Zakon o upravnim sporovima BiH

12. Februara 2020.

ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 19/2002, 88/2007, 83/2008 i 74/2010)

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Radi ostvarivanja sudske zaštite prava građana, preduzeća, društava, ustanova i drugih pravnih lica u Bosni i Hercegovini, ovim zakonom utvrđuju se pravila upravnog spora u kojem se odlučuje o zakonitosti pojedinačnih i opštih konačnih upravnih akata donesenih na osnovu zakona pri vršenju javnih funkcija institucija Bosne i Hercegovine kojim se rješava o pravima i obavezama građana i pravnih lica.

Član 2

Pravo pokretanja upravnog spora ima:

1) građanin ili pravno lice ako je konačnim upravnim aktom povrijeđeno neko njegovo pravo ili neposredni lični interes zasnovan na zakonu;

2) ako je konačnim upravnim aktom povrijeđen zakon na štetu Bosne i Hercegovine ili je povrijeđen zakon u korist pravnog lica ili građanina upravni spor može pokrenuti pravobranilac Bosne i Hercegovine;

3) državni službenici ako je konačnim upravnim aktom povrijeđeno njihovo pravo iz radnog odnosa;

4) grupe koje zastupaju kolektivne interese (udruženja i fondacije, korporacije, sindikati) ako su konačnim upravnim aktom povrijeđena njihova prava ili kolektivni interesi koje zastupaju;

5) organ uprave, služba za upravu, poslovna jedinica preduzeća (društva), naselje ili grupa lica i sl., iako nemaju svojstvo pravnog lica, mogu pokrenuti upravni spor, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rješavalo u upravnom postupku;

6) u slučaju iz tačke 2. ovog stava svi organi uprave, službe za upravu i pravna lica dužni su da o takvim aktima, kad za njih saznaju, obavijeste nadležnog pravobranioca ili drugi zakonom ovlašteni organ;

Upravni spor može pokrenuti i ombudsmen za Bosnu i Hercegovinu, a i intervenisati u postupku koji je u toku kad u vršenju poslova iz svoje nadležnosti nađe da je konačnim upravnim aktom povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, prava i slobode građana zagarantovani Ustavom Bosne i Hercegovine i instrumentima navedenim u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine.

Član 3

Presude suda Bosne i Hercegovine donesene u upravnim sporovima su konačne i obavezujuće u skladu sa odredbama ovog zakona.

Član 4

Institucije Bosne i Hercegovine u smislu ovog zakona su: ministarstva Bosne i Hercegovine i njihovi organi, javne agencije, javne korporacije, Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica osnovana Sporazumom između Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prijenosu nadležnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (“Službeni glasnik BiH”, br. 32/04, 32/05 i 14/06), (u daljnjem tekstu: Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica), institucije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i druge organizacije utvrđene zakonom države Bosne i Hercegovine koje vrše javna ovlaštenja, koja su Ustavom Bosne i Hercegovine određena u nadležnost Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nadležna institucija ).

II – NADLEŽNOST

Član 5

Upravne sporove rješava Upravno odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud).

Član 6

Sud odlučuje po tužbama protiv konačnih upravnih akata institucija Bosne i Hercegovine iz člana 4. ovog zakona.

Član 7

U upravnim sporovima Sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudija, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

“U upravnim sporovima pokrenutim protiv rješenja o stavljanju stranca pod nadzor odlučuje sudija pojedinac.

III- UPRAVNI SPOR

Član 8

Upravni spor može se voditi samo protiv konačnog upravnog akta i konačnog akta Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica.

Konačni upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste akt kojim nadležna institucija, iz člana 4. ovog zakona, rješava o izvjesnom pravu ili obavezi građanina ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari (u daljem tekstu: konačni upravni akt).

Član 9

Upravni spor može se pokrenuti samo protiv konačnih upravnih akata koje su donijele institucije iz člana 4. ovog zakona.

Upravni spor može se pokrenuti i kada se radi o upravnoj šutnji institucije iz člana 4. ovog zakona (administrativna šutnja), pod uslovima predviđenim članom 21. ovog zakona.

Član 10

Upravni spor ne može se voditi:

1) protiv konačnih upravnih akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita obezbijeđena van upravnog spora;

2) protiv konačnih upravnih akata donesenih u stvarima o kojima se po izričitoj odredbi zakona ne može voditi upravni spor;

3) u stvarima o kojima neposredno na osnovu ustavnih ovlaštenja odlučuju Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ili Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

U stvarima iz tačke 2. stava 1. ovog člana može se voditi upravni spor kad je nadležna institucija pri donošenju konačnog upravnog akta prekoračila granice svoje nadležnosti.

Član 11

Konačni upravni akt može se pobijati:

1) ako u aktu nije primijenjen ili je nepravilno primijenjen zakon Bosne i Hercegovine, odnosno propis zasnovan na zakonu ili opšti akt, pri vršenju funkcija nadležnih institucija;

2) ako je akt donijela nenadležna institucija Bosne i Hercegovine;

3) ako u upravnom postupku koji je prethodio donošenju akata nije postupljeno po pravilima postupka, a naročito ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, ili ako je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja;

4) ako je nadležna institucija, rješavajući po slobodnoj ocjeni,prekoračila granice ovlaštenja koja su joj data pravnim propisima i suprotno cilju u kojem joj je ovlaštenje dato.

Član 12

Tužba za pokretanje upravnog spora ne odgađa izvršenje pobijanog konačnog upravnog akta, ako Sud drugačije ne odluči.

U upravnom sporu može se tražiti:

1) da se utvrdi da je pobijani konačni upravni akt u suprotnosti sa zakonom i da se poništi;

2) da se, po potrebi, tužiocu prizna pravni status i pravo na povrat u pređašnje stanje prije izvršenja pobijanog konačnog upravnog akta;

3) da se utvrdi odgovornost uprave, uključujući i obavezu plaćanja naknade za nastalu štetu;

4) da se odredi ispunjavanje zakonskih obaveza, ako se radi o nečinjenju od strane uprave ili javnih agencija.

Član 13

U upravnom sporu može se tražiti i povrat oduzetih stvari, kao i naknada štete koja je tužiocu nanesena izvršenjem konačnog upravnog akta koji se pobija.

Član 14

Tužilac u upravnom sporu može biti građanin, pravno lice i druga lica iz člana 2. ovog zakona pod uslovima utvrđenim u toj odredbi.

Član 15

Kada je građaninu koji je učlanjen u neku društvenu organizaciju ili udruženje građana koje, prema svojim pravilima (statut), ima zadatak da štiti određena prava i interese svojih članova, konačnim upravnim aktom povrijeđeno koje takvo pravo ili interes, ta društvena organizacija, odnosno udruženje građana može, po pismenom pristanku svog člana, u njegovo ime podnijeti tužbu i voditi upravni spor protiv takvog upravnog akta.

Organizacija, odnosno udruženje iz stava 1. ovog člana može u svakom stadiju postupka, sa pravima sporednog umješača, stupiti u već pokrenuti spor na strani takvog građanina i u njegovu korist poduzimati sve radnje i upotrebljavati sva pravna sredstva, ukoliko to nije u suprotnosti sa izjavama i postupcima samog građanina.

Član 16

Treće lice kojem bi poništenje pobijanog konačnog upravnog akta neposredno bilo na štetu ( zainteresovano lice) ima u sporu položaj stranke.

Član 17

Tužena strana u upravnom sporu je institucija Bosne i Hercegovine iz člana 4. ovog zakona čiji se konačni upravni akt pobija.

Član 18

Tužba, po pravilu, ne sprečava izvršenje konačnog upravnog akta protiv koga je podnesena, ako zakonom nije drukčije određeno.

Po zahtjevu tužioca, nadležna institucija za sprovođenje izvršenja pobijanog konačnog upravnog akta, odgodiće izvršenje do konačne sudske odluke, ako bi izvršenje nanijelo tužiocu štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgađanje nije protivno javnom interesu niti bi se njime nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci. Uz zahtjev za odgađanje mora se priložiti dokaz o podnesenoj tužbi. Po svakom zahtjevu nadležna institucija mora donijeti rješenje najkasnije u roku od tri dana od prijema zahtjeva za odgodu izvršenja.

Nadležna institucija iz stava 2. ovog člana može i iz drugih razloga odgoditi izvršenje pobijanog konačnog upravnog akta do konačne sudske odluke, ako to javni interes dozvoljava.

Pod uslovima iz st. 2. i 3. ovog člana o odgađanju izvršenja konačnog upravnog akta protiv kojeg je podnesena tužba može odlučiti i Sud kome je tužba podnesena, ako to pismeno zatraži tužilac.

IV – POSTUPAK

Član 19

Upravni spor pokreće se tužbom.

Tužba se podnosi u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac tužbe obaviješten, odnosno kada je primio pobijani konačni upravni akt ili rješenje, odnosno od dana objavljivanja pobijanog propisa.

Rok iz stava 2. ovog člana važi i za pravobranioca Bosne i Hercegovine, odnosno ombudsmena Bosne i Hercegovine kada su ovlašteni za podnošenje tužbe.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, tužba protiv rješenja o stavljanju stranca pod nadzor podnosi se u roku od 24 sata od uručenja, odnosno dostave rješenja drugostepenog organa u upravnom postupku, odnosno proteka tog roka ako u njemu drugostepena odluka nije donesena. U sporovima iz ovog stava Sud odlučuje po hitnom postupku, saslušava stranca i sudsku odluku donosi što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja tužbe.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, tužba protiv rješenja ili zaključka u predmetima povodom zahtjeva za međunarodnom zaštitom, uključujući i ograničenje kretanja podnosioca zahtjeva i predmetima koji se odnose na prestanak važenja međunarodne zaštite podnosi se u roku od 15 dana od dana dostave pobijanog konačnog upravnog akta, a u slučaju odbijanja zahtjeva za međunarodnom zaštitom kao neosnovanog u roku od osam dana od dana dostave rješenja. U sporovima iz ovog stava Sud odlučuje po hitnom postupku i sudsku odluku donosi što prije, a najkasnije u roku od 45 dana od dana prijema tužbe, odnosno najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema tužbe u slučaju odbijanja zahtjeva za međunarodnom zaštitom kao neosnovanog.

Član 20

Tužba se predaje Sudu neposredno ili mu se šalje poštom preporučeno ili se podnosi putem organa uprave Bosne i Hercegovine kada je tako predviđeno zakonom.

Tužba se može izjaviti i na zapisnik kod Suda ili ma kog drugog suda u Bosni i Hercegovini. Dan predaje tužbe pošti preporučeno, odnosno dan izjavljivanja tužbe na zapisnik, smatra se kao dan predaje Sudu.

Ako tužba nije predata Sudu nego drugom organu, a stigne Sudu poslije isteka roka za podnošenje tužbe, smatraće se da je na vrijeme podnesena ako se njeno podnošenje toj instituciji može pripisati neznanju ili očiglednoj omašci podnosioca tužbe.

Za lica lišena slobode, dan predaje tužbe upravi ustanove u kojoj se to lice nalazi, smatra se kao dan predaje Sudu.

Tužba protiv rješenja ili zaključka u predmetima povodom zahtjeva za međunarodnom zaštitom i predmetima koji se odnose na prestanak važenja međunarodne zaštite podnosi se posredstvom Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine.

Član 21

Ako u upravnom postupku drugostepena institucija nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donijela rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana po pismenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku prvostepena institucija nije donijela rješenje protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba.

Ako u upravnom postupku prvostepena institucija protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donijela nikakvo rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenoj instituciji. Protiv rješenja drugostepene institucije stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepena institucija ne donese rješenje u propisanom roku.

Član 22

U tužbi se mora navesti: ime, prezime i mjesto stanovanja, odnosno naziv i sjedište tužioca, broj i datum konačnog upravnog akta protiv koga je tužba podnesena, kratko obrazloženje zbog čega se tuži, kao i u kom pravcu i obimu se predlaže poništavanje konačnog upravnog akta i potpis podnosioca. Uz tužbu se mora podnijeti konačni upravni akt u orginalu ili prepisu, odnosno fotokopiji.

Ako se tužbom traži povrat stvari ili naknada štete, mora se staviti i određen zahtjev u pogledu stvari ili visine pretrpljene štete.

Uz tužbu se podnosi i po jedan prepis tužbe i priloga za tuženu instituciju i za svako zainteresovano lice, ako takvih lica ima.

Član 23

Tužilac može odustati od tužbe sve do donošenja sudske odluke o čemu Sudu podnosi pisani podnesak ili daje izjavu na zapisnik kod Suda, i u tom slučaju Sud rješenjem obustavlja postupak.

Član 24

Ako je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, predsjednik sudskog vijeća pozvaće tužioca, prema potrebi, i preko drugog suda u Bosni i Hercegovini, da u ostavljenom roku ukloni nedostatke tužbe. Pri tome će ga poučiti šta i kako treba da učini i ukazati mu na posljedice koje će nastati ako ne postupi po traženju suda.

Ako tužilac u ostavljenom roku ne ukloni nedostatke tužbe, a oni su takvi da sprečavaju rad suda, sud će rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu, ako ne nađe da je osporeni konačni upravni akt po zakonu ništav.

Član 25

Sud će rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi:

1) da je tužba podnesena neblagovremeno (član 19.) ili prijevremeno (član 21.), odnosno podnesena od neovlaštenog lica (član 2);

2) da akt koji se tužbom osporava nije konačni upravni akt (član 8.);

3) da je očevidno da se upravnim aktom koji se tužbom osporava ne dira u pravo tužioca ili u njegov neposredni lični interes zasnovan na zakonu (član 14);

4) da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla izjaviti žalba, pa žalba nije uopšte ili nije blagovremeno izjavljena (član 9.);

5) da se radi o stvari o kojoj se po izričitoj odredbi ovog zakona ne može voditi upravni spor (član 10.);

6) da već postoji pravomoćna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari.

Zbog razloga iz stava 1. ovog člana Sud će odbaciti tužbu u svakom stadiju postupka.

Član 26

Ako Sud ne odbaci tužbu na osnovu člana 24. stav 2. ili člana 25. ovog zakona, a nađe da pobijani upravni akt sadrži takve bitne nedostatke koji sprečavaju ocjenu zakonitosti akta, može iz tog razloga presudom poništiti pobijani konačni upravni akt i bez dostavljanja tužbe na odgovor.

Član 27

Ako nadležna institucija za vrijeme sudskog postupka donese drugi konačni upravni akt kojim se mijenja ili stavlja van snage konačni upravni akt protiv koga je upravni spor pokrenut, kao i ako u slučaju iz člana 21. ovog zakona naknadno donese konačni upravni akt, ta institucija je dužna, osim tužioca, istovremeno pismeno izvijestiti i Sud pred kojim je spor pokrenut, s tim da Sudu dostavi i novi konačni upravni akt. Sud će u tom slučaju pozvati tužioca da u roku od 15 dana pismeno izjavi da li je naknadno donesenim konačnim upravnim aktom zadovoljan ili ostaje pri tužbi i u kom obimu, odnosno da li tužbu proširuje i na novi upravni akt.

Ako tužilac izjavi da je naknadno donesenim konačnim upravnim aktom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stava 1. ovog člana, Sud će donijeti rješenje o obustavljanju postupka.

Ako tužilac izjavi da novim konačnim upravnim aktom nije zadovoljan, Sud će nastaviti postupak.

Član 28

Ako tužbu ne odbaci po članu 24. stavu 2. ili po članu 25. ovog zakona, niti poništi upravni akt po članu 26. ovog zakona, Sud će po jedan prepis tužbe sa prilozima dostaviti na odgovor instituciji čiji se upravni akt pobija (u daljem tekstu: tužena strana) i zainteresovnim licima, ako takvih lica ima.

Odgovor na tužbu daje se u roku koji Sud odredi u svakom pojedinom slučaju. Ovaj rok ne može biti kraći od 10 ni duži od 20 dana.

U roku iz stava 2. ovog člana tužena strana je dužna da pošalje Sudu sve spise koji se odnose na predmet. Ako tužena strana i poslije drugog traženja Suda ne pošalje spise predmeta ili ako izjavi da ih ne može poslati, Sud će riješiti stvar i bez spisa u skladu sa odredbom člana 34. stav 4. ovog zakona.

Član 29

O upravnim sporovima Sud rješava na nejavnoj sjednici.

Zbog složenosti sporne stvari, ili ako inače nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, Sud može riješiti da se održi usmena rasprava (u daljem tekstu: rasprava).

Iz razloga navedenih u stavu 2. ovog člana i stranka može predložiti da se održi rasprava.

Član 30

Ako sudsko vijeće Suda odluči da se održi rasprava, predsjednik vijeća će odrediti dan rasprave i na nju pozvati stranke i zainteresovana lica, ako ih ima.

Rasprava se može odgoditi samo iz važnih razloga, o čemu odlučuje sudsko vijeće.

Član 31

Raspravom rukovodi predsjednik vijeća.

O raspravi se vodi zapisnik u koji se unose samo bitne činjenice i okolnosti, kao i dispozitiv odluke. Zapisnik potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar.

Član 32

Izostanak stranke sa rasprave ne zadržava rad Suda. Zbog izostanka stranaka sa rasprave ne može se uzeti da su stranke odustale od svojih zahtjeva, već će se njihovi podnesci pročitati.

Ako na raspravu ne dođe ni tužilac ni tužena strana, a rasprava se ne odgodi, Sud će raspraviti spor i bez prisustva stranaka.

Član 33

Na raspravi prvo dobija riječ član sudskog vijeća koji je izvjestilac.

Izvjestilac izlaže stanje i suštinu spora, ne dajući svoje mišljenje. Poslije toga daje se riječ tužiocu da obrazloži tužbu, pa zastupniku tužene strane i zainteresiranim licima da obrazlaže svoja gledišta.

Član 34

Sud rješava spor, po pravilu, na osnovu činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku.

Ako Sud nađe da se spor ne može raspraviti na osnovu činjenica utvrđenih u upravnom postupku zbog toga što u pogledu utvrđenih činjenica postoji protivrječnost u spisima, što su one u bitnim tačkama nepotpuno utvrđene, što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, ili nađe da se u upravnom postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješavanje stvari, Sud će pobijani konačni upravni akt i prvostepeni upravni akt poništiti presudom i vratiti na ponovno rješavanje. Prvostepeni upravni akt se poništava ako su propusti u utvrđivanju činjeničnog stanja i povreda pravila postupka učinjeni u prvostepenom postupku, a pobijani konačni upravni akt poništava se ako su ti propusti učinjeni u drugostepenom upravnom postupku. U ovim slučajevima nadležna institucija je dužna da postupi onako kako je u presudi određeno i da donese novi konačni upravni akt.

Ako bi poništenje pobijanog upravnog akta po stavu 2. ovog člana i ponovno vođenje postupka kod nadležne institucije izazvalo za tužioca štetu koja bi se teško mogla popraviti, ili ako je na osnovu javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta očevidno da je činjenično stanje drugačije od onog utvrđenog u upravnom postupku, ili ako je u istom upravnom sporu već jednom poništen upravni akt, a posebno ako nadležna institucija nije u potpunosti postupila po presudi, Sud je u ovim slučajevima obavezan sam utvrditi činjenično stanje i na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti upravnu stvar presudom, odnosno rješenjem.

U slučaju iz stava 3. ovog člana Sud utvrđuje činjenično stanje, po pravilu, na raspravi, ili preko jednog člana sudskog vijeća, ili preko drugog suda ili preko drugog organa. Na raspravu se poziva i stranka. Ako Sud činjenično stanje utvrđuje preko drugog suda ili preko drugog organa, taj sud, odnosno organ obavezni su da postupe po zahtjevu suda u roku koji sud odredi.

Član 35

Zakonitost pobijanog konačnog upravnog akta Sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tom nije vezan razlozima tužbe.

Na ništavost konačnog upravnog akta Sud pazi po službenoj dužnosti.

Ako Sud utvrdi (ocijeni) da je pobijani konačni upravni akt ništav, poništiće ga, a ako su razlozi ništavosti sadržani i u prvostepenom upravnom aktu, poništiće i taj akt.

Član 36

Sud donosi presudu, odnosno rješenje većinom glasova sudskog vijeća.

O vijećanju i glasanju vodi se poseban zapisnik, koji potpisuju svi članovi vijeća i zapisničari.

Vijećanje i glasanje vrši se bez prisustva stranaka.

Član 37

Sud rješava spor presudom.

Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana. Ako se tužba uvažava, Sud poništava pobijani konačni upravni akt.

Presudom se konačni upravni akt poništava i predmet vraća nadležnoj instituciji na ponovno rješavanje u slučajevima utvrđenim u članu 34. stav 2. ovog zakona i drugim slučajevima predviđenim ovim zakonom.

Presudom se konačni upravni akt poništava i rješava upravna stvar u slučajevima utvrđenim u članu 34. stav 3. ovog zakona i drugim slučajevima predviđenim ovim zakonom. Takva presuda u svemu zamjenjuje poništeni konačni upravni akt.

Presudom kojom se pobijani konačni upravni akt poništava Sud će odlučiti i o zahtjevu tužioca za povrat stvari, odnosno za naknadu štete, ako podaci postupka pružaju za to pouzdan osnov. U protivnom, ako se radi o složenijem postupku (izvođenje dokaza, vještačenje dokumentacije itd.) ,Sud će svoju odluku donijeti po odredbama Zakona o parničnom postupku.

Kad je tužba podnesena na osnovu člana 21. ovog zakona, a Sud nađe da je opravdana, presudom će uvažiti tužbu, poništiti osporeni upravni akt i odrediti u kom će smislu nadležna institucija donijeti rješenje ili će presudom sam riješiti upravnu stvar.

U slučajevima u kojima se ne odlučuje presudom, Sud donosi rješenje.

Član 38

Ako je održana rasprava, Sud će odmah po završenoj raspravi usmeno objaviti presudu, odnosno rješenje, zajedno sa najvažnijim razlozima za donesenu odluku.

U složenim slučajevima Sud može odustati od usmenog objavljivanja presude, odnosno rješenja, i najkasnije u roku od osam dana donijeti presudu, odnosno rješenje.

Ako Sud po završenoj raspravi ne može izreći presudu, odnosno rješenje zbog toga što prethodno treba da utvrdi takvu činjenicu za čije raspravljanje nije potrebna nova rasprava, Sud će presudu, odnosno rješenje donijeti bez rasprave i to najkasnije u roku od osam dana od dana kad tu činjenicu utvrdi.

Član 39

Presuda, odnosno rješenje sadrži: označenje Suda, broj i datum, uvod koji obuhvata ime i prezime predsjednika vijeća, članova vijeća i zapisničara, označenje stranaka i njihovih zastupnika, kratko označenje predmeta spora i dan kad je presuda, odnosno rješenje izrečeno i objavljeno, dispozitiv, obrazloženje i pouku o pravnom lijeku. Dispozitiv mora biti odvojen od obrazloženja. U presudi se moraju cijeniti svi navodi tužbe.

Presuda, odnosno rješenje je konačna i može se pobijati samo vanrednim pravnim lijekovima.

Originalnu presudu, odnosno rješenje potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar.

Presuda, odnosno rješenje kojim se tužba oglašava neosnovanom ili se odbija ima pravno dejstvo samo za stranke u postupku.

Presuda, odnosno rješenje kojom se uvažava tužba primjenjuje se za sva lica na koja utiče konačni upravni akt koji je pobijan.

Presuda, odnosno rješenje se u ovjerenom prepisu dostavlja svim strankama i objavljuje u “Službenom glasniku BiH”.

V – VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Član 40

Vanredni pravni lijekovi u upravnom sporu su:

1. Zahtjev za ponavljanje postupka;

2. Zahtjev za zaštitu zakonitosti;

3. Zahtjev za preispitivanje sudske odluke.

V 1. Zahtjev za ponavljanje postupka

Član 41

Postupak okončan odlukom Vijeća Upravnog odjeljenja Suda ponoviće se na zahtjev stranke.

O zahtjevu za ponavljanje postupka odlučuje Vijeće Upravnog odjeljenja Suda (Vijeće) koje je donijelo presudu.

Član 42

Zahtjev za ponavljanje postupka može se podnijeti:

1) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih bi spor bio povoljnije rješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrebljeni u ranijem sudskom postupku;

2) ako je do odluke suda došlo usljed krivičnog djela sudije ili radnika u sudu, ili je odluka isposlovana prevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika stranke, njegovog protivnika ili protivnikovog zastupnika ili punomoćnika, a takva radnja predstavlja krivično djelo;

3) ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u krivičnoj ili građanskoj stvari, a ta presuda je kasnije ukinuta drugom pravomoćnom sudskom odlukom;

4) ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka lažna ili lažno preinačena, ili ako je svjedok, vještak ili stranka, prilikom saslušanja pred sudom dala lažan iskaz, a odluka suda se zasniva na tom iskazu;

5) ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu;

6) ako zainteresovanom licu nije bila data mogućnost da učestvuje u upravnom sporu.

Zbog okolnosti iz tač. 1. i 5. stav 1. ovog člana ponavljanje će se dozvoliti samo ako stranka bez svoje krivice nije bila u stanju da te okolnosti iznese u ranijem postupku.

Član 43

Ponavljanje postupka može se tražiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja. Ako je stranka saznala za razlog ponavljanja prije nego što je postupak kod suda okončan, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u toku postupka, ponavljanje se može tražiti u roku od 30 dana od dana obavještenja o odluci Vijeća.

Po proteku pet godina od pravosnažnosti odluke Vijeća, ponavljanje se ne može tražiti. Izuzetno, i poslije roka od pet godina ponavljanje postupka se može tražiti zbog zakonskih osnova navedenih u članu 42. stav 1. tač. 2., 3. i 4. ovog zakona.

Član 44

Ponavljanje postupka pokreće se zahtjevom za ponavljanje postupka.

Zahtjev za ponavljanje postupka sadrži označenje sudske odluke donesene u postupku čije se ponavljanje traži, zakonski osnov ponavljanja (član 42.), odnosno okolnosti koje čine vjerovatnim postojanje tog osnova, kao i razloge i obim u kome se predlaže izmjena odluke donesene u postupku čije se ponavljanje traži.

Član 45

Vijeće će odbaciti zahtjev za ponavljanje postupka ako utvrdi da je zahtjev podnijelo neovlašteno lice ili da zahtjev nije blagovremen ili da stranka nije učinila bar vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje.

Ako Vijeće ne odbaci zahtjev po stavu 1. ovog člana dostaviće ga protivnoj stranci i zainteresovanim licima i pozvati ih da u roku od 15 dana odgovore po zahtjevu.

Član 46

Po isteku roka za odgovor na zahtjev, ( član 45. stav 2.), Vijeće presudom rješava o zahtjevu za ponavljanje postupka.

Ako se ponavljanje postupka dozvoli, staviće se van snage ranija sudska odluka u cjelini ili djelimično.

Ranije procesne radnje na koje ne utiču razlozi ponavljanja postupka neće se ponavljati.

Presudom kojom se ponavljanje postupka dozvoljava riješiće se i o glavnoj stvari.

Član 47

Protiv odluke Vijeća donesene po zahtjevu za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravni lijekovi koji su ovim zakonom dozvoljeni u glavnoj stvari.

Član 48

U postupku za ponavljanje postupka shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o postupku po tužbi, ukoliko u čl. 42. do 47. ovog zakona nije drugačije određeno.

V 2. Zahtjev za preispitivanje sudske odluke

Član 49

Protiv konačne odluke Upravnog odjeljenja Suda i konačne odluke najvišeg suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine donesene u upravnom sporu može se podnijeti zahtjev za preispitivanje sudske odluke (u daljem tekstu: zahtjev za preispitivanje).

Zahtjev za preispitivanje može se podnijeti zbog povrede zakona Bosne i Hercegovine ili zbog povrede pravila postupka koji je prethodio donošenju pobijane odluke.

Član 50

Zahtjev za preispitivanje podnosi se na način određen u članu 20. ovog zakona Sudu, protiv čije se odluke podnosi zahtjev.

Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje se on podnosi.

O zahtjevu za preispitivanje iz stava 1. ovog člana odlučuje Apelaciono odjeljenje u vijeću sastavljenom od trojice sudija.

Član 51

Zahtjev za preispitivanje sadrži označenje sudske odluke čije se preispitivanje predlaže, kao i razloge i obim u kome se predlaže preispitivanje te odluke.

Ako je zahtjev iz stava 1. ovog člana nepotpun ili nerazumljiv, Apelaciono odjeljenje postupa shodno odredbama člana 24. ovog zakona.

Član 52

Nedozvoljen ili neblagovremen zahtjev za preispitivanje ili zahtjev koji je podnijelo neovlašteno lice, Apelaciono odjeljenje odbaciće rješenjem.

Ako Apelaciono odjeljenje ne odbaci zahtjev iz stava 1. ovog člana, dostaviće zahtjev protivnoj stranci koja može, u roku koji odredi Apelaciono odjeljenje, podnijeti odgovor na zahtjev.

Član 53

Apelaciono odjeljenje rješava o zahtjevu po pravilu, na nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva.

Član 54

Apelaciono odjeljenje presudom odbija ili uvažava zahtjev za preispitivanje sudske odluke.

Presudom kojom zahtjev iz stava 1. ovog člana uvažava, Apelaciono odjeljenje može ukinuti ili preinačiti sudsku odluku protiv koje je podnesen zahtjev.

Ako Apelaciono odjeljenje ukine sudsku odluku predmet se vraća sudu čija je odluka ukinuta. Taj sud dužan je da izvede sve procesne radnje i da raspravi pitanja na koja mu je ukazalo Apelaciono odjeljenje i da donese odgovarajuću odluku.

V 3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti

Član 55

Protiv konačne odluke Upravnog odjeljenja Suda i protiv konačne odluke najvišeg suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine donesene u upravnom sporu, pravobranilac Bosne i Hercegovine može podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti može se podnijeti zbog povreda zakona Bosne i Hercegovine ili zbog povrede pravila postupka koji je prethodio donošenju pobijane odluke.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije dozvoljen protiv odluke koju je povodom zahtjeva za preispitivanje donijelo Apelaciono upravno vijeće.

O zahtjevu za zaštitu zakonitosti iz stava 1. ovog člana odlučuje Apelaciono odjeljenje u vijeću od trojice sudija.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kad je stranci dostavljena konačna odluka protiv koje se zahtjev podnosi.

Član 56

Zahtjev za zaštitu zakonitosti sadrži označenje sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti, kao i razloge i obim u kome se predlaže ispitivanje zakonitosti te odluke.

Ako je zahtjev iz stava 1. ovog člana nepotpun ili nerazumljiv, Apelaciono odjeljenje postupa shodno odredbama člana 24. ovog zakona.

Član 57

Nedozvoljen i neblagovremen zahtjev za zaštitu zakonitosti ili zahtjev koji je podnijelo neovlašteno lice Apelaciono odjeljenje odbaciće rješenjem.

Ako Apelaciono odjeljenje ne odbaci zahtjev iz stava 1. ovog člana, dostaviće taj zahtjev protivnoj stranci koja može, u roku koji odredi Apelaciono odjeljenje, podnijeti odgovor na zahtjev.

Član 58

Apelaciono odjeljenje rješava o zahtjevu za zaštitu zakonitosti po pravilu, na nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva.

Član 59

Apelaciono odjeljenje presudom odbija ili uvažava zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Presudom kojom zahtjev iz stava 1. ovog člana uvažava, Apelaciono odjeljenje može ukinuti ili preinačiti sudsku odluku protiv koje je podnesen zahtjev.

Ako Apelaciono odjeljenje ukine sudsku odluku, predmet vraća sudu čija je odluka ukinuta. Taj sud dužan je da izvede sve procesne radnje i da raspravi pitanja na koja mu je ukazalo Apelaciono odjeljenje i da donese odgovarajuću odluku.

Član 60

Ponavljanje postupka i zahtjev za preispitivanje sudske odluke može podnijeti i ombudsmen za Bosnu i Hercegovinu ako je učestvovao u postupku upravnog spora ili kada u vršenju poslova iz svoje nadležnosti nađe da je sudskom odlukom povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, odnosno prava i slobode utvrđene Ustavom i instrumentima Aneksa Ustava Bosne i Hercegovine.

Va – OSTALE ODREDBE POSTUPKA

Član 60a

Za pitanja o postupku u upravnim sporovima koja nisu regulisana ovim zakonom shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

VI – TROŠKOVI POSTUPKA

Član 61

Troškovi u postupku o upravnim sporovima su izdaci učinjeni povodom upravnog spora od njegovog pokretanja do završetka.

Sud će svakom odlukom kojom okončava postupak o upravnom sporu odlučiti ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose.

Sud će odlučiti da stranka koja je pokrenula ili nastavila postupak u lošoj namjeri ili iz nemara snosi sudske troškove u cijelosti.

VII – OBAVEZNOST PRESUDA

Član 62

Kad Sud poništi konačni upravni akt protiv koga je bio pokrenut upravni spor, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog konačnog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležna institucija je dužna da ga donese bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude. Nadležna institucija je pri tome vezana pravnim shvatanjem Suda i primjedbama u pogledu postupka.

Član 63

Ako nadležna institucija poslije poništenja konačnog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju Suda, ili protivno primjedbama Suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, Sud je dužan u ovim slučajevima poništiti pobijani konačni upravni akt i sam riješiti stvar presudom. Takva presuda u svemu zamjenjuje konačni upravni akt nadležne institucije.

Član 64

Ako nadležna institucija poslije poništenja konačnog upravnog akta ne donese odmah, a najkasnije u roku od 15 dana, novi upravni akt ili novi upravni akt u izvršenju presude donesene na osnovu člana 37. stav 6. ovog zakona, stranka može posebnim podneskom tražiti donošenje takvog akta. Ako nadležna institucija ne donese upravni akt ni za sedam dana od ovog traženja, stranka može tražiti donošenje takvog akta od Suda koji je donio presudu u prvom stepenu.

Po zahtjevu stranke iz stava 1. ovog člana Sud će zatražiti od nadležne institucije spis predmeta i obavještenje o razlozima zbog kojih upravni akt nije donio. Nadležna institucija dužna je da dostavi spis i da obavještenje odmah, a najkasnije u roku od sedam dana. Ako ona to ne učini, ili ako dato obavještenje, po ocjeni Suda, ne opravdava neizvršenje sudske presude, Sud će donijeti odluku koja u svemu zamjenjuje konačni upravni akt nadležne institucije i dostaviti ga nadležnoj instituciji za izvršenje koja je dužna bez odgađanja da izvrši ovu odluku.

Odgovorno lice u nadležnoj instituciji, koje ne postupi u skladu sa odredbama čl. 62., 63. i 64. ovog zakona, čini tešku povredu radne dužnosti.

Prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka protiv tog lica podnosi Upravno odjeljenje Suda koje je donijelo presudu kojom je osporeni upravni akt poništen, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke.

Član 65

O ponašanju nadležne institucije iz člana čl. 63. i 64. ovog zakona, Sud obavezno pismeno izvještava Savjet ministara Bosne i Hercegovine kako bi, u okviru svojih ovlaštenja, poduzeo odgovarajuće mjere da nadležna institucija dosljedno postupi po odluci Upravnog odjeljenja Suda.

Nadležna institucija čiji je konačni upravni akt poništen sudskom odlukom obavezna je postupiti po nalogu Savjeta ministara Bosne i Hercegovine.

Savjet ministara Bosne i Hercegovine obezbjeđuje u slučaju potrebe izvršenje svake sudske odluke donesene u upravnom sporu na prijedlog Upravnog odjeljenja Suda ili zahtjev stranke.

Član 66

Kad je u upravnom sporu donesena presuda kojom je poništen pobijani upravni akt, pa nadležna institucija u izvršenju te presude donese novi konačni upravni akt, a stranka kod te institucije zatraži ponavljanje upravnog postupka po tom upravnom aktu, ponavljanje se može dozvoliti, ako je razlog za ponavljanje postupka nastao u odnosu na konačni upravni akt koji je donijela ta institucija.

VIII – POSTUPAK ZAŠTITE SLOBODA I PRAVA GRAĐANA ZAGARANTOVANIH USTAVOM

Član 67

Građanin, čija su prava ili osnovne slobode zagarantovani Ustavom Bosne i Hercegovine povrijeđeni konačnim pojedinačnim aktom institucija iz člana 4. ovog zakona, ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava ili sloboda kod Suda, u skladu sa ovim zakonom, ako nije obezbjeđena druga sudska zaštita.

Član 68

O zahtjevima iz člana 67. ovog zakona odlučuje Vijeće Upravnog odjeljenja Suda.

Na postupak po zahtjevu iz člana 67. ovog zakona, shodno se primjenjuju odredbe Poglavlja IV – Postupak, čl. 19. – 40. ovog zakona.

Član 69

Zaštita sloboda i prava građana zagarantovanih Ustavom obezbjeđuje se i u slučaju ako su te slobode ili prava povrijeđeni radnjom službenog lica u instituciji, odnosno odgovornog lica u javnoj agenciji ili javnoj korporaciji, kojom se protivno zakonu, neposredno sprečava ili ograničava određenom pojedincu vršenje takve slobode ili prava.

Član 70

O zahtjevu građana čije je pravo ili sloboda povrijeđeno radnjom iz člana 69. ovog zakona, odlučuje Vijeće Upravnog odjeljenja Suda.

U zahtjevu za zaštitu zbog nezakonite radnje navodi se radnja, mjesto i vrijeme kada je izvršena, institucija, odnosno javna agencija ili korporacija kod koje je ta radnja učinjena, podaci o službenom licu, odnosno odgovornom licu koje je to učinilo, dokazi o tome, kao i zahtjev da se otkloni zapreka ili ograničenje za vršenje slobode ili prava koje se osporava nezakonitom radnjom.

Član 71

Zahtjev iz člana 70. ovog zakona može se podnijeti sve dok radnja traje.

Ako lice prema kojem je preduzeta nezakonita radnja nije u mogućnosti da samo podnese zahtjev za zaštitu zbog nezakonite radnje, zahtjev može podnijeti njegov bračni drug, dijete, roditelj ili drugi bliski srodnik.

Član 72

Postupak po zahtjevu iz člana 70. je hitan i sudska odluka mora se donijeti što prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.

Član 73

Sud će bez odgađanja zahtjev dostaviti na odgovor instituciji, odnosno javnoj agenciji ili korporaciji zavisno od toga ko je izvršio radnju iz člana 69. ovog zakona. Odgovor na zahtjev dostavlja se u roku koji odredi Sud.

Kad Sud nađe da je zahtjev osnovan, donijeće rješenje kojim će zabraniti dalje vršenje nezakonite radnje. U protivnom, odbiće zahtjev rješenjem.

Sud će u rješenju iz stava 1. ovog člana odrediti mjere koje treba preduzeti da bi se uspostavilo zakonito stanje, ostavljajući rok za izvršenje, kao i odrediti zakonske sankcije za slučaj neizvršenja rješenja.

Rješenje Suda izvršava institucija, odnosno javna agencija ili korporacija iz člana 69. ovog zakona čije je službeno lice, odnosno odgovorno lice učinilo nezakonitu radnju.

Član 74

Radi obezbjeđenja izvršenja rješenja Sud koji je donio rješenje će odmah, prema okolnostima konkretnog slučaja, preduzeti što je potrebno radi obezbjeđenja izvršenja rješenja, a može o rješenju obavijestiti i instituciju iz člana 65. stav 1. ovog zakona, koja je dužna preduzeti mjere potrebne za uspostavljanje zakonitog stanja na način utvrđen u rješenju Suda.

Član 75

Ako rješenje ne bude izvršeno u ostavljenom roku, Sud će na zahtjev stranke izvršiti rješenje neposredno ili preko institucije.

Izvršenje se, prema okolnostima slučaja, sprovodi na trošak institucije, javne agencije ili korporacije, odnosno na trošak službenog ili drugog odgovornog lica koje je izvršilo nezakonitu radnju.

Radi izvršenja Sud može podnijeti zahtjev nadležnoj instituciji, odnosno pravnom licu za udaljenje sa dužnosti službenog ili odgovornog lica, a po potrebi, može protiv službenog, odnosno odgovornog lica, ako on u određenom roku ne izvrši rješenje, izreći novčanu kaznu od 200 do 800 KM, kao i odrediti i druge pogodne mjere shodno pravilima izvršnog sudskog postupka.

IX – POSTUPAK PO IZBORNIM ŽALBAMA

Član 76

Protiv odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (Centralna izborna komisija) ili Izbornog vijeća za prigovore i žalbe kojom se krši Izborni zakon Bosne i Hercegovine (Izborni zakon) i propisi koje donosi Centralna izborna komisija na osnovu zakona, može se uložiti žalba Apelacionom odjeljenju.

Član 77

Žalba Apelacionom odjeljenju može se uložiti i protiv odluke bilo kojeg organa u Bosni i Hercegovini, u entitetima, kao i protiv odluke sudova posljednje instance Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, kojom se krši Izborni zakon i propisi koje donosi Centralna izborna komisija na osnovu zakona, ukoliko to nije predmet druge redovne žalbe.

Član 78

Žalbu iz čl. 76. i 77. može uložiti svako lice, politička partija ili koalicija čije je pravo, ustanovljeno Izbornim zakonom i propisima koje donosi Centralna izborna komisija na osnovu zakona, povrijeđeno ili koja ima određeni pravni interes.

Član 79

O žalbi odlučuje Apelaciono odjeljenje u vijeću od trojice sudija po hitnom postupku, čuvajući osnovna načela postupka, i sudsku odluku donosi u roku od tri dana od dana prijema žalbe.

Član 80

Žalba se podnosi pismeno u roku od dva dana od dana prijema odluke posljednje instance i sadrži kratak opis učinjene povrede i dokaze koji potvrđuju navode žalbe. Žalbu mora potpisati njen podnosilac. Ukoliko je podnosilac žalbe stranka ili koalicija, žalbu potpisuje predsjednik ili ovlašteni predstavnik političke partije ili koalicije.

Žalba se dostavlja svim zainteresovanim stranama navedenim u žalbi. Strane navedene u žalbi mogu se u roku 48 (četrdeset osam) časova od primitka žalbe pismeno izjasniti o njenim navodima .

U roku iz stava 2. ovog člana, strana protiv čije je odluke podnesena žalba, dužna je da na traženje Apelacionog odjeljenja dostavi sve spise na koje se žalba odnosi.

Član 81

Kad Apelaciono odjeljenje nađe da je žalba osnovana, donijeće odluku kojom će odrediti da se uklone nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo. U protivnom, odbiće žalbu.

Apelaciono odjeljenje će odlukom iz stava 1. ovog člana odrediti mjere koje treba preduzeti, da bi se otklonile nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo podnosioca žalbe, ostavljajući rok za izvršenje i odrediti sankcije za slučaj neizvršenja odluke.

Član 82

Odluka Apelacionog odjeljenja po žalbi uloženoj zbog povrede izbornog prava je konačna i obavezujuća.

X – KAZNENE ODREDBE

Član 83

Novčanom kaznom od 1.500 do 5.000 KM kazniće se za prekršaj nadležna institucija :

1) ako po zahtjevu stranke ne donese rješenje u predviđenom roku (član 18. stav 2.);

2) ako ne dostavi Sudu sve spise koji se odnose na predmet (član 28. stav 3.);

3) ako ne postupi onako kako je u presudi određeno ili ne donese novi upravni akt, odnosno ne postupi po traženju Suda (član 34. st. 2. i 4.);

4) ako ne donese novi upravni akt u roku ili ga donese protivno pravnom shvatanju Suda, odnosno primjedbama Suda (član 63.);

5) ako ne donese upravni akt u roku ili po podnesenom posebnom podnesku stranke ili ne dostavi spise i traženo obavještenje Sudu ili ne izvrši rješenje Suda (član 64.);

Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 200 do 800 KM i odgovorno lice u nadležnoj nstituciji.

Član 84

Odgovornim licem u nadležnoj instituciji u smislu člana 83. stav 2. ovog zakona smatra se rukovodilac te institucije i službenik u toj instituciji koji je zadužen da neposredno izvrši određeni posao, a nije to učinio ili je izvršio radnju protivno datoj obavezi.

XI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 85

Upravni spor po ovom zakonu može se voditi protiv konačnih rješenja, koja u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim ugovorima, donose međunarodni upravitelji i druge institucije koje na teritoriji Bosne i Hercegovine obavljaju određene poslove pod međunarodnom upravom, i u okviru tih poslova rješavaju o određenim pravima i obavezama građana i pravnih lica, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Sud odlučuje o tužbama protiv upravnih akata institucija iz stava 1. ovog člana, koji su obrazovani za potrebe Bosne i Hercegovine.

Pokretanje i vođenje upravnog spora protiv upravnih akata iz stava 1. ovog člana vrši se na način i pod uslovima utvrđenim u odredbama ovog zakona koje se odnose na upravni spor.

Izuzetno, tužbe protiv konačnih akata Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica donesenih nakon potpisivanja Sporazuma iz člana 1. ovog zakona, podnose se u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 86

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja, a objaviće se u “Službenom glasniku BiH”, “Službenim novinama Federacije BiH”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i “Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH”.

Zakon o upravi za indirektno oporezivanje BiH

ePravo.ba

12. Februara 2020.

ZAKON O UPRAVI ZA INDIREKTNO OPOREZIVANjE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 89/2005)

GLAVA I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

(Predmet Zakona)

Ovim zakonom reguliše se nadležnost, organizacija, rukovođenje Upravom za indirektno oporezivanje (u daljem tekstu: UIO), prava i dužnosti zaposlenih, upravljanje ljudskim potencijalima i druga pitanja.

Član 2

(Definicije)

(1) U svrhu ovog zakona, primjenjuju se sljedeće definicije:

a) zaposleni je državni službenik, ovlašćeno službeno lice i zaposlenik UIO;

b) ovlašćeno službeno lice je lice koje obavlja poslove iz osnovne djelatnosti UIO i lica koja imaju određena ovlašćenja u skladu sa zakonima koji regulišu krivične postupke u Bosni i Hercegovini;

c) član uže porodice je bračni ili vanbračni drug, srodnici u pravoj liniji, braća i sestre, usvojilac, usvojenik i njegovi potomci koji žive u zajedničkom domaćinstvu;

d) osnovna djelatnost je djelatnost pod kojom se podrazumijevaju poslovi i zadaci: carinskog nadzora, carinjenja robe, kontrole putnika i prevoznih sredstava, revizija i kontrola naplate prihoda;

e) stažista je lice kojem je istekao pripravnički staž i koje je poslije polaganja stručnog ispita zaposleno na određeno vrijeme, u skladu sa Zakonom o radu, do sticanja uslova za zapošljavanje na radnom mjestu državnog službenika.

(2) Na način korišćen u ovom zakonu, jednina uključuje množinu a množina uključuje jedninu, osim ako kontekst ne zahtijeva drugačije. Lična zamjenica “on” na isti način uključuje “ona”, a “njega” uključuje “nju”, osim ako kontekst ne zahtijeva drugačije.

Član 3

(Status UIO)

(1) UIO je samostalna upravna organizacija, s pravima i dužnostima utvrđenim ovim zakonom, Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini i drugim zakonima kojima se uređuje indirektno oporezivanje.

(2) UIO ima status pravnog lica.

(3) UIO za svoj rad putem Upravnog odbora (u daljem tekstu: Odbor) odgovara Savjetu ministara Bosne i Hercegovine.

Član 4

(Sjedište i pečat)

(1) Sjedište UIO je u Banjoj Luci.

(2) UIO ima pečat u skladu sa Zakonom o pečatu institucija Bosne i Hercegovine.

Član 5

(Nacionalna zastupljenost)

Struktura zaposlenih u UIO i njgovim organizacionim jedinicama okvirno odražava nacionalnu strukturu stanovništva Bosne i Hercegovine prema posljednjem popisu stanovništva.

GLAVA II – OVLAŠĆENjA I NADLEŽNOST UIO

Član 6

(Ovlašćenja UIO)

(1) UIO je ovlašćen za primjenu i sprovođenje zakonskih propisa o indirektnom oporezivanju.

(2) UIO štiti interese poreskih obveznika u dijelu koji se odnosi na izmirivanje poreskih obaveza, na tajnost podataka i druge interese koji proizlaze iz pojedinačnih zakona o indirektnim porezima, s tim da ne može zastupati interese poreskih obveznika pred trećim licima. UIO štiti i interese korisnika prihoda indirektnih poreza.

(3) UIO štiti tajnost ličnih podataka u skladu sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka i drugim zakonima.

(4) Donošenje podzakonskih akata u vezi sa indirektnim oporezivanjem u nadležnosti je UIO i Odbora, u skladu sa Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini, ovim i drugim zakonom.

Član 7

(Nadležnost)

(1) U okviru prava i dužnosti predviđenih zakonom, UIO je nadležan da:

a) vodi jedinstven registar obveznika indirektnih poreza i dodjeljuje im odgovarajući identifikacioni broj;

b) vrši prijem poreskih prijava i drugih isprava, vodi obaveze po osnovu indirektnih poreza u poreskom knjigovodstvu, vrši naplatu i povrat indirektnih poreza;

c) vodi poresko knjigovodstvo;

d) utvrđuje blagovremenost, zakonitost i pravilnost podnesenih poreskih prijava i drugih isprava;

e) utvrđuje poresku osnovicu i poresku obavezu obveznika indirektnih poreza na osnovu poreskih prijava, isprava, poslovnih knjiga, evidencija obveznika i drugih dokaza, uključujući i primjenu indirektnih metoda dokazivanja;

f) obavlja provjeru, ograničenu provjeru i kontrolu obveznika indirektnih poreza;

g) sprečava, otkriva i istražuje carinske, poreske i druge prekršaje, te u skladu sa uputstvima nadležnog tužioca vodi aktivnosti u vezi sa istragom krivičnih djela vezanih za indirektno oporezivanje i nadležnim organima podnosi prijave za povredu propisa o indirektnom oporezivanju;

h) sprovodi postupak prinudne naplate;

i) po potrebi, daje mišljenja o primjeni propisa o indirektnom oporezivanju;

j) obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na međunarodnu pravnu pomoć u oblasti indirektnog oporezivanja;

k) vrši edukaciju poreskih obveznika;

l) proučava poreske sisteme i obavlja saradnju sa poreskim organima drugih država, na osnovu međunarodnih sporazuma koje je zaključila Bosna i Hercegovina;

m) primjenjuje međunarodne ugovore iz oblasti indirektnih poreza;

n) izdaje uvjerenja o činjenicama o kojima UIO vodi službenu evidenciju;

o) jedinstveno koristi informacione tehnologije u skladu sa Strategijom UIO za informacionu tehnologiju i politike u vezi s tim;

p) izdaje poreske i kontrolne markice i druge oznake za obilježavanje, praćenje proizvodnje, prometa i upotrebe pojedinih proizvoda, u skladu sa zakonskim propisima;

r) vodi jedinstveni račun i vrši naplatu prihoda po osnovu indirektnih poreza, doznačavanje i raspodjelu prihoda po osnovu indirektnih poreza na način regulisan zakonom;

s) prikuplja i obrađuje podatke o utvrđenim i naplaćenim porezima;

t) planira i sprovodi obuku zaposlenih u određenim oblastima, zavisno od ukazane potrebe;

u) vrši obradu i praćenje statističkih podataka o indirektnim porezima;

v) vodi prvostepeni i drugostepeni upravni postupak;

z) prati izvršavanje ugovornih obaveza između UIO i komercijalnih banaka;

aa) obavlja i druge poslove koji su mu povjereni zakonom.

(2) Nadležnosti propisane ovim članom mogu biti bliže regulisane podzakonskim aktima.

Član 8

(Ugovaranje saradnje)

(1) UIO, prilikom kontrole kretanja robe na graničnim prelazima, sarađuje sa drugim nadležnim institucijama u skladu sa zakonom. Uslovi i način saradnje regulišu se posebnim sporazumom.

(2) Zaposleni mogu službeno obavljati poslove van teritorije Bosne i Hercegovine ako je to propisano zakonom, odnosno međunarodnim sporazumom.

(3) UIO je ovlašćen da potpisuje ugovore u vezi sa pitanjima kontrole poreskih prihoda sa drugim organima javne uprave bilo kojeg nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini.

(4) UIO je ovlašćen da sarađuje sa poreskim i carinskim upravama drugih država, u skladu sa sporazumima zaključenim između Bosne i Hercegovine i stranih država, odnosno međunarodnih organizacija.

Član 9

(Međunarodna pravna pomoć)

(1) Pružanje međunarodne pravne pomoći zasniva se na međunarodnim ugovorima ili sporazumima koje Bosna i Hercegovina zaključi.

(2) Ako pružanje međunarodne pravne pomoći nije uređeno međunarodnim ugovorima ili sporazumima, pravna pomoć pruža se pod uslovom da:

a) postoji uzajamnost ili opravdani interes;

b) se država koja prima pravnu pomoć obaveže da će primljena obavještenja i dokumentaciju koristiti samo u svrhu poreskog, prekršajnog i krivičnog postupka, s tim da će ta obavještenja i dokumentacija biti dostupni samo licima u organima uprave ili pravosudnim organima koji vode navedene postupke;

c) dostavljanje podataka ne ugrožava suverenitet, bezbjednost ili bilo koje druge bitne interese Bosne i Hercegovine.

(3) Ako međunarodnim ugovorom ili sporazumom nije predviđena mogućnost neposrednog kontakta s inostranim organima, ili ako nije zaključen, UIO kontaktira s inostranim organima putem nadležne institucije.

Član 10

(Obaveza obavještavanja i informisanja)

(1) UIO će vršiti edukaciju obveznika indirektnih poreza o primjeni zakona o indirektnim porezima i na drugi način obveznicima pružati potrebna obavještenja.

(2) UIO je dužan da u slučajevima i okolnostima predviđenim zakonom zainteresovanim licima obezbijedi potpun odgovor na određena pitanja, izostavljajući bilo koje podatke koji mogu omogućiti identifikaciju obveznika indirektnih poreza koji je uključen u predmetna pitanja ili odgovore.

(3) Obavještavanje i informisanje iz st. (1) i (2) ovog člana može se obavljati i elektronskim putem.

Član 11

(Obaveze trećih lica)

(1) UIO može zahtijevati od vlasnika prostora koji se koristi za potrebe UIO da omogući korišćenje objekta i opreme koje UIO odredi sa ciljem omogućavanja kontrole robe kako je definisano carinskim propisima.

(2) Pravna i fizička lica i drugi subjekti dužni su da postupaju po zahtjevu ovlašćenog službenog lica i omoguće mu sprovođenje svih mjera i radnji koje ovlašćeno službeno lice preduzima u skladu s ovlašćenjima.

(3) Fizička, pravna lica i subjekti koji nemaju status pravnog lica dužna su da daju na uvid i ustupe bilo koju vrstu podataka, izvještaja i drugih dokaza koji se odnose na indirektne poreze u vezi sa izvršavanjem vlastitih obaveza ili obaveza proisteklih iz njihovih privrednih, profesionalnih ili finansijskih odnosa sa drugim licima.

Član 12

(Obaveza sarađivanja sa UIO)

(1) Fizička lica, pravna lica i svi drugi subjekti odgovorni za postupanje u vezi sa indirektnim porezima dužni su da pruže UIO bilo koju vrstu podataka, izvještaja, službenih akata i drugih dokaza koji se odnose na indirektne poreze u vezi sa izvršavanjem vlastitih obaveza ili obaveza proisteklih iz njihovih poslovnih odnosa sa drugim licima.

(2) Obaveze iz stava (1) ovog člana izvršavaju se na način i u rokovima propisanim podzakonskim aktima ili u hitnom postupku na zahtjev UIO.

(3) Propisi koji se odnose na zaštitu tajnosti poslovanja banaka ili odredbe drugih zakona koji obavezuju subjekte iz stava (1) ovog člana u njihovom radu ne sprečavaju davanje informacija za potrebe UIO.

Član 13

(Obaveze organa na informisanje i saradnju)

(1) Organi bilo kojeg nivoa vlasti, javne korporacije i preduzeća, ustanove i druga pravna lica koja po zakonu primjenjuju javna ovlašćenja dužni su da pruže UIO bilo koju vrstu podataka, izvještaja i drugih dokaza koji se odnose na indirektne poreze koje UIO može da traži pojedinačnim ili opštim aktima.

(2) UIO će pomoći drugim javnim organima u informisanju njihovih službenika o pravnom položaju UIO i nadležnostima, pravima i ovlašćenjima zaposlenih.

(3) Organi iz stava (1) ovog člana dužni su da pružaju pomoć, podršku i zaštitu UIO i njegovim zaposlenim.

(4) Pravosudni organi po službenoj dužnosti, ili na zahtjev UIO, pružaju bilo koju raspoloživu informaciju koja se odnosi na indirektne poreze ili koja se može pojaviti u postupku, osim ako se radi o specifičnom predmetu koji pravosudni organ odredi.

(5) UIO ostvaruje punu saradnju sa Državnom graničnom službom BiH, Državnom agencijom za istrage i zaštitu BiH, Obavještajno-bezbjednosnom agencijom BiH, policijskim organima i drugim nadležnim organima Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

(6) Službenici u državnoj upravi na bilo kojem nivou vlasti dužni su da sarađuju sa UIO u smislu pružanja informacija za potrebe UIO, osim kada pružanje informacija ne bi bilo u skladu sa tajnošću korespondencije i za uspješno okončanje istrage u krivičnom postupku.

(7) Sve informacije koje su po svojoj prirodi povjerljive ili koje su dostavljene kao povjerljive čuvaju se kao službena tajna u skladu sa zakonom. Svako davanje takve informacije ili podatka neovlašćenom licu podliježe odgovarajućem disciplinskom, prekršajnom ili krivičnom postupku. Ova obaveza ne prestaje prestankom radnog odnosa u UIO.

Član 14

(Koordinacija pregleda robe)

Pregled robe i prevoznih sredstava pod carinskim nadzorom i carinskom plombom od drugih inspekcijskih ili državnih organa ne može se obavljati bez prisustva ovlašćenih lica UIO.

Član 15

(Akti o indirektnom oporezivanju)

(1) UIO i, ako je predviđeno zakonom, Odbor donose podzakonske akte, naredbe, uputstva i instrukcije u vezi sa primjenom propisa o indirektnom oporezivanju.

(2) Akti iz stava (1) ovog člana objavljuju se u “Službenom glasniku BiH” i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Član 16

(Analogno tumačenje, zloupotreba zakona o indirektnom oporezivanju i “pro forma” radnji)

(1) Propisi o indirektnom oporezivanju ne mogu se tumačiti primjenom analogije, osim ako to zakonom nije izričito predviđeno.

(2) Radnje koje su preduzete radi izbjegavanja ili zloupotrebe propisa o indirektnom oporezivanju, ili imaju za posljedicu izbjegavanje ili zloupotrebu ovih propisa, ne mogu dovesti do izbjegavanja i zloupotrebe propisa o indirektnom oporezivanju.

(3) U slučajevima “pro forma” radnji, dati predmet oporezivanja smatra se onim što on stvarno predstavlja, bez obzira kako ga strane u prometu nazivaju.

Član 17

(Mišljenje UIO)

(1) UIO može davati mišljenje obvezniku indirektnih poreza u vezi sa bitnim pitanjima koja se odnose na indirektne poreze, u skladu sa postupkom propisanim Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja.

(2) Mišljenje iz stava (1) ovog člana daje se u skladu sa zakonom i aktima iz člana 15. stav (1) ovog zakona.

Član 18

(Registracija)

(1) Za obveznike indirektnih poreza vodi se jedinstveni registar.

(2) Obveznici indirektnih poreza dužni su da se registruju na način i u roku koji je utvrđen zakonom i podzakonskim aktom.

(3) Po izvršenom postupku registracije, UIO izdaje uvjerenje o registraciji/upisu.

Član 19

(Identifikacioni broj)

(1) Obvezniku indirektnih poreza dodjeljuje se identifikacioni broj u skladu sa zakonom.

(2) Identifikacioni broj obveznika indirektnih poreza je jedinstven i jedini je broj tog lica u svrhu indirektnih poreza i za sve organizacione jedinice UIO.

GLAVA III – ORGANIZACIJA I NAČIN RADA UIO

Član 20

(Organizacija)

(1) Poslove iz svoje nadležnosti UIO vrši u sjedištu uprave (u daljem tekstu: Središnji ured/Glavna kancelarija/Glavni ured), regionalnim centrima, koji se nalaze u Banjoj Luci, Mostaru, Sarajevu i Tuzli i drugim organizacionim jedinicama.

(2) Organizaciona struktura UIO određuje se tako da obezbijedi efikasno izvršavanje poslova iz nadležnosti UIO.

(3) Način osnivanja organizacionih jedinica, sjedište i područje za koje se osnivaju, organizacija i njihov djelokrug rada, detaljnije se uređuju Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji koji donosi i objavljuje direktor uz prethodno odobrenje Odbora, a u skladu s ekonomskim principima.

Član 21

(Glavna kancelarija)

(1) Glavna kancelarija u okviru nadležnosti iz člana 7. ovog zakona obavlja poslove:

a) organizuje rad UIO, prati, proučava i unapređuje njen rad i razvoj, te preduzima dodatne mjere za njeno pravilno i efikasno funkcionisanje;

b) vrši nadzor i kontrolu rada regionalnih centara i drugih organizacionih jedinica i obezbeđuje jednoobraznu primjenu zakonskih propisa;

c) odlučuje o organizovanju posebnih radnih tijela i komisija za vršenje povremenih stručnih i tehničkih poslova za potrebe UIO;

d) vodi drugostepeni upravni postupak i prvostepeni upravni postupak kad je to određeno zakonom ili drugim propisom;

e) vodi jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza i dodjeljuje im odgovarajući identifikacioni broj u postupku registracije;

f) vodi jedinstveni račun i vrši naplatu prihoda po osnovu indirektnih poreza, doznačavanje i raspodjelu prihoda po osnovu indirektnih poreza na način regulisan posebnim zakonom;

g) vodi knjigovodstvenu evidenciju o obavezama po osnovu indirektnih poreza;

h) izdaje poreske, kontrolne markice ili druge oznake za obilježavanje, praćenje proizvodnje, prometa i upotrebe pojedinih proizvoda u skladu sa zakonskim propisima;

i) prikuplja i obrađuje podatke o utvrđenim i naplaćenim porezima i predlaže Odboru izmjene poreskih i drugih propisa i poreske politike indirektnih poreza;

j) vrši kontrolu poštovanja propisa o indirektnom oporezivanju kod velikih poreskih obveznika;

k) razvija, unapređuje i održava jedinstveni informacioni sistem indirektnih poreza;

l) ostvaruje saradnju sa preduzećima, privrednim komorama i stručnim udruženjima, drugim pravnim i fizičkim licima i pruža pomoć u primjeni propisa o indirektnom oporezivanju;

m) daje mišljenja o primjeni propisa o indirektnom oporezivanju;

n) predlaže i uz odobrenje Odbora realizuje programe dugoročnog kadrovskog, stručnog i tehničkog unapređenja UIO, priprema i realizuje godišnje planove i stvara uslove za uspješno izvršavanje poslova i zadataka UIO;

o) prati primjenu međunarodnih ugovora i sporazuma iz oblasti indirektnih poreza;

p) ostvaruje saradnju sa drugim državnim institucijama, a po odobrenju Odbora usaglašava određena pitanja od značaja za primjenu propisa o indirektnom oporezivanju;

r) ostvaruje saradnju sa carinskim i poreskim službama drugih država i međunarodnim organizacijama;

s) obavlja i druge poslove iz nadležnosti UIO, na način utvrđen Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i drugim podzakonskim aktima.

Član 22

(Regionalni centri)

(1) Regionalni centri u okviru nadležnosti utvrđene u članu 7. ovog zakona, neposredno ili putem svojih organizacionih jedinica:

a) vrše carinski nadzor nad robom, putnicima i prevoznim sredstvima;

b) vrše carinjenje robe, obračun i naplatu prihoda;

c) vrše kontrolu robe čiji je uvoz, odnosno izvoz posebno regulisan;

d) vrše devizno-valutnu kontrolu u međunarodnom putničkom i pograničnom prometu sa inostranstvom;

e) sprečavaju, otkrivaju i istražuju carinske, poreske i druge prekršaje u vezi sa indirektnim oporezivanjem, te u skladu sa uputstvima nadležnog tužioca vode aktivnosti u vezi sa istragom krivičnih djela vezanih za indirektno oporezivanje;

f) vode prvostepeni upravni postupak;

g) vrše kontrolu sprovedenih postupaka iz svoje nadležnosti;

h) ostvaruju saradnju sa drugim organima koji imaju određene nadležnosti u kontroli prelaska granica;

i) vrše naknadnu naplatu i povrat naplaćenih indirektnih poreza;

j) vrše kontrolu porijekla robe, ovjeravaju i vode evidenciju o porijeklu robe;

k) obavljaju provjeru, ograničenu provjeru i kontrolu poreskih obveznika indirektnih poreza, u slučajevima kada kontrolu ne vrši Središnji ured/Glavna kancelarija/Glavni ured;

l) sprovode postupak prinudne naplate;

m) izdaju uvjerenje o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju;

n) obavljaju i druge poslove iz nadležnosti UIO, na način utvrđen Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i drugim podzakonskim aktima.

Član 23

(Organizacione jedinice regionalnog centra)

Organizacione jedinice regionalnog centra su carinske ispostave, carinski referati i druge organizacione jedinice utvrđene Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji koje se osnivaju u privrednim i saobraćajnim centrima i graničnim prelazima.

GLAVA IV – RUKOVOĐENjE UIO

Član 24

(Direktor)

(1) UIO rukovodi direktor, čije su dužnosti i odgovornosti utvrđene Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini, Zakonom o upravi i ovim zakonom.

(2) Direktor je odgovoran za cjelokupan, jedinstven, ujednačen i efikasan rad UIO.

Član 25

(Ovlašćenja direktora)

(1) Direktor zastupa i predstavlja UIO, organizuje i obezbjeđuje zakonito, pravilno i efikasno obavljanje poslova iz oblasti indirektnog oporezivanja.

(2) Direktor nalaže postupanje zaposlenih u određenim situacijama, radi obezbjeđenja jednistvenog sprovođenja propisa o indirektnom oporezivanju.

(3) Direktor, uz saglasnost Odbora, posebnim aktom utvrđuje kriterijume koji će biti osnov za određivanje kategorije velikih poreskih obveznika.

(4) Direktor donosi odluke o pravima i obavezama zaposlenih iz radnog odnosa.

(5) Direktor donosi odluku o radnom vremenu u UIO, s tim da ukupan fond radnih sati zaposlenog mora biti u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. Direktor može odrediti posebne radne sate za zaposlene, zavisno od potreba službe i izvršenja određenih dužnosti, kao i kada bi zaposleni trebalo da budu na raspolaganju radi izvršavanja posebnih dužnosti.

(6) Direktor u pisanoj formi može prenijeti određena ovlašćenja na određene zaposlene, koji mogu dalje prenijeti ovlašćenja na drugog zaposlenog koja im je prenio direktor.

(7) Direktor je dužan da preduzme mjere radi utvrđivanja neprimjerenog ponašanja kršenja dužnosti zaposlenog.

Član 26

(Operativni rukovodioci)

(1) Direktor postavlja i razrješava operativne rukovodioce u UIO u skladu sa Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja. Operativni rukovodioci imaju status pomoćnika direktora za određeni sektor.

(2) Pomoćnici direktora pomažu direktoru u izvršenju njegovih prava i dužnosti u vezi sa rukovođenjem određenim sektorom, obavljaju poslove utvrđene Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i odgovorni su direktoru za svoj rad i rad sektora.

Član 27

(Rukovođenje u regionalnim centrima)

Organizacionim jedinicama u regionalnom centru rukovode rukovodioci organizacionih jedinica koji za svoj rad i rad organizacione jedinice u regionalnom centru odgovaraju načelniku odjeljenja, pomoćniku direktora određenog sektora i direktoru.

Član 28

(Stručni kolegijum, radna tijela i komisije)

Radi razmatranja i rješavanja određenih pitanja iz nadležnosti UIO, direktor UIO osniva stručni kolegijum UIO, savjetodavno tijelo, radna tijela i komisije čiji se djelokrug i način rada određuje Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

GLAVA V – POSEBNA PRAVA I OBAVEZE OVLAŠĆENIH SLUŽBENIH LICA UIO

Član 29

(Prava i obaveze ovlašćenih službenih lica)

(1) Ovlašćeno službeno lice UIO, u okviru svojih ovlašćenja utvrđenih zakonima Bosne i Hercegovine, ima pravo i obavezu da:

a) zahtijeva pomoć od policijskih i vojnih organa, kada je to neophodno radi sprečavanja ili otkrivanja krivičnih djela i prekršaja;

b) zahtijeva od lica koja mogu pružiti pomoć prilikom prikupljanja potrebnih informacija da svjedoče ili daju informacije, daju na uvid i ustupe dokumentaciju, omoguće njeno kopiranje, pruže i druge dokaze koje posjeduju ili koji su pod njihovom kontrolom i da traže da navedene radnje izvrše drugi ovlašćeni organi;

c) sa drugim organima razmjenjuje informacije u vezi sa postupcima;

d) u objektima i u drugim prostorijama poreskog obveznika ili drugog lica izvrši uvid u poslovne knjige, dokumentaciju i podatke pohranjene u kompjuteru, zahtijeva kopiranje dokumentacije, u toku i nakon okončanog postupka za sva pitanja naplate indirektnih poreza;

e) zaustavi prevozno sredstvo unutar carinskog područja, stupi u njega, izvrši pregled prevoznog sredstva i robe, pregled dokumentacije i po potrebi je izuzme i kopira, izvrši identifikaciju lica zatečenih u prevoznom sredstvu, da stupi u prostorije aerodroma, luke, željezničke i autobuske stanice, izvrši pregled svih prostorija u njima i druge radnje navedene u ovoj tački, a u slučaju potrebe, izvrši nasilno otvaranje sredstava odnosno objekata i prostorija;

f) privremeno oduzme robu i prevozno sredstvo u skladu sa zakonom i dokumente koji se odnose na tu robu i prevozno sredstvo;

g) privremeno zadrži robu i prevozno sredstvo nad kojima nije sproveden postupak ili nije sproveden u skladu sa zakonskim propisima;

h) spriječi polazak prevoznog sredstva za koje se sumnja da namjerava da napusti carinsko područje prije završetka propisanog postupka i/ili da zadrži dokumente;

i) vrši kontrolu lica koja dolaze ili napuštaju carinsko područje, slobodnu zonu ili carinsko skladište ili ostaju u tranzitnom području luka ili aerodroma, vrši identifikaciju lica, zahtijeva prijavu i predočavanje njihovog ličnog prtljaga, izvrši pregled ličnog prtljaga, a po potrebi i njegov pretres;

j) izvrši pretres lica koja dolaze ili napuštaju carinsko područje, slobodnu zonu ili carinsko skladište ili ostaju u tranzitnom području luka ili aerodroma, ako postoje osnovi sumnje o prikrivanju robe koja podliježe carinskom nadzoru, pri čemu ovlašćeno lice pretresa lice u odvojenoj prostoriji u prisustvu svjedoka, koji moraju biti istog pola kao lice nad kojim se vrši pretres, o čemu se sačinjava zapisnik koji potpisuju ovlašćeno lice, lice nad kojim se vrši pretres i svjedok;

k) izvrši pregled robe i da zahtijeva od poreskog obveznika pružanje potrebne pomoći u skladu sa zakonom i zakonskim propisima;

l) besplatno uzme uzorak robe koja podliježe nadzoru radi laboratorijske analize i drugih ispitivanja;

m) stavi obilježje na robu koja podliježe nadzoru, kao i na prevozno sredstvo, carinsko skladište i drugi prostor u kojem se ta roba nalazi, radi obezbjeđivanja identiteta robe i njene identičnosti;

n) zatvori, zapečati i oslobodi od lica i stvari mjesta i prostore gdje se vrši utovar, istovar, skladištenje ili pregled robe i prevozna sredstva, ako je to potrebno za vršenje nadzora, ili da ograniči kretanje na takvim mjestima, prostorima ili prevoznim sredstvima;

o) unutar carinskog područja, kada je to potrebno radi primjene mjera nadzora, odredi mjesto i kontroliše pravac kretanja robe i/ili pratnju robe;

p) vrši naplatu novčane kazne u skladu sa zakonom;

r) upotrijebi opravdanu silu kada je to potrebno za izvršavanje njegovih službenih dužnosti;

s) nosi lako oružje;

t) obavlja inspekcijski nadzor, izvršava prinudnu naplatu indirektnih poreza i na drugi način primjenjuje ovlašćenja u skladu sa zakonom;

u) utvrđuje poreski dug obveznika na osnovu njegovih poslovnih knjiga i evidencija i drugih dokaza, uključujući sve činjenice na osnovu indicija;

v) izuzme knjige i evidencije i druge predmete potrebne za sprovođenje i izvršavanje poreskih zakona;

z) privremeno oduzme robu i predmete poreskog obveznika u svrhu naplate poreskih dugova, kada postoji osnovana sumnja da je naplata duga neizvjesna i da prijavi poreske prekršaje;

aa) dostavlja informacije organima koji nisu nadležni za poreze i da od njih traži da okončaju ili odbiju izdavanje ili obnavljanje dozvole poreskim obveznicima koji nisu izmirili svoju obavezu, a postoji vjerovatnoća da dug neće biti izmiren;

bb) da koristi i druga ovlašćenja utvrđena zakonom.

(2) Bliže propise o ovlašćenjima i ovlašćenim službenim licima za preduzimanje mjera i radnji iz stava (1) ovog člana donosi Odbor na predlog direktora UIO.

Član 30

(Shodna primjena zakona)

Na ovlašćena službena lica pri izvršavanju dužnosti i obaveza u vezi sa krivičnim postupcima shodno se primjenjuju odredbe zakona koji regulišu krivične postupke u Bosni i Hercegovini.

Član 31

(Nošenje oružja)

(1) Ovlašćeno službeno lice UIO može da upotrijebi opravdanu silu kad je to neophodno za vršenje njegove službene dužnosti, te da nosi lako oružje ako je to predviđeno zakonom ili podzakonskim aktom.

(2) Ovlašćeno službeno lice prije dobijanja odobrenja za nošenje lakog oružja mora da zadovolji psihofizičko testiranje u vezi sa uslovima za nošenje oružja, prođe odgovarajuću obuku i dobije certifikat od nadležnog organa.

(3) Odobrenje za nošenje lakog oružja mora se obnavljati svakih 12 mjeseci.

(4) Ako ovlašćeno službeno lice ne ispuni uslove iz st. (2) i (3) ovog člana, biće raspoređeno na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i sposobnosti.

(5) Odbor, na predlog direktora, donosi bliže propise o načinu nošenja i upotrebi lakog oružja, izdavanju odobrenja, ovlašćenjima i obuci lica za nošenje lakog oružja.

Član 32

(Odgovornost ovlašćenih službenih lica)

(1) Prilikom preduzimanja radnji u skladu sa ovlašćenjima iz čl. 29. i 30. ovog zakona, ovlašćeno službeno lice dužno je da vodi računa da ne prouzrokuje veću štetu nego što je neophodna da bi se postigla njihova svrha.

(2) O upotrebi sile propisane ovim zakonom, ovlašćeno službeno lice je dužno da odmah po završetku službe podnese pisani izvještaj neposrednom rukovodiocu. Neposredni rukovodilac izvještaj o navedenom slučaju dostavlja Odjeljenju za internu reviziju UIO, koje ispituje opravdanost upotrebe sile.

(3) Ako Odjeljenje za internu reviziju ocijeni da je upotreba sile bila opravdana i u granicama neophodnog, izvještaj o tome dostavlja rukovodiocu ovlašćenog službenog lica. Ako Odjeljenje za internu reviziju ocijeni da je upotreba sile bila neopravdana ili da je pri njenoj upotrebi prekoračena granica neophodnog, biće preduzete dalje radnje za utvrđivanje disciplinske i drugih oblika odgovornosti ovlašćenog službenog lica, u skladu sa važećim zakonima.

(4) Ovlašćeno službeno lice ne može se smatrati odgovornim u građanskopravnom postupku za štetu pričinjenu drugim licima, ako djeluje u okviru svojih ovlašćenja. U slučaju nastanka štete, tužba se može podnijeti protiv Bosne i Hercegovine.

(5) UIO će zaštititi ovlašćeno službeno lice u postupcima koji se vode protiv njega za radnje koje je obavio u skladu sa zakonom, pri korišćenju svojih ovlašćenja.

(6) Ovlašćena službena lica su odgovorna disciplinski, prekršajno i krivično za štetu koju na radu prouzrokuju prekoračenjem službenih ovlašćenja ili krajnjom nepažnjom.

(7) Disciplinski, prekršajni ili krivični postupak iz stava (4) ovog člana pokreće UIO, po službenoj dužnosti.

Član 33

(Kontrola indirektnih poreza)

(1) Osim ako nije drugačije predviđeno zakonom, kontrola je ispitivanje i utvrđivanje tačne poreske obaveze obveznika indirektnih poreza od inspektora i drugih lica UIO ovlašćenih za poslove kontrole.

(2) Predmet kontrole može biti svako lice koje ima obaveze po osnovu indirektnih poreza.

(3) Kontrolu obveznika indirektnih poreza vrše lica sa posebnim ovlašćenjima – inspektori, u skladu sa zakonom.

(4) U određenim slučajevima, direktor UIO može ovlastiti i druga lica da privremeno obavljaju poslove kontrole.

(5) Lica iz st. (3) i (4) ovog člana imaju nadležnost da obavljaju poslove kontrole lica koja imaju obaveze po osnovu indirektnih poreza, odnosno posjeduju komercijalnu robu na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.

(6) U okviru svojih nadležnosti, inspektor ima pravo da:

a) vrši kontrolu ispravnosti, blagovremenosti, tačnosti i urednosti obračunavanja i plaćanja indirektnih poreza;

b) vrši kontrolu ispunjavanja drugih obaveza u skladu sa ovim i drugim zakonima o indirektnom oporezivanju;

c) otkriva, obračunava i nalaže uplatu obaveza indirektnih poreza po osnovu neprijavljene obaveze;

d) otkriva, istražuje, sprečava i prijavljuje krivična djela i prekršaje prema zakonima o indirektnim porezima;

e) privremeno, do pravosnažnosti rješenja o izvršenom prekršaju ili krivičnom djelu oduzme robu koja je predmet prekršaja ili krivičnog djela;

f) i druga prava u skladu sa zakonom.

(7) Inspektor ima službenu legitimaciju kojom dokazuje identitet i ovlašćenja predviđena zakonom.

GLAVA VI – RADNI ODNOSI ZAPOSLENIH U UIO

Član 34

(Opšte odredbe o radnim odnosima)

(1) Zaposleni u UIO su državni službenici i zaposlenici u skladu sa Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

(2) Radni odnos u UIO zasniva se na principu zakonitosti, javnosti, stručnosti i profesionalne osposobljenosti.

(3) Na državne službenike u UIO primjenjuju se odredbe Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom i Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini.

(4) Na zaposlenike se primjenjuju odredbe Zakona o radu u institucijama BiH, osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom ili Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini.

Član 35

(Zdravstveni pregled)

(1) Prije zasnivanja radnog odnosa u UIO, kandidat za postavljenje podnosi uvjerenje da je zdravstveno sposoban za vršenje dužnosti na radnom mjestu na kojem zasniva radni odnos.

(2) Direktor, kada to smatra potrebnim, od zaposlenog može da zatraži da obavi vanredni zdravstveni pregled kako bi se utvrdila njegova psihofizička sposobnost za dalje obavljanje njegovih službenih dužnosti.

(3) U slučaju odsustvovanja zaposlenog zbog bolesti, direktor može bez obzira na ljekarsko uvjerenje koje je izdao ljekar zaposlenog da traži dodatni ljekarski pregled koji će obaviti ljekar, odnosno ljekarska komisija koju za to odredi UIO.

GLAVA VII – DUŽNOSTI I PRAVA ZAPOSLENIH

Član 36

(Dužnosti i obaveze zaposlenih)

(1) Pored dužnosti i obaveza utvrđenih drugim zakonom, zaposleni u UIO ima dužnost i obavezu:

a) tokom vršenja svojih dužnosti i nakon radnog vremena treba da poštuje, primjenjuje ovaj zakon i djeluje u skladu s ovim i drugim zakonom;

b) da fizičkim i pravnim licima, strankama u postupku i javnim institucijama pruži zahtijevanu informaciju, odnosno informaciju za internu upotrebu u skladu sa zakonom i podzakonskim aktom;

c) da poštuje radno vrijeme i da ga koristi za izvršavanje svojih službenih dužnosti;

d) da se stručno usavršava i da što je moguće više iskoristi prednosti koje mu pruža organizovanje aktivnosti za stručno usavršavanje;

e) da ne traži niti prihvata bilo kakvu materijalnu korist za ispunjavanje svojih službenih dužnosti;

f) da koristi imovinu i opremu koja mu je dodijeljena za izvršavanje njihovih obaveza na ispravan način, i da tu imovinu i opremu ne koristi u privatne svrhe;

g) da se ponaša u skladu sa Kodeksom ponašanja;

h) da vrši poslove koji su predviđeni opisom radnog mjesta, te druge zadatke povjerene od rukovodioca;

i) ispunjava ostale dužnosti i obaveze u skladu sa zakonom.

(2) Nepoštovanje dužnosti i obaveza propisanih ovim članom ima za posljedicu disciplinsku odgovornost zaposlenog.

Član 37

(Tajnost i povjerljivost podataka)

(1) Zaposleni koji ima pristup ili je u posjedu službene tajne, odnosno povjerljivih podataka, dužan je da takve podatke čuva i spriječi njihovo odavanje i zloupotrebu.

(2) Zaposleni podatke iz stava (1) ovog člana ne smije da oda licu koje nije ovlašćeno da ih primi, niti ih može koristiti za sticanje lične ili druge koristi.

(3) Nepoštovanje odredaba ovog člana može imati za posljedicu disciplinsku odgovornost.

Član 38

(Kodeks ponašanja)

(1) Direktor donosi Kodeks ponašanja zaposlenih u UIO (u daljem tekstu: Kodeks) koji utvrđuje pravila ponašanja zaposlenih tokom i van radnog vremena.

(2) Kodeksom se propisuju i daju smjernice kako zaposleni treba da se ponaša u odnosima sa fizičkim i pravnim licima, kolegama, rukovodiocima i personalom koji mu je podređen, kao i prema drugim zaposlenim.

(3) Kodeks je dostupan svakom zaposlenom u UIO.

(4) Zaposleni prolaze program obuke u vezi sa standardima i primjenom Kodeksa, a neposredni rukovodioci obavezni su da obezbijede njegovu primjenu.

(5) Nepoštovanje Kodeksa ima za posljedicu disciplinsku odgovornost.

(6) Osnovni standardi ponašanja predviđeni Kodeksom koji uključuju odnose s fizičkim i pravnim licima i drugima izvan UIO objavljuju se na odgovarajući način. Fizička i pravna lica ulažu primjedbe na ponašanje zaposlenih koje je suprotno ponašanju utvrđenom u Kodeksu. Postupanje po primjedbi reguliše se posebnim pravilnikom koji donosi direktor.

Član 39

(Prava zaposlenih)

(1) Osim prava utvrđenih drugim zakonom, zaposleni u UIO ima pravo:

a) na zaštitu svog fizičkog i moralnog integriteta od strane države tokom obavljanja službenih dužnosti;

b) da bude unaprijeđen i premješten u skladu sa zakonom;

c) da formira, bude član ili učestvuje u aktivnostima sindikata i stručnog udruženja u skladu sa zakonom;

d) na platu, naknade, nagrade u skladu sa rezultatima rada i ostale beneficije utvrđene zakonom i podzakonskim aktom;

e) da ga UIO, odnosno nadležno ministarstvo, uputi na rad u međunarodnu organizaciju ili instituciju kada se smatra da je to od interesa za Bosnu i Hercegovinu, i da se nakon završetka tog rada vrati na isto ili slično radno mjesto u okviru UIO;

f) na podršku i pomoć u stručnom usavršavanju u vezi sa svojim poslom, a u skladu sa utvrđenim potrebama UIO;

g) da mu se obezbijede odgovarajući uslovi rada, u kojima su rizici po zdravlje i bezbjednost zaposlenog, u pogledu fizičkih i materijalnih uslova, svedeni na najmanju moguću mjeru;

h) da podnosi prigovore koji se odnose na pitanja i okolnosti koje utiču na njegov rad.

(2) Postupak razmatranja prigovora iz tačke h) stava (1) ovog člana utvrđuje se podzakonskim aktom koji donosi direktor.

Član 40

(Imunitet zaposlenih)

(1) Direktor UIO i njegovi pomoćnici ne mogu se smatrati odgovornim u građanskopravnom postupku za bilo koje radnje koje su izvršili u skladu sa zakonom tokom izvršenja zadataka u okviru svojih ovlašćenja.

Član 41

(Izuzeci od prava na štrajk)

Direktor definiše ključne zadatke i minimum rada određenih službi. Zaposleni na tako definisanim zadacima nema pravo na štrajk.

Član 42

(Opšte odredbe o službenom odijelu i službenoj legitimaciji)

(1) Zaposleni koji obavlja poslove i zadatke iz osnovne djelatnosti i drugi zaposleni, kada to zahtijeva priroda posla, nosi službeno odijelo, ima službenu legitimaciju i pravo da koristi druga službena sredstva.

(2) Oblik, kroj i boja službenog odijela, kao i oblik i sadržaj službene legitimacije određuju se podzakonskim aktom koji donosi Odbor na predlog direktora.

Član 43

(Službena legitimacija)

(1) Zaposlenom iz člana 42. stav (1) ovog zakona izdaje se službena legitimacija.

(2) Zaposleni su obavezni da, na zahtjev stranke, u postupku pokažu službenu legitimaciju, a kada poslove i zadatke obavljaju u građanskom odijelu, obavezni su da pokažu službenu legitimaciju prije preduzimanja bilo kakve radnje.

(3) Korišćenje i izdavanje službene legitimacije određuje direktor.

Član 44

(Radno odijelo i zaštitna oprema)

(1) Zaposleni koji obavljaju pregled robe u prevoznim i prenosnim sredstvima, carinskim skladištima i drugim prostorima, carinskim laboratorijama, uređajima za kontrolu robe i putnika i vrše druge stručno-tehničke poslove, imaju pravo na radno odijelo i zaštitnu opremu.

(2) Nošenje i rok upotrebe radnog odijela i zaštitne opreme utvrđuje direktor posebnim aktom.

Član 45

(Nespojivost sa dužnostima zaposlenih u UIO)

(1) Zaposleni ne smije preduzimati aktivnosti ili biti na položaju koji predstavlja sukob interesa ili koji može stvoriti sumnju o sukobu interesa sa izvršavanjem njegovih službenih dužnosti, a naročito:

a) zaposleni i članovi njegove uže porodice ne smiju obavljati aktivnosti u vezi sa spoljnotrgovinskim prometom, a zaposleni ne mogu obavljati ni drugu djelatnost nad kojom UIO vrši kontrolnu funkciju;

b) zaposleni ne smije bez posebnog odobrenja direktora obavljati dodatnu aktivnost van UIO, bez obzira da li za to ostvaruje naknadu ili ne, ako obavljanje takvih aktivnosti dovodi u pitanje nepristrasnost u obavljanju službenih dužnosti. Direktor obavljanje takve djelatnosti odobrava u skladu sa zakonom i podzakonskim aktom;

c) zaposleni ne mogu biti članovi upravnih i drugih odbora političkih stranaka i ne mogu slijediti savjete ili instrukcije političkih stranaka;

d) zaposleni, na zahtjev direktora, sačinjava pisanu izjavu o svojim dodatnim aktivnostima. Te izjave se čuvaju u personalnom dosijeu zaposlenog i dostupne su samo ovlašćenim licima za potrebe UIO;

(2) Nepoštovanje odredaba stava (1) ovog člana ima za posljedicu disciplinsku odgovornost zaposlenog.

Član 46

(Uslov nepristrasnosti)

(1) U izvršavanju svojih dužnosti, prilikom rada sa fizičkim odnosno pravnim licima, zaposleni postupaju nepristrasno, i to se mora jasno odražavati u njihovom radu.

(2) Zaposleni koji prilikom obavljanja svojih dužnosti uoči da mu je lice koje učestvuje u vlasništvu ili upravljanju pravnim subjektom, odnosno koje nastupa kao pojedinac poznato iz rodbinskih veza ili prijateljstva, mora o toj činjenici obavijestiti svog neposrednog rukovodioca.

(3) Na način iz stava (2) ovog člana postupa zaposleni i ako ima i neki drugi interes, a u vezi sa kojim mora preduzeti neku radnju u skladu sa ovim i drugim zakonima.

(4) U slučajevima iz st. (2) i (3) ovog člana neposredni rukovodilac treba da preduzme sve potrebne radnje da zaštiti ugled UIO i njegovog personala i obezbijedi nepristrasnost, odnosno nepostojanje nagovještaja pristrasnosti.

(5) Nepoštovanje odredaba ovog člana ima za posljedicu disciplinsku odgovornost zaposlenog.

Član 47

(Izjava o imovini i djelatnostima)

(1) Prilikom zasnivanja radnog odnosa u UIO i na početku svake kalendarske godine, zaposleni popunjava obrazac o svojoj i imovini članova uže porodice, o svojim aktivnostima, djelatnostima i funkcijama koje obavljaju članovi uže porodice i potpisuje pismenu izjavu kojom se odobrava provjeravanje tačnosti datih informacija.

(2) Obrazac izjave iz stava (1) ovog člana propisuje direktor UIO.

(3) Obrazac izjave iz stava (1) ovog člana čuva se u personalnom dosijeu zaposlenog i dostupan je samo ovlašćenim licima u UIO.

(4) Nepoštovanje odredaba ovog člana ima za posljedicu disciplinsku odgovornost zaposlenog.

GLAVA VIII – UPRAVLjANjE LjUDSKIM POTENCIJALIMA

Član 48

(Opšta odredba)

Organizaciona jedinica Odsjek za upravljanje ljudskim potencijalima odgovorna je za obezbjeđenje primjene procedura, sistema i politika predviđenih zakonom, a u koordinaciji s operativnim rukovodiocima.

Član 49

(Evidencija zaposlenih)

(1) Organizaciona jedinica Odsjek za upravljanje ljudskim potencijalima vodi evidenciju relevantnih profesionalnih i ličnih podataka svih zaposlenih.

(2) Podaci, koji mogu biti i u elektronskom obliku, bezbjedno su pohranjeni, u skladu sa propisima o zaštiti podataka.

(3) Podaci iz evidencije su povjerljivi i mogu se koristiti za potrebe UIO i dostavljati nadležnim organima u skladu sa zakonom. Svaki zaposleni ima pravo pristupa podacima iz evidencije koja se o njemu vodi.

(4) Podaci u evidenciji koji se odnose na disciplinsku odgovornost brišu se iz evidencije nakon tri godine ako se radi o lakšoj povredi službene dužnosti, odnosno sedam godina ako se radi o težoj povredi službene dužnosti, pod uslovom da u tom periodu nije učinjena nova povreda službene dužnosti. U slučaju prestanka radnog odnosa, podaci o disciplinskoj odgovornosti čuvaju se trajno. Pravila i postupak u vezi sa čuvanjem drugih podataka uređuju se podzakonskim aktom koji donosi direktor.

Član 50

(Opšte odredbe o ocjeni rada)

(1) Ocjena rada odražava rezultate rada zaposlenog koji su pokazani u obavljanju službenih dužnosti, kao i njegove sposobnosti. Rad zaposlenog ocjenjuje se najmanje svakih 12 mjeseci, a vrši se putem standardnih obrazaca koje propisuje direktor. Za svakog zaposlenog utvrđuje se ukupna ocjena rada prema jedinstvenom sistemu ocjenjivanja za rezultate ostvarene tokom izvještajnog perioda, prema utvrđenim standardima rada.

(2) Ocjena rada zaposlenog može se koristiti za:

a) nagrađivanje prema rezultatima rada;

b) raspoređivanje na drugo radno mjesto, odnosno drugu kategoriju u okviru radnog mjesta;

c) utvrđivanje potreba za individualnom obukom;

d) utvrđivanje nezadovoljavajućeg i neefikasnog rada;

e) utvrđivanje da li zaposleni koji je na probnom radu ispunjava zahtjeve posla, prije potvrđivanja njegovog postavljenja.

(3) Zaposlenom se dostavlja primjerak ocjene rada na koju on ima pravo prigovora.

(4) Podzakonskim aktom može se odrediti da se ocjenjivanje rada obavlja i u periodu kraćem od 12 mjeseci, a u slučaju probnog rada i nezadovoljavajućih rezultata u radu, može se obavljati i vandredno ocjenjivanje rada.

(5) Ocjena rada čuva se u personalnom dosijeu zaposlenog.

(6) Svi rukovodioci od kojih se zahtijeva da sačine ocjenu rada biće obučeni u skladu sa procedurama i standardima koji se primjenjuju. UIO priprema priručnike za rukovodioce i zaposlene, putem kojih će se upoznati sa procedurama i standardima.

(7) Bliže odredbe o postupku i načinu ocjenjivanja rada uređuju se posebnim pravilnikom koje donosi Odbor na predlog direktora.

Član 51

(Negativna ocjena rada)

(1) Ako je ocjena rada negativna, zaposleni se, prema procjeni nadređenog rukovodioca, upućuje na potrebnu dodatnu obuku i podršku od strane nadređenog, da bi postigao zadovoljavajuće standarde u radu.

(2) Ako bude upućen na dodatnu obuku i podršku iz stava (1) ovog člana, zaposlenom će biti ostavljen rok za postizanje zadovoljavajućeg standarda u radu, koji ne može biti duži od šest mjeseci.

(3) Ako i nakon obuke iz stava (1) ovog člana u narednom periodu ocjenjivanja ne postigne zadovoljavajuće rezultate, zaposlenom prestaje radni odnos.

Član 52

(Probni rad)

(1) Probni rad je period uvođenja u posao zaposlenog tokom kojeg se vrši ocjena radnih sposobnosti. Probni rad određuje se zaposlenom koji prvi put zasniva radni odnos u UIO, odnosno zaposlenom koji je unaprijeđen, osim unapređenja državnog službenika u višu kategoriju radnog mjesta.

(2) Za državne službenike probni rad traje šest mjeseci. Izuzetno, neposredni rukovodilac može odlučiti da probni rad produži za još šest mjeseci.

(3) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, državni službenik koji je obavljao iste ili slične poslove na bilo kojem nivou vlasti ne podliježe probnom radu.

(4) Za zaposlenike probni rad traje šest mjeseci.

(5) Period probnog rada može se produžiti ako je zaposleni na probnom radu duže opravdano odsustvovao s posla.

(6) Izuzetno od odredaba st. (2) i (4) ovog člana probni rad može trajati i kraće od šest mjeseci ako i ranije postane očigledno da zasposleni ne može zadovoljiti zahtjeve radnog mjesta.

(7) Zaposlenom iz st. (2) i (4) ovog člana odrediće se supervizor i omogućiti stručno usavršavanje za određeno radno mjesto.

(8) Neposredni rukovodilac ocjenjuje rad zaposlenog poslije isteka perioda probnog rada. Ako ocjena o radu zaposlenog zadovoljava, neposredni rukovodilac predlaže potvrđivanje postavljenja zaposlenog. Ako ocjena o radu zaposlenog ne zadovoljava, neposredni rukovodilac predlaže prestanak radnog odnosa.

(9) Postupak i kriterijumi za ocjenu rada zaposlenih na probnom radu određuju se pravilnikom koji donosi direktor.

Član 53

(Pripravnici i stažisti)

(1) UIO može zapošljavati pripravnike na radna mjesta državnih službenika i zaposlenika. Pripravnički staž traje šest mjeseci za pripravnike sa srednjom stručnom spremom, odnosno 12 mjeseci za pripravnike sa visokom stručnom spremom.

(2) UIO zapošljava stažiste na radna mjesta državnog službenika putem konkursa na period koji ne može biti duži od dvije godine.

(3) Pripravnik koji se zapošljava na radnom mjestu državnog službenika, poslije isteka pripravničkog staža polaže stručni ispit.

(4) Pripravnik koji se zapošljava na radnom mjestu zaposlenika, poslije isteka pripravničkog staža polaže stručni ispit. Pripravnik koji položi stručni ispit, i ako postoji potreba za popunjavanjem radnog mjesta, zasnovaće radni odnos u skladu sa Zakonom o radu u institucijama Bosne i Hercegovine.

(5) Pripravniku koji ne položi sručni ispit, pripravniku za čijim radom ne postoji potreba nakon položenog stručnog ispita, odnosno stažisti, radni odnos prestaje istekom pripravničkog staža, odnosno perioda na koji je zaposlen kao stažista.

(6) Na pripravnike i stažiste u toku trajanja pripravničkog staža i stažiranja primjenjivaće se odredbe ovog zakona.

Član 54

(Premještaj)

(1) U UIO se može vršiti premještaj zaposlenog na isto ili slično radno mjesto u skladu sa objektivno utvrđenim potrebama službe.

(2) Odluku o premještaju donosi direktor UIO.

(3) Postupak premještaja uređuje se podzakonskim aktom koji donosi direktor.

Član 55

(Stručno obrazovanje zaposlenih)

UIO obezbjeđuje stručno obrazovanje zaposlenom prema utvrđenim potrebama i prioritetima. Zaposleni ima pravo i obavezu da neprestano radi na svom stručnom obrazovanju i usavršavanju, te da učestvuje u svim oblicima obrazovnih aktivnosti koje organizuje UIO. Strategiju i program stručnog obrazovanja i usavršavanja određuje direktor.

Član 56

(Stručni ispit)

(1) Zaposleni koji obavljaju poslove iz osnovne djelatnosti UIO polažu poseban stručni ispit za rad na poslovima indirektnih poreza.

(2) Program i način polaganja ispita iz stava (1) ovog člana utvrđuje direktor.

GLAVA IX – DISCIPLINSKA I MATERIJALNA ODGOVORNOST ZAPOSLENIH U UIO

Član 57

(Opšte odredbe o disciplinskoj odgovornosti)

(1) Zaposleni je disciplinski odgovoran za povrede službene dužnosti propisane ovim zakonom i Pravilnikom o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti, a koje su nastale kao posljedica njegove krivice.

(2) Krivična odgovornost ne isključuje disciplinsku odgovornost zaposlenog, ako obilježja tog krivičnog djela istovremeno predstavljaju povredu službene dužnosti.

(3) Oslobađanje od krivične odgovornosti ne podrazumijeva istovremeno oslobađanje od disciplinske odgovornosti.

(4) Pravilnik iz stava (1) ovog člana donosi direktor i njim se uređuje disciplinski postupak, rokovi, lakše povrede službene dužnosti, oblici težih povreda službenih dužnosti iz člana 58. stav (2) ovog zakona, organi za vođenje postupka kao i ostala pitanja disciplinske i materijalne odgovornosti.

Član 58

(Vrste povreda službene dužnosti)

(1) Lakše povrede službene dužnosti utvrđuju se Pravilnikom iz člana 57. ovog zakona.

(2) Teže povrede službene dužnosti su:

a) zloupotreba ili prekoračenje službenih ovlašćenja;

b) neizvršavanje ili nesavjesno, neblagovremeno i nemarno vršenje povjerenih poslova;

c) nepoštovanje pravila utvrđenih Kodeksom ponašanja, koja su predviđena kao teža povreda službene dužnosti;

d) neopravdani izostanak s posla u trajanju dužem od dva dana u mjesecu;

e) teži oblici neprimjerenog ponašanja prema građanima, saradnicima i drugom licima u vršenju službene dužnosti;

f) odavanje službene tajne i povjerljivih podataka, odnosno povreda propisa o njihovom čuvanju;

g) svaka radnja ili propuštanje za koje postoje osnovi sumnje da predstavlja krivično djelo izvršeno na radu ili u vezi sa radom;

h) bavljenje djelatnostima ili radom koje je direktno ili indirektno u suprotnosti sa interesima UIO, a naročito obavljanje bilo koje djelatnosti kod pravnih i fizičkih lica nad kojim UIO vrši kontrolnu funkciju;

i) narušavanje ugleda UIO;

j) prouzrokovanje UIO veće materijalne štete na imovini ili aktivi, namjerno ili iz krajnje nepažnje;

k) odbijanje izvršenja zakonitih naređenja nadređenog;

l) ponavljanje lakših povreda službene dužnosti;

m) zloupotreba prava na odsustvo;

n) izbjegavanje ljekarskih pregleda radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti;

o) drugo ponašanje suprotno odredbama ovog zakona.

(3) Vrste težih povreda službene dužnosti iz stava (1) ovog člana uređuju se Pravilnikom iz člana 57. ovog zakona.

Član 59

(Disciplinske mjere)

Za povrede službene dužnosti zaposlenom se mogu izreći sljedeće disciplinske mjere:

a) usmena opomena;

b) pismena opomena;

c) novčana kazna;

d) degradiranje na niže radno mjesto ili nižu kategoriju u okviru radnog mjesta;

e) prestanak radnog odnosa.

Član 60

(Izricanje disciplinskih mjera)

(1) Za lakše povrede službene dužnosti zaposlenom se mogu izreći disciplinske mjere:

a) usmena opomena;

b) pismena opomena;

c) novčana kazna u iznosu od 5 do 15% od jedne mjesečne plate zaposlenog ostvarene u mjesecu u kojem se mjera izriče.

(2) Za teže povrede službene dužnosti zaposlenom se mogu izreći disciplinske mjere:

a) novčana kazna u visini od 15 do 30% od mjesečne plate zaposlenog ostvarene u mjesecu u kojem se mjera izriče, u trajanju do šest mjeseci;

b) degradiranje na niže radno mjesto ili nižu kategoriju u okviru radnog mjesta;

c) prestanak radnog odnosa.

Član 61

(Disciplinski postupak)

(1) Disciplinske mjere za lakše povrede službene dužnosti izriče nadležni rukovodilac.

(2) Disciplinske mjere za teže povrede službene dužnosti izriče prvostepena disciplinska komisija.

(3) O žalbama zaposlenog na odluke iz st. (1) i (2) ovog člana odlučuje drugostepena disciplinska komisija.

(4) Prvostepenu i drugostepenu disciplinsku komisiju imenuje direktor iz reda zaposlenih u UIO.

Član 62

(Zastarjelost)

(1) Pokretanje disciplinskog postupka za lakšu povredu službene dužnosti zastarijeva u roku od 12 mjeseci od dana činjenja.

(2) Pokretanje disciplinskog postupka za težu povredu službene dužnosti zastarijeva u roku od dvije godine od dana saznanja za povredu i počinioca.

(3) Prvostepeni postupak za lakšu povredu službene dužnosti mora se okončati najkasnije u roku od dva mjeseca od dana pokretanja postupka, odnosno najkasnije u roku od šest mjeseci od dana pokretanja postupka za težu povredu službene dužnosti.

(4) Drugostepeni postupak mora se okončati najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja žalbe drugostepenoj disciplinskoj komisiji.

(5) Zastarjelost za izvršenje disciplinske mjere nastupa po isteku roka od dva mjeseca od dana konačnosti odluke kojom je mjera izrečena.

(6) Ukoliko postoje objektivne okolnosti koje utiču na preduzimanje radnji iz ovog člana, tok zastarjelosti se prekida.

Član 63

(Suspenzija zaposlenog)

(1) Suspenzija je privremeno udaljavanje zaposlenog sa radnog mjesta.

(2) Zaposleni se može suspendovati ako je:

a) pokrenut disciplinski postupak zbog teže povrede službene dužnosti;

b) potvrđena optužnica u krivičnom postupku protiv zaposlenog.

(3) Zaposleni se odmah suspenduje ako:

a) se nalazi u pritvoru;

b) je potvrđena optužnica u krivičnom postupku protiv zaposlenog za krivično djelo učinjeno u vršenju službene dužnosti.

(4) Suspenzija traje dok za to postoje razlozi.

(5) Prilikom donošenja odluke o suspenziji, uzimaju se u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Odlukom se određuje trajanje suspenzije i visina plate koju zaposleni prima za vrijeme njenog trajanja.

(6) Zaposleni kojem po okončanom postupku nije izrečena osuđujuća presuda, odnosno disciplinska mjera za težu povredu službene dužnosti, ima pravo na isplatu razlike do pune plate za vrijeme trajanja suspenzije.

(7) Odluku o suspenziji i vraćanju zaposlenog na radno mjesto donosi direktor. Odluka se dostavlja zaposlenom u pisanom obliku.

Član 64

(Materijalna odgovornost zaposlenog za imovinu UIO i države)

(1) Zaposleni odgovara materijalno za štetu koju na radu ili u vezi sa radom namjerno ili iz krajnje nepažnje prouzrokuje UIO ili trećem licu kojem je UIO namirila štetu.

(2) Postupak za utvrđivanje materijalne odgovornosti uređuje se Pravilnikom iz člana 57. ovog zakona.

GLAVA X – INFORMACIONI SISTEM

Član 65

(Funkcionisanje informacionog sistema)

(1) UIO ima informacioni sistem u okviru kojeg se obezbjeđuje jedinstven način funkcionisanja i praćenja standarda, klasifikacije i nomenklature, kodiranja podataka, tehnička obrada, prenos i iskazivanje podataka. Strategija se definiše u Strategiji informacionih tehnologija UIO i pripadajućim dokumentima, npr. Bezbjednosnoj politici za informacionu tehnologiju.

(2) Informacioni sistemi bave se radom informacione tehnologije i projekata navedenih u Strategiji i pripadajućim dokumentima. Glavne komponente odnose se na obradu carinskih podataka, obradu podataka u vezi sa ostalim porezima za čije je prikupljanje nadležan UIO, obradu podataka u vezi sa sprovođenjem zakona, te povezanih poslovnih procesa (personalna evidencija, itd.).

(3) Program razvoja, unapređenja i modernizacije informacionog sistema donosi UIO.

GLAVA XI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 66

(Revizija ovlašćenja)

Nakon stupanja na snagu ovog zakona preduzeće se sve neophodne radnje da lica iz člana 31. stav (2) budu podvrgnuta reviziji ovlašćenja, testiranju i obuci koji su tim članom predviđeni.

Član 67

(Podzakonski akti)

U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeće se podzakonski akti u skladu sa ovim zakonom.

Član 68

(Prekršajni postupak)

Do potpunog usklađivanja entitetskih zakona o prekršajima sa Zakonom o prekršajima Bosne i Hercegovine, UIO će voditi prekršajni postupak na način regulisan posebnim zakonima.

Član 69

(Stavljanje propisa van snage)

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju da važe Zakon o carinskoj službi Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 7/00, 15/00 i 29/00) i Zakon o carinskoj službi Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 46/00).

Član 70

(Stupanje na snagu)

(1) Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

(2) Zakon će biti objavljen u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Zakon o upravi BiH

ePravo.ba

12. Februara 2020.

ZAKON O UPRAVI

(“Sl. glasnik BiH”, br. 32/2002, 102/2009 i 72/2017)

POGLAVLjE I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuje se organizacija uprave institucija Bosne i Hercegovine u pogledu položaja, uloge, strukture, ovlaštenja i obaveza organa uprave i druga pitanja od značaja za organizaciju i rad tih organa u vršenju poslova uprave.

Član 2

Poslove uprave iz nadležnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) obavljaju ministarstva i upravne organizacije kao samostalne upravne organizacije, upravne organizacije u sastavu ministarstava (u daljnjem tekstu: organi uprave), kao i druge institucije Bosne i Hercegovine osnovane posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave.

Određene poslove uprave mogu obavljati preduzeća, ustanove i druga pravna lica, kad im je zakonom povjereno vršenje javnih ovlašćenja (u daljnjem tekstu: institucije s javnim ovlašćenjima).

Organi uprave obavljaju poslove iz svoje nadležnosti samostalno, u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 3

Organe uprave osniva Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Parlamentarna skupština) na prijedlog Savjeta ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savjet ministara) u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Član 4

Organi uprave, u okviru svoje nadležnosti, obezbjeđuju efikasno i potpuno ostvarivanje prava, sloboda građana predviđenih u Ustavu BiH (u daljem tekstu: Ustav) kao i u aktima navedenim u Aneksu I Ustava.

Organi uprave, u okviru svoje nadležnosti, sarađivaće sa svim međunarodnim mehanizmima za nadgledanje ljudskih prava ustanovljenim za Bosnu i Hercegovinu i nadzornim organima ustanovljenim bilo kojim od međunarodnih sporazuma navedenim u Aneksu I Ustava.

Član 5

U organima uprave u ravnopravnoj upotrebi kao službeni jezici su bosanski, hrvatski i srpski jezik.

U postupcima pred organima uprave stranke se mogu koristiti i drugim jezikom ako taj jezik nije jedan od službenih jezika i to o trošku organa uprave pred kojim se vodi postupak.

Službeno pismo u organima uprave je ćirilica i latinica.

Član 6

Rad organa uprave dostupan je javnosti.

Javnost rada organa uprave može se ograničiti ili isključiti samo u slučajevima utvrđenim zakonom.

Član 7

U organima uprave obezbjeđuje se odgovarajuća nacionalna zastupljenost državnih službenika i zaposlenih u skladu sa nacionalnom strukturom stanovništva, a prema posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini.

Član 8

Bosna i Hercegovina, u skladu sa zakonom, odgovara za štetu koju organ uprave nanese fizičkom ili pravnom licu nezakonitim radom.

Bosna i Hercegovina ima pravo od državnih službenika ili zaposlenih zahtijevati naknadu iznosa koji je isplatila zbog njihovog nezakonitog rada na ime naknade štete, u roku od šest mjeseci od dana kada je nadoknadila štetu, ako je šteta nastala namjerno ili krajnjom nepažnjom državnih službenika, odnosno zaposlenih.

Član 9

Sredstva za rad organa uprave obezbjeđuju se u budžetu institucija BiH i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Budžet).

Sredstva za obavljanje poslova uprave koji se zakonom prenesu na institucije sa javnim ovlaštenjima obezbjeđuju se u Budžetu.

Prihodi koji se ostvare u obavljanju javnih ovlaštenja čine sredstva Budžeta, u skladu sa Zakonom o trezoru institucija Bosne i Hercegovine.

POGLAVLjE II – POSLOVI UPRAVE

Član 10

1. Zajedničke odredbe

Organi uprave u okviru svoje nadležnosti vrše sljedeće poslove:

1) Vode politike razvoja i sprovode zakone i druge propise;

2) vrše upravni nadzor nad sprovođenjem zakona i drugih propisa;

3) donose propise za sprovođenje zakona i drugih propisa;

4) predlažu i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva;

5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti koja se odnose na njihovu nadležnost;

6) obavljaju druge upravne i stručne poslove određene zakonom i drugim propisima.

2. Sprovođenje razvojne politike i zakona i drugih propisa

Član 11

Organi uprave u okviru svojih nadležnosti vode razvojnu politiku koja obuhvata utvrđivanje razvojnih strategija i podsticanje privrednog, socijalnog, kulturnog, sportskog, ekološkog i ukupnog društvenog razvoja.

Organi uprave sprovode zakone i druge propise njihovom neposrednom primjenom, rješavanjem upravnih stvari u upravnom postupku, donošenjem i izvršavanjem rješenja i drugih pojedinačnih akata, preduzimanjem upravnih mjera i upravnih radnji, praćenjem njihovog sprovođenja, davanjem obavještenja, izdavanjem stručnih uputstava i instrukcija za rad, pružanjem stručne pomoći, obavljanjem upravnog nadzora i obavljanjem drugih upravnih poslova iz svoje nadležnosti.

3. Obavljanje upravnog nadzora

Član 12

U obavljanju upravnog nadzora organi uprave nadziru sprovođenje zakona i drugih propisa, kao i zakonitost u radu i postupanju organa uprave i institucija BiH sa javnim ovlaštenjima.

Upravni nadzor iz stava 1. ovog člana obuhvata:

1) nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava u upravnim stvarima;

2) nadzor nad zakonitošću rada institucija sa javnim ovlaštenjima;

3) inspekcijski nadzor.

Član 13

Organi uprave u obavljanju upravnog nadzora, kada su zato ovlašteni zakonom, nadziru zakonitost rada organa uprave i institucija BiH sa javnim ovlaštenjima, a posebno upravnih akata kojima se rješava u upravnim stvarima, i u vezi s tim preduzimaju mjere za koje su ovlašteni zakonom.

Član 13a

Nadzor nad zakonitošću rada institucija s javnim ovlašćenjima organi uprave sprovode rješavanjem u postupku po žalbama, kao i kontrolom ostvarivanja prava i obaveza koja su u skladu sa zakonom prenesene na institucije s javnim ovlašćenjima.

Član 14

Organi uprave u obavljanju inspekcijskog nadzora iz svoje nadležnosti ostvaruju neposredan uvid u zakonitost rada, poslovanja i postupanja organa uprave, preduzeća, ustanova i drugih pravnih i fizičkih lica u vezi sa sprovođenjem zakona i drugih propisa, te preduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlašćeni zakonom, radi usklađivanja utvrđenog stanja sa propisom.

Član 15

Vršenje određenih poslova inspekcijskog nadzora (ekspertize, ispitivanja i sl.) može se zakonom, odnosno podzakonskim aktom povjeriti specijalizovanom pravnom licu, ako su za njihovo obavljanje potrebna posebna stručna znanja (tehničke i druge struke) ili primjena naučnih ili posebnih metoda, koje se mogu obezbijediti samo posebnom opremom (laboratorije i dr.), a za koje ne postoje kadrovske, tehničke i druge mogućnosti da se vrše u organu uprave.

4. Donošenje primjenjivih propisa

Član 16

Rukovodioci organa uprave donose propise s ciljem omogućavanja sprovođenja zakona i drugih propisa iz nadležnosti organa uprave kojim rukovode, kada su za to zakonom ovlašćeni.

5. Predlaganje i davanje preporuka u pogledu zakona i drugih propisa

Član 17

Rukovodioci organa uprave predlažu i daju preporuke u vezi sa propisima iz okvira nadležnosti organa uprave kojim rukovode ili prema zaključku Savjeta ministara.

Član 18

Organi uprave, u pripremi nacrta i predloga zakona i predloga drugih propisa iz svoje nadležnosti, dužni su pribaviti mišljenja nadležnih organa uprave, stalnih tijela Savjeta ministara i stručnih institucija i sprovesti postupak javnih konsultacija, ako je to značajno za definisanje određenih pitanja.

Organi uprave su dužni da u obrazloženju nacrta propisa navedu razloge zbog kojih određeni prijedlozi i sugestije organa i pravnih lica iz stava 1. ovog člana nisu prihvaćeni.

6. Odgovaranje na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti

Član 19

Organi uprave obavezni su pripremati i davati odgovore na pitanja Parlamentarne skupštine, Predsjedništva i Savjeta ministara u vezi sa izvršavanjem zakona i drugih propisa iz svoje nadležnosti kao i o stanju i problemima u oblasti za koju su ti organi osnovani.

7. Obavljanje drugih upravnih i stručnih poslova

Član 20

Organi uprave prate stanje u oblastima za koje su osnovani, a naročito sprovođenje razvojne politike i izvršavanje zakona i drugih propisa, preduzimaju mjere za koje su ovlašteni ili daju preporuke nadležnim organima u cilju izvršavanja zakona i drugih propisa.

Organi uprave prate stanje u oblastima za koje su obrazovani na osnovu podataka koje sami prikupljaju kada su za to ovlašteni zakonom, kao i podataka koje prikupljaju, obrađuju i dostavljaju drugi organi i pravna lica, na zahtjev organa uprave.

Na osnovu podataka iz stava 2. ovog člana organi uprave izrađuju analitičke, informativne i druge materijale, a prilikom izrade tih materijala organi uprave sarađuju međusobno, a po potrebi i sa stručnim i naučnim institucijama.

Član 21

Ako se zakonima i drugim propisima koji se predlažu ili prijedlozima koji su sadržani u analitičkim, informativnim ili drugim materijalima koje pripremaju organi uprave, zahtijevaju materijalni izdaci, organi uprave obavezni su da u obrazloženju tih propisa, kao i analitičkim, informativnim i drugim materijalima, iskažu sredstva koja su potrebna za sprovođenje tih propisa i materijala i odrede izvore iz kojih treba obezbijediti ta sredstva.

POGLAVLjE III – POVJERAVANjE JAVNIH OVLAŠTENjA

Član 22

Institucijama s javnim ovlašćenjima može se zakonom povjeriti obavljanje određenih upravnih i stručnih poslova iz nadležnosti organa uprave. U okviru povjerene nadležnosti institucije s javnim ovlašćenjima odlučuju u pojedinačnim stvarima o određenim pravima i obavezama građana, preduzeća, ustanova i drugih pravnih lica.

Institucijama sa javnim ovlaštenjima ne mogu se povjeravati poslovi inspekcijskog nadzora osim stručnih poslova koji su od značaja za vršenje inspekcijskog nadzora (ekspertize, tehnička ispitivanja i sl.) ako za vršenje tih poslova organi uprave nemaju tehničke i druge uslove.

Član 23

Na institucije sa javnim ovlaštenjima shodno se primjenjuju načela ovog zakona koja se odnose na samostalnost u radu organa uprave, zakonitost njihovog rada, javnost rada organa uprave, upotrebu službenih i ostalih jezika i pisma i druga načela utvrđena u čl. 4, 5, 6, 7. i 8. ovog zakona.

Član 24

Ako institucija sa javnim ovlaštenjima ne vrši povjerene poslove u skladu sa zakonom i drugim propisom, organ uprave koji vrši upravni nadzor obavezan je da pismeno upozori ovlašteni organ te institucije i predloži mu mjere za rješavanje tog pitanja, a prema potrebi, obavezan je da preduzme i druge mjere u okviru svojih prava i dužnosti kako bi se javna ovlaštenja obavljala u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 25

Upravni nadzor nad radom institucija sa javnim ovlaštenjima u obavljanju poslova uprave koji su preneseni na te institucije vrše organi uprave iz upravne oblasti za koju su ti organi osnovani, u skladu sa ovim i drugim zakonom.

Član 26

U vršenju upravnog nadzora nad radom institucija sa javnim ovlaštenjima, nadležni organ uprave ima pravo i dužnost naročito da:

1) provodi inspekcijski nadzor i u okviru svoje nadležnosti obezbjeđuje zakonito i blagovremeno obavljanje poslova;

2) rješava po žalbama protiv donesenih upravnih akata u vršenju povjerenih javnih ovlaštenja, kada je to utvrđeno zakonom;

3) daje stručna uputstva i objašnjenja za primjenu zakona i drugih propisa koji se odnose na vršenje povjerenih javnih ovlaštenja;

4) preduzima i druge mjere i vrši druga prava koja po zakonu ima drugostepeni organ uprave u upravnom postupku.

Institucija sa javnim ovlaštenjima dužna je nadležnom organu uprave koji vrši upravni nadzor nad njenim radom da najmanje jedanput godišnje podnese izvještaj o vršenju povjerenih javnih ovlaštenja i da na traženje organa uprave dostavlja određene podatke i dokumenta koja su od značaja za vršenje nadzora.

POGLAVLjE IV – ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA PARLAMENTARNOJ SKUPŠTINI, PREDSJEDNIŠTVU I SAVJETU MINISTARA, MEĐUSOBNI ODNOSI ORGANA UPRAVE, ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA IZVRŠNIM ORGANIMA I ORGANIMA UPRAVE ENTITETA I BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE, ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA OMBUDSMENU ZA LjUDSKA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE

1. Odnos organa uprave prema Parlamentarnoj skupštini

Član 27

Organi uprave odgovorni su Parlamentarnoj skupštini za zakonito, potpuno, efikasno i profesionalno obavljanje poslova iz svoje nadležnosti.

Organi uprave imaju ovlaštenja i obaveze da Parlamentarnoj skupštini radi razmatranja iznose pojedina značajnija pitanja iz svoje nadležnosti i da daju preporuke u vezi sa sprovođenjem i izvršavanjem zakona i drugih propisa.

Organi uprave obavezni su da na zahtjev Parlamentarne skupštine podnose izvještaje o svom radu, o stanju u oblasti za koju su obrazovani, o izvršavanju zakona i drugih propisa i o sprovođenju razvojne politike, da odgovaraju na pitanja poslanika – delegata Parlamentarne skupštine i da u skladu sa programom rada, odnosno na zahtjev Parlamentarne skupštine, pripremaju prijedloge zakona i druge propise, analitičke, informativne i druge materijale.

Organi uprave obavezni su na zahtjev Parlamentarne skupštine preduzeti odgovarajuće organizacione, kadrovske i druge mjere kojima se obezbjeđuje efikasno izvršavanje poslova.

2. Odnos organa uprave prema Predsjedništvu i Savjetu ministara

Član 28

S ciljem obezbjeđivanja sprovođenja zakona i drugih propisa, Parlamentarna skupština, Predsjedništvo i Savjet ministara, u okviru svojih nadležnosti, mogu prema organima uprave:

– utvrditi uputstva i smjernice o načinu sprovođenja zakona i drugih propisa,

– naložiti da u određenom roku donesu propise ili preduzmu mjere za koje su ovlašćeni i utvrde rokove za izvršavanje pojedinih zadataka,

– naložiti organima uprave da ispitaju stanje u oblastima iz svoje nadležnosti i da podnesu Predsjedništvu i Savjetu ministara izvještaj s odgovarajućim predlozima.

Član 29

Radi ostvarivanja odgovornosti organa uprave prema Predsjedništvu i Savjetu ministara, Predsjedništvo i Savjet ministara mogu, u okviru svojih nadležnosti, otvoriti raspravu o radu i odgovornosti organa uprave i utvrditi način ispitivanja stanja u oblasti iz njihove nadležnosti i pokrenuti postupak za smjenjivanje rukovodioca i zamjenika rukovodioca organa uprave.

Član 30

Organi uprave Predsjedništvu i Savjetu ministara, u okviru njihove nadležnosti, obavezni su dostavljati izvještaje o radu kao i o stanju u oblastima za koje su nadležni, te informacije, objašnjenja, podatke, spise i drugu dokumentaciju potrebnu za rad Predsjedništva i Savjeta ministara.

Organi uprave mogu od Predsjedništva i Savjeta ministara, u okviru njihove nadležnosti, tražiti uputstva i smjernice o određenim pitanjima sprovođenja zakona i drugih propisa. Predsjedništvo i Savjet ministara, u okviru svoje nadležnosti, obavezni su odgovarati na traženje organa uprave.

Organi uprave mogu Predsjedništvu i Savjetu ministara, u okviru njihove nadležnosti, predlagati razmatranje određenih pitanja za koje su nadležni i davati predloge za preduzimanje potrebnih mjera.

3. Međusobni odnosi organa uprave

Član 31

Međusobni odnosi organa uprave zasnivaju se na ovlaštenjima utvrđenim Ustavom i zakonom, kao i na saradnji, međusobnom informisanju i dogovaranju.

U ostvarivanju međusobne saradnje organi uprave obavezni su jedni drugima dostavljati podatke i informacije potrebne za obavljanje poslova, razmjenjivati informacije i iskustva i osnivati zajedničke stručne komisije i druga radna tijela, i ostvarivati druge oblike međusobne saradnje.

Član 31a

Organi uprave nadležni za poslove inspekcijskog nadzora, osim saradnje iz člana 31. ovog zakona, u sprovođenju inspekcijskog nadzora sarađuju sa nadležnim sudovima, tužilaštvima, organima uprave i drugim organima.

4. Odnos organa uprave prema izvršnim organima i organima uprave entiteta i Brčko Distrikta BiH

Član 32

Odnosi organa uprave prema izvršnim organima i organima uprave entiteta i Brčko Distrikta BiH zasnivaju se na ovlaštenjima utvrđenim Ustavom i zakonom, kao i na saradnji, međusobnom informisanju i dogovaranju.

Član 33

Organi uprave imaju pravo od izvršnih organa, organa uprave i drugih organa entiteta i Brčko Distrikta BiH da traže podatke, izvještaje i ostalu dokumentaciju neophodnu za vršenje svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom.

Organi uprave su dužni izvršnim organima, organima uprave i drugim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH da dostave neophodne podatke potrebne za funkcionisanje tih organa.

5. Odnosi organa uprave prema ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine

Član 34

Odnos organa uprave prema ombudsmenu za ljudska prava BiH (u daljem tekstu: ombudsmen) zasniva se na obavezama organa uprave, utvrđenim Ustavom i zakonom, kao i na međusobnoj saradnji, informisanju i dogovaranju.

Član 35

Organi uprave obavezni su da omoguće ombudsmenu na njegov zahtjev, nesmetano ispitivanje njihove djelatnosti, odnosno rada državnih službenika u organu uprave.

Organi uprave obavezni su da ombudsmenu obezbijede sva službena dokumenta, uključujući i tajna, kao i upravne spise i obezbijede saradnju svakog državnog službenika posebno, u pribavljanju potrebnih informacija, dokumenata i spisa.

Organi uprave obavezni su ombudsmenu, na njegov zahtjev, obezbijediti i prisustvo pri rješavanju upravnih stvari.

Član 36

Ako organ uprave ne postupi po zahtjevu ombudsmena iz člana 35. ovog zakona, ombudsmen može od Savjeta ministara da zatraži da preduzme potrebne mjere prema rukovodiocu organa uprave.

POGLAVLjE V – ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA PREDUZEĆIMA, USTANOVAMA I DRUGIM PRAVNIM LICIMA I STRANKAMA

1. Odnosi organa uprave prema preduzećima, ustanovama i drugim pravnim licima

Član 37

Organi uprave u okviru svojih nadležnosti imaju prema preduzećima, ustanovama i drugim pravnim licima ovlašćenja i obaveze predviđene zakonom.

Član 38

Organi uprave sarađuju sa preduzećima, ustanovama i drugim pravnim licima koja su od značaja za rad organa uprave ili su od interesa za rad navedenih organa.

Preduzeća, ustanove i druga pravna lica obavezna su na zahtjev organa uprave dostavljati podatke i informacije iz svoje nadležnosti.

Postupak podnošenja zahtjeva, kojim organi uprave traže pristup određenim informacijama od pravnih lica iz člana 37. ovog zakona, kao i utvrđivanje izuzetaka kod objavljivanja tražene informacije, vrši se po odredbama Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini.

2. Odnos organa uprave prema strankama

Član 39

Organi uprave obavezni su da zahtjeve stranaka rješavaju u propisanim rokovima.

Organi uprave obavezni su da razmatraju i daju odgovore na predstavke i prijedloge koje im podnose stranke.

Član 40

Organi uprave ostvaruju neposredne kontakte sa strankama i obavezni su organizovati obavljanje poslova od značaja za ostvarivanje prava stranaka na način i pod uslovima kojima se strankama omogućuje da što jednostavnije, brže i efikasnije ostvaruju prava i izvršavaju obaveze kod tih organa.

Član 41

Rukovodilac organa uprave obavezan je da bez odgađanja razmotri podnijete predstavke, prijedloge i pritužbe stranaka na nepravilan odnos državnih službenika u organu uprave prema njima kada se obraćaju tim organima u cilju ostvarivanja prava, odnosno izvršavanja svojih obaveza.

Rukovodilac organa uprave obavezan je da ispita podnesene predstavke, prijedloge i pritužbe ako ih ocijeni osnovanim, da preduzme zakonom predviđene mjere prema državnom službeniku na čiji se rad predstavka odnosi.

Rukovodilac organa uprave obavezan je u roku od osam dana od dana prijema predstavke, prijedloga odnosno pritužbe stranci dati pismeni odgovor o preduzetim mjerama u vezi sa njihovom predstavkom, prijedlogom, odnosno pritužbom.

Član 42

Organi uprave u rješavanju upravnih stvari ne smiju od stranaka zahtijevati da pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o činjenicama o kojima organi uprave ili institucije sa javnim ovlaštenjima vode službene evidencije.

Uvjerenja i isprave iz stava 1. ovog člana, organ uprave, odnosno institucija sa javnim ovlaštenjima obavezno pribavlja po službenoj dužnosti.

Član 43

Kad se u upravnom postupku stranka odazove pozivu, a bez njene krivice službena radnja radi koje je pozvana nije obavljena, ima pravo da zahtijeva naknadu nastalih troškova.

O zahtjevu odlučuje rukovodilac organa uprave zaključkom u skladu sa propisima kojim se uređuje naknada troškova svjedocima u upravnom postupku.

Protiv zaključka iz stava 1. ovog člana stranka može pokrenuti upravni spor kod Suda Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud).

Troškovi iz stava 1. ovog člana isplaćuju se na teret sredstava za rad organa uprave pred kojim je vođen upravni postupak.

Član 44

Odredbe čl. 39. do 43. ovog zakona shodno se primjenjuju i na rad institucija sa javnim ovlaštenjima kada u obavljanju javnih ovlaštenja rješavaju o pravima i obavezama građana, javnih korporacija, komora, javnih preduzeća (društava), agencija i drugih pravnih lica.

POGLAVLjE VI – NAČELA ORGANIZACIJE ORGANA UPRAVE

1. Načela organizacije organa uprave

Član 45

Unutrašnja organizacija organa uprave zasniva se na načelu racionalnog i efikasnog rada organa uprave i načelu obezbjeđenja ekspertnog rada organa uprave, što uključuje i korištenje ekspertne i tehničke podrške postojećih institucija.

U cilju realizacije ovih načela, unutrašnjom organizacijom organa uprave obezbjeđuje se:

– racionalna organizacija rada, efikasno obavljanje poslova i uspješno rukovođenje organom uprave;

– grupisanje poslova u skladu sa njihovom prirodom i načinom njihovog obavljanja;

– potpunije objedinjavanje zajedničkih i opštih poslova radi njihovog racionalnog obavljanja i korištenja usluga zajedničkih službi osnovanih za potrebe svih ili pojedinih organa uprave;

– ostvarivanje pune saradnje organa uprave sa drugim organima, a naročito sa onim organima i institucijama koje su ustanovljene za pružanje ekspertne i tehničke pomoći.

2. Osnivanje organa uprave

Član 46

Organi uprave su ministarstva i upravne organizacije.

Član 47

Organi uprave se osnivaju i njihova nadležnost se utvrđuje zakonom koji donosi Parlamentarna skupština na predlog Savjeta ministara.

Organi uprave iz stava 1. ovog člana osnivaju se na način koji obezbjeđuje potpuno i racionalno obavljanje poslova uprave iz okvira nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, odnosno efikasno ostvarivanje prava i izvršavanje obaveza građana, preduzeća, ustanova i drugih pravnih lica.

Organi uprave osnivaju se u skladu sa obimom poslova i načelima grupisanja poslova prema vrsti, srodnosti i međusobnoj povezanosti i sa potrebama efikasnog rukovođenja radom i obezbjeđenja samostalnosti u radu.

Član 48

Ministarstvo se osniva za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz nadležnosti BiH u oblastima u kojima organi uprave u cjelini ili u većem obimu neposredno obezbjeđuju izvršavanje zakona i drugih propisa i odgovaraju za njihovo izvršavanje.

Upravne organizacije se osnivaju za obavljanje upravnih i stručnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijevaju posebnu organizovanost i samostalnost u radu.

Član 49

Za obavljanje stručnih, tehničkih i drugih poslova za potrebe Predsjedništva, Parlamentarne skupštine, Savjeta ministara i organa uprave mogu se osnovati određene stručne, tehničke i druge službe, kao zajedničke ili samostalne službe.

Organi iz stava 1. ovog člana mogu osnivati i druga tijela radi obavljanja stručnih, tehničkih i drugih poslova, kao i tijela za saradnju sa međunarodnim organizacijama u skladu sa obavezama preuzetim međunarodnim ugovorima.

O osnivanju službi iz stava 1. ovog člana za potrebe Predsjedništva odlučuje Predsjedništvo, za potrebe Parlamentarne skupštine odlučuje Parlamentarna skupština a za potrebe Savjeta ministara i organa uprave odlučuje Savjet ministara.

Službe iz stava 1. ovog člana odlukom osnivaju organi iz stava 2. ovog člana kojom se može, ako to priroda posla zahtijeva, odrediti da služba ima svojstvo pravnog lica.

Odlukom o osnivanju službe iz stava 4. ovog člana utvrdiće se postupak i ovlašćenje za donošenje pravilnika o unutrašnjoj organizaciji službe.

Član 50

Upravne organizacije mogu se osnivati kao samostalne upravne organizacije i kao upravne organizacije u sastavu ministarstva.

Upravne organizacije se osnivaju u obliku uprava, agencija, zavoda, direkcija, instituta, centara ili kancelarija.

Upravna organizacija ima svojstvo pravnog lica.

Član 51

Uprava se osniva za obavljanje upravnih, stručnih i drugih poslova iz njene nadležnosti, i to za pitanja koja zahtijevaju primjenu posebnih načina rada, a koje je neophodno obavljati u okviru organa uprave, odnosno za rješavanje u upravnim stvarima kada je za to izričito zakonom ovlašćena, za sprovođenje upravnih, odnosno inspekcijskih nadzora i za pripremanje nacrta zakona i predloga drugih propisa.

Agencija se osniva za obavljanje određenih stručnih i drugih poslova iz okvira nadležnosti BiH koji pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih metoda rada i s njima povezanih upravnih poslova.

Zavod se osniva za vršenje određenih stručnih i drugih poslova koji pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih metoda rada i s njima povezanih upravnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijeva posebno organizovanje i samostalnost u radu.

Direkcija se osniva za vršenje određenih stručnih poslova pretežno privrednog karaktera i s njima povezanih upravnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijevaju posebno organizovanje i samostalnost u radu.

Institut se osniva izuzetno, kada to odgovara prirodi posla ili kada se finansiranje, osim iz državnog budžeta, vrši i iz drugih izvora.

Centar se osniva za prikupljanje, sređivanje i razvrstavanje podataka od interesa za djelatnost za koju je osnovan, ostvarivanje saradnje sa organima uprave kao i drugim pravnim licima, odlučivanje u upravnim stvarima za koje je osnovan te za obavljanje i drugih poslova utvrđenih zakonom.

Kancelarija se osniva za obavljanje upravnih i stručnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijevaju posebu organizovanost i samostalnost u radu.

Upravne organizacije mogu se osnivati u sastavu ministarstva ako je to potrebno zbog međusobne povezanosti poslova iz nadležnosti ministarstva i uprave i kad je, pored određenog stepena samostalnosti u vršenju poslova iz nadležnosti uprave, potrebno obezbijediti usmjeravanje i nadzor u obavljanju poslova tih upravnih organizacija od strane ministarstva.

3. Unutrašnja organizacija organa uprave, stručnih, tehničkih i drugih službi

Član 52

Unutrašnja organizacija organa uprave utvrđuje se pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji ministarstva donosi ministar, uz saglasnost Savjeta ministara.

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji samostalne upravne organizacije donosi rukovodilac samostalne upravne organizacije, uz saglasnost Savjeta ministara.

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji upravne organizacije u sastavu ministarstva donosi ministar na prijedlog rukovodioca upravne organizacije u sastavu ministarstva, uz saglasnost Savjeta ministara.

U postupku donošenja pravilnika o unutrašnjoj organizaciji organa uprave, institucija Bosne i Hercegovine, drugih pravnih lica iz člana 2. ovog zakona i službi iz člana 49. stav 1. ovog zakona, donosilac pravilnika dužan je da prethodno pribavi mišljenja Ministarstva pravde, Ministarstva finansija i trezora i Kancelarije za zakonodavstvo Savjeta ministara.

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji organa uprave i službi iz člana 49. stav 1. ovog zakona mora biti usklađen sa nadležnostima propisanim zakonom, kao i sa principima o unutrašnjoj organizaciji organa uprave, koje odlukom propisuje Savjet ministara.

Član 53

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji organa uprave utvrđuju se:

– organizacione jedinice i njihova nadležnost;

– način rukovođenja;

– programiranje i izvršavanje poslova;

– ovlaštenja i odgovornosti državnih službenika u obavljanju poslova;

– ukupan broj državnih službenika i zaposlenih za obavljanje poslova;

– naziv i raspored poslova po organizacionim jedinicama, sa opisom poslova za svakog državnog službenika i zaposlenog ili grupu državnih službenika i zaposlenih sa potrebnim uslovima u pogledu stručne spreme i drugih uslova za rad na određenim poslovima;

– broj pripravnika koji se primaju u radni odnos i uslovi za njihov prijem.

Poslovi organa uprave u Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji grupišu se prema njihovoj vrsti, srodnosti, obimu i stepenu složenosti, odgovornosti i drugim uslovima za njihovo obavljanje.

4. Radni odnosi u organima uprave

Član 54

Radni odnosi u organima uprave državnih službenika, zaposlenika i ostalih zaposlenih uređuju se Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, Zakonom o radu u institucijama Bosne i Hercegovine i drugim posebnim zakonima.

5. Rukovođenje organima uprave

Član 55

Radom ministarstva rukovodi ministar, a radom upravne organizacije rukovodi direktor, odnosno rukovodilac čiji je naziv određen zakonom o osnivanju upravne organizacije.

Ministar ima zamjenika koji se imenuje na isti način kao i ministar, s tim da ne može biti iz istog konstitutivnog naroda iz kojeg je imenovan ministar.

Direktor odnosno rukovodilac samostalne upravne organizacije ima zamjenika, koji ne može biti iz istog konstitutivnog naroda iz kojeg je imenovan direktor odnosno rukovodilac.

Član 55a

Nakon isteka mandata ministra i zamjenika ministra, rukovodioca i zamjenika rukovodioca samostalne upravne organizacije, rukovodioca i zamjenika rukovodioca upravne organizacije u sastavu ministarstva i rukovodilaca i zamjenika rukovodilaca drugih institucija Bosne i Hercegovine osnovanih posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave, njihova prava, obaveze i ovlašćenja ostaju na snazi do novog imenovanja na tu dužnost.

Organ nadležan za imenovanje rukovodioca samostalne upravne organizacije, upravne organizacije u sastavu ministarstva i rukovodilaca drugih institucija Bosne i Hercegovine osnovanih posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave u slučaju prestanka mandata imenovanih rukovodilaca, iz razloga koji nije istek vremena na koje je imenovano, imenovaće vršioca dužnosti radi obezbjeđenja nesmetanog funkcionisanja institucije samo ako je zamjenik rukovodioca spriječen da obavlja svoju dužnost.

Vršilac dužnosti može biti imenovan na period koji ne može biti duži od tri mjeseca.

Izuzetno, a radi sprečavanja nastanka štetnih posljedica za rad i funkcionisanje institucije, organ nadležan za imenovanje rukovodioca i zamjenika rukovodioca iz stava 1. ovog člana može donijeti rješenje o imenovanju vršioca dužnosti rukovodioca na još jedan period od tri mjeseca u naročito opravdanim slučajevima, kao što je slučaj kada postupak imenovanja rukovodioca i zamjenika rukovodioca nije okončan i slično.

Vršilac dužnosti ima sva prava, obaveze i ovlašćenja rukovodioca, odnosno zamjenika rukovodioca za vrijeme obavljanja te dužnosti.

Član 56

Direktora odnosno rukovodioca i zamjenika direktora samostalne upravne organizacije imenuje Savjet ministara na predlog predsjedavajućeg Savjeta ministara, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Direktora odnosno rukovodioca upravne organizacije u sastavu ministarstva imenuje Savjet ministara na prijedlog ministra.

Posebne uslove za imenovanje rukovodioca i zamjenika rukovodioca iz st. 1. i 2. ovog člana utvrdiće Savjet ministara posebnim aktom, ako ti uslovi nisu propisani posebnim zakonom, na prijedlog Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ministarstvo pravde).

Ministarstvo pravde će obavezno prilikom sačinjavanja prijedloga akta iz stava 3. ovog člana konsultovati organ uprave za koji se utvrđuju posebni uslovi.

Član 57

U rukovođenju pojedinim područjima rada ministru pomažu rukovodeći državni službenici i savjetnici ministra i zamjenika ministra.

U ministarstvu se postavljaju sekretar, pomoćnik ministra i glavni inspektor.

U samostalnoj upravnoj organizaciji i upravnoj organizaciji u sastavu ministarstva mogu se postavljati pomoćnici direktora.

Rukovodeći državni službenici za svoj rad odgovaraju ministru, odnosno direktoru upravne organizacije.

Član 58

Pomoćnik ministra rukovodi osnovnom organizacionom jedinicom (sektorom) i odgovoran je za korištenje finansijskih, materijalnih i ljudskih potencijala dodijeljenih osnovnoj organizacionoj jedinici.

Pomoćnik direktora samostalne upravne organizacije rukovodi određenim područjem rada ili osnovnom organizacionom jedinicom i vrši druge poslove iz određene oblasti koje mu odredi direktor.

Glavni inspektor neposredno organizuje i rukovodi radom inspektora u određenoj oblasti inspekcijskog nadzora.

Savjetnik ministra, zamjenika ministra i savjetnik direktora upravne organizacije u sastavu ministarstva vrše poslove iz određene oblasti rada koji podrazumijevaju odgovornost, visok stepen stručnosti i nezavisnosti u određenim oblastima rada u okviru organizacionih jedinica.

Član 59

Način postavljenja i razrješenja rukovodećih državnih službenika iz člana 57. ovog zakona uređuje se odredbama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

Organ nadležan za imenovanje rješenjem imenuje rukovodioca i zamjenika rukovodioca samostalne upravne organizacije, rukovodioca i zamjenika rukovodioca upravne organizacije u sastavu ministarstva i rukovodioce i zamjenike rukovodilaca drugih institucija Bosne i Hercegovine osnovanih posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave.

Organ nadležan za imenovanje rukovodioca i zamjenika rukovodioca iz stava 2. ovog člana prije imenovanja rukovodioca i zamjenika rukovodioca dužan je da donese i rješenje o razrješenju rukovodioca i zamjenika rukovodioca koji su do momenta imenovanja obavljali dužnost rukovodioca i zamjenika rukovodioca, osim ako posebnim zakonom nije drugačije propisano.

Ako organ iz stava 2. ovog člana ne donese i rješenje o razrješenju iz stava 3. ovog člana, danom stupanja na snagu rješenja iz stava 2. ovog člana po sili zakona prestaje mandat licu koje je ranije obavljalo tu dužnost.

Ako lice kojem je mandat prestao u skladu s odredbama stava 4. ovog člana smatra da su mu po osnovu prestanka mandata povrijeđena prava iz radnog odnosa, može zatražiti zaštitu tog prava pred Sudom u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu rješenja o imenovanju rukovodioca i zamjenika rukovodioca iz stava 2. ovog člana.

Član 60

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji ministarstva, odnosno upravne organizacije utvrđuju se radna mjesta rukovodećih državnih službenika, poslovi koje oni obavljaju i njihova ovlaštenja u vršenju državne službe.

Rukovodeći državni službenici ostvaruju svoja prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa shodno propisima koji se primjenjuju na državne službenike u organima uprave, ako zakonom nije drugačije određeno.

POGLAVLjE VII – OVLAŠTENjA, OBAVEZE I ODGOVORNOSTI RUKOVODIOCA ORGANA UPRAVE

1. Rukovodilac organa uprave, njegov zamjenik, rukovodeći službenici i službenici sa posebnim ovlaštenjima

Član 61

Organom uprave rukovodi rukovodilac.

Rukovodilac organa uprave predstavlja organ uprave, organizuje i obezbjeđuje zakonito i efikasno obavljanje poslova, donosi propise i izdaje druge akte za koje je ovlašten i preduzima druge mjere iz nadležnosti organa uprave, te odlučuje u skladu sa zakonom o pravima, obavezama i odgovornostima državnih službenika i zaposlenih u vršenju službe.

Rukovodioca organa uprave imenuje i razrješava organ određen Ustavom i zakonom.

Rukovodilac organa uprave obavezan je da na osnovu i u okviru Ustava, zakona, drugih propisa i smjernica Savjeta ministara savjesno vrši povjerenu mu funkciju i lično je odgovoran za njeno vršenje, kao i za rad organa kojim rukovodi.

Član 62

Rukovodilac organa uprave ima zamjenika koji ga zamjenjuje ukoliko on nije u mogućnosti da obavlja svoja ovlaštenja i obaveze.

Zamjenika rukovodioca organa uprave imenuje i razrješava organ koji imenuje rukovodioca, ako Ustavom i zakonom nije drugačije određeno.

O broju zamjenika rukovodioca organa uprave odlučuje se propisom o osnivanju organa uprave.

Član 63

Rukovodiocu organa uprave u rukovođenju pojedinim područjima rada pomažu rukovodeći državni službenici.

Rukovodećeg državnog službenika imenuje nadležna institucija, u skladu sa Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

Član 64

Poslove inspekcijskog nadzora i druge značajnije upravne i stručne poslove obavljaju državni službenici sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima (u daljem tekstu: državni službenici sa posebnim ovlaštenjima), koje postavlja i razrješava rukovodilac organa uprave, ako zakonom nije drugačije određeno.

Državni službenici sa posebnim ovlaštenjima postavljaju se na radna mjesta prema Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji organa uprave.

Član 65

Rukovodilac organa uprave, njegov zamjenik i savjetnik ne smiju obavljati dužnost ili biti na poziciji koja dovodi do sukoba interesa kako je to regulisano Zakonom o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, a rukovodeći državni službenici ne smiju obavljati dužnost ili biti na poziciji koja dovodi do sukoba interesa kako je to regulisano Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

2. Odgovornost rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika

Član 66

Rukovodilac organa upave i njegov zamjenik odgovorni su ako se u izvršavanju svojih ovlaštenja i obaveza ne pridržavaju zakona, smjernica Parlamentarne skupštine, Predsjedništva i Savjeta ministara.

U slučaju postojanja odgovornosti iz stava 1. ovog člana rukovodilac organa uprave i njegov zamjenik razrješavaju se sa funkcije, a razrješavanje ne isključuje krivično gonjenje ni odgovornost za naknadu štete, ako Ustavom ili zakonom nije drugačije određeno.

Prijedlog za razrješavanje rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika podnosi organ određen Ustavom i zakonom.

Član 67

U postupku razrješavanja obezbijediće se rukovodiocu organa uprave, odnosno njegovom zamjeniku, da se izjasni o činjenicama zbog kojih je pokrenut postupak razrješavanja kao i da daje obavještenja i potrebne podatke od značaja za utvrđivanje te odgovornosti.

Organ nadležan za razrješavanje povodom prijedloga za razrješavanje donosi odluku kojom se utvrđuje postojanje razloga za razrješavanje ili odluku kojom se odbija prijedlog za razrješavanje.

Povodom prijedloga za razrješavanje organ nadležan za razrješavanje može, i kada nema osnova za donošenje odluke o smjenjivanju, ukazati na nepravilnosti u radu rukovodioca i njegovog zamjenika.

Organ nadležan za razrješavanje može, dok traje postupak smjenjivanja, udaljiti od obavljanja ovlaštenja i obaveza rukovodioca organa uprave, odnosno njegovog zamjenika.

Protiv odluke o prijedlogu za razrješavanje rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika, kao i odluke o udaljenju od obavljanja funkcije dok se vodi postupak za razrješavanje, ne mogu se koristiti pravna sredstva.

Član 68

Rukovodilac organa uprave, odnosno njegov zamjenik, ako smatra da nije u mogućnosti da uspješno obavlja povjerena ovlaštenja i obaveze i ne može preuzeti odgovornost za njihovo vršenje, ima pravo podnijeti ostavku.

Rukovodilac, odnosno njegov zamjenik ostaju na dužnosti do roka određenog zakonom ili roka koji odredi organ nadležan za odlučivanje o ostavci.

Podnesena ostavka ne isključuje vođenje postupka smjenjivanja iz razloga predviđenih u članu 66. ovog zakona.

POGLAVLjE VIII – DRŽAVNI SLUŽBENICI, POLICIJSKI SLUŽBENICI, OSTALI SLUŽBENICI I ZAPOSLENICI

Član 69

Poslove uprave u organima uprave obavljaju državni, policijski i ostali službenici.

Pomoćne i tehničke poslove za potrebe organa uprave obavljaju zaposleni.

Član 70

Prijem državnih, policijskih, ostalih službenika i zaposlenika u radni odnos u organe uprave i institucije s javnim ovlašćenjima kao i ostvarivanje prava, obaveza i odgovornosti po osnovu rada uređuje se Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, Zakonom o radu u institucijama Bosne i Hercegovine i drugim posebnim zakonima ili propisima koje donosi Savjet ministara, shodno ovlašćenjima utvrđenim zakonom.

POGLAVLjE IX – INSPEKCIJSKI NADZOR

1. Zajedničke odredbe o inspekcijskom nadzoru

Član 71

Poslove inspekcijskog nadzora vrše organi uprave u skladu sa zakonom.

Poslove inspekcijskog nadzora obavljaju inspektori, kao državni službenici sa posebnim ovlašćenjima koji su samostalni u svom radu u granicama ovlašćenja utvrđenih zakonom.

Inspektori su dužni da se stručno obrazuju i usavršavaju za obavljanje inspekcijskih poslova, na osnovu programa opšteg stručnog usavršavanja inspektora koji donosi Agencija za državnu službu Bosne i Hercegovine, na prijedlog Ministarstva pravde. Program posebnog obrazovanja i usavršavanja inspektora u organima koji vrše inspekcijski nadzor donosi rukovodilac organa, na osnovu utvrđene potrebe za takvim obrazovanjem i usavršavanjem.

Kad to potreba službe zahtijeva, rukovodilac organa uprave može da ovlasti drugog državnog službenika organa uprave koji ima odgovarajuću stručnu spremu da izvrši određene poslove inspekcijskog nadzora, odnosno da inspektoru pomaže u obavljanju nadzora, o čemu se donosi rješenje.

Član 72

Inspektor ima iskaznicu kojom dokazuje svoje službeno svojstvo, identitet i ovlaštenja predviđena zakonom.

Mministar pravde propisuje oblik i sadržaj iskaznice, a iskaznicu inspektoru izdaje rukovodilac organa uprave u kojem taj inspektor radi.

Član 73

Postupak inspekcijskog nadzora pokreće i vodi inspektor po službenoj dužnosti.

Svako fizičko i pravno lice ima pravo da podnese inicijativu za vršenje inspekcijskog nadzora i preduzimanje upravnih mjera za koje je inspektor ovlašćen zakonom.

Ako inspektor ocijeni da su navodi iznijeti u inicijativi osnovani, dužan je da zatraži izjašnjenje od organa na čiji se rad navodi u inicijativi odnose ili da izvrši neposredan inspekcijski nadzor.

Ako ne dobije traženo izjašnjenje iz stava 3. ovog člana u ostavljenom roku ili ako su traženo izjašnjenje i dostavljeni dokazi nedovoljni za nesporno utvrđivanje činjeničnog stanja u pogledu provjere osnovanosti navoda iz podnesene inicijative, inspektor će izvršiti neposredan inspekcijski nadzor.

Inspektor će inicijatora obavijestiti o ishodu postupanja po navedenom zahtjevu u roku od 30 dana od dana prijema inicijative.

Svaki organ čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru dužan je da inspektoru omogući obavljanje nadzora i daje mu potrebna obavještenja i podatke od značaja za obavljanje nadzora.

Za tačnost i vjerodostojnost obavještenja i podataka iz stava 6. ovog člana odgovoran je rukovodilac organa uprave čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru.

Član 74

U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo da neposredno pregleda poslovne prostorije i druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, kao i da obavlja druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora (utvrđivanje identiteta lica, saslušavanje, uzimanje uzoraka radi analize i sl.).

Ako se inspektoru u obavljanju inspekcijskog nadzora onemogućava vršenje pregleda ili pruži fizički otpor ili ako taj otpor osnovano očekuje, inspektor može zatražiti pomoć nadležne policije koja je obavezna pružiti potrebnu zaštitu i omogućiti inspektoru da izvrši inspekcijski nadzor.

Član 74a

Inspekcijski nadzor se vrši kao:

1) neposredni inspekcijski nadzor i

2) posredni inspekcijski nadzor.

Neposredni inspekcijski nadzor vrši se neposrednim uvidom u opšte i pojedinačne akte, uslove i način rada, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, kao i obavljanjem drugih radnji u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora u organu čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru.

Posredni inspekcijski nadzor vrši se uvidom u dostavljene akte, podatke i drugu dokumentaciju organa čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru, ako se na taj način može nesporno utvrditi činjenično stanje.

Vršenje posrednog inspekcijskog nadzora ne isključuje mogućnost naknadnog vršenja neposrednog inspekcijskog nadzora.

Član 75

U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor je obavezan postupati tako da se ne ugrozi zakonom i drugim propisom određena službena tajna.

O svakom neposrednom inspekcijskom nadzoru inspektor je obavezan sačiniti zapisnik i u njemu navesti činjenično stanje utvrđeno inspekcijskim nadzorom.

Zapisnik se sačinjava po pravilima upravnog postupka, a dostavlja se rukovodiocu organa čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru.

Član 76

Kada u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis čije izvršenje nadzire, inspektor ima ovlaštenja i obavezu da naloži sljedeće mjere:

1) narediti da se utvrđeni nedostaci i nepravilnosti otklone u određenom roku;

2) narediti preduzimanje odgovarajućih upravnih radnji koje je pravno lice, organ uprave i institucija sa javnim ovlaštenjima obavezan da preduzme;

3) zabraniti preduzimanje radnji koje smatra da su u suprotnosti sa zakonom ili drugim propisom nad čijim sprovođenjem vrši nadzor;

4) izreći i naplatiti novčanu kaznu na licu mjesta, ako je za to zakonom ovlašten;

5) preduzeti druge upravne mjere i radnje za koje je zakonom i drugim propisom ovlašten.

Član 77

Ako inspektor utvrdi da je povredom zakona ili drugog propisa učinjena povreda radne dužnosti, prekršaj ili krivično djelo, dužan je da bez odgađanja:

1) u slučaju povrede radne dužnosti – pismeno upozna rukovodioca organa s učinjenom povredom radne dužnosti,

2) u slučaju počinjenog prekršaja – izda prekršajni nalog ili nadležnom sudu podnese zahtjev za utvrđivanje odgovornosti zbog počinjenog prekršaja,

3) u slučaju krivičnog djela – nadležnom tužilaštvu podnese prijavu zbog počinjenog krivičnog djela.

Član 78

O preduzimanju upravnih mjera iz člana 76. stav 1. tač. 1), 2) i 3) ovog zakona inspektor obavezno donosi rješenje. Osnov za donošenje rješenja predstavlja činjenično stanje utvrđeno u izvršenom inspekcijskom nadzoru.

Na rješenje iz stava 1. ovog člana ovlašteno lice ima pravo da izjavi žalbu nadležnom organu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Rješenje po žalbi mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema žalbe.

Protiv rješenja donesenog po žalbi iz stava 3. ovog člana, može se pokrenuti upravni spor kod Suda.

Član 79

O izvršenom inspekcijskom nadzoru i preduzetim upravnim mjerama iz člana 76. ovog zakona inspektor vodi evidenciju. Sadržaj i način vođenja evidencije propisuje ministar pravde.

Član 80

Inspektor može privremeno da oduzme dokumente i predmete koji u sudskom postupku mogu poslužiti kao dokaz, o čemu je dužan da izda potvrdu.

Član 81

Inspektor je obavezan da prati sprovođenje upravnih mjera naloženih rješenjem iz člana 78. ovog zakona i u granicama svojih ovlaštenja da obezbijedi njihovo sprovođenje.

Ako inspektor ne može obezbijediti sprovođenje upravnih mjera na način i u roku kako je rješenjem određeno, dužan je da o tome obavijesti bez odgađanja rukovodioca organa uprave koji je obavezan da preduzme mjere radi obezbjeđenja sprovođenja naloženih mjera.

Član 82

Inspektor može preduzimati i odgovarajuće preventivne aktivnosti u cilju sprečavanja nastupanja štetnih posljedica zbog nedostatka i nepravilnosti u sprovođenju zakona i drugih propisa čije izvršenje nadzire kao što su: upozorenje fizičkim i pravnim licima na obaveze iz propisa, ukazivanje na štetne posljedice, predlaganje mjera za otklanjanje njihovih uzroka i slično.

Organi uprave, institucije s javnim ovlašćenjima, druga pravna i fizička lica, kojima su rješenjem iz člana 78. ovog zakona naložene mjere, obavezni su postupati po navedenom rješenju.

2. Upravna inspekcija

Član 83

Poslove upravne inspekcije nad izvršavanjem ovog zakona, zakona koji se odnose na državne službenike i zaposlene organa uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke, kao i kancelarijsko poslovanje u organima uprave vrši Ministarstvo pravde.

Poslovi upravne inspekcije obavljaju se i u drugim područjima u kojima je posebnim zakonom utvrđena nadležnost za obavljanje poslova upravne inspekcije.

Poslove upravne inspekcije iz stava 1. i 2. ovog člana neposredno vrše upravni inspektori.

Upravni inspektor je diplomirani pravnik VII stepena stručne spreme, odnosno nosilac kvalifikacije visokog obrazovanja prvog, drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja vrednovanog s najmanje 240 ECTS bodova, sa položenim stručnim upravnim ispitom za državne službenike organa uprave, najmanje četiri godine radnog iskustva na upravnim poslovima, koji ispunjava i druge uslove propisane za rad državnih službenika.

Član 84

Upravni ispektor u vršenju inspekcijskog nadzora nad izvršavanjem zakona i drugih propisa vrši nadzor naročito u pogledu:

– ostvarivanja prava i pravnih interesa, javnih korporacija, komora, javnih preduzeća (društava), agencija i drugih pravnih lica u upravnom postupku;

– primjene propisa koji se odnose na organizaciju i način rada organa uprave;

– radnih odnosa u organima uprave i institucijama s javnim ovlašćenjima, te ispunjavanja uslova lica koja rade na poslovima upravnog rješavanja;

– rješavanja upravnih stvari u propisanim rokovima;

– pravilnosti primjene propisa u upravnom postupku;

– načina prikupljanja dokaza u upravnom postupku, a posebno dokaza koji se pribavljaju po službenoj dužnosti;

– sprovođenja izvršenja rješenja;

– pružanja pravne pomoći građanima, javnim korporacijama, komorama, javnim preduzećima (društvima), agencijama i drugim pravnim licima u upravnom postupku;

– vođenja evidencije o upravnim predmetima;

– primjene propisa o kancelarijskom poslovanju.

Član 85

Ako upravni inspektor utvrdi da utvrđene nepravilnosti i nedostaci u radu proizilaze iz razloga nestručnosti državnog službenika za obavljanje poslova na koji je raspoređen, predložiće rukovodiocu organa uprave da tog državnog službenika rasporedi na druge poslove.

Član 86

U vršenju neposrednog inspekcijskog nadzora upravni inspektor sastavlja zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru, koji naročito sadrži utvrđeno činjenično stanje i nepravilnosti i nedostatke u radu, te primjerak zapisnika dostavlja rukovodiocu organa uprave ili ustanove a po potrebi i Savjetu ministara.

Član 87

Ako upravni inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis dužan je donijeti rješenje i njime naložiti mjere iz člana 76. ovog zakona.

Rješenje iz stava 1. ovog člana upravni inspektor će donijeti u roku od 15 dana od dana izvršenog neposrednog inspekcijskog nadzora, odnosno kod posrednog inspekcijskog nadzora u roku od 15 dana od dana prijema u rad dostavljenih akata, podataka i druge dokumentacije organa čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru, ako se na taj način može nesporno utvrditi činjenično stanje.

Protiv rješenja iz stava 1. člana 78. ovog zakona rukovodilac organa uprave i institucije sa javnim ovlaštenjima može u roku od osam dana od dana prijema rješenja izjaviti žalbu ministru pravde.

Žalba na rješenje iz stava 1. ovog člana odgađa izvršenje rješenja.

Protiv rješenja ministra pravde može se pokrenuti upravni spor kod Suda.

Član 88

Ako upravni inspektor utvrdi da se povredama zakona i drugih propisa građanima, javnim korporacijama, komorama, javnim preduzećima (društvima), agencijama i drugim pravnim licima onemogućava ostvarivanje njihovih prava i pravnih interesa u propisanim rokovima, ili na drugi način, obavezan je, da o tome, bez odgađanja pismeno upozna Savjet ministara, da ukaže na posljedice koje su iz takvog stanja nastupile ili bi mogle nastupiti i da predloži preduzimanje odgovarajućih mjera.

Član 89

Građani, javne korporacije, komore, javna preduzeća (društva), agencije i druga pravna lica imaju pravo da se, radi zaštite svojih prava utvrđenih ovim zakonom i drugim propisima, obraćaju usmeno ili pismeno upravnom inspektoru u svim slučajevima kad im se na bilo koji način otežava da brzo i jednostavno ostvaruju svoja prava i pravne interese ili izvršavaju svoje obaveze kod organa uprave, agencije ili institucije sa javnim ovlaštenjima, a naročito:

1) ako im se u zakonom propisanom roku ne rješavaju zahtjevi i žalbe u upravnom postupku;

2) ako se od njih traži da u upravnom postupku dokazuju činjenice uvjerenjima i drugim javnim ispravama koje je po službenoj dužnosti obavezan da pribavlja državni službenik koji vodi upravni postupak;

3) ako im se ne izvršavaju upravni akti doneseni radi ostvarivanja prava i pravnih interesa u upravnom postupku;

4) ako im se ne pruža pravna pomoć u ostvarivanju prava i pravnih interesa i u izvršavanju obaveza u upravnom postupku.

Upravni inspektor obavezan je odmah postupiti po zahtjevu iz stava 1. ovog člana na način utvrđen odredbama člana 73. stav 3. ovog zakona.

POGLAVLjE X – SREDSTVA ZA RAD ORGANA UPRAVE

Član 90

Sredstva za rad organa uprave iskazuju se u Budžetu, koji donosi Parlamentarna skupština, na prijedlog Predsjedništva, a na preporuku Savjeta ministara.

Sredstva za rad organa uprave čine: sredstva za plate i naknade, sredstva za materijal i usluge, kapitalni izdaci i programi posebne namjene.

Prihodi koje organi uprave ostvare svojom djelatnošću čine budžetska sredstva.

Sredstva za plate

Član 91

Organi uprave stiču sredstva za plate državnih službenika i zaposlenih, u skladu sa Pravilnikom o sistematizaciji poslova i zadataka kao i zavisno od broja i strukture zaposlenih.

Plate državnih službenika i zaposlenih u organima uprave uređuju se posebnim propisom donesenim na osnovu zakona.

Sredstva za materijal i usluge

Član 92

Sredstva za materijal i usluge služe za:

– nabavku potrošnog materijala, sitnog inventara i isplatu troškova grijanja;

– isplatu troškova za električnu energiju i održavanje čistoće u radnim prostorijama;

– isplatu troškova za poštansko-telefonske usluge, zakup i redovno održavanje prostorija;

– nabavku stručnih publikacija, literature i štampanje službenih materijala;

– isplatu putnih i drugih troškova koji predstavljaju lična primanja a koji se po posebnim propisima priznaju organima uprave;

– isplatu drugih troškova potrebnih za vršenje djelatnosti organa uprave;

– isplatu naknade za pokriće izdataka za ishranu državnih službenika i zaposlenih u toku rada, naknade za prevoz državnih službenika i zaposlenih na posao i sa posla, naknade za korištenje godišnjeg odmora i drugo;

– isplatu troškova osiguranja i drugih kapitalnih izdataka.

Član 93

Sredstva za materijal i usluge koji su zajednički za dva ili više organa uprave (grijanje, električna energija, održavanje radnih prostorija i sl.) dodjeljuju se, po pravilu, organu ili službi u čijem je djelokrugu vršenje poslova koji čine zajedničke troškove, o čemu odlučuje Savjet ministara na prijedlog ministra finansija i trezora.

Programi posebne namjene

Član 94

Programi posebne namjene služe za podmirenje određenih posebnih potreba u vezi sa radom organa uprave.

Sredstva za Programe iz posebne namjene mogu se koristiti neposredno iz Budžeta ili prenijeti na poseban račun organa uprave.

Kapitalni izdaci

Član 95

Kapitalni izdaci za:

– inventar i druge pokretne stvari;

– izdaci namijenjeni za nabavku opreme.

Član 96

Organ uprave može sredstva za kapitalne izdatke koristiti zajedno sa drugim organima uprave i drugim institucijama.

Savjet ministara može utvrditi da se pojedina sredstva iz stava 1. ovog člana obavezno zajednički koriste za sve organe uprave ili za dva ili više organa uprave i odrediti način zajedničkog korištenja tih sredstava.

Član 97

Ministarstvo finansija i trezora donosi propise i opšte akte o materijalno-finansijskom poslovanju organa uprave.

POGLAVLjE XI – PROPISI I DRUGI AKTI ORGANA UPRAVE

Član 98

Organi uprave donose opšte akte iz svoje nadležnosti u cilju omogućavanja izvršavanja zakona, te donose pojedinačne akte.

Organi uprave mogu donositi akte iz stava 1. ovog člana, samo kad su za to izričito ovlašteni zakonom.

Član 99

Opšti podzakonski pravni akti, u skladu s ovim zakonom, jesu: pravilnici, uputstva, naredbe i instrukcije.

Pravilnik je propis o sprovođenju, kojim se razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa koje donosi Savjet ministara, radi osiguranja pravilne primjene tih zakona ili propisa.

Uputstvom se određuje način na koji organi uprave i institucije s javnim ovlašćenjima izvršavaju pojedine odredbe zakona ili drugog propisa.

Naredbom se naređuje ili zabranjuje neko postupanje u konkretnoj situaciji, koja ima opšti značaj.

Instrukcijom se usmjerava organizacija poslova i način rada zaposlenih u organima uprave i institucijama s javnim ovlašćenjima na primjenu pojedinih odredaba zakona ili propisa koje donosi Savjet ministara.

Opšti akti iz st. 2, 3, 4. i 5. ovog člana objavljuju se u “Službenom glasniku BiH”.

Rukovodilac organa uprave i institucije s javnim ovlašćenjima može odlučiti da se pojedini opšti podzakonski pravni akti iz ovog člana, doneseni za internu upotrebu, ne objavljuju u “Službenom glasniku BiH”, s tim da se oni obavezno objavljuju na internetskoj stranici i na oglasnoj tabli organa uprave i institucije s javnim ovlašćenjima.

POGLAVLjE XII – NADZOR NAD SPROVOĐENjEM ZAKONA

Član 100

Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši Ministarstvo pravde, putem upravne inspekcije.

O načinu vršenja nadzora iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe od čl. 83. do 89. ovog zakona.

POGLAVLjE XIII – PRIMJENjIVANjE ODREDABA OVOG ZAKONA NA INSTITUCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Član 101

Odredbe ovog zakona o sredstvima za rad organa uprave primjenjuju se na institucije Bosne i Hercegovine koje se finansiraju iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, ako za pojedine institucije zakonom nije drugačije određeno.

Odredbe ovog zakona o rukovodiocima organa uprave, njihovim zamjenicima i rukovodećim državnim službenicima shodno se primjenjuju na rukovodioce, njihove zamjenike i rukovodeće državne službenike u stručnim službama organa uprave i drugih organa, ako zakonom nije drugačije određeno.

POGLAVLjE XIV – KAZNENE ODREDBE

Član 102

Novčanom kaznom od 2.000 KM do 8.000 KM kazniće se za prekršaj institucije s javnim ovlašćenjima:

– ako na zahtjev organa uprave ne dostavi izvještaj, podatke i informacije iz oblasti svoje djelatnosti (član 26. stav 2. i član 38. stav 2.);

– ako zahtjev stranaka ne rješavaju u propisanim rokovima (član 39.);

– ako ne postupe po podnesenoj predstavci, prijedlogu ili pritužbi stranke i u propisanom roku ne daju pismeni odgovor (član 41.);

– ako po službenoj dužnosti ne pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija ili ako zahtijevaju da stranke pribavljaju ta uvjerenja i javne isprave (član 42.);

– ako inspektoru onemogućavaju vršenje inspekcijskog nadzora i ne daju mu potrebne podatke i obavještenja (član 74. stav 3.);

– ako ne postupe po preventivnim mjerama inspektora ili po rješenju inspektora (čl. 76. i 78.);

– ako se građanima i institucijama s javnim ovlašćenjima onemogućava ili otežava ostvarivanje njihovih prava i pravnih interesa (član 89. stav 1. ovog Zakona).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 200 KM do 1.000 KM i odgovorno lice u organu uprave, agenciji ili instituciji sa javnim ovlaštenjima.

Novčanom kaznom od 200 KM do 1.000 KM kazniće se upravni inspektor ako ne postupi po zahtjevu iz člana 89. stav 2. ovog zakona.

Član 103

Novčanom kaznom od 1.000 KM do 4.000 KM kazniće se za prekršaj institucije s javnim ovlašćenjima, ako organu uprave ne dostavi u propisanom roku tražene podatke ili akte u vezi sa postupanjem u upravnom postupku, vršenju upravnog nadzora ili praćenjem stanja u određenoj oblasti.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 200 KM do 800 KM i odgovorno lice u instituciji s javnim ovlašćenjima.

Član 104

Novčanom kaznom od 150 KM do 500 KM kazniće se za prekršaj odgovorno lice u organu uprave ako ne postupi po odredbama čl. 11., 35., 39., 41., 42., 43., 70., 79., 81. i članu 89. ovog zakona.

Član 105

Odgovornim licem u organu uprave u smislu čl. 102. do 104. ovog zakona smatra se rukovodilac organa uprave, inspektor, kao i državni službenik koji je zadužen da neposredno izvrši određeni posao, a nije izvršio taj posao ili je izvršio radnju suprotno datoj obavezi.

Član 106

Postupak za prekršaje po odredbama ovog zakona sprovodi institucija određena zakonom.

Sredstva koja organi iz stava 1. ovog člana naplate izricanjem novčanih kazni u prekršajnom postupku, koji sprovedu na osnovu ovog zakona ili drugog zakona, prihodi su Budžeta.

POGLAVLjE XV – ZAVRŠNE ODREDBE

Član 107

Savjet ministara propisaće načela za utvrđivanje unutrašnje organizacije organa uprave, kao i kancelarijsko poslovanje u organima uprave u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Ministar pravde donijeće Pravilnik o formi i sadržaju iskaznice inspektora organa uprave Bosne i Hercegovine i sadržaju i načinu vođenja evidencije o izvršenim inspekcijskim pregledima, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Rukovodioci organa uprave koji su u skladu sa odredbama člana 61. ovog zakona ovlašteni za donošenje propisa za sprovođenje pojedinih odredbi ovog zakona donijeće te propise u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 108

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da se primjenjuje Zakon o državnoj upravi u Republici Bosni i Hercegovini (“Službeni list RBiH”, broj 26/93, prečišćen tekst).

Član 108a

Ovlašćuje se Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma da u saradnji sa Ustavnopravnom komisijom Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine pripremi prijedlog službenog prečišćenog teksta Zakona o upravi i dostavi ga domovima Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine radi utvrđivanja službenog prečišćenog teksta Zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 109

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a objaviće se i u “Službenim novinama Federacije BiH” i u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Zakon o uplatama na jedinstveni racun i raspodjeli prihoda

ePravo.ba

12. Februara 2020.

ZAKON O UPLATAMA NA JEDINSTVENI RAČUN I RASPODJELI PRIHODA

(“Sl. glasnik BiH”, br. 55/2004, 34/2007, 49/2009 i 91/2017)

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom reguliše se način uplate indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi (u daljem tekstu: prihodi), za koje je odgovorna Uprava za indirektno oporezivanje (u daljem tekstu: Uprava), pravila za vođenje jedinstvenog računa za prikupljanje indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi, doznačavanje i raspodjela prikupljenog prihoda Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: država), Republici Srpskoj, Federaciji BiH (u daljem tekstu: entiteti) i Brčko Distriktu BiH (u daljem tekstu: Distrikt), knjigovodstvene evidencije za jedinstveni račun, informisanje u pogledu prikupljanja, doznačavanja i raspodjele prikupljenog prihoda i godišnja nezavisna eksterna revizija o prikupljanju i raspodjeli prikupljenih prihoda.

Pod pojmom “indirektni porezi” podrazumijevaju se uvozne i izvozne dadžbine, akcize, porez na dodatu vrijednost i svi drugi porezi zaračunati na robu i usluge, uključujući i poreze na promet i putarine kao što je navedeno u čl. 1. i 4. Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH” broj 44/03), u daljem tekstu: ZSIO.

Pod pojmom “ostali prihodi i takse” smatraju se prihodi od skladištenja, ležarine, novčanih kazni, prihodi od prodaje robe predate Upravi ili robe oduzete u upravnom ili prekršajnom postupku, prihodi od naplate protivvrijednosti robe koja u prekršajnom postupku nije mogla biti oduzeta, prihodi od carinske pratnje, prihodi ostvareni prodajom EUR 1 obrazaca, prihodi od iznajmljivanja, prihodi terminala, vanredni prihodi, i ostali prihodi koje ostvaruje Uprava u okviru vlastite djelatnosti.

Član 2

Ovim zakonom obezbjeđuje se prikupljanje svih prihoda navedenih u članu 1. ovog zakona, kao i saradnja između Uprave, države, entiteta i Distrikta u pogledu doznačavanja i raspodjele prikupljenih prihoda.

II – JEDINSTVENI RAČUN

Član 3

Svi prihodi za koje je odgovorna Uprava uplaćuju se na Jedinstveni račun.

Putarina u iznosu od 0,25 KM za izgradnju autoputeva i izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva namjenskog je karaktera, a prikupljena sredstva po tom osnovu vode se na posebnom podračunu otvorenom kod Centralne banke Bosne i Hercegovine.

Uprava, u ime i za račun države, entiteta i Distrikta, otvara i vodi Jedinstveni račun koji čine računi kod jedne ili više komercijalnih banaka (u daljem tekstu: banke) za prikupljanje pojedinačnih prihoda i računa i podračuna kod Centralne banke Bosne i Hercegovine.

Račun i podračuni kod Centralne banke Bosne i Hercegovine služe za evidenciju, držanje i raspodjelu prihoda prema državi, entitetima i Distriktu (u daljem tekstu: korisnici prihoda), za držanje minimalne rezerve i za držanje i raspodjelu prihoda od putarine u iznosu od 0,25 KM za autoputeve i druge puteve.

Na račun kod Centralne banke Bosne i Hercegovine banke će svakodnevno prenositi ukupno prikupljene prihode od putarine u iznosu od 0,25 KM za autoputeve i druge puteve, kao i ostale ukupno prikupljene prihode od indirektnih poreza u zbirnom iznosu.

Uprava će sa Centralnom bankom Bosne i Hercegovine zaključiti ugovor o obavljanju poslova bankarskog i fiskalnog agenta u skladu sa stavom 4. ovog člana.

Član 4

Depozitni račun kod banaka služiće za naplatu i prenos na račun kod Centralne banke Bosne i Hercegovine svih prikupljenih prihoda.

Pored računa iz stava 1. ovog člana, Uprava će posebno da otvori jedan ili više računa kod komercijalnih banaka za potrebe povrata sredstava iz rezervi, a za namjene predviđene ZSIO.

Banka će elektronskim putem i svakodnevno izvještavati Upravu o svim pojedinačno izvršenim platnim transakcijama.

Uprava će, u ime korisnika prihoda, da zaključi ugovor sa bankama izabranim na osnovu tendera koji raspiše Upravni odbor, u vezi sa svakodnevnim prikupljanjem i transferom prikupljenog prihoda na jedinstveni račun kod Centralne banke Bosne i Hercegovine.

Član 5

Uprava je odgovorna za prikupljanje, doznačavanje i raspodjelu prikupljenih prihoda korisnicima prihoda, u skladu sa važećim propisima.

Upravni odbor će da donese propis kojim se reguliše način uplate prihoda

Prikupljeni prihod dnevno se raspoređuje i doznačava na račune koje otvore korisnici prihoda u skladu sa procedurama propisanim ovim zakonom i svim dodatnim uputstvima koje donese Upravni odbor.

Član 6

Informacije Uprave o prikupljenim i raspoređenim prihodima moraju da budu transparentne za korisnike prihoda.

Informacije iz prethodnog stava treba da omoguće korisnicima prihoda da prate aktivnosti Uprave u pogledu prikupljanja, doznačavanja i raspoređivanja prihoda, kao i slučajeve eventualnih grešaka, prevara i nepravilnosti.

Informacije iz stava 1. ovog člana moraju da sadržavaju i podatke o dugovima poreskih obveznika.

Član 7

Knjigovodstveno evidentiranje iznosa duga navedenog u članu 6. stav 3. ovog zakona, Uprava vrši po pravilima koja mora da budu usklađena sa zakonskim propisima koji regulišu ovu oblast.

Iznos duga evidentira se u knjigovodstvene knjige najkasnije narednog dana od dana prijema, odnosno izdavanja vjerodostojne knjigovodstvene isprave.

Uprava je obavezna da izvrši usklađivanje i obezbijedi da je uplaćeni iznos namijenjen za pokriće duga poreskog obveznika.

Član 8

Uprava uspostavlja knjigovodstveni sistem (poresko knjigovodstvo) koji pruža informacije o prikupljenim prihodima po vrstama prihoda, uplatiocima i iznosu duga, te podatke o doznačavanju i raspodjeli po korisnicima prihoda.

Direktor će da donese odgovarajuće propise u vezi sa prethodnim stavom.

Član 9

Prihod od putarine u iznosu od 0,25 KM za izgradnju autoputeva i izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva, koji Uprava naplati, prenosi se na poseban podračun otvoren kod Centralne banke Bosne i Hercegovine dva puta u tekućem mjesecu za uplate izvršene u prethodnom mjesecu, prema podacima iz mjesečnog izvještaja Uprave, na posebne podračune otvorene u Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, a raspodjela prihoda od putarine za autoputeve i druge puteve vrši se po metodologiji koju propisuje Upravni odbor posebnim aktom.

Prikupljeni prihod koji je na raspolaganju korisnicima prihoda je naplaćeni prihod po odbitku prihoda od putarine iz stava 1. ovog člana i minimalne potrebne rezerve koja omogućava Upravi da podmiri sve obaveze u vezi sa prihodima koje ona prikuplja (u daljem tekstu: raspoloživi iznos). Rezerva se računa kao suma povrata za sljedeći radni dan.

Prihod koji je na raspolaganju Distriktu je raspoloživi iznos po odbitku iznosa za finansiranje institucija Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: preostali iznos Distrikta).

Prihod koji je na raspolaganju entitetima je raspoloživi iznos po odbitku iznosa za finansiranje institucija BiH i iznosa za Distrikt (u daljem tekstu: preostali iznos entiteta).

Raspoređeni prihod znači prihod koji je obračunat prema članu 11. ovog zakona i raspoređen je u budžet države ili budžete entiteta i Distrikta.

Korisnici prihoda obavijestiće Upravu na koje račune će im se doznačavati pripadajuća sredstva.

Pravilnik o određivanju iznosa rezerve na Jedinstvenom računu, koji omogućava Upravi da podmiri sve obaveze u vezi sa prihodima koje ona oprihoduje, donosi Upravni odbor Uprave na prijedlog direktora.

Član 10

Upravni odbor će, u saradnji sa Centralnom bankom Bosne i Hercegovine, da usvoji provedbeni akt koji propisuje sljedeće detalje za uplate koje se odnose na prihode od indirektnih poreza: oblik i sadržaj naloga za plaćanje, pravila za prenos naloga za plaćanje, procedure i pravila za primanje naloga za plaćanje i izvršavanje platnih transakcija, elemente sporazuma o računu i informacije koje je banka obavezna da dostavlja komitentima.

III – DOZNAČAVANjE I RASPODJELA PRIKUPLjENIH PRIHODA

Član 11

Raspoloživi iznos raspoređuje se korisnicima prihoda u skladu sa članom 21. stav 4. tačka i), ii), iii) i iv) ZSIO.

Raspodjela prihoda, kako je navedeno u stavu 1. ovog člana, vrši se svaki radni dan. Obračuni se prave u skladu sa članom 12, 13, 13a i 13b ovog zakona.

Ako entiteti podmire sve svoje obaveze u pogledu finansiranja međunarodnih obaveza, dio prihoda koji je obračunat za ovaj entitet u potpunosti se isplaćuje tom entitetu.

Član 12

Iznos, koji se svaki radni dan doznačava u budžet države za finansiranje institucija BiH, izračunava se kao iznos koji se pojavljuje u budžetu države za tekuću godinu pomnožen sa koeficijentom koji se dobije kada se 1 podijeli sa brojem radnih dana Uprave u tekućoj godini.

Iznos koji je doznačen u budžet države za servisiranje inostranog duga biće iznos određen u državnom budžetu za svaki entitet i Distrikt za tekuću godinu. Ministarstvo finansija i trezora obavijestiće Upravu o iznosima koji će se odbijati od dijelova preostalog iznosa entiteta i Distrikta, i kojim radnim danima će se vršiti ovo odbijanje.

Najkasnije prvog radnog dana u kvartalu, Ministarstvo finansija i trezora obezbijediće Upravi plan otplate koji je odobrio Upravni odbor.

Dijelovi iznosa iz stava 2. ovog člana doznačavaće se u državni budžet.

Obračuni dijelova prihoda za finansiranje institucija BiH vrše se na osnovu budžeta za prethodnu godinu ako budžet BiH za sljedeću godinu nije prihvaćen do kraja prethodne fiskalne godine. Kada je budžet za tu fiskalnu godinu prihvaćen, Uprava počinje da doznačava u budžet države udjele izračunate u skladu sa stavom 1. ovog člana. Uprava će da izvrši korekcije ranije prebačenih iznosa u skladu sa budžetom države za tekuću godinu.

Član 13

(1) Udio Distrikta u preostalom iznosu Distrikta utvrđuje se primjenom koeficijenta na način predviđen stavovima 2-7. ovog člana (u daljnjem tekstu: koeficijent doznačavanja Distrikta).

(2) Koeficijent doznačavanja Distrikta će za 2007. godinu iznositi 3,55%.

(3) Za svaku narednu godinu nakon 2007. godine, koeficijent doznačavanja Distrikta obračunava se u skladu sa stavovima 3-7. ovog člana, na osnovu podataka o registrovanim licima u Distriktu i u BiH, koji se vode u evidenciji o jedinstvenim matičnim brojevima Ministarstva civilnih poslova BiH (u daljnjem tekstu: CIPS podaci), koje će Ministarstvo civilnih poslova BiH dostavljati Odjeljenju za makroekonomske analize Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: OMA) najkasnije do posljednjeg radnog dana u decembru za svaku godinu nakon 2007. godine.

(4) Koeficijent Distrikta za svaku narednu godinu nakon 2007. godine utvrđuje se na osnovu udjela Distrikta u CIPS podacima o licima registrovanim u BiH nakon što se navedeni udio uveća za 29,3%, (u daljnjem tekstu: usklađeni udio Distrikta).

(5) Usklađeni udio Distrikta dijeli se brojem registrovanih lica u BiH na osnovu CIPS podataka (u daljnjem tekstu: korigovani udio Distrikta).

(6) Ako je korigovani udio Distrikta niži od koeficijenta doznačavanja navedenog u stavu 2. ovog člana, onda će koeficijent doznačavanja Distrikta za narednu godinu iznositi 3,55%.

(7) Ako je korigovani udio Distrikta veći od koeficijenta doznačavanja navedenog u stavu 2. ovog člana, onda će korigovani udio Distrikta predstavljati koeficijent doznačavanja Distrikta za narednu godinu.

Član 13a

(1) Izuzetno od odredaba člana 13. ovog Zakona, za godine od 2007. do uključivo 2011. godine, ukupan iznos prihoda koji se za svaku godinu raspodjeljuju Distriktu ne smije biti manji od 124 miliona KM.

(2) Prvog radnog dana nakon 20. decembra svake godine, Uprava je dužna OMA-i dostaviti sve podatke o iznosu raspodijeljenih prihoda, koji će biti tekući za navedeni datum.

(3) Ako je iznos prihoda raspodijeljenih Distriktu za tekuću godinu, na osnovu procjena OMA u skladu sa stavom 2. ovog člana, manji od 124 miliona KM, razliku u iznosu prihoda raspodijeljenih Distriktu nadoknađuju entiteti iz preostalog iznosa entitetâ u razmjeri dvije trećine Federacija i jednu trećinu Republika Srpska.

(4) Najkasnije u roku od tri radna dana nakon 20. decembra svake godine, Uprava će obavještavati entitete o razlici u raspodijeljenim prihodima iz stava 3. ovog člana, te iznosima koji će se odbiti od preostalog iznosa enitetâ.

(5) Posljednjeg radnog dana svake godine, Uprava će dostaviti OMA-i sve podatke o ukupnim prihodima raspodijeljenim Distriktu za tekuću godinu. Uprava će izvršiti korekciju svakog viška u iznosu prihoda raspodijeljenih Distriktu nastalog na osnovu stava 3. ovog člana.

Član 13b

(1) Udjeli entitetâ u preostalom iznosu entitetâ izračunavaju se kao preostali iznos pomnožen određenim koeficijentom (u daljnjem tekstu: koeficijent doznačavanja entitetâ).

(2) Koeficijent doznačavanja entitetâ utvrđuje se kao odnos suma krajnje potrošnje prikazane u prijavama poreza na dodatu vrijednost za robu i usluge na teritoriji datog korisnika prihoda i suma krajnje potrošnje prikazane u prijavama poreza na dodatu vrijednost na teritoriji Bosne i Hercegovine, koje su unesene u evidenciju Uprave za isti period. Informacija o krajnjoj potrošnji unosi se u evidenciju Uprave na osnovu prijava poreza za koji obveznik nema pravo povrata, posebno za svaku stopu poreza na dodatu vrijednost.

(3) Krajnja potrošnja koja se utvrđuje iz prijava za porez na dodatu vrijednost iz stava 2. ovog člana definiše se kao porez na dodatu vrijednost za koji poreski obveznik nema pravo na povrat.

(4) Upravni odbor će donijeti provedbene akte o izračunavanju koeficijenta doznačavanja entitetâ.

Član 14

Prihodi za koje je Uprava nadležna, a koji su naplaćeni do 31.12. fiskalne godine, smatraće se kao prihodi prikupljeni u toj fiskalnoj godini.

Prihodi, naplaćeni poslije 31.12. tekuće fiskalne godine, smatraće se prihodima naredne fiskalne godine.

IV – KNjIGOVODSTVENI SISTEM

Član 15

Uprava je obavezna da uspostavi i održava svoj kontni plan i standardne budžetske klasifikacije, koje se koriste za evidentiranje i izvještavanje o finansijskim transakcijama. Kontni plan sastoji se od razvrstavanja po sredstvima i obavezama, prihodima i rashodima. Svrstavanje treba da bude tako da detaljno pruža potrebne informacije korisnicima.

Uprava uspostavlja potrebne knjigovodstvene evidencije za račune kod Centralne banke Bosne i Hercegovine i za svaki račun kod banaka u skladu sa članom 8. ovog zakona.

Član 16

Svi uplaćeni iznosi usklađivaće se sa obračunatim obavezama obveznika odmah prvog radnog dana nakon što je Uprava obaviještena o uplati, osim u slučaju više sile i nepredviđenih okolnosti. Nepredviđena okolnost u ovom kontekstu je nepredvidiv ili nekontrolisan tok događaja na koje Uprava nema uticaja, kao i nedostatak ili netačna ili nedovoljna informacija koju pruža platilac ili banka.

Član 17

Uprava utvrđuje nenaplaćene dugove u skladu sa pravilima iz člana 7. ovog zakona.

Ako nenaplaćeni dug ne može da se odredi kako je navedeno u stavu 1. ovog člana, Uprava utvrđuje taj dug kada bude moguće obračunati iznos duga. Evidentiranje duga vrši se odmah nakon donošenja prve odluke u postupku, kojom se dužnik obavještava o dugu. Datum evidentiranja duga je datum donošenja te odluke.

Član 18

Uprava vodi evidenciju uplata (privremeni račun) koje privremeno ne može da uskladi zbog grešaka, nedostatka informacija, itd. Uprava je obavezna da dokaže da je svaki iznos prenesen na privremeni račun, isto kao što je obavezna da uskladi sve iznose koji su preneseni na privremeni račun.

Član 19

Kada je potrebno da se obezbijedi korektno knjigovodstveno evidentiranje i izmirenje iznosa korisnicima prihoda, Uprava će da sravni stanje u knjigovodstvu.

Uprava će da otkloni svaku razliku koju pokaže sravnjenje stanja u knjigovodstvu.

Član 20

Uprava će da predoči za reviziju dokumenta koja potvrđuju prikupljene, doznačene i raspoređene prihode za koje je odgovorna.

Uprava je dužna da dokumenta čuva najmanje pet kalendarskih godina, računajući od kraja fiskalne godine na koju se dokumenta odnosi.

V – INFORMACIJE O PRIKUPLjENIM PRIHODIMA

Član 21

Uprava će za potrebe korisnika da priprema mjesečni izvještaj o prihodu, nakon što se konsoliduju knjigovodstvene aktivnosti za mjesec koji je u pitanju. Izvještaj će da pokaže sve uplate prihoda i povrate, prema izvorima prihoda. U izvještaju se navodi ukupna suma iznosa koji su preneseni na privremeni račun do kraja mjeseca.

Izvještaj o prihodu pokazaće kako je iznos koji je naveden u izvještaju raspoređen korisnicima prihoda.

Uprava će da objasni i raspravi svaku razliku između prihoda koji se raspoređuje svakodnevno i prihoda raspoređenog kako je navedeno u mjesečnom izvještaju.

Član 22

Ako se u izvještaju o prihodu utvrdi da je manje prihoda uplaćeno korisniku, Uprava treba da uplati taj manje uplaćeni dio iznosa tom korisniku i to odmah nakon što se Upravi ukaže na tu grešku.

Ako se u izvještaju o prihodu utvrdi da je korisniku uplaćeno više prihoda, Uprava traži od korisnika povrat tog iznosa i to odmah nakon što se ukaže na tu grešku.

Korekcije prethodnih poravnanja evidentiraju se u knjigovodstvu i navode u izvještaju o prihodima za mjesec u kojem se dogodila navedena ispravka.

Član 23

Uprava obezbjeđuje spisak svih uplata, od i prema fizičkim ili pravnim licima čija se identifikacija utvrđuje na osnovu identifikacionog broja koji koristi Uprava.

Član 24

Za potrebe korisnika prihoda, Uprava priprema mjesečni izvještaj o dugovima nakon konsolidovanja mjesečnog knjigovodstva.

Izvještaj o dugovima predstavlja saldo na kraju mjeseca kao saldo sa početka mjeseca uvećan za dugove utvrđene tokom mjeseca, umanjen za uplate ili otpisane iznose u vezi dugova koji su utvrđeni u prethodnom mjesecu.

Pojedinačni dugovi ispod 25.000 KM mogu da se navedu u izvještaju o dugovima kao jedna suma. Broj takvih slučajeva treba navesti u ovom izvještaju

Informacija sadrži identifikacioni broj, naziv i adresu dužnika kao i dug i datum knjiženja.

Član 25

Uprava dostavlja korisnicima prihoda izvještaj o prihodu i izvještaj o dugovima najkasnije do kraja tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

Član 26

Narednog mjeseca nakon svakog kvartala Uprava dostavlja korisnicima prihoda kvartalni izvještaj koji sadrži opis pojedinačno otkrivenih predmeta prevare i nepravilnosti u iznosu preko 10.000 KM prihoda.

Po mogućnosti, Uprava obezbjeđuje sljedeće podatke:

– Počinioca prevare ili nepravilnosti i njegov identifikacioni broj;

– Vrstu prevare i/ili nepravilnosti;

– Iznos i vrstu prihoda;

– Robu koja je uključena (gdje odgovara);

– Kratak opis načina prevare ili nepravilnosti;

– Vrstu provjera koje su dovele do otkrića prevare i/ili nepravilnosti;

– Fazu do koje se došlo u postupku, uključujući i koliko je uplaćeno duga ako je već postignut dogovor o tome;

– Mjere koje su poduzete ili predviđene za sprečavanje ponavljanja ovog slučaja prevare i/ili nepravilnosti koje su već otkrivene;

– Saldo naplaćen tokom prethodnog kvartala;

– Iznose naplaćene tokom danog kvartala;

– Ispravke baze (korekcije/brisanja) tokom danog kvartala;

– Otpisane iznose;

– Postignut stepen administrativnog i sudskog postupka; i

– Utvrditi saldo utajenih prihoda na kraju predmetnog kvartala.

Korekcije predmeta koje su već evidentirane navode se u kvartalnom izvještaju.

Član 27

Uprava priprema godišnji izvještaj koji sadrži sve sažete prikaze o prihodu raspoređenom svakom korisniku. Ovaj izvještaj dostavlja se korisnicima prihoda najkasnije 1.aprila naredne godine.

Najkasnije dva mjeseca nakon što prime godišnji izvještaj, korisnici prihoda informišu Upravu o svojim zapažanjima. Poslije 31.12. naredne fiskalne godine, dalje korekcije više se ne unose u godišnje evidencije.

Član 28

Putem posebnog godišnjeg izvještaja, Uprava informiše korisnike o detaljima i rezultatima kontrola i o svim drugim podacima i pitanjima koja se tiču prikupljanja prihoda. Ovaj izvještaj dostavlja se korisnicima prihoda najkasnije 1.aprila naredne godine.

Član 29

Nakon konsultacija sa korisnicima prihoda, Uprava priprema izvještaje prema ovom zakonu.

Korisnici prihoda obavještavaju Upravu o institucijama koje su ovlaštene za prijem izvještaja propisanih ovim zakonom.

Uprava dostavlja izvještaje nadležnim institucijama.

VI – PRELAZNE ODREDBE

Član 30

Do otvaranja računa kod banaka u skladu sa članom 4. ovog zakona, Uprava može da angažuje banke koje trenutno vode platne procedure za Ministarstvo finansija i Trezor Republike Srpske i Federacije BiH i za Distrikt Brčko.

Član 31

Sve uplate na jedinstveni račun dijele se na sumu za uplatu poreza na promet uključujući i naknade za željeznicu u Republici Srpskoj (u daljem tekstu: iznos poreza na promet) i sumu za uplatu ostalih prihoda (u daljem tekstu: privremeni preostali iznos) koje prikuplja Uprava. Uprava će da obavještava entitete o iznosu poreza na promet i privremenom preostalom iznosu.

Član 32

Nakon što jedinstveni račun postane operativan, ali prije stupanja na snagu zakona iz člana 23. ZSIO, primjenjuje se član 21, stav 3.tačke (ii) i (iii) ZSIO, osim što će se udio privremenog preostalog iznosa i iznosa poreza na promet koji se doznačava entitetima i Distriktu određivati njihovim udjelom u krajnjoj potrošnji, po saznanju iz podataka o porezu na promet.

Iznos koji se doznačava državnom budžetu u skladu sa član 21. stav 3. tačka (i) ZSIO, stupa na snagu 1. januara 2005. godine.

Član 33

Udjeli entiteta i Distrikta u privremenom preostalom iznosu izračunavaju se kada privremeni preostali iznos pomnoži određenim koeficijentom (u daljem tekstu: koeficijent privremenog izdvajanja). Koeficijent privremenog izdvajanja dobije se kada se stavi u odnos suma prometa robe i usluga za krajnju potrošnju koja je prodana na teritoriji datog korisnika i suma prometa robe i usluga koja je prodata na teritoriji Bosne i Hercegovine prema evidencijama entiteta i Distrikta o prikupljenom porezu na promet za isti period.

Uprava za indirektno oporezivanje će posebnim propisom da utvrdi kriterijume za raspodjelu prihoda na niže nivoe u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Iznos prometa (u KM) robe za krajnju potrošnju izračunava se na osnovu prikupljenog poreza na promet umanjenog za povrate i ispravke, uzimajući u obzir sumu poreza na promet evidentiranog po niskoj stopi i sumu poreza na promet evidentiranog po visokoj stopi u knjigovodstvu entiteta i Distrikta.

Upravni odbor donijeće provedbene akte o izračunavanju koeficijenta privremenog izdvajanja.

Član 34

U skladu sa članom 35. ZSIO, kontrolu poslovanja Uprave vrši nezavisno spoljno stručno tijelo (u daljem tekstu: Spoljna nezavisna revizija).

Spoljnoj nezavisnoj reviziji omogućava se pristup svim dokumentima o prikupljanju, doznačavanju i raspodjeli prihoda kao i svim ostalim zadacima koje Uprava obavlja.

Član 35

Spoljna nezavisna revizija može na licu mjesta da preduzima inspekcijske mjere. O ovoj inspekciji Spoljna nezavisna revizija blagovremeno informiše Upravu.

Službenici Uprave mogu da učestvuju u tim inspekcijskim mjerama.

Član 36

Spoljna nezavisna revizija priprema izvještaj o izvršenoj kontroli.

Izvještaj treba da sadrži:

– imena revizora;

– period(e) kada se vršila revizija;

– finansijsku godinu za koju je izvršena revizija;

– područja odgovornosti Uprave koja su kontrolisana;

– ako ima, navesti razlike otkrivene revizijom; i

– preporuke za poboljšanje postupka revizije, ako treba.

Uprava je dužna da Spoljnoj nezavisnoj reviziji dostavi svoj pisani komentar, čak i ako nema primjedbi, u roku od 30 dana od dana prijema izvještaja.

Spoljna nezavisna revizija unosi u izvještaj sve komentare Uprave.

Spoljna nezavisna revizija dostavlja izvještaj Upravnom odboru.

VII – ZAVRŠNE ODREDBE

Član 37

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a primjenjuje se od 1.jula 2004. godine. Ako ovaj zakon stupi na snagu nakon navedenog datuma, primjenjivaće se od prvog dana narednog mjeseca od mjeseca kada je stupio na snagu.

Zakon će se objaviti u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta BiH.

Član 38

Podzakonske akte za sprovođenje ovog zakona direktor i Upravni odbor donijeće u roku 20 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda

(“Sl. glasnik BiH”, br. 34/2007)

Član 5

Ovaj Zakon stupa na snagu nakon objavljivanja u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine ili 1. juna 2007. godine, zavisno od toga šta nastupi kasnije.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda

(“Sl. glasnik BiH”, br. 49/2009)

Član 5

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopuni
Zakona o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda

(“Sl. glasnik BiH”, br. 91/2017)

Član 5

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a primjenjivaće se od prvog radnog dana mjeseca koji slijedi nakon njegovog stupanja na snagu.

Zakon o spoljnotrgovinskoj politici BiH

ePravo.ba

12. Februara 2020.

ZAKON O SPOLjNOTRGOVINSKOJ POLITICI BIH

(“Sl. glasnik BiH”, br. 7/1998 i 35/2004)

GLAVA I

Osnovne odredbe

Član 1

1. Zakon o spoljnotrgovinskoj politici (u daljem tekstu: zakon) reguliše osnovne elemente sistema za izvoz i uvoz roba i usluga i određuje uslove za izvršavanje ekonomskih delatnosti u inostranstvu i za izvršavanje ekonomskih delatnosti od strane fizičkih i pravnih lica u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: BiH).

2. U svrhe međunarodne trgovine, protok roba i usluga je slobodan.

3. Slobodni protok roba i usluga ne isključuje zabrane ili restrikcije na uvoz, izvoz ili tranzit, opravdane prema uslovima definisanim u članu 6. stav 2, članu 25. stav 1. i članu 31. ovog zakona. Međutim, takve zabrane i restikcije neće predstavljati sredstva proizvoljne diskriminacije ili bilo kakvu meru i teret ekvivalentnog efekta za međunarodnu trgovinu.

4. Zakon, također, utvrđuje pravila dosljedna međunarodnim obavezama koje proizilaze iz trgovinskih sporazuma za vanrednu primenu zaštitnih mera i za zaštitu domaćeg tržišta od međunarodne nepravedne konkurencije, kao što su damping i subvencije.

5. Zakon unapređuje postojeću i buduću ekonomsku saradnju BiH i njenih entiteta sa susednim državama i međunarodnim organizacijama, u skladu sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine.

Član 2

1. Zakon je zasnovan na Ustavu Bosne i Hercegovine, koji predviđa nadležnost BiH za spoljnotrgovinsku politiku.

2. Unilateralne mere u vezi sa spoljnom trgovinom i sporazumi sa trećim zemljama u pogledu spoljne trgovine su odgovornost institucija BiH.

Član 3

1. U smislu ovog zakona pod “spoljnotrgovinskom politikom” podrazumevaju se jednoobrazni državni principi za primenu svih unilateralnih mera, koje se tiču međunarodnog protoka roba i usluga, i za pregovore i zaključivanje svih sporazuma sa trećim zemljama, regionalnim ili međunarodnim organizacijama povezanim sa međunarodnom trgovinom.

2. U smislu ovog zakona pod “unilateralnim merama koje se tiču spoljne trgovine” podrazumevaju se zaštitne mere, kao i dažbine za antidamping i za antisubvencije.

3. U smislu ovog zakona pod “sporazumima sa trećim zemljama koji se tiču spoljne trgovine” podrazumeva se svaki sporazum ili instrument u vezi sa međunarodnom trgovinom, a naročito svaki trgovinski sporazum sa drugim zemljama, svaki sporazum sa Evropskom Unijom, svako članstvo u carinskim unijama, na područjima slobodne trgovine i u Svetskoj trgovinskoj organizaciji.

Član 4

1. Spoljnotrgovinsku politiku iz prethodnog člana ovog zakona utvrđuju organi BiH u saradnji sa nadležnim organima entiteta.

2. Entiteti će preuzeti sve odgovarajuće mere, bez obzira da li su to opšte ili posebne mere, kako bi osigurali ispunjavanje obaveza koje nastaju iz zakona ili koje su rezultat akcije koju su preduzeli organi BiH.

3. Organi BiH i nadležni organi entiteta dužni su međusobno sarađivati i razmenjivati sve informacije neophodne da se obezbedi ispunjenje obaveza koje nastaju iz ovog zakona.

4. Nadležni organi entiteta ne mogu donositi mere koje bi mogle ugroziti postizanje ciljeva ovog zakona.

Član 5

1. U smislu ovog zakona pod “entitetima” se podrazumevaju Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska.

2. U skladu sa ovim zakonom, vlade entiteta su na svojim odgovarajućim područjima kontrole i administracije odgovorne za propisnu administraciju i nadzor carinske teritorije i za urednu implementaciju carinskih zakona, carinskih propisa i drugih zakona i odredbi.

GLAVA II

Izvozni i uvozni režimi

Član 6

1. Izvoz i uvoz roba je slobodan od bilo kakvih kvantitativnih ograničenja ili drugih mera istog efekta.

2. Odredbe stava 1. ovog člana ne isključuju zabrane ili ograničenja međunarodnog prometa roba opravdane na osnovu javnosti, morala, javne politike ili javne bezbednosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili biljaka, zaštite nacionalnih bogatstava koji imaju umetničku, istorijsku ili arheološku vrednost, ili zaštite industrijsko-komercijalne svojine, odnosno radi eliminacije droga i otpadnih materijala.

3. Pored odredbi iz prethodnog stava:

– izvoz i uvoz roba obezbediće se pod istim uslovima na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine;

– Savet ministara BiH, propisuje prema uslovima ovog zakona da izvoz i uvoz određenih roba može bit podložan carinskim tarifama i drugim specificiranim uslovima, uključujući zahteve za stastičke podatke.

4. Uvezena roba je podložna istim poreskim i zakonskim uslovima koji su uvedeni za iste ili slične robe proizvedene u BiH.

5. Klasifikacija roba prema indiviualnim režimima izvoza i uvoza, obim ili vrednost kvota, način, vremenski period, i uslovi za njihovu klasifikaciju biće propisani od strane Saveta ministara BiH.

6. Ministarstvo spoljne trogivine i ekonomskih odnosa BiH (u daljem tekstu: Ministarstvo spoljne trgovine BiH) obezbeđuje potreban broj bilateralnih i multilateralnih dozvola, kvota, kontigenata, detašmana i sl. za potrebe privrede BiH, saglasno potrebama entiteta i mogućnostima koje dozvoljavaju međunarodni ugovori. Raspodela se vrši na entitete, a ovi na krajnje korisnike.

Član 7

1. Roba koja se uvozi mora biti u skladu sa standardima i tehničkim i kvalitativnim normama propisanim ili priznatim kao uslov za njihovo stavljanje u promet i/ili upotrebu u Bosni i Hercegovini, uključujući i standarde entiteta.

2. Sanitarna, veterinarska, fitopatološka, ekološka i kontrola kvaliteta uvezene robe obavezno su u skladu sa posebnim propisima.

3. Roba će ostati pod carinskom administracijom i nadzorom sve dok ne ispuni propisane uslove iz stava 2. ovog člana.

4. Roba za koju je propisana procedura sticanja uverenja o obaveznom atestu mora biti propisno obeležena nakon što se dobije odgovarajuće uverenje o atestu.

5. Roba čiji je promet zabranjen u Bosni i Hercegovini ne može biti uvezena ili privremeno uvezena.

6. Savet ministara BiH može, u skladu sa obavezama iz trgovinskih sporazuma, zabraniti izvoz, uvoz ili tranzit određenih roba preko Bosne i Hercegovine ili propisati uslove prema kojima takve robe mogu bit uvezene, izvezene ili transportovane u tranzitu da bi se sprečilo ugrožavanje ljudskih života, zdravlja i okoline.

7. Izuzetno od st. 1. i 2. ovog člana robe mogu biti privremeno uvezene u svrhu oplemenjivanja, ukoliko ovo ne dovodi u opasnost život i zdravlje ljudi, životinja ili biljaka.

Dokumenti koji se prilažu uz robu za uvoz i izvoz

Član 8

1. Ako ugovori sa stranim pravnim licima, propisi stranih zemalja ili međunarodni ugovori predviđaju da se uz robu koja se izvozi ili uvozi moraju priložiti potvrdu ili overeni dokumenti, takve potvrde ili dokumenti biće izdani ili overeni od strane nadležnog organa.

2. Ako propisi zemlje u kojoj se trebaju upotrebiti potvrde ili drugi dokumenati iz prethodnog stava ovog člana predviđaju da takve potvrde ili dokumente trebaju overiti državne vlasti, overit će ih Ministarstvo spoljne trgovine BiH potpisom i suhim žigom, a ministarstva entiteta mokrim žigom i potpisom.

3. Ministarstvo spoljne trgovine BiH će, uz prethodno pribavljena mišljenja resornih organa entiteta, i po potrebi privredne asocijacije, propisati način izdavanja ovih potvrda ili overe dokumenata koji se prilažu uz robu za izvoz i uvoz, kriterija za utvrđivanje da robe vode poreklo iz Bosne i Hercegovine i uslove pod kojima će se zahtevati potvrda porekla izvezenih ili uvezenih roba.

Datum stalnog izvoza i uvoza i prolaz carine

Član 9

1. Izvoz ili uvoz roba smatra se završenim kada su robe prošle carinu i prošle carinsku liniju. Kao datum izvoza ili uvoza smatraće se datum prihvatanja deklaracije za robe od strane nadležne carinske administracije.

2. U smislu ovog zakona, pod “prihvatanjem” se smatra prihvatanje carinske deklaracije u carinskom uredu nadležne carinske administracije.

3. (brisano)

Ulaganja kapitala stranih lica

Član 10

Promet roba koje predstavljaju ulaganje kapitala od strane stranog pravnog i fizičkog lica ili povećanje uloga kapitala, osim roba čiji je uvoz podložan posebnim ograničenjima, slobodan je, ako je u skladu sa pravnim poslom na osnovu kojeg se vrši ulaganje.

Uvoz kapitalnih roba nakon završetka investicionih projekata u inostranstvu

Član 11

1. Preduzeće iz Bosne i Hercegovine koja ulažu kapital ili izvode investicione radove u inostranstvu nakon prestanka upotrebe opreme i pripadajućih rezervnih delova kupljenih i korištenih u izvršenju tih radova ili u izvršenju projekata ulaganja kapitala u inostranstvu, mogu slobodno uvoziti tu opremu i rezervne delove u Bosnu i Hercegovinu.

2. Pre uvoza opreme i rezervnih delova iz stava 1. ovog člana, preduzeće mora, uz dokaz o kupovini, prezentirati i knjigovodstveni dokaz da su ove robe bile korištene u izvršenju investicionih i projekata ulaganja kapitala u inostranstvu.

Zamena prethodno izvezenih ili uvezenih roba

Član 12

1. Preduzeće iz Bosne i Hercegovine može, u okviru zaključenih ugovora o izvozu ili uvozu, a pre isteka vremena određenog za ispravljanje nedostataka prema ovim ugovorima, izvesti ili uvesti robe koje zamenjuju prethodno dostavljene robe za koje je utvrđeno da imaju nedostatke ili da ne ispunjevaju uslove iz ugovora.

2. Izvoz i uvoz roba iz prethodnog stava biće slobodan.

Privremeni izvoz i uvoz roba

Član 13

1. U cilju obavljanja usluga za strana pravna lica ili korištenja usluga stranih pravnih lica i u drugim slučajevima kada se robe izvoze ili uvoze, robe se mogu privremeno uvoziti ili izvoziti.

2. Procedura o privremenom uvozu ili izvozu mora biti obavljena u okviru propisanih uslova u skladu sa Carinskim propisima.

3. Privremeno izvezene robe moraju biti vraćene na carinsku teritoriju Bosne i Hercegovine ili stalno izvezene, a uvezene robe moraju biti vraćene u stranu zemlju ili stalno uvezene i ocarinjene od strane entiteta, u skladu sa Carinskim propisima, u okviru vremenskog perioda propisanog za privremeni uvoz i izvoz.

Član 14

1. Privremeno izvezene ili uvezene robe mogu se koristiti samo u svrhu za koju su privremeno izvezene ili uvezene.

2. Promet roba za privremeni izvoz ili uvoz biće slobodan bez obzira da li je izvoz ili uvoz takvih roba podložan kvantitativnim ograničenjima.

Član 15

Savet ministara BiH, na predlog Ministarstva spoljne trgovine BiH, određuje tip, svrhu i vremenski period privremenog izvoza i uvoza, a isto tako može odrediti da određene robe ne mogu bit privremeno uvezene da bi se sprečilo ugrožavanje ljudskih života ili života ili zdravlja životinja i biljaka.

Režimi za izvoz i uvoz roba iz slobodnih zona i u slobodne zone

Član 16

1. Preduzeće može slobodno vršiti promet roba i usluga u slobodne zone i iz slobodnih zona i vršiti snabdevanje rezervnim delovima i drugim materijalom za korištenje i održavanje opreme i sredstava neophodnih za obavljanje poslovnih aktivnosti u takvim zonama.

2. Za uvoz roba iz slobodnih zona na carinsku teritoriju Bosne i Hercegovine ili za njihov izvoz sa carinske teritorije Bosne i Hercegovine u slobodne zone, primenjivaće se opšti uslovi iz člana 6. ovog zakona.

3. U svrhu dalje obrade i pod specijalnim nadzorom carine, robe se mogu privremeno slobodno uvesti na carinsku teritoriju Bosne i Hercegovine dok obrađene robe ne budu vraćene u zonu ili dok ne budu izvezene.

4. Članovi 12, 13. i 14. ovog zakona se primenjuju na privremeni izvoz sa carinske teritorije Bosne i Hercegovine u slobodne zone i za privremeni izvoz iz slobodnih zona na carinsku teritoriju Bosne i Hercegovine.

Izvoz i uvoz roba bez plaćanja

Član 17

Preduzeće može primiti sprave, merne instrumente i sredstva, službena vozila i opremu koju mu je poslalo strano pravno lice s kojim je potpisan ugovor o komisionu, konsignacionom skladištu ili uslugama u svrhu pružanja usluga u okviru zaključenog ugovora, u skladu sa Carinskim propisama.

Dugoročna proizvodna saradnja

Član 18

U smislu ovog zakona pod “dugoročnom proizvodnom saradnjom” se podrazumeva svaki dugoročni ugovorni odnos u trajanju od najmanje tri godine između domaćeg pravnog lica koje obavlja proizvodne aktivnosti u Bosni i Hercegovini i stranog pravnog lica koji se tiče razvoja, uvođenja proizvodnje, proizvodnje i uzajamnog snabdevanja proizvodima i njihovim sastavnim delovima.

Član 19

1. Ako u vreme kada su ugovori i aneksi zaključeni, a odnose se na robe koje se izvoze ili uvoze na osnovu ugovora o dugoročnoj proizvodnoj saradnji koje su bile klasifikovane kao robe koje trebaju biti izvezene ili uvezene slobodno, onda će one biti izvožene u režimu slobodno do kraja ispunjenja ugovora.

2. Ako je izvoz ili uvoz roba preduzet na osnovu ugovora o dugoročnoj proizvodnoj saradnji podložan kvoti ili dozvoli, preduzeće će izvesti ili uvesti takve robe na osnovu odobrenja Ministarstva spoljne trgovine BiH i resornih ministarstava oba entiteta, koje mora odlučiti o zahtevu za odobrenje. Takvo će odobrenje predstavljati pravo na izvoz ili uvoz po toj osnovi, koje će važiti onoliko dugo koliko je ugovor na snazi.

Član 20

1. Ugovor o dugoročnoj proizvodnoj saradnji se radi u pismenoj formi i za određeni vremenski period, a može biti dopunjavan i menjan.

2. Vrednost roba izvezenih na osnovu ugovora iz prethodnog stava ovog člana mora biti najmanje jednaka vrednost roba uvezenih na osnovu tog istog ugovora.

3. Uslovi za registraciju ugovora o dugoročnoj proizvodnoj saradnji biće propisani od strane Saveta ministara BiH, a na predlog Ministarstva spoljne trgovine BiH.

Zakup opreme

Član 21

1. Preduzeće može privremeno izvoziti ili uvoziti opremu pod zakupom za korišćenje u proizvodnji i za obavljanje usluga.

2. Ugovor o zakupu mora biti zaključen u pismenoj formi, a sadrži uslove zakupa. Može, takođe, sadržavati uslove po kojima zakupac postaje vlasnik privremeno izvezene ili uvezene opreme nakon isteka ugovorenog roka zakupa.

3. Entiteti izdaju dozvole za privremeni izvoz ili uvoz zakupljene robe pod uslovima utvrđenim propisima, kao što je predviđeno u članu 43. ovog zakona. Ako takvi izvozi ili uvozi podležu kvoti ili dozvoli, entiteti ih dozvoljavaju ako su uvozniku odobrena prava na kvotu i dozvolu. Ako nikakva kvota ili dozvola nije odobrena za takve uvoza ili izvoze, entiteti mogu dati dozvolu za privremeni uvoz.

4. Ako je u vreme privremenog izvoza ili uvoza zakupljena oprema razvrstana kao roba koja se slobodno izvozi ili uvozi, i u vreme njenog trajnog izvoza ili uvoza slobodno će se izvesti ili uvesti, bez obzira na eventualnu promenu režima uvoza ili izvoza.

Kompenzacioni poslovi

Član 22

1. Preduzeće može zaključivati ugovore o izvozu roba i usluga koje se plaćaju uvozom roba i usluga.

2. Ministarstva trgovine entiteta evidentirat će izvršene ugovore iz stava 1. ovog člana na osnovu uputstva.

Uputstvo iz prethodnog stava donosi Savet ministara BiH na predlog Ministarstva spoljne trgovine BiH.

GLAVA III

Međunarodna trgovina uslugama

Član 23

1. Usluge se mogu slobodno pružati u okviru teritorije Bosne i Hercegovine.

2. Bez obzira na odredbu prethodnog stava, Savet ministara može propisati, u meri u kojoj je to u skladu sa trgovinskim sporazumima u kojima je BiH i/ili Entitet jedna od strana, da se međunarodna trgovina određenim uslugama može vršiti u skladu sa posebnim uslovima.

3. U smislu ovog zakona:

– pod terminom “usluge” podrazumeva se svaka usluga u svakom sektoru, osim “usluga koje se pružaju u okviru vršenja državnih ovlaštenja”;

– pod terminom “trgovina uslugama” podrazumeva se pružanje usluga između pravnih i fizičkih lica iz Bosne i Hercegovine i iz strane zemlje ili carinske teritorije;

– pod terminom “usluge koje se pružaju u okviru vršenja državnih ovlaštenja” podrazumeva se svaka usluga koja nije pružena na komercijalnoj bazi niti u konkurenciji jednog ili više davalaca usluga.

Nacionalno tretiranje

Član 24

1. Bez obzira na odredbe koje se odnose na pravo obavljanja aktivnosti stranih fizičkih i pravnih lica u Bosni i Hercegovini, lice koje pruža uslugu u Bosni i Hercegovini može, da bi to učinilo, privremeno obavljati svoju aktivnost u Bosni i Hercegovini tamo gde se usluga pruža, pod istim uslovima koji su određeni za građane Bosne i Hercegovine od strane Saveta ministara BiH i vlada entiteta.

Link 1 – Link 4 – Link 5 – Link 6 – Link 8

2. Strana fizička lica koja pružaju usluge u Bosni i Hercegovini podležu propisima koji su sadržani u prethodnom stavu ovog člana u onoj meri u kojoj primena takvih propisa ne ograničava primenu BiH mera koje se tiču fizičkih lica koja traže pristup na tržište radne snage ili se odnose na državljanstvo, boravak ili zaposlenje na trajnoj osnovi.

3. Strana fizička lica koja pružaju usluge u Bosni i Hercegovini podležu propisima koji su sadržani u stavu 1. ovog člana u onoj meri u kojoj primena takvih propisa ne ograničava primenu mera kojima se reguliše ulaz ili privremeni boravak fizičkih lica u Bosni i Hercegovini, uključujući mere neophodne za zaštitu integriteta i obezbeđenje normalnog kretanja fizičkih lica preko njenih granica.

4. Mere predviđene u st. 2. i 3. ovog člana ne primenjuju se na način koji poništava ili umanjuje korist trgovine uslugama.

5. Usluge stranih i fizičkih i pravnih lica u Bosni i Hercegovini podležu oporezivanju i propisima pod istim uslovima kao iste ili slične usluge domaćih fizičkih i pravnih lica.

Član 25

1. Odredbe člana 23. ne isključuju zabrane međunarodne trgovine uslugama opravdane na osnovu javnog morala, javne politike ili javne bezbednosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili biljaka, zaštite nacionalnog blaga koje ima umetničku, istorijsku ili arheološku vrednost, ili zaštite industrije komercijalne svojine.

2. Takve zabrane ili ograničenja neće predstavljati sredstva diskriminacije ili prikrivenog ograničenja međunarodne trgovine.

Izvoz i uvoz usluga bez naknade

Član 26

1. Fizička i pravna lica mogu bez naknade pružati usluge u humanitarne, naučne, obrazovne, kulturne, zdravstvene, socijalne, sportske, religijske i druge nekomercijalne svrhe prema uslovima koje utvrđuje Savet ministara BiH, a na predlog Ministarstva spoljne trgovine BiH.

2. Odobrenja iz stava 1. ovog člana izdavaće resorna ministarstva entiteta u skladu sa propisanim uslovima.

Obavljanje određenih usluga od strane stranih pravnih lica u Bosni i Hercegovini

Član 27

1. Strana pravna lica mogu obavljati usluge u Bosni i Hercegovini ako ispunjavaju uslove koje propisuje Savet ministara BiH i vlade entiteta.

2. Savet ministara BiH i vlade entiteta mogu u primeni Zakona propisati uslove i kriterije u skladu sa kojima strana pravna lica mogu preuzeti obavezu da obavljaju određene usluge u Bosni i Hercegovini pod uslovom da:

– strana pravna lica mogu obavljati ili nuditi određene usluge u Bosni i Hercegovini prema uslovima reciprociteta;

– stranim pravnim licima nije dozvoljeno da obavljaju određene usluge u Bosni i Hercegovini ukoliko ne osnuju pravna lica sa sedištem u Bosni i Hercegovini ili zaključe odgovarajuće ugovore sa domaćim pravnim licima registrovanim za obavljanje predmetnih usluga;

– strana pravna lica mogu zaposliti utvrđeni omer domaćih i stranih državljana za obavljanje određenih usluga u BiH.

Obavljanje privrednih delatnosti u inostranstvu

Član 28

1. Domaća pravna lica mogu osnovati preduzeće u stranoj zemlji ili otkupiti ili povećati deoničarski kapital u preduzeću u stranoj zemlji i uložiti u strano preduzeće koristeći vlastita sredstva ili sredstva dobijanjem zajma.

2. Sredstva za svrhu naznačenu u stavu 1. ovog člana koriste se na osnovu dozvole date od strane ministarstva trgovine i entiteta prema uslovima koje propisuje Savet ministara BiH.

Član 29

Odredbe člana 28. ovog zakona koje se odnose na osnivanje preduzeća u inostranstvu u skladu se primenjuju i na osnivanje predstavništava, poslovnih jedinica (prodavnica, servisa, konsignacija, gradilišta i sl.), kao i na obavljanje bankarskih i finansijskih poslova u inostranstvu i obavljanje poslova osiguranja i reosiguranja u inostranstvu.

Aspekti prava intelektualne svojine za trgovinu

Član 30

1. U smislu ovog zakona pod terminom “prava intelektualne svojine” podrazumevaju se:

– autorska i srodna prava;

– zaštitni znakovi;

– geografske indikacije;

– industrijski nacrti;

– patenti;

– šeme (topografije) integralnih kola;

– zaštita neotkrivenih informacija.

2. Aspekti prava intelektualne svojine vezani za spoljnu trgovinu su nadležnost institucija Bosne i Hercegovine. U smislu ovog zakona, pod terminom “aspekti prava intelektualne svojine vezani za spoljnu trgovinu” podrazumeva se obezbeđenje adekvatnih standarda i principa u vezi sa raspoloživošću, obimom i korištenjem prava intelektualne svojine vezanim za spoljnu trgovinu, kao i obezbeđenje efikasnih i odgovarajućih sredstava za provođenje prava intelektualne svojine vezanih za spoljnu trgovinu u skladu sa obavezama iz trgovinskih sporazuma u kojima je BiH i/ili entiteti jedna od strane.

3. Savet ministara BiH može u skladu sa standardima iz prethodnog stava propisati mere zaštite domaćih subekata i potrošača od štetnih klauzula u ugovoru o licenci ili drugom prenosu prava intelektualne i industrijske svojine.

4. Međunarodni sporazumi u oblasti aspekta prava intelektualne svojine vezanih za trgovinu spadaju u nadležnost BiH.

GLAVAIV

Zaštitne mere

Član 31

1. Savet ministara BiH propisuje primenu zaštitnih mera na proizvod kada utvrdi da se takav proizvod uvozi u Bosnu i Hercegovinu u povećanim količinama, apsolutno ili relativno u odnosu na domaću proizvodnju i pod takvim uslovima pod kojima se prouzrokuje ili preti opasnost ozbiljne povrede domaće proizvodnje istih ili sličnih proizvoda.

2. Predlog zaštitnih mera sačinjava Ministarstvo spoljne trgovine BiH uz pribavljeno mišljenje entiteta.

3. Ovakve zaštitne mere se primenjuju na proizvod koji se uvozi bez obzira na poreklo.

Član 32

1. U smislu ovog zakona:

– Pod terminom “ozbiljna povreda” podrazumeva se značajno ukupno pogoršanje pozicije domaće proizvodnje;

– Pod terminom “opasnost ozbiljne povrede” podrazumeva se ozbiljna povreda koja očigladno preti;

– Pod terminom “domaća proizvodnja” podrazumevaju se proizvođači u celini koji proizvode iste ili slične proizvode unutar Bosne i Hercegovine, ili oni čiji zajednički ovim proizvodnje istih ili sličnih proizvoda unutar Bosne i Hercegovine predstavljaju veći deo domaće proizvodnje tih proizvoda.

2. U istraživanja da li povećan uvoz prouzrokuje ili preti da prouzrokuje ozbiljne povrede domaćoj proizvodnji u pogledu ovog zakona, Ministarstvo spoljne trgovine BiH na bazi podataka ministarstva trgovine entiteta procenjuju sve bitne činjenice kvalitativne i kvantitativne prirode koji vrše uticaj na situaciju u domaćoj proizvodnji.

Član 33

Savet ministara BiH može propisati primenu zaštitnih mera u ograničenom periodu buduće da može biti potrebno da spreči ili otkloni ozbiljnu štetu, te da olakša podešavanje.

GLAVA V

Antidamping zaštita

Član 34

1. Smatra se da postoji damping kada se neka roba uvozi po ceni koja je niža od tržišne cene ili proizvodnih troškova u zemlji porekla, odnosno u zemlji izvoza, pri čemu izaziva ili preti da izazove ozbiljnu štetu privredi BiH, ili ako takav uvoz usporava razvoj određene grane privrede BiH.

2. Savet ministara BiH propisuje definicije, uslove i procedure antidampinške istrage, te mere i rokove antidampinške zaštite.

Član 35

1. Postupak u smislu utvrđivanja postojanja stepena i efekata navodnog dampinga pokreće se na osnovu pismenog zahteva pravnog lica ili udruženja koje nema status pravnog lica, koje deluju u ime BiH privrede.

2. Smatraće se da je zahtev podnesen u ime BiH privrede ukoliko ga podrže oni proizvođači čiji obim proizvodnje istih ili sličnih proizvoda i usluga izozi više od 50% ukupne proizvodnje istog ili sličnog proizvoda ili usluga u BiH.

3. Zahtev treba da sadrži dokaze o dampingu, povredi i uzročnoj vezi između navodnog damping uvoza i navodne nastale i moguće štete.

4. Zahtev se odbacuje kada nema dovoljno dokaza o dampingu ili šteti, čime bi se opravdalo nastavljanje postupka.

Član 36

1. Savet ministara BiH, na predlog Ministara spoljne trgovine BiH i prethodno pribavljenog mišljenja entiteta, preduzima privremene mere u slučaju krajnje hitnosti.

2. Privremene mere mogu biti uvedene na šest meseci i mogu biti produžene na još tri meseca.

Član 37

Antidamping mere ostaju na snazi samo za period i do nivou potrebnog za delovanje protiv dampinga koji je izazvao štetu.

Član 38

Privremene mere i antidamping dažbine primenjuju se jedino na proizvode i usluge koji ulaze u BiH nakon odluke o njihovog uvođenju.

GLAVA VI

Zaštita od subvencioniranog uvoza

Član 39

Smatra se da su proizvod ili usluge subvencionirani ukoliko za iste postoji finansijska podrška vlade i druge institucije u zemlji porekla ili izvoza proizvoda ili usluga.

Član 40

Odredbe čl. 34. do 38. ovog zakona u skladu se primenjuju i na zaštitu od subvencioniranog uvoza.

GLAVA VII

Primena Zakona

Organi vlasti odgovorni za primenu Zakona

Član 41

1. Ministarstvo spoljne trgovine BiH i resorna ministarstva entiteta su odgovorna za primenu politike spoljne trgovine prema uslovima zakona.

2. Da bi se izvršila primnjena zakona, odgovarajući organi entiteta obavljaće sve državne funkcije i ovlaštenja koja nisu izričito dodeljena Ministarstvu za spoljnu trgovinu BiH.

3. Entiteti i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati Ustava Bosne i Hercegovine i pokušaće olakšati koordinaciju između entiteta po svim pitanjima koja se u vezi sa spoljnotrgovinskom politikom, a koja su u njihovoj nadležnosti.

Član 42

1. Kontrolu nad primenom ovog zakona vrši Ministarstvo spoljne trgovine BiH.

2. Ministarstvo spoljne trgovine BiH vrši nadzor nad izvršavanjem obaveza preuzatih međunarodnim bilateralnim i multilateralnim ugovorima, sporazumima i konvencijama.

Član 43

1. Savet ministara BiH donosi podzakonske akte i druge propise na osnovu ovog zakona na predlog Ministarstva spoljne trgovine BiH.

2. Ministarstvo spoljne trgovine BiH pre predlaganja podzakonskih akata i drugih propisa Savety ministara BiH obavezno je pribaviti mišljenja nadležnih organa entiteta i po potrebi asocijacija privrede.

3. Ministarstvo spoljne trgovine BiH je, također, obavezno pribaviti mišljenja nadležnih organa entiteta i po potrebi asocijacija privrede pre donošenja propisa za koje je ono ovim zakonom ovlašteno.

4. Propise iz st. 2. i 3. ovog člana predlaže, odnosno donosi ministar spoljne trgovine BiH, uz saglasnost svojih zamenika.

5. Svi propisi iz st. 1. i 3. ovog člana objavljuju se u “Službenom glasniku BiH” i službenim glasilima entiteta.

Član 44

Savet ministara BiH donosi propise kojima se utvrđuju uslovi za određivanje kazni preduzećima ili udruženjima preduzeća u slučajevima kada usled nemara ili namerno:

– dostave netačne ili pogrešne informacije koje zahteva zakon;

– izvrše prekršaj bilo koje obaveze koja je neposredno utvrđena za preduzeća ili udruženja preduzeća u skladu sa zakonom.

GLAVA VIII

Prelazne i završne odredbe

Član 45

1. Svi prethodni propisi koji se tiču spoljne trgovine prestaće da važe najkasnije šest meseci od dana stupanja ovog zakona na snagu.

2. Sve propise za provođenje ovog zakona organi BiH i resorni organi entiteta doneće, odnosno usaglasiti sa ovim zakonom u istom roku.

Član 46

1. Ovaj zakon stupa na snagu u roku od osam dana nakon njegove objave u “Službenom glasniku BiH” i primenjuje se na sve postupke pokrenute nakon ovog datuma.

2. Službena glasila entiteta dužna su objaviti ovaj zakon.

Samostalni član Zakona o izmjeni
Zakon o spoljnotrgovinskoj politici BiH

(“Sl. glasnik BiH”, br. 35/2004)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a objaviće se i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Naknada plaće za vrijeme odsustvovanja sa posla

ePravo.ba

12. Februara 2020.

NAKNADA PLAĆE ZA VRIJEME ODSUSTVOVANjA SA POSLA

Zakon o radu

član 81 st. 1 i 2

O prisustvu i odsustvu radnika sa radnog mjesta vodi se evidencija u pisanom ili elektronskom obliku i na osnovu nje se vrši isplata plaće na način da radnik ostvaruje pravo na plaću za obavljeni rad na osnovu Zakona o radu, dok mu za period odsustvovanja sa posla pripada naknada plaće isključivo ako je to odsustvovanje opravdano.

“Može li poslodavac radnicima, u skladu sa pravilnikom o radu, obračunati plaću za broj provedenih sati na poslu, imajući u vidu neopravdane izostanke na poslu?… Navedeno je kako bi se broj sati neopravdanog izostanka utvrđivao na osnovu elektronske evidencije prisustva radnika, koji bi se potvrdio šihtaricom, te da je pravilnikom o radu predviđeno da se osnovna plaća obračunava na osnovu bruto satnice, broja sati provedenih na radu u toku mjeseca i odgovarajućeg koeficijenta utvrđenog za određeno radno mjesto.

Odredbom člana 7. stav 1. Zakona o radu (Sl. novine FBiH, br. 26/2016 i 89/2018 – dalje: Zakon) propisano je, između ostalog, da je radnik obavezan prema uputama poslodavca datim u skladu sa prirodom i vrstom rada obavljati preuzeti posao, te poštivati organizaciju rada i poslovanja kod poslodavca, kao i zakone i opće akte poslodavca, dok je u stavu 2. pomenute odredbe, između ostalog propisano, da radnik ima pravo na pravičnu plaću u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Odredbom člana 75. stav 1, a u vezi sa stavom 2. istog člana Zakona propisano je da se plaća radnika za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Shodno odredbi člana 78. stav 4. Zakona, poslodavac ne može radniku obračunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. Nadalje, odredbom člana 81. st. 1. i 2. Zakona propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za period odsustvovanja sa rada iz opravdanih razloga predviđenih zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, a da se period odsustvovanja sa rada za koji se naknada plaće isplaćuje na teret poslodavca utvrđuje zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Dakle, u smislu odredbe člana 75. Zakona, radnik ostvaruje pravo na plaću za obavljeni rad, dok mu za period odsustvovanja sa posla, ali samo iz opravdanih razloga, pripada naknada plaće u skladu sa drugim propisima.

Pored toga, ističemo da je odredbom člana 43. Zakona propisana obaveza vođenja evidencija, na način da je, između ostalog, utvrđeno da je poslodavac dužan svakodnevno voditi evidenciju o radnicima i drugim licima angažovanim na radu, koja mora sadržavati podatke o početku i završetku radnog vremena, smjenama i druge podatke o prisustvu radnika na radu. Na osnovu ovlaštenja iz odredbe člana 43. stav 5. Zakona, federalni ministar rada i socijalne politike donio je Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima i drugim licima angažovanim na radu (Sl. novine FBiH, br. 92/2016 – dalje: Pravilnik).

Odredbom člana 8. Pravilnika propisan je sadržaj evidencije o radnom vremenu i podaci koji se vode u toj evidenciji. Između ostalog, predviđeno je da se vode podaci o početku i završetku rada, kao i vremenu, odnosno razlozima neprisutsva na poslu, kao i drugi podaci od kojih zavisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. U skladu sa odredbom člana 9. stav 1. Pravilnika, poslodavac evidenciju o radnom vremenu vodi za obračunsko razdoblje koje je utvrđeno za isplatu plaće.

… plaća radnika za obavljeni rad obračunava na način utvrđen kolektivnim ugovorom, odnosno pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a prema mjesečnoj evidenciji o radnom vremenu, koja se na osnovu pomenutog pravilnika vodi u skladu sa stvarnim stanjem. Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima i drugim licima angažovanim na radu propisano je da se evidencija o radnom vremenu može voditi u pisanom ili elektronskom obliku.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-3209/19(1) od 16.12.2019. godine)

Upozorenje pred otkaz ugovora o radu zbog neopravdanog odsustvovanja sa rada

ePravo.ba

12. Februara 2020.

UPOZORENjE PRED OTKAZ UGOVORA O RADU ZBOG NEOPRAVDANOG ODSUSTVOVANjA SA RADA

Zakon o radu

član 97

U slučaju neopravdanog odsustva sa posla od strane zaposlenog poslodavac je u obavezi da mu izda pisano upozorenje o namjeri otkazivanja ugovora o radu, za slučaj da se taj prestup ponovi, te je stoga poslodavac ovlašten da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji prestup opisan u upozorenju ponovi u roku od pola godine, ali ne i ako načini drugi lakši prestup.

“Može li poslodavac radnicima, u skladu sa pravilnikom o radu, obračunati plaću za broj provedenih sati na poslu, imajući u vidu neopravdane izostanke na poslu? Također, zatraženo je mišljenje da li je poslodavac, pored takvog obračuna plaće, u obavezi da radniku izda i pisano upozorenje kao sankciju koja može dovesti do otkaza ugovora o radu radniku, ako istu ponovi u narednih šest mjeseci.

(…)

… odredbom člana 97. stav 4. Zakona o radu (Sl. novine FBiH, br. 26/2016 i 89/2018 – dalje: Zakon) propisano da se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu utvrđuju vrste prijestupa ili povreda radnih obaveza iz st. 1. i 2. ovog člana (teži i lakši prijestupi odnosno povrede radnih obaveza iz ugovora o radu). U st. 2. i 3. iste odredbe propisano je da se u slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, ugovor o radu ne može otkazati bez prethodnog pisanog upozorenja radniku. Pisano upozorenje sadrži opis prijestupa ili povrede radne obaveze za koje se radnik smatra odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkaznog roka za slučaj da se prijestup ponovi u roku od šest mjeseci nakon izdavanja pisanog upozorenja poslodavca.

Shodno navedenom, kada su u pitanju lakše povrede radne obaveze, Zakon propisuje postupak koji podrazumijeva da se radniku prije otkazivanja ugovora o radu izdaje prethodno pisano upozorenje koje, između ostalog, sadrži izjavu poslodavca o namjeri otkazivanja ugovora o radu u slučaju da se prijestup ponovi u pomenutom roku. Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu, mišljenja smo da bi poslodavac mogao otkazati ugovor o radu bez poštivanja otkaznog roka, samo ukoliko bi radnik u roku od šest mjeseci ponovio prijestup ili povredu radne obaveze koja je opisana u upozorenju, ali ne i neki drugi lakši prijestup ili lakšu povredu radne obaveze iz ugovora o radu.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-3209/19(2) od 16.12.2019. godine)

Zakon o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica izazvanih stanjem prirodne nesreće zbog covid-19 u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine

ePravo.ba

12. Februara 2020.

“Korona zakon Brčko distrikt BiH”

Zakon o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica izazvanih stanjem prirodne nesreće zbog covid-19 u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine

(“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 17/2020)

DIO PRVI – UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovim zakonom propisuju se: subvencioniranja doprinosa za obavezna osiguranja, obustava obračuna i plaćanja zatezne kamate na javne prihode, ukidanje obaveza plaćanja akontacije poreza na dobit, ukidanje obaveza plaćanja akontacije poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, prekid obračuna zateznih kamata na zakašnjela plaćanja u dužničko-povjerilačkim odnosima, prekid prinudne naplate, održavanje stabilnosti pojedinih isplata, odgoda primjene propisa za vrijeme trajanja stanja nesreće u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), te uspostava Garancijskog fonda.

Članak 2.

Značenje pojedinih pojmova

Pojmovi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) poslovnim subjektima smatraju se: pravna lica, odnosno privredna društva, izuzev javnih preduzeća, bаnaka i drugih finаnsiјskih оrgаnizаciјa, udruženja, javnih institucija, organa uprave, organa i jedinica lokalne samouprave, te fizička lica koja sаmоstаlnо оbаvlјајu rеgistrovanu pоslоvnu dјеlаtnоst isključujući one koji u skladu s propisima o porezu na dohodak, porez na dohodak s tog osnova plaćaju prema paušalno utvrđenom iznosu;

b) zatezna kamata na zakašnjela plaćanja javnih prihoda je kamata u smislu odredbi propisa kojim je regulisana visina stope zatezne kamate na javne prihode;

c) zatezna kamata na zakašnjela plaćanja u dužničko-povjerilačkim odnosima je kamata u smislu propisa kojim je regulisana visina stope zatezne kamate;

d) doprinosi su doprinosi za obavezna osiguranja u smislu propisa o doprinosima;

e) moratorij je vremenski period u kojem se odgađa i/ili obustavlja izvršavanje dugova određene vrste i postupci prinudne naplate;

f) stanje nesreće je utvrđeno Odlukom o proglašenju stanja nesreće uzrokovano pojavom koronavirusa (COVID-19) na području Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 21/20);

g) akontacija poreza na dobit smatra se akontacijom poreza na dobit uređena propisom o porezu na dobit u Federaciji;

h) akontacija poreza na dohodak od samostalne djelatnosti smatra se akontacijom poreza na dohodak od samostalne djelatnosti uređena propisom o porezu na dohodak u Federaciji;

i) rok zastare uključuje:

1) rokove zastare razreza, naplate i povrata poreznih obaveza uređeni propisom o Poreznoj upravi Federacije i

2) rokove zastare uređene propisom o porezu na dobit u Federaciji.

Članak 3.

Primjena zakona

(1) Odredbe ovog zakona odnose se na sve poslovne subjekte koji ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom.

(2) Ukoliko su drugi zakoni u nadležnosti Federacije u suprotnosti s ovim zakonom, primjenjivati će se ovaj zakon.

DIO DRUGI – MJERE ZA UBLAŽAVANJE NEGATIVNIH POSLJEDICA

Članak 4.

Subvencioniranje

(1) Subvencioniranja doprinosa za obavezna osiguranja iz propisa o doprinosima vrše se u skladu sa odredbama ovog zakona iz sredstava Budžeta Federacije.

(2) Poslovni subjekti iz člana 2. tačka a) ovog zakona imaju pravo na subvencioniranje doprinosa u skladu sa ovim zakonom u iznosu 244,85 KM mjesečno po svakom zaposlenom počevši od obračuna i isplate bruto plaće za april 2020. godine i svaki naredni mjesec, uključujući i obračun i isplatu plaća i za mjesec nakon prestanka stanja nesreće. Subvencioniranje doprinosa za svakog zaposlenog vrši se na način da se za penziono-invalidsko osiguranje usmjerava 135,70 KM, za zdravstveno osiguranje 97,35 KM i za nezaposlenost 11,80 KM, ukoliko u mjesecu za koji se vrši obračun plaće imaju pad ostvarenog prometa 20% i više u odnosu na ostvareni promet u istom mjesecu 2019. godine.

(3) Isplata najniže neto plaće zaposlenim iz stava (2) ovog člana nije uslovljena istovremenim plaćanjem subvencioniranih doprinosa.

(4) Ostvareni promet iz stava (2) ovog člana utvrđuje Federalno ministarstvo finansija – Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) na osnovu podataka o evidentiranom prometu putem fiskalnih sistema na serveru Porezne uprave.

(5) Pravo na subvencioniranje doprinosa u skladu sa odredbama ovog zakona imaju i poslovni subjekti koji shodno propisima o fiskalnim sistemima nisu u sistemu fiskalizacije.

(6) Za samostalne poduzetnike i poslovne subjekte u niskoakumulativnim djelatnostima za koje su propisane osnovice manje od najniže bruto plaće subvencioniranje doprinosa za april tekuće godine i svaki naredni mjesec, uključujući i obračun i plaćanje doprinosa i za mjesec nakon prestanka stanja nesreće vrši se u visini iznosa doprinosa utvrđenih na propisane mjesečne osnovice za tekuću godinu.

(7) Pravo na subvencioniranje doprinosa imaju poslovni subjekti i poduzetnici iz st. (2), (5) i (6) ovog člana uz uslov da su izmirene obaveze za doprinose i porez na dohodak uz isplaćene plaće zaključno sa februarom 2020. godine.

(8) Poslovni subjekti i samostalni poduzetnici iz st. (2), (5) i (6) ovog člana dužni su dostaviti Poreznoj upravi zahtjev za subvencioniranje i porezne prijave iz propisa o doprinosima i propisa o porezu na dohodak do desetog u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.

(9) Porezna uprava daje pisana uputstva o načinu podnošenja zahtjeva i o potrebnoj dokumentaciji iz stava (8) ovog člana.

Članak 5.

Obveze poslovnih subjekata

(1) Ukoliko poslovni subjekti (poslodavci) za bilo koji mjesec u okviru perioda iz člana 4. stav (2) ovog zakona obračunaju i isplate iznos plaće zaposlenima koji je viši od najniže bruto plaće dužni su obračunati i uplatiti iznos doprinosa utvrđen kao razliku iznosa obaveze za doprinose u skladu sa propisima o doprinosima i iznosa iz člana 4. stav (2) ovog zakona i to istodobno sa isplatom neto plaće i uplate poreza na dohodak.

(2) Samostalni poduzetnici čija je propisana mjesečna osnovica viša od osnovice na koju će biti subvencionirani doprinosi, dužni su razliku doprinosa do iznosa utvrđenog na propisanu osnovicu u skladu sa propisima o doprinosima uplatiti do desetog tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

(3) Porezna uprava daje pisana uputstva o načinu podnošenja poreznih prijava iz st. (1) i (2) ovog člana.

Članak 6.

Obustava obračuna i plaćanja zatezne kamate na javne prihode

(1) Zatezna kamata na javne prihode neće se obračunavati i plaćati za dane trajanja stanja nesreće.

(2) Zatezna kamata na javne prihode neće se obračunavati i plaćati i 60 dana od dana prestanka proglašenja stanja nesreće.

(3) Zatezna kamata na javne prihode neće se obračunavati i plaćati za dane trajanja prinudne naplate javnih prihoda.

(4) Odredbe čl. 68. i 69. Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13, 71/14 i 91/15) neće se primjenjivati tokom proglašenog stanja nesreće i 60 dana od dana prestanka proglašenog stanja nesreće.

Članak 7.

Ukidanje obveze plaćanja akontacije poreza na dobit

Ukida se obveza plaćanja akontacije poreza na dobit za poslovne subjekte, koji koriste subvencije iz člana 4. ovog zakona.

Članak 8.

Ukidanje obveze plaćanja akontacija poreza na dohodak

Ukida se obveza plaćanja akontacije poreza na dohodak od samostalne djelatnosti za 2020. godinu koji koriste subvencije iz člana 4. ovog zakona.

Članak 9.

Prekid rokova zastare

Rok zastare iz člana 2. tačka i) ovog zakona se prekida od dana proglašenja stanja nesreće, a počinje teći od tridesetog dana od dana prestanka proglašenog stanja nesreće.

Članak 10.

Moratorij

(1) Prekida se obračun zateznih kamata na zakašnjela plaćanja u dužničko-povjerilačkim odnosima u periodu od 01.03.2020. godine do isteka tridesetog dana od dana prestanka nesreće.

(2) Prekida se prinudna naplata shodno odredbama propisa o unutrašnjem platnom prometu i propisa o Poreznoj upravi do narednog dana od dana prestanka stanja nesreće, odnosno do isteka 30 dana od dana prestanka stanja nesreće.

Članak 11.

Održavanje stabilnosti pojedinih isplata

(1) U cilju održavanja stabilnosti i pravovremenih isplata penzija i invalidnina i drugih socijalnih davanja na dostignutom nivou, a imajući u vidu posljedice pada prihoda izazvanih stanjem nesreće, nedostajuća sredstva će se osigurati uštedama u okviru Budžeta Federacije za 2020. godinu.

(2) Obaveza usklađivanja penzija i vrijednost općeg boda, invalidnina, drugih socijalnih davanja i plaća neće se vršiti u 2020. godini.

Članak 12.

Odgoda primjene propisa

(1) U periodu dok traje stanje nesreće i 60 dana po prestanku nesreće, propisi donešeni na nivou Federacije kojima je uređeno namjensko korištenje sredstava neće se primjenjivati.

(2) Odluke o prenamjeni sredstava iz stava (1) ovog člana donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije), vlade kantona, gradonačelnici i načelnici općina.

(3) Sredstva iz stava (2) ovog člana mogu se koristiti isključivo za namjene saniranja zdravstvenih, socijalnih i ekonomskih posljedica proglašenog stanja nesreće.

Članak 13.

Uspostava Garancijskog fonda

(1) Ovim zakonom uspostavlja se Garancijski fond (u daljnjem tekstu: Fond) na osnovu kojeg će, u ime i za račun Federacije garancije izdavati Razvojna banka Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Razvojna banka).

(2) Inicijalna sredstva za osnivanje Fonda u iznosu do 80.000.000 KM osigurat će se preusmjeravanjem raspoloživih sredstava Vlade Federacije iz komisionih poslova i raspoloživih sredstava namjenskih depozita Vlade Federacije koja se vode kod Razvojne banke. Dodatne izvore za povećanje ukupnih sredstava Fonda utvrdit će Vlada Federacije aktom iz stava (4) ovog člana.

(3) Razvojna banka dužna je kvartalno izvještavati Vladu Federacije o upravljanju Fondom, a Vlada Federacije u roku 15 dana po završetku kvartala dostavtlja isti izvještaj Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine.

(4) Vlada Federacije će na prijedlog Federalnog ministarstva finansija propisati način finansiranja, održavanja i upravljanja Fondom, ograničenja i uslove izdavanja garancija, te druge pojedinosti od značaja za funkcionisanje Fonda.

DIO TREĆI – PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 14.

Rokovi za donošenje uputstava

(1) Porezna uprava će u roku deset dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti uputstva iz člana 4. stav (9) i člana 5. stav (3) ovog zakona.

(2) Vlada Federacije će donijeti provedbeni akt iz člana 13. stav (4) ovog zakona u roku 15 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Članak 15.

Obvezno zdravstveno osiguranje

Propisuje se obavezno zdravstveno osiguranje svim građanima Federacije za vrijeme trajanja stanja nesreće, odnosno istekom tridesetog dana poslije proglašenja prestanka stanja nesreće.

Članak 16.

Stupanje na snagu i prestanak važenja

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH” i prestaje važiti istekom 60 dana od dana proglašenja prestanka stanja nesreće.

1...192021...109 Page 20 of 109

Zakon o upravnim sporovima BiH

ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 19/2002, 88/2007, 83/2008 i 74/2010)

Zakon o upravi za indirektno oporezivanje BiH

ZAKON O UPRAVI ZA INDIREKTNO OPOREZIVANjE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 89/2005)

Zakon o upravi BiH

ZAKON O UPRAVI

(“Sl. glasnik BiH”, br. 32/2002, 102/2009 i 72/2017)

Zakon o uplatama na jedinstveni racun i raspodjeli prihoda

ZAKON O UPLATAMA NA JEDINSTVENI RAČUN I RASPODJELI PRIHODA

(“Sl. glasnik BiH”, br. 55/2004, 34/2007, 49/2009 i 91/2017)

Zakon o spoljnotrgovinskoj politici BiH

ZAKON O SPOLjNOTRGOVINSKOJ POLITICI BIH

(“Sl. glasnik BiH”, br. 7/1998 i 35/2004)

Naknada plaće za vrijeme odsustvovanja sa posla

NAKNADA PLAĆE ZA VRIJEME ODSUSTVOVANjA SA POSLA

Zakon o radu

Upozorenje pred otkaz ugovora o radu zbog neopravdanog odsustvovanja sa rada

UPOZORENjE PRED OTKAZ UGOVORA O RADU ZBOG NEOPRAVDANOG ODSUSTVOVANjA SA RADA

Zakon o radu

Zakon o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica izazvanih stanjem prirodne nesreće zbog covid-19 u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine

“Korona zakon Brčko distrikt BiH”

(“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 17/2020)

EVEN MORE NEWS

Ugovore o prometu nekretnina sada mogu raditi i advokati

Američki san postao noćna mora

Notar u BiH mora isplatiti milion KM za štetu stranci

POPULAR CATEGORY