka u skladu sa zakonom ili je obrada neophodna da bi se ispunile nadležnosti utvrđene zakonom;

b) ako je neophodno da nosilac podataka na sopstveni zahtjev pristupi pregovorima o ugovornom odnosu ili da se ispune obaveze koje su dogovorene sa kontrolorom;

c) ako je neophodno da se zaštite vitalni interesi nosioca podataka, mora se bez odgađanja pribaviti saglasnost nosioca podataka ili se mora prekinuti obrada podataka, a prikupljeni podaci moraju se uništiti;

d) ako je obrada ličnih podataka potrebna da bi se ispunio zadatak koji se izvršava u javnom interesu;

e) ako je neophodna zaštita zakonitih prava i interesa koje ostvaruje kontrolor ili treća strana, i ako ova obrada ličnih podataka nije u suprotnosti sa pravom nosioca podatka da zaštiti sopstveni privatni i lični život;

f) ako je neophodno za izvršavanje legitimnih aktivnosti političkih partija, pokreta, udruženja građana, sindikalnih organizacija i vjerskih zajednica, osim gdje prevladavaju interesi za osnovna prava i slobode nosioca podataka nad aktivnostima, posebno pravo na privatnost u odnosu na obradu ličnih podataka.

Član 7

(Autentičnost podataka)

(1) Kontrolor je obavezan da provjeri da li su lični podaci autentični i tačni.

(2) Ako nepotpuni i netačni lični podaci ne mogu da budu ispravljeni ili dopunjeni, a uzimajući u obzir svrhu u koju se prikupljaju ili u koju se dalje obrađuju, kontrolor mora da ih bez odgađanja uništi.

Član 8

(Spajanjnje evidencija)

(1) Kontrolor koji obrađuje lične podatke na osnovu posebnog zakona obavezan je da poštuje prava na zaštitu privatnog i ličnog života nosioca podataka.

(2) Lični podaci ne mogu da se prenose a dosijei i evidencije ne mogu da se spajaju (udružuju, sjedinjavaju ili na drugi način povezuju) ako nisu ispoštovane obaveze utvrđene u stavu (1) ovog člana.

(3) Spajanje evidencija i dosijea, shodno stavu (2) ovog člana, može da se vrši samo ako obradu ličnih podataka obavlja isti kontrolor.

Član 9

(Obrada posebnih kategorija ličnih podataka)

(1) Obrada posebnih kategorija ličnih podataka je zabranjena.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, obrada posebne kategorije ličnih podataka dozvoljena je u sljedećim slučajevima:

a) ako je nosilac podataka izričito dao saglasnost;

b) ako je obrada neophodna da bi se zaštitili život, zdravlje, imovina i drugi vitalni interesi nosioca podataka ili drugog lica za koje se ne može dobiti saglasnost, a naročito kada se radi o fizički, mentalno ili pravno nesposobnom licu, ili ako se lice smatra nestalim, ili iz drugih sličnih razloga;

c) ako je obrada podataka potrebna da bi se izvršila obaveza ili posebna prava kontrolora iz oblasti radnog prava u onoj mjeri u kojoj je ovlašćen zakonom;

d) ako se obrada podataka vrši za potrebe preventivne medicine, medicinske dijagnostike, pružanja i upravljanja medicinskim uslugama ako takve podatke obrađuje profesionalno medicinsko lice koje po zakonu ili kodeksu nadležnog organa podliježe obavezi da čuva profesionalnu tajnu ili druga lica koja takođe podliježu obavezi da čuvaju tajnu;

e) ako se obrada podataka vrši u okviru zakonitih aktivnosti ustanove, fondacije, udruženja ili druge neprofitne organizacije sa političkim, filozofskim, religioznim ili sindikalnim ciljevima, a pod uslovom da se obrada podataka isključivo odnosi na članove tih organa ili lica koja s njima redovno kontaktiraju u vezi sa njihovim ciljevima, pod uslovom da ti podaci ne budu otkriveni trećoj strani bez pristanka nosioca podataka;

f) ako se vrši obrada podataka koje je nosilac podataka jasno učinio javnim ili je obrada neophodna da bi se pokrenuo, izvršio ili odbranio od pravnih zahtjeva;

g) ako je to od posebnog javnog interesa ili u drugim slučajevima propisanim zakonom. U ovim slučajevima zakon mora da sadrži konkretne odredbe o adekvatnim mehanizmima zaštite.

Član 10

(Automatska obrada posebne kategorije ličnih podataka)

Posebna kategorija ličnih podataka ne može da se obrađuje automatski ako zakonom nije predviđena odgovarajuća zaštita.

Član 11

(Bezbjednost podataka)

(1) Kontrolor podataka i, u okviru svoje nadležnosti, obrađivač podataka staraju se o bezbjednosti podataka te preduzimaju sve tehničke i organizacione mjere i utvrđuju pravila postupka, koji su neophodni da bi se sproveo ovaj zakon i drugi propisi u vezi sa zaštitom i tajnošću podataka.

(2) Kontrolor i obrađivač dužni su da preduzmu mjere protiv neovlašćenog ili slučajnog pristupa ličnim podacima, mijenjanja, uništavanja ili gubitka podataka, neovlašćenog prenosa, drugih oblika nezakonite obrade podataka, kao i mjere protiv zloupotrebe ličnih podataka. Ova obaveza ostaje na snazi i nakon završene obrade podataka.

(3) Javni organ kao kontrolor dužan je da, u okviru svojih nadležnosti, donese propis s ciljem sprovođenja ovog Zakona.

(4) Kontrolor i, u okviru svoje nadležnosti, obrađivač podataka dužni su da sačine plan za bezbjednost podataka kojim se određuju tehničke i organizacione mjere za bezbjednost ličnih podataka.

(5) Savjet ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savjet ministara), uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije, propisaće način čuvanja i posebne mjere tehničke zaštite.

Član 12

(Obrada podataka preko obrađivača)

(1) Ako zakonom nije isključena obrada ličnih podataka preko obrađivača, kontrolor može sa obrađivačem da zaključi ugovor o obradi ličnih podataka koji mora da bude sačinjen u pisanoj formi.

(2) U ugovoru se navode obim, svrha i rok na koji je sporazum zaključen, kao i adekvatne garancije obrađivača u vezi sa tehničkom i organizacionom zaštitom ličnih podataka.

(3) Obrada podataka preko obrađivača mora da bude regulisana ugovorom koji obavezuje obrađivača prema kontroloru, a posebno da će obrađivač djelovati samo na osnovu uputstava kontrolora, u skladu sa odredbama ovog Zakona.

(4) Obrađivač podataka odgovoran je za obradu ličnih podataka shodno uputstvu kontrolora podataka. U vršenju svojih dužnosti, obrađivač podataka ne može da prenosi svoje odgovornosti na druge obrađivače podataka ako ne dobije izričitu saglasnost za to od kontrolora podataka.

Član 12a

(Predstavnik)

Kontrolor koji nema sjedište na teritoriji Bosne i Hercegovine i koji prilikom obrade ličnih podataka koristi automatsku ili drugu opremu smještenu na teritoriji Bosne i Hercegovine mora odrediti predstavnika za tu obradu, osim ako tu opremu koristi samo u svrhu tranzita podataka preko Bosne i Hercegovine.

Član 13

(Zbirka ličnih podataka)

Kontrolor zbirke ličnih podataka za svaku zbirku ličnih podataka uspostavlja i vodi evidenciju koja sadrži osnovne informacije o zbirci, a posebno sljedeće:

a) naziv zbirke;

b) ime, prezime i adresu kontrolora podataka i obrađivača podataka, stvarno mjesto obrade podataka (uključujući i tehničku obradu), kao i ostale aktivnosti obrađivača podataka u vezi sa obradom ličnih podataka;

c) svrhu obrade podataka;

d) zakonski osnov za obradu;

e) vrstu podataka koji se obrađuju;

f) kategorije nosilaca podataka;

g) izvor podataka i način prikupljanja;

h) vrstu prenesenih podataka, primaoce tih podataka i zakonski osnov za prenos;

i) rokove za brisanje određenih vrsta podataka;

j) prenos podataka iz inostranstva, odnosno iznošenje podataka iz Bosne i Hercegovine sa naznakom države, odnosno međunarodne organizacije i inostrane treće strane, te svrhu za to unošenje, odnosno iznošenje propisano međunarodnim ugovorom, zakonom ili drugim propisom, odnosno pisanim pristankom lica na koje se podaci odnose;

k) naznaku preduzetih mjera zaštite ličnih podataka.

Član 14

(Glavni registar)

(1) Kontrolor zbirke ličnih podataka dostavlja Agenciji podatke iz evidencije iz člana 13, koja ih objedinjava u Glavni registar.

(2) Kontrolori zbirki ličnih podataka dužni su da prije uspostavljanja zbirke ličnih podataka koje se vode potpuno ili djelimično automatski Agenciji dostave zahtjev o namjeravanom uspostavljanju zbirke ličnih podataka zajedno sa podacima iz člana 13. prije nego što preduzmu bilo kakve aktivnosti na obradi.

(3) Agencija provjerava radnje obrade podataka nakon što od kontrolora podataka primi zahtjev da se obrade lični podaci, u slučaju da potpuno ili djelimično automatska obrada sadrži rizik za prava i slobode nosioca podataka. Radnje na obradi podataka mogu da počnu tek onda kada Agencija odobri obradu ili nakon što isteknu dva mjeseca od dana kada je Agencija primila zahtjev.

(4) Prethodnu kontrolu Agencija će izvršiti posebno u slučajevima ako:

a) se radi o obradi posebne kategorije ličnih podataka;

b) se radi o obradi ličnih podataka kojom se namjerava procijeniti ličnost nosioca podataka uključujući donošenje odluka na osnovu te obrade.

(5) Obaveza da se dostave prethodna obavještenja ne odnosi se na uspostavljanje zbirke ličnih podataka u slučajevima kada zakon određuje svrhu obrade, podatke ili kategorije podataka koji se obrađuju, kategoriju lica na koje se podaci odnose, treću stranu ili kategorije treće strane kojima će podaci biti otkriveni te vrijeme u kojem će podaci biti čuvani.

(6) U slučaju iz stava (3) ovog člana, kontrolor zbirke ličnih podataka dužan je da podatke o uspostavljanju zbirke ličnih podataka, kao i promjene podataka o zbirci ličnih podataka, dostavi Agenciji najkasnije u roku od 14 dana od dana kada je uspostavljena zbirka ili su promijenjeni podaci.

(7) Podaci iz Glavnog registra dostupni su javnosti.

(8) Agencija će objaviti evidencije iz Glavnog registra.

Član 15

(Vođenje evidencije)

Način vođenja evidencije iz člana 13. ovog Zakona i obrazac evidencije, kao i izuzetke od obaveze da se prijave određene zbirke shodno članu 14. propisaće Savjet ministara, uz prethodno mišljenje Agencije.

Član 16

(Obaveza čuvanja tajnosti podataka)

(1) Zaposleni kod kontrolora ili obrađivača i ostala lica koja rade na obradi ličnih podataka na osnovu ugovora sa kontrolorom ili obrađivačem mogu da obrađuju lične podatke samo pod uslovima i u obimu koje odrede kontrolor ili obrađivač.

(2) Zaposleni kod kontrolora ili obrađivača, ostala fizička lica koja obrađuju lične podatke na osnovu ugovora zaključenog sa kontrolorom ili obrađivačem i ostala lica koja u okviru primjene zakonom propisanih prava i obavljanja dužnosti dođu u kontakt sa ličnim podacima u prostorijama kontrolora ili obrađivača, dužna su da čuvaju tajnost ličnih podataka i da se pridržavaju utvrđenog načina obezbjeđivanja.

(3) Lični podaci koje obrađuju kontrolor ili obrađivač podataka za zaposlene predstavljaju službenu tajnu.

(4) Obaveza čuvanja tajnosti ličnih podataka ostaje na snazi i nakon prestanka radnog odnosa, odnosno određenog zadatka.

(5) Oslobađanje od obaveze čuvanja tajnosti ličnih podataka može da se propiše samo zakonom.

Član 17

(Davanje ličnih podataka trećoj strani)

(1) Kontrolor podataka ne može da daje lične podatke trećoj strani prije nego što o tome obavijesti nosioca podataka. Ako nosilac podataka ne odobri da se daju lični podaci, oni ne mogu da se otkriju trećoj strani osim ako to nije u javnom interesu.

(2) Kontrolor ličnih podataka ovlašćen je da lične podatke daje na korišćenje trećoj strani na osnovu pismenog zahtjeva treće strane ako je to potrebno da bi se obavili poslovi u okviru zakonom utvrđene nadležnosti ili ostvarili zakoniti interesi treće strane.

(3) Pismeni zahtjev mora da sadrži svrhu i pravni osnov za korišćenje ličnih podataka, te vrste ličnih podataka koji se traže.

(4) Zabranjeno je da se daju lični podaci da ih koristi treća strana, za čiju obradu, odnosno korišćenje nije ovlašćena prema odredbama čl. 5. i 6. ovog Zakona, te ako je svrha za koju se lični podaci traže na korišćenje suprotna odredbi člana 4. ovog Zakona.

(5) Kontrolor podataka vodi posebnu evidenciju o ličnim podacima koji su dati na korišćenje trećoj strani i svrsi za koju su lični podaci dati.

(6) Nosilac podataka ne može da ostvari pravo da blokira ili uništi lične podatke ako kontrolor ima obavezu da obradi podatke u skladu sa posebnim zakonom ili ako bi time bila narušena prava trećih lica.

Član 18

(Prenos podataka u inostranstvo)

(1) Lični podaci koji se obrađuju mogu se iznositi iz Bosne i Hercegovine u drugu državu ili davati na korišćenje međunarodnoj organizaciji koja primjenjuje adekvatne mjere zaštite ličnih podataka propisane ovim zakonom.

(2) Adekvatnost mjera zaštite iz stava (1) ovog člana procjenjuje se na osnovu konkretnih okolnosti u kojima se sprovodi postupak prenosa ličnih podataka, pri čemu se posebno uzima u obzir:

a) vrsta ličnih podataka;

b) svrha i period obrade;

c) država u koju se podaci prenose;

d) zakonom propisana pravila koja su na snazi u državi u koju se iznose podaci;

e) pravila profesije i bezbjednosne mjere koje se moraju poštovati u toj zemlji.

(3) Lični podaci koji se obrađuju mogu se iznositi iz Bosne i Hercegovine u drugu državu koja ne obezbjeđuje adekvatne mjere zaštite propisane ovim zakonom kad:

a) je iznošenje ličnih podataka propisano posebnim zakonom ili međunarodnim ugovorom koji obavezuje Bosnu i Hercegovinu;

b) je od lica čiji se podaci iznose dobijena prethodna saglasnost i lice upoznato sa mogućim posljedicama iznošenja podataka;

c) je iznošenje ličnih podataka potrebno radi izvršavanja ugovora između nosioca podataka i kontrolora ili ispunjavanja predugovornih obaveza preduzetih na zahtjev lica čiji se podaci obrađuju;

(d) je iznošenje ličnih podataka potrebno radi spasavanja života lica na koja se podaci odnose ili kada je to u njihovom vitalnom interesu;

e) se lični podaci iznose iz registra ili evidencija koje su, u skladu sa zakonom ili drugim propisima, dostupne javnosti;

f) je prenos ličnih podataka neophodan radi ostvarivanja javnog interesa;

g) je prenos ličnih podataka potreban radi zaključivanja ili ispunjavanja ugovora između kontrolora sa trećom stranom, kada je ugovor u interesu lica čiji se podaci obrađuju.

(4) Izuzetno, Agencija može odobriti prenos podataka iz Bosne i Hercegovine u drugu zemlju, koja ne obezbjeđuje odgovarajući stepen zaštite u smislu stava (1) ovog člana, kada kontrolor u drugoj zemlji pruži dovoljno garancija u pogledu zaštite privatnosti i osnovnih prava i sloboda pojedinaca ili pružanje sličnih prava proizlazi iz odredaba posebnog ugovora.

Član 19

(Obrada ličnih podataka u sredstvima javnog informisanja)

(1) Obrada ličnih podataka u novinarske svrhe, u svrhe umjetničkog i literarnog izražavanja, vršiće se u skladu sa posebnim propisom i kodeksima ponašanja.

(2) Na obradu ličnih podataka u svrhe navedene u stavu (1) ovog člana ne odnose se odredbe ovog Zakona, osim odredaba o bezbjednosti i povjerljivosti kao i o odgovornosti za štetu.

Član 20

(Obrada podataka u statističke, istorijske i naučne svrhe)

(1) Nakon isteka vremenskog perioda koji je neophodan da bi se ispunila svrha u koju su podaci prikupljeni, ti podaci mogu da se obrađuju samo u statističke, istorijske i naučne svrhe. Podaci prikupljeni i pohranjeni u te svrhe neće se koristiti u druge svrhe.

(2) Lični podaci mogu da budu obrađivani za potrebe statistike, istorije i nauke bez saglasnosti nosioca podataka. Čim se završi obrada podataka u ove svrhe, podaci moraju da budu učinjeni anonimnim.

(3) Kada se koriste lični podaci u ove svrhe, neophodno je poštovanje prava na zaštitu privatnosti i ličnog života nosioca podataka.

Član 21

(Objavljivanje ličnih podataka u institutima za istraživanje)

Organizacija ili lice koje vrši obradu podataka u svrhu naučnog istraživanja može da objavi informacije dobijene iz ličnih podataka ako za to dobije pismenu saglasnost nosioca podataka.

Član 21a

(Obrada ličnih podataka putem video-nadzora)

(1) Snimci pohranjeni putem video-nadzora na određenom prostoru na osnovu kojih se može identifikovati nosilac podataka predstavljaju zbirku ličnih podataka.

(2) Kontrolor koji vrši video-nadzor dužan je da donese odluku koja će sadržavati pravila obrade s ciljem poštovanja prava na zaštitu privatnosti i ličnog života nosioca podataka, ako video-nadzor nije propisan zakonom.

(3) Kontrolor koji vrši video-nadzor dužan je da na vidnom mjestu istakne obavještenje o vršenju video-nadzora i kontakt putem kojeg se mogu dobiti pojedinosti o video-nadzoru.

GLAVA III – PRAVA NOSIOCA PODATAKA

Član 22

(Obavještavanje o prikupljanju podataka)

Kontrolor podataka prije nego što počne da prikuplja podatke obavještava nosioca podataka, ako on o tome već nije obaviješten, o sljedećem:

a) svrsi obrade,

b) kontroloru, prijemnom organu ili trećoj strani kojoj će podaci biti dostupni,

c) da li je zakonska obaveza dostavljanje podataka za obradu,

d) o posljedicama u slučaju da nosilac podataka odbije da tako postupi,

e) u kojim slučajevima nosilac podataka ima pravo da odbije da dostavi lične podatke,

f) da li je pribavljanje ličnih podataka na dobrovoljnoj osnovi,

g) da li postoji pravo pristupa i pravo ispravke podataka koji se na njega odnose.

Član 23

(Izvor ličnih podataka)

Ako kontrolor nije pribavio lične podatke od nosioca podataka, dužan je da bez odgađanja obavijesti nosioca podataka o tome ko je treća strana koja je kontroloru dostavila lične podatke, te obezbijediti informacije u skladu sa članom 22. ovog zakona.

Član 24

(Pravo pristupa ličnim podacima)

(1) Kontrolor podataka obavještava nosioca podataka na njegov zahtjev o toku obrade njegovih podataka koju vrši kontrolor ili obrađivač podataka, svrsi obrade podataka, zakonskoj osnovi i trajanju obrade, da li su podaci pribavljeni od nosioca podataka ili od treće strane i o pravu na pristup ličnim podacima, kao i o tome ko je primio ili ko će da primi podatke i za koju svrhu.

(2) Kontrolor nije dužan da pruži obavještenje o obradi ličnih podataka ako:

a) lične podatke obrađuje isključivo u statističke, naučnoistraživačke ili arhivske svrhe;

b) ako podatak ili činjenica da su podaci bili pohranjeni mora biti održana u tajnosti na osnovu zakona ili s obzirom na njihovu vrstu, posebno zbog prevladavajućeg opravdanog interesa treće strane.

c) obrađuje lične podatke uz saglasnost nosioca podataka u skladu sa članom 5. ovog Zakona.

Član 25

(Način dostavljanja informacije)

(1) Ako zakonom nije drugačije predviđeno, kontrolor je dužan da na osnovu zahtjeva nosioca podataka jednom godišnje, bez nadoknade, dostavi nosiocu podataka informacije u vezi sa obradom njegovih ličnih podataka.

(2) U suprotnom, ove informacije dostavljaju se u bilo koje vrijeme, uz odgovarajuću nadoknadu koja ne prelazi iznos troškova dostavljanja informacija.

(3) Kontrolor podataka dužan je da dostavi ove informacije u pisanoj i razumljivoj formi, u roku od 30 dana od dana kada je podnesen zahtjev.

Član 26

(Prigovor u vezi sa direktnim marketingom)

(1) Nosilac podataka ima pravo da podnese besplatan prigovor na zahtjev kontrolora u pogledu budućeg korišćenja ili prenosa njegovih podataka za svrhu direktnog marketinga ili da bude obaviješten prije nego što njegovi podaci budu prvi put preneseni trećoj strani u svrhu direktnog marketinga.

(2) U slučaju da nosilac podataka ne da saglasnost, lični podaci se ne mogu dostaviti trećoj strani.

Član 27

(Ispravljanje, brisanje i blokiranje podataka)

(1) Kontrolor će na zahtjev nosioca podataka ispraviti, izbrisati ili blokirati podatke za koje se utvrdi da su netačni ili da su pogrešno navedeni ili obrađeni na drugi način koji je suprotan zakonu i pravilima koji se odnose na obradu podataka.

(2) Kontrolor će na zahtjev nosioca podataka obavijestiti treću stranu kojoj su podaci preneseni o ispravkama iz stava (1) ovog člana.

Član 28

(Utvrđivanje izuzetaka u pravima)

(1) Kontrolor podataka nije dužan da pruži informaciju o obradi ličnih podataka, niti da omogući pristup ličnim podacima ako bi se time mogla nanijeti značajna šteta legitimnim interesima sljedećih kategorija u Bosni i Hercegovini:

a) državnoj bezbjednosti;

b) odbrani;

c) javnoj bezbjednosti;

d) preventivi, istrazi, otkrivanju krivičnih djela i gonjenju izvršilaca, te povredi etičkih pravila profesije;

e) važnim privrednim i finansijskim interesima, uključujući monetarna, budžetska i poreska pitanja;

f) inspekcijskim i drugim kontrolnim dužnostima;

g) zaštiti nosioca podataka ili pravima i slobodi drugih.

(2) Ovakva ograničenja dozvoljena su samo u mjeri u kojoj su potrebna u jednom demokratskom društvu za jednu od navedenih svrha.

(3) Kontrolor podataka navešće razlog zbog kojeg je odbijen zahtjev za dostavljanje informacije nosiocu podataka o obradi njegovih ličnih podataka.

(4) Kontrolor podataka dužan je da podnese Agenciji godišnji izvještaj o odbijenim zahtjevima nosioca podataka.

Član 29

(Donošenje odluke na osnovu automatske obrade podataka)

(1) Kontrolor ne može da donese odluku koja će proizvesti pravno dejstvo na nosioca podataka ili koja može značajno da utiče na njega, a cilj joj je da procijeni određene lične odlike nosioca podataka, koja je zasnovana isključivo na automatskoj obradi ličnih podataka.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, odluka donesena isključivo na osnovu automatske obrade podataka proizvodi pravno dejstvo za nosioca podataka:

a) ako je donesena u postupku zaključivanja ili izvršavanja ugovora, pod uslovom da je zahtjev nosioca podataka ispunjen ili ako postoje odgovarajuće mjere zaštite njegovih zakonitih interesa;

b) ako je kontrolor ovlašćen na osnovu zakona, koji takođe određuje mjere zaštite zakonitih interesa nosioca podataka, da donese takvu odluku.

Član 30

(Podnošenje prigovora)

(1) Kada nosilac podataka ustanovi ili posumnja da su kontrolor ili obrađivač podataka povrijedili njegovo pravo ili da postoji direktna opasnost za povredu prava, može da podnese prigovor Agenciji radi zaštite svojih prava i da zahtijeva da:

a) se kontrolor ili obrađivač uzdrže od takvih radnji i isprave činjenično stanje prouzrokovano tim radnjama;

b) kontrolor ili obrađivač isprave ili dopune lične podatke tako da oni budu autentični i tačni;

c) lični podaci budu blokirani ili uništeni.

(2) O zahtjevu nosioca podataka iz stava (1) ovog člana Agencija donosi rješenje koje se dostavlja podnosiocu prigovora i kontroloru.

(3) Protiv rješenja Agencije nije dozvoljena žalba, ali može da se pokrene upravni spor kod Suda Bosne i Hercegovine.

(4) Prilikom odlučivanja o prigovoru, Agencija postupa prema odredbama Zakona o upravnom postupku.

Član 31

(Oslobađanje od odgovornosti)

(1) Agencija može da oslobodi kontrolora podataka od odgovornosti ako dokaže da nije mogao da spriječi povredu prava nosioca podataka koju je prouzrokovalo lice koje radi na obradi ličnih podataka.

(2) Nosilac podataka i pored toga može da zahtijeva od kontrolora ili obrađivača da obustavi nepravilnosti, ispravi nezakonito prouzrokovano činjenično stanje, izvrši ispravku, dopunu, blokadu ili uništi lične podatke.

Član 32

(Odgovornost za štetu)

(1) Kontrolor podataka dužan je da nadoknadi materijalnu ili nematerijalnu štetu nosiocu podataka ako mu je ona nanesena zbog povrede prava na privatnost.

(2) U sporovima radi nadoknade štete nosilac podataka podnosi tužbu nadležnom sudu na čijem području ima prebivalište ili boravište, ili nadležnom sudu na čijem području kontrolor ima sjedište.

(3) Visinu novčane nadoknade za materijalnu štetu utvrđuje nadležni sud, osim ako se stranke pred sudom sporazumno ne dogovore o visini nadoknade.

(4) Nematerijalna šteta nadoknađuje se javnim izvinjenjem te isplatom pravične novčane nadoknade.

(5) Kontrolor podataka će odgovarati ako je povredu prava nosioca podataka, propisanih ovim zakonom, nanio i obrađivač.

Član 33

(Oslobađanje od odgovornosti za štetu)

(1) Kontrolor podataka može da se oslobodi odgovornosti za štetu, u cjelini ili djelimično, ako dokaže da nije odgovoran za događaj koji je doveo do nastanka štete.

(2) Obeštećenje se neće isplatiti za štetu koju je oštećena strana prouzrokovala namjerno ili krajnjom nepažnjom.

GLAVA IV – ORGAN ZADUŽEN ZA ZAŠTITU PODATAKA

Član 34

(Djelokrug propisivanja)

Na sva pitanja organizacije i upravljanja te druga pitanja značajna za funkcionisanje Agencije kao upravne organizacije, kao što je donošenje pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i ostalih podzakonskih propisa, upravni nadzor, odnos između institucija Bosne i Hercegovine, te odnos Agencije prema pravnim i fizičkim licima, u mjeri u kojoj nisu propisana ovim zakonom, primjenjuje se Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine i Zakon o upravi.

Član 35

(Definicija Agencije)

(1) Agencija je samostalna upravna organizacija osnovana da bi se obezbijedila zaštita ličnih podataka, na čijem čelu je direktor.

(2) Agencija djeluje potpuno nezavisno u izvršenju dužnosti koje su joj povjerene.

Član 36

(Finansiranje)

Sredstva potrebna za finansiranje rada Agencije obezbjeđuju se iz buxeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

Član 37

(Uspostavljanje Agencije)

(1) Sjedište Agencije je u Sarajevu.

(2) Agencija može da ima odjeljenja i ostale organizacione jedinice koje se uspostavljaju pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Član 38

(Radni odnosi u Agenciji)

(1) Zaposleni Agencije su državni službenici i zaposlenici.

(2) Radni odnosi državnih službenika koji rade u Agenciji uređuju se Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

(3) Radni odnosi zaposlenika unutar Agencije uređuju se Zakonom o radu u institucijama Bosne i Hercegovine.

(4) Radna mjesta na kojima rade državni službenici i ostali zaposleni uređuje se pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Član 39

(Nacionalna zastupljenost)

Struktura državnih službenika i zaposlenika u Agenciji generalno odražava nacionalnu strukturu stanov- ništva Bosne i Hercegovine prema popisu stanovništva iz 1991. godine.

Član 40

(Nadležnosti i poslovi Agencije)

(1) Poslovi iz nadležnosti Agencije su:

a) nadgledanje sprovođenja odredaba ovog Zakona i drugih zakona o obradi ličnih podataka;

b) postupanje po podnesenim prigovorima nosioca podataka;

c) podnošenje Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine godišnjeg izvještaja o zaštiti ličnih podataka, koji treba da bude dostupan javnosti;

d) praćenje uslova za zaštitu ličnih podataka davanjem predloga za usvajanje ili izmjenu zakona koji se odnose na obradu ličnih podataka, te davanje mišljenja sa predlozima tih zakona i staranje o ispunjavanju kriterijuma zaštite podataka koji proističu iz međunarodnih sporazuma obavezujućih za Bosnu i Hercegovinu.

2) Agencija je ovlašćena da:

a) putem inspekcije nadzire da li se ispunjavaju obaveze propisane ovim zakonom;

b) vodi Glavni registar;

c) prima primjedbe i prigovore građana koje se odnose na kršenje ovog Zakona;

d) donosi propise za sprovođenje, smjernice ili druge pravne akte, u skladu sa zakonom;

e) nalaže da se blokiraju, brišu ili unište podaci, privremeno ili trajno zabrani obrada, upozorava ili opominje kontrolora;

f) podnosi zahtjev za podnošenje prekršajnog postupka u skladu sa ovim zakonom;

g) daje savjete i mišljenja u vezi sa zaštitom ličnih podataka;

h) sarađuje sa sličnim organima u drugim državama;

i) vrši druge dužnosti propisane zakonom;

j) nadzire iznošenje ličnih podataka iz Bosne i Hercegovine;

k) izreći kaznu u okviru prekršajnog postupka, u skladu sa ovim zakonom.

Član 41

(Kontrola koju vrši Agencija)

(1) Kad uoči nezakonitu obradu ličnih podataka, Agencija zahtijeva od kontrolora da prekine takvu obradu te nalaže druge mjere. Kontrolor bez odgađanja preduzima naložene mjere i o tome u roku od 15 dana pismeno informiše Agenciju.

(2) U vršenju dužnosti Agencija može da zahtijeva od kontrolora ili obrađivača podataka da joj dostavi informacije o bilo kojem pitanju, a takođe može i da izvrši uvid u bilo koji dokument i evidenciju u kojima mogu da budu lični podaci.

(3) Agencija ima pravo da uđe u sve prostorije u kojima se vrši obrada podataka. Ulazak i kontrola imovine i prostorija kontrolora podataka koji nisu propisani zakonom mogu da se obavljaju jedino tokom radnog vremena.

(4) Državne i službene tajne neće predstavljati prepreku za Agenciju da ostvari svoja prava navedena u ovom članu, ali odredbe o tajnosti su i za Agenciju obavezujuće.

(5) Javni organi vlasti obavezni su da Agenciji na njen zahtjev pruže podršku u vršenju njenih dužnosti.

Član 42

(Rukovođenje – direktor)

(1) Agencijom rukovodi direktor Agencije (u daljem tekstu: direktor).

(2) Za svoj rad i rad Agencije direktor je odgovoran Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.

(3) Direktor ima jednog zamjenika.

(4) Zamjenik direktora zamjenjuje direktora za vrijeme njegovog odsustva i izvršava dužnosti koje mu prenese direktor.

Član 43

(Imenovanje direktora i zamjenika direktora)

Direktora i zamjenika direktora imenuje Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na mandat od pet godina, uz mogućnost ponovnog imenovanja.

Član 44

(Posebni uslovi za imenovanje direktora i zamjenika direktora)

Osim opštih uslova, kandidat za direktora i zamjenika direktora mora imati:

a) obrazovanje diplomiranog pravnika najmanje VII stepena stručne spreme, odnosno bolonjskog sistema studiranja, sa ostvarenih 240 bodova;

b) pet godina radnog iskustva na poslovima rukovođenja u upravi;

c) dokazano iskustvo u oblasti poštovanja ljudskih prava;

d) priznat visok moralni status.

Član 45

(Uslovi za suspenziju i razrješenje direktora i zamjenika direktora)

(1) Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine može suspendovati direktora i zamjenika direktora ako se otkrije nezakonit rad Agencije.

(2) Suspenzija će trajati sve dok se nezakonit rad Agencije ne utvrdi konačnom odlukom.

(3) Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine može razriješiti direktora i zamjenika direktora prije isteka njegovog mandata:

a) na njegov zahtjev;

b) ako trajno nije u mogućnosti da obavlja svoje dužnosti;

c) ako se utvrdi nezakonit rad Agencije;

d) ako mu je konačnom odlukom utvrđena disciplinska odgovornost;

e) ako mu je izrečena pravosnažna kazna zatvora u trajanju dužem od šest mjeseci.

Član 46

(Dužnosti i odgovornosti direktora)

(1) Direktor:

a) predstavlja Agenciju;

b) izrađuje godišnji plan rada shodno smjernicama predsjedavajućeg Savjeta ministara, te godišnji buxet Agencije i predlaže ih na usvajanje Savjetu ministara;

c) rukovodi i usmjerava poslove iz nadležnosti Agencije;

d) predlaže nadležnom organu da pokrene pregovore u vezi sa zaključivanjem međunarodnih sporazuma o saradnji u vezi sa pitanjima zaštite ličnih podataka;

e) vrši stalne analize radi racionalnog rasporeda zaposlenih i tehničkih sredstava.

(2) Osim dužnosti i odgovornosti iz stava (1) ovog člana, direktor obavlja i druge poslove, kao što su:

a) predlaganje Savjetu ministara pravilnika o unutrašnjoj organizaciji uključujući ukupni broj zaposlenih i kriterijume za popunjavanje, drugih pravilnika i drugih propisa predviđenih zakonom, u skladu sa Zakonom o ministarstvima i drugim organima Bosne i Hercegovine;

b) imenovanje rukovodilaca organizacionih jedinica Agencije;

c) dodjeljivanje zadataka pomoćnicima direktora u skladu sa zakonom;

d) odlučivanje o pravima i dužnostima iz radnog odnosa državnih službenika i ostalih zaposlenih u skladu sa važećim zakonima iz ove oblasti;

e) nabavljanje opreme i drugih materijalnih sredstava za potrebe Agencije;

f) podnošenje godišnjeg izvještaja o radu Savjetu ministara, a, po potrebi ili na zahtjev ministra, podnošenje i posebnih izvještaja;

g) dostavljanje izvještaja Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i Savjetu ministara;

h) obavljanje i drugih dužnosti propisanih zakonom.

(3) Direktor je odgovoran za zakonit rad Agencije i za zakonito trošenje sredstava dodijeljenih Agenciji iz buxeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

Član 47

(Kontrola aktivnosti Agencije)

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine može, po potrebi, da zatraži da se izvrši kontrola rada Agencije.

GLAVA IVa – LIČNI PODACI BIVŠIH INSTITUCIJA

Član 47a

(Lični podaci bivših institucija)

(1) Bivše institucije, u smislu ovog zakona, jesu organi uprave, organi izvršne i sudske vlasti, kao i društvene organizacije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

(2) Lične podatke koje su pohranile bivše institucije mogu koristiti javni organi BiH, koji po prirodi poslova izvršavaju iste nadležnosti, u skladu sa ovim zakonom.

Član 47b

(Uslovi za obradu podataka bivših institucija)

(1) Javnim organima u Bosni i Hercegovini dozvoljena je obrada podataka bivših institucija u sljedećim slučajevima:

a) obrada podataka je potrebna za zakonito izvršavanje dužnosti unutar njihovog djelokruga;

b) obnavljanje prikupljanja tih podataka predstavlja neprimjeren napor;

c) nosilac podataka nije podnio prigovor za obradu u skladu sa članom 47c. ovog zakona;

d) nadležnost i odgovornost javnog organa koje obrađuje podatke jasno je određena.

(2) Lični podaci koji se obrađuju u skladu sa stavom (1) ovog člana obrađuju se isključivo u svrhu izvršavanja nadležnosti javnog organa.

Član 47c

(Pravo na prigovor zbog obrade podataka bivših institucija)

(1) Nosilac podataka može podnijeti prigovor na obradu podataka bivših institucija ako su ti podaci prikupljeni bez njegove saglasnosti ili ako je to u suprotnosti sa sada važećim zakonskim pravilima.

(2) Nosilac podataka treba da bude na primjeren način obaviješten o:

a) izvoru tih podataka;

b) svrsi njihovog izvornog korišćenja;

c) vrsti i obimu namjeravane obrade;

d) sadašnjem javnom organu koji je odgovoran za obradu podataka i

e) mogućnosti podnošenja prigovora za obradu.

(3) Javni organ prije početka obrade podataka može nosioce podataka uopšteno obavijestiti, ako pojedinačno saopštenje predstavlja neprimjeren napor ili ako legitiman interes nosioca podataka ne prevlada, kada je potrebno lično upoznavanje nosioca podataka sa obradom podataka.

Član 47d

(Brisanje ličnih podataka bivših institucija)

(1) Ako obrada podataka bivših institucija nije dozvoljena u skladu sa članom 47b. ovog zakona, onda javni organ u čijem je posjedu taj podatak treba da ga preda nadležnom arhivu.

(2) Nosilac podataka može zahtijevati brisanje podataka bivših institucija ako su oni nezakonito prikupljeni.

(3) Javni organ koji zaprimi takav zahtjev dužan je da donese odluku o brisanju podataka ako to nije suprotno javnom interesu ili legitimnim interesima treće strane.

GLAVA V – KAZNENE ODREDBE

Član 48

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000 KM do 100.000 KM kazniće se za prekršaj kontrolor ako:

a) protivpravno obrađuje posebnu kategoriju ličnih podataka (član 9);

b) prenosi lične podatke u inostranstvo ako u državi u koju se prenose nisu zadovoljeni uslovi predviđeni u članu 5. ovog Zakona i pod uslovom da strani kontrolor za sve podatke ne ispoštuje iste principe zaštite podataka (član 18).

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se odgovorno lice u kontroloru novčanom kaznom u iznosu od od 1.000 KM do 15.000 KM.

(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se zaposlenik u kontroloru novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 10.000 KM.

Član 49

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 KM do 100.000 KM kazniće se za prekršaj kontrolor ako:

a) obrađuje lične podatke suprotno članu 4. ovog Zakona;

b) obrađuje lične podatke bez saglasnosti nosioca podataka (član 5. stav (1));

c) obrađuje lične podatke bez saglasnosti nosioca podataka a nije ispunjen nijedan od uslova iz člana 6;

d) ne provjeri da li su lični podaci koje obrađuje autentični i tačni (član 7. stav (1));

e) bez odgađanja ne uništi netačne i nepotpune podatke (član 7. stav (2));

f) obrađuje lične podatke na osnovu posebnog zakona a ne poštuje pravo na zaštitu privatnog i ličnog života nosioca podataka (član 8. stav (1));

g) prenosi lične podatke odnosno objedinjuje dosijee i evidencije a da nisu zadovoljeni propisani uslovi (član 8. stav (2));

h) automatski obrađuje posebnu kategoriju ličnih podataka a da nije obezbijedio zakonom predviđenu zaštitu (član 10);

i) ne preduzme neophodne mjere i postupke protiv neovlašćenog ili slučajnog pristupa, mijenjanja, uništenja ili gubitka, neovlašćenog prenosa, drugih oblika nezakonite obrade, kao i mjere protiv zloupotrebe ličnih podataka (član 11. stav (2));

j) ne sačini plan bezbjednosti podataka (član 11. stav (4));

k) povjeri obradu ličnih podataka obrađivaču a da sa njim ne sačini ugovor o tome (član 12. stav (1));

l) obrađivač podataka prenese svoju odgovornost na drugog obrađivača a za to nije izričito dobio uputstvo kontrolora (član 12. stav (4));

m) protivpravno da lične podatke trećoj strani (član 17);

n) podatke prikupljene i pohranjene u statističke, arhivske i naučne svrhe koristi u druge svrhe (član 20. stav (1));

o) objavi informaciju dobijenu prilikom obrade ličnih podataka u statističke, arhivske i naučne svrhe bez saglasnosti nosioca podataka (član 21);

p) ne postupi po zahtjevu Agencije da prekine nezakonitu obradu ličnih podataka i ne preduzme naložene mjere (član 41. stav (1));

lj) kontrolor ili obrađivač koji ne dostavi informaciju po zahtjevu Agencije ili onemogući Agenciji uvid u bilo koji dokument ili evidenciju u kojima mogu da budu lični podaci (član 41. stav (2));

r) onemogući ulazak službenicima Agencije u bilo koje prostorije u kojima se vrši obrada ličnih podataka (član 41. stav (3));

s) ne odredi predstavnika za obradu podataka u Bosni i Hercegovini (član 12a.);

t) vrši video-nadzor a nije donio odluku koja će sadržavati pravila obrade i/ili nije istakao obavještenje o vršenju video-nadzora na vidnom mjestu (član 21a.).

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se odgovorno lice u kontroloru novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 10.000 KM.

(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se zaposlenik u kontroloru novčanom kaznom u iznosu od 300 KM do 5.000 KM.

Član 50

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 50.000 KM kazniće se za prekršaj kontrolor ako:

a) obrađuje lične podatke na osnovu saglasnosti nosioca podataka koja nije sačinjena u skladu sa članom 5. stav (2);

b) ne može da dokaže da postoji saglasnost i ko ne čuva saglasnost za vrijeme obrade ličnih podataka za čiju obradu je data saglasnost (član 5. st. (4. i 5));

c) koji povjeri obradu ličnih podataka obrađivaču a da ugovor ne sadrži propisane elemente (član 12. stav (2));

d) obrađivač podataka započne obradu na osnovu ugovora ili pravnog akta koji ne obavezuje obrađivača prema kontroloru (član 12. stav (3));

e) ne uspostavi i ne vodi propisanu evidenciju (član 13);

f) ne dostavi Agenciji podatke iz evidencije iz člana 13 (član 14. stav (1));

g) uspostavi zbirku ličnih podataka prije nego što dostavi zahtjev Agenciji (član 14. stav (2));

h) počne da uspostavlja zbirke ličnih podataka a da nije dobio saglasnost Agencije ili da nisu istekla dva mjeseca od kada je podnesen zahtjev Agenciji (član 14. stav (3));

i) u roku od 14 dana ne dostavi Agenciji podatke o uspostavljanju zbirke ličnih podataka ili o primjenama u formiranim zbirkama (član 14. stav (5));

j) ne vodi posebnu evidenciju o ličnim podacima koji su dati trećoj strani (član 17. stav (5));

k) obrađuje lične podatke u novinarske svrhe, svrhe umjetničkog i literarnog izražavanja suprotno odredbama o bezbjednosti i povjerljivosti podataka (član 19. stav (2));

l) lične podatke ne učini anonimnim nakon obrade za statističke, arhivske i naučne svrhe (član 20. stav (2));

m) ne obezbijedi prilikom obrade podataka za statističke, arhivske i naučne svrhe nivo zaštite propisan ovim zakonom (član 20. stav (3));

n) prije nego što počne da prikuplja podatke ne obavijesti nosioca podataka, osim ako on nije već obaviješten o tome (član 22);

o) ne obavijesti nosioca podataka o trećoj strani koja mu je dostavila lične podatke (član 23);

p) na osnovu zahtjeva nosioca podataka ne dostavi jednom godišnje, bez nadoknade, informaciju u vezi sa obradom njegovih ličnih podataka (član 25. stav (1));

r) ne dostavi informaciju u pisanoj i razumljivoj formi u roku od 30 dana od dana kada je podnesen zahtjev (član 25. stav (3));

s) odbije zahtjev da pruži informacije a da to nije zakonom predviđeno (član 26. stav (1));

t) ne obezbijedi nosiocu podataka da podnese besplatan prigovor u pogledu budućeg korišćenja ili prenosa njegovih podataka u svrhu direktnog marketinga ili ne obavijesti nosioca podataka prije prvog prenosa njegovih podataka trećoj strani u svrhu direktnog marketinga (član 26. stav (1));

u) dostavi lične podatke trećoj strani bez saglasnosti nosioca podataka (član 26. stav (2));

f) donese odluku isključivo na osnovu automatske obrade ličnih podataka (član 29).

č) ne navede razloge zbog kojih je odbijen zahtjev kojim je tražena informacija (član 28. stav (3));

dž) ne podnese Agenciji godišnji izvještaj o odbijenim zahtjevima nosilaca podataka (član 28. stav (4));

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se odgovorno lice u kontroloru novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 5.000 KM.

(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se zaposlenik u kontroloru novčanom kaznom u oznosu od 100 KM do 1.000 KM.

Član 51

Novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj lice koje obrađuje lične podatke protivno uslovima i obimu koje odredi kontrolor ili obrađivač (član 16. stav (1)).

Član 52

Novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj odgovorno lice u javnom organu:

a) koje ne donese propis radi sprovođenja ovog Zakona (član 11. stav (3));

b) koje ne pruži podršku Agenciji u vršenju njene dužnosti (član 41. stav (5)).

GLAVA VI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 53

(Donošenje podzakonskih propisa)

(1) Savjet ministara donijeće propise iz čl. 11. i 15. ovog Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

(2) Savjet ministara može da donese i druge propise neophodne za sprovođenje ovog Zakona.

Član 54

(Postupak pristupa informacijama od javnog interesa)

Odredbe ovog Zakona uzeće se u obzir prilikom primjene Zakona o slobodi pristupa informacijama.

Član 55

(Mjere u prelaznom periodu)

(1) Kontrolor koji je obrađivao lične podatke do dana stupanja na snagu ovog Zakona, i koji podliježe obavezi iz člana 15, dužan je da izvrši ovu obavezu najkasnije u roku od šest mjeseca od dana kad je stupio na snagu ovaj zakon.

(2) Obrada ličnih podataka izvršena prije stupanja na snagu ovog Zakona biće usaglašena sa ovim zakonom do 31. decembra 2006. godine.

Član 56

(Imenovanja)

(1) Agencija će početi rad na osnovu posebne odluke Savjeta ministara, ali ne prije 1. januara 2006. godine.

(2) Do okončanja imenovanja direktora, Komisija za zaštitu ličnih podataka, imenovana u skladu sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka (“Službeni glasnik BiH”, broj 32/01), nastavlja sa radom u skladu sa ovim zakonom.

Član 57

(Prestanak važenja prethodnog zakona)

(1) Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o zaštiti ličnih podataka (“Službeni glasnik BiH”, broj 32/01).

(2) Propisi doneseni na osnovu Zakona o zaštiti ličnih podataka (“Službeni glasnik BiH”, broj 32/01) primjenjivaće se dok se ne donesu propisi na osnovu ovog Zakona.

Član 58

(Stupanje na snagu)

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Zakon o zastiti i dobrobiti zivotinja

0

ZAKON O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINjA

(“Sl. glasnik BiH”, br. 25/2009 i 9/2018)

GLAVA I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

(Predmet)

(1) Ovim zakonom uređuje se odgovornost ljudi za zaštitu i dobrobit životinja u pogledu držanja, smještaja i ishrane, zaštite od mučenja, zaštite životinja u vrijeme ubijanja ili klanja, stresa tokom transporta, zaštite divljih životinja, te odnos prema napuštenim životinjama, kućnim ljubimcima i laboratorijskim životinjama, formiranje etičke komisije i stručnog savjeta, kao i nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i kaznene sankcije za prekršioce zakona.

(2) Odredbe ovog zakona odnose se na sve životinje koje imaju razvijena čula za nadražaj i nervni sistem za registrovanje nadražaja koji mogu izazvati bol.

(3) Odredbe ovog zakona primjenjivaće se i na druge organizme za koje ne postoji sigurnost da li imaju svojstva životinje ili ne.

Član 2

(Značenje termina)

U ovom zakonu pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

a) analgezija je postupak smanjivanja ili isključivanja osjećaja bola kod životinje, bez gubitka svijesti;

b) anestezija je postupak isključenja osjetljivosti kod životinja;

c) eutanazija je poseban način usmrćivanja koje eliminiše patnju i bol životinja;

d) higijenski servisje služba za prikupljanje napuštenih, izgubljenih i uginulih životinja, koji osnivaju pravna lica u skladu sa odredbama ovog zakona;

e) imalac ili vlasnik životinje je fizičko ili pravno lice koje je vlasnik životinje, ili bilo koje drugo lice koje je stalno ili povremeno:

1) vlasnik životinje;

2) odgovorno ili zaduženo za životinju;

3) odgovorno za čuvanje i kontrolu djece mlađe od 16 godina koja imaju životinju, odnosno koja se bave uzgajanjem, zaštitom, upotrebom, gajenjem, upravljanjem, obučavanjem, prevozom ili prodajom životinje;

f) izgubljena životinjaje ona životinja koja je napustila vlasnika bez njegove volje i on je traži;

g) korisnik lovišta je organizacija koja gazduje lovištem;

h) kućni ljubimcisu psi, domaće mačke, domaće ptice, mali glodari, terarijumske, akvarijumske i druge životinje, koje se uzgajaju ili drže za društvo, rekreaciju, zaštitu ili pomoć čovjeku;

i) nadležni organ za sprovođenje ovog zakona je Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo);

j) nadležni ministar je ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa;

k) napuštena životinja je kućna životinja koju je vlasnik svjesno napustio;

l) eksperiment je svaki zahvat ili postupak na životinjama u naučnoistraživačke ili nastavne svrhe koji može uzrokovati bol, patnju, trpljenje, nepopravljivu štetu ili smrt, ali isključujući najmanju bolnu metodu prihvaćenu u modernoj praksi (tzv. humana metoda) za ubijanje ili obilježavanje životinja. Eksperiment počinje kad se životinja priprema za ispitivanje, a završava kad prestaju posljednja posmatranja životinje vezana za eksperiment. Eliminacija bola, trpljenja, patnje ili nepopravljive štete uspješno se postiže upotrebom anestezije ili analgezije ili drugim metodama;

m) omamljivanje je obavezan postupak prije klanja koji, upotrijebljen na životinji, uzrokuje gubitak svijesti i osjećaja i traje dok ne nastupi smrt;

n) prevoznik je fizičko ili pravno lice koje obavlja prevoz živih životinja;

o) skloništa za životinje su prostori u kojima se smještaju pronađene (napuštene i izgubljene) životinje radi daljnje brige i mogućeg udomljavanja;

p) veterinarje doktor veterinarske medicine ili diplomirani veterinar sa veterinarskom licencom;

r) veterinarski tehničar je lice koje, pod kontrolom veterinara, obavlja pojedinačne veterinarske poslove u veterinarstvu u skladu sa Zakonom o veterinarstvu u BiH;

s) životinje za držanje su životinje koje se drže ili gaje za proizvodnju hrane, odnosno za proizvodnju vune, kože, krzna ili u druge privredne svrhe;

t) životinje iz zooloških vrtova su životinje koje slobodno žive, koje se slobodno izlažu u stalnom objektu najmanje sedam dana u godini, sa izuzetkom cirkusa i trgovina kućnih ljubimaca.

Član 3

(Zabrana ubijanja i mučenja)

Zabranjeno je životinju bez opravdanog razloga ubiti, nanositi joj bol, patnju i štetu, mučiti je i namjerno izlagati stresu i strahu.

GLAVA II – ZAŠTITA ŽIVOTINjA PRI DRŽANjU I UZGAJANjU

Član 4

(Zaštita životinja pri držanju)

Posebno je zabranjeno:

a) prisiljavati životinju na rad i napore koje ona, zbog svog uzrasta ili stanja, ne može podnijeti ili koji prevazilaze njezinu snagu;

b) napuštati životinje držane zbog društva i druge životinje držane pod nadzorom čovjeka;

c) uzgojenu ili othranjenu divlju životinju izložiti slobodnoj prirodi ili je ondje naseliti, ako nije pripremljena za preživljavanje u takvom životnom prostoru;

d) nanositi bol, patnju ili povredu životinjama pri dresuri;

e) nanositi bol, patnju, ubijati ili povređivati životinje tokom snimanja filmova, reklamnih poruka, izlaganja ili sličnih namjena;

f) provjeravati oštrinu životinje na drugoj životinji, huškati jednu životinju na drugu, te priređivati borbe životinja, uključujući borbe pasa, bikova, medvjeda, pijetlova kao i svih ostalih životinja;

g) huškati životinje na čovjeka, osim prilikom dresure službenih pasa ministarstva unutrašnjih poslova i vojske;

h) obavljati operativno-kozmetičke i hirurške zahvate na životinjama koji nisu propisani kao svojstveni pojedinim pasminama, o čemu će propise donijeti Kancelarija za veterinarstvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Kancelarija);

i) hraniti živim životinjama druge životinje;

j) upotrebljavati žive kičmenjake kao mamce u lovu i ribolovu;

k) onemogućavati kretanje životinji na način da joj se nanosi bol, patnja ili povreda;

l) bolesne, povrijeđene ili životinje s vidljivom manom koristiti u zaprezi ili pod sedlom;

m) podsticati rast životinja dodavanjem u hranu materija sa farmakološkim djelovanjem u svrhu podsticanja povećanja tjelesne mase;

n) odstranjivanje glasnica živini i psima;

o) bolno potkivanje kopitara;

p) odstranjivanje kandži mačkama;

r) spolno zloupotrebljavati;

s) pojesti životinju koja je kućni ljubimac;

t) isprobavati municiju na životinji;

u) prilikom treninga ili drugih sportskih takmičenja ili sličnih priredbi, primjenjivati mjere na životinji koje uzrokuju znatne bolove, patnje ili povrede i koje mogu uticati na sposobnost životinja, kao i davati sredstva za doping životinjama;

v) na silu hraniti životinju, osim u slučaju kada je to medicinski opravdano;

z) davati životinji hranu koja joj prouzrokuje patnju, bol i štetu;

aa) upotrebljavati nedozvoljene zamke za hvatanje životinja;

bb) uzgajati životinje u svrhu proizvodnje krzna;

cc) držati životinje u cirkusima, te ih koristiti u cirkuskim predstavama s drugim životinjama;

dd) organizovati trke pasa na tvrdim podlogama;

ee) koristiti tehničke uređaje, pomoćna sredstva ili naprave kojima se u obliku kazne utiče na ponašanje životinja, uključujući bodljikave ogrlice ili sredstva koja uključuju upotrebu električne struje ili hemisjkih supstanci;

ff) uzgajati životinje na način da trpe bol, patnju i strah, te ih namjerno povređivati, protivno pravilima struke, odnosno najnovijim naučnim dostignućima, te uvoziti i prodavati životinje koje potiču iz takvog uzgoja;

gg) povećavati agresivnost životinja selekcijom ili drugim metodama;

hh) davati žive životinje kao nagrade u igrama na sreću;

ii) prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, povrede ili strah;

jj) izlagati životinje nepovoljnim temperaturama i vremenskim uslovima, protivno prihvaćenim zoohigijenskim standardima za pojedinu vrstu ili nedostatku kiseonika, čime se uzrokuju bol, patnja, povrede ili strah životinja;

kk) zanemarivati životinje s obzirom na njihovo zdravlje, smještaj, ishranu i njegu.

Član 5

(Dužnosti imaoca životinje)

(1) Imalac životinje, zavisno od vrste, pasmine, starosti i fizioloških potreba, dužan je da:

a) hrani i napaja životinju prema njenim fiziološkim potrebama;

b) njeguje životinju i obezbijedi joj zdravstvenu zaštitu;

c) smjesti životinju u dovoljno prostora i obezbijedi joj odgovarajuće uslove za kretanje, ako je privezana ili zatvorena;

d) životinjama koje se drže u zatvorenim prostorima obezbijedi dovoljno svjetlosti, toplote, vlage, provjetravanje, higijenu prostora;

e) obezbijedi takav sistem nadzora nad životinjama koje se drže u zatvorenim prostorima da u slučaju nesreće može reagovati na propisan način;

f) ne izlagaže životinju ekstremnoj toploti ili hladnoći;

g) obezbijedi životinji dovoljno kretanja.

(2) Detaljne uslove i način držanja životinja, kao i način osposobljavanja lica koja se brinu o životinjama propisuje Kancelarija.

Član 6

(Zaštita kućnih ljubimaca)

(1) Kućni ljubimci moraju imati životne uslove u skladu sa njihovim potrebama.

(2) Nadležno ministarstvo, na predlog Kancelarije, propisuje detaljne uslove koji se odnose na držanje i dobrobit kućnih ljubimaca, kao i način označavanja životinja.

(3) Zabranjeno je držati kao kućne ljubimce životinje koje su zaštićene, divlje životinje, te životinjske vrste i pasmine koje su opasne za život.

(4) Imaoci kućnih ljubimaca moraju obezbijediti kontrolu razmnožavanja životinja pod njihovim nadzorom.

Član 7

Uzgajanje kućnih životinja namijenjenih prodaji ne može početi prije nego što nadležno ministarstvo, na predlog Kancelarije, ne donese rješenje o zadovoljavanju uslova.

Član 8

(Registracija kućnih ljubimaca)

(1) Imaoci pasa i mačaka dužni su da registruju pse i mačke u veterinarskoj organizaciji koja vodi registar životinja, u roku od sedam dana od dana sticanja vlasništva.

(2) Radi identifikacije, sve životinje trajno treba da budu označene, a imaoci pasa i mačaka dužni su da obave trajno označavanje pasa i mačaka pomoću mikročipa koje izvodi samo veterinar. Zabranjeno je uklanjanje mikročipa, osim u slućaju ako za to postoje opravdani zdravstveni razlozi.

(3) Kancelarija će voditi registar svih označenih pasa i mačaka.

Član 9

(Prodaja kućnih ljubimaca)

(1) Kućni ljubimci ne smiju se prodavati licima mlađim od 18 godina, osim ako imaju dozvolu (ako su u pratnji) roditelja ili staratelja.

(2) Zabranjena je prodaja egzotičnih životinja i životinja koje su zaštićene zakonom.

(3) Zabranjena je prodaja kućnih ljubimaca na pijacama i sajmovima.

(4) Prodaja kućnih ljubimaca dozvoljena je samo u trgovinama za prodaju kućnih ljubimaca koje ispunjavaju posebne uslove i za to imaju izdato rješenje nadležnog organa:

a) da se za svaku životinju osigura dokaz o njenom porijeklu i zdravstvenom stanju;

b) da su zaposleni u trgovinama osposobljeni za brigu o životinjama i za izdavanje pisanog uputstva o odgovarajućem načinu držanja životinja koje prodaju.

(5) Zabranjeno je prodavati pse i mačke u trgovinama za prodaju kućnih ljubimaca.

(6) Zabranjeno je stavljanje na tržište, uvoz ili izvoz krzna pasa i mačaka ili proizvoda koji sadrže ovakvo krzno.

(7) Posebne uslove iz stava (4) ovog člana, te uslove za osposobljenost osoblja i način propisivanja uputstva iz stava (4) tačka b) ovog člana propisuje nadležni organ.

GLAVA III – ZAŠTITA ŽIVOTINjA PRI OBAVLjANjU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE I ZOOTEHNIČKIH ZAHVATA

Član 10

(Odnos prema zdravlju životinja)

(1) Dužnost i obaveza imaoca životinje je da traži pomoć veterinara u slučaju povrede i bolesti životinje, pri okotu ili u slučaju drugih bolesnih stanja.

(2) Veterinar je dužan da pruži hitnu veterinarsku pomoć.

Član 11

(Intervencije na životinjama)

(1) Svi operativni i zootehnički zahvati na životinjama moraju se obavljati uz primjenu anestezije, koju mora davati doktor veterinarske medicine.

(2) U slučaju da se davanjem lokalne anestezije ne može životinji otkloniti bol, daje se opšta anestezija.

(3) Izvođenje, bez anestezije, zahvata koji kod životinje uzrokuju bol smatraće se mučenjem životinje i biće naređene mjere iz čl. 41. i 42. ovog zakona.

(4) Anestezija se ne daje u slučaju:

a) opasnosti od uginuća, ugušenja, iskrvarenja i slično;

b) označavanja životinja;

c) veterinarskih dijagnostičkih postupaka;

d) prouzrokovanja veće boli davanjem anestezije nego što je bol prouzrokovana zahvatom na životinji ili ako se kod sličnih zahvata na ljudima u pravilu ne daje anestezija;

e) anestezija se ne daje pri sljedećim zootehničkim zahvatima:

1) odstranjivanju rogova ili sprečavanju rasta rogova kod goveda mlađih od šest sedmica;

2) skraćivanja repa jagnjadi mlađoj od osam dana, elastičnim prstenovima;

3) skraćivanja repa prasadi mlađoj od četiri dana kao i jagnjadi mlađoj od osam dana;

4) skraćivanja zuba prasadi mlađoj od osam dana, ako je to potrebno za zaštitu životinje, majke i braće i sestara;

5) skraćivanja vrhova kljunova živine u intenzivnom uzgoju, kod pilića mlađih od 10 dana;

6) uklanjanja posljednjeg članka nožnog prsta koji ima kandže kod tovljenih pilića koji treba da služe kao rasplodni pijetlovi, u toku prvog dana života.

Član 12

(Amputacija)

(1) Zabranjena je djelimična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, djelimična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela dozvoljena je:

a) ako za pojedine operativne zahvate postoji veterinarsko-medicinska indikacija;

b) u slučaju kada je kastracija ili sterilizacija potrebna radi sprečavanja rađanja neželjenih životinja;

c) pri skraćivanju repova kod pasa kod kojih je zahvat u njihovu korist.

(3) Amputacija je dozvoljena i u slučaju iz člana 11. stav (4) tačka e) ovog zakona.

GLAVA IV – USMRĆIVANjE ŽIVOTINjA

Član 13

(Usmrćivanje)

Usmrćivanje životinja može se sprovesti ako:

a) je usmrćivanje životinje kičmenjaka potrebno radi održavanja prirodne ravnoteže u lovištu, u skladu sa Zakonom o lovstvu (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 4/06 i “Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 4/02);

b) se odvija u okviru mjera za uništavanje štetočina, a na drugi način se ne može spriječiti, tada se usmrćivanje smije izvršiti samo ako to neće prouzrokovati više od nužnih bolova.

Član 14

(Eutanazija)

(1) Eutanazija životinja može se sprovesti ako:

a) se životinja ne može izliječiti, a ostanak u životu će joj uzrokovati nepotrebne bolove i patnju;

b) je životinja dostigla visoku starost i otkazuju joj osnovne životne funkcije;

c) životinja boluje od neizlječive i/ili zarazne bolesti, posebno one koja može ugroziti ljude;

d) je životinja opasna za okolinu;

e) je životinja u agoniji.

(2) Za slučajeve iz stava (1) tačka a) i b) ovog člana, o usmrćivanju odlučuje imalac životinje, po preporuci veterinara, a za slučajeve iz stava (1) tačka c), d) i e) ovog člana, veterinar.

Član 15

(Način usmrćivanja)

(1) Životinju može usmrtiti lice osposobljeno za te poslove, doktor veterinarske medicine. Usmrćivanje se vrši na način koji će životinji omogućiti brzu smrt, bez patnje koja se može izbjeći.

(2) Uništavanje glodara (deratizaciju) obavljaju registrovane i za te poslove osposobljene veterinarske organizacije, na način koji će kod životinja prouzrokovati što manje boli i mučenja.

(3) Usmrćivanje životinja koje je u suprotnosti sa ovim članom smatraće se mučenjem životinja, i biće naređene mjere iz čl. 41. i 42. ovog zakona.

GLAVA V – ZAŠTITA ŽIVOTINjA PRI KLANjU

Član 16

(Omamljivanje i klanje)

(1) Životinju je dozvoljeno klati samo ako je prije iskrvarenja bila omamljena, osim ako se radi o posebnom postupku klanja određenim vjerskim obredom ili ako je životinja u agoniji.

(2) Omamljivanje se izvodi na stručan način:

a) mehaničkim načinom;

b) električnim načinom i

c) gasom.

(3) Omamljivanje i klanje mora obavljati lice koje je osposobljeno i licencirano od Kancelarije i koje ne smije upotrebljavati sredstva za omamljivanje kojima se životinji nanosi nepotreban bol.

(4) Detaljne uslove za obavljanje ritualnog klanja propisaće Kancelarija.

Član 17

(1) U klanici se sa životinjama mora postupati na sljedeći način:

a) životinje za klanje treba po dospijeću istovariti iz prevoznog sredstva uz upotrebu odgovarajuće opreme, da se poštede uznemirenosti, straha, patnji i bolova;

b) kretanje životinje unutar kruga klanice do prostora za smještaj treba da se odvija pažljivo i bez nanošenja boli, uz primjenu odogovarajućeg pribora za vođenje;

c) klaonice moraju biti opremljene odgovarajućim oborima ili stajama u koje životinje treba da budu smještene, zaštićene od nepovoljnih klimatskih uslova, hranjene i napajane do klanja;

d) životinje moraju biti omamljene odgovarajućim postupcima neposredno prije klanja, kojim se moraju dovesti u stanje neosjetljivosti i u tom stanju usmrtiti.

(2) Klanje se mora obaviti upotrebom odgovarajuće opreme.

(3) Bolesne i povrijeđene životinje treba klati na samom kraju klanja, poslije zdravih životinja, bez dodatnog izazivanja boli i mučenja.

(4) Detaljne uslove za zaštitu životinja prilikom klanja propisuje nadležno ministarstvo na predlog Kancelarije.

(5) Životinja se ne može zaklati ako nije obavljen veterinarski pregled prije klanja i ako nije omamljena na propisan i stručan način.

GLAVA VI – ZAŠTITA ŽIVOTINjA PRI PREVOZU

Član 18

(Prevoz životinja)

(1) Životinje koje se transportuju drumskim, željezničkim ili vazdušnim prevozom treba da imaju odgovarajući prostor, zavisno od vrste životinje, sa dovoljnom ventilacijom, da budu zaštićene od nepovoljnih vremenskih uslova i da im je obezbijeđena dovoljna količina vode i hrane.

(2) Za transport vodenih životinja količina vode u kojoj se nalaze mora biti dovoljna za broj životinja koje se transportuju. Mora se izbjeći povećanje temperature vode i smanjenje količine kiseonika i ne smiju se hraniti.

(3) Utovar, pretovar, istovar i prevoz životinja mora se obaviti na način koji neće kod životinja izazvati stvaranje boli ili mučenje životinje.

(4) Prevoz životinja mogu obavljati fizička i pravna lica koja su registrovana za tu djelatnost. Prevozna sredstva kojim se prevoze životinje moraju biti označena propisnom oznakom.

(5) Detaljne uslove za utovar, pretovar, istovar i pregled životinja prilikom uvoza, izvoza i unutrašnjeg prometa propisuje Kancelarija.

Član 19

(1) Zabranjeno je prevoziti životinje ako bi se prevozom izazvale patnje, bol, mučenja, oboljenja, uginuća životinja kao što je:

a) utovar i prevoz tokom velike vrućine ili hladnoće;

b) prevoz u nepokrivenim kamionima, vagonima, dijelu plovila pri čemu životinje nisu zaštićene od klimatskih uslova;

c) prevoz u zatvorenim prevoznim sredstvima, kavezima, ambalažama, ako u njima nije obezbijeđeno provjetravanje;

d) prevoz životinja osjetljivih na niske ili visoke temperature ako u prevozu nije obezbijeđena odgovarajuća temperatura;

e) prevoz bez obezbijeđene minimalne propisane površine za svaku životinju;

f) prevoz bez obezbijeđenja od samopovređivanja životinje, povređivanja drugih životinja ili ispadanja iz prevoznog sredstva;

g) prevoz bez obezbijeđenog hranjenja, napajanja i odmora životinja u propisanim intervalima;

h) prevoz bolesnih životinja ili u slučaju kada postoji sumnja da su bolesne ako nije obezbijeđena veterinarska pomoć;

i) prevoz životinja za koje postoji sumnja da boluju od zaraznih bolesti;

j) prevoz vodenih životinja u posebnim prevoznim sredstvima ili spremnicima bez dovoljne količine vode, odgovarajuće temperature i kiseonika;

k) prevoz ženki u posljednoj četvrtini bremenitosti, ženki u prvih 48 sati nakon okota i njihove mladunčadi osim ako je potrebna hitna veterinarska intervencija;

l) zabranjeno je prevoziti materijale u istom prevoznom sredstvu koji bi mogli biti opasni po njihovo zdravlje i život.

(2) Obavljanje prevoza na neki od načina iz stava (1) ovog člana smatra se mučenjem životinja.

(3) Prevoznik je dužan da obezbijedi zaštitu od opasnih i divljih životinja, te njihovu fizičku zaštitu, a prevozno sredstvo mora biti označeno tako da upozorava da se prevoze opasne ili divlje životinje.

(4) Prevoznik je dužan da odredi lice koje će se tokom prevoza brinuti o ispunjavanju propisanih uslova za transport životinja, njihovom napajanju, hranjenju i odmoru, a koje mora biti stručno osposobljeno, čiji program obuke, osposobljavanja, obučenosti propisuje nadležno ministarstvo.

(5) Pri utovaru, istovaru, pretovaru i tjeranju zabranjena je upotreba predmeta kojima se direktno nanosi bol životinji.

GLAVA VII – ZAŠTITA DIVLjIH ŽIVOTINjA

Član 20

(Divlje životinje)

Zabranjuju se radnje kojima se divlje životinje u prirodi, kao populacija ili jedinke, izvrgavaju mučenju ili se trajnije onemogućavaju u obavljanju fizioloških funkcija (hranjenja, napajanja, razmnožavanja) raznim zahvatima poput:

a) onemogućavanja pristupa vodi ograđivanjem, zagađenjem, tjeranjem i slično;

b) uništavanja cijelog staništa ili njegovih dijelova bitnih za opstanak neke vrste;

c) unošenja stranih životinjskih vrsta u stanište;

d) hvatanja živih životinja ili usmrćivanja životinja na način koji uzrokuje trajnije patnje;

e) drugih zahvata sa štetnim posljedicama.

Član 21

(Prirodna staništa)

Korisnici lovišta divljim životinjama u prirodnim staništima moraju obezbijediti:

a) sve potrebne uslove za biološki opstanak prirodne populacije u okviru ekološke ravnoteže;

b) saniranje mogućih zatečenih ili novonastalih poremećaja u staništu;

c) veterinarsku zdravstvenu zaštitu.

Član 22

(Lov)

Posebnim propisima koje donosi nadležno ministarstvo (za zaštitu životne sredine) biće regulisani: broj i način lova, vrste divljih životinja koje se mogu loviti i pecati, kao i druge aktivnosti vezane za zaštitu i dobrobit divljih životinjskih vrsta.

Član 23

(Uzgajanje divljih životinja)

Zabranjeno je uzgajati divlje životinje, osim u slučaju:

a) uzgajanja u zoološkim vrtovima;

b) radi spašavanja pojedinih životinjskih vrsta.

GLAVA VIII – ZAŠTITA ŽIVOTINjA U ZOOLOŠKIM VRTOVIMA, CIRKUSIMA I NA IZLOŽBAMA

Član 24

(Dužnosti imaoca zooloških vrtova)

Imaoci životinja u zoološkim vrtovima i na izložbama moraju, uz poštovanje ovog zakona, obezbijediti i:

a) nastambe koje prostorom i opremom zadovoljavaju osnovne potrebe svake životinjske vrste te uz zatvoreni prostor još i otvoreni prostor za kretanje;

b) primjerenu hranu i vodu u potrebnim dnevnim količinama;

c) potrebnu veterinarsku zaštitu i liječenje;

d) humani odnos zaposlenog osoblja prema životinjama;

e) zaštitu životinja od posjetilaca;

f) zaštitu posjetilaca od životinja.

Član 25

(Zoološki vrt)

(1) Zoološki vrt može se osnovati ako su osim opštih uslova ispunjeni i uslovi iz člana 24. ovog zakona.

(2) Saglasnost za osnivanje zooloških vrtova donosi nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

(3) Izložbe životinja mogu se održavati na osnovu saglasnosti o dozvoli održavanja priredbi i izložbi koje donose nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine na osnovu zahtjeva i priložene dokumentacije o porijeklu i zdravstvenom stanju životinja.

(4) Uslove za osnivanje i rad zoološkog vrta, te uslove za održavanje izložbi životinja propisuje Kancelarija.

Član 26

(Sputavanje životinja)

Zabranjeno je vođenje i nastupanje sa posebno sputanim životinjama (npr. medvjedima) te sa životinjama sa fizičkim manama.

GLAVA IX – ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLjENIH ŽIVOTINjA

Član 27

(Napuštene i izgubljene životinje)

(1) Napuštenim i izgubljenim životinjama potrebno je obezbijediti adekvatan smještaj i veterinarsku zdravstvenu pomoć.

(2) Lice koje nađe napuštenu ili izgubljenu životinju dužno je da o tome obavijesti najbližu veterinarsku organizaciju ili sklonište za životinje.

(3) Ako je životinja bolesna ili povrijeđena, te se ne može izliječiti, potrebno joj je oduzeti život na način koji uzrokuje minimalnu bol, patnju ili trpljenje (eutanazija).

(4) Zabranjeno je napuštene i izgubljene životinje iskoristiti u svrhu izvođenja eksperimenata.

Član 28

(Skloništa za životinje)

(1) Vlasnik skloništa za životinje dužan je da:

a) obezbijedi dovoljnu količinu hrane i vode za životinje;

b) obezbijedi veterinarsku zdravstvenu zaštitu životinja;

c) obezbijedi dovoljno životnog prostora za svaku životinju i omogući joj dovoljno kretanja;

d) vodi evidenciju o svakoj zbrinutoj životinji;

e) vodi evidenciju o svakoj udomljenoj životinji;

f) izvrši obaveznu sterilizaciju i kastraciju svih pristiglih napuštenih i izgubljenih životinja nakon isteka roka iz stava (2) ovog člana;

g) prima prijave o napuštenim i izgubljenim životinjama;

h) se angažuje na udomljavanju životinja i pronalaženju vlasnika;

i) mikročipuje svaku pristiglu životinju ako ona već nije mikročipovana.

(2) Imalac životinje ima pravo da zahtijeva povrat životinje koja je nađena i smještena u sklonište osam dana od dana smještanja u sklonište. U protivnom, životinja može biti dodijeljena drugom zainteresovanom licu.

(3) Lice koje udomi pronađenu životinju dužno je da potpiše izjavu o udomljavanju životinje.

(4) Sklonište za životinje osniva fizičko ili pravno lice, jedinica lokalne samouprave, opština, grad, kanton ili entitet.

(5) Nadležni organ uprave kantona, grada ili opštine izdaje dozvolu za formiranje skloništa za životinje, a na osnovu uputstva koje propisuje nadležno ministarstvo, na predlog Kancelarije te vodi registar skloništa za životinje.

Član 29

(Higijenski servis)

(1) Napuštene i izgubljene životinje skupljaju zaposleni u higijenskom servisu tako da životinji nanose najmanje boli i patnji i predaju ih u skloništa za životinje.

(2) Ako je pronađena divlja životinja, higijenski servis obavezan je da najbližem lovačkom društvu podnese zahtjev za njeno vraćanje u prirodu ako je to moguće, ili u suprotnom, životinja se predaje najbližem zoološkom vrtu koji je opremljen za njeno primanje. Ako ni zoološki vrt nije u mogućnosti da primi životinju, ona se usmrćuje.

(3) Ako je pronađena posebno zaštićena divlja životinja, obavještava se organ državne uprave nadležan za poslove zaštite prirode i životne sredine, koji donosi odluku o daljnjem postupku.

(4) Nadležni upravni organ kantona, grada ili opštine izdaje dozvolu za formiranje higijenskog servisa za životinje, a na osnovu uputstva koje propisuje nadležno ministarstvo, a na predlog Kancelarije.

Član 30

(Finansiranje skloništa i higijenskih servisa)

Skloništa i higijenski servisi finansiraju se iz:

a) budžeta entiteta, kantona, gradova i opština;

b) drugih vidova finansiranja (donacije, pokloni itd.).

GLAVA X – ZAŠTITA ŽIVOTINjA ZA EKSPERIMENTE I DRUGA NAUČNA ISTRAŽIVANjA

Član 31

(Eksperimenti na životinjama)

(1) Eksperimente na životinjama mogu obavljati pravna lica, koja su registrovana za izvođenje eksperimenata i imaju dozvolu nadležnog ministarstva za obavljanje eksperimenata na životinjama.

(2) Eksperimenti na životinjama prema stavu (1) ovog člana mogu se dozvoliti samo ako se pretpostavljeni bol, patnja ili povreda životinja može etički opravdati očekivanim rezultatima koji su značajni za ljude ili životinje odnosno nauku.

(3) Dozvola za obavljanje eksperimenata nad živim životinjama izdaje se kada:

a) nije moguće nabaviti ljudske ćelije ili tkivo za izvođenje eksperimenata;

b) ako tehnologija koja je na raspolaganju ne zadovoljava zahtjeve istraživanja.

(4) Svaki eksperiment treba da se izvodi na najmanjem mogućem broju životinja. Prije početka, u toku i prateći izvođenje eksperimenta potrebno je životinju dovesti u stanje anestezije ili analgezije, ako način izvođenja eksperimenta to dozvoljava.

(5) Dozvola za obavljanje eksperimenta nad životinjama ne smije se izdati za:

a) isprobavanja oružja, municije ili pripadajućeg pribora;

b) istraživanja ili razvoja proizvoda od duvana i alkohola;

c) istraživanje hemijskih sredstava za pranje i dezinfekciju predmeta opšte upotrebe;

d) istraživanja u kozmetičke svrhe.

(6) Dozvola za obavljanje eksperimenta, iz stava (1) ovog člana, izdaje se za konkretan eksperiment ili seriju eksperimenata. Dozvolom se utvrđuje rok važenja dozvole za obavljanje eksperimenta.

(7) Imaoci životinja za eksperiment dužni su da:

a) životinjama za eksperimente pruže smještaj, hranu, vodu, brigu adekvatnu njihovom zdravlju i dobrobiti;

b) svedu na minimum ograničenja s ciljem zadovoljenja njihove psihičke i etiološke potrebe;

c) nadgledaju okruženje u kojem se nalaze;

d) svakodnevno provjeravaju njihovu dobrobit i zdravstveno stanje;

e) otklone uzroke nezgoda, trpljenja i bola na najbrži mogući način;

f) obilježe životinje i vode evidenciju.

(8) Odluku o uslovima koje moraju ispunjavati pravna lica koja se bave obavljanjem eksperimenata nad životinjama donosi nadležno ministarstvo.

Član 32

(Pravna lica registrovana za obavljanje eksperimenata)

(1) Eksperimente na životinjama mogu obavljati visokoškolske i naučnoistraživačke ustanove te stručna pravna lica koja su registrovana za obavljanje eksperimenata na životinjama, ako ispunjavaju odredbe utvrđene članom 31. ovog zakona. Nadležni organ donijeće podzakonski akt kojim se reguliše obavljanje eksperimenta.

(2) Pravno lice koje izvodi eksperiment na životinji mora imati zaposlenog stručnjaka za zaštitu životinja koji ima potrebno znanje iz te oblasti. Stručnjak za zaštitu životinja priprema obrazloženje za vođenje eksperimenta i odgovoran je za njegovo vođenje.

(3) Generalno odobrenje za obavljanje eksperimenta na životinjama mogu dobiti stručnjaci koji poznaju fiziologiju i ponašanje životinja, tj. veterinari i biolozi sa užom specijalizacijom iz zoologije, a na zahtjev za svaki pojedinačni eksperiment ljekari, agronomi – stočari, farmakolozi (stomatolozi).

(4) Lica koja izvode eksperiment ili učestvuju u njemu i lica koje se brinu o životinjama u toku eksperimenta treba da imaju adekvatno znanje i obuku. Lica koja su posebno zadužena za izvršenje ili nadzor nad sprovođenjem eksperimenta treba da dobiju uputstva iz odgovarajućih naučnih disciplina a koja je bitno preduzeti za spretan rad i zaštitu laboratorijskih životinja, za odgovarajući eksperiment. Oni će morati imati zadovoljavajući nivo obuke za obavljanje zadatka.

Član 33

(Eksperimenti u nastavne svrhe)

Eksperimenti na životinjama za nastavne svrhe dozvoljeni su samo ako se ne mogu postići zadovoljavajući rezultati drugim nastavnim pomagalima (npr. slike, modeli, preparati, kompjuterski programi i sl.).

Član 34

(Etička komisija)

(1) Nadležni ministar, zajedno sa ministrom okoliša i turizma Federacije Bosne i Hercegovine, kao i ministrom nauke i tehnologije Republike Srpske, formira Etičku komisiju koju čini sedam članova, uključujući reprezentativne prirodnjake, medicinare, veterinare i naučnike, kao i predstavnike nevladinih organizacija koji imaju zaštitu životinja kao zakonsku obavezu.

(2) Pri izboru članova Etičke komisije mora se voditi računa da ne postoji sukob interesa.

(3) Etička komisija pruža savjete o pitanjima etike i dobrobiti životinja u postupcima upotrebe životinja u eksperimentima.

(4) Zabranjeno je izvoditi eksperimente ili testove na životinjama bez pozitivnog mišljenja Etičke komisije.

(5) Posebne propise koji se odnose na zaštitu i dobrobit laboratorijskih životinja, izvođenje ekperimenata, evidenciju koja se vodi, formiranje Etičke komisije, na predlog Kancelarije, propisuje nadležno ministarstvo.

GLAVA XI – STRUČNI SAVJET ZA ZAŠTITU I DOBROBIT ŽIVOTINjA

Član 35

(Stručni savjet)

(1) Stručni savjet za zaštitu i dobrobit životinja (u daljnjem tekstu: Stručni savjet) formira se od istaknutih stručnjaka veterinarske, medicinske, biološke, farmakološke i sličnih struka koji djeluju u oblasti zaštite i dobrobiti životinja.

(2) Stručni savjet je savjetodavni organ koji daje mišljenja i predloge o pitanjima koja se odnose na zaštitu i dobrobit životinja.

(3) Zadaci Stručnog savjeta su da:

a) ocjenjuje stanje u oblasti zaštite i dobrobiti životinja;

b) određuje strategiju zaštite i dobrobiti životinja;

c) prati i ocjenjuje sprovođenje ovog zakona;

d) pruža savjete u vezi sa zaštitom i dobrobiti životinja;

e) daje mišljenje i predlaže propise koji se odnose na zaštitu i dobrobit životinja.

(4) Broj i članove Stručnog savjeta, na predlog Kancelarije, imenuje nadležni ministar. Stručni savjet radi prema svom poslovniku o radu. Članovi Stručnog savjeta imaju pravo naknade za svoj rad. Stručni savjet finansira se iz budžeta nadležnog ministarstva.

GLAVA XII – NADZOR

Član 36

(Nadzor nad sprovođenjem Zakona)

Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega sprovodi Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, posredstvom službenih veterinara.

Član 37

(Prava službenog veterinara)

U obavljanju inspekcijskog nadzora, u skladu sa pravima i obavezama određenim ovim zakonom i podzakonskim aktima donesenim na osnovu njega, službeni veterinar ima pravo da:

a) slobodno pristupi u sve prostorije u kojima borave ili se iskorišćavaju životinje, u slučaju postojanja sumwe da se sa životinjama postupa na način koji nije u skladu sa odredbama ovog zakona;

b) obavlja redovne preglede svih prostorija u kojima borave ili se iskorišćavaju životinje, zatim sajmove, priredbe, trgovine sa životinjama, prevoznike itd.

Član 38

(Dužnosti i mjere službenog veterinara)

U obavljanju inspekcijskog nadzora, u skladu sa pravima i obavezama određenim ovim zakonom i podzakonskim aktima donesenim na osnovu njega, dužnosti i mjere službenog veterinara su da:

a) dokumentuje sprovođenje i rezultate izvršene inspekcije i preduzetih mjera i o tome izvještava Kancelariju;

b) imaocu, u pojedinačnom slučaju, naloži nužne mjere s ciljem ispunjavanja odredaba ovog zakona;

c) privremeno ili trajno oduzme životinju u slučaju kršenja odredaba ovog zakona i smjesti je na drugo odgovarajuće mjesto na trošak imaoca životinje;

d) naredi usmrćivanje ili klanje životinje ako za to postoje opravdani veterinarsko-zdravstveni razlozi;

e) naredi istovar i odmor životinja u slučaju utovara prekobrojnih životinja ili dužeg vremenskog transporta;

f) zabrani klanje životinja ako prije nisu omamljene;

g) zabrani izvođenje operativnih ili drugih zahvata na životinji ako joj nije data analgezija ili anestezija;

h) zabrani rad skloništa za životinje ako ne ispunjavaju odredbe ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega;

i) zabrani izvođenje eksperimenata na životinjama ukoliko ne postoji dozvola.

Član 39

(Pomoć policije i carinske službe)

Ako policija i organi carinske službe u obavljanju svojih zadataka utvrde da postoji kršenje odredaba ovog zakona ili propisa donesenih na osnovu njega, dužni su da o tome obavijeste najbližeg službenog veterinara.

GLAVA XIII – NADLEŽNOST DRŽAVNIH ORGANA

Član 40

(Donošenje podzakonskih akata)

Nadležno ministarstvo, na predlog Kancelarije, donosi sljedeće podzakonske akte:

a) Odluku o zaštiti životinja za držanje (farmskih životinja) i uslove koje moraju ispunjavati objekti za držanje životinja;

b) Odluku o zaštiti kućnih ljubimaca;

c) Odluku o držanju opasnih životinja;

d) Odluku o zaštiti životinja prilikom klanja;

e) Odluku o načinu transporta životinja;

f) Odluku o uslovima i načinu držanja životinja u zoološkim vrtovima i prodavnicama kućnih ljubimaca;

g) Odluku o formiranju i uslovima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje;

h) Odluku o formiranju i uslovima koje moraju ispunjavati higijenski servisi;

i) Odluku o uslovima koje moraju ispunjavati organizacije koje se bave izvođenjem eksperimenata na životinjama;

j) Odluku o zaštiti laboratorijskih životinja;

k) Odluku o formiranju Etičke komisije i Stručnog savjeta za zaštitu i dobrobit životinja;

l) Odluku o uslovima koje moraju ispunjavati uzgajivači kućnih životinja namijenjenih prodaji;

m) Odluku o uslovima za prodaju kućnih ljubimaca u trgovinama za prodaju kućnih ljubimaca, te uslove za osposobljenost osoblja.

GLAVA XIV – KAZNENE ODREDBE

Član 41

(Prekršaj imaoca životinje)

Novčanom kaznom u iznosu od 30,00 KM do 10.000,00 KM kazniće se za prekršaj imalac životinje ako:

a) obavlja radnje iz člana 3. ovog zakona;

b) obavlja radnje u suprotnosti sa članom 4. ovog zakona;

c) ne obavlja dužnosti iz člana 5. ovog zakona;

d) drži kao kućne ljubimce životinje navedene u članu 6. stav (3) ovog zakona;

e) drži neregistrovane kućne ljubimce (član 8. ovog zakona);

f) se ponaša suprotno članu 10. ovog zakona;

g) dozvoli izvođenje operativnih i zootehničkih zahvata bez anestezije (član 11. ovog zakona);

h) dozvoli izvođenje amputacije (član 12. stav (1) ovog zakona);

i) usmrćuje životinje u suprotnosti sa članom 14. stav (1) tačka a) i b) ovog zakona;

j) postupa u suprotnosti sa članom 24. ovog zakona;

k) sputava životinje (član 26. ovog zakona);

l) ometa rad veterinarskog inspektora u obavljanju inspekcijskog nadzora iz člana 37. stav (1) tačke a) i b);

m) ometa rad službenog veterinara u obavljanju inspekcijskog nadzora iz člana 38. stav (1) tačke c) i d) ovog zakona;

n) obavlja radnje u suprotnosti sa članom 7. ovog zakona.

Član 42

(Prekršaj pravnih i fizičkih lica)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 200.000,00 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako:

a) obavlja radnje iz člana 3. ovog zakona;

b) obavlja radnje u suprotnosti sa članom 4. ovog zakona;

c) ne vodi registar životinja (član 8. ovog zakona);

d) prodaje kućne ljubimce suprotno članu 9. ovog zakona;

e) ne pruži hitnu veterinarsku pomoć (član 10. stav (2) ovog zakona);

f) izvodi operativne i zootehničke zahvate bez primjene anestezije (član 11. stav (1) ovog zakona);

g) usmrćuje životinje u suprotnosti sa članom 14. stav (1) tačke c), d) i e) i članom 15. ovog zakona;

h) postupa u suprotnosti sa članom 18. i 19. ovog zakona;

i) kolje životinju u suprotnosti sa članom 16. i 17. ovog zakona;

j) postupa sa divljim životinjama u suprotnosti sa članom 20. ovog zakona;

k) uzgaja divlje životinje suprotno članu 23. ovog zakona;

l) postupa u suprotnosti sa članom 25. ovog zakona;

m) se ponaša suprotno odredbama člana 28. ovog zakona;

n) se ponaša suprotno odredbama člana 29. ovog zakona;

o) izvodi eksperimente na životinjama u suprotnosti sa članom 31. ovog zakona;

p) ne ispunjava uslove iz člana 32. ovog zakona;

r) ometa rad službenog veterinara u obavljanju inspekcijskog nadzora iz člana 38. stav (1) tačke d), e), f), g), h) i i) ovog zakona;

s) obavlja radnje u suprotnosti sa članom 7. ovog zakona.

(2) Za prekršaje iz stava (1) ovog člana kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 20.000,00 KM i odgovorno lice u pravnom licu.

GLAVA XV – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 43

(Rok za donošenje podzakonskih akata)

(1) Podzakonski akti iz ovog zakona biće doneseni u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Imaoci pasa i mačaka dužni su da mikročipuju i upišu u registar svoje kućne životinje rođene, odnosno nad kojima je stečeno vlasništvo prije stupanja na snagu ovog zakona, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(3) Skloništa za životinje iz člana 28. ovog zakona moraju se osnovati u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(4) Do osnivanja skloništa za životinje iz člana 28. ovog zakona, od tijela predviđenih ovim zakonom, veterinarske stanice mogu u saradnji sa nadležnim opštinskim tijelima sprovoditi kastraciju, sterilizaciju i obilježavanje napuštenih životinja, naročito pasa lutalica, te njihovo ponovno puštanje na mjesta prirodnog staništa, a s ciljem stabilizacije populacije napuštenih životinja kontrolom njihove reprodukcije u kratkom roku.

(5) Odredba iz člana 4. ovog zakona o zabrani uzgajanja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupiće na snagu 2028. godine.

Član 44

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Zakon o VSTV BiH

0

ZAKON O VISOKOM SUDSKOM I TUŽILAČKOM SAVJETU BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 25/2004, 93/2005 i 48/2007)

POGLAVLjE I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

Osnivanje

(1) Ovim zakonom osniva se Visoki sudski i tužilački savjet i reguliše: njegov rad, organizacija, nadležnosti, ovlaštenja i uslovi i mandat za vršenje sudijske i tužilačke funkcije, imenovanje sudija i tužilaca, disciplinska odgovornost sudija i tužilaca, privremeno udaljenje sudija i tužilaca od vršenja dužnosti, nespojivost dužnosti sudija i tužilaca sa drugim funkcijama, prestanak mandata sudija i tužilaca i druga pitanja u vezi sa radom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (u daljem tekstu: Savjet).

(2) Savjet je samostalan organ Bosne i Hercegovine i ima svojstvo pravnog lica.

(3) Na Savjet se ne primjenjuju odredbe Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 5/03 i 42/03) i Zakona o upravi Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 32/02).

Član 2

Finansiranje Savjeta

Savjet se finansira iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

Član 3

Nezavisni i samostalni organ

(1) Savjet kao nezavisni i samostalni organ ima zadatak da obezbijedi nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, kako je propisano u članu 17. ovog zakona.

(2) Savjet ima pečat, koji sadrži njegov naziv, te naziv i grb Bosne i Hercegovine u skladu sa Zakonom o pečatu institucija Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 12/98 i 14/03).

POGLAVLjE II – ČLANOVI I ORGANIZACIJA SAVJETA

Član 4

Članstvo

(1) Savjet čini petnaest (15) članova:

(a) jedan (1) član koji je sudija Suda Bosne i Hercegovine, kojeg biraju sudije tog suda;

(b) jedan (1) član koji je tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine, kojeg biraju tužioci tog tužilaštva;

(c) jedan (1) član koji je sudija Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, kojeg biraju sudije tog suda;

(d) jedan (1) član koji je tužilac Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine, kojeg biraju tužioci tog tužilaštva;

(e) jedan (1) član koji je sudija Vrhovnog suda Republike Srpske, kojeg biraju sudije tog suda;

(f) jedan (1) član koji je tužilac Republičkog tužilaštva Republike Srpske, kojeg biraju tužioci tog tužilaštva;

(g) jedan (1) član koji je sudija kantonalnog ili opštinskog suda iz Federacije Bosne i Hercegovine, kojeg biraju sudije kantonalnih i opštinskih sudova iz Federacije Bosne i Hercegovine pismenim glasanjem koje organizuje predsjednik Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine;

(h) jedan (1) član koji je tužilac kantonalnog tužilaštva iz Federacije Bosne i Hercegovine, kojeg biraju kantonalni tužioci iz Federacije Bosne i Hercegovine pismenim glasanjem koje organizuje glavni tužilac Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine;

(i) jedan (1) član koji je sudija okružnog ili osnovnog suda iz Republike Srpske, kojeg biraju sudije okružnih i osnovnih sudova Republike Srpske pismenim glasanjem koje organizuje predsjednik Vrhovnog suda Republike Srpske;

(j) jedan (1) član koji je tužilac okružnog tužilaštva iz Republike Srpske, kojeg biraju okružni tužioci Republike Srpske pismenim glasanjem koje organizuje glavni tužilac Republičkog tužilaštva Republike Srpske;

(k) jedan (1) član koji je sudija ili tužilac kojeg bira Pravosudna komisija Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine;

(l) jedan (1) član koji je advokat kojeg bira Advokatska komora Federacije Bosne i Hercegovine;

(m) jedan (1) član koji je advokat kojeg bira Advokatska komora Republike Srpske;

(n) jedan (1) član kojeg bira Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, a koji ne obavlja pravosudnu funkciju i nije iz reda poslanika Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine; i

(o) jedan (1) član kojeg bira Savjet ministara Bosne i Hercegovine na prijedlog ministra pravde Bosne i Hercegovine, a koji ne obavlja pravosudnu funkciju i nije član Savjeta ministara Bosne i Hercegovine.

(2) Članovi Savjeta su lica visokih moralnih kvaliteta i profesionalne nepristrasnosti, poznata po djelotvornosti, stručnosti i profesionalnoj nepristrasnosti.

(3) Članovi Savjeta su nezavisni i nepristrasni u obavljanju svojih dužnosti.

(4) Sastav Savjeta u pravilu odražava sastav naroda Bosne i Hercegovine i polnu zastupljenost u Bosni i Hercegovini. Pravilnik Savjeta reguliše postupke koji su neophodni da bi se obezbijedilo poštivanje važećih odredbi Ustava i zakona Bosne i Hercegovine koji regulišu ovo pitanje.

(5) Ukoliko u kontekstu nije drugačije naznačeno, odredbe u ovom zakonu koje se odnose na sudije i tužioce tumačiće se tako da uključe sudije, tužioce, predsjednike sudova, glavne tužioce i zamjenike glavnih tužilaca.

(6) Predsjednik Suda Bosne i Hercegovine saziva prvu sjednicu Savjeta najkasnije u roku od 15 dana nakon što se izabere dovoljan broj članova za postizanje kvoruma iz člana 14. (1) ovog zakona.

Član 5

Mandat

(1) Članovi Savjeta imaju mandat od četiri (4) godine i mogu imati najviše dva (2) uzastopna mandata od četiri godine.

(2) Lice koje je imalo dva (2) uzastopna mandata kao član Savjeta ne može ponovo biti izabrano za člana Savjeta prije isteka 4 (četiri) godine od kraja prethodnog mandata.

Član 6

Prestanak mandata

(1) Mandat člana Savjeta prestaje:

(a) prestankom funkcije na osnovu koje je član imenovan u Savjet;

(b) nakon isteka perioda na koji je član izabran ili imenovan;

(c) podnošenjem ostavke;

(d) ako ne obavlja svoje dužnosti na pravilan, djelotvoran ili nepristrasan način;

(e) ako ne ispunjava obaveze koje proističu iz funkcije koju obavlja zbog bolesti ili drugih razloga;

(f) kada počini djelo zbog kojeg ne zaslužuje da obavlja dužnosti u Savjetu; ili

(g) kada je pravosnažno osuđen za krivično djelo za koje zakon predviđa kaznu zatvora te u tom slučaju mandat automatski prestaje pravosnažnošću osuđujuće presude.

(2) Mandat člana Savjeta ističe u slučaju iz stava 1. tačka (c) ovog člana na dan kada Savjet primi njegovu pismenu ostavku, a u slučajevima iz stava 1. tač. (d), (e) i (f) ovog člana na dan kada ga Savjet smijeni sa dužnosti.

(3) Odluku kojom člana smjenjuje s dužnosti iz razloga navedenih u stavu 1. tač. (d), (e) i (f) ovog člana, Savjet donosi na prijedlog najmanje jedne trećine svojih članova ili na prijedlog disciplinske komisije, dvotrećinskom većinom glasova svih članova koji su prisutni i koji glasaju.

(4) Mandat predsjednika ili potpredsjednika Savjeta može prestati podnošenjem ostavke ili odlukom Savjeta. Podnošenjem ostavke na funkciju predsjednika ili potpredsjednika Savjeta ne prestaje mandat imenovanim kao članovima Savjeta. U slučaju podnošenja ostavke, mandat ističe na dan kada Sekretarijat Savjeta primi pismenu ostavku, a u slučaju kada Savjet donese odluku o prestanku mandata, mandat ističe na dan kada je ta odluka donesena.

Član 7

Privremeno udaljenje od vršenja dužnosti

(1) Član Savjeta se privremeno udaljava od vršenja dužnosti ex lege u sljedećim slučajevima:

(a) ukoliko je privremeno udaljen od vršenja dužnosti na osnovu koje je izabran ili imenovan u Savjet, ili

(b) ukoliko je protiv njega određen pritvor.

(2) U slučajevima privremenog udaljenja od vršenja dužnosti utvrđenog u stavu (1) ovog člana nije potrebna odluka Savjeta. Akt o privremenom udaljenju donosi predsjednik Savjeta, a ako se radi o predsjedniku Savjeta akt će donijeti jedan od potpredsjednika, što će se precizirati Poslovnikom o radu Savjeta.

(3) Savjet može privremeno udaljiti od vršenja dužnosti člana:

(a) zbog razloga koji mogu dovesti do prestanka mandata prema članu 6. ovog zakona; ili

(b) zbog okolnosti na osnovu kojih se sudija ili tužilac može privremeno udaljiti od vršenja dužnosti prema članu 77. ovog zakona.

(4) Da bi se izreklo privremeno udaljenje od vršenja dužnosti, u skladu sa stavom (3) ovog člana, potrebna je dvotrećinska većina glasova članova koji su prisutni i glasaju.

Član 8

Novi članovi

(1) Savjet obavještava organ koji je, prema članu 4. ovog zakona, nadležan za izbor ili imenovanje člana u Savjet najmanje tri (3) mjeseca prije isteka mandata pojedinog člana i traži od toga organa da izabere ili imenuje novog člana u Savjet.

(2) U slučaju da mandat člana ne prestaje zbog isteka mandata nego iz drugih razloga i da je potrebno izabrati ili imenovati novog člana, Savjet obavještava organ nadležan za izbor ili imenovanje novog člana. Savjet obavještava nadležni organ najkasnije u roku od 10 (deset) dana nakon prestanka mandata.

Član 9

Odsustvo i naknade

(1) Članovi Savjeta imaju pravo na odsustvo sa svoje službene funkcije kako bi obavljali dužnosti u Savjetu.

(2) Članovi, čija se plata obezbjeđuje iz sredstava budžeta, imaju pravo za vrijeme ovakvog odsustva da nastave primati platu i druge naknade od svog poslodavca.

(3) Savjet isplaćuje članu Savjeta naknadu za opravdane putne troškove (koje čine isključivo dnevnice, troškovi prevoza i troškovi smještaja) nastale u okviru obavljanja njegovih dužnosti u Savjetu. Naknada za troškove uređuje se u propisima navedenim u članu 16. ovog Zakona.

(4) Članovi Savjeta imaju pravo na naknadu za vršenje svojih dužnosti. O tačnoj visini naknada odlučuje Savjet ministara Bosne i Hercegovine na prijedlog Savjeta.

Član 10

Nespojivost funkcije i imunitet

(1) Članovi Savjeta i njegovih komisija, kao ni osoblje Savjeta ne smiju obavljati funkciju niti bilo kakvu dužnost u političkoj partiji, kao ni u udruženjima ili fondacijama povezanim sa političkim partijama. Ova lica dužna su da se suzdrže i od učešća u aktivnostima političkih partija.

(2) Po preuzimanju dužnosti u Savjetu, član je dužan da potpiše izjavu o nepostojanju sukoba interesa, na način kako je to propisano Pravilnikom Savjeta.

(3) Članovi Savjeta, te članovi komisija u okviru Savjeta, neće biti građanski odgovorni za mišljenja koja su izrazili ili odluke koje su donijeli u okviru njihovih službenih dužnosti.

Član 11

Predsjednik i potpredsjednici Savjeta

(1) Savjet ima predsjednika i dva (2) potpredsjednika.

(2) Predsjednik i dva potpredsjednika Savjeta biraju se prostom većinom glasova članova koji su prisutni i glasaju. Mandat predsjednika Savjeta traje četiri (4) godine ili do isteka ili prestanka njegovog mandata iz drugih razloga u skladu sa odredbom člana 6. ovog zakona, zavisno od toga koji od ova dva datuma ranije nastupi.

(3) Predsjednik Savjeta i najviše tri člana Savjeta rade po osnovu punovremenog radnog angažmana u Savjetu.

(4) Kako bi se postigla ravnopravna zastupljenost naroda, predsjednik i potpredsjednici ne mogu biti pripadnici istog konstitutivnog naroda. Najviše jedan od njih može biti iz reda Ostalih.

(5) Predsjednik priprema dnevni red za sjednice Savjeta, saziva sjednice i predsjedava sjednicama Savjeta, te nadzire sveukupan rad Savjeta i Sekretarijata. Predsjednik zastupa i predstavlja Savjet prema trećim licima i obavlja druge dužnosti u skladu s Poslovnikom o radu Savjeta.

(6) Potpredsjednici pomažu predsjedniku u vršenju poslova radi efikasnog i propisnog obavljanja rada Savjeta. Jedan od potpredsjednika, u skladu s Poslovnikom o radu Savjeta, zamjenjuje predsjednika tokom njegovog odsustva. Ostale dužnosti potpredsjednikâ uređuju se Poslovnikom o radu Savjeta.

Član 12

Komisije

(1) Savjet postupa i odlučuje kao jedinstveni organ.

(2) Savjet može, kako bi svoje zadatake i obaveze utvrđene ovim zakonom ispunjavao na efikasan način, osnivati komisije u sastavu od najmanje tri (3) člana, većinom sudija i tužilaca, koji su ovlašteni da donose odluke i izvršavaju zadatke u skladu s Poslovnikom o radu Savjeta. Rad komisija i njihova ovlaštenja uređuju se Poslovnikom o radu.

(3) Prilikom osnivanja komisija i podsavjeta, u skladu sa ovim zakonom, postupiće se u skladu s članom 4. stav 4.

(4) Odluke o imenovanju sudija i tužilaca ne mogu se povjeriti komisijama.

Član 13

Stručnjaci

(1) Savjet može odabrati stručnjake koji nisu članovi Savjeta da učestvuju u radu Savjeta ili komisije koju je osnovao Savjet u svojstvu savjetnika. Ti stručnjaci nemaju pravo glasa u rješavanju pitanja o kojim odlučuje Savjet.

(2) Naknade koje se isplaćuju stručnjacima reguliše Pravilnik Savjeta, a one su uporedive sa naknadama koje se isplaćuju sudskim vještacima.

Član 14

Kvorum, glasanje i sastanci

(1) Za kvorum je neophodno prisustvo najmanje jedanaest (11) članova.

(2) Savjet odlučuje većinom glasova svih članova koji su prisutni i koji glasaju, ukoliko nije drugačije propisano ovim zakonom. U pitanjima o kojima su glasovi podijeljeni, obavlja se glasanje prozivanjem članova, a glas predsjednika ili potpredsjednika u skladu sa odredbama člana 11.(4) je odlučujući.

(3) U slučaju da je član Savjeta prisutan ali se uzdrži od glasanja smatra se da je glasao kao uzdržan. Uzdržani glasovi ne uzimaju se u obzir prilikom brojanja glasova u skladu sa stavom (2) ovog člana.

(4) Članovi prvostepenih i drugostepenih disciplinskih komisija nemaju pravo da budu uzdržani prilikom glasanja o odlukama koje se odnose na odlučivanje o disciplinskoj odgovornosti.

Član 15

Sekretarijat

(1) Stručne, finansijske i administrativne poslove Savjeta obavlja Sekretarijat Savjeta, pod nadzorom predsjednika i dva potpredsjednika Savjeta. U poslove Sekretarijata spada, između ostalog, pružanje administrativne podrške, obavljanje pravnog, finansijskog i drugog istraživanja neophodnog kako bi Savjet ostvarivao svoj mandat u skladu sa zakonom, kao i davanje strateških savjeta o pitanjima vezanim za izvršavanje mandata Savjeta. Sekretarijat izrađuje nacrte odluka koje donosi Savjet, izvršava odluke koje usvaja Savjet i redovno izvještava Savjet o svojim aktivnostima. Sekretarijat je nadležan i za izradu prijedloga godišnjeg budžeta i godišnjeg izvještaja Savjeta iz člana 20. ovog Zakona, koje pregledaju predsjednik i dva potpredsjednika Savjeta.

(2) Sekretarijat Savjeta ima direktora i zamjenika direktora, koji su odgovorni Savjetu. Direktora i zamjenika direktora imenuje i razrješava Savjet u skladu s odredbama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine. Mandat direktora i mandat zamjenika direktora ograničen je na period od četiri godine. Izuzetno od odredaba iz druge rečenice stava 2. člana 34. Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, mandat direktora i zamjenika direktora može se produžavati svake četiri godine.

(3) Sekretarijat ima zaposlene koji mu omogućavaju efikasno obavljanje zadataka u skladu sa zakonom. Državne službenike u Sekretarijatu imenuje i razrješava komisija u čijem sastavu je član Savjeta kojeg Savjet izabere, direktor i zamjenik direktora u skladu sa odredbama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine. Zaposlene u Sekretarijatu koji nemaju status državnih službenika imenuje i razrješava komisija u čijem sastavu je član Savjeta kojeg Savjet izabere, direktor i zamjenik direktora u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine iz oblasti radnih odnosa.

(4) Član 19. stav 2. Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ne primjenjuje se na popunjavanje upražnjenih mjesta u Sekretarijatu. Sva imenovanja u Sekretarijatu regulišu se članom 28. stav 2. Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, dok član 51. stav 2. tog zakona reguliše razrješavanje zaposlenih u Sekretarijatu. Direktor ili lice koje on ovlasti je uvijek član komisije i član Savjeta kojeg Savjet izabere su uvijek članovi za izbor pomenute u članu 24. stav 2. Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine. Na prijedlog direktora, Savjet odlučuje o prirodi i sadržaju javnog konkursa koji se provodi u skladu sa članom 26. stav 1. Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

(5) Direktor je odgovoran za sveukupno obavljanje stručnih, finansijskih i administrativnih poslova Sekretarijata, za izvršenje bta kojeg usvaja Savjet, kao i za ostale poslove o kojima odluči Savjet.

(6) Zamjenik direktora je odgovoran za nadzor nad pripremom sjednica Savjeta i nadzor nad izvršenjem odluka Savjeta, kao i za ostale poslove o kojima odluči Savjet. Zamjenik direktora zamjenjuje direktora u njegovom odsustvu.

(7) Direktor i zamjenik direktora imaju pravo da prisustvuju svim sjednicama Savjeta kao učesnici bez prava glasa i iznesu svoje mišljenje o svim tačkama dnevnog reda. Direktor i zamjenik direktora takođe mogu predlagati i stavljati tačke na dnevni red.

(8) Savjet u dogovoru sa Savjetom ministara Bosne i Hercegovine odlučuje o platama zaposlenih u Sekretarijatu koji nisu pomenuti u Zakonu o platama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine.

(9) Savjet može primati sredstva od međunarodnih donatora za operativni budžet Savjeta, kao i za posebne projekte reforme pravosuđa izvan operativnog budžeta Savjeta. Ta sredstva uplaćuju se na poseban račun otvoren kod Centralne banke Bosne i Hercegovine. Sredstva se troše po nalogu direktora Sekretarijata u skladu sa propisima o izvršenju donatorskih sredstava koje donosi Savjeti u skladu sa uslovima ugovora o donacijama potpisanim sa donatorom.

Član 16

Pravilnik

Savjet usvaja i objavljuje Pravilnik, kao i Poslovnik o radu koji uređuje organizaciju, sistematizaciju radnih mjesta, poslovanje, imenovanje, disciplinske postupke i druga pitanja. Pravilnik se objavljuje u “Službenom glasniku BiH”.

POGLAVLjE III – NADLEŽNOST I OVLAŠTENjA

Član 17

Nadležnost

Savjet ima sljedeće nadležnosti:

(1) imenuje sudije, uključujući predsjednike sudova, sudije porotnike i dodatne sudije u sve sudove na državnom, entitetskom, kantonalnom, okružnom, osnovnom i opštinskom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, sa izuzetkom ustavnih sudova entitetâ Bosne i Hercegovine;

(2) imenuje glavne tužioce, zamjenike glavnog tužioca i tužioce u sva tužilaštva na državnom, entitetskom, kantonalnom i okružnom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine;

(3) daje prijedloge nadležnim organima u vezi sa njihovim predlaganjem i izborom sudija Ustavnog suda Republike Srpske i imenovanjem sudija u Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine. Prilikom izvršavanja svojih nadležnosti iz ovog stava Savjet, prije davanja prijedloga, traži pismeno mišljenje odgovarajućeg ustavnog suda;

(4) prima pritužbe protiv sudija i tužilaca, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku odgovornost i izriče disciplinske mjere sudijama, sudijama porotnicima, dodatnim sudijama i tužiocima;

(5) odlučuje o žalbama u disciplinskim postupcima;

(6) odlučuje o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti sudija, sudija porotnika, dodatnih sudija i tužilaca;

(7) nadzire stručno usavršavanje sudija i tužilaca i savjetuje entitetske centre za edukaciju sudija i tužilaca i Pravosudnu komisiju Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u vezi sa usvajanjem programa stručnog usavršavanja sudija i tužilaca;

(8) određuje minimalan obim stručnog usavršavanja koji svaki sudija i tužilac mora ostvariti u toku godine;

(9) određuje početnu obuku za lica koja su izabrana za sudije ili tužioce i nadzire ostvarivanje takve obuke;

(10) odobrava godišnji izvještaj upravnih odbora entitetskih centara za edukaciju sudija i tužilaca i Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u dijelu koji se odnosi na početnu obuku i stručno usavršavanje sudija i tužilaca;

(11) odlučuje o pitanjima nespojivosti drugih funkcija koje sudije i tužioci obavljaju sa dužnostima sudija i tužilaca;

(12) odlučuje o privremenom upućivanju sudija i tužilaca u drugi sud ili tužilaštvo;

(13) odlučuje o odsustvima sudija i tužilaca;

(14) učestvuje, prema vlastitoj ocjeni, u procesu izrade godišnjih budžeta za sudove i tužilaštva;

(15) daje prijedloge, prema vlastitoj ocjeni, u vezi sa godišnjim budžetom predloženim od strane državnih organa i/ili vlada za sudove i tužilaštva;

(16) daje i iznosi, prema vlastitoj ocjeni, prijedloge za izmjenu budžeta predloženih od strane državnih organa i/ili vlada i/ili Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine nadležnim zakonodavnim organima;

(17) prikuplja i analizira izvještaje, kao i potrebne informacije o budžetu i prihodima za sudove i tužilaštva kako bi se obezbijedili statistički podaci za efikasan rad sudova i tužilaštava;

(18) zalaže se za adekvatno i kontinuirano finansiranje sudova i tužilaštava u Bosni i Hercegovini;

(19) učestvuje u izradi nacrta i odobrava Pravilnike o poslovanju za sudove i tužilaštva u Bosni i Hercegovini;

(20) nadgleda i savjetuje sudove i tužilaštva o odgovarajućim i efikasnim tehnikama i postupcima u vezi sa budžetom, upravljanjem i rukovođenjem i inicira edukaciju u tom pogledu;

(21) pokreće, nadgleda i koordinira projekte koji se odnose na poboljšanje pitanja vezanih za upravljanje sudovima i tužilaštvima, uključujući traženje finansijskih sredstava iz domaćih i međunarodnih izvora;

(22) utvrđuje kriterijume za ocjenjivanje rada sudija i tužilaca;

(23) utvrđuje kriterijume za rad sudova i tužilaštava i pokreće istrage koje se odnose na postupanje u oblasti uprave ili finansija;

(24) vodi, koordinira i nadgleda korištenje informacione tehnologije u sudovima i tužilaštvima da bi se u tom pogledu postigla i održala uniformnost u sudovima i tužilaštvima u cijeloj zemlji. Sudovi i tužilaštva mogu uvoditi automatizovane sisteme praćenja i registracije predmeta ili slične sisteme uključujući sisteme podrške i pohranjivanja podataka, samo uz prethodno odobrenje Savjeta;

(25) utvrđuje broj sudija, tužilaca i zamjenikâ glavnog tužioca za sudove i tužilaštva iz njegove nadležnosti, nakon konsultacija sa predsjednikom suda ili glavnim tužiocem, organom nadležnim za budžet, i nadležnim ministarstvom pravde;

(26) prikuplja informacije i vodi dokumentaciju o profesionalnom statusu sudija i tužilaca, uključujući datum njihovog imenovanja i prestanka funkcije, statističke podatke koji se odnose na njihove radne rezultate, te ostale informacije koje Savjet smatra bitnim za rad predsjednika sudova, glavnih tužilaca i zamjenika glavnih tužilaca, sudija i tužilaca;

(27) daje mišljenje o pritužbama koje podnese sudija ili tužilac koji smatra da su njegova prava utvrđena ovim ili drugim zakonom, ili njegova nezavisnost ugroženi;

(28) daje mišljenje o nacrtima zakona, propisa i o važnim pitanjima koja mogu uticati na pravosuđe, pokreće postupak usvajanja zakona i drugih propisa i daje smjernice sudovima i tužilaštvima iz nadležnosti Savjeta;

(29) objavljuje kodekse sudijske i tužilačke etike;

(30) vrši druga ovlaštenja utvrđena ovim ili nekim drugim zakonom.

Član 18

Sudovi i tužilaštva

Savjet ima nadležnosti navedene u članu 17. ovog zakona u odnosu na pravosuđe u Bosni i Hercegovini što obuhvata sljedeće sudove i tužilaštva:

(a) Sud Bosne i Hercegovine;

(b) Tužilaštvo Bosne i Hercegovine;

(c) Ustavni sud Republike Srpske i Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine isključivo u skladu sa odredbama člana 17. (3) ovog zakona;

(d) Vrhovni sud Republike Srpske i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine;

(e) Okružne i osnovne sudove u Republici Srpskoj;

(f) Kantonalne i opštinske sudove u Federaciji Bosne i Hercegovine;

(g) Republičko tužilaštvo Republike Srpske i Federalno tužilaštvo Federacije Bosne i Hercegovine;

(h) Okružna tužilaštva u Republici Srpskoj i kantonalna tužilaštva u Federaciji Bosne i Hercegovine;

(i) Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i Tužilaštvo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Član 19

Obaveza da se postupi u skladu sa upitom i zahtjevima

(1) Sudovi, tužilaštva i državni organi, kao i sudije, predsjednici sudova, tužioci, glavni tužioci i zamjenici glavnog tužioca, sudije porotnici, dodatne sudije i zaposleni u sudovima i tužilaštavima, dužni su da postupe u skladu sa zahtjevima Savjeta u pogledu davanja informacija, dokumenata i drugog materijala u vezi sa vršenjem nadležnosti Savjeta, te da prisustvuju sjednicama u skladu sa zahtjevima Savjeta u vezi sa vršenjem nadležnosti Savjeta.

(2) U mjeri potrebnoj za vršenje nadležnosti prema ovom ili bilo kojem drugom zakonu, Savjet i njegovi predstavnici imaju pristup svim prostorijama i dokumentaciji sudova i tužilaštava iz člana 18. ovog zakona.

Član 20

Godišnji budžet i godišnji izvještaj

(1) Savjet usvaja prijedlog godišnjeg budžeta za svoj rad.

(2) Savjet dostavlja svoj prijedlog godišnjeg budžeta Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine na vrijeme tako da bi ga taj organ mogao razmotriti. Savjet ima pravo da prijedlog obrazlaže direktno pred Parlamentarnom skupštinom Bosne i Hercegovine. Savjet obavještava entitetska ministarstva pravde o svom prijedlogu budžeta.

(3) Najkasnije do 1. maja svake godine, Savjet priprema godišnji izvještaj u kojem navodi svoje aktivnosti i opisuje stanje u sudstvu i tužilaštvu, uključujući i preporuke za njegovo poboljšanje. Izvještaj se dostavlja Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, skupštinama kantona, Narodnoj skupštini Republike Srpske, državnom i entitetskim ministarstvima pravde i Skupštini Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u cilju informisanja. Izvještaj je dostupan javnosti.

(4) Na poziv Parlamentarne skupštine ili drugog organa iz prethodnog stava, predsjednik ili drugi ovlašteni predstavnik Savjeta će direktno na sjednici obrazložiti izvještaj i odgovoriti na pitanja poslanika, odnosno članova drugog organa. Kroz raspravu o izvještaju i zaključke mogu se dati ocjene, sugestije i prijedlozi koji ne osporavaju samostalnost Savjeta.

POGLAVLjE IV – USLOVI I MANDAT ZA VRŠENjE FUNKCIJE

Član 21

Osnovni uslovi

Lice mora zadovoljiti sljedeće uslove da bi moglo biti imenovano na dužnost sudije ili tužioca:

a) da je državljanin Bosne i Hercegovine;

b) da je intelektualno i fizički sposobno da obavlja sudijsku ili tužilačku funkciju

c) da ima diplomu pravnog fakulteta iz Bosne i Hercegovine ili Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ili nekog drugog pravnog fakulteta, pod uslovom da je diploma koju je izdao taj pravni fakultet nostrifikovana u skladu sa zakonom;

d) da ima položen pravosudni ispit u Bosni i Hercegovini ili Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji;

e) ili, izuzetno od odredbe alineje (d), da ima položen pravosudni ispit u periodu između 06.04.1992. godine i 31.03.2004. godine u nekoj od država koja je ranije bila dio Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i da je vršilo dužnost sudije ili tužioca u Bosni i Hercegovini u periodu između 6.04.1992. godine i 31.03.2004. godine.

Član 22

Stručne sposobnosti

Sudije i tužioci su lica koja se odlikuju profesionalnom nepristrasnošću, visokim moralnim kvalitetima i dokazanim stručnim sposobnostima, te imaju odgovarajuću obuku i stručnu spremu.

Član 23

Sud Bosne i Hercegovine

(1) Sudije Suda Bosne i Hercegovine moraju imati najmanje osam (8) godina iskustva u radu kao sudije, tužioci, advokati ili drugo relevantno pravno iskustvo, nakon položenog pravosudnog ispita, i imenuju se doživotno, s tim što im mandat može prestati u slučaju da podnesu ostavku, navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju ili budu smijenjeni s funkcije iz razloga utvrđenih zakonom.

(2) Predsjednik Suda Bosne i Hercegovine jedan je od sudija imenovanih u Sud Bosne i Hercegovine, koji ima dokazane rukovodne i organizacione sposobnosti bitne za rad tog suda. Predsjednik se imenuje na mandat od šest (6) godina i može biti ponovo imenovan.

(3) Izuzetak su sudije Suda Bosne i Hercegovine koji se zateknu na dužnosti na dan stupanja na snagu ovog zakona, a prije imenovanja za sudije ovog suda imali su najmanje petnaest (15) godina iskustva u radu kao docenti ili profesori pravnih fakulteta u Bosni i Hercegovini, koji mogu nastaviti da obavljaju funkciju sudije Suda Bosne i Hercegovine, bez obzira na to imaju li položen pravosudni ispit.

Član 24

Ustavni sud Republike Srpske i Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine

(1) Nadležnosti koje se odnose na imenovanje sudija u Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavni sud Republike Srpske Savjet izvršava u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavom Republike Srpske.

(2) Prilikom davanja prijedloga nadležnim organima u vezi sa predlaganjem i izborom sudija Ustavnog suda Republike Srpske i izborom sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, kako je propisano važećim Ustavom, Savjet u obzir uzima sljedeće kriterijume:

(a) godine radnog iskustva koje kandidat ima u radu kao sudija, tužilac, advokat ili drugo relevantno pravno iskustvo nakon položenog pravosudnog ispita;

(b) akademsko iskustvo i dostignuća kandidata;

(c) ostale informacije koje Savjet smatra relevantnim za podobnost kandidata da radi kao sudija datog ustavnog suda.

(3) U skladu sa ostalim odredbama ovog stava, Savjet može da predloži da profesori i docenti pravnih fakulteta u Bosni i Hercegovini iz predmeta: Ustavno pravo, Međunarodno pravo, Krivično pravo ili Krivično procesno pravo, Građansko pravo ili Građansko procesno pravo, Upravno pravo, Privredno pravo ili Porodično pravo budu imenovani za sudije ustavnog suda bez položenog pravosudnog ispita, pod uslovom da imaju najmanje deset (10) godina iskustva u radu kao profesori ili docenti.

(4) Predsjednik ustavnog suda jedan je od sudija imenovanih u ustavni sud, koji ima dokazane rukovodne i organizacione sposobnosti bitne za rad tog suda.

Član 25

Vrhovni sud Republike Srpske i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine

(1) Sudije entitetskih vrhovnih sudova moraju imati najmanje osam (8) godina iskustva u radu kao sudije, tužioci, advokati ili drugo relevantno pravno iskustvo, nakon položenog pravosudnog ispita. Sudije se imenuju na mandat neograničenog trajanja s tim da im mandat može prestati u slučaju da podnesu ostavku, navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju ili budu razriješeni dužnosti iz razloga utvrđenih zakonom.

(2) Predsjednik vrhovnog suda jedan je od sudija imenovanih u vrhovni sud, koji posjeduje dokazane rukovodne i organizacione sposobnosti bitne za rad tog suda. Predsjednik se imenuje na mandat od šest (6) godina i može biti ponovo imenovan.

Član 26

Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine

(1) Sudije Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine moraju imati najmanje osam (8) godina iskustva u radu kao sudije, tužioci, advokati ili drugo relevantno pravno iskustvo, nakon položenog pravosudnog ispita. Sudije se imenuju na mandat neograničenog trajanja, s tim što im mandat može prestati u slučaju da podnesu ostavku, navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju ili budu razriješeni dužnosti iz razloga utvrđenih zakonom.

(2) Predsjednik Apelacionog suda jedan je od sudija imenovanih u Apelacioni sud, koji ima dokazane rukovodne i organizacione sposobnosti bitne za rad tog suda. Predsjednik se imenuje na mandat od šest (6) godina i može biti ponovo imenovan.

Član 27

Okružni sudovi u Republici Srpskoj i kantonalni sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine

(1) Sudije okružnih sudova u Republici Srpskoj i kantonalnih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine moraju imati najmanje pet (5) godina iskustva u radu kao sudije, tužioci, advokati ili drugo relevantno pravno iskustvo, nakon položenog pravosudnog ispita. Sudije se imenuju na mandat neograničenog trajanja, s tim što im mandat može prestati u slučaju da podnesu ostavku, navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju ili budu razriješeni dužnosti iz razloga utvrđenih zakonom.

(2) Predsjednik okružnog, odnosno kantonalnog suda jedan je od sudija imenovanih u taj sud, koji ima dokazane rukovodne i organizacione sposobnosti bitne za rad tog suda. Predsjednik se imenuje na mandat od šest (6) godina i može biti ponovo imenovan.

Član 28

Osnovni sudovi u Republici Srpskoj i Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i opštinski sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine

(1) Sudije osnovnih sudova u Republici Srpskoj, Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, te opštinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine moraju imati najmanje tri (3) godine iskustva u radu na pravnim poslovima, nakon položenog pravosudnog ispita. Sudije se imenuju na mandat neograničenog trajanja s tim što im mandat može prestati u slučaju da podnesu ostavku, navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju ili budu razriješeni dužnosti iz razloga utvrđenih zakonom.

(2) Predsjednik osnovnog, odnosno opštinskog suda jedan je od sudija imenovanih u taj sud, koji ima dokazane rukovodne i organizacione sposobnosti bitne za rad tog suda. Predsjednik se imenuje na mandat od četiri (4) godine i može biti ponovo imenovan.

Član 29

Glavni tužilac, zamjenici glavnog tužioca i tužioci Tužilaštva Bosne i Hercegovine

(1) Glavni tužilac i zamjenici glavnog tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine moraju imati najmanje osam (8) godina iskustva u radu kao sudije, tužioci, advokati ili drugo relevantno pravno iskustvo, nakon položenog pravosudnog ispita, kao i dokazane rukovodne i organizacione sposobnosti bitne za rad tog tužilaštva. Glavni tužilac i zamjenici glavnog tužioca imenuju se na mandat od šest (6) godina i mogu biti ponovo imenovani, s tim što im mandat može prestati u slučaju da podnesu ostavku, navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju ili budu razriješeni dužnosti iz razloga utvrđenih zakonom.

(2) Tužioci Tužilaštva Bosne i Hercegovine moraju imati najmanje pet (5) godina iskustva u radu kao sudije, tužioci, advokati ili u radu na sličnim pravnim poslovima, nakon položenog pravosudnog ispita. Tužioci se imenuju na mandat neograničenog trajanja, s tim što im mandat može prestati u slučaju da podnesu ostavku, navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju ili budu razriješeni dužnosti iz razloga utvrđenih zakonom.

Član 30

Tužilaštvo Republike Srpske i Tužilaštvo Federacije Bosne i Hercegovine

(1) Glavni tužilac Republike Srpske, glavni tužilac Federacije Bosne i Hercegovine, zamjenici glavnog tužioca Republike Srpske i zamjenici glavnog tužioca Federacije Bosne i Hercegovine moraju imati najmanje osam (8) godina iskustva u radu kao sudije, tužioci, advokati ili drugo relevantno pravno iskustvo, nakon položenog pravosudnog ispita, kao i dokazane rukovodne i organizacione sposobnosti bitne za rad tog tužilaštva. Glavni tužilac i zamjenici glavnog tužioca imenuju se na mandat od šest (6) godina i mogu biti ponovo imenovani, s tim što im mandat može prestati u slučaju da podnesu ostavku, navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju ili budu razriješeni dužnosti iz razloga utvrđenih zakonom.

(2) Tužioci entitetskih tužilaštava moraju imati najmanje pet (5) godina iskustva u radu kao sudije, tužioci, advokati ili drugo relevantno pravno iskustvo, nakon položenog pravosudnog ispita. Tužioci se imenuju na mandat neograničenog trajanja, s tim što im mandat može prestati u slučaju da podnesu ostavku, navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju ili budu razriješeni dužnosti iz razloga utvrđenih zakonom.

Član 31

Okružna i kantonalna tužilaštva

(1) Okružni i kantonalni glavni tužioci i zamjenici glavnog tužioca moraju imati najmanje pet (5) godina iskustva u radu kao sudije, tužioci, advokati ili drugo relevantno pravno iskustvo nakon položenog pravosudnog ispita.

(2) Okružni i kantonalni glavni tužioci, kao i zamjenici glavnog tužioca moraju imati dokazane rukovodne i organizacione sposobnosti bitne za rad ovih tužilaštava. Glavni tužilac i zamjenici glavnog tužioca imenuju se na mandat od pet (5) godina i mogu biti ponovo imenovani, s tim što im mandat može prestati u slučaju da podnesu ostavku, navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju ili budu razriješeni dužnosti iz razloga utvrđenih zakonom.

(3) Okružni i kantonalni tužioci moraju imati najmanje tri (3) godine iskustva u radu na pravnim poslovima, nakon položenog pravosudnog ispita. Okružni i kantonalni tužioci imenuju se na mandat neograničenog trajanja, s tim što im mandat može prestati u slučaju da podnesu ostavku, navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju ili budu razriješeni dužnosti iz razloga utvrđenih zakonom.

Član 32

Glavni tužilac i tužioci Tužilaštva Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine

(1) Glavni tužilac i zamjenik glavnog tužioca Tužilaštva Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine moraju imati najmanje pet (5) godina iskustva u radu kao sudije, tužioci, advokati ili drugo relevantno pravno iskustvo nakon položenog pravosudnog ispita i dokazane rukovodne i organizacione sposobnosti bitne za rad tog tužilaštva.

(2) Glavni tužilac i zamjenik glavnog tužioca imenuju se na mandat od pet (5) godina i mogu biti ponovo imenovani, s tim što im mandat može prestati u slučaju da podnesu ostavku, navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju ili budu razriješeni dužnosti iz razloga utvrđenih zakonom.

(3) Tužioci Tužilaštva Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine moraju imati najmanje tri (3) godine iskustva u radu kao sudije, tužioci, advokati ili drugo relevantno pravno iskustvo, nakon položenog pravosudnog ispita. Tužioci se imenuju na mandat neograničenog trajanja, s tim što im mandat može prestati u slučaju da podnesu ostavku, navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju ili budu razriješeni dužnosti iz razloga utvrđenih zakonom.

Član 33

Dodatne sudije

(1) Dodatni sudija mora da ispunjava profesionalne uslove propisane za sudije onog suda u koji se dodatni sudija imenuje.

(2) Sudije i tužioci u penziji mogu biti imenovani na mjesta dodatnih sudija do navršene starosne dobi od sedamdeset i dvije (72) godine.

Član 34

Sudije-porotnici – uslovi i mandat

(1) Lice mora zadovoljavati sljedeće uslove da bi obavljalo dužnost sudije-porotnika:

(a) da je državljanin Bosne i Hercegovine;

(b) da ima intelektualne i fizičke sposobnosti za obavljanje sudijske ili tužilačke funkcije;

(c) da u vrijeme prijave na konkurs ima navršenih dvadeset i pet (25) godina života;

(d) da se odlikuje visokim moralnim kvalitetima i profesionalnom nepristrasnošću;

(e) da nije osuđivano za krivično djelo,

(f) da posjeduje uvjerenje da se ne vodi krivični postupak protiv njega, i

(g) da ima mjesto prebivališta na teritoriji suda u koji se imenuje.

(2) Za odlučivanje u predmetima koji se tiču maloljetnika, sudija-porotnik mora imati odgovarajuću stručnu spremu ili iskustvo vezano za maloljetnike.

(3) Sudije-porotnici mogu raditi do navršene starosne dobi od sedamdeset i dvije godine (72).

(4) Sudija porotnik imenuje se na mandat od osam (8) godina i može se ponovo imenovati. Mandat može prestati na osnovu ostavke, navršene starosne dobi propisane za obavezan odlazak u penziju i zbog razrješavanja dužnosti iz razloga utvrđenih zakonom. Sudija-porotnik će i nakon isteka mandata, podnošenja ostavke ili navršene starosne dobi od sedamdeset i dvije (72) godine dovršiti učešće u predmetu u kojem je započet postupak, ukoliko je to potrebno za donošenje pravilne odluke u tom predmetu.

POGLAVLjE V – IMENOVANjE

Član 35

Postupak imenovanja

Savjet svojim Poslovnikom o radu uređuje postupak imenovanja i može zahtijevati korištenje standardnog prijavnog materijala.

Član 36

Javni konkurs

Javni konkurs za upražnjena mjesta, koji sprovodi Savjet, prethodi imenovanju sudija, uključujući i predsjednike sudova, dodatnih sudija, glavnih tužilaca, zamjenikâ glavnog tužioca i tužilaca. Konkurs se objavljuje u cijeloj Bosni i Hercegovini na način koji odredi Savjet.

Član 37

Podsavjeti za predlaganje kandidata za imenovanje na nivou Bosne i Hercegovine i u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine

(1) Predsjednik Savjeta imenuje podsavjete za predlaganje kandidata za sva upražnjena mjesta u sudovima i tužilaštvima na nivou Bosne i Hercegovine i u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

(2) Podsavjet za predlaganje kandidata za sudijska i tužilačka mjesta na nivou Bosne i Hercegovine sastoji se od najmanje tri (3) člana Savjeta, od kojih je, ako je to moguće, barem jedan (1) sudija ili tužilac sa nivoa Bosne i Hercegovine, jedan (1) sudija ili tužilac iz Republike Srpske i jedan (1) sudija ili tužilac iz Federacije Bosne i Hercegovine.

(3) Podsavjet za predlaganje kandidata za sudijska i tužilačka mjesta u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine sastoji se od najmanje tri (3) člana Savjeta, od kojih je, ako je to moguće, barem jedan (1) sudija ili tužilac iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, jedan (1) sudija ili tužilac s nivoa Bosne i Hercegovine i jedan (1) sudija ili tužilac sa entitetskog nivoa.

(4) Podsavjeti za predlaganje kandidata, u skladu sa Poslovnikom o radu Savjeta, obavljaju razgovor sa kandidatima i rangiraju kandidate za upražnjeno mjesto na osnovu sposobnosti, podobnosti i stručnosti, te sačinjenu rang listu kandidata dostavljaju Savjetu koji donosi konačnu odluku o imenovanjima.

Član 38

Podsavjet za predlaganje kandidata za imenovanje u entitetima

(1) Savjet ima podsavjete za predlaganje kandidata za imenovanja na sudijska i tužilačka mjesta u entitetima.

(2) Podsavjet za predlaganje kandidata za sudijska i tužilačka mjesta u Republici Srpskoj sastoji se od pet (5) članova Savjeta iz Republike Srpske.

(3) Podsavjet za predlaganje kandidata za sudijska i tužilačka mjesta u Federaciji Bosne i Hercegovine sastoji se od pet (5) članova Savjeta iz Federacije Bosne i Hercegovine.

(4) Entitetski podsavjeti za predlaganje kandidata, u skladu sa Poslovnikom o radu Savjeta, imenuju najmanje tri (3) člana Savjeta, koji obavljaju razgovore sa kandidatima i rangiraju kandidate za upražnjena mjesta na osnovu sposobnosti, podobnosti i stručnosti.

(5) Na osnovu rang liste koju sačini Komisija za obavljanje razgovora sa kandidatima, entitetski podsavjet za predlaganje kandidata dostavlja rang listu kandidata Savjetu koji donosi konačnu odluku o svim imenovanjima.

Član 39

Kvalifikaciono testiranje

(1) Savjet može uvesti sistem kvalifikacionog testiranja kandidata u pisanoj formi. Testiranjem se provjerava stručnost kandidata u skladu sa kriterijumima iz člana 43. ovog zakona, a može obuhvatiti sljedeće oblasti:

(a) Ustavno pravo Bosne i Hercegovine;

(b) Krivično pravo;

(c) Krivično procesno pravo;

(d) Građansko pravo;

(e) Građansko procesno pravo;

(f) Upravno pravo i upravno procesno pravo;

(g) Privredno pravo;

(h) Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i drugi međunarodni dokumenti, ugovori i sporazumi o ljudskim pravima čija je potpisnica Bosna i Hercegovina;

(i) Etički principi za obavljanje sudijske ili tužilačke funkcije; i

(j) Druga pitanja bitna za funkciju.

(2) U slučaju da se obavlja pismeno testiranje kandidata, Savjet će se pobrinuti da lica koja ocjenjuju test tokom procesa ocjenjivanja ne znaju identitet lica koje je radilo test.

Član 40

Razgovor sa kandidatima

Nijedno lice ne može se imenovati na dužnost sudije ili tužioca ukoliko se sa njim ne obavi razgovor.

Član 41

Mišljenja o kandidatima

Savjet može tražiti da mu se u pisanoj formi dostave mišljenja o stručnim i drugim kvalifikacijama kandidata.

Član 42

Prava kandidata

Svaki kandidat ima pravo da pregleda svoj prijavni materijal dostavljen Savjetu, koji se tiče prijave, zahtijeva i dobije obavještenja, pod uslovom da se ne radi o povjerljivim podacima, u vezi sa prijavom i postupkom imenovanja, pregleda i da svoje komentare na mišljenje o kandidatu koje je dostavljeno Savjetu, i uputi Savjetu komentare u vezi sa pitanjima koja utiču na prijavu kandidata.

Član 43

Kriteriji za imenovanje

1) Prilikom donošenja odluke o imenovanju, Savjet, između ostalih kriterija, uzima u obzir sljedeće kriterije:

a) Stručno znanje, radno iskustvo i radni rezultati;

b) Sposobnost pokazana kroz objavljivanje naučnih radova i druge aktivnosti u struci;

c) Stručna sposobnost zasnovana na dosadašnjim rezultatima u karijeri, uključujući i učešće u organizovanim oblicima usavršavanja;

d) Radna sposobnost i sposobnost analiziranja pravnih problema;

e) Sposobnost da nepristrasno, savjesno, marljivo, odlučno i odgovorno obavlja dužnosti u okviru funkcije za koju se prijavljuje;

f) Komunikativnost;

g) Odnosi sa radnim kolegama, ponašanje van posla, profesionalna nepristrasnost i ugled; i

h) Iskustvo i stručna sprema za rukovodeće poslove, za mjesto predsjednika suda, glavnog tužioca i zamjenika glavnog tužioca.

(2) Savjet primjenjuje odgovarajuće ustavne odredbe kojim se uređuju jednaka prava i zastupljenost konstitutivnih naroda i ostalih. Imenovanja na svim nivoima pravosuđa takođe treba da imaju za cilj i postizanje jednakosti polova.

Član 44

Odluka o imenovanju

(1) Odluka o imenovanju kandidata na dužnost sudije ili tužioca donosi se u skladu sa članom 17. ovog zakona i sadrži obrazloženje u pisanoj formi.

(2) Savjet može poništiti odluku o imenovanju ako nakon donošenja odluke o imenovanju, a prije nego što imenovani sudija ili tužilac preuzme dužnost, dobije podatke koji bi, da su bili poznati u vrijeme imenovanja, predstavljali razlog da Savjet ne donese odluku o imenovanju. Savjet može, ako to smatra neophodnim, odgoditi datum preuzimanja dužnosti sudije ili tužioca na koga se odnose navedeni podaci, kako bi te podatke mogao na odgovarajući način provjeriti.

(3) Ako Savjet poništi odluku o imenovanju, na tu dužnost imenovaće drugo lice iz grupe prijavljenih kandidata, ili će ponovno objaviti konkurs za to upražnjeno mjesto.

Član 45

Objavljivanje odluke o imenovanju

(1) Savjet o svojoj odluci o imenovanju obavještava sve kandidate, odgovarajući sud ili tužilaštvo, kao i odgovarajuće ministarstvo pravde.

(2) Savjet odluku o imenovanju objavljuje u svojim prostorijama na mjestu dostupnom javnosti. Odluka o imenovanju nosi datum objavljivanja u prostorijama Savjeta.

(3) Odluka o imenovanju objavljuje se u “Službenom glasniku BiH”.

Član 46

Preuzimanje dužnosti

(1) Lice imenovano na dužnost sudije ili tužioca preuzima dužnost na dan koji odredi Savjet.

(2) Ako iz razloga koji nisu opravdani imenovano lice ne preuzme dužnost u vremenskom roku koji odredi Savjet, Savjet poništava odluku o imenovanju. Savjet će na tu dužnost imenovati drugo lice iz grupe prijavljenih kandidata ili će ponovno objaviti konkurs za to upražnjeno mjesto.

Član 47

Svečana izjava

(1) Prije preuzimanja dužnosti, sudije i tužioci daju svečanu izjavu koja glasi: “Izjavljujem da ću obavljati svoju dužnost u skladu sa Ustavom i zakonom, da ću donositi odluke po svom najboljem znanju, savjesno, odgovorno i nepristrasno u cilju sprovođenja vladavine zakona, i da ću štititi slobode i prava pojedinaca zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine.”

(2) Lice imenovano na dužnost daje svečanu izjavu usmeno, pred predsjednikom Savjeta ili članom Savjeta kojeg ovlasti predsjednik Savjeta, te stavljanjem potpisa na izjavu.

Član 48

Imenovanje dodatnih sudija

(1) Savjet može privremeno imenovati lica koja će vršiti dužnost dodatnih sudija, kako bi sudovima pružili pomoć u smanjenju broja zaostalih neriješenih predmeta, ili ako je zbog dužeg odsustva sudije potreban dodatni broj sudija u sudu. Savjet može da imenuje dodatne sudije na zahtjev predsjednika suda, pod uslovom da se uz zahtjev dostavi dokaz koji ukazuje da postoji potreba za imenovanjem dodatnog sudije, kao i raspoloživa sredstva.

(2) Prije preuzimanja dužnosti, dodatni sudija daje svečanu izjavu u skladu sa članom 46. ovog zakona. Predsjednik Savjeta može ovaj zadatak povjeriti predsjedniku suda u kojem dodatni sudija preuzima dužnost.

Član 49

Imenovanje sudija-porotnika

(1) Savjet imenuje sudije-porotnike u sud nakon što od predsjednika suda primi listu predloženih kandidata.

(2) Sudijama-porotnicima pripada naknada za opravdane troškove nastale u toku vršenja njihovih dužnosti i nagrada. Uslove za vršenje dužnosti sudija-porotnika, te visinu naknade i nagrade utvrđuje nadležno ministarstvo pravde nakon konsultacija sa Savjetom.

(3) Prije preuzimanja dužnosti, sudija-porotnik daje svečanu izjavu u skladu sa članom 47. ovog zakona. Predsjednik Savjeta može ovaj zadatak povjeriti predsjedniku suda u kojem sudija-porotnik preuzima dužnost.

Član 50

Upućivanje u drugi sud uz pristanak sudije

(1) Sudije, uključujući dodatne sudije, mogu se, uz njihov pristanak, uputiti da vrše dužnost sudije u drugi sud istog ili nižeg nivoa:

(a) Na period od najviše šest (6) mjeseci, ako u sudu u koji se sudija privremeno upućuje nema dovoljan broj sudija;

(b) Na period od najviše dvanaest (12) mjeseci, ako je u sudu u kojem sudija redovno vrši dužnost sudije privremeno smanjen obim posla;

(c) Na period od najviše dvanaest (12) mjeseci, radi pomoći u otklanjanju zaostalih neriješenih predmeta u sudu u koji se sudija privremeno upućuje;

(d) Na neodređeni period, ako je sudija upućen u drugi sud radi rada na određenom predmetu ili predmetima, jer je, zbog izuzeća sudije u tom sudu, bilo neophodno privremeno upućivanje sudije iz drugog suda kako bi radio na tom predmetu ili predmetima;

(e) Na neodređeni period, ako se sudija suda u koji se vrši upućivanje nalazi na odsustvu dužeg trajanja.

(2) Sudija se ne može privremeno uputiti u drugi sud više od dva puta uzastopno, osim ako je u međuvremenu vršio dužnost sudije u sudu u koji je imenovan u periodu od najmanje dvanaest (12) mjeseci.

Član 51

Upućivanje bez pristanka sudije

(1) Sudija se može privremeno uputiti u drugi sud bez njegovog pristanka samo ako su ispunjeni uslovi iz ovog člana.

(2) Sudija se može bez njegovog pristanka uputiti u drugi sud da vrši dužnost sudije na period od najduže tri (3) mjeseca u slučaju da se takvo upućivanje vrši u cilju njegovog učešća u radu na pojedinačnom predmetu u sudu u koji se vrši upućivanje, ili u slučaju da nijedan drugi sudija nije pristao na takvo upućivanje.

(3) Sudija se ne može privremeno uputiti u drugi sud bez njegovog pristanka ako je privremeno upućivan u drugi sud u prethodnih dvanaest (12) mjeseci.

Član 52

Postupak za privremeno upućivanje

Savjet odlučuje o zahtjevu za privremeno upućivanje u drugi sud u skladu sa čl. 50. i 51. na zahtjev predsjednika suda koji želi da se sudija privremeno uputi u njegov sud. Savjet obavlja konsultacije sa predsjednikom suda koji je podnio zahtjev, sa sudijom koji se razmatra za privremeno upućivanje, i sa predsjednikom suda u kojem sudija redovno vrši dužnost sudije.

Član 53

Privremeno upućivanje tužilaca

Privremeno upućivanje tužilaca uređuje se u skladu sa odredbama Zakona o tužiocima koji se primjenjuje na tužilaštvo o kojem je riječ.

POGLAVLjE VI – DISCIPLINSKA ODGOVORNOST SUDIJA I TUŽILACA

Član 54

Opšte odredbe o disciplinskoj odgovornosti za disciplinske prekršaje

Sudija, tužilac, dodatni sudija ili sudija-porotnik, uključujući i predsjednike sudova, glavne tužioce i njihove zamjenike, disciplinski su odgovorni za zakonom propisane disciplinske prekršaje koje su učinili sa umišljajem ili iz nehata.

Član 55

Nadležnost za vođenje disciplinskih postupaka

Savjet preko svojih disciplinskih organa vrši svoja ovlaštenja u disciplinskom postupku.

Član 56

Disciplinski prekršaji sudija

Disciplinski prekršaji sudija su:

1. povreda načela nepristrasnosti;

2. postupanje sa pristrasnošću i predrasudama tokom obavljanja službenih dužnosti zbog rase, boje, pola, vjerske pripadnosti, etničkog porijekla, nacionalne pripadnosti, seksualne opredijeljenosti ili društvenog i ekonomskog statusa stranke;

3. očigledno kršenje obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku, njihovim pravnim zastupnicima, svjedocima, ili drugim licima;

4. odavanje povjerljivih informacija koje proizilaze iz vršenja dužnosti sudije;

5. prihvatanje poklona ili nagrada čija je namjena neprimjereno uticanje na odluke ili postupke sudije, uključujući i slučajeve kada poklon ili nagrada samo odaju utisak neprimjerenog uticaja;

6. korištenje dužnosti sudije kako bi se pribavile neopravdane koristi za sebe ili druga lica;

7. propuštanje da traži svoje izuzeće od postupanja po predmetima kada postoji sukob interesa;

8. nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti;

9. donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka;

10. neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugim radnjama u vezi sa obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštovanje dužnosti sudija;

11. upuštanje u neprimjerene kontakte sa strankom u postupku ili njenim zastupnikom;

12. omogućavanje vršenja dužnosti sudije licima koja za to nisu zakonom ovlaštena;

13. miješanje u postupanje sudije ili tužioca sa namjerom opstruiranja ili potcjenjivanja njihovih aktivnosti;

14. osuda na kaznu zatvora zbog izvršenog krivičnog djela, ili ako je proglašen krivim za krivično djelo koje ga čini nepodobnim za vršenje dužnosti sudije;

15. davanje bilo kakvih komentara, dok se predmet ne riješi na sudu, za koje se opravdano može očekivati da mogu ometati ili štetiti pravičnom postupku ili suđenju, ili nepreduzimanje odgovarajućih koraka kako bi se obezbijedilo da se zaposleni u sudu koji su njemu podređeni takođe suzdrže od davanja komentara;

16. upuštanje u aktivnosti koje su nespojive sa dužnostima sudije;

17. propuštanje, iz neopravdanih razloga, da postupi u skladu sa odlukama, naredbama ili zahtjevima Savjeta;

18. propuštanje da odgovori na zahtjev za provjeravanje u vezi sa nekom disciplinskom stvari, osim ukoliko je do propusta došlo iz opravdanih razloga;

19. namjerno davanje lažne, obmanjive ili nedovoljne informacije u vezi sa prijavama za radno mjesto, disciplinskim stvarima, pitanjima unapređenja i napredovanja u službi ili bilo kojim drugim pitanjima koja su u nadležnosti Savjeta;

20. neispunjavanje obaveze učešća u oblicima obaveznog stručnog usavršavanja ili drugih zakonom propisanih obaveza;

21. ako ne postupi u skladu sa odlukom o njegovom privremenom upućivanju u drugi sud;

22. ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske funkcije; ili

23. bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva.

Član 57

Disciplinski prekršaji tužilaca

Disciplinske prekršaje tužilaca čine:

1. povreda načela nepristrasnosti;

2. postupanje sa pristrasnošću i predrasudama tokom obavljanja službenih dužnosti zbog rase, boje, pola, vjerske pripadnosti, etničkog porijekla, nacionalne pripadnosti, seksualne opredijeljenosti ili društvenog i ekonomskog statusa stranke;

3. očigledno kršenje obaveze ispravnog postupanja prema sudiji u postupku, strankama, njihovim pravnim zastupnicima, svjedocima, ili drugim licima;

4. odavanje povjerljivih informacija koje proizilaze iz vršenja dužnosti tužioca;

5. prihvatanje poklona ili nagrada čija je namjena neprimjereno uticanje na odluke i postupke tužilaca, uključujući i slučajeve kada poklon ili nagrada samo odaju utisak neprimjerenog uticaja;

6. korištenje funkcije tužioca kako bi se pribavile neopravdane koristi za sebe ili druga lica;

7. propuštanje da traži svoje izuzeće od postupanja po predmetima kada postoji sukob interesa;

8. nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti;

9. neopravdano kašnjenje u provođenju radnji u vezi sa vršenjem dužnosti tužioca ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštovanje dužnosti tužioca;

10. upuštanje u neprimjerene kontakte sa sudijom ili strankama u postupku;

11. omogućavanje vršenja dužnosti tužioca licima koja za to nisu zakonom ovlaštena;

12. miješanje u postupanje sudije ili tužioca sa namjerom opstruiranja ili potcjenjivanja njihovih aktivnosti;

13. osuda na kaznu zatvora zbog izvršenog krivičnog djela, ili ako je proglašen krivim za krivično djelo koje ga čini nepodobnim za vršenje dužnosti tužioca;

14. davanje bilo kakvih komentara, dok se predmet ne riješi na sudu, za koje se opravdano može očekivati da mogu ometati ili štetiti pravičnom postupku ili suđenju, ili nepreduzimanje odgovarajućih koraka kako bi se obezbijedilo da se zaposleni u tužilaštvu koji su njemu podređeni takođe suzdrže od davanja komentara;

15. neizvršavanje uputstava nadređenog tužioca, osim ako bi izvršavanje takvog uputstva značilo kršenje zakona ili odredbi ovog člana;

16. upuštanje u aktivnosti koje su nespojive sa dužnostima tužioca;

17. propuštanje, iz neopravdanih razloga, da postupi u skladu sa odlukama, naredbama ili zahtjevima Savjeta;

18. propuštanje da odgovori na upit u vezi sa nekom disciplinskom stvari, osim ukoliko je do propusta došlo iz opravdanih razloga;

19. namjerno davanje lažne, obmanjive ili nedovoljne informacije u vezi sa prijavama za radno mjesto, disciplinskim stvarima, pitanjima unapređenja i napredovanja u službi ili bilo kojim drugim pitanjima koja su u nadležnosti Savjeta;

20. neispunjavanje obaveze učešća u oblicima obaveznog stručnog usavršavanja ili drugih zakonom propisanih obaveza;

21. ako ne postupi u skladu sa odlukom o njegovom privremenom upućivanju u drugo tužilaštvo;

22. ponašanje u sudu ili tužilaštvu i izvan suda ili tužilaštva koje šteti ugledu tužilačke funkcije; ili

23. bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet tužilaštva.

Član 58

Vrste disciplinskih mjera

(1) Savjet može izreći jednu ili više sljedećih disciplinskih mjera:

a) pismenu opomenu koja se javno ne objavljuje;

b) javnu opomenu;

c) smanjenje plate za iznos do 50 posto, na period do jedne godine;

d) privremeno ili trajno upućivanje u drugi sud ili tužilaštvo;

e) premještanje sa mjesta predsjednika suda na mjesto sudije, ili s mjesta glavnog tužioca ili zamjenika glavnog tužioca na mjesto tužioca;

f) razrješenje od dužnosti.

(2) Kao posebnu mjeru, umjesto ili uz disciplinsku mjeru iz prethodnog stava, Savjet može, ako nađe za shodno, odrediti da sudija ili tužilac učestvuje u programima rehabilitacije, savjetovanju ili stručnom usavršavanju.

(3) Sva prava i privilegije koje proističu iz radnog odnosa sudije, predsjednika suda, glavnog tužioca, zamjenika glavnog tužioca, odnosno tužioca koji je razriješen dužnosti na osnovu sprovedenog disciplinskog postupka, prestaju njegovim smjenjivanjem od strane Savjeta. Sudiji ili tužiocu, koji je, prema ovom članu, razriješen dužnosti, nije dozvoljeno da dalje vrši dužnost sudije ili tužioca.

Član 59

Principi za određivanje mjera

(1) Kod izricanja disciplinskih mjera mora se rukovoditi principom proporcionalnosti. Prije izricanja mjera za disciplinske prekršaje, disciplinske komisije uzimaju u obzir sljedeće činjenice:

(a) broj i težinu učinjenog disciplinskog prekršaja i njegove posljedice;

(b) stepen odgovornosti;

(c) okolnosti pod kojima je disciplinski prekršaj učinjen;

(d) dosadašnji rad i ponašanje učinioca prekršaja; i

(e) sve druge okolnosti koje mogu uticati na odluku o težini i vrsti disciplinske mjere, uključujući stepen kajanja i/ili saradnje koju je sudija ili tužilac pokazao tokom disciplinskog postupka.

(2) Disciplinska mjera razrješenja od dužnosti određuje se samo u predmetima u kojim je utvrđen ozbiljan disciplinski prekršaj, a iz težine prekršaja je jasno da je prekršilac nepodoban ili nedostojan da dalje vrši dužnost.

(3) Savjet može uzeti u obzir svako prethodno privremeno udaljenje od vršenja dužnosti određeno tokom postupka o kojem je riječ, te u skladu s tim odlučiti da smanji mjeru ili može po vlastitoj volji odlučiti da je privremeno udaljenje samo po sebi dovoljno kao mjera za utvrđeni disciplinski prekršaj ili prekršaje.

Član 60

Vođenje disciplinskog postupka i žalbe

(1) Disciplinski postupak vode:

(a) Prvostepena disciplinska komisija i

(b) Drugostepena disciplinska komisija.

(2) Prvostepena i Drugostepena disciplinska komisija su nezavisne i u potpunosti nadležne za rješavanje disciplinskih stvari. Član komisije koji je učestvovao u rješavanju nekog predmeta u Prvostepenoj komisiji ne može postupati u istoj stvari u Drugostepenoj disciplinskoj komisiji.

(3) Prvostepena disciplinska komisija sastavljena od tri člana, od kojih su barem dva članovi Savjeta, u prvom stepenu utvrđuje disciplinsku odgovornost i izriče mjere.

(4) Drugostepena disciplinska komisija sastavljena od tri člana Savjeta odlučuje o žalbama na odluke Prvostepene disciplinske komisije. Drugostepena disciplinska komisija može potvrditi, ukinuti ili preinačiti odluku ili disciplinske mjere koje je izrekla Prvostepena disciplinska komisija.

(5) U disciplinskim postupcima koji se vode protiv sudija, većina članova komisije će, i u prvom i u drugom stepenu, biti sudije. U disciplinskim postupcima koji se vode protiv tužilaca, većina članova komisije će, i u prvom i u drugom stepenu, biti tužioci.

(6) Protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije o izricanju disciplinske mjere može se uložiti žalba Savjetu kao cjelini. Ako Savjet ne potvrdi mjeru razrješenja, Savjet može izreći drugu mjeru predviđenu ovim zakonom. Članovi Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije imaju pravo da učestvuju, osim ako se njihovo izuzeće traži iz razloga drugačijeg od razloga njihovog ranijeg učešća, u donošenju odluke o istoj stvari.

(7) Sudija ili tužilac koji je razriješen dužnosti odlukom Savjeta može uložiti žalbu Sudu Bosne i Hercegovine jedino na osnovu jednog ili oba dolje navedena razloga:

(a) da je Savjet, prilikom vođenja disciplinskog postupka nakon kojeg je uslijedila odluka o mjeri razrješenja dužnosti, učinio materijalnu povredu pravila postupka predviđenih ovim zakonom;

b) da je Savjet, prilikom vođenja disciplinskog postupka nakon kojeg je uslijedila odluka o mjeri razrješenja dužnosti, pogrešno primijenio zakon.

(8) Sud Bosne i Hercegovine mora primiti žalbu iz stava 7. ovog člana u roku od tri (3) sedmice od dana kad je sudija ili tužilac primio odluku Savjeta. Sud Bosne i Hercegovine u skraćenom postupku odbacuje žalbe uložene nakon tog roka.

Član 61

Imenovanje i mandat članova disciplinskih komisija

(1) Predsjednik Savjeta imenuje članove Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije u skladu sa odredbama člana 60. ovog zakona.

(2) Mandat članova traje dvije godine pod uslovom da se završe započeti disciplinski postupci. Članovi disciplinske komisije imaju pravo na ponovno imenovanje.

Član 62

Disciplinski organi i disciplinski postupak

(1) Svojim poslovnikom o radu Savjet uređuje osnivanje i rad disciplinskih organa, kao i provođenje disciplinskog postupka u skladu sa ovim zakonom.

(2) Poslovnikom o radu može se predvidjeti skraćeni postupak, pod uslovom da se poštuju prava stranaka utvrđena ovim zakonom.

Član 63

Uručenje poziva

(1) Savjet, uključujući i njegove disciplinske komisije, ovlašten je da izdaje pozive svjedocima ili pozive da se sudu predoče pismeni dokazi, čija se dostava vrši na način predviđen pravilima parničnog postupka koja se primjenjuju po mjesnoj nadležnosti.

(2) Savjet, uključujući i njegove disciplinske komisije, ovlašten je da kazni namjerno neodazivanje pozivu, što se smatra nepoštovanjem Savjeta, na način predviđen pravilima parničnog postupka koja se primjenjuju po mjesnoj nadležnosti.

(3) Svjedoci imaju pravo na naknadu troškova pod istim uslovima predviđenim pravilima parničnog postupka koja se primjenjuju po mjesnoj nadležnosti.

Član 64

Disciplinski tužilac

(1) Kancelarija disciplinskog tužioca, Kancelarija u okviru Savjeta, vrši dužnost tužioca u vezi sa navodima koji se tiču povreda dužnosti sudije ili tužioca, u skladu sa ovim zakonom i Poslovnikom o radu Savjeta.

(2) Kancelarija disciplinskog tužioca postupa po pritužbama ili na vlastitu inicijativu i odgovorna je za procjenu pravne valjanosti pritužbi, istraživanje navoda protiv sudija ili tužilaca o povredi dužnosti, te za pokretanje disciplinskog postupka i zastupanje predmeta disciplinskih prekršaja pred disciplinskim komisijama Savjeta.

(3) Za glavnog disciplinskog tužioca Kancelarije disciplinskog tužioca Savjet imenuje lice koje je sudija ili tužilac, ili koje ispunjava minimum uslova predviđenih ovim zakonom za imenovanje sudije ili tužioca, lice visokih moralnih kvaliteta koje posjeduje potrebnu stručnost na polju prava. Mandat glavnog disciplinskog tužioca traje četiri godine, uz mogućnost ponovnog imenovanja. Pomoć u radu disciplinskog tužioca pružaće pravnici i istražioci iz njegove kancelarije. Glavni disciplinski tužilac može ovlastiti pravnike iz svoje kancelarije da zastupaju predmete pred Savjetom i njegovim disciplinskim komisijama.

(4) U slučaju sukoba interesa ili u slučajevima u kojima bi se glavni tužilac morao izuzeti iz istrage ili postupanja u disciplinskoj stvari pred Savjetom ili njegovim disciplinskim komisijama, Savjet angažuje pravnika izvan Kancelarije disciplinskog tužioca da obavi istragu i postupa u disciplinskoj stvari.

(5) Glavni tužilac Kancelarije disciplinskog tužioca imenuje se i smjenjuje odlukom Savjeta u skladu sa Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

(6) Plata glavnog disciplinskog tužioca Kancelarije disciplinskog tužioca jednaka je prosječnoj plati tužilaca kantonalnog tužilaštva u Federaciji Bosne i Hercegovine i okružnog tužilaštva u Republici Srpskoj.

(7) Glavni disciplinski tužilac donosi sve administrativne i finansijske odluke Kancelarije disciplinskog tužioca, a izvršava ih relevantni odjel Sekretarijata po nalogu glavnog disciplinskog tužioca.

Član 65

Vođenje evidencije i izvještavanje Savjeta

(1) Kancelarija disciplinskog tužioca vodi evidenciju o uloženim pritužbama i o preduzetim radnjama u postupanju po pritužbama, istragama i disciplinskim predmetima.

(2) Savjet ima pristup evidenciji. Kancelarija disciplinskog tužioca obavezna je da Savjetu na zahtjev dostavi kopije pritužbi, izvještaja o istrazi ili drugih relevantnih dokumenata.

(3) Kancelarija disciplinskog tužioca periodično u pisanoj formi izvještava Savjet o svojim aktivnostima.

Član 66

Ispitivanje navoda

(1) Kancelarija disciplinskog tužioca može pokrenuti ispitivanje navoda o povredi dužnosti ili nesposobnosti sudije ili tužioca da vrši dužnost.

(2) Svi sudovi, tužilaštva i državni organi, kao i sudije, tužioci, dodatne sudije, sudije porotnici i zaposleni u sudovima ili tužilaštvima dužni su da postupaju u skladu sa zahtjevima Kancelarije disciplinskog tužioca u pogledu davanja informacija, dokumenata ili drugog materijala u vezi sa ispitivanjem navoda.

(3) Kancelarija disciplinskog tužioca može disciplinskoj komisiji podnijeti zahtjev da se licima ili organima na koje se ne odnosi odredba stava 2. ovog člana izda nalog za davanje informacija, dokumenata ili drugog materijala u vezi sa ispitivanjem navoda.

(4) U slučaju da sudija ili tužilac odbije da dostavi informacije, dokumente ili drugi materijal u skladu sa zahtjevom Kancelarije disciplinskog tužioca, Kancelarija može zatražiti od disciplinske komisije da izda nalog kojim će prinuditi tog sudiju ili tužioca da dostavi tražene informacije, dokumente ili drugi materijal.

Član 67

Pokretanje disciplinskog postupka i podnošenje tužbe

(1) Kancelarija disciplinskog tužioca pokreće disciplinski postupak pred Prvostepenom disciplinskom komisijom podnošenjem tužbe, ako smatra da je sudija ili tužilac učinio povredu dužnosti.

(2) Tužba sadrži navodne disciplinske prekršaje i mora ispunjavati uslove predviđene Poslovnikom koji uređuje disciplinski postupak.

Član 68

Prava stranaka tokom disciplinskog postupka

Disciplinski postupak vodi se na pravičan i transparentan način. U toku trajanja disciplinskog postupka, sudija ili tužilac protiv kojeg se vodi postupak ima sljedeća prava koja moraju biti garantovana Poslovnikom o disciplinskom postupku, a koja donosi Savjet:

(a) pravo da na propisan način bude upoznat sa navodima o disciplinskom prekršaju i dokazima koji ukazuju na te navode, kao i pravo da odgovor da u pisanoj formi ili usmeno na zapisnik;

(b) pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnom i nepristrasnom, zakonom ustanovljenom komisijom. Mediji i javnost mogu biti isključeni tokom cijele rasprave ili tokom dijela rasprave u interesu morala, javnog reda ili nacionalne bezbjednosti u demokratskom društvu, kada to zahtijevaju interesi maloljetnika ili zaštita privatnog života stranaka ili kada je, po mišljenju komisije, to potrebno u posebnim okolnostima gdje bi prisustvo javnosti bilo na štetu interesa pravde;

(c) pravo da ne daje odgovor na pitanja koja bi ga mogla izložiti krivičnom gonjenju i pravo da prisustvuje svakoj raspravi, te da se brani od optužbi uz pomoć branioca po svom izboru;

(d) pravo da odluke budu javno objavljene i/ili na neki način dostupne javnosti; i

(e) pravo da izjavi žalbu na, po njega, negativnu odluku.

Član 69

Sporazum o zajedničkoj saglasnosti

(1) Kancelarija disciplinskog tužioca i lice protiv kojeg je podnesena tužba kao i njegov pravni zastupnik mogu se, ako je to moguće, bilo kada dobrovoljno nagoditi o navodnim disciplinskim prekršajima za koje je sudija ili tužilac optužen. Stranke se mogu složiti koje će disciplinske prekršaje sudija ili tužilac priznati i koja će se disciplinska mjera izreći. Stranke podnose Sporazum o zajedničkoj saglasnosti o utvrđivanju disciplinske odgovornosti (u daljem tekstu: Sporazum) koji sadrži disciplinske prekršaje koje sudija ili tužilac priznaje.

(2) Sporazum se sastavlja u pismenoj formi, i nakon što je potpisan od stranaka, dostavlja se Savjetu. Sporazum sadrži:

(a) Izjavu o činjenicama na okolnosti vezane za prekršaje koje sudija ili tužilac priznaje;

(b) Zajedničku izjavu o mjeri, ukoliko će se ona izreći.

(3) Sporazum se dostavlja predsjedniku Savjeta, koji imenuje disciplinsku komisiju za razmatranje Sporazuma. Komisija prihvata ili odbija Sporazum većinom glasova. Ako odluči da odbije Sporazum, Komisija će obrazložiti razloge tog odbijanja u pismenoj formi.

(4) Ako Komisija prihvati Sporazum, postupaće se kao da je Komisija nakon vođenja disciplinskog postupka utvrdila da je učinjen disciplinski prekršaj, s tim da nakon što Komisija prihvati Sporazum nema prava žalbe.

(5) Ukoliko Komisija odbije Sporazum, činjenica da su stranke pokušale pregovaranjem doći do sporazuma o disciplinskom prekršaju kao i bilo koje priznanje učinjeno od stranke pred Komisijom tokom rasprave o postizanju Sporazuma, ne može se upotrijebiti od bilo koje stranke u ponovnom disciplinskom postupku ili protiv nje.

(6) U slučaju da Komisija odbije Sporazum, Kancelarija disciplinskog tužioca može pokrenuti disciplinski postupak protiv sudije ili tužioca koji su navedeni u Sporazumu u roku od 90 (devedeset) dana od datuma odbijanja Sporazuma.

(7) Svi sporazumi o zajedničkoj saglasnosti sadrže izjavu, koju potpisuje sudija ili tužilac o kojem se radi, da mu je poznato da Sporazum o zajedničkoj saglasnosti treba odobriti Prvostepena disciplinska komisija i da Komisija, prema vlastitoj ocjeni, može odbiti takav sporazum.

Član 70

Povjerljivost

(1) Svi postupci ili radnje koje se odnose na navode o povredi dužnosti ili nesposobnosti za vršenje dužnosti, a koje su preduzete prije nego što Kancelarija disciplinskog tužioca podnese zvaničnu tužbu, povjerljive su prirode, osim ako se sudija ili tužilac na kojeg se navodi odnose u pismenoj formi ne odrekne prava na povjerljivost.

(2) Ukoliko javnost prije podnošenja zvanične tužbe sazna za istragu o mogućoj povredi dužnosti ili nesposobnosti za vršenje dužnosti, Kancelarija disciplinskog tužioca može dati izjavu kako bi potvrdila da je istraga u toku, pojasnila procesne aspekte disciplinskog postupka, objasnila prava sudija i tužilaca na pravičnu raspravu uz poštovanje pretpostavke nevinosti, ili navela kako sudija ili tužilac negira navode, ili ispravila pogrešne informacije kojim javnost raspolaže.

Član 71

Tajnost i imunitet

(1) Pritužba ili dopis koji zaprimi Kancelarija disciplinskog tužioca u kojem se navode povrede dužnosti od strane sudija ili tužilaca, kao i informacije prikupljene tokom istrage predstavljaju tajnu, izuzev za Savjet, po njegovom zahtjevu.

(2) Osoblje Savjeta i Kancelarije disciplinskog tužioca i međunarodni stručnjaci koji su potpisali ugovor sa Savjetom ili su ustupljeni od strane stranih vlada neće biti odgovorni u građanskom postupku za bilo koju radnju učinjenu tokom vršenja svojih službenih dužnosti.

Član 72

Zastarijevanje pokretanja disciplinskog postupka

(1) Disciplinski postupak ne može se pokrenuti protiv sudije ili tužioca po isteku više od pet (5) godina od dana na koji je navodni prekršaj učinjen, ili u slučaju krivične stvari, po isteku više od dvije (2) godine od dana kada je sud donio konačnu i obavezujuću odluku u krivičnom postupku. Zastarijevanje iz ovog stava ne primjenjuje se na navodne prekršaje iz člana 56. tačka 19. ili člana 57. tačka 19. ovog zakona.

(2) Savjet ne može pokrenuti disciplinski postupak protiv sudije ili tužioca po isteku više od dvije (2) godine od dana kada je Savjet zaprimio prvu pritužbu ili informaciju o navodnom prekršaju.

Član 73

Zastarijevanje vođenja disciplinskog postupka

Postupak za utvrđivanje disciplinske odgovornosti mora se okončati u roku od godinu dana od dana podnošenja zvanične tužbe disciplinskoj komisiji, osim ukoliko se utvrdi razlog koji produženje ovog roka čini opravdanim.

Član 74

Vođenje evidencije i objavljivanje konačnih disciplinskih odluka

(1) Savjet vodi evidenciju o svim izrečenim disciplinskim mjerama.

(2) Disciplinska mjera razrješenja dužnosti objavljuje se u “Službenom glasniku BiH”.

Član 75

Nesposobnost sudije ili tužioca za vršenje dužnosti

(1) Kancelarija disciplinskog tužioca istražuje i zastupa pred Savjetom predmete koji se odnose na fizičku, emocionalnu, mentalnu ili drugu nesposobnost sudije ili tužioca koja zahtijeva trajno ili privremeno udaljavanje sudije ili tužioca od vršenja dužnosti ili prestanak mandata.

(2) Kancelarija disciplinskog tužioca u istrazi i prikupljanju informacija u vezi sa nesposobnošću sudije ili tužioca da vrši dužnost ima sva prava i ovlaštenja prema odredbama ove glave.

(3) Pored mjera iz stava 1. ovog člana, Savjet ima široka ovlaštenja u pogledu sprovođenja i drugih mjera. Ako je sudija ili tužilac oslobođen vršenja dužnosti, Savjet može vratiti sudiju i tužioca na dužnost nakon što se utvrdi da sudija ili tužilac više nije nesposoban za vršenje dužnosti.

(4) Sudija ili tužilac zadržava sva prava na penziju, naknadu za invalidnost ili druge naknade propisane zakonom u slučaju da bude oslobođen vršenja dužnosti ili da mu mandat prestane.

POGLAVLjE VII – PRIVREMENO UDALjENjE SUDIJA ILI TUŽILACA OD VRŠENjA DUŽNOSTI DO OKONČANjA KRIVIČNOG POSTUPKA, DISCIPLINSKOG POSTUPKA ILI POSTUPKA RAZRJEŠENjA

Član 76

Obavezno privremeno udaljenje od vršenja dužnosti

(1) Sudija ili tužilac koji se nalazi u pritvoru privremeno se udaljuje od vršenja dužnosti sudije ili tužioca. Takvo udaljenje traje dok se lice nalazi u pritvoru.

(2) Savjet može produžiti udaljenje od vršenja dužnosti iz člana 77. ovog zakona ako je sudija ili tužilac pušten iz pritvora.

Član 77

Diskreciono privremeno udaljenje od vršenja dužnosti

Sudija ili tužilac mogu biti privremeno udaljeni od vršenja dužnosti:

(a) ako je protiv sudije ili tužioca pokrenuta istraga u krivičnom postupku;

(b) ako je protiv njega nadležni tužilac podigao optužnicu za krivično djelo;

(c) ako je protiv njega pokrenut postupak razrješenja;

(d) ako je pokrenut disciplinski postupak za disciplinski prekršaj, a Savjet utvrdi da se disciplinska odgovornost ne može na pravi način utvrditi, a da se sudija ili tužilac privremeno ne udalji od vršenja dužnosti tokom postupka; ili

(e) ako je vršenje službenih dužnosti otežano zbog njegovog mentalnog, emocionalnog ili fizičkog stanja;

Član 78

Pokretanje postupka privremenog udaljenja od vršenja dužnosti

(1) Prvostepena disciplinska komisija Savjeta može privremeno udaljiti sudiju ili tužioca po službenoj dužnosti, na zahtjev Kancelarije disciplinskog tužioca ili na zahtjev predsjednika suda ili glavnog tužioca koji je nadređen tom sudiji ili tužiocu.

(2) Po saznanju o okolnostima iz čl. 76. i 77. ovog zakona, predsjednik suda, odnosno glavni tužilac takvu informaciju odmah dostavlja Savjetu.

Član 79

Odluke o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti i žalbe

(1) Odluku o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti u skladu sa odredbama čl. 76. i 77. ovog zakona donosi Prvostepena disciplinska komisija Savjeta.

(2) Žalba na odluku o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti podnosi se Drugostepenoj disciplinskoj komisiji Savjeta. Žalba ne odlaže izvršenje odluke iz stava (1) ovog člana.

(3) Odluka Drugostepene disciplinske komisije može se pobijati podnošenjem tužbe Sudu Bosne i Hercegovine.

Član 80

Ograničenje trajanja privremenog udaljenja od vršenja dužnosti

(1) Sudija ili tužilac može se privremeno udaljiti od vršenja dužnosti najduže do dana okončanja disciplinskog postupka na osnovu kojeg je donesena odluka o privremenom udaljenju.

(2) Prvostepena disciplinska komisija može, po vlastitoj ocjeni, ponovo razmotriti odluku o privremenom udaljenju sudije ili tužioca od vršenja dužnosti donesenu prema članu 77. ovog zakona te je preinačiti, poništiti ili potvrditi.

Član 81

Obustavljanje isplate plate i drugih naknada

(1) Ako je prvostepeni sud proglasio sudiju ili tužioca krivim za krivično djelo, Prvostepena disciplinska komisija može narediti da se obustavi isplata plate i drugih naknada sudiji ili tužiocu do donošenja odluke drugostepenog suda po žalbi.

(2) Ako se u žalbenom postupku žalba usvoji, sudija ili tužilac ima pravo na isplatu bez odgađanja svih plata i naknada čije su isplate obustavljene u skladu sa stavom 1. ovog člana.

POGLAVLjE VIII – NESPOJIVOST DUŽNOSTI SUDIJE I TUŽIOCA S DRUGIM FUNKCIJAMA I IMUNITET

Član 82

Opšta zabrana vršenja nespojivih funkcija

(1) Sudija ili tužilac ne smije obavljati bilo kakvu funkciju koja je nespojiva sa njegovom dužnosti ili funkciju za koju se može smatrati da ometa ispravno i nepristrasno vršenje dužnosti sudije ili tužioca, ili koja može imati negativan uticaj na nezavisnost ili ugled sudijske ili tužilačke funkcije, dovesti u sumnju njegovu sposobnost da postupa nepristrasno ili štetiti ugledu sudijske ili tužilačke funkcije.

(2) Sudija ili tužilac ne smije biti član niti obavljati bilo kakvu dužnost u organima političkih partija, odnosno udruženjima ili fondacijama povezanim sa političkim partijama i uzdržavaće se od učešća u aktivnostima političkih partija koje imaju javni karakter.

(3) Sudija ili tužilac ne smije biti član bilo kakve organizacije koja vrši diskriminaciju na osnovu rase, boje, pola, polne opredijeljenosti, vjerske pripadnosti ili etničkog porijekla ili nacionalne pripadnosti niti smije ugovoriti korištenje objekata koji pripadaju takvim organizacijama, i mora istupiti iz takvih organizacija odmah nakon što sazna za takvo njihovo postupanje.

Član 83

Zabrana vršenja javnih funkcija, funkcija iz pravne oblasti i drugih funkcija

(1) Sudija ili tužilac ne smije vršiti bilo kakvu drugu javnu funkciju koja je nespojiva sa vršenjem sudijske, odnosno tužilačke funkcije, osim ako zakonom nije drugačije propisano.

(2) Sudija ili tužilac ne smije biti advokat, notar niti obavljati druge poslove koji se obavljaju uz naplatu, a koji su nespojivi sa vršenjem dužnosti sudije ili tužioca, osim ako zakonom nije drugačije propisano. Izuzetno, sudija ili tužilac mogu biti uključeni u akademske, nastavne ili slične aktivnosti u cilju edukacije javnosti i mogu biti za njih nagrađeni.

(3) Sudija ili tužilac ne smije biti član upravnog ili nadzornog odbora javnih ili privatnih preduzeća, ili drugih pravnih lica.

(4) Sudija ili tužilac ne smije obavljati bilo kakve druge funkcijedužnosti koje mogu ometati vršenje dužnosti sudije ili tužioca.

Član 84

Upućivanje na Savjet

Ako predsjednik suda ili glavni tužilac smatra da sudija ili tužilac obavlja aktivnosti koje su zabranjene čl. 82. i 83. ovog zakona, sudija ili tužilac obavještavaju se o tome, a predsjednik suda ili glavni tužilac upućuje predmet Savjetu koji o tome donosi obavezujuću odluku. Postupak se uređuje Poslovnikom o radu Savjeta.

Član 85

Mišljenje o aktivnostima sudije ili tužioca

Sudija ili tužilac može od Savjeta tražiti mišljenje o tome da li su njegove aktivnosti spojive sa njegovom dužnosti i odredbama ovog zakona. Takav zahtjev treba da sadrži detalje o aktivnostima o kojima je riječ. Savjet odgovara na zahtjev u pisanoj formi u razumnom roku nakon primanja takvog zahtjeva. Odgovor Savjeta dostavljen u skladu sa odredbama ovog stava je obavezujući.

Član 86

Izvještavanje Visokog sudskog i tužilačkog savjeta o aktivnostima

Sudije i tužioci dostavljaju Savjetu godišnji finansijski izvještaj u kojem navode, između ostalog, aktivnosti koje su obavili izvan svoje dužnosti sudije odnosno tužioca uključujući iznose koje su naplatili. Finansijski izvještaj uključuje informacije o bračnom drugu i djeci s kojom žive u istom domaćinstvu, a koji posjeduju dionice ili učestvuju u rukovođenju privatnim ili javnim preduzećima i udruženjima, uključujući političke partije. Savjet šalje obrasce za finansijske izvještaje, a može tražiti i dodatne informacije.

Član 87

Imunitet sudija i tužilaca

(1) Sudija ili tužilac ne može biti krivično gonjen, uhapšen ili zadržan u pritvoru niti može odgovarati u građanskom postupku za mišljenja koja daje ili za odluke koje donese u okviru svojih službenih dužnosti.

(2) Posjedovanje imuniteta neće sprečiti ili odgoditi istragu u krivičnom ili građanskom postupku koja se o nekoj stvari u skladu sa zakonom vodi protiv sudije ili tužioca.

POGLAVLjE IX – PRESTANAK VRŠENjA DUŽNOSTI

Član 88

Prestanak mandata za vršenje dužnosti

(1) Mandat sudije ili tužioca prestaje:

(a) za sudije i tužioce kada navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju;

b) za predsjednika suda nakon isteka perioda na koji je imenovan;

c) za glavnog tužioca i zamjenika glavnog tužioca kada navrše starosnu dob za obavezan odlazak u penziju ili nakon isteka perioda na koji su imenovani;

d) u slučaju podnošenja ostavke;

e) u slučaju njegovog razrješenja od strane Savjeta kao rezultat disciplinskog postupka;

f) ako se dokaže na osnovu medicinske dokumentacije da je trajno izgubio radnu sposobnost za vršenje dužnosti sudije ili tužioca.

(2) Predsjednik suda, glavni tužilac ili zamjenik glavnog tužioca može podnijeti ostavku na svoju dužnost i nastaviti da vrši dužnost sudije, odnosno tužioca do odluke Savjeta o ostavci, odnosno do isteka dana kada ostavka treba da stupi na snagu.

(3) U slučaju prestanka mandata predsjednika suda, glavnog tužioca ili zamjenika glavnog tužioca, on bez obzira na to nastavlja da vrši dužnost sudije ili tužioca u istom sudu ili tužilaštvu.

(4) Kada sudija ili tužilac navrši starosnu dob za obavezan odlazak u penziju, njegov mandat automatski prestaje. U slučaju podnošenja ostavke, sudija ili tužilac Savjetu podnosi ostavku u pisanoj formi uz naznaku datuma ostavke. Mandat sudije ili tužioca prema tački (d) stava 1. ovog člana ističe na dan kada Savjet primi njegovu pismenu ostavku ili na dan kada ostavka treba da stupi na snagu, koje god od navedenog nastupi kasnije. Mandat sudije ili tužioca iz tač. (e) i (f) ističe na dan koji utvrdi Savjet.

(5) Ako predsjednik suda ili glavni tužilac unaprijed zna da će doći do prestanka mandata sudije ili tužioca koji je pod njegovim nadzorom, predsjednik suda ili glavni tužilac bez odgađanja o tome obavještava Savjet kako bi se započeo novi postupak imenovanja na buduće upražnjeno mjesto.

Član 89

Privremeni produžetak mandata

Predsjednik suda, glavni tužilac ili zamjenik glavnog tužioca čiji je mandat na dužnost na koju je imenovan istekao nastaviće da obavlja dužnost, sa svim pravima i obavezama koje ona nosi, dok se ne imenuje novi predsjednik ili glavni tužilac.

Član 90

Starosna dob za obavezan odlazak u penziju

Starosna dob za obavezan odlazak u penziju za sudije i tužioce imenovane od strane Savjeta je navršenih sedamdeset (70) godina života.

POGLAVLjE X – ZAVRŠNE ODREDBE

Član 91

Ukidanje svih dosadašnjih savjeta i prelaznih aranžmana

(1) Danom stupanja na snagu ovog zakona ukidaju se Visoki sudski i tužilački savjeti ustanovljeni Zakonom o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine, sa izmjenama i dopunama (“Službeni glasnik BiH”, br. 15/02, 26/02 i 35/02), Zakonom o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske, sa izmjenama i dopunama (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 31/02 i 55/02) i Zakonom o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Federacije Bosne i Hercegovine, sa izmjenama i dopunama (“Službene novine Federacije BiH”, br. 22/02, 41/02, 42/02 i 19/03).

(2) Savjet je pravni nasljednik bivših Visokih sudskih i tužilačkih savjeta iz stava 1. ovog člana.

(3) Osoblje izabrano u skladu sa članom 3. Odluke Visokog predstavnika, broj 167/03 od 20.11.2003. godine, prelazi u Sekretarijat i Kancelariju disciplinskog tužioca Savjeta.

(4) U roku od tri (3) mjeseca nakon stupanja na snagu ovog zakona, Agencija za državnu službu izvršiće reviziju da bi se utvrdilo da li početno osoblje koje je preuzeto i broji maksimalno trideset (30) zaposlenih ispunjava opšte uslove iz člana 22. Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine. Svi zaposleni koje Savjet ne zaposli u skladu sa stavom 3. ovog člana biće zaposleni u potpunosti u skladu sa Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

(5) Imovina, finansijske obaveze, oprema, materijalna i nematerijalna sredstva, spisi i drugi dokumenti ili vlasništvo dosadašnjih savjeta iz stava 1. ovog člana, ustupaju se Savjetu.

(6) Imovina, oprema, materijalna i nematerijalna sredstva, spisi i drugi dokumenti ili imovina u posjedu Nezavisne pravosudne komisije mogu biti ustupljeni Savjetu, u skladu sa sporazumom između Savjeta, Nezavisne pravosudne komisije i vlasnika imovine. Imovina, oprema, materijalna i nematerijalna sredstva, spisi i drugi dokumenti ili imovina ustupljena na ovaj način ne podliježe plaćanju carine, poreza ili dažbina.

(7) Međunarodni stručnjaci mogu biti dodijeljeni Savjetu. Privilegije i imuniteti u vezi sa diplomatskim statusom međunarodnih stručnjaka regulišu se sporazumom između Savjeta ministara Bosne i Hercegovine i Savjeta.

(8) Međunarodni stručnjaci koji potpišu ugovor sa Savjetom ili su ustupljeni od stranih vlada, a čija se plata i naknade isplaćuju iz sredstava dobijenih od međunarodnih donatora, izuzimaju se od plaćanja poreza na prihod ili bilo kog drugog poreza ili doprinosa na platu i naknade, koji se ubire u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine.

Član 91a

(Dosadašnji mandati direktora, zamjenika direktora i potpredsjednikâ)

(1) Mandat direktora i zamjenika direktora Sekretarijata predviđen u ovom Zakonu smatra se započetim danom preuzimanja dužnosti direktora odnosno zamjenika direktora.

(2) Potpredsjednici Savjeta preuzimaju svoje punovremene radne dužnosti u Savjetu najkasnije do 1. januara 2008. godine.

Član 92

Prestanak važenja dosadašnjih zakona

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine, sa izmjenama i dopunama, Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske, sa izmjenama i dopunama i Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Federacije Bosne i Hercegovine, sa izmjenama i dopunama.

Član 93

Usklađivanje zakona

Zakoni ili zakonske odredbe sadržane u zakonima koji su na snazi u Republici Srpskoj, Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine moraju se uskladiti sa ovim zakonom, a one odredbe koje nisu u skladu sa ovim zakonom prestaju da važe.

Član 94

(1) Savjet će, u skladu sa Poglavljem V ovog zakona početi proces imenovanja sudija u sudove u Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine, koji će prema entitetskim zakonima o sudovima biti nadležni da odlučuju o prekršajima. Takva imenovanja će se izvršiti na dan koji odredi Savjet, ali ne prije 1. januara 2006. godine.

(2) Izuzetno od odredbe člana 28. stav (1) ovog zakona, kandidati koji su položili pravosudni ispit moći će konkurisati za takva imenovanja iako nemaju tri godine iskustva u radu na pravnim poslovima, nakon položenog pravosudnog ispita.

(3) Sudija koji bude imenovan da odlučuje o prekršajima u prvom stepenu, a koji nema trogodišnje iskustvo poslije položenog pravosudnog ispita, neće moći odlučivati u drugim predmetima prije sticanja takvog iskustva.

(4) Ako su svi ostali uslovi isti, Savjet će dati prednost onim kandidatima koji imaju dokazano specijalizovano znanje u oblasti prekršaja.

(5) Svim sudijama koji trenutno obavljaju funkciju u kantonalnim ili opštinskim sudovima za prekršaje u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno sudovima za prekršaje u Republici Srpskoj, a ne budu izabrani od Savjeta u skladu sa stavom (1) ovog člana, prestaće mandat za obavljanje sudijske funkcije. Savjet će utvrditi prestanak mandata tim sudijama sa 1. januarom 2006. godine, ili kasnije ako Savjet tako odredi.

(6) Sudija kantonalnog ili opštinskog suda za prekršaje u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno sudija suda za prekršaje u Republici Srpskoj, čiji mandat prestane u skladu sa stavom (5) ovog člana, imaće pravo da prima platu u iznosu koji je jednak njegovoj posljednjoj plati, kao i druge naknade, uključujući zdravstveno i penzijsko osiguranje, u periodu od šest mjeseci poslije prestanka mandata. Ove plate i naknade obezbijediće organ vlasti koji je odgovoran za finansiranje poslovanja odgovarajućeg suda. Neizbor sudije neće sprečavati pojedinca da kasnije bude imenovan na sudijske i tužilačke pozicije.

(7) Primanje naknada prema stavu (6) ovog člana biće ukinuto u slučaju da pojedinac za vrijeme primanja naknade ispuni uslove i ostvari pravo na obaveznu starosnu penziju sudije i ostale naknade predviđene zakonom.

Član 95

Objavljivanje i stupanje na snagu

Ovaj zakon biće objavljen u “Službenom glasniku BiH” i stupa na snagu danom objavljivanja.

Samostalni član Zakona o izmjenama
Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 93/2005)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Zakon o zastiti potrosaca u BiH

0

ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA U BOSNI I HERCEGOVINI

(“Sl. glasnik BiH”, br. 25/2006 i 88/2015)

I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

(1) Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon) uređuje odnose između potrošača, proizvođača i trgovaca na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(2) Na odnose i slučajeve iz oblasti zaštite potrošača koji nisu regulisani ovim Zakonom primjenjivaće se odredbe Zakona o hrani (“Službeni glasnik BiH”, broj 50/04), Zakona o opštoj bezbjednosti proizvoda (“Službeni glasnik BiH”, broj 45/04) te odgovarajuće odredbe zakona kojima se uređuju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini. U slučaju nedoumice ili sukoba odredaba, primjenjivaće se odredba koja pruža veći stepen zaštite potrošačima.

(3) Potrošač je svako fizičko lice koje kupuje, stiče ili koristi proizvode ili usluge za svoje lične potrebe i za potrebe svog domaćinstva.

(4) Proizvođač je svako fizičko ili pravno lice koje posluje u Bosni i Hercegovini, bez obzira na vrstu ili oblik vlasništva, javno ili privatno, koji u cjelini ili djelimično proizvodi proizvod ili pruža uslugu.

Prema definiciji, proizvođač je:

a) svako lice koje uvozi proizvod ili uslugu u Bosnu i Hercegovinu;

b) svako lice koje stavljajući svoje ime, robni žig, logotip, etiketu ili drugu karakterističnu oznaku na proizvod predstavlja sebe kao proizvođača.

(5) Trgovac je svako lice koje direktno ili kao posrednik među drugim licima prodaje proizvode ili pruža usluge potrošaču.

(6) Proizvođač koji direktno dostavlja robu ili usluge potrošačima takođe se smatra trgovcem.

(7) Proizvod je svaka stvar nastala kao rezultat ljudske djelatnosti namijenjena potrošačima ili je vjerovatno da će je koristiti potrošači, isporučena, bez obzira da li će biti plaćen ili ne, u toku komercijalne djelatnosti, i bez obzira da li je nova, korišćena ili prepravljena.

(8) Proizvodi obuhvataju gotove proizvode kao i sirovine i sastavne dijelove. Oni obuhvataju sve vrste proizvoda, uključujući i poljoprivredne proizvode.

(9) Robom se smatraju i proizvodi i nepokretna imovina.

(10) Usluga je svaka djelatnost čija je namjena da bude ponuđena potrošačima.

Član 2

Potrošač se ne može odreći niti biti uskraćen za prava koja su mu data ovim Zakonom.

Član 3

Osnovna prava potrošača su:

a) pravo pristupa osnovnoj robi i uslugama;

b) pravo na obrazovanje o pitanjima potrošača,

c) pravo na sigurnost i zaštitu života i zdravlja;

d) pravo na informisanost;

e) pravo na izbor;

f) pravo da bude saslušan i zastupan;

g) pravo na naknadu štete i kompenzaciju;

h) pravo na život i rad u zdravoj i održivoj okolini.

Član 4

Nadležni organi za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini imaju glavnu odgovornost za promovisanje i implementaciju prava potrošača.

Član 5

Zahtjevi iz oblasti zaštite potrošača uzimaće se u obzir prilikom definisanja i implementacije ostalih politika i aktivnosti nadležnih organa u Bosni i Hercegovini.

Član 6

Trgovci i druga pravna i fizička lica koji, u skladu sa ovim Zakonom, potrošačima isporučuju proizvode ili pružaju usluge obavezni su da posluju na jezicima u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini i da u pisanim dokumentima koriste puni naziv firme i sjedišta, ili skraćeni naziv firme, ako je takav naziv upisan u sudski ili zanatski registar i sjedište.

II – OBAVEZA OBAVLjANjA TRGOVINSKE DJELATNOSTI NA POŠTEN NAČIN

Član 7

(1) Trgovac je obavezan da prodaje proizvod, odnosno pruža uslugu potrošaču na način koji nije u suprotnosti s dobrim poslovnim običajima.

(2) Trgovac je obavezan da prodaje proizvode, odnosno pruža usluge svim potrošačima pod istim uslovima. Ako pojedinim grupama odobrava posebne uslove (porodilje, mladenci, invalidi, penzioneri i dr.), oni treba da su jasno istaknuti na prodajnom mjestu.

(3) Trgovac je obavezan da isporuči potrošaču plaćeni proizvod ili uslugu.

(4) Trgovcu je zabranjena diskriminacija bilo kojeg potrošača, naročito odbijanjem prodaje proizvoda koji je izložen ili na drugi način pripremljen za prodaju, ili odbijanjem pružanja usluga koje se mogu obaviti, ili uslovljavanjem prodaje proizvoda, ili pružanjem usluga prodajom drugih proizvoda, ili pružanjem drugih usluga.

Član 8

(1) Trgovac je dužan da rasprodaju proizvoda objavi na način uobičajen u mjestu prodaje.

(2) Proizvod koji je na rasprodaji mora biti jasno i vidljivo označen cijenom prije i cijenom nakon sniženja.

(3) Ako je procenat sniženja cijena objavljen u rasponu, najveći procenat sniženja treba da se odnosi najmanje na jednu petinu vrijednosti svih proizvoda na rasprodaji.

Član 9

Proizvod koji je na rasprodaji jer mu uskoro ističe rok upotrebe treba dodatno da ima vidljivo istaknut krajnji rok upotrebe.

Član 10

(1) Trgovac koji putem na rasprodaji prodaje proizvod sa nedostatkom ili greškom, dužan je da takav proizvod fizički odvoji od redovne prodaje ispravnog proizvoda i da vidljivo istakne da se radi o prodaji proizvoda sa nedostatkom ili greškom, te svaki pojedinačni proizvod posebno da označi.

(2) Trgovac je dužan da upozna kupca o tome u čemu se sastoji nedostatak ili greška na proizvodu.

(3) Trgovac koji prodaje proizvode kojima uskoro ističe rok upotrebe dužan je da takve proizvode fizički odvoji od redovne prodaje ostalih proizvoda i vidljivo istakne da se radi o prodaji proizvoda kojima uskoro ističe rok upotrebe.

III – PRODAJA PROIZVODA I PRUŽANjE USLUGA

Član 11

(1) Trgovac je obavezan da vidljivo istakne prodajnu cijenu proizvoda i usluga u službenoj valuti Bosne i Hercegovine.

(2) Prodajna cijena proizvoda i usluga je konačna cijena u koju su uključeni svi porezi, doprinosi i takse i jednaka je prodajnoj cijeni iz knjige popisa.

(3) Osim prodajne cijene proizvoda, treba biti vidljivo istaknuta cijena za jedinicu mjere istog proizvoda, te naziv i tip proizvoda.

(4) Cijenu za jedinicu mjere nije potrebno isticati ako je jednaka prodajnoj cijeni proizvoda.

(5) U rasutom stanju su oni proizvodi ponuđeni na prodaju koji nisu prethodno zamotani i koji su izmjereni u prisustvu potrošača. Kod proizvoda u rasutom stanju ističe se samo cijena za jedinicu mjere.

(6) Prodajna cijena i cijena za jedinicu mjere treba da budu jasno, vidljivo, čitko i jednoznačno napisani na proizvodu, odnosno omotu, te na prodajnom mjestu proizvoda i usluge, kao i na proizvodu u izlogu. Na proizvodu, osim prodajne cijene iz stava (2) ovog člana, ne smiju se isticati druge cijene, osim u slučaju rasprodaje.

(7) Trgovac je dužan da za prodati proizvod, odnosno pruženu uslugu, izda račun potrošaču, u skladu sa zakonom i posebnim propisima.

(8) Osim Zakonom propisanih sadržaja, račun može sadržavati i druge sadržaje korisne za potrošače.

(9) Trgovac je dužan da omogući potrošaču provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kvalitet i količinu kupljenog proizvoda, odnosno pružene usluge.

(10) Trgovac je dužan da se pridržava prodajne cijene proizvoda i usluga.

Član 12

Nezavisno od opštih odredaba o ugovornim odnosima, novčana obaveza potrošača koju plaća putem pošte, banke ili neke druge ustanove za platni promet smatraće se da je izmirena na dan kada je takva ustanova primila od potrošača nalog za plaćanje.

Član 13

(1) Ako trgovac uz prodaju proizvoda nudi dostavu proizvoda u kuću ili stan potrošača ili neko drugo mjesto, obavezan je da potrošaču dostavi proizvod u ispravnom stanju, u ugovorenom kvalitetu i količini i u dogovorenom roku, te da mu tom prilikom uruči sve prateće dokumente.

(2) Dostavom proizvoda iz stava (1) ovog člana ne smatra se ostavljanje proizvoda ispred vrata kuće ili stana potrošača.

Član 14

(1) Trgovac je dužan da sačuva sva svojstva proizvoda koji je namijenjen prodaji na način utvrđen važećim propisima o kvalitetu proizvoda ili preporuci proizvođača, a naročito proizvoda koji ima ograničen rok upotrebe.

(2) Na omotu proizvoda koji ima propisani rok upotrebe, rok treba da bude jasno, vidljivo i čitko označen.

(3) Trgovac ne smije da prodaje proizvod koji zbog svojih svojstava ne odgovara uobičajenoj upotrebi i propisanom kvalitetu.

Član 15

(1) Trgovac je dužan da potrošača, na njegov zahtjev, upozna sa svojstima ponuđenog proizvoda.

(2) Na izabranom uzorku proizvoda trgovac je dužan da prikaže rad proizvoda i dokaže njegovu ispravnost. Ako to nije moguće, obaveza trgovca je da potrošaču da detaljnja uputstva i objašnjenja o proizvodu koji prodaje.

(3) Trgovac koji ne može ispuniti obavezu iz stava (1) ovog člana dužan je da povuče proizvod iz prodaje.

Član 16

Prilikom prodaje proizvoda, trgovac treba potrošaču da obezbijedi dokumente iz čl. 26. i 27. ovog Zakona, propisane oznake, podatke i deklaraciju, te spisak sopstvenih i ovlašćenih servisa.

Član 17

(1) Trgovac treba da prodaje proizvod s originalnim omotom ili ambalažom, a na zahtjev potrošača, dužan je da proizvod posebno zamota.

(2) U slučaju ponude posebnog papira za zamotavanje i upotrebe dodatnih ukrasa, cijena tih dekoracija treba da bude jasno i vidljivo istaknuta.

(3) Omot (kesice, poseban papir i dr.) koji ima logotip i/ili naziv proizvođača i/ili trgovca smatra se propagandnim sredstvom koje trgovac ne smije posebno da zaračuna kupcu.

(4) Omot treba da bude neškodljiv za zdravlje, prilagođen obliku i masi proizvoda i ne smije stvarati zabunu kod potrošača u pogledu mase i veličine proizvoda.

Član 18

(1) U slučaju nedostatka na proizvodu, trgovac je, na zahtjev i po izboru potrošača, dužan da:

a) zamijeni proizvod sa nedostatkom drugim identičnim novim ispravnim proizvodom;

b) vrati plaćeni iznos i nadoknadi stvarne razumne troškove povratka proizvoda sa nedostatkom;

c) ukloni nedostatak na proizvodu o svom trošku.

(2) Ako je nedostatak vidljiv, potrošač treba zahtjev iz stava (1) ovog člana da dostavi trgovcu u pisanoj formi u roku od osam dana od dana preuzimanja proizvoda.

(3) Ako potrošač naknadno otkrije skriveni nedostatak na proizvodu, zahtjev treba u pisanoj formi da podnese u roku od dva mjeseca od dana kada je skriveni nedostatak otkriven, a najkasnije u roku od dvije godine od dana preuzimanja proizvoda. Ovaj rok ne odnosi se na proizvode sa garancijom (garantnim listom).

(4) Ako potrošač nakon mjesec dana otkrije skriveni nedostatak na proizvodu, osim vraćenog plaćenog iznosa iz stava (1) tačka b) ovog člana, potrošaču pripadaju i kamate po stopama poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, od dana kupovine do dana isplate.

Član 19

(1) Ako je usluga obavljena nepravilno ili djelimično, trgovac je, na zahtjev i po izboru potrošača, dužan da:

a) uslugu ponovo obavi, odnosno dovrši; ili

b) umanji ugovorenu cijenu usluge zbog slabijeg kvaliteta.

(2) Ako je nedostatak vidljiv, potrošač treba da dostavi trgovcu zahtjev iz stava (1) u pisanoj formi u roku od osam dana od dana pružene usluge.

(3) Ako potrošač naknadno otkrije skriveni nedostatak na pruženoj usluzi, zahtjev u pisanoj formi treba da podnese u roku od dva mjeseca od dana kada je skriveni nedostatak otkriven, a najkasnije u roku od dvije godine od dana pružene usluge. Ovaj rok ne odnosi se na usluge za koje je obavezan garantni list.

(4) Ako potrošač nakon mjesec dana otkrije skriveni nedostatak na pruženoj usluzi, osim vraćenog plaćenog iznosa iz stava (1) tačka b) ovog člana, potrošaču pripadaju i kamate po stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, od dana pružene usluge do dana isplate.

Član 20

(1) Ako u slučajevima iz čl. 18. i 19. ovog Zakona trgovac ne osporava nedostatak, dužan je da bez odgađanja zadovolji zahtjev potrošača.

(2) Ako trgovac osporava nedostatak, dužan je da potrošaču odgovori u pisanoj formi u roku od osam dana od prijema zahtjeva.

(3) Ako trgovac osporava nedostatak, a potrošač ne odustaje od svog zahtjeva, stručno mišljenje o opravdanosti zahtjeva daje ovlašćeni sudski vještak ili nadležni institut u Bosni i Hercegovini.

(4) Ako se vještačenjem dokaže nedostatak na proizvodu ili usluzi, troškove vještačenja namiruje trgovac.

Član 21

(1) Ako se proizvod koji je potrošač dao trgovcu ili ovlašćenom servisu na popravku, održavanje ili doradu izgubi ili uništi, trgovac je dužan da potrošaču po njegovom izboru:

a) u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva potrošača isporuči novi proizvod s istim svojstvima i za istu namjenu ili

b) bez odgađanja namiri učinjenu štetu u visini maloprodajne cijene novog proizvoda.

(2) Ako trgovac ili ovlašćeni servis ošteti ili pokvari proizvod koji je primio na popravku, održavanje ili doradu, dužan je da o vlastitom trošku popravi oštećenje, odnosno otkloni kvar u roku od tri dana, ako se na taj način ne smanjuje vrijednost i upotrebljivost proizvoda. Ako to nije moguće, potrošaču pripada pravo iz stava (1) ovog člana.

IV – DEKLARISANjE PROIZVODA

Član 22

Proizvodi namijenjeni potrošačima moraju imati deklaraciju u skladu sa zakonom, tehničkim i drugim propisima, odnosno standardima, napisanu na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.

Član 23

(1) Deklarisanje proizvoda je navođenje na proizvodu ili omotu podataka kojima se identifikuju proizvodi, svojstva proizvoda, te podaci o proizvođaču i pravnom ili fizičkom licu koje proizvod stavlja u prodaju.

(2) Deklaracijom se smatraju svi podaci, oznake, proizvođački ili trgovački žigovi, slike (ilustracije) i znakovi na proizvodu i njegovom omotu.

(3) Deklarisanjem se smatra i pisani dodatak, pločica, karika, kopča i drugo što se nalazi na proizvodu i/ili omotu, te prati proizvod ili se na njega odnosi.

(4) Deklaracija je obavezna za svaki proizvod i treba da sadržava najmanje sljedeće podatke:

a) naziv proizvoda, naziv pod kojim se proizvod prodaje;

b) tip proizvoda ili model proizvoda;

c) naziv i punu adresu proizvođača, a za uvozne proizvode i naziv i sjedište uvoznika, te zemlju porijekla.

(5) Kod prethodno zamotanog proizvoda, deklaracija treba da sadržava i neto masu, minimalni rok trajanja te, ako postoje, modifikovana svojstva proizvoda i organizama, sastavne dijelove i dodatke, kao i postupak kojim je to ostvareno.

(6) Naziv pod kojim se proizvod prodaje je oznaka ili opis proizvoda i njegove upotrebe, ako je potrebno, koje je dovoljno da tačno omogući kupcu da prepozna traženi proizvod i razlikuje ga od drugih sličnih proizvoda s kojima bi ga bilo moguće zamijeniti.

(7) Sadržaj deklaracije za pojedine proizvode ili grupe proizvoda propisuje nadležni organ.

(8) Puna adresa iz stava (4) tačkac) ovog člana obavezno sadrži: mjesto, ulicu i kućni broj, broj telefona i telefaksa, te adresu elektronske pošte, a može sadržavati i broj poštanskog faha.

(9) Smatraće se da proizvod, njegovi sastojci ili dodaci kao i organizmi imaju modifikovana svojstva u smislu stava (5) ovog člana ako:

a) stručno mišljenje zasnovano na odgovarajućoj analizi može pokazati da su utvrđena svojstva različita u poređenju sa uobičajenim za taj proizvod, sastavom ili dodatkom kao i organizmi uzevši u obzir prihvaćene granice prirodnih različitosti za ta svojstva;

b) postoji prisustvo materije u proizvodu, sastavu ili dodatku kao i organizmu, koja nije prisutna u istom takvom već postojećem, a koja može ili za koju se procjenjuje da bi mogla uticati na zdravlje;

c) postoji prisustvo materije u proizvodu, sastavu ili dodatku kao i organizmu, koja nije prisutna u istom takvom već postojećem, a koja izaziva opravdanu sumnju da proizvod nije podesan za upotrebu;

d) postoji prisustvo genetski modifikovanog organizma ili njegovih metabolita.

(10) Na proizvodima se ne smiju uklanjati ili mijenjati oznake ili drugi podaci navedeni u deklaraciji.

V – ODGOVORNOST ZA PROIZVOD

Član 24

Proizvođač će biti odgovoran za štetu uzrokovanu greškom u njegovom proizvodu u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini.

VI – GARANCIJA ZA PROIZVOD ILI USLUGU

Član 25

Prodavač je odgovoran za nedostatke na robi koji postoje u trenutku prenosa rizika na potrošača, bez obzira da li je on svjestan ove činjenice u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini.

Član 26

(1) Za tehnički složene proizvode proizvođač, odnosno dobavljač, dužan je da utvrdi i u tehničkom uputstvu navede rok obezbijeđenog servisiranja i da snabdije tržište rezervnim dijelovima, priborom i drugim proizvodima bez kojih se taj proizvod ne može upotrebljavati prema predviđenoj namjeni (u daljnjem tekstu: rezervni dijelovi).

(2) Rok iz stava (1) ovog člana ne smije biti kraći od tri godine za aparate za domaćinstvo, odnosno pet godina za druge tehnički složene proizvode, ako propisom donesenim na osnovu ovog Zakona nije drugačije određeno.

(3) Nakon prestanka proizvodnje proizvoda, proizvođač ili dobavljač dužan je da obezbijedi nabavku rezervnih dijelova radi održavanja proizvoda, u roku koji za tehnički složene proizvode ne može biti kraći od deset godina.

(4) Ako proizvođač, odnosno dobavljač nema sopstveni servis u Bosni i Hercegovini, dužan je da za tehnički složene proizvode obezbijedi i spisak pravnih i fizičkih lica (servisa) koje je ovlastio za pružanje usluga u Bosni i Hercegovini.

Član 27

(1) Proizvođač, odnosno dobavljač, dužan je da ovlašćene servise i tržište redovno snabdijeva potrebnom vrstom i količinom rezervnih dijelova.

(2) Ovlašćen je servis koji ima punovažnu punomoć proizvođača da može servisirati proizvode i ima potpisan ugovor za nabavku rezervnih dijelova.

VII – OGLAŠAVANjE PROIZVODA I USLUGA

Član 28

(1) Oglašavanje je bilo kakva komunikacija u vezi sa trgovinom, poslovanjem, zanatom ili profesijom kako bi se promovisala nabavka robe i usluga, uključujući sve oblike nepokretne imovine.

(2) Oglašavanjem se smatra i ponuda robe ili usluge u bilo kojem obliku, a naročito u obliku letaka, plakata, postera.

Član 29

(1) Oglašavanje proizvoda i usluga ne smije biti u suprotnosti sa zakonima i drugim propisima, ne smije vrijeđati ljudsko dostojanstvo, niti kršiti osnovna ljudska, privredna, društvena i kulturna prava.

(2) Oglasi ne smiju sadržavati bilo kakvu izjavu ili vidljivi prikaz koji bi neposredno ili posredno izostavljanjem, nedorečenošću ili pretjerivanjem potrošače dovodili u zabludu, a naročito u vezi sa:

a) svojstvima proizvoda ili usluga kao što su: priroda, sastav, postupak i datum proizvodnje, mogućnost upotrebe djelotvornosti i efekata, količine, kvaliteta trgovačkog ili geografskog porijekla ili uticaja na okolinu;

b) vrijednošću proizvoda ili usluge i ukupne cijene koju treba stvarno platiti;

c) isporukom, zamjenom, povratom ili održavanjem;

d) uslovima garancije;

e) autorskim i srodnim pravima, pravima industrijskog vlasništva kao što su: patenti, žigovi, industrijski oblici, crteži i modeli, oznake geografskog porijekla i planovi rasporeda integrisanih sklopova (topografija), te trgovačkim imenima;

f) potvrde skladnosti (homogenizacije) i službenog priznavanja, dodjele medalja, nagrada i dostignuća napredaka ostvarenih u dobrotvorne ciljeve.

(3) Oglašavanje ne smije nedolično upotrijebiti rezultate istraživanja ili navode izdvojene iz tehničkih i naučnih djela. Statistički podaci ne smiju da budu prikazivani radi pretjerivanja ispravnosti tvrdnji u oglasnim porukama. Ne smiju se upotrijebiti naučni pojmovi da bi se neistinito pripisale naučne vrijednosti oglasnim porukama.

(4) Oglašavanje proizvoda i usluga ne smije biti neprimjereno, prevarno, dvosmisleno i treba poštovati dobre poslovne običaje. Oglasne poruke treba da budu na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini, ako su namijenjene potrošačima u Bosni i Hercegovini. Izuzetno, slogani ili drugi dijelovi oglasne poruke mogu biti na drugom jeziku ili drugom pismu.

(5) Neprimjerenim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke koje imaju uvredljive dijelove ili koje bi mogle biti uvredljive za potrošače, čitaoce, gledaoce ili slušaoce.

(6) Neprimjerenim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke koje nisu etičke, te djeluju nedostojno, odnosno prevarantski, ili sadrže elemente koji prouzrokuju ili bi mogli prouzrokovati tjelesnu, duševnu ili drugu štetu kod djece, ili sadrže elemente koji iskorišćavaju ili zloupotrebljavaju, ili bi mogli zloupotrijebiti njihovu lakovjernost ili neiskustvo.

(7) Prevarnim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke i djelovanje kojim se potrošač vara ili može prevariti, te time uticati na njegovo privredno ponašanje, ili šteti ili može štetiti drugim učesnicima u tržišnom takmičenju, uključujući prikazivanje manjim slovima, brojkama, slikama i znakovima (piktogramima) bitnih sastojaka ponude, naročito cijene.

(8) Prevarno oglašavanje proizvoda i usluga iskorišćava ili može iskoristiti neiskustvo, neznanje ili odvući pažnju potrošača od bitnih sastojaka ponude, radi ostvarivanja dobiti, te ono oglašavanje koje sadrži nejasnoće, dvosmislenosti, neistinitosti, pretjerivanja, uveličavanja, umanjivanja ili druge slične komponente koje potrošača varaju ili bi ga mogle prevariti.

(9) U oglasu obavezno treba da budu navedeni ime oglašivača i njegova adresa.

Član 30

(1) Uporedno oglašavanje označava svako oglašavanje koje eksplicitno ili implicitno identifikuje konkurenta ili robu ili usluge koje je konkurent ponudio.

(2) Uporedno oglašavanje će biti dozvoljeno pod uslovom da:

a) upoređuje robu i usluge koje zadovoljavaju iste potrebe ili su namijenjene u istu svrhu;

b) upoređuje jedan ili više materijala, relevantne, potvrđene i reprezentativne karakteristike robe i usluga;

c) ne stvara pometnju na tržištu između promotora i konkurenta;

d) ne diskredituje ili degradira zaštitne znake, zaštitna imena, ili druge prepoznatljive oznake, robu ili usluge konkurenta;

e) ne zloupotrebljava reputaciju zaštitnog znaka, zaštitnog imena, drugih prepoznatljivih oznaka konkurenata ili naznačenog porijekla proizvoda konkurenta;

f) ne predstavlja robu ili usluge kao imitacije ili replike robe i usluga koje nose zaštitni znak ili zaštitna imena.

Član 31

(1) Oglašivač i njegova agencija za oglašavanje biće odgovorni za prevarno oglašavanje, nezakonito uporedno oglašavanje ili nekorektno oglašavanje.

(2) Postupke koji imaju za cilj prevarno oglašavanje, nezakonito uporedno oglašavanje ili nekorektno oglašavanje nadležni organi moraju zabraniti. Takođe mogu narediti zabranu prevarnog oglašavanja, nezakonitog uporednog oglašavanja, ili nekorektnog oglašavanja koji još nisu objavljeni čak i bez dokaza o stvarnom gubitku ili šteti ili o namjeri ili o nemaru oglašivača.

(3) Nadležni organi mogu zatražiti od oglašivača da dostavi dokaz o stvarnim tvrdnjama u oglasu. Stvarne tvrdnje mogu smatrati netačnim ako zahtijevani dokaz nije dostavljen ili se smatra nedovoljnim.

(4) Nadležni organi mogu narediti objavljivanje:

a) odluke u cjelini ili jednog dijela;

b) korektivne izjave.

Član 32

Na zahtjev nadležnog organa ili organizacije za zaštitu potrošača, nadležni organ za informisanje daje stručno mišljenje o tome da li je neka oglasna poruka nezakonita ili prevarantska.

VIII – EKONOMSKE USLUGE OD OPŠTEG INTERESA

Član 33

(1) Ekonomske usluge su usluge koje ispunjavaju osnovne potrebe potrošača na tržištu, tj. isporuku energije (struja, gas, za grijanje) i vode, telekomunikacione usluge, poštanske usluge i javni prevoz.

(2) Pružanje ekonomskih usluga od opšteg interesa potrošaču je u režimu ugovornog odnosa.

Član 34

(1) Svaki potrošač koji zaključuje novi ugovor ili mu se, na njegov zahtjev, pružaju ekonomske usluge od opšteg interesa, mora dobiti, bez naplate, obrazac ugovora koji će sadržavati uslove ugovora.

(2) Obaveza plaćanja usluga mora se odnositi samo na stvarnog korisnika i/ili na stranu koja je potpisala ugovor.

Član 35

(1) Prodaja energije (električna energija, za grijanje, gas i sl.) i vode potrošačima treba da bude obračunata na osnovu stvarnih isporuka očitanih na brojilu potrošača.

(2) Ako se prodaja (isporuka energije) ne obračunava na osnovu mjerenja potrošnje na brojilu potrošača, na zahtjev potrošača, isporučilac usluga za isporuku energije navedene u stavu (1) ovog člana dužan je da omogući potrošaču ugradnju potrošačkog mjerila na svoj trošak, na osnovu projekta o tehničkoj izvodljivosti. Projekat o tehničkoj izvodljivosti izrađuje i ovjerava ovlašćeno stručno pravno ili fizičko lice, u skladu sa zakonom.

(3) Organi nadležni za energetiku i ovlašćena lica za vodoprivredu, sporazumno s ovlašćenim licem iz nadležnog instituta u Bosni i Hercegovini, propisaće način mjerenja stvarno isporučene energije, odnosno vode.

Član 36

(1) Račun za pružene telekomunikacione usluge potrošaču treba da sadržava sve potrebne podatke koji potrošaču omogućavaju provjeru ispravnosti obračuna pružanih usluga (pozivani broj s kojim je ostvarena veza, vrijeme trajanja poziva, broj impulsa i iznos) u obračunskom periodu.

(2) Račun za pružanje usluge isporuke energije iz člana 35. ovog Zakona, telekomunikacione, komunalne i druge usluge (RTV i sl.), potrošaču se mora dostaviti posebno za svaku uslugu.

(3) Troškovi izdavanja računa za korisnike ekonomskih usluga od opšteg interesa su besplatni.

Član 37

Ako trgovac ili pružalac usluga zahtijeva ili izričito uslovljava kupovinu proizvoda ili pružanje usluge sa djelimičnim ili ukupnim predujmom i isporuči proizvod ili pruži uslugu nakon prijema avansa, dužan je da potrošaču nakon isporuke proizvoda ili pružene usluge obračuna i isplati kamate po stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, ako je rok isporuke duži od jednog mjeseca.

Član 38

Kriterijumi koji obezbjeđuju efikasno pružanje ekonomskih usluga od opšteg interesa u korist potrošača biće definisani zakonom, obezbjeđujući:

a) kvalitet i kontinuitet usluge;

b) osnovnu univerzalnu uslugu;

c) jednakost u pristupu i tretmanu svih potrošača;

d) adekvatno informisanje potrošača o korisniku;

e) efikasna sredstva kompenzacije i načine za rješavanje potrošačkih sporova;

f) adekvatnost usluge u smislu tehnološke evolucije i strukturalnih i organizacionih promjena;

g) transparentnost finansiranja i tarifa;

h) efikasno konsultovanje i predstavljanje potrošača u donošenju odluka.

IX – UGOVORI ZAKLjUČENI IZVAN POSLOVNIH PROSTORIJA

Član 39

(1) Ugovori zaključeni izvan poslovnih prostorija su ugovori na osnovu kojih trgovac prodaje robu ili usluge potrošaču i koji se zaključuju:

a) u toku poslovnog putovanja trgovca, izvan njegovih poslovnih prostorija;

b) u toku posjete trgovca kući potrošača ili njegovom radnom mjestu kada se ta posjeta ne dešava na zahtjev potrošača;

c) kao rezultat neočekivanog pristupa trgovca potrošaču u sredstvima javnog prevoza ili na bilo kojem drugom javnom mjestu.

(2) Trgovac koji sklapa ugovor na način iz stava (1) tač. a), b) i c) ovog člana mora se potrošaču legitimisati identifikacionom karticom.

Član 40

(1) U slučaju ugovora zaključenih izvan poslovnih prostorija, trgovac je obavezan da da potrošačima pisano obavještenje o njihovom pravu da raskinu ugovor u roku iz člana 41. ovog Zakona zajedno sa imenom i adresom lica kojem se raskid upućuje.

(2) Obavještenje mora sadržavati ime, odnosno firmu trgovca, njegovu adresu, datum slanja obavještenja, podatke potrebne radi identifikovanja ugovora, posebno naznaku ugovornih strana, te predmet ugovora i njegovu cijenu, kao i rok za raskid ugovora iz člana 41. ovog Zakona.

(3) U slučaju spora trgovac je dužan da dokaže da je potrošač na vrijeme predao obavještenje iz ovog člana.

Član 41

(1) Potrošač ima pravo da ne prihvati posljedice ugovora na način da pošalje pisano obavještenje trgovcu u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora.

(2) Potrošač nije obavezan da navede bilo koji razlog za raskid ugovora niti da plati bilo kakve troškove ili naknadu u vezi s tim. Potrošač je jedino obavezan da plati troškove vraćanja proizvoda.

(3) Dostavljanje obavještenja iz stava (1) ovog člana imaće za posljedicu oslobađanje potrošača od bilo koje obaveze iz zaključenog ugovora izuzev obaveze vraćanja proizvoda koji mu je isporučen.

(4) Teret dokazivanja biće obaveza trgovca od momenta nastupanja roka za raskid ugovora.

(5) Kada potrošač iskoristi svoje pravo da raskine ugovor, trgovac je dužan da izvrši povrat novca uplaćenog za proizvod bez odlaganja u roku od 15 dana od dana kada je primio obavještenje o raskidu ugovora.

X – PRODAJA NA OSNOVU UGOVORA NA DALjINU

Član 42

(1) Ugovor o prodaji na daljinu je svaki ugovor koji se odnosi na prodaju proizvoda ili usluga, organizovanu od trgovca putem nekog sredstva za prodaju na daljinu, a zaključuje se između trgovca i potrošača. Do konačnog zaključenja ugovora koristi se jedno ili više sredstava za komunikaciju na daljinu.

(2) Sredstva za komunikaciju na daljinu u smislu ovog Zakona su sva sredstva koja bez stvarnog fizičkog prisustva trgovca i potrošača mogu biti korišćena za zaključivanje ugovora dviju strana (štampani materijal, pisma, štampana reklamna poruka sa naruxbenicom, katalog, telefon, videofon-telefon sa zaslonom, telefaks, radio, televizija, kablovska televizija, elektronska pošta i dr.).

Član 43

Odredbe o zaštiti potrošača u ugovorima o prodaji na daljinu ne odnose se na ugovore zaključene putem prodajnih automata ili na automatizovanim prodajnim mjestima, ugovore koji se odnose na nekretnine, osim ugovora o najmu, i ugovore zaključene na licitacijama.

Član 44

(1) Prije zaključenja ugovora na daljinu trgovac je dužan da putem sredstva za komunikaciju na daljinu obavijesti potrošača o:

a) imenu, matičnom broju i punoj adresi trgovca i dobavljača, poreskom broju, brojevima telefona i faksa te e-mail adresi ako postoji;

b) imenu proizvoda ili usluge, imenu pod kojim se proizvod prodaje;

c) glavnim osobinama i upotrebnim vrijednostima proizvoda, odnosno usluge;

d) cijeni i svim dodatim troškovima za potrošača, uključujući sve poreze;

e) bilo kojim ostalim troškovima uključujući i troškove isporuke;

f) načinu plaćanja, te načinu i predviđenom roku isporuke proizvoda ili pružanja usluge;

g) uslovima za ispunjenje i raskid ugovora;

h) podatke o garancijama i uslugama poslije prodaje (servisiranje i prodaja rezervnih dijelova za vrijeme i poslije garantnog roka i dr.);

i) pravu i roku za odustajanje od ugovora, osim u slučajevima iz člana 48. ovog Zakona;

j) periodu (opciji) za koji vrijedi ponuda ili cijena;

k) najkraćem roku trajanja ugovora, ako se radi o neprekinutoj ili redovnoj ponavljajućoj zaštiti;

l) sudskoj nadležnosti i primjeni određenog materijalnog prava u slučaju spora.

(2) Obavještenje iz stava (1) ovog člana treba da bude jednoznačno, jasno, lako razumljivo, prilagođeno sredstvu za komunikaciju na daljinu, uz poštovanje dobre vjere u trgovini, dobrih poslovnih običaja i principa koja uređuju zaštitu maloljetnika i drugih lica koja nisu ovlašćena za davanje pristanka na kupovinu.

(3) Prilikom prodaje na daljinu putem sredstava za komunikaciju na daljinu, na početku svake komunikacije trgovac treba da saopšti svoj identitet i jasnu trgovačku namjeru.

Član 45

(1) Za vrijeme ugovaranja, a najkasnije prije isporuke, potrošač treba da dobije obavještenje u pisanoj ili drugoj trajnoj formi sa svim podacima iz člana 44. ovog Zakona.

(2) Neposredno nakon otpreme proizvoda, trgovac je dužan da na prikladan način obavijesti potrošača o vremenu i načinu otpreme.

Član 46

Obavještenje iz čl. 44. i 45. ovog Zakona treba da sadržava obavezu trgovca da podatke o potrošaču neće saopštiti trećoj strani, niti strani koja kao pravno ili fizičko lice djeluje unutar iste grupe preduzeća (koncern) kojoj pripada trgovac, osim ako to potrošač odobri trgovcu u pisanoj formi.

Član 47

(1) Potrošač ima pravo da bez troškova i bez obrazloženja odustane od ugovora na daljinu u roku od 15 dana. U slučaju odustajanja, potrošač nadoknađuje samo trošak vraćanja proizvoda.

(2) Rok za odustajanje počinje teći od dana kada je potrošač primio proizvod.

(3) Kod usluga rok za odustajanje počinje teći od dana zaključenja ugovora.

(4) Ako trgovac potrošaču nije dostavio obavještenje iz člana 44. ovog Zakona, rok za vraćanje traje tri mjeseca, i to:

a) kada se radi o proizvodu – od dana kada ga je potrošač primio;

b) kada se radi o usluzi – od dana zaključenja ugovora.

(5) Ako trgovac potrošaču dostavi obavještenje iz člana 44. ovog Zakona u roku od tri mjeseca, rok za vraćanje od 15 dana iz stava (1) ovog člana počinje teći od dana prijema pisanog obavještenja.

(6) Kada potrošač odustane od ugovora o prodaji na daljinu, trgovac je dužan da mu bez odgađanja vrati plaćeni iznos novca, a u svakom slučaju u roku od 15 dana od dana kada je primio pisano obavještenje od potrošača.

(7) Ako trgovac ne vrati plaćeni iznos, dužan je da, osim cijene, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, plati i dodatih 10 % iznosa za svakih 30 dana kašnjenja.

Član 48

(1) Ako se strane nisu drugačije dogovorile, potrošač ne može odustati od prava na raskid ugovora iz člana 47. ovog Zakona u vezi sa ugovorima:

a) o pružanju usluga – ako je uz njihov pristanak počeo da radi prije nego što je istekao rok od 15 dana za odustajanje iz člana 47. ovog Zakona;

b) o uslugama igara na sreću;

c) o prodaji robe ili usluga – ako cijena proizvoda ili usluga zavisi od promjena na finansijskom tržištu na koje potrošač ne može uticati;

d) o prodaji robe – kada je potrošač dao ličnu pisanu naruxbu ili specifikaciju za proizvod;

e) o prodaji robe kada se proizvod zbog njegove prirode ne može vratiti;

f) kod isporuke audio i video-snimaka ili računarskog uputstva koje je potrošač upotrijebio;

g) kod isporuke štampe, periodike i časopisa.

(2) Ako trgovac ugovorom o prodaji na daljinu obezbjeđuje potrošaču kredit sam ili putem trećeg lica, ne može, u slučaju odustajanja od ugovora, zahtijevati zatezne kamate ili druge troškove raskida ugovora o kreditu kada potrošač koristi svoje pravo na raskid iz člana 47. ovog Zakona.

(3) Ako je došlo do prevare u upotrebi platne kartice u vezi sa ugovorom na daljinu, potrošač ima pravo na povrat cjelokupnih sredstava u novcu ili na platnu karticu.

Član 49

(1) Trgovac treba da isporuči proizvod ili da pruži uslugu u roku od 15 dana od dana kada mu je potrošač poslao naruxbu.

(2) Kada trgovac ne izvrši svoju obavezu isporuke naručene robe ili usluge zbog toga što je nema ili mu nije na raspolaganju, potrošač mora da bude informisan o tome i mora mu se izvršiti povrat bilo koje sume novca koju je uplatio što prije je to moguće, a u bilo kojem slučaju u roku od 15 dana od dana kad je primio informaciju o nemogućnosti isporuke.

Član 50

(1) Zabranjuje se isporuka potrošaču proizvoda ili usluga koje nije naručio, ako takva isporuka zahtijeva plaćanje.

(2) Potrošač koji primi proizvod ili uslugu koje nije naručio ima pravo da ih zadrži bez obaveze da plati ili obavijesti trgovca o tome. Njegova ćutnja se ne može smatrati pristankom na ugovor.

Član 51

Bez prethodnog pristanka potrošača, trgovac ne smije prema potrošaču da upotrijebi pojedinačna sredstva za komunikaciju na daljinu (telefon, telefaks, elektronsku poštu i dr.).

XI – POTROŠAČKI KREDIT

Član 52

Ugovori o kreditu su ugovori kojima kreditor dodjeljuje ili obećava da će dodijeliti potrošaču kredit u formi odgođenog plaćanja, zajam ili sličnu finansijsku pogodnost.

Član 52a

Ugovori o kreditu iz člana 52. ovog zakona ne smiju sadržavati odredbu o indeksiranoj valutnoj klauzuli u stranoj valuti, osim u evrima.

Član 53

Odredbe ovog poglavlja ne primjenjuju se na ugovore o kreditu čija je namjena kupovina, iznajmljivanje ili renoviranje nekretnina.

Član 54

(1) Potrošač mora prije zaključenja ugovora o kreditu biti upoznat u pisanoj formi sa svim ugovornim odredbama.

(2) Informacija iz stava (1) ovog člana treba da sadržava:

a) generalno za sve ugovore o kreditu:

1) neto iznos kredita;

2) ukupne troškove kredita;

3) uslove za raniju otplatu kredita;

4) uslove za raskid ugovora uključujući i one kada potrošač kasni sa plaćanjem;

5) godišnju kamatu za kredit obračunatu na godišnjem nivou;

6) uslove za promjene godišnje kamatne stope;

7) troškove osiguranja za postojeći dug ili bilo koje drugo osiguranje zaključeno u vezi sa kreditom;

8) zalog koji se mora dati;

b) za ugovore o kreditiranju kupovine robe ili usluga koji predviđaju otplatu na rate:

1) ukupna kupovna cijena;

2) iznos rate;

3) iznos i broj rata, plan otplate uključujući kamatnu stopu i druge troškove;

4) realnu godišnju kamatnu stopu;

5) troškove osiguranja vezane za ugovor o kreditu;

6) odredba o pridržaju prava vlasništva ili o bilo kojem zalogu koji je dat.

Član 55

(1) Ukupni troškovi kredita su svi troškovi, uključujući kamate i sva druga davanja koja je potrošač dužan da plati za odobreni kredit.

(2) Ukupni troškovi kredita koje snosi potrošač ne uključuju:

a) troškove koje potrošač plaća ako ne ispunjava uredno obaveze iz ugovora o kreditu;

b) troškove doznaka i troškove za vođenje računa za plaćanje otplate, kamate i ostale izdatke u vezi s ugovorenim kreditom;

c) troškove osiguranja otplate kredita čiji iznos može biti najviše ukupan iznos kredita, uključujući kamate i ostale troškove;

d) troškove članarina u određenim udruženjima ili grupama koji proizlaze iz posebnih ugovora, a utiču na uslove potrošačkog kredita;

e) druge troškove, kao što su troškovi koje potrošač treba da plati pri kupovini određenog proizvoda, a ne smatraju se prodajnom cijenom proizvoda.

Član 56

(1) Realna godišnja kamata na kredit je godišnja stopa troškova kredita kojom su za potrošača ukupni troškovi kredita izraženi u godišnjem procentu za odobreni kredit, a kojim se na godišnjem nivou izjednačava vrijednost svih obaveza po kreditu (zajmova, otplata i troškova) o kojima su se sporazumjeli povjerilac i potrošač u ugovoru o kreditu.

(2) Godišnja stopa troškova kredita obračunava se u vrijeme zaključenja ugovora i važi za vrijeme trajanja kredita i za ugovorne obaveze, pod pretpostavkom punovažnosti ugovora za ugovoreno vrijeme i urednog ispunjavanja obaveza povjerioca i potrošača.

Član 57

(1) Ugovori o potrošačkom kreditu zaključuju se u pisanoj formi.

(2) Ugovor koji potpisuje potrošač mora sadržavati sve informacije propisane u članu 54. ovog Zakona.

(3) Kreditor je dužan da uruči potrošaču jedan primjerak potpisanog ugovora.

Član 58

(1) Odredbe člana 57. stav (2) ovog Zakona neće se primjenjivati na ugovore o potrošačkom kreditu kod kojih kreditor priznaje pravo potrošaču da prekorači dozvoljeni iznos na svom tekućem računu pod uslovom da, osim kamate obračunate na taj kredit, neće obračunati druge troškove za period kraći od tri mjeseca.

(2) Kreditor prije zaključenja ugovora mora u pisanoj formi obavijestiti potrošača o:

a) dopuštenoj gornjoj granici prekoračenja na tekućem računu potrošača;

b) godišnjoj kamatnoj stopi;

c) uslovima za promjenu kamatne stope;

d) načinima raskida ugovora.

(3) Kreditor je dužan da u pisanoj formi obavijesti potrošača o svakoj promjeni godišnje kamatne stope i troškova osam dana prije nastanka promjene, ili izuzetno u vrijeme saznanja promjene, ako je taj rok kraći od osam dana, kao i prilikom terećenja tekućeg računa potrošača.

(4) Ako kreditor prećutno dozvoljava prekoračenje tekućeg računa potrošača, dužan je da u pisanoj formi obavijesti potrošača o iznosu godišnjih kamata i kamatnih stopa, promjeni kamatnih stopa prilikom prekoračenja na tekućem računu dužem od tri mjeseca i troškovima kojima će teretiti tekući račun potrošača zbog prekoračenja, kao i o svim obavezama koje nastanu za potrošača zbog prekoračenja na njegovom tekućem računu.

Član 59

(1) Kada ugovor nije sačinjen u pisanoj formi ili kada nedostaje neki od podataka iz člana 57. stav (2) ovog Zakona, potrošač ima pravo da zatraži raskid ugovora.

(2) Ako potrošač ostaje pri ugovoru, njegove obaveze su da plati neto iznos kredita i kamate po zakonskoj kamatnoj stopi.

Član 60

Potrošač ima pravo da raskine ugovor pod uslovom da u pisanoj formi obavijesti kreditora u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora.

Član 61

Kada s namjerom da kupi robu ili dobije uslugu potrošač zaključi ugovor o kreditu sa trećim licem a ne sa snabdjevačem, a kreditor i snabdjevač su u neposrednom trgovačkom odnosu, potrošač ima pravo na iste pravne lijekove prema kreditoru kao i prema snabdjevaču robe ili usluga, u slučaju da roba ili usluga nije isporučena ili je djelimično isporučena ili ne odgovara odredbama ugovora o prodaji.

Član 62

(1) Bilo koji sporazum koji potrošaču daje pravo da se odrekne istih pravnih lijekova prema kreditoru ili da izvrši poravnanje svog potraživanja sa potraživanjem kreditora prema njemu je ništavan.

(2) Upotreba mjenica i čekova prilikom zaključenja ugovora o potrošačkom kreditu je zabranjena.

Član 63

(1) Kreditor može raskinuti ugovor zbog neizvršenja obaveze potrošača pod uslovom da:

a) potrošač kasni sa uplatom najmanje dvije uzastopne rate kredita u cjelini ili djelimično ali ne manje od jedne osmine ukupnog iznosa kredita ili ukupnog iznosa svih rata;

b) je kreditor obavezno obavijestio potrošača u pisanoj formi da će, u slučaju kašnjenja potrošača sa otplatom, zatražiti plaćanje cijelog preostalog iznosa i ostavio potrošaču rok od 15 dana da to učini s tim da potrošač nije postupio po tom obavještenju. Potrošaču mora biti data mogućnost da se spor riješi na prijateljski način.

(2) U slučaju raskida ugovora na osnovu stava (1) ovog člana, preostali iznos duga se smanjuje za kamatu i ostale troškove koji se obračunavaju za period nakon obavještenja o raskidu.

Član 64

(1) Kreditor može raskinuti ugovor zbog potrošačevog kašnjenja otplate kada se radi o ugovoru o isporuci robe ili usluga sa plaćanjem na rate jedino na osnovu razloga propisanih u članu 63 stav (1) ovog Zakona.

(2) Kada kreditor dođe u posjed robe, obračun između ugovornih strana mora biti sačinjen na način da ne dođe do neopravdanog bogaćenja kreditora ponovnim posjedovanjem robe. Prilikom procjene obeštećenja za korišćenje robe koja se vraća, mora se voditi računa o smanjenju njene vrijednosti nastalom njenom upotrebom.

(3) Potrošač je obavezan da vrati proizvod u neizmijenjenom stanju i količini ili da plati naknadu zbog smanjene vrijednosti proizvoda nastale korišćenjem proizvoda do datuma raskida ugovora.

Član 65

(1) Potrošač ima pravo da izvrši svoje obaveze po ugovoru prije ugovorenog roka.

(2) U tom slučaju ukupni troškovi kredita smanjuju se za kamate i ostale troškove koji su bili obračunati za period nakon prijevremene otplate.

Član 66

U slučaju izuzetnih okolnosti, sud može, na zahtjev potrošača, produžiti rok za plaćanje zakasnjelih rata, ako potrošač pruži garanciju da će izvršiti svoju obavezu i ako trgovac zbog toga ne trpi štetu.

Član 67

(1) Ugovor o kreditnom posredovanju je ugovor u kojem kreditni posrednik preuzima obavezu da posreduje u korist potrošača prilikom odobravanja kredita za određenu proviziju ili da potrošaču pruži informacije o povoljnom kreditiranju.

(2) Ugovor o kreditnom posredovanju mora biti sačinjen u pisanoj formi i jedan primjerak ugovora mora se dati potrošaču.

(3) Tekst ugovora mora sadržavati jasno određenu naknadu za kreditnog posrednika. Ova naknada mora uključivati sve troškove u vezi sa posredovanjem.

(4) Neispunjenje navedenih uslova čini posredovanje ništavim.

(5) Potrošač ima obavezu da plati naknadu posredniku jedino ako i kada dobije traženi kredit kao rezultat posredovanja.

XII – OSIGURANjE

Član 68

Ugovori o osiguranju koji se zaključuju ili se nude potrošačima moraju biti u skladu sa propisima koji regulišu obligacione odnose u Bosni i Hercegovini kao i sa posebnim propisima o osiguranju.

Član 69

Potrošač ima pravo da, bez navođenja posebnih razloga bilo koje vrste, raskine ugovor, s tim da o tome obavijesti osiguravaoca u pisanoj formi u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora.

XIII – ELEKTRONSKI INSTRUMENTI PLAĆANjA

Član 70

(1) Elektronskim instrumentima plaćanja (u daljnjem tekstu: EIP) smatraju se instrumenti plaćanja na daljinu koji korisniku i vlasniku omogućavaju pristup finansijskim sredstvima na njihovom računu kod neke finansijske institucije, radi obavljanja prenosa novčane vrijednosti (transakcije) prilikom čega se redovno traži identifikacioni broj i/ili sličan dokaz identiteta.

(2) Instrumenti plaćanja na daljinu mogu biti kartice za plaćanje kao što su: kreditne i debitne kartice, prodajne kartice (kartice trgovačkih društava), pomoću kojih se omogućava odgoda terećenja računa, kao i primjena telekomunikacionog i kućnog bankarstva.

(3) Elektronski novac (e-novac) je instrument koji obuhvata karticu za pamćenje (memorisanje) novčanih vrijednosti ili memoriju računara u koji se novčane vrijednosne jedinice pohranjuju elektronski, omogućavajući njegovom vlasniku ili korisniku prenos novčane vrijednosti.

(4) Neke vrste e-novca mogu se ponovo napuniti jedinicama novčane vrijednosti. E-novac ne smatra se instrumentom plaćanja na daljinu.

(5) Odredbe o EIP-u odnose se na:

a) doznačavanje novca posredstvom EIP-a, osim plaćanja naručenih ili ostvarenih posredstvom finansijskih institucija;

b) ulaganje i povlačenje gotovine pomoću EIP-a iz uređaja kao što su bankomati, u zgradama ili van zgrada izdavaoca EIP-a ili drugih pravnih lica, koji na osnovu ugovora smiju prihvatiti EIP.

(6) Odredbe o EIP-u ne odnose se na plaćanja čekom i na garantne funkcije EIP-a kod određenih kartica EIP-a u vezi sa plaćanjem čekom.

Član 71

(1) Izdavalac EIP-a je lice koje drugom licu, u okviru svog poslovanja, stavlja na raspolaganje EIP na osnovu međusobno zaključenog ugovora u pisanoj formi.

(2) Vlasnik EIP-a je lice koje je na osnovu ugovora sa izdavaocem zaključenog u pisanoj formi vlasnik EIP-a.

(3) Korisnik EIP-a je lice koje na osnovu ugovora zaključenog s vlasnikom u pisanoj formi raspolaže EIP-om. Korisnik može biti i sam vlasnik EIP-a.

Član 72

(1) Izdavalac EIP-a, prilikom zaključenja ugovora, a u svakom slučaju prije isporuke EIP-a, u pisanoj, a po mogućnosti i u elektronskoj formi, zainteresovanoj stranci (mogućem korisniku) treba da saopšti sljedeće podatke:

a) opis EIP-a, a po potrebi i tehničke zahtjeve koji se odnose na primjenu odgovarajuće komunikacione opreme vlasnika i korisnika EIP-a, vrstu i način upotrebe EIP-a uključujući, ako postoji, gornju finansijsku granicu plaćanja;

b) pregled odgovarajućih obaveza i odgovornosti vlasnika i/ili korisnika i izdavaoca EIP-a, a naročito opis mjera koje izdavalac EIP-a treba da preduzme da bi učinio bezbjednim EIP i sredstva koja omogućavaju njegovu upotrebu (npr., unošenje i upotreba šifre u EIP u formi ličnog matičnog broja ili neke druge šifre);

c) uobičajeno vrijeme u kojem se debituje ili kreditira račun vlasnika ili korisnika EIP-a, uključujući i datum pretvaranja, odnosno ako vlasnik ili korisnik EIP-a nema račun kod izdavaoca EIP-a, uobičajeno vrijeme u kojem će primati račune;

d) sve troškove koji terete vlasnika, a posebno visinu početnih i godišnjih taksi, provizije i troškove koje vlasnik ili korisnik EIP-a plaća izdavaocu EIP-a za obavljene poslove, a po potrebi i kamate i način njihovog obračuna;

e) vrijeme u kojem vlasnik ili korisnik EIP-a može staviti prigovor na određeni prenos novčane vrijednosti, kao i uputstvo o postupku za pomoć i odštetu koji su vlasniku ili korisniku na raspolaganju, stavljanje prigovora, kao i pristup tom postupku;

f) pravo koje se primjenjuje na ugovor.

(2) Ako se EIP može upotrijebiti za poslove sa inostranstvom (van zemlje izdavaoca EIP-a, odnosno priključenja), izdavalac EIP-a će vlasniku ili korisniku EIP-a saopštiti:

a) iznos svih taksi i cijena za zamjenu stranog sredstva plaćanja, a po potrebi i devizni kurs;

b) referentni kurs za obračun posla, uključujući i datum deviznog kursa.

Član 73

(1) Nakon obavljenog prenosa novčane vrijednosti, izdavalac EIP-a treba korisniku EIP-a da uputi u pisanoj, a po mogućnosti i u elektronskoj formi, obavještenje koje, najmanje, sadrži:

a) podatke pomoću kojih korisnik EIP-a može identifikovati prenos novčane vrijednosti i podatke o prihvatiocu prenosa;

b) iznos prenosa koji će u obračunskoj vrijednosti teretiti vlasnika;

c) valuti u kojoj će iznos prenosa teretiti korisnika EIP-a;

d) iznos takse i troškova za obavljeni prenos.

(2) Izdavalac EIP-a dužan je da vlasniku i korisniku EIP-a omogući provjeru najmanje pet posljednjih prenosa novčanih vrijednosti obavljenih na taj način, kao i preostali iznos novčanih sredstava na tom računu.

Član 74

(1) Vlasnik i korisnik EIP-a treba da upotrijebe EIP u skladu s uslovima koji važe za izdavanje i upotrebu EIP-a. Vlasnik i korisnik EIP-a treba da preduzmu sve mjere da učine bezbjednim EIP i njegovu upotrebu, a posebno sredstva (lični identifikacioni broj ili drugu šifru) koja omogućavaju njegovu upotrebu.

(2) Korisnik EIP-a treba, prema svom saznanju, izdavaocu EIP-a ili ustanovi koju on naznači, bez odgađanja da saopšti:

a) gubitak ili krađu EIP-a ili sredstva koje omogućava njegovu upotrebu;

b) proknjiženje neodobrenog prenosa novčane vrijednosti na njegovom računu;

c) svaku grešku i svaku nepravilnost vođenja računa kod izdavaoca EIP-a.

(3) Korisnik EIP-a ne smije da zabilježi u prepoznatljivom obliku svoj lični identifikacioni broj ili drugu šifru, a naročito ne na EIP-u, niti na bilo kojem predmetu koji sa EIP-om nosi sa sobom.

(4) Korisnik EIP-a ne smije da poništi naruxbu koju je ispostavio posredstvom svoga EIP-a, osim ako iznos nije bio utvrđen kada je naruxba ispostavljena.

Član 75

(1) Do trenutka prijave gubitka ili krađe, korisnik EIP-a sam nadoknađuje nastale troškove najviše do 300 KM, osim ako je gubitak nastao krajnjom nepažnjom korisnika EIP-a, prevarom ili kršenjem odredaba iz član 74. stav (2) ovog Zakona.

(2) Od vremena kada korisnik EIP-a obavijesti izdavaoca EIP-a o gubitku ili krađi EIP-a (ili lice koje izdavalac odredi), on nije više odgovoran za posljedice tog gubitka ili krađe, osim u slučaju krajnje nepažnje, prevare ili kršenja odredaba ovog Zakona od korisnika EIP-a.

(3) Korisnik nije odgovoran ako je EIP upotrijebljen bez njegovog prisustva ili bez njegove identifikacione kartice. Primjena povjerljive šifre ili drugog identifikacionog sredstva nije dovoljna za njegovu odgovornost.

Član 76

(1) Izdavalac EIP-a može mijenjati uslove ugovora, ako su te promjene blagovremeno saopštene vlasniku ili korisniku EIP-a lično, tako da vlasnik može zbog promjene uslova odustati od ugovora u roku od mjesec dana od prijema takvog obavještenja.

(2) Odredbe stava (1) ovog člana ne odnose se na promjenu kamatne stope koja važi od dana objavljivanja ako izdavalac EIP-a o tome bez odgađanja lično obavijesti vlasnika ili korisnika EIP-a, što ne utiče na pravo vlasnika EIP-a da odustane od ugovora.

(3) Izdavalac EIP-a:

a) ne smije da otkrije lični identifikacioni broj vlasnika EIP-a ili bilo koju šifru vlasnika EIP-a, osim vlasniku;

b) ne smije da pošalje nezatraženi EIP, osim ako se radi o zamjenskom EIP-u za EIP koji vlasnik ili korisnik EIP-a već posjeduje;

c) treba dovoljno dugo da čuva interne zapise radi omogućavanja provjere i ispravke grešaka u prenosima novčanih vrijednosti iz člana 70. ovog Zakona;

d) dužan je da vlasniku i korisniku EIP-a obezbijedi prikladno sredstvo radi dostavljanja potrebnih saopštenja. Kada korisnik EIP-a obavještenje predaje putem telefona, izdavalac EIP-a je dužan da korisniku EIP-a potvrdi prijem obavještenja u pisanoj formi.

(4) U slučaju spora sa vlasnikom EIP-a oko prenosa novčanih vrijednosti iz člana 70. ovog Zakona, izdavalac EIP-a, uz zadržavanje prava dokaza druge strane, treda da dokaže da:

a) je prenos uredno zabilježen i proknjižen;

b) na prenos nije uticao tehnički kvar ili sličan nedostatak.

Član 77

(1) Izdavalac EIP-a je odgovoran za:

a) neobavljen ili pogrešno obavljen prenos novčane vrijednosti vlasnika ili korisnika EIP-a i kada je prenos obavljen preko uređaja/terminala koji nije pod direktnim i isključivim nadzorom izdavaoca EIP-a, pod uslovom da prenos nije obavljen preko uređaja čiju upotrebu izdavalac EIP-a nije odobrio;

b) prenose koje vlasnik ili korisnik EIP-a nije odobrio i za svaku grešku ili neispravnost vođenja računa vlasnika ili korisnika EIP-a;

c) iznos neobavljenog ili djelimično obavljenog prenosa novčanih vrijednosti s obračunatim kamatama;

d) iznos koji je potreban da bi račun vlasnika ili korisnika EIP-a bio vraćen u stanje u kojem se nalazio prije proknjiženog iznosa koji nije odobren;

e) finansijske posljedice, a posebno one koje se odnose na obim i naknadu štete prema odredbama zaključenog ugovora između izdavaoca EIP-a i vlasnika EIP-a.

(2) Izdavalac EIP-a odgovara vlasniku EIP-a za gubitak upisane vrijednosti ili za manjkavo obavljanje prenosa novčanih vrijednosti zbog funkcionalne greške uređaja ili EIP-a, sve dok gubitak ili manjkavost ne budu ponovo ispravljeni pod uslovom da funkcionalnu grešku nije prouzrokovao korisnik namjerno ili u suprotnosti sa odredbom člana 73. stav (1) tačka a) ovog Zakona.

(3) Funkcionalne greške uređaja ili EIP-a ne smiju za vlasnika ili korisnika EIP-a prouzrokovati štetu koju izdavalac EIP-a ne bi razumno nadoknadio.

Član 78

(1) Izdavalac EIP-a brine se da korisnik EIP-a može u svako doba dana i noći prijaviti gubitak ili krađu EIP-a.

(2) Izdavalac EIP-a dužan je da nakon prijema obavještenja o gubitku ili krađi EIP-a, čak i kada je vlasnik ili korisnik EIP-a grubo nemaran ili se prevarantski ponaša, preduzme sve mjere radi sprečavanja dalje upotrebe EIP-a.

XIV – TURISTIČKI PAKET-ARANŽMANI

Član 79

(1) Turistički paket-aranžmani su oni ugovori o putovanju koji obavezuju organizatora putovanja da pruži potrošaču najmanje dvije usluge i to prevoz i smještaj kao i druge turističke usluge koje nisu sporedne usluge prevoza i/ili smještaja, a čine značajan dio ukupne cijene, s tim da je potrošač dužan da plati organizatoru putovanja jedinstvenu cijenu.

(2) Ugovor iz stava (1) ovog člana isključivo se odnosi na putovanja koja traju duže od 24 časa ili uključuju barem jedno noćenje.

(3) Izjava organizatora putovanja da je on jedini posrednik prilikom sklapanja ugovora sa licima koja treba da pruže usluge putovanja (davaoci usluga) neće se smatrati validnom ako je potrošač, s obzirom na ostale okolnosti koje prate ugovor, mogao imati utisak da je organizator putovanja lično odgovoran za izvršenje ugovorenih usluga.

Član 80

(1) Ako organizator putovanja nudi program putovanja, program mora sadržavati razumljive, tačne i jasne informacije o cijeni putovanja, kapari, roku za plaćanje preostalog iznosa kao i sljedeće precizne podatke ako su bitni za ugovor:

a) odredište;

b) vrstu prevoznog sredstva, njegove oznake i razred;

c) smještaj (vrsta, položaj, kategorija ili udobnost i druge glavne oznake, uključujući eventualnu registraciju i turističku kategorizaciju);

d) ishrana;

e) opis plana putovanja (itinerer);

f) ukupan broj dana i noćenja u aranžmanu;

g) uslovi koji se odnose na viziranje pasoša za građane Bosne i Hercegovine kao i informacije o medicinskim i policijskim formalnostima važnim za aranžman;

h) minimalan broj učesnika putovanja ako je to uslov, kao i informacije o konačnom roku prije odlaska kada potrošač mora biti pismeno informisan da minimalni broj učesnika nije dostignut te da se putovanje ne može realizovati;

i) ostali podaci važni za potrošača (klima, vrste valuta i dr.).

(2) Podaci objavljeni u programu su obavezujući za organizatora putovanja. Međutim, prije zaključenja ugovora, organizator može da izvrši izmjene pod uslovom da je to pravo sebi zadržao u programu. Organizator putovanja i potrošač mogu se dogovoriti o uslovima aranžmana koji su drugačiji od onih navedenih u programu.

(3) Stav (1) ovog člana primjenjuje se bez mogućih izmjena ako se informacije o aranžmanu nalaze na nosaču slike ili zvuka koje nudi organizator putovanja.

Član 81

(1) Prije zaključenja ugovora, organizator putovanja mora da informiše potrošača o sljedećem:

a) zahtjevu za viziranje pasoša a posebno o vremenu za dobijanje vize. Ova obaveza se odnosi na formalnosti koje se tiču građana Bosne i Hercegovine;

b) medicinskoj i policijskoj formalnosti,

ako ti uslovi nisu već navedeni u programu putovanja koje se organizuje i učinjeni dostupnim potrošaču, s tim da u međuvremenu nije bilo izmjena programa.

(2) Potrošaču treba da budu saopštene sve ugovorne odredbe prije zaključenja ugovora i treba da mu se uruči primjerak ugovora. Ugovor obavezno sadrži sve odredbe iz programa, prospekta ili kataloga iz člana 80. stav (1) ovog Zakona, koji je lično uručen potrošaču.

Član 82

(1) U momentu zaključenja ugovora ili neposredno nakon toga, organizator putovanja mora izdati potrošaču potvrdu o putovanju.

(2) Potvrda o putovanju, osim cijene, uslova plaćanja iz člana 80. stav (1) ovog Zakona te ostalih podataka o putovanju iz člana 80. stav(1) tač. b), c), d), f) i h), mora sadržavati i sljedeće podatke:

a) konačno odredište ili, ako putovanje ima više odredišta, navesti ih zasebno sa vremenom boravka i datumima;

b) datum i planirano vrijeme odlaska i povratka;

c) posjete, ekskurzije i druge usluge uključene u cijenu aranžmana;

d) obavještenje o zadržanom pravu na izmjenu cijena i faktora koji utiču na njihovo formiranje kao i o činjenicama koje ne uključuje cijena putovanja;

e) ugovorene posebne zahtjeve potrošača;

f) ime i adresu organizatora putovanja;

g) ime i adresu i broj telefona lokalnog predstavnika organizatora putovanja kojem se potrošač može obratiti za pomoć po potrebi; a u slučaju da nema takvog predstavnika, broj telefona za hitne pozive;

h) informacije o mogućoj uplati osiguranja za pokriće troškova u slučaju potrošačevog otkazivanja aranžmana, povrede, bolesti, smrtnog slučaja, povratka u zemlju uključujući ime i adresu osiguravaoca;

i) sve uslove i zahtjeve koji se tiču ugovora.

Član 83

(1) Ugovorom utvrđena cijena ne smije se mijenjati osim ako je to u ugovoru izričito dozvoljeno, i ako ugovor sadrži podatke za izračunavanje nove cijene. Pritom do naknadne promjene obračuna smije doći samo u slučaju:

a) promjene troškova prevoza više od 5% radi promjene cijene pogonskog goriva;

b) promjene takse za određene usluge kao što su: pristajanje u morskim, slatkovodnim lukama i aerodromima, peljarenje i putničke takse na aerodromima;

c) uticaja promjene deviznog kursa, ako ta promjena utiče na povećanje cijene aranžmana više od 5 %.

(2) Organizator putovanja mora informisati potrošača o povećanju cijene čim sazna za okolnosti koje su dovele do povećanja.

(3) Ako organizator putovanja traži povećanje cijene, potrošač ima pravo da odustane od ugovora pod uslovom da to odmah saopšti organizatoru putovanja.

(4) Ugovorena cijena ne smije povećati se ni u kojem slučaju u periodu od 20 radnih dana prije ugovorenog datuma polaska.

Član 84

(1) Prije nego putovanje počne, potrošač može prenijeti svoj aranžman na drugog potrošača koji ispunjava sve uslove za putovanje, s tim da o tome blagovremeno obavijesti organizatora putovanja.

(2) Drugi potrošač koji preuzima aranžman i njegov prethodnik zajednički su solidarno odgovorni organizatoru putovanja za plaćanje cijene i troškova prenošenja ugovornih obaveza.

Član 85

(1) Potrošač može odustati od ugovora u bilo koje vrijeme prije polaska na putovanje.

(2) Ako potrošač odustane od ugovora, organizator putovanja gubi pravo na naplatu ugovorene cijene. Međutim, on ima pravo na adekvatnu naknadu štete. Iznos naknade određuje se tako što se od cijene aranžmana oduzmu troškovi koje nije uzrokovao organizator putovanja i iznos koji organizator putovanja može naplatiti različito obračunavajući usluge unutar aranžmana.

(3) Uzimajući u obzir uobičajeno ušteđene troškove i uobičajen mogući profit od različitog obračuna usluga, ugovor za svaku vrstu aranžmana može definisati poseban procenat cijene aranžmana kao osnovu za naknadu štete.

Član 86

(1) Ako organizator putovanja otkaže aranžman prije polaska ili napravi značajnu izmjenu aranžmana, mora o tome bez odlaganja obavijestiti potrošača u pisanoj formi kako bi potrošač donio odluku u vezi s otkazom ili izmjenom cijene.

(2) U tim slučajevima potrošač ima pravo da:

a) prihvati otkaz aranžmana;

b) prihvati izmijenjene ugovorne odredbe i novu cijenu s tim da ako je drugi ponuđeni aranžman lošijeg kvaliteta ili sa nižom cijenom, organizator putovanja mora refundirati potrošaču razliku u cijeni, a ako je drugi ponuđeni aranžman skuplji, organizator putovanja ne smije tražiti razliku u cijeni od potrošača;

c) zatraži otkaz ugovora bez obaveze plaćanja naknade štete;

d) mu se ponudi aranžman iste ili veće vrijednosti ako organizator putovanja može da ponudi takav aranžman, s tim da u slučaju više cijene potrošač nije obavezan da doplati razliku u cijeni.

(3) Potrošač mora bez odgađanja obavijestiti organizatora putovanja o svojoj odluci.

(4) U slučaju otkaza ugovora prije polaska, potrošaču se mora refundirati kapara koju je uplatio i to u roku od 30 dana od dana prijema pisanog obavještenja. Ne može se tražiti od potrošača da plati naknadu štete u slučaju otkaza ugovora prije polaska i potrošač ima i pravo da mu se isplati kamata na njegovu uplaćenu kaparu po stopi koju obračunava komercijalna banka na tromjesečne depozite za period od dana uplate kapare do dana otkazivanja ugovora.

(5) Ako do izmjena u aranžmanu dođe u toku izvršenja ugovora, potrošač, ako odluči da odustane od ugovora, snosi samo realne troškove izvršenih usluga do momenta odustajanja.

(6) Bez obzira na vrstu odluke koju donese, potrošač ima pravo da traži naknadu štete.

(7) O svakom propustu u vezi sa izvršenjem ugovora koji primijeti na licu mjesta, potrošač mora obavijestiti pružaoca odgovarajućih usluga i organizatora i/ili trgovca na malo, u pisanoj formi ili na bilo koji drugi odgovarajući način, što je prije moguće.

Član 87

(1) Potrošač nema pravo da primi naknadu za neizvršenje ugovora od organizatora putovanja iz sljedećih razloga:

a) ako je ugovor otkazan zbog nedovoljnog broja učesnika pod uslovom da je potrošač bio unaprijed informisan o toj klauzuli ugovora;

b) ako je ugovor otkazan zbog više sile kao posljedice nepredvidivog i izuzetnog događaja čije su posljedice takve prirode da se nisu mogle izbjeći i pored dužne pažnje.

(2) Prebukiranje kapaciteta ne smatra se višom silom u smislu stava (1) tačke b) ovog člana.

Član 88

(1) Organizator putovanja mora preduzeti sve neophodne mjere u slučaju otkazivanja ugovora a posebno u vezi sa povratkom potrošača ako je povratna karta bila ugovorena.

(2) Organizator putovanja snosi sve ostale troškove u vezi sa slučajem iz stava (1) ovog člana.

Član 89

(1) Organizator putovanja i posrednik su zajednički solidarno odgovorni potrošaču za izvršenje ugovorenih usluga kao i za štetu nastalu usljed neizvršenja ugovora čak i u slučaju kada je ugovor zaključio posrednik u njegovo ime a za račun organizatora putovanja.

(2) Lica koja pružaju usluge tokom putovanja na zahtjev organizatora putovanja i posrednika ili lica koje naruči te usluge odgovorni su potrošaču za izvršenje tih usluga kao i za štetu nastalu zbog neizvršenja ili nepotpunog izvršenja, a potrošač ima pravo da uputi odštetni zahtjev bilo kojem od navedenih lica.

Član 90

(1) Organizator putovanja dužan je da za svaki aranžman obezbijedi garanciju kod banke ili osiguravajućeg društva, radi naknade potrošaču:

a) plaćanja cijene aranžmana, ako zbog nelikvidnosti ili stečaja organizatora izostanu usluge aranžmana;

b) troškova koji nastanu zbog nelikvidnosti ili stečaja organizatora, za povratak potrošača u mjesto polaska.

(2) Garancija iz stava (1) ovog člana daje se u obliku polise osiguranja, gotovinskog pologa, bankovne garancije i sl.

XV – VREMENSKI ZAKUP TURISTIČKOG OBJEKTA

Član 91

(1) Ugovor o neposrednom i posrednom sticanju prava na upotrebu turističkog objekta (nekretnine) na osnovu zakupa na određeno vrijeme (u daljnjem tekstu: ugovor o zakupu), mora biti sačinjen u pisanoj formi i zaključuje se na period koji ne može biti kraći od tri godine.

(2) Ugovor o zakupu mora sadržavati sljedeće odredbe:

a) naziv i sjedište, s punom adresom firme koja prodaje vremenski zakup turističkog objekta;

b) naziv (ime i prezime) i sjedište, s punom adresom pravnog ili fizičkog lica koje je vlasnik ili ima pravo raspolaganja turističkim objektom;

c) ime, prezime i adresu potrošača;

d) tačan opis prava koja potrošač ostvaruje ugovorom o zakupu;

e) naziv i tačan opis turističkog objekta i njegove popunjenosti, ako se pravo odnosi na određenu nekretninu, državu, pokrajinu, grad ili mjesto i naselje u kojem se nalazi turistički objekat, položaj, kategoriju, komunalnu opremljenost i druge podatke važne za njegovu upotrebu;

f) period u kojem se mogu ostvariti prava iz ugovora o zakupu i vrijeme kada ugovor stupa na snagu;

g) ako turistički objekat nije dovršen u vrijeme zaključenja ugovora o zakupu, tačne podatke o stanju gradnje i rok do kojeg se predviđa da će on biti u upotrebi, broj spisa građevinske dozvole, naziv i punu adresu organa koji je izdao građevinsku dozvolu;

h) podatke o zajedničkim komunalnim uslugama kojima će raspolagati turistički objekat (priključci za gas, električnu i toplotnu energiju, vodu, telekomunikacije, kablovsku televiziju i dr.);

i) garanciju za uredno dovršenje turističkog objekta i obeštećenje, ako objekat ne bude uopšte dovršen ili ne bude dovršen u ugovorenom roku, te način ostvarenja garancije;

j) tačnu cijenu upotrebe vremenskog zakupa turističkog objekta;

k) poreze, prireze i druge takse koje je potrošač dužan da plati, a koji nisu obuhvaćeni cijenom iz tačke j) ovog člana;

l) troškove koje je potrošač, osim cijene, dužan da plaća u vezi s upotrebom turističkog objekta i principa obračuna tih troškova (boravišna taksa, održavanje i upravljanje turističkim objektom, upotreba zajedničkih prostorija i prostora, aparata i uređaja, odlaganje (odvoz) smeća, gas, električna i toplotna energija, voda i dr.);

m) podatke o zajedničkim prostorijama, prostorima i uređajima (bazen, sauna, praonica i sušionica veša, terasa, vrt, podrum, drvarnica i dr.) i uslovima za pristup potrošača tim prostorijama, prostorima i uređajima;

n) pravila za održavanje, popravke, upravljanje i poslovno vođenje turističkog objekta;

o) prava potrošača prema odredbama ovog Zakona;

p) odredbu da se potrošač ne može teretiti za bilo kakve naknade osim ugovorenih;

r) mogućnost zamjene ili dalje prodaje iz ugovora o zakupu;

s) uslove za otkazivanje ugovora o zakupu;

t) način rješavanja sporova;

u) odredbu o sudskoj nadležnosti i primjeni određenog materijalnog prava u slučaju spora;

v) mjesto i datum zaključenja ugovora o zakupu.

(3) Puna adresa iz stava (2) tač. a), b) i g) ovog člana obavezno sadrži mjesto, ulicu i kućni broj, broj telefona i telefaksa, te adresu elektronske pošte, a može sadržavati i broj poštanskog faha.

(4) Trgovac je dužan da sva obavještenja iz ovog člana saopšti svakom potrošaču koji traži podatke o turističkom objektu.

Član 92

(1) Potrošač ima pravo da bez navođenja razloga raskine ugovor o zakupu bez plaćanja bilo kakve kazne ili nekih drugih troškova, putem pisanog obavještenja trgovcu u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora o zakupu.

(2) Za vrijeme roka za raskid iz stava (1) ovog člana trgovac ne smije tražiti od potrošača bilo kakva plaćanja.

(3) Ako ugovor o zakupu ne sadrži sve odredbe propisane u članu 91. ovog Zakona, period za raskid ugovora produžava se na tri mjeseca od dana njegovog zaključenja. Ako potrošač dobije te podatke u roku od tri mjeseca, rok od 15 dana iz stava (1) ovog člana počinje se računati od dana prijema obavještenja.

XVI – NEPRAVEDNE ODREDBE U POTROŠAČKIM UGOVORIMA

Član 93

(1) Ugovorne odredbe obavezuju potrošača samo ako je prije zaključenja ugovora bio upoznat sa njegovim sadržajem, odnosno ako su mu ugovorni uslovi bili poznati u vrijeme zaključenja ugovora.

(2) Ugovorne odredbe treba da budu razumljive i u vezi s drugim odredbama u istom ili drugom ugovoru između istih strana uzimajući u obzir prirodu proizvoda ili usluge i svih drugih učesnika u vezi sa zaključenjem ugovora.

(3) U slučaju nedoumice u vezi sa značenjem pojedinih odredaba u ugovoru, važiće značenje koje je povoljnije za potrošača.

(4) Smatra se da je potrošač bio upoznat sa ugovornim odredbama ako ga je trgovac upozorio i ako su mu one bile dostupne.

Član 94

(1) Trgovac ne smije zahtijevati ugovorne odredbe koje su nepravedne ili koje bi prouzrokovale štetu potrošaču.

(2) Ugovorne odredbe iz stava (1) ovog člana ništavne su.

Član 95

Ugovorne odredbe koje potrošač nije lično ugovarao smatraće se nepravednim ako:

a) stvaraju značajnu nejednakost između prava i obaveza ugovornih strana na štetu potrošača;

b) bi ispunjenje ugovornih obaveza značajno odstupilo od opravdanog očekivanja potrošača;

c) su u suprotnosti s principom poštenja, savjesti i dobrim poslovnim običajima.

Član 96

U opštim uslovima formularnih ugovora naročito nije punovažna odredba:

a) kojom sebi ugovorna strana zadržava pravo na neprimjereno duge ili nedovoljno određene rokove za prihvatanje ili odbijanje neke ponude ili obavljanje neke radnje;

b) kojom sebi ugovorna strana, odstupajući od pravnih propisa, zadržava pravo na neprimjereno dug ili nedovoljno određen dodatni rok za činjenje na koje je obavezna;

c) kojom ugovorna strana predviđa da sebe bez stvarno opravdanog i u ugovoru navedenog razloga oslobodi od obaveze izvršenja;

d) kojom ugovorna strana predviđa da obećano činjenje može izmijeniti ili od njega odstupiti isključivo uzimajući u obzir svoj interes;

e) na osnovu koje izjava ugovornog partnera ugovorne strane, prilikom preduzimanja ili propuštanja određene radnje, važi kao da je od njega data ili kao da nije data, osim ako:

1) je ugovornom partneru odobren primjereni rok za davanje izričite izjave i

2) se ugovorna strana obavezuje da ugovornog partnera na početku roka uputi na predviđeni značaj njegovog ponašanja;

f) kojom se predviđa da izjava ugovorne strane od posebnog značaja važi kao da ju je druga ugovorna strana primila;

g) da ugovorna strana, za slučaj da jedna ugovorna strana odustane od ugovora ili otkaže ugovor:

1) može zahtijevati neprimjereno visoku naknadu za korišćenje ili upotrebu neke stvari ili nekog prava ili za izvršene obaveze; ili

2) može zahtijevati neprimjereno visoku naknadu za izdatke;

h) kojom ugovorna strana predviđa da se oslobodi obaveze na ispunjenje ugovora u slučaju nemogućnosti raspolaganja činjenjem, ako se ne obavezuje da:

1) bez odgađanja informiše ugovornog partnera o nemogućnosti raspolaganja i

2) nadoknadi protivuslugu ugovornog partnera bez odgađanja;

i) koja predviđa povećanje novčane naknade za robu ili obaveze koje su trebalo da budu isporučene ili ispunjene u roku od četiri mjeseca nakon zaključenja ugovora;

j) kojom se isključuje ili ograničava pravo odbijanja činjenja ili pravo zadržavanja, koje ugovornom partneru ugovorne strane pripada po pravilima o istovremenom ispunjenju obaveza;

k) kojom se ugovornom partneru ugovorne strane oduzima ovlašćenje da izvrši prebijanje sa vremenski neograničenim ili pravosnažno utvrđenim potraživanjem;

l) kojom se ugovorna strana oslobađa zakonske obaveze da drugu ugovornu stranu opomene ili da rok za ispunjenje obaveze;

m) kojom ugovorna strana ugovara paušalni iznos naknade štete ili naknade umanjene vrijednosti, ako:

1) paušalni iznos prelazi štetu koja se u propisanim slučajevima i prema uobičajenom toku stvari može očekivati ili prelazi umanjenje vrijednosti koje uobičajeno nastaje; ili

2) drugoj ugovornoj strani bude onemogućen dokaz o tome da šteta ili umanjenje vrijednosti uopšte nije ni nastalo ili da je znatno manje od paušala;

n) kojom se ugovornoj strani za slučaj neprimanja ili zakasnjelog primanja obaveze ili za slučaj da druga ugovorna strana raskine ugovor, obeća plaćanje ugovorne kazne;

o) kojom se u slučaju skrivljene povrede ugovorne obaveze ugovorne strane isključuje ili ograničava pravo druge ugovorne strane da raskine ugovor ili da zahtijeva naknadu štete zbog neispunjenja ugovora;

p) koja isključuje pravo druge ugovorne strane da zahtijeva naknadu štete zbog neispunjenja cijelog ugovora ili da raskine cjelokupni ugovor, ako djelimično ispunjenje ugovora za nju ne predstavlja nikakav interes, u slučaju da je ugovorna strana djelimično odgovorna za povredu ugovorne obaveze;

r) kojom se kod ugovora o isporukama novoproizvedenih stvari i obaveza:

1. odgovornost ugovorne strane za nedostatke u cjelini ili djelimično isključuje, odnosno ograničava prethodnim upućivanjem da se prava prema trećim licima (proizvođačima dijelova) ostvare sudskim putem, ili se ograničava na priznavanje zahtjeva protiv trećih lica;

2. zahtjevi protiv ugovorne strane ograničavaju samo na naknadno ispunjenje – otklanjanje nedostataka, ako ugovorom nije izričito drugačije predviđeno;

3. isključuje ili ograničava obaveza ugovorne strane da snosi potrebne troškove naknadnog ispunjenja – otklanjanja nedostataka;

4. ugovorna strana uslovljava naknadno ispunjenje – otklanjanje nedostataka prethodnom isplatom cjelokupne ugovorene cijene ili njenog većeg dijela, neproporcinalno nedostacima;

5. ugovorna strana odredi rok za prigovore zbog skrivenih nedostataka na stvari koji je kraći od roka određenog tačkom f) ovog stava;

6. skrati rok za stavljanje prigovora zbog nedostataka stvari na rok kraći od dvije godine ili za pravo na raskid ugovora odnosno smanjenja obaveze;

s) kojom se kod nekog ugovornog odnosa, čiji je predmet redovna isporuka robe ili redovno obavljanje usluga ili proizvodnih obaveza od ugovorne strane:

1. odredi da ugovor vezuje drugu stranu duže od dvije godine;

2. ugovorni odnos koji drugu stranu vezuje prećutno produžava za više od godinu dana;

3. na teret druge ugovorne strane odredi otkazni rok duži od tri mjeseca prije isteka ranije dogovorenog ili prećutno produženog trajanja ugovora;

t) po kojoj neka treća strana umjesto ugovorne strane može preuzeti prava i obaveze iz kupoprodajnih ugovora ili ugovora o djelu, osim ako je u toj odredbi:

1. treća strana navedena po imenu; ili

2. drugoj ugovornoj strani priznato pravo da raskine ugovor;

u) kojom ugovorna strana zastupniku druge ugovorne strane:

1. nametne vlastitu odgovornost ili obavezu preuzimanja posljedica, bez posebne izričite izjave koja je na to usmjerena; ili

2. u slučaju zastupanja bez punomoći nametne odgovornost koja prelazi odgovornost propisanu ovim Zakonom za takav slučaj;

v) kojom ugovorna strana mijenja obavezu dokazivanja na štetu druge ugovorne strane, a naročito na taj način što:

1. nametne odgovornost za okolnosti za koje prema zakonu odgovara ugovorna strana;

2. nameće pretpostavku da je druga ugovorna strana potvrdila postojanje određenih činjenica i bez njene izričite izjave;

z) kojom su izjave koje treba dati ugovornoj strani ili nekoj trećoj strani vezane za strožu formu od pisane ili od zakonom propisane za posebne slučajeve.

Član 97

(1) Za ugovore zaključene u Bosni i Hercegovini između domaćeg potrošača i stranog pravnog ili fizičkog lica obavezno, se kao pravna zaštita potrošača, ugovara nadležnost Suda Bosne i Hercegovine.

(2) Odredba koja je u suprotnosti sa stavom (1) ovog člana ništavna je.

(3) Ugovor između domaćeg potrošača i stranog pravnog ili fizičkog lica, i svaki ugovor o prodaji na daljinu, bez obzira na sjedište trgovca, smatraće se ugovorom zaključenim u Bosni i Hercegovini.

XVII – NOSIOCI ZAŠTITE POTROŠAČA

Član 98

Subjekti odgovorni za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini su:

a) Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo);

b) Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovine;

c) Savjet za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine;

d) Konkurencijski savjet Bosne i Hercegovine;

e) nadležni entitetski i organi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine;

f) kancelarije za konkurenciju i zaštitu potrošača u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: KKZP entiteta);

g) udruženja potrošača;

h) obrazovne institucije i mediji;

i) inspekcijski i drugi organi, u skladu sa zakonom.

Član 99

(1) Ministarstvo u okviru svoje djelatnosti obavlja poslove u oblasti zaštite potrošača, a naročito:

a) koordinira izradu državnog godišnjeg programa za zaštitu potrošača;

b) koordinira rad i aktivnosti na zaštiti potrošača sa nadležnim entitetskim i organima i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Konkurencijskim savjetom Bosne i Hercegovine, Savjetom za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine i KKZP entiteta;

c) prati stanje u oblasti zaštite potrošača i, u okviru svoje nadležnosti, predlaže nadležnim organima izmjene propisa u vezi sa zaštitom potrošača;

d) sarađuje i razmjenjuje infomacije i podatke sa svim subjektima odgovornim za zaštitu potrošača;

e) vodi evidenciju dodijeljenih javnih poslova Savezu udruženja potrošača Bosne i Hercegovine.

Član 100

(1) Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini je nezavisna institucija uspostavljena sa ciljem da promoviše dobru i efikasnu implementaciju politike zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini.

(2) Ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini imenuje Savjet ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog Ministarstva.

(3) Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini imenuje se na mandat od pet godina sa mogućnošću još jednog ponovnog imenovanja.

(4) Svaki građanin Bosne i Hercegovine u godinama kada uživa puna građanska i politička prava a koji je pokazao iskustvo na polju zaštite potrošača i ima visoke moralne vrijednosti može biti izabran za ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini.

(5) Institucija ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini ima status pravnog lica sa sjedištem u Mostaru.

(6) Na Statut i pravila rada Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini saglasnost daje Savjet ministara Bosne i Hercegovine.

(7) Sredstva za rad Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini obezbjeđuju se iz buxeta institucija Bosne i Hercegovine.

Član 101

Obaveze Ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini su da:

a) pruža informacije o pravima i obavezama potrošača i daje podršku udruženjima potrošača u njihovim aktivnostima;

b) prati ili predlaže aktivnosti u vezi sa odnosom kompanija – potrošač, kako je regulisano ovim Zakonom, propisima koji regulišu obligacione odnose ili nekim drugim zakonom;

c) istražuje pojave na tržištu usmjerene prema potrošaču po službenoj dužnosti ili tragom žalbi i koordinira svoje aktivnosti sa entitetskim tržišnim inspekcijama;

d) donosi odluke i preduzima druge mjere u slučajevima pritužbi potrošača ili kršenja dobrih poslovnih običaja;

e) izdaje smjernice ili preporuke o posebnim standardnim uslovima ili aktivnostima koje se primjenjuju u posebnim sektorima poslovanja ili koje primjenjuju specifični ekonomski operatori;

f) preporučuje upotrebu određenih uslova ugovora u ugovorima koji se koriste u posebnim sektorima poslovanja;

g) pregovara sa predstavnicima određenih trgovinskih udruženja o modelima ugovora koji se primjenjuju u specifičnim sektorima poslovanja;

h) predlaže i inicira rješavanje potrošačkih sporova primjenom mehanizama za alternativno rješavanje sporova;

i) kontaktira sa Institucijom ombudsmena za ljudska prava u Bosni i Hercegovini o zajedničkim problemima, posebno o uslugama od opšteg interesa ili javnim uslugama;

j) predlaže Savjetu za zaštitu potrošača i Savjetu ministara Bosne i Hercegovine potrebna unapređenja Zakona o zaštiti potrošača, te doprinosi usmjeravanju i efikasnosti politike u oblasti zaštite potrošača;

k) istražuje uticaj drugih inicijativa vlasti na zaštitu potrošača.

Član 102

Na odluke Ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini mogu se uložiti žalbe u mjeri u kojoj ovaj Zakon ili bilo koji drugi relevantni propisi izričito dozvoljavaju takvu žalbu.

Član 103

Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini je ovlašćen da:

a) izdaje instrukcije za prestanak sprovođenja aktivnosti koje su u suprotnosti sa potrošačkim zakonodavstvom i da iznosi te instrukcije pred sud;

b) pokreće postupak pred nadležnim sudom;

c) pokreće postupak pred nadležnim sudom u slučajevima za naknadu štete nanesene kolektivnom interesu potrošača, u skladu sa odredbama ovog Zakona.

Član 104

U obavljanju svojih dužnosti, ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini davaće prioritet onim problemima čije rješavanje je od najvećeg značaja za potrošače i ovlašćen je da ne preduzima mjere po pitanjima pritužbi potrošača koje su manje važnosti.

Član 105

(1) Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini svake godine podnosi izvještaj o svom radu Savjetu ministara Bosne i Hercegovine.

(2) Svi izvještaji koje bude podnosio Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini, uključujući i godišnje izvještaje, objavljuju se u “Službenom glasniku BiH”.

Član 106

(1) Savjet ministara Bosne i Hercegovine imenuje članove Savjeta za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine u kojem su predstavnici:

a) Ministarstva, predsjedavajući;

b) Konkurencijskog savjeta BiH, član;

c) Kancelarije za veterinarstvo BiH, član;

d) Uprave za fitosanitarnu zaštitu BiH, član;

e) Agencije za statistiku BiH, član;

f) Instituta za standarde BiH, član;

g) Instituta za metrologiju BiH, član;

h) Instituta za intelektualno vlasništvo BiH, član;

i) Ministarstva trgovine Federacije Bosne i Hercegovine, član;

j) Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske, član;

k) nadležnog organa Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, član;

l) dva predstavnika Saveza udruženja potrošača Bosne i Hercegovine, članovi;

m) po jednog predstavnika organizacije potrošača entiteta, članovi.

(2) Savjet za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine će se sastajati najmanje četiri puta godišnje.

Član 107

Savjet za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine u okviru svojih nadležnosti obavlja poslove, a naročito:

a) predlaže na usvajanje Savjetu ministara Bosne i Hercegovine državni godišnji program za zaštitu potrošača i prati njegovo izvršenje;

b) utvrđuje osnove politike zaštite potrošača;

c) usmjerava obim djelatnosti koje se finansiraju, odnosno sufinansiraju iz buxeta Bosne i Hercegovine.

Član 108

Državni godišnji program za zaštitu potrošača naročito sadrži:

a) principe i ciljeve politike za zaštitu potrošača;

b) zadatke koji imaju prednost prilikom ostvarivanja politike za zaštitu potrošača, a koji će se obavljati prenošenjem javnih poslova udruženjima za zaštitu potrošača;

c) okvirni obim finansijskih sredstava za ostvarivanje zadataka;

d) okvirni obim finansijskih sredstava za podsticanje razvoja i djelovanja udruženja za zaštitu potrošača.

Član 109

Savjet za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine obavlja poslove zaštite potrošača u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima koji regulišu ovu materiju.

Član 110

(1) Entitetski KKZP, u saradnji sa udruženjima potrošača, pripremaju godišnje programe za zaštitu potrošača koji moraju biti usklađeni sa državnim godišnjim programom za zaštitu potrošača. Entitetski godišnji programi za zaštitu potrošača finansiraju se iz buxeta Bosne i Hercegovine, kojima se određuju njihovi ciljevi i zadaci, određuju udruženja potrošača kojima su, u skladu sa zakonom, dodijeljeni javni poslovi.

(2) Entitetski KKZP, osim poslova iz stava (1) ovog člana, obavljaju i:

a) sve poslove prenosa javnih poslova udruženjima potrošača i prati njihov rad usko sarađujući;

b) ustanovljava registar udruženja potrošača kojima su preneseni javni poslovi;

c) prati izvršavanje godišnjeg programa za zaštitu potrošača;

d) izvještava javno mnjenje o povredama prava i interesa potrošača, sarađuje i razmjenjuje sve potrebne informacije sa subjektima nosiocima zaštite potrošača iz člana 98. ovog Zakona.

Član 111

(1) Djelatnost zaštite potrošača obavljaju udruženja potrošača, koja upisom u registar udruženja u skladu sa zakonom stiču svojstvo pravnog lica.

(2) Udruženja potrošača su neprofitne i nevladine organizacije i ne mogu se baviti privrednom djelatnošću.

(3) Udruženja potrošača djeluju na nivou Bosne i Hercegovine, entiteta, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, kantona, grada ili opštine.

(4) Udruženja potrošača iz stava (1) mogu osnovati Savez udruženja potrošača Bosne i Hercegovine, radi uzajamne pomoći i ostvarivanja interesa zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini i međunarodnim organizacijama potrošača.

(5) U Savez udruženja potrošača Bosne i Hercegovine mogu se učlaniti entitetska i udruženja potrošača Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine pod istim uslovima.

Član 112

(1) Udruženja potrošača osnivaju potrošači radi predstavljanja i zaštite svojih prava i moraju djelovati nezavisno od trgovaca, uvoznika, dobavljača i davalaca usluga.

(2) U okviru svojih nadležnosti, udruženje potrošača:

a) stara se o zaštiti pojedinačnih i zajedničkih interesa potrošača;

b) daje savjete i pruža druge vrste pomoći za ostvarivanje prava potrošača;

c) informiše potrošače o cijenama, kvalitetu, kontroli i bezbjednosti proizvoda i usluga koji se nalaze ili će se naći na tržištu;

d) po potrebi organizuje, u saradnji sa Ministarstvom, KKZP entiteta, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ili nadležnim organima inspekcije, uporedna ispitivanja kvaliteta, uticaja na zdravlje, cijenu prehrambenih proizvoda, zaštite životne sredine i o rezultatima informišu javnost;

e) nadležnim organima dostavljaju informacije za utvrđivanje odgovornosti trgovca ili davaoca usluga koji prodaju proizvode ili pružaju usluge koji ne odgovaraju propisanim uslovima u pogledu bezbjednosti i kvaliteta;

f) sarađuje sa svim nadležnim organima, inspekcijama, udruženjima potrošača i drugim subjektima u Bosni i Hercegovini kojima je u skladu sa zakonom propisana obaveza zaštite potrošača.

Član 113

Udruženja potrošača donose godišnje planove rada, i u zavisnosti od područja na kojem djeluju, odnosno za koje su registrovana, konkurišu za dobijanje javnih poslova za oblast zaštite potrošača. Ako dobiju javne poslove, sredstva za finansiranje ili sufinansiranje dodjeljuju im se iz buxeta Bosne i Hercegovine.

Član 114

(1) Javni poslovi u oblasti zaštite potrošača udruženjima potrošača dodjeljuju se odlukom Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, entitetskih i Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prenosioci), na osnovu javnog konkursa.

(2) Javni konkurs iz stava (1) ovog člana sadrži naročito:

a) predmet dodjele;

b) uslove za obavljanje javnih poslova;

c) period za koji se dodjeljuju javni poslovi;

d) rok do kojeg se ponude podnose;

e) rok do kojeg će podnosilac ponude biti obaviješten o izboru.

Član 115

(1) Odnosi između prenosioca i primaoca javnih poslova uređuju se ugovorom o prenosu javnih poslova.

(2) Ugovorom iz stava (1) ovog člana utvrđuje se naročito:

a) obim i dinamika obavljanja javnih poslova;

b) početak obavljanja javnih poslova;

c) uslovi, način i rok za otkazivanje prenesenih javnih poslova;

d) sredstva koja prenosilac obezbjeđuje za obavljanje javnih poslova.

(3) Ugovor o prenosu javnih poslova zaključuje se u pisanoj formi.

Član 116

Obrazovanje potrošača obavlja se putem:

a) posebnih kurseva, seminara i savjetovanja;

b) sredstava javnog informisanja (TV, radio, štampa);

c) specijalnih publikacija za obrazovanje potrošača.

XVIII – NADZOR NAD TRŽIŠTEM I UPRAVNE MJERE

Član 117

Nadzor nad sprovođenjem ovog Zakona obavljaju nadležni organi utvrđeni članom 98. stav (1) tačke a) do e) i tačka i) ovog Zakona u skladu s ovlašćenjima utvrđenim posebnim zakonima i drugim propisima.

Član 118

Ako trgovac neopravdano odbije zahtjev potrošača, inspektor će na zahtjev potrošača donijeti rješenje kojim se trgovcu naređuje da udovolji opravdanom zahtjevu potrošača.

Član 119

(1) Inspektor će donijeti rješenje kojim naređuje obustavljanje prodaje proizvoda do otklanjanja utvrđenih nepravilnosti, ako ustanovi da:

a) prodajna cijena proizvoda, odnosno usluge, nije vidljivo istaknuta ili nije istaknuta u službenoj valuti Bosne i Hercegovine;

b) trgovac prilikom prodaje proizvoda potrošaču nije obezbijedio propisane isprave, oznake, podatke i deklaraciju, te popis vlastitih i ovlašćenih servisa;

c) trgovac rasprodaju proizvoda nije objavio na način uobičajen u mjestu prodaje;

d) proizvod na rasprodaji nije jasno i vidljivo označen cijenom prije i cijenom nakon sniženja;

e) najveći procenat sniženja cijena proizvoda na rasprodaji ne iznosi najmanje jednu petinu vrijednosti svih proizvoda na rasprodaji;

f) proizvod koji je na rasprodaji, jer mu uskoro ističe rok upotrebe, nema vidljivo istaknut krajnji rok upotrebe;

g) trgovac koji putem rasprodaje prodaje proizvod sa nedostatkom ili greškom nije takav proizvod fizički odvojio od redovne prodaje ispravnog proizvoda i vidljivo istaknuo da se radi o prodaji proizvoda sa nedostatkom ili greškom te svaki pojedinačni proizvod posebno označio;

h) trgovac koji prodaje proizvode kojim uskoro ističe rok upotrebe nije takve proizvode fizički odvojio od redovne prodaje ostalih proizvoda i vidljivo istakao da se radi o prodaji proizvoda kojima uskoro ističe rok upotrebe.

(2) Inspektor će donijeti rješenje kojim zabranjuje prodaju proizvoda ako ustanovi da:

a) propisani rok upotrebe nije jasno, vidljivo i čitko naznačen na omotu proizvoda;

b) je trgovac pustio u prodaju proizvod koji zbog njegovih svojstava ne odgovara uobičajenoj upotrebi ili kvalitetu, odnosno da na njegovom omotu nema oznake za koje je namjene upotrebljiv;

c) trgovac proizvod ne prodaje s odgovarajućim omotom;

(3) Žalba na rješenje iz st.(1) i (2) ovog člana ne odgađa izvršenje rješenja.

XIX – PRAVNA ZAŠTITA POTROŠAČA

Član 120

Nadležni sud će svojim aktom narediti prestanak bilo kakvog čina ili prakse koji su u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona ili drugih propisa, a koji štete zajedničkim interesima potrošača.

Član 121

Institucije i udruženja iz člana 98. ovog Zakona, izuzev onih pod tačkom h), ovlašćene su da pokrenu postupak pred nadležnim sudom za donošenje akta iz člana 120. ovog Zakona.

Član 122

(1) Postupak iz čl. 120. i 121. ovog Zakona sprovodi se po odredbama hitnog postupka.

(2) Sud ima ovlašćenja da naloži objavljivanje presude u cjelini ili djelimično u medijima ili da zatraži korektivnu izjavu od tužene strane.

(3) Sud može odlučiti o nametanju finansijskih sankcija za svaki dan kašnjenja u izvršenju sudske odluke.

(4) U slučaju kršenja odredaba koje se odnose na prezentovanje ugovora ili na postavljanje nekorektnih uslova u potrošačkim ugovorima, postupak pred nadležnim sudom može biti pokrenut zajednički ili pojedinačno protiv trgovaca iz istog ekonomskog sektora ili njihovih asocijacija koji koriste ili preporučuju istu praksu ili postavljanje sličnih nekorektnih uslova.

Član 123

U istom postupku, institucija ili udruženje ima ovlašćenja da zahtijeva kompenzaciju za štetu nanesenu kolektivnim interesima potrošača.

Član 124

(1) Procedure alternativnog rješavanja sporova biće uspostavljene od ovlašćenih tijela za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini čija će zadaća biti rješavanje potrošačkih tužbi.

(2) Takve procedure će biti uspostavljene i primjenjivaće se u skladu sa kriterijumima koje postavi Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini.

XX – KAZNENE ODREDBE

Član 125

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 3.500 KM kazniće se za prekršaj trgovac ako:

a) prodajnu cijenu proizvoda i usluge ne istakne vidljivo i u službenoj valuti Bosne i Hercegovine (član 11. stav (1) ovog Zakona);

b) cijenu za jedinicu mjere, naziv i tip proizvoda ne istakne vidljivo (član 11. stav (3) ovog Zakona);

c) prodajnu cijenu i cijenu za jedinicu mjere ne označi jasno, vidljivo, čitko i jednoobrazno na proizvodu, odnosno omotu, na prodajnom mjestu proizvoda i usluga, kao i na proizvodu u izlogu (član 11. stav (6) ovog Zakona);

d) za prodajni proizvod, odnosno pruženu uslugu ne izda račun potrošaču (član 11. stav (7) i član 38. st. (1) i (2) ovog Zakona);

e) se ne pridržava prodajne cijene proizvoda ili usluga (član 11. stav (10) ovog Zakona);

f) potrošača na njegov zahtjev ne upozna sa svojstvima ponuđenog proizvoda (član 15. stav (1) ovog Zakona);

g) na izabranom uzorku proizvoda ne prikaže rad proizvoda i dokaže njegovu ispravnost (član 15. stav (2) ovog Zakona);

h) ne povuče iz prodaje proizvod na čijem izabranom uzorku ne može ili ne zna da prikaže njegovu upotrebu ili da d� potrebna uputstva i objašnjenja o proizvodu koji prodaje (član 15. stav (3) ovog Zakona);

i) cijenu posebnog papira za zamotavanje i upotrebu dodatnih ukrasa ne istakne jasno i vidljivo (član 17. stav (2) ovog Zakona);

j) proizvod na rasprodaji nije jasno i vidljivo označen cijenom prije i cijenom nakon sniženja (član 8. stav (2) ovog Zakona);

k) isporučilac usluga ne omogući potrošaču ugradnju potrošačog mjerila (član 35. stav (2) ovog Zakona);

l) za vrijeme ugovaranja, a najkasnije prije isporuke, potrošač ne dobije pisano obavještenje sa svim podacima (član 44 stav (1) ovog Zakona);

m) neposredno nakon otpreme proizvoda potrošača ne obavijesti o vremenu i načinu otpreme (član 45 stav (2) ovog Zakona);

n) potrošača prije zaključenja ugovora o kreditu ne upozna u pisanoj formi sa svim ugovornim odredbama i ukupnim troškovima kredita ili ako oni nisu prikazani pojedinačno za svaku stavku ugovora o kreditu (član 54. ovog Zakona);

o) u pisanoj formi ne obavijesti potrošača prije ili za vrijeme zaključenja ugovora o odredbama iz člana 58. stav (2) ovog Zakona;

p) na razuman način prilikom zaključenja ugovora i prije isporuke EIP-a, u pisanom, a po mogućnosti i u elektronskoj formi ne obavijesti zainteresovanu stranu o uslovima upotrebe EIP-a u skladu sa odredbama iz člana 72. ovog Zakona;

r) nakon obavljenog prenosa novčane vrijednosti u pisanoj formi ne obavijesti vlasnika o podacima iz člana 73. stav (1) ovog Zakona;

s) vlasniku ili korisniku EIP-a blagovremeno lično ne saopšti promjenu uslova u ugovoru (član 76. stav (1) ovog Zakona);

t) ne brine da korisnik EIP-a može u svako doba dana i noći prijaviti gubitak ili krađu EIP-a (član 78. stav (1) ovog Zakona).

(2) Ako je trgovac pravno lice, za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 1.000 KM.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 150 KM inspektor će kazniti na licu mjesta odgovorno lice u pravnom licu, odnosno fizičko lice – trgovca za prekršaj iz stava (1) ovog člana.

Član 126

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.500 KM do 5.500 KM kazniće se za prekršaj trgovac, ako:

a) ne posluje na jezicima u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini i ako u pisanim dokumentima ne koristi puni naziv firme i sjedišta ili skraćeni naziv firme i sjedišta, ako je skraćeni naziv upisan u sudski ili zanatski registar (član 6. ovog Zakona);

b) prodaje proizvod, odnosno pruža uslugu potrošaču na način koji je u suprotnosti sa dobrim poslovnim običajima (član 7. stav (1) ovog Zakona);

c) potrošaču ne omogući provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kvalitet i količinu kupljenog proizvoda, odnosno pružene usluge (član 11. stav (9) ovog Zakona);

d) potrošaču proizvod ne dostavi u ispravnom stanju, u ugovorenoj količini i kvalitetu u dogovorenom roku, i tom prilikom ne uruči sve prateće dokumente (član 13. stav (1) ovog Zakona);

e) ne sačuva sva svojstva proizvoda koji je namijenjen prodaji, a naročito proizvoda koji ima ograničeni rok upotrebe (član 14. stav (1) ovog Zakona);

f) na omotu proizvoda koji ima propisani rok upotrebe taj rok ne označi jasno, vidljivo i čitko (član 14. stav (2) ovog Zakona);

g) potrošaču ne da detaljna uputstva i objašnjenja o proizvodu koji prodaje (član 15. stav (2) ovog Zakona);

h) proizvod prodaje bez odgovarajućeg omota ili ambalaže ili na zahtjev potrošača posebno ne omota proizvod (član 17. stav (1) ovog Zakona);

i) omot koji ima logotip i/ili naziv proizvođača i/ili trgovca posebno zaračuna kupcu (član 17. stav (3) ovog Zakona);

j) omot nije prilagođen obliku i masi proizvoda ili ako obmanjuje potrošača u pogledu mase i veličine proizvoda (član 17 stav (4) ovog Zakona);

k) u propisanom roku ne udovolji zahtjevu potrošača iz člana 20 stav (2) ovog Zakona;

l) proizvod nema deklaraciju, i ako ona ne sadrži propisane podatke (član 23. stav (4) ovog Zakona);

m) rasprodaju proizvoda ne objavi na način uobičajen u mjestu prodaje (član 8. stav (1) ovog Zakona);

n) se najveći procenat sniženja cijena ne odnosi na najmanje jednu petinu vrijednosti svih proizvoda na rasprodaji (član 8. stav (3) ovog Zakona);

o) proizvod na rasprodaji kojem uskoro ističe rok upotrebe nema dodatno vidljivo istaknut krajnji rok upotrebe (član 9. ovog Zakona);

p) prodaju energije i vode potrošaču ne obračuna na osnovu stvarnih isporuka očitanih na brojilu potrošača (član 35. stav (1) ovog Zakona) ili pruženu uslugu ne obračuna u skladu sa članom 35. stav (3) ovog Zakona;

r) nema identifikacionu karticu (član 44. stav (3) ovog Zakona);

s) ugovor o prodaji na daljinu nije sastavljen u pisanoj formi i ako ne sadrži obavezne elemente (član 44. stav (1) ovog Zakona);

t) prije zaključenja ugovora na daljinu putem sredstava za komuniciranje na daljinu ne obavijesti potrošača o svim odredbama iz člana 44. stav (1) ovog Zakona ili ako to obavještenje nije u skladu s odredbama člana 44. stav (2) ovog Zakona;

u) pisano obavještenje iz člana 4. ovog Zakona ne sadrži obavezu trgovca da podatke o potrošaču neće saopštiti trećoj strani, niti strani koja kao pravno ili fizičko lice djeluje unutar iste grupe preduzeća (koncern) kojoj pripada trgovac, osim ako to potrošač odobri trgovcu u pisanoj formi (član 46. ovog Zakona);

v) potrošaču bez odgađanja ne vrati plaćeni iznos novca (član 47. stav (6) ovog Zakona);

z) ugovorom o prodaji na daljinu obezbijedi potrošaču kredit sam ili putem trećeg lica, a u slučaju odustajanja potrošača od ugovora zahtijeva zatezne kamate ili druge troškove zbog raskida ugovora o kreditu (član 48. stav(2) ovog Zakona);

aa) isporuči potrošaču robu ili uslugu koje nije naručio, ako takva isporuka zahtijeva plaćanje (član 48. stav (1) ovog Zakona);

bb) bez prethodnog pristanka potrošača prema potrošaču upotrebljava pojedinačna sredstva za komunikaciju na daljinu (član 51. ovog Zakona);

cc) ugovor o kreditu ne sadrži sve odredbe iz člana 54. ovog Zakona;

dd) potrošača ne obavijesti u pisanoj formi o svakoj promjeni godišnje kamatne stope i troškova osam dana prije nastanka promjene i prilikom terećenja tekućeg računa potrošača (član 58. stav (3) ovog Zakona);

ee) ne obavijesti potrošača u pisanoj formi o iznosu godišnjih kamata i kamatnih stopa i troškovima kojima će teretiti tekući račun potrošača zbog dozvoljenog prekoračenja tekućeg računa, kao i o svim obavezama koje nastanu za potrošača zbog prekoračenja njegovog tekućeg računa (član 58. stav (4) ovog Zakona);

ff) prekrši neku od odredaba iz člana 76. stav (3) ovog Zakona;

gg) ne postupi u skladu sa odredbama člana 81. stav (1) ovog Zakona;

hh) potrošača ne upozna sa svim ugovornim odredbama prije zaključenja ugovora, tako što će mu uručiti primjerak ugovora (član 81. stav (2) ovog Zakona);

ii) blagovremeno prije početka putovanja ne saopšti potrošaču u pisanom formi podatke propisane odredbama člana 82. ovog Zakona;

jj) organizator koji je prinuđen da prije polaska izvrši značajnu promjenu neke bitne ugovorne odredbe – naročito promjenu cijene – bez odgađanja to ne saopšti potrošaču u pisanoj formi, da bi mu pružio mogućnost donošenja odgovarajuće odluke (član 86. stav (1) ovog Zakona);

kk) od potrošača traži uplatu cjenovne razlike ako je drugi ponuđeni paket- aranžman vredniji od aranžmana iz ugovora (član 86. stav (2) tačka b) ovog Zakona);

ll) osim obeštećenja za razliku između predviđene i ostvarene cijene usluge ne obračuna i isplati pripadajuće kamate (član 86. stav (4) ovog Zakona);

mm) ugovor o vremenskom zakupu turističkog objekta nije sastavljen u pisanoj formi i ako ne sadrži sve elemente iz člana 91. st. (1),(2) i (3) ovog Zakona;

nn) u vrijeme roka za odustajanje od ugovora o vremenskom zakupu turističkog objekta potražuje plaćanja od potrošača (član 92. stav (2) ovog Zakona).

(2) Ako je trgovac pravno lice, za prekršaje iz stava (1) ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 1.000 KM.

Član 127

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 4.000 KM do 8.000 KM kazniće se za prekršaj trgovac ako:

a) ne prodaje proizvod, odnosno ne pruža usluge svim potrošačima pod istim uslovima (član 7. stav (2) ovog Zakona);

b) u prodajnu cijenu ne uključi sve poreze, doprinose i takse i ako prodajna cijena nije jednaka prodajnoj cijeni iz knjige popisa (član 11. stav (2) ovog Zakona);

c) prodaje proizvod koji zbog svojih svojstava ne odgovara uobičajenoj upotrebi ili propisanom kvalitetu (član 14. stav (3) ovog Zakona);

d) prilikom prodaje proizvoda potrošaču ne osigura propisane dokumente, oznake, podatke i deklaraciju, te popis vlastitih i ovlašćenih servisa (član 16. ovog Zakona);

e) je omot škodljiv za zdravlje (član 17. stav (4) ovog Zakona);

f) u slučaju nedostatka na proizvodu, na zahtjev i po izboru potrošača, ne postupi u skladu sa odredbama člana 18. ovog Zakona;

g) kod usluge koju je obavio nepravilno ili djelimično ne postupi u skladu sa odredbama člana 19. stav (1) ovog Zakona;

h) izgubi ili uništi proizvod koji je potrošač dao na popravku, održavanje ili doradu a po izboru potrošača ne isporuči u roku od osam dana od zahtjeva potrošača novi proizvod sa istim osobinama i za istu namjenu ili mu bez odgađanja ne namiri pričinjenu štetu u visini maloprodajne cijene novog proizvoda (član 21. stav (1) ovog Zakona);

i) ošteti ili pokvari proizvod koji je primio na popravku, održavanje ili doradu, te o sopstvenom trošku ne popravi oštećenje odnosno ne ukloni kvar u roku od tri dana, ako se na taj način ne smanjuje vrijednost upotrebljivosti proizvoda (član 21. stav (2) ovog Zakona);

j) račun za pružene telekomunikacione usluge potrošaču ne sadrži sve potrebne podatke koji potrošaču omogućavaju provjeru ispravnosti obračuna pruženih usluga ili račun za prodaju energije, vode, telekomunikacionih, komunalnih i drugih usluga ne dostavi pojedinačno za svaku uslugu (član 36. ovog Zakona);

k) zahtijeva ili izričito uslovljava kupovinu proizvoda ili pružanje usluge sa djelimičnim ili ukupnim avansom i isporuči proizvod ili pruži uslugu i nakon prijema avansa, te potrošaču nakon isporuke proizvoda ili pružene usluge ne obračuna i ne isplati kamate po stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, ako je rok isporuke duži od jednog mjeseca (član 37. ovog Zakona);

l) potrošaču osim cijene zajedno sa zakonskim zateznim kamatama ne plati i dodatnih 10 % iznosa kupovne cijene za svakih 30 dana kašnjenja (član 47. stav (7) ovog Zakona);

m) ne isporuči proizvod ili ne pruži uslugu u roku od 15 dana od dana kada mu je potrošač poslao naruxbu i, u protivnom, ako potrošaču bez odgađanja ne vrati plaćeni iznos novca ako je platio avans (član 49. ovog Zakona);

n) zaključi sa potrošačem ugovor o kreditu koji sadrži odredbu o indeksiranoj valutnoj klauzuli u stranoj valuti, osim u evrima (član 52a. ovog zakona);

o) onemogući potrošača da svoje obaveze iz ugovora o potrošačkom kreditu ispuni prijevremeno ili mu ne odobrava proporcionalno smanjenje ukupnih troškova kredita (član 65. ovog Zakona);

p) mijenja ugovorom utvrđenu cijenu kada u ugovoru to nije izričito dopušteno i kada ugovor ne sadrži podatke za izračunavanje nove cijene (član 83. stav (1) ovog Zakona);

r) povećava ugovorenu cijenu u periodu od 20 dana prije ugovorenog dana polaska (član 83. stav (4) ovog Zakona);

s) otkaže ugovor prije polaska i ne obešteti potrošača (član 86. stav (4) ovog Zakona);

t) ne izvrši ugovorne odredbe i ne obešteti potrošača (član 87. stav (1) ovog Zakona);

u) potrošač nije u mogućnosti da plati troškove povratka, a organizator ne obezbijedi njegov povratak (član 88. stav (1) ovog Zakona);

v) ne obezbijedi za svaki aranžman garanciju kod banke ili osiguravajućeg društva (član 90. stav (1) ovog Zakona);

z) oglašavanje proizvoda i usluga nije u skladu sa odredbama člana 29. i člana 94. stav (1) ovog Zakona;

(2) Ako je trgovac pravno lice za prekršaje iz stava (1) ovog člana, kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 2.000 KM.

Član 128

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.500 KM do 5.500 KM kazniće se za prekršaj dobavljač ako:

a) proizvod stavi u prodaju sa deklaracijom koja ne sadrži podatke propisane u članu 23. stav (4) i podzakonskim aktima iz člana 23. stav (7) ovog Zakona;

b) za tehnički složene proizvode ne utvrdi i u tehničkom uputstvu ne navede rok obezbijeđenog servisiranja i snabdijevanja tržišta rezervnim dijelovima, priborom i drugim proizvodima bez kojih se taj proizvod ne može upotrijebiti prema njegovoj namjeni (član 26. stav (1) ovog Zakona);

c) svoje servise, odnosno ovlašćene servise, servisere i tržište redovno ne snabdijeva potrebnom vrstom i količinom rezervnih dijelova, pribora i drugih proizvoda bez kojih se tehnički složen proizvod ne može upotrijebiti prema predviđenoj namjeni (član 27. stav (1) ovog Zakona).

(2) Ako je dobavljač pravno lice za prekršaje iz stava (1) ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 1.000 KM.

XXI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 129

(1) KKZP entiteta utemeljeni na osnovu člana 9. Zakona o konkurenciji (“Službeni glasnik BiH”, broj 30/01) nastavljaju da obavljaju poslove iz svoje nadležnosti kako je propisano članovima 15, 16. i 17. tog zakona do 31. decembra 2005. godine.

(2) Od 1. januara 2006. godine poslove iz nadležnosti KKZP iz oblasti zaštite potrošača obavljaće nadležni entitetski i organi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Član 130

(1) Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 17/02 i 44/04).

(2) Nadležni organi donijeće propise za sprovođenje ovog Zakona kao i za sprovođenje relevantnih preporuka Evropske komisije u oblasti zaštite potrošača, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

(3) Entiteti i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine dužni su da usklade sve propise i druge akte najduže u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 131

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.