Home Blog Page 23

Visina zarade za vrijeme praznika i godišnjih odmora za radnike koji rade polovinu radnog vremena

0
VISINA ZARADE ZA VRIJEME PRAZNIKA I GODIŠNjIH ODMORA ZA RADNIKE KOJI RADE POLOVINU RADNOG VREMENA
Zakon o radu

član 52 stav 3

Radnica koja radi polovinu radnog vremena i za taj angažman ostvaruje polovinu zarade, za vrijeme praznika i godišnjih odmora ima pravo na taj iznos zarade koji dobija i kada je radno angažovana, odnosno na polovinu zarade.

“Da li se radnici koja radi polovinu punog radnog vremena u skladu sa članom 63. Zakona o radu za vrijeme praznika i godišnjeg odmora isplaćuje cijela plaća ili pola plaće?

Odredbom člana 63. stav 1. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016 i 89/2018 – dalje: Zakon) utvrđeno da nakon isteka porođajnog odsustva, žena sa djetetom najmanje do jedne godine života ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena, a za blizance, treće i svako sljedeće dijete ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena do navršene dvije godine života djeteta, ako propisom kantona nije predviđeno duže trajanje ovog prava. Odredbom člana 68. stav 3. Zakona propisano je da za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena iz člana 63. ovog zakona, radnik ima za polovinu punog radnog vremena za koje ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa posebnim zakonom.

Također, članom 52. stav 3. Zakona propisano je da radnik za vrijeme godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće, u visini plaće koju bi ostvario da je radio. Također, u skladu sa članom 81. stav 1. Zakona radnik ima pravo na naknadu plaće za periode odsustvovanja sa rada iz opravdanih razloga predviđenih zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (godišnji odmor, privremena spriječenost za rad, porođajno odsustvo, plaćeno odsustvo i sl.).

Shodno navedenom, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju visina naknade plaće vezana za visinu plaće koju bi radnik ostvario da je radio,… radnica koja radi polovinu punog radnog vremena nakon isteka porođajnog odsustva za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i praznika ima pravo na naknadu plaće koju bi ostvarila da je radila, što je u njenom slučaju u visini plaće koju prima za rad za polovinu punog radnog vremena.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-3269/19 od 17.12.2019. godine)

 

https://www.anwalt-bih.de

Isplata supružnikovog udjela u novcu

0

ISPLATA SUPRUŽNIKOVOG UDJELA U NOVCU

Porodični zakon

član 273 stav 5

  • Samo onda kada jednom bračnom supružniku pripada znatno manji dio od udjela drugog bračnog supružnika, sud može odrediti da se taj bračni supružnik isplati u novcu.

Obrazloženje:

“Iz stanja spisa u ovom predmetu proizlazi da je tužiteljica, podneskom od 8.12.2016. godine uredila tužbeni zahtjev, povodom kojeg su donesene nižestepene presude.

Odredbom člana 273. stav 5. Porodičnog zakona (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj broj 54/02 do 63/14, dalje: PZ), propisano je da bračni supružnik čiji je udio u sticanju zajedničke imovine ili pojedine stvari iz zajedničke imovine znatno niži od udjela drugog bračnog supružnika, ili kada to opravdavaju posebne okolnosti, može tužbom zahtijevati diobu zajedničke imovine tako da sud obaveže drugog bračnog supružnika da mu naknadi protuvrijednost njegovog udjela u novcu, srazmjerno vrijednosti zajedničke imovine na dan donošenja presude.

Iz toga proizlazi da samo onda kada jednom bračnom supružniku pripada znatno manji dio od udjela drugog bračnog supružnika, sud može odrediti da se taj bračni supružnik isplati u novcu. Međutim, u ovom slučaju tužiteljica je tražila da se utvrdi da je njen doprinos u sticanju pokretnih stvari označenih stavu I izreke prvostepene presude, isti kao i doprinos tuženog, pa nižestepeni sudovi nisu mogli, umjesto utvrđenja udjela stranaka u zajedničkoj imovini naložiti isplatu protuvrijednosti tog udjela, pošto u ovom slučaju zakonom nije određeno da je to alternativna obaveza (član 403. Zakona o obligacionim odnosima “Službeni list SFRJ” broj 29/78, 39/85 i 57/89 te “Službeni glasnik Republike Srpske” broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04), a to nije ni zbog prirode zajedničke imovine.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 95 0 P 038091 19 Rev od 21.8.2019. godine)

 

 

Izvor: https://advokat-prnjavorac.com/podjela-bracne-stecevine.html

Dioba zajedničke imovine bračnih supružnika na osnovu njihovog sporazuma

0

DIOBA ZAJEDNIČKE IMOVINE BRAČNIH SUPRUŽNIKA NA OSNOVU NjIHOVOG SPORAZUMA

Porodični zakon

član 272 stav 2

  • Sud može obavezati tuženog da pokretne stvari iz zajedničke imovine preda u posjed tužiteljici ili da joj isplati njihovu protivvrijednost samo ukoliko su se stranke o tome sporazumjele.

Obrazloženje:

“Prema odredbi člana 272. stav 2. PZ, bračni supružnici mogu sporazumno podijeliti bračnu imovinu tako da odrede dijelove u čitavoj imovini ili jednom dijelu imovine ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom supružniku pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine, ili da jedan bračni supružnik isplati drugome novčanu vrijednost njegovog dijela, bez obzira na veličinu istoga. Iz ove odredbe proizilazi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su i pored utvrđenog suvlasničkog udjela tužiteljice na predmetnim pokretnim stvarima obavezali tuženog da iste preda u posjed tužiteljici ili da joj isplati njihovu protivvrijetnost, koju odluku su mogli donijeti samo ukoliko su se stranke o tome sporazumjele, a u konkretnom slučaju takvog sporazuma o diobi nije bilo, na što se osnovano ukazuje u reviziji.

Slijedom navedenog a na osnovu odredbe člana 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 58/03do 61/13, dalje: ZPP), djelimičnim usvajanjem revizije tuženog, pobijana presuda je u ovom dijelu preinačena, kao u stavu prvom izreke ove presude.

U pogledu odluke o povećanju posebne imovine tuženog ulaganjem zajedničkih sredstava parničnih stranaka stečenih u braku drugostepena presuda, suprotno navodima revizije, sadrži valjane i jasne razloge zasnovane na utvrđenom činjeničnom stanju (koji saglasno odredbi člana 240. stav 3. ZPP, ne može biti predmet ispitivanja u ovom revizionom postupku) i na pravilnoj primjeni materijalnog prava (član 237. stav 4. PZ) koje, u pogledu vrijednosti uloženog materijala i radne snage plaćene i neplaćene – koja predstavlja poklon njima oboma, o čemu pobijana presuda sadrži valjane razloge, kao pravilne prihvata i ovaj sud, a koji se revizionim navodima ne dovode u sumnju, pa se ukazuje bespredmetnim ponavljanje razloga za ovaj dio odluke, datih od strane drugostepenog suda.

Na pravilnost i zakonitost pobijane presude u ovom dijelu nije od značaja pozivanje tuženog u reviziji na odluku ovoga suda broj… (u kojoj je suđeno o sticanju u porodičnoj zajednici), jer se u tom i u ovom predmetu ne radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu.

Polazeći od utvrđenja da je tužiteljica sa G.L. i M.L. zaključila ugovor od 19.2.2014. godine o kupovini predmetnog stana, kada nije imala obezbijeđena sredstva za isplatu kupoprodajne cijene, koju je namjeravala isplatiti iz kreditnih sredstava (u ugovorenom roku od 4 mjeseca), da je iz tih razloga, sa prodavcem zaključila aneks ugovora od 27.6.2014. godine, što proizlazi iz izvod iz knjige uloženih ugovora o otkupu predmetnog stana, gdje se kao osnov upisa stana na ime tužilje kao vlasnika navodi i aneks (od 27.6.2014. godine), a s tim u vezi i dio obrazloženja presude istoga suda od 17.6.2014. godine, o razvodu braka između parničnih stranka “da bračni odnosi supružnika nisu skladni duži vremenski period…, te da je tužiteljica sama preduzela sve radnje oko kupovine predmetnog stana, koje su izvršene nakon razvoda braka – od podnošenja zahtjeva od 30.6.2014. godine Banci za odobrenje kredita, zaključenja ugovora o kreditu dana 11.8.2014. godine i isplate kupoprodajne cijene stana dana 25.8.2014. godine, te da je upis sticanja svojine na tužiteljicu izvršen upisom u javnu evidenciju 26.12.2014. godine, nema sumnje da je predmetni stan tužiteljica kupila od svojih ličnih sredstava i da isti predstavlja njenu posebnu imovinu, kako su pravilno zaključili i nižestepeni sudovi. Ovakav zaključak sudova tuženi provedenim dokazima nije uspio oboriti, pa nemaju osnova navodi revizije u pogledu odluke o ovom, odbijajućem dijela protivtužbenog zahtjeva tuženog.

Tuženi u reviziji ne pobija odluku o troškovima postupka, pa kako je samo sa neznatnim dijelom uspio u ovom revizionom postupku, pobijana odluka o troškovima postupka je održana na snazi.

Iz ovih razloga, a na osnovu odredbi člana 248. ZPP, revizija tuženog izjavljena protiv drugostepene presude, u preostalom, usvajajućem dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice i u odbijajućem dijelu protivtužbenog zahtjev tuženog, je odbijena kao neosnovana.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 95 0 P 038091 19 Rev od 21.8.2019. godine)

 

Izvor: https://advokat-prnjavorac.com/podjela-bracne-stecevine.html

ZAKON O UBLAŽAVANJU NEGATIVNIH EKONOMSKIH POSLJEDICA FBiH

0

ZAKON O UBLAŽAVANJU NEGATIVNIH EKONOMSKIH POSLJEDICA FBiH

DIO PRVI – UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovim zakonom propisuju se: subvencioniranja doprinosa za obavezna osiguranja, obustava obračuna i plaćanja zatezne kamate na javne prihode, ukidanje obaveza plaćanja akontacije poreza na dobit, ukidanje obaveza plaćanja akontacije poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, prekid obračuna zateznih kamata na zakašnjela plaćanja u dužničko-povjerilačkim odnosima, prekid prinudne naplate, održavanje stabilnosti pojedinih isplata, odgoda primjene propisa za vrijeme trajanja stanja nesreće u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), te uspostava Garancijskog fonda.

Članak 2.

Značenje pojedinih pojmova

Pojmovi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) poslovnim subjektima smatraju se: pravna lica, odnosno privredna društva, izuzev javnih preduzeća, bаnaka i drugih finаnsiјskih оrgаnizаciјa, udruženja, javnih institucija, organa uprave, organa i jedinica lokalne samouprave, te fizička lica koja sаmоstаlnо оbаvlјајu rеgistrovanu pоslоvnu dјеlаtnоst isključujući one koji u skladu s propisima o porezu na dohodak, porez na dohodak s tog osnova plaćaju prema paušalno utvrđenom iznosu;

b) zatezna kamata na zakašnjela plaćanja javnih prihoda je kamata u smislu odredbi propisa kojim je regulisana visina stope zatezne kamate na javne prihode;

c) zatezna kamata na zakašnjela plaćanja u dužničko-povjerilačkim odnosima je kamata u smislu propisa kojim je regulisana visina stope zatezne kamate;

d) doprinosi su doprinosi za obavezna osiguranja u smislu propisa o doprinosima;

e) moratorij je vremenski period u kojem se odgađa i/ili obustavlja izvršavanje dugova određene vrste i postupci prinudne naplate;

f) stanje nesreće je utvrđeno Odlukom o proglašenju stanja nesreće uzrokovano pojavom koronavirusa (COVID-19) na području Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 21/20);

g) akontacija poreza na dobit smatra se akontacijom poreza na dobit uređena propisom o porezu na dobit u Federaciji;

h) akontacija poreza na dohodak od samostalne djelatnosti smatra se akontacijom poreza na dohodak od samostalne djelatnosti uređena propisom o porezu na dohodak u Federaciji;

i) rok zastare uključuje:

1) rokove zastare razreza, naplate i povrata poreznih obaveza uređeni propisom o Poreznoj upravi Federacije i

2) rokove zastare uređene propisom o porezu na dobit u Federaciji.

Članak 3.

Primjena zakona

(1) Odredbe ovog zakona odnose se na sve poslovne subjekte koji ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom.

(2) Ukoliko su drugi zakoni u nadležnosti Federacije u suprotnosti s ovim zakonom, primjenjivati će se ovaj zakon.

DIO DRUGI – MJERE ZA UBLAŽAVANJE NEGATIVNIH POSLJEDICA

Članak 4.

Subvencioniranje

(1) Subvencioniranja doprinosa za obavezna osiguranja iz propisa o doprinosima vrše se u skladu sa odredbama ovog zakona iz sredstava Budžeta Federacije.

(2) Poslovni subjekti iz člana 2. tačka a) ovog zakona imaju pravo na subvencioniranje doprinosa u skladu sa ovim zakonom u iznosu 244,85 KM mjesečno po svakom zaposlenom počevši od obračuna i isplate bruto plaće za april 2020. godine i svaki naredni mjesec, uključujući i obračun i isplatu plaća i za mjesec nakon prestanka stanja nesreće. Subvencioniranje doprinosa za svakog zaposlenog vrši se na način da se za penziono-invalidsko osiguranje usmjerava 135,70 KM, za zdravstveno osiguranje 97,35 KM i za nezaposlenost 11,80 KM, ukoliko u mjesecu za koji se vrši obračun plaće imaju pad ostvarenog prometa 20% i više u odnosu na ostvareni promet u istom mjesecu 2019. godine.

(3) Isplata najniže neto plaće zaposlenim iz stava (2) ovog člana nije uslovljena istovremenim plaćanjem subvencioniranih doprinosa.

(4) Ostvareni promet iz stava (2) ovog člana utvrđuje Federalno ministarstvo finansija – Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) na osnovu podataka o evidentiranom prometu putem fiskalnih sistema na serveru Porezne uprave.

(5) Pravo na subvencioniranje doprinosa u skladu sa odredbama ovog zakona imaju i poslovni subjekti koji shodno propisima o fiskalnim sistemima nisu u sistemu fiskalizacije.

(6) Za samostalne poduzetnike i poslovne subjekte u niskoakumulativnim djelatnostima za koje su propisane osnovice manje od najniže bruto plaće subvencioniranje doprinosa za april tekuće godine i svaki naredni mjesec, uključujući i obračun i plaćanje doprinosa i za mjesec nakon prestanka stanja nesreće vrši se u visini iznosa doprinosa utvrđenih na propisane mjesečne osnovice za tekuću godinu.

(7) Pravo na subvencioniranje doprinosa imaju poslovni subjekti i poduzetnici iz st. (2), (5) i (6) ovog člana uz uslov da su izmirene obaveze za doprinose i porez na dohodak uz isplaćene plaće zaključno sa februarom 2020. godine.

(8) Poslovni subjekti i samostalni poduzetnici iz st. (2), (5) i (6) ovog člana dužni su dostaviti Poreznoj upravi zahtjev za subvencioniranje i porezne prijave iz propisa o doprinosima i propisa o porezu na dohodak do desetog u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.

(9) Porezna uprava daje pisana uputstva o načinu podnošenja zahtjeva i o potrebnoj dokumentaciji iz stava (8) ovog člana.

Članak 5.

Obveze poslovnih subjekata

(1) Ukoliko poslovni subjekti (poslodavci) za bilo koji mjesec u okviru perioda iz člana 4. stav (2) ovog zakona obračunaju i isplate iznos plaće zaposlenima koji je viši od najniže bruto plaće dužni su obračunati i uplatiti iznos doprinosa utvrđen kao razliku iznosa obaveze za doprinose u skladu sa propisima o doprinosima i iznosa iz člana 4. stav (2) ovog zakona i to istodobno sa isplatom neto plaće i uplate poreza na dohodak.

(2) Samostalni poduzetnici čija je propisana mjesečna osnovica viša od osnovice na koju će biti subvencionirani doprinosi, dužni su razliku doprinosa do iznosa utvrđenog na propisanu osnovicu u skladu sa propisima o doprinosima uplatiti do desetog tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

(3) Porezna uprava daje pisana uputstva o načinu podnošenja poreznih prijava iz st. (1) i (2) ovog člana.

Članak 6.

Obustava obračuna i plaćanja zatezne kamate na javne prihode

(1) Zatezna kamata na javne prihode neće se obračunavati i plaćati za dane trajanja stanja nesreće.

(2) Zatezna kamata na javne prihode neće se obračunavati i plaćati i 60 dana od dana prestanka proglašenja stanja nesreće.

(3) Zatezna kamata na javne prihode neće se obračunavati i plaćati za dane trajanja prinudne naplate javnih prihoda.

(4) Odredbe čl. 68. i 69. Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13, 71/14 i 91/15) neće se primjenjivati tokom proglašenog stanja nesreće i 60 dana od dana prestanka proglašenog stanja nesreće.

Članak 7.

Ukidanje obveze plaćanja akontacije poreza na dobit

Ukida se obveza plaćanja akontacije poreza na dobit za poslovne subjekte, koji koriste subvencije iz člana 4. ovog zakona.

Članak 8.

Ukidanje obveze plaćanja akontacija poreza na dohodak

Ukida se obveza plaćanja akontacije poreza na dohodak od samostalne djelatnosti za 2020. godinu koji koriste subvencije iz člana 4. ovog zakona.

Članak 9.

Prekid rokova zastare

Rok zastare iz člana 2. tačka i) ovog zakona se prekida od dana proglašenja stanja nesreće, a počinje teći od tridesetog dana od dana prestanka proglašenog stanja nesreće.

Članak 10.

Moratorij

(1) Prekida se obračun zateznih kamata na zakašnjela plaćanja u dužničko-povjerilačkim odnosima u periodu od 01.03.2020. godine do isteka tridesetog dana od dana prestanka nesreće.

(2) Prekida se prinudna naplata shodno odredbama propisa o unutrašnjem platnom prometu i propisa o Poreznoj upravi do narednog dana od dana prestanka stanja nesreće, odnosno do isteka 30 dana od dana prestanka stanja nesreće.

Članak 11.

Održavanje stabilnosti pojedinih isplata

(1) U cilju održavanja stabilnosti i pravovremenih isplata penzija i invalidnina i drugih socijalnih davanja na dostignutom nivou, a imajući u vidu posljedice pada prihoda izazvanih stanjem nesreće, nedostajuća sredstva će se osigurati uštedama u okviru Budžeta Federacije za 2020. godinu.

(2) Obaveza usklađivanja penzija i vrijednost općeg boda, invalidnina, drugih socijalnih davanja i plaća neće se vršiti u 2020. godini.

Članak 12.

Odgoda primjene propisa

(1) U periodu dok traje stanje nesreće i 60 dana po prestanku nesreće, propisi donešeni na nivou Federacije kojima je uređeno namjensko korištenje sredstava neće se primjenjivati.

(2) Odluke o prenamjeni sredstava iz stava (1) ovog člana donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije), vlade kantona, gradonačelnici i načelnici općina.

(3) Sredstva iz stava (2) ovog člana mogu se koristiti isključivo za namjene saniranja zdravstvenih, socijalnih i ekonomskih posljedica proglašenog stanja nesreće.

Članak 13.

Uspostava Garancijskog fonda

(1) Ovim zakonom uspostavlja se Garancijski fond (u daljnjem tekstu: Fond) na osnovu kojeg će, u ime i za račun Federacije garancije izdavati Razvojna banka Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Razvojna banka).

(2) Inicijalna sredstva za osnivanje Fonda u iznosu do 80.000.000 KM osigurat će se preusmjeravanjem raspoloživih sredstava Vlade Federacije iz komisionih poslova i raspoloživih sredstava namjenskih depozita Vlade Federacije koja se vode kod Razvojne banke. Dodatne izvore za povećanje ukupnih sredstava Fonda utvrdit će Vlada Federacije aktom iz stava (4) ovog člana.

(3) Razvojna banka dužna je kvartalno izvještavati Vladu Federacije o upravljanju Fondom, a Vlada Federacije u roku 15 dana po završetku kvartala dostavtlja isti izvještaj Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine.

(4) Vlada Federacije će na prijedlog Federalnog ministarstva finansija propisati način finansiranja, održavanja i upravljanja Fondom, ograničenja i uslove izdavanja garancija, te druge pojedinosti od značaja za funkcionisanje Fonda.

DIO TREĆI – PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 14.

Rokovi za donošenje uputstava

(1) Porezna uprava će u roku deset dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti uputstva iz člana 4. stav (9) i člana 5. stav (3) ovog zakona.

(2) Vlada Federacije će donijeti provedbeni akt iz člana 13. stav (4) ovog zakona u roku 15 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Članak 15.

Obvezno zdravstveno osiguranje

Propisuje se obavezno zdravstveno osiguranje svim građanima Federacije za vrijeme trajanja stanja nesreće, odnosno istekom tridesetog dana poslije proglašenja prestanka stanja nesreće.

Članak 16.

Stupanje na snagu i prestanak važenja

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH” i prestaje važiti istekom 60 dana od dana proglašenja prestanka stanja nesreće.

Zakon o postama BiH

0

ZAKON O POŠTAMA BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 33/2005)

I – PREDMET ZAKONA

Član 1

(1) Ovim zakonom utvrđuju se osnovna pitanja organizacije i funkcionisanja poštanskog saobraćaja u Bosni i Hercegovini i poštanskog saobraćaja s drugim zemljama.

(2) Poštanske usluge vrše se u skladu s uslovima koji su utvrđeni zakonom, opštim i posebnim uslovima za vršenje poštanskih usluga, aktima poštanskih operatera, kao i na osnovu ratifikovanih, odnosno potvrđenih međunarodnih konvencija, drugih međunarodnih akata i ugovora.

II – DEFINICIJE

Član 2

Svi izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

a) “poštanske usluge” znače usluge prenosa poštanskih pošiljaka i sve druge usluge koje su navedene u nomenklaturi poštanskih usluga;

b) “poštanske pošiljke” znače sve pošiljke koje primi na prenos i za koje odgovara operater poštanskog saobraćaja;

c) “pismonosna pošiljka” znači svaku poštansku pošiljku koja sadrži neko saopštenje u pisanoj formi, na svakoj vrsti fizičkog medija, koju treba dostaviti naznačenom primaocu. Računi za režije, drugi računi, finansijski i drugi izvještaji smatraju se pismonosnim pošiljkama;

d) “pošiljalac” znači svako fizičko ili pravno lice koje je dalo ili u čije ime je poštanska pošiljka data na prenos operateru poštanskog saobraćaja;

e) “univerzalne poštanske usluge” znače sve one poštanske usluge koje, u skladu s ovim zakonom i drugim poštanskim propisima, moraju biti dostupne na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine;

f) “rezervisane poštanske usluge” znače one vrste univerzalnih poštanskih usluga koje može pružati samo javni poštanski operater;

g) “nerezervisane poštanske usluge” znače pojedine vrste univerzalnih poštanskih usluga koje, osim javnih, mogu vršiti i drugi operateri poštanskog saobraćaja;

h) “operateri poštanskog saobraćaja” znače sve subjekte koji su registrovani za obavljanje djelatnosti iz oblasti poštanskog saobraćaja;

i) “javni poštanski operater” znači preduzeće koje je u većinskom državnom vlasništvu, i koje je u trenutku donošenja ovog zakona već registrovano za pružanje rezervisanih i nerezervisanih poštanskih usluga;

j) “poštanski operater” znači organizaciju koja je, u skladu s ovim zakonom, ovlašćena za pružanje nerezervisanih poštanskih usluga;

k) “finansijske poštanske usluge” znače domaće i međunarodne žiralne usluge, novčane doznake i čekovne usluge, kao i sve druge usluge čiji je predmet novac, a koje su definisane poštanskim propisima u okviru propisa Svjetskog poštanskog saveza;

l) “posebne usluge” znače one usluge koje su definisane opštim uslovima i nomenklaturom poštanskog saobraćaja;

m) “ostale usluge” znače dopunske i ostale poštanske usluge koje zahtijeva pošiljalac ili primalac;

n) “poštanski propisi” znače svaki propis koji je donio ovlašćeni organ, a odnosi se na pružanje poštanskih usluga;

o) “poštanska marka” znači svaku poštansku marku koju je javno izdao javni poštanski operater, uključujući i sve poštanske naljepnice i druga propisana poštanska obilježja koja služe kao dokaz plaćanja poštanske usluge;

p) “direktna pošta” znači sve pošiljke koje sadrže promotivne i sve druge reklamne poruke štampane u više istih primjeraka, koji se šalju na najmanje 30 različitih adresa;

r) “kurirske usluge” znače poštanske usluge s dodatnom vrijednošću, koje davalac poštanskih usluga obavlja na osnovu posebnog zahtjeva pošiljaoca, a podrazumijevaju preuzimanje pismonosne pošiljke na adresi pošiljaoca, te direktan prenos i uručenje na adresi primaoca;

s) “državni portal” znači poštansku uslugu putem koje građanin elektronskim putem ispunjava svoje obaveze prema državi i traži usluge državnih i entitetskih organa.

III – PRINCIPI POŠTANSKE POLITIKE

Član 3

Svi subjekti koji u Bosni i Hercegovini pružaju poštanske usluge moraju konsekventno uvažavati i sprovoditi sljedeće principe poštanske politike:

a) poštanske usluge moraju biti dostupne svim građanima Bosne i Hercegovine, pod jednakim uslovima, bez bilo kakve diskriminacije;

b) sloboda komunikacije putem pismonosnih i drugih poštanskih pošiljaka mora biti zagarantovana svim fizičkim i pravnim licima u Bosni i Hercegovini, bez bilo kakvih ograničenja;

c) interes svih korisnika poštanskih usluga mora biti zaštićen raspoloživošću i kvalitetom tih usluga;

d) tarife poštanskih usluga moraju biti nediskriminatorske i transparentne;

e) pružanje poštanskih usluga mora biti organizovano na način koji ne dovodi u opasnost zdravlje i bezbjednost ljudi i imovine;

f) organizacijom poštanskog sistema mora se obezbijediti mogućnost primjene propisa koji se odnose na uvozno i izvozno carinjenje robe;

g) sva tehnološka rješenja u poštanskom saobraćaju moraju uvažavati principe ekonomičnosti, efikasnosti i bezbjednosti;

h) tehnički standardi koji se odnose na nivo poštanskih usluga moraju se usklađivati sa standardima Evropske unije;

i) cijene rezervisanih poštanskih usluga su pod državnom kontrolom, a ukoliko se ovakvim cijenama ne obezbjeđuje pokriće stvarnih troškova i razvojne potrebe poštanskog sistema, država i entiteti obezbjeđuju subvencije javnim poštanskim operaterima. Nije dozvoljeno subvencionisanje nerezervisanih i drugih poštanskih usluga iz sredstava rezervisanih poštanskih usluga;

j) konkurencija u poštanskom saobraćaju podstiče se do nivoa kojim se ne ugrožava društvena funkcija univerzalnih poštanskih usluga;

k) sistemi poštanske numeracije moraju obezbijediti identifikaciju države i poštanskih operatera;

l) međusobna saradnja javnih poštanskih operatera ne smije da bude monopolistički orijentisana i mora da se zasniva na čistim ekonomskim odnosima u interesu svih građana Bosne i Hercegovine;

m) razvoj poštanskih usluga podstiče se odgovarajućim mjerama ekonomske politike i stalno usklađuje s potrebama korisnika, te tehnološkim, ekonomskim i društvenim prilikama;

n) predstavljanje poštanskog sistema Bosne i Hercegovine u Svjetskom poštanskom savezu i drugim međunarodnim organizacijama mora obezbijediti potpunu ravnopravnost svih javnih poštanskih operatera Bosne i Hercegovine;

o) zastupljenost poštanskih opreratera koji djeluju na području Bosne i Hercegovine u slobodnim međunarodnim asocijacijama ne smije se na bilo koji način ograničavati, a njihovo djelovanje ne smije da bude na štetu i protiv interesa ostalih poštanskih operatera.

Član 4

Investitor, vlasnik stambene zgrade, etažni vlasnik, vlasnik stambenog i poslovnog bloka ili porodične kuće dužan je da na pogodnom mjestu u objektu, ili u dvorištu kod ulaza postavi i održava poštansko sanduče za pismonosne pošiljke ili da obezbijedi drugi adekvatan način za prijem pismonosnih pošiljaka.

IV – POŠTANSKE USLUGE

a) Univerzalne poštanske usluge

Član 5

(1) Univerzalne poštanske usluge su poštanske usluge koje se obavezno organizuju na čitavom području Bosne i Hercegovine i obuhvaćaju prijem, otpremu, prevoz, prispijeće i uručenje:

a) pismonosnih pošiljaka do 2 kg;

b) paketskih do 31,5 kg;

c) poštanskih uputnica;

d) direktne pošte;

e) poštanskih i telegrafskih saopštenja;

f) preporučenih i vrijednosnih pošiljaka;

g) sekograma do 7 kg.

(2) Maksimalne i minimalne dimenzije poštanskih pošiljaka obuhvaćenih univerzalnim poštanskim uslugama su dimenzije koje su utvrđene Univerzalnom poštanskom konvencijom, odnosno Konvencijom Svjetskog poštanskog saveza.

(3) Univerzalne poštanske usluge obezbjeđuju se svakog radnog dana, najmanje pet dana u nedjelji, osim pod uslovima i prilikama koje su poštanskim propisima definisane kao vanredne.

(4) Univerzalne poštanske usluge u Bosni i Hercegovini pružaju javni poštanski operateri i drugi poštanski operateri na osnovu licenci.

b) Rezervisane poštanske usluge

Član 6

(1) U okviru univerzalnih poštanskih usluga, rezervisane poštanske usluge u unutrašnjem i međunarodnom saobraćaju obuhvaćaju prijem, otpremu, prevoz, prispijeće i uručenje:

a) pismonosnih pošiljaka do 1000 gr;

b) tiskovina, novina i časopisa;

c) paketskih pošiljaka do 10 kg;

d) poštanskih i telegrafskih uputnica;

e) isplate novčanih doznaka na kućnu adresu;

f) direktne pošte;

g) kurirske usluge, ukoliko iznos tarife nije deset puta veći od obične tarife,

h) preporučenih i vrijednosnih pošiljaka, bez obzira na težinu;

i) sudskih pisama, pisama u upravnom i prekršajnom postupku, bez obzira na težinu.

(2) Rezervisane poštanske usluge mogu da obavljaju samo javni poštanski operateri.

c) Finansijske poštanske usluge

Član 7

(1) Javni poštanski operateri, putem jedinica poštanske mreže i drugih punktova za univerzalne poštanske usluge, mogu da pružaju usluge i korisnicima finansijske poštanske usluge.

(2) Finansijskim poštanskim uslugama obezbjeđuju se različiti oblici žiralnih doznaka, te doznaka gotovog novca i čekova, koje upućuju fizička i pravna lica ili su takva novčana sredstva njima upućena.

(3) U okviru svoje djelatnosti, javni poštanski operateri mogu obavljati i druge finansijske usluge, kao što su štedni ulozi građana, vezani depoziti, računi nerezidenata, trezorsko i blagajničko poslovanje, mjenjačko poslovanje, kreditiranje stanovništva, kartično poslovanje, žiro i tekući računi uplata, faktura za režije komunalnih i drugih javnih preduzeća i dr.

(4) Javni poštanski operater organizuje posebnu finansijsku organizaciju – Poštansku banku, posredstvom koje će obavljati poslove iz ovog člana, a u skladu sa Zakonom i drugim propisima koji uređuju ovu oblast.

(5) Do uspostavljanja odgovarajuće zakonske regulative i formiranja poštanskih banaka, poštanski operateri finansijske usluge mogu da obavljaju putem odgovarajućeg poslovnog aranžmana s drugim bankama, a u skladu sa Zakonom i drugim propisima koji regulišu finansijske usluge u okviru bankarskog sektora.

d) Ostale usluge

Član 8

(1) Pod ostalim uslugama, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se posebne, dopunske i ostale poštanske usluge koje zahtijevaju pošiljalac ili primalac, a koje se utvrđuju Opštim uslovima za vršenje poštanskih usluga.

(2) Operateri poštanskog saobraćaja, radi samoodrživosti, mogu da organizuju i obavljanje ostalih usluga na novim tržištima, a koje su definisane ovim zakonom i Opštim uslovima.

(3) Javni poštanski operateri mogu da organizuju i obavljanje kurirskih usluga koje su liberalizovane i nalaze se na tržištu.

V – ORGANIZACIJA POŠTANSKOG SAOBRAĆAJA

a) Operateri poštanskog saobraćaja

Član 9

(1) Poštanske usluge pružaju operateri poštanskog saobraćaja.

(2) Operater poštanskog saobraćaja može da bude svako pravno lice koje ispunjava određene tehničke, kadrovske i druge uslove, ukoliko za obavljanje poštanskih usluga posjeduje ovlašćenje dobijeno od nadležnog organa i ukoliko te usluge obavlja u okviru svoje registrovane djelatnosti.

a) javni poštanski operateri ovlašćeni su za pružanje rezervisanih poštanskih usluga. Ovo ovlašćenje podrazumijeva istovremeno pravo na pružanje nerezervisanih i svih ostalih poštanskih usluga;

b) javni poštanski operateri su u isključivom ili većinskom vlasništvu države;

c) drugi operateri poštanskog saobraćaja, izuzev javnih poštanskih operatera, ne mogu imati ovlašćenja za pružanje rezervisanih poštanskih usluga, već samo nerezervisanih i ostalih poštanskih usluga, svih ili samo pojedinih. Osnivaju se u skladu s ovim zakonom, a mogu biti u privatnom vlasništvu.

(3) Ovlašćenje za rad poštanskim opreraterima daje i oduzima, u skladu s odredbama ovog zakona, Agencija za poštanski saobraćaj Bosne i Hercegovine, uz saglasnost Ministarstva komunikacija i saobraćaja.

b) Agencija za poštanski saobraćaj Bosne i Hercegovine

Član 10

(1) Radi obavljanja regulatornih funkcija u oblasti poštanskog saobraćaja, ovim zakonom osniva se Agencija za poštanski saobraćaj Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija), koja djeluje u skladu s principima objektivnosti, transparentnosti i nediskriminacije.

(2) Agencija djeluje u interesu Bosne i Hercegovine i svih njenih građana.

(3) Agencija ima status pravnog lica.

(4) Agencijom rukovodi Savjet Agencije, koji čine tri člana na paritetnoj osnovi triju konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.

a) članovi Savjeta Agencije, iz reda konstitutivnih naroda, imenuju se u skladu sa Zakonom o ministarskim imenovanjima, imenovanjima Savjeta ministara i drugim imenovanjima Bosne i Hercegovine;

b) mandat članova Savjeta Agencije traje četiri godine, a predsjedavajući Savjeta Agencije mijenja se svakih godinu dana;

c) Savjet Agencije donosi sve odluke konsenzusom;

d) Savjet Agencije donosi akta Agencije kojima se definišu: unutrašnja organizacija, nadležnost Savjeta i druga pitanja bitna za rad Agencije;

e) sjedište Agencije određuje Savjet ministara Bosne i Hercegovine.

(5) Nadležnosti Agencije:

a) ostvaruje kontakte s poštanskim upravama i međunarodnim poštanskim organizacijama;

b) izdaje i oduzima licence poštanskim operaterima za obavljanje poštanskih usluga u skladu s Pravilnikom koji donosi Savjet Agencije;

c) donosi tehnološke propise za funkcionisanje poštanskog saobraćaja na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, te predlaže propise kojima se definišu jedinstveni Opšti uslovi za vršenje poštanskih usluga i opšti standardi univerzalnih poštanskih usluga;

d) prati da li se poštanski operater pridržava uslova sadržanih u izdatim licencama, a u slučaju povrede tih uslova ili odredaba ovog zakona, preduzima mjere iz svoje nadležnosti;

e) prati poštovanje utvrđenih principa poštanske politike i inicira mjere za otklanjanje svih odstupanja od tih principa;

f) prati međunarodne poštanske propise i obavještava javne operatere i druge operatere poštanskog saobraćaja o njihovom donošenju, izmjenama i dopunama;

g) daje saglasnost na ugovore koje zaključuju poštanski operateri u Bosni i Hercegovini s operaterima poštanskog saobraćaja poštanskih uprava drugih zemalja;

h) utvrđuje metodologiju i principe za obračun međuoperaterskih, tranzitnih i terminalnih troškova i prati njihovu realizaciju;

i) prati međunarodni obračun u skladu s utvrđenim principima i propisima Svjetskog poštanskog saveza i raspodjelu unutar operatera;

j) utvrđuje jedinstvenu tarifnu politiku za rezervisane usluge na području Bosne i Hercegovine;

k) predlaže kriterijume za formiranje maksimalnih cijena izvršavanja poštanskih usluga;

l) utvrđuje visinu troškova za izdavanje licenci i visinu godišnje naknade za obavljanje poštanskih usluga, kao i rokove za izmirenje obaveza plaćanja;

m) daje saglasnost o programu izdavanja poštanskih maraka koje izdaju javni poštanski operateri;

n) donosi opšti red prevoza poštanskih pošiljaka i nalazi optimalne pravce tog prevoza;

o) utvrđuje iznos naknade za pokriće gubitaka javnih poštanskih operatera;

p) organizuje simpozijume, stručne seminare i sl.;

r) vrši druge nadležnosti koje su joj povjerene ovim zakonom ili drugim aktima u skladu s ovim zakonom.

(6) Za obavljanje poslova iz stava (5) alineje b), g), j) i l), Agencija traži saglasnost Ministarstva komunikacija i saobraćaja.

(7) Radi izvršavanja povjerenih poslova, Agencija zapošljava potreban broj stručnih i tehničkih lica. Broj i strukturu potrebnog radnog osoblja utvrđuje Savjet Agencije, a pri njihovom angažovanju obezbjeđuje zastupljenost konstitutivnih naroda prema posljednjem popisu stanovništva Bosne i Hercegovine iz 1991. godine, a u skladu s planom kadrova Agencije.

(8) Troškovi Agencije podmiruju se iz prihoda od izdavanja licenci poštanskim operaterima, Budžeta institucija BiH i drugih prihoda Agencije.

(9) Agencija poslije završetka svake poslovne godine objavljuje izvještaj o svom radu, uključujući i finansijski izvještaj i izvještaj nezavisnog revizora i dostavlja ga na razmatranje Savjetu ministara i Parlamentarnoj skupštini BiH.

c) Nadležnosti Savjeta ministara Bosne i Hercegovine i Ministarstva komunikacija i saobraćaja

Član 11

(1) U ukupnoj organizaciji poštanskog saobraćaja u Bosni i Hercegovini nadležnosti Savjeta ministara BiH, odnosno Ministarstva komunikacija i saobraćaja posebno obuhvaćaju:

a) definisanje osnovnih kriterijuma koje moraju ispunjavati zainteresovani subjekti za dobijanje ovlašćenja za vršenje poštanskih usluga;

b) određivanje načina predstavljanja javnih poštanskih operatera u Svjetskom poštanskom savezu, kao i drugim međunarodnim organizacijama u kojima se poštanski sistem Bosne i Hercegovine mora reprezentovati kao jedinstven sistem;

c) propisivanje putem propisa i drugih akata osnovnih uslova za obezbjeđenje dostupnosti poštanskih usluga na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine;

d) predlaganje zakona o pošti, davanje saglasnosti na Opšte uslove o vršenju poštanskih usluga;

e) definisanje ciljeva politike Bosne i Hercegovine i praćenje međunarodnih standarda u oblasti poštanskog sistema;

f) propisivanje i nadziranje tarifne politike za rezervisane usluge i kvaliteta pružanja poštanskih usluga;

g) davanje saglasnosti na Statut Agencije;

h) predlaganje izmjena i dopuna zakonskih propisa kojima se reguliše poštanski saobraćaj u Bosni i Hercegovini;

i) davanje saglasnosti Agenciji za rad poštanskih operatera;

j) ostala pitanja utvrđena Ustavom Bosne i Hercegovine, ovim zakonom i drugim aktima u skladu s ovim zakonom.

(2) Nadležnosti i odgovornosti iz stava (1) ovog člana Savjet ministara BiH realizuje putem Ministarstva komunikacija i saobraćaja. Ministarstvo komunikacija i saobraćaja pojedine poslove povjerava Agenciji, i u tom slučaju daje smjernice za realizaciju povjerenih poslova.

d) Međuoperatorski poštanski saobraćaj

Član 12

(1) Svaki operater poštanskog saobraćaja je obavezan da prenos poštanskih pošiljaka koje primi od bilo kojeg drugog operatera poštanskog saobraćaja na području Bosne i Hercegovine tretira na potpuno jednak način, kao i prenos poštanskih pošiljaka koje mu je povjerilo bilo koje fizičko ili pravno lice u Bosni i Hercegovini.

(2) Operateri poštanskog saobraćaja mogu između sebe zaključivati bilateralne i multilateralne sporazume uz saglasnost Agencije, a koji moraju biti u skladu s principima poštanske politike utvrđenim ovim zakonom.

e) Međuentitetski poštanski saobraćaj

Član 13

(1) Prenos poštanskih pošiljaka između entiteta tretira se kao unutrašnji poštanski saobraćaj i ne može se ograničavati administrativnim mjerama.

(2) Operateri poštanskog saobraćaja, uz saglasnost Agencije, usaglašavaju načine i pravce poštanske razmjene, uvažavajući principe ekonomičnosti, efikasnosti i bezbjednosti.

Link 1Link 4  – Link 5 – Link 6  – Link 8

f) Međunarodni poštanski saobraćaj

Član 14

(1) Obavljanje međunarodnih poštanskih usluga mora da bude u skladu s relevantnim odredbama Svjetskog poštanskog saveza i drugim sporazumima međunarodnih organizacija koji su obavezujući za Bosnu i Hercegovinu, utvrđenim pravcima prevoza i zaključenim ugovorima između operatera poštanskog saobraćaja u Bosni i Hercegovini s operaterima poštanskog saobraćaja drugih poštanskih uprava.

(2) Agencija je dužna da, u skladu sa stavom (1) ovog člana i drugim relevantnim odredbama ovog zakona, putem poštanskih propisa, obezbijedi svim licima u Bosni i Hercegovini nediskriminatorski, bezbjedan i efikasan pristup međunarodnim poštanskim uslugama i u vezi s tim da na prikladan način prati izvršavanje preuzetih obaveza javnih i drugih poštanskih operatera.

g) Principi za obračun troškova i refundacije

Član 15

(1) Javni poštanski operateri pokriće gubitaka, u slučaju kada cijene rezervisanih poštanskih usluga ne pokrivaju njihove troškove, nadoknađuju iz drugih prihoda ostvarenih vršenjem poštanskih usluga.

(2) Radi ostvarivanja utvrđenih principa poštanske politike, javni poštanski operateri su dužni da obezbijede takav interni računovodstveni sistem iz kojeg će se vidjeti struktura prihoda i troškova rezervisanih i nerezervisanih univerzalnih usluga, te struktura i visina prihoda i troškova posebnih poštanskih usluga. Interni računovodstveni sistemi moraju da obezbijede lokaciju troškova svih poštanskih usluga u skladu sa standardima Evropske unije.

(3) Međusobne refundacije, na osnovu međunarodnih i međuoperaterskih poštanskih usluga, moraju da pokriju troškove prenosa i prerade poštanskih pošiljaka.

a) refundacije na osnovu međunarodnih poštanskih usluga, koje pripadaju javnom operateru poštanskog saobraćaja, vrše se na osnovu međunarodnog obračuna, a na osnovu propisa Svjetskog poštanskog saveza;

b) refundacije koje pripadaju javnom operateru poštanskog saobraćaja na osnovu unutrašnjeg međuoperaterskog poštanskog saobraćaja regulišu se na osnovu metodologije i principa koje određuje Agencija.

VI – POŠTANSKE MARKE

Član 16

(1) Poštanske marke izdaju javni poštanski operateri.

(2) Poštanske marke moraju imati identifikaciju Bosne i Hercegovine, entiteta i identifikaciju poštanskog operatera.

(3) Na markama javnih poštanskih operatera ne mogu da budu: slike, znamenja, simboli ili neke druge oznake i sadržaj uvredljivog karaktera, ili koji su u suprotnosti sa zakonskim propisima Bosne i Hercegovine.

(4) Za svaku emisiju poštanskih maraka, javni poštanski operater dužan je da pribavi saglasnost Agencije. Ukoliko Agencija utvrdi da marke koje se emituju sadrže elemente zabranjene stavom (3) ovog člana, obustaviće ovu emisiju.

VII – POVJERLjIVOST POŠTANSKIH POŠILjAKA

Član 17

(1) Poštanski operateri obavezni su da obezbijede tajnost poštanskih pošiljaka. Poštanskom operateru zabranjeno je da: neovlašćeno dozna sadržaj poštanske pošiljke, ili zadrži, prikrije ili neovlašćenom licu da poštansku pošiljku, neovlašćenom licu saopšti bilo kakve podatke koji su u vezi s poštanskom pošiljkom, ili neovlašćenom licu omogući ili pomogne u obavljanju neke od tih radnji. Zabrana se odnosi i na zaposlenike poštanskog operatera i nakon prestanka rada kod poštanskog operatera.

(2) Poštanski operater može da otvori i pregleda sadržaj poštanske pošiljke, uz pristanak pošiljaoca ili primaoca.

(3) Izuzetno od odredaba stava (2) ovog člana, poštanski operater može da otvori i pregleda poštansku pošiljku bez pristanka pošiljaoca ili primaoca u sljedećim slučajevima:

a) kada je poštansku pošiljku nemoguće uručiti primaocu niti vratiti pošiljaocu;

b) kada postoji opravdana sumnja da pošiljka sadrži predmete zabranjene za prenos u poštanskim pošiljkama;

c) kada je poštanska pošiljka oštećena tako da je ugrožen njen sadržaj i

d) kada poštanska pošiljka u međunarodnom saobraćaju podliježe carinskom pregledu i deviznom pregledu u smislu carinskog zakona i deviznih propisa.

(4) Postupak otvaranja i pregleda sadržaja poštanskih pošiljaka uređuje se Opštim uslovima za vršenje poštanskih usluga, koje donosi Ministarstvo saobraćaja i komunikacija BiH, a koji su usklađeni s propisima Evropske unije.

VIII – ODGOVORNOST ZA PRENOS POŠTANSKIH POŠILjAKA

Član 18

(1) Poštanski operaeor dužan je da plati odgovarajuću odštetu pošiljaocu preporučene ili vrijednosne pismonosne pošiljke, paketa, uputnica i telegrama u slučaju njihovog gubitka, oštećenja ili kašnjenja, do kojih je došlo krivicom, namjerom ili nehatom javnog poštanskog operatera.

a) postupak plaćanja odštete i njena visina utvrđuju se poštanskim propisima, koji su usklađeni s propisima Svjetskog poštanskog saveza;

b) što se tiče odgovornosti, za odštetu ne može da postoji razlika između gubitka, oštećenja ili kašnjenja poštanskih pošiljaka u unutrašnjem i međunarodnom poštanskom saobraćaju;

c) u slučaju kada ne može da se utvrdi odgovornost iz stava (1) ovog člana, javni poštanski operateri solidarno snose odgovornost za naknadu štete.

(2) Pošiljalac poštanske pošiljke odgovoran je operateru poštanskog saobraćaja za štetu koju poštanska pošiljka nanese licima u službi operatera poštanskog saobraćaja, opreme operatera poštanskog saobraćaja ili ostalim poštanskim pošiljkama, pod uslovom da se nastanak štete može pripisati u krivicu, namjeru ili nehat pošiljaoca.

IX – PRINUDNA IZVRŠENjA

Član 19

Poštanske pošiljke koje ulaze u okvir univerzalnih usluga i koje se po tom osnovu nalaze kod operatera poštanskog saobraćaja ne mogu da budu predmet sudskog, administrativnog ili bilo kojeg drugog oblika prinudnog izvršenja, osim u slučajevima izričito predviđenim posebnim zakonom.

X – KAZNENE ODREDBE

Član 20

(1) Novčanom kaznom od 5.000 KM do 15.000 KM kazniće se za prekršaj poštanski operater i drugi subjekat poslovanja koji ima svojstvo pravnog lica, kao i preduzetnik ako neovlašćeno obavlja djelatnost iz čl. 6. i 16. ovog zakona.

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice poštanskog operatera ili drugog subjekta poslovanja koji ima svojstvo pravnog lica kaznom od 500 KM do 1.500 KM.

Član 21

(1) Novčanom kaznom od 5.000 KM do 15.000 KM kazniće se za prekršaje javni poštanski operateri ako se ne pridržavaju čl. 3., 5., 6. i 16. ovog zakona.

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice javnog poštanskog operatera novčanom kaznom od 500 KM do 1.500 KM.

(3) Istovremeno s izricanjem novčane kazne u slučaju višestrukog ponavljanja prekršaja, operateru poštanskog saobraćaja oduzeće se licenca na vremenski period od šest mjeseci.

(4) Pod višestrukim ponavljanjem prekršaja podrazumijeva se prekršaj koji se tri puta ponovi u vremenu od tri do šest mjeseci.

XI – DRŽAVNI PORTAL

Član 22

Javni poštanski operateri dužni su da organizuju državni portal, tj. mjesto gdje građanin može putem posrednika ili neposredno, putem elektronskih medija, da ispunjava obaveze prema državi i etitetima i traži usluge od državnih i entitetskih organa.

Član 23

Bosna i Hercegovina se obavezuje da će putem državnog portala da realizuje sve transakcije iz odnosa s građanima koje državni portal može tehnički da realizuje. Javni poštanski operateri imaju obavezu da uvedu državni portal u roku od četiri godine od stupanja na snagu ovog zakona.

XII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 24

(1) Postojeći javni poštanski operateri: Preduzeće za poštanski saobraćaj RS A.D. Banja Luka, JPBH Pošta d.o.o. Sarajevo i HP Mostar d.o.o. nastavljaju da pružaju univerzalne i ostale usluge u skladu s odredbama ovog zakona.

(2) Javni poštanski operateri dužni su da usklade svoju registraciju i organizaciju s odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu, a prema uredbi koju će donijeti Savjet ministara na predlog Agencije u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovog zakona.

(3) Ostali poštanski operateri dužni su da usklade svoje poslovanje s odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

(4) Do donošenja novih poštanskih propisa neophodnih za primjenu ovog zakona, a najduže tokom 12 mjeseci poslije njegovog stupanja na snagu, primjenjivaće se poštanski propisi koji su na snazi u vrijeme stupanja na snagu ovog zakona.

Član 25

(1) Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a biće objavljen i u službenim glasilima Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH.

(2) Svi poštanski propisi, sačinjeni na osnovu ovog zakona, stupaju na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a biće objavljeni i u službenim glasilima Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH.

(3) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe: odredbe Zakona o poštanskim, telegrafskim i telefonskim uslugama (“Službeni list SFRJ”, br. 2/86 i 26/90), u dijelu koji se odnosi na poštanski saobraćaj i obavljanje poštanskih usluga, i odredbe Zakona o sistemima veza, radio-saobraćaja i PTT saobraćaja (“Službeni list SRBiH”, broj 15/90), u dijelu koji se odnosi na poštanski saobraćaj i obavljanje poštanskih usluga, i svi drugi propisi koji regulišu materiju koja je predmet ovog zakona.

Zakon o porezu na dodatnu vrijednost BIH

0

ZAKON O POREZU NA DODATU VRIJEDNOST

(“Sl. glasnik BiH”, br. 9/2005, 35/2005, 100/2008 i 33/2017)

I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

Teritorijalna primjena

Ovim zakonom uvodi se obaveza i reguliše se sistem plaćanja poreza na dodatu vrijednost (u daljem tekstu: PDV) na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Teritoriju Bosne i Hercegovine čini teritorija koja se nalazi pod suverenitetom Bosne i Hercegovine, uključujući i vazdušni prostor i morsko područje koje se, prema državnom i međunarodnom zakonu, nalazi pod suverenitetom ili jurisdikcijom Bosne i Hercegovine.

Član 2

Raspodjela prihoda po osnovu PDV-a

Sistem raspodjele i metod izračunavanja udjela prikupljenih prihoda po osnovu PDV-a uređuju se Zakonom o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda, prema kriterijumima utvrđenim u članu 21. stav 3. tač. (I), (II) i (III) Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini.

II – PREDMET OPOREZIVANjA

Član 3

Predmet oporezivanja

PDV se, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na:

1. promet dobara i usluga (u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu;

2. uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

III – PROMET DOBARA I USLUGA

Član 4

Promet dobara

Promet dobara je, u smislu ovog zakona, prenos prava raspolaganja na stvarima (u daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.

Dobrima se smatraju i voda, električna energija, gas, toplotna energija ili slično.

Prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i:

1. prenos prava raspolaganja na dobrima uz naknadu na osnovu odluke državnog organa, organa lokalne samouprave ili na osnovu zakona;

2. isporuka dobara po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija pri prodaji ili kupovini dobara;

3. isporuka dobara na osnovu ugovora o iznajmljivanju na određeni period na osnovu kupoprodajnog ugovora s odgođenim plaćanjem kojim je predviđeno da se pravo vlasništva prenosi najkasnije otplatom posljednje rate;

4. prenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata (u daljem tekstu: objekti);

5. prenos poslovne imovine poreskog obveznika od strane ovlašćenog lica, uključujući likvidatore, stečajne upravnike i nadzornike, osim slučajeva iz stava 2. člana 7. ovog zakona;

6. upotreba dobara poreskog obveznika u vanposlovne svrhe;

7. razmjena dobara za druga dobra ili usluge.

Član 5

Upotreba dobara u vanposlovne svrhe

Kada dobra koja čine dio njegove poslovne imovine poreski obveznik koristi u privatne svrhe ili u privatne svrhe svojih zaposlenika, odnosno kada dobrima raspolaže besplatno ili uz smanjenu naknadu, ili koristi robu u svrhe koje nisu povezane s njegovim poslovnim djelatnostima, te ako se PDV na dobra koja su u pitanju ili njihove sastavne dijelove može u potpunosti ili djelimično odbiti, takva upotreba ili raspolaganje smatra se prometom dobara izvršenim uz naknadu.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, ne smatra se prometom dobara uz naknadu:

1. besplatno davanje poslovnih uzoraka kupcima ili budućim kupcima u uobičajenim količinama za tu namjenu, pod uslovom da ih ti kupci ili potencijalni kupci ne stave u prodaju, odnosno da su u obliku koji onemogućava njihovu prodaju; i

2. davanje poklona male vrijednosti u svrhu unapređivanja poslovne djelatnosti poreskog obveznika, ako se oni daju samo povremeno i ako se ne daju istim licima.

Poklonima male vrijednosti, u smislu stava 2. tačke 2. ovog člana, smatraju se pokloni čija pojedinačna cijena ne prelazi 20,00 KM.

Član 6

Upotreba lično proizvedenih dobara, promjena svrhe i zadržavanje dobara nakon prestanka poslovanja

Prometom dobara uz naknadu smatra se i:

1. stavljanje u vlastitu upotrebu dobara koje poreski obveznik proizvodi, izgrađuje, obrađuje, kupuje ili uvozi u okviru obavljanja svojih poslovnih djelatnosti;

2. korišćenje dobara za koja je ulazni porez u potpunosti ili djelimično odbijen a koja poreski obveznik u potpunosti ili djelimično koristi u svrhe obavljanja djelatnosti koje su oslobođene od plaćanja PDV-a;

3. zadržavanje dobara nakon prestanka obavljanja djelatnosti ili nakon prestanka registracije, a za koja je ulazni porez u potpunosti ili djelimično odbijen.

Prometom dobara uz naknadu smatra se i prodaja ili iznajmljivanje zgrada koje je poreski obveznik izgradio od sopstvenih sredstava i na sopstvenom ili iznajmljenom zemljištu (gradilištu).

Izgradnja zgrada, u smislu stava 2. ovog člana, znači svaka izmjena ili renoviranje sopstevnih ili iznajmljenih zgrada poreskog obveznika u vrijednosti većoj od 10.000,00 KM.

Odredbe stava 2. ovog člana odnose se i na zgrade koje poreski obveznik izgradi radi unapređivanja njegovih privrednih djelatnosti.

Član 7

Prenos imovine poreskog obveznika

Prenosom dobara uz naknadu smatra se prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, ako je ulazni porez moguće u potpunosti ili djelimično odbiti, kada je ta imovina kupljena, proizvedena ili na drugi način stečena.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, ne smatra se prometom dobara uz naknadu prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, koja tvori zaseban poslovni subjekt, sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik i ako produži da obavlja istu privrednu djelatnost, pod uslovom da kupac ima mogućnost da dobije istu stopu za odbijanje ulaznog poreza kao prodavac.

Odredbe stava 2. ovog člana primjenju se bez obzira da li je prenos izvršen uz novčanu ili neku drugu naknadu.

Prodavac poslovne imovine dužan je da, u roku od osam dana od dana prodaje, obavijesti Upravu za indirektno oporezivanje (u daljem tekstu: UIO) o identitetu novog vlasnika poslovne imovine i iznosu koji je plaćen za nju.

Član 8

Promet usluga

Prometom usluga, u smislu ovog zakona, smatraju se svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavljanja privredne djelatnosti, a koji ne čini promet dobara iz čl. 4 – 7. ovog zakona.

Prometom usluga smatra se:

1. prenos i ustupanje autorskih prava, patenata, licenci, zaštitnih znakova, kao i drugih imovinskih prava (u daljem tekstu: imovinska prava);

2. pružanje usluga uz naknadu na osnovu odluke državnog organa, organa lokalne samouprave ili na osnovu zakona;

3. pružanje usluga koje poreski obveznik bez naknade izvrši u vanposlovne svrhe osnivača, zaposlenih i drugih lica;

4. razmjena usluga za druga dobra ili usluge.

Član 9

Korišćenje usluga u vanposlovne svrhe

Prometom usluga uz naknadu smatra se i:

1. upotreba dobara, koja čine dio poslovne imovine, za vanposlovnu upotrebu poreskog obveznika, zaposlenih ili drugih lica, kada je PDV na takva dobra moguće u potpunosti ili djelimično odbiti;

2. pružanje usluga koje poreski obveznik izvrši bez naknade ili uz smanjenu naknadu u vanposlovne svrhe osnivača, zaposlenih i drugih lica ili u svrhe koje nisu povezane sa njegovim poslovanjem; i

3. pružanje usluga koje poreski obveznik vrši u svrhe njegovog poslovanja, kada PDV na takvu uslugu, da je pruža drugi porezni obveznik, ne bi bilo moguće u potpunosti odbiti.

Član 10

Vršenje usluga u svoje ime a za račun drugog lica

Kada poreski obveznik vrši usluge u svoje ime a za račun drugog lica, smatra se da je istovremeno i sam primio i pružio te usluge.

Stav 2. člana 7. se na sličan način primjenjuje na pružanje usluga.

Član 11

Uvoz dobara

“Uvoz dobara” je svaki unos dobara u carinsko područje Bosne i Hercegovine.

PDV se obračunava na sva dobra koja se uvoze.

Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, PDV se ne obračunava na dobra za koja je odmah po unošenju u Bosnu i Hercegovinu dato odobrenje za privremeno uskladištenje, carinski odobreni postupak ili upotrebu dobara prema članu 30. stav 1. tačka 2. ovog zakona, a za koja je pokrenut postupak privremenog uvoza uz oslobađanje od plaćanja uvoznih poreza, odnosno carinski postupak prevoza.

IV – PORESKI OBVEZNICI

Član 12

Definicije

Poreski obveznik je svako lice koje samostalno obavlja privrednu djelatnost.

Pod pojmom djelatnosti, u smislu stava 1. ovog člana, podrazumijeva se djelatnost proizvođača, trgovca ili pružaoca usluga koja se vrši s ciljem ostvarivanja prihoda, uključujući i djelatnosti eksploatacije prirodnih bogatstava, poljoprivrede, šumarstva i profesionalnih djelatnosti.

Pod “privrednom djelatnošću” podrazumijeva se iskorišćavanje imovine ili imovinskih prava u svrhu ostvarivanja prihoda.

Obveznik je lice u čije ime i za čiji račun se vrši promet dobara, odnosno usluga ili uvoz dobara.

Obveznik je i lice koje vrši promet dobara, odnosno usluga ili uvoz dobara u svoje ime, a za račun drugog lica.

Država i njeni organi, entitetski organi, organi Distrikta i lokalne samouprave, kao i pravna lica osnovana u skladu sa zakonom s ciljem obavljanja poslova iz djelokruga organa uprave, ne smatraju se obveznicima u smislu ovog zakona ako obavljaju promet dobara i usluga u okviru djelatnosti i transakcija u koje ulaze kao organi uprave.

Organi iz stava 6. ovog člana smatraju se obveznicima ako obavljaju promet dobara i usluga a takav promet dobara i usluga ili transakcije se obavljaju kao konkurencija firmama u privatnom vlasništvu.

Član 13

Lica koja podliježu plaćanju PDV-a

Lica koja, u smislu ovog zakona, podliježu plaćanju PDV su:

1. obveznici koji vrše promet dobrima ili uslugama na koje se obračunava PDV;

2. poreski zastupnik koga odredi obveznik koji u Bosni i Hercegovini nema sjedište ni stalnu poslovnu jedinicu, a koji obavlja promet dobara i usluga u Bosni i Hercegovini;

3. primalac usluga nabavljenih prilikom unapređivanja poslovanja, ako pružalac usluga, koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini, iz tačke 2. ovog stava, ne odredi poreskog zastupnika;

4. svako lice koje u fakturi ili drugom dokumentu koji služi kao faktura (u daljem tekstu: faktura) iskaže PDV, a koje, u skladu sa ovim zakonom, nije dužno da obračuna i uplati PDV;

5. u slučaju uvoza: primalac dobara, odnosno carinski dužnik utvrđen u skladu sa carinskim propisima; i

6. primalac dobara i usluga povezanih sa izgradnjom nepokretne imovine prema Glavi XII ovog zakona.

V – MJESTO OPOREZIVANjA

Član 14

Mjesto prometa dobara

PDV se obračunava, naplaćuje i plaća na mjestu prometa dobrima i uslugama, a Bosna i Hercegovina smatra se jednim mjestom za vršenje prometa.

Za mjesto prometa dobrima smatra se da je u BiH ako je to mjesto:

1. gdje se dobra nalaze u trenutku slanja ili prevoza do primaoca ili, po njegovom nalogu, do trećeg lica, ako dobra šalje ili prevozi isporučilac, primalac ili treće lice, po njegovom nalogu;

2. ugradnje ili montaže dobara, ako se ona ugrađuju ili montiraju od strane isporučioca, primaoca ili, po njegovom nalogu, od strane trećeg lica;

3. gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke, ako se dobra isporučuju bez otpreme, odnosno prevoza;

4. gdje dobra ulaze u carinsko područje Bosne i Hercegovine.

Član 15

Mjesto prometa usluga

Za promet usluga smatra se da je izvršen u BiH ako obveznik:

1. ima stalno sjedište u BiH iz kojeg se pružaju usluge ili,

2. u nedostatku takvog mjesta, ima stalnu adresu ili uobičajeno mjesto stanovanja u BiH.

Uz odredbe stava 1. ovog člana, mjestom gdje se vrši takav promet usluga smatra se da se nalazi u BiH kada se radi o mjestu gdje:

1. se nalazi nepokretna imovina, ako se radi o pružanju usluge koja je neposredno povezana s tom nepokretnom imovinom, uključujući djelatnost posredovanja i procjene vrijednosti u vezi s tom nepokretnom imovinom, kao i projektovanje, pripremu i izvođenje građevinskih radova i nadzor nad njima;

2. se obavlja prevoz, a ako se prevoz obavlja i u Bosni i Hercegovini i u inostranstvu (u daljem tekstu: međunarodni transport), odredbe ovog zakona primjenjuju se samo na onaj dio prevoza izvršen u Bosni i Hercegovini;

3. je usluga stvarno izvršena, ako se radi o:

a) sporednim uslugama u oblasti transporta, kao što su utovar, istovar, pretovar i slične usluge;

b) uslugama iz oblasti kulture, umjetnosti, obrazovanja i nauke, sporta, zabavno-estradnim i sličnim uslugama, uključujući usluge organizovanja manifestacija, kao i sa njima povezane usluge;

c) uslugama procjene vrijednosti pokretne imovine;

d) uslugama izvršenim na pokretnoj imovini;

4. primalac usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu ili uobičajeno prebivalište, ako se radi o uslugama:

a) prenosa, ustupanja, propuštanja i stavljanja nekome na raspolaganje imovinskih prava, autorskih prava, prava na patente, licence, zaštitnih znakova i drugih prava intelektualne svojine;

b) reklamiranja;

c) savjetnika, inženjera, advokata, revizora, računovođa, tumača, obrade podataka i davanja podataka;

d) preuzimanja obaveze da se u potpunosti ili djelimično odustane od vršenja neke djelatnosti ili korištenja nekog prava;

e) bankarskim, finansijskim uslugama i uslugama u oblasti osiguranja i reosiguranja, osim iznajmljivanja sefova;

f) stavljanja osoblja na raspolaganje;

g) pružanja telekomunikacionih usluga, što znači prenos, emitovanje ili prijem znakova, signala, teksta, slika, zvukova ili informacija putem kablovskih, optičkih ili drugih elektromagnetnih sistema, uključujući i pravo na korišćenje takvog prenosa, emitovanja ili prijema;

h) iznajmljivanja pokretnih stvari, osim prevoznih sredstava;

i) posredovanja prilikom pružanja usluga iz podtač. a) do h).

5. Ako usluge iz tačke 4. ovog člana pruža obveznik koji ima sjedište ili prebivalište u BiH za primaoca usluga koji nema svoje sjedište ili prebivalište u BiH, mjestom pružanja usluga smatra se mjesto gdje primalac usluge ima sjedište svoje firme ili prebivalište.

Član 16

Posebna pravila

UIO, radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja, može u preciziranim slučajevima odrediti mjesto pružanja usluga za usluge iz člana 15. stav 2. tačka 4, kao i za usluge iznajmljivanja prevoznih sredstava.

VI – NASTANAK PORESKE OBAVEZE

Član 17

Opšte

Poreska obaveza nastaje u momentu kada se izvrši jedna od sljedećih radnji, koja god bude najranija:

1. isporuka dobara ili vršenje usluga;

2. izdavanje fakture u skladu s ovim zakonom;

3. plaćanje ili djelimično plaćanje izvršeno prije izdavanja fakture;

4. nastanak obaveze plaćanja carinskog duga kod uvoza dobara, a ako te obaveze nema, u momentu kada bi nastala obaveza plaćanja tog duga.

5. za promet dobrima i uslugama prema čl. 5, 6. i 9, po isteku poreskog perioda za vrijeme kojeg je izvršen promet; i

6. za svaku izmjenu u poreskoj osnovici prema članu 20, kada se izda faktura ili drugi dokument.

Član 18

Nastanak poreske obaveze na promet dobara

Poreska obaveza na promet dobara nastaje u momentu:

1. otpreme ili početka prevoza dobara primaocu ili trećem licu, po nalogu isporučioca, primaoca ili trećeg lica o kojem se radi;

2. preuzimanja vlasništva nad dobrima od strane primaoca u slučaju ugradnje ili montaže dobara od strane isporučioca ili, po njegovom nalogu, trećeg lica;

3. prenosa prava raspolaganja na dobrima primaocu, ako se dobra isporučuju bez otpreme, odnosno prevoza;

4. očitanja stanja primljene vode, električne energije, gasa ili toplotne energije s ciljem obračuna potrošnje;

5. uvoza dobara u carinsko područje Bosne i Hercegovine.

U slučajevima iz st. 2. i 3. člana 11, PDV postaje zaračunljiv kada dobra više ne podliježu carinski odobrenom postupanju.

Izuzetno od odredaba stava 1, tačke 5. i stava 2. ovog člana, kada uvezena dobra podliježu carinskim dažbinama ili drugim dažbinama s podjednakim učinkom, PDV se obračunava u momentu kada bi obaveza naplate uvoznih dažbina nastala da je tako propisano.

Odredbe stava 1. ovog člana odnose se i na djelimične isporuke dobara.

Djelimične isporuke iz stava 4. ovog člana postoje ako je za isporuku određenih dijelova ekonomski djeljive cjeline posebno ugovorena naknada.

Član 19

Nastanak poreske obaveze na pružanje usluga

Usluga se smatra pruženom u momentu kada je izvršeno pojedinačno pružanje usluge.

Ako se za pružanje usluga izdaju periodične fakture, za promet usluga smatra se da je završen posljednjeg dana perioda za koji se izdaje faktura.

Djelimična usluga smatra se završenom u momentu kada je završeno pružanje tog dijela usluge.

Djelimična usluga iz stava 3. ovog člana postoji ako je za određene dijelove ekonomski djeljive usluge posebno ugovorena naknada.

VII – PORESKA OSNOVICA

Član 20

Poreska osnovica kod prometa dobara i usluga

Poreska osnovica (u daljem tekstu: osnovica) prometa dobara i usluga jeste oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane sa cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

U osnovicu se uračunavaju i:

1. akciza, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV-a;

2. svi sporedni troškovi koje obveznik obračunava primaocu dobara i usluga (provizije, troškovi pakovanja, prevoza, osiguranja i drugi vanredni troškovi koje isporučilac obračunava kupcu);

3. bilo koji iznosi koji se obračunavaju na povratnu ambalažu;

4. bilo koji troškovi priključivanja, naknade za ugradnju i drugi iznosi koje se obračunavaju kupcu od strane isporučioca dobara ili davaoca usluga kao uslov da se izvrši promet dobara i usluga.

Ako naknada ili dio naknade nije plaćen u novcu, već u obliku prometa dobara i usluga, osnovicom se smatra tržišna vrijednost tih dobara i usluga u momentu njihove isporuke, u koju nije uključen PDV.

Pri razmjeni dobara i usluga, osnovicom se smatra vrijednost dobara ili usluga koje su predmet razmjene.

Osnovicu kod prometa dobara i usluga koje izvrši poreski obveznik, koji nema uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini, čini naknada koju je primalac dobara ili usluga platio ili će da plati isporučiocu tih dobara, odnosno davaocu tih usluga koji izvrši promet dobara ili pruži usluge, uključujući i subvencije koje su direktno povezane sa cijenom takvog prometa.

U slučaju prometa dobara iz čl. 5. i 6. ovog zakona, osnovicom se smatra nabavna cijena tih ili sličnih dobara u momentu prometa, bez PDV-a.

Osnovica za promet usluga iz člana 9. ovog zakona je iznos naknade za izvršene usluge.

Ako je naknada za promet dobara ili usluga manja od tržišne vrijednosti ili ako je promet izvršen bez naknade, osnovica je tržišna vrijednost dobara, odnosno usluga u momentu njihovog prometa, bez PDV-a.

Ako je naknada za promet dobara ili usluga viša od iznosa na koji je poreski obveznik imao pravo, osnovicu čini iznos primljene naknade, u koju nije uključen PDV.

Sljedeće se ne uključuje u osnovicu:

1. popusti i druga umanjenja cijene, koji se primaocu dobara ili usluga daju na fakturi najkasnije u momentu izvršenja prometa dobara ili usluga;

2. iznosi koje obveznik primi od kupca kao naknadu troškova plaćenih u ime i za račun drugog, a koji su u njegovim knjigama knjiženi kao troškovi;

3. iznosi kamata koje je prodavac, odnosno davalac usluga obračunao na iznos koji je kupac dugovao, ako se iz ugovora ili druge dokumentacije o uplatama može utvrditi koji se dio uplata odnosi na kamate.

Ako se osnovica naknadno izmijeni, zbog vraćanja dobara isporučiocu, popusta koji kupac dobije nakon primljenih dobara ili pruženih usluga, ili ako se iznos naknade ne može naplatiti nakon iscrpljivanja svih zakonskih sredstava, obveznik koji je izvršio promet dobara ili usluga može, primjenom člana 55. stav 6. ovog zakona, izvršiti ispravku iznosa PDV-a.

Obveznik koji je izvršio promet dobara i usluga može da ispravi iznos PDV-a samo ako obveznik kome je izvršen promet dobara i usluga izmijeni odbitak ulaznog PDV-a i pod uslovom da o tome pismeno obavijesti isporučioca dobara i usluga.

Ako se mijenja PDV obračunat i naplaćen na uvoz dobara, koji poreski obveznik uzima u obzir kao odbitak ulaznog poreza, odbitak ulaznog poreza može se ispraviti za razliku koja se javlja, na osnovu carinskih dokumenata ili odluke UIO.

Ako je PDV za uvoz dobara, koji je odbijen kao ulazni porez, povećan, smanjen ili je obveznik oslobođen obaveze plaćanja, obveznik je dužan da, na osnovu carinskog dokumenta ili rješenja UIO, ispravi odbitak ulaznog poreza u skladu s tom izmjenom.

Ako se ambalaža na koju je PDV obračunat i plaćen vrati, vrši se ispravka osnovice u periodu u kojem je ambalaža vraćena.

UIO može da:

1. odredi norme utvrđivanja osnovice kada se određena vrsta dobara izuzimaju za privatnu upotrebu; i

2. utvrdi standardne vrijednosti za određena dobra koja se izuzimaju za privatnu upotrebu od strane određenih grupa poreskih obveznika.

Član 21

Poreska osnovica kod uvoza dobara

Poreska osnovica kod uvoza dobara u Bosnu i Hercegovinu je vrijednost tih dobara utvrđena u skladu sa carinskim propisima.

U osnovicu iz stava 1. ovog člana uračunava se i:

1. akciza, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV-a;

2. svi zavisni troškovi (provizija, troškovi pakovanja, prevoza i osiguranja) koji nastanu nakon uvoza dobara do prvog odredišta u Bosni i Hercegovini.

Prvim odredištem, u smislu stava 2. tačke 2. ovog člana, smatra se mjesto koje je navedeno u otpremnici ili drugom dokumentu na osnovu kojeg se dobra uvoze u Bosnu i Hercegovinu.

Prilikom uvoza dobara u osnovicu se ne uračunava smanjena cijena i popusti u skladu s članom 20. stav 10. tačka 1. ovog zakona.

Kod uvoza dobara koje je obveznik privremeno izvezao radi popravke, prerade, dorade ili druge obrade izvan Bosne i Hercegovine, osnovicu čini vrijednost te popravke, prerade, dorade ili druge obrade.

Član 22

Pretvaranje vrijednosti strane valute u domaću valutu

Ako je osnovica za uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu izražena u stranoj valuti, za obračun te vrijednosti u domaćoj valuti primjenjuju se carinski propisi za obračunavanje carinske vrijednosti koji važe na dan nastanka poreske obaveze.

Ako je vrijednost dobara ili usluga izražena u stranoj valuti, za obračun te vrijednosti u domaćoj valuti primjenjuje se srednji devizni kurs Centralne banke Bosne i Hercegovine koji važi na dan nastanka poreske obaveze.

VIII – PORESKA STOPA

Član 23

Standardna stopa

Standardna stopa PDV-a na oporezivi promet dobara i usluga i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu iznosi 17%.

IX – OSLOBAĐANjA OD PLAĆANjA PDV-A

Član 24

Djelatnosti u javnom interesu

Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:

1. javne poštanske usluge, osim telekomunikacionih usluga;

2. medicinske usluge i usluge zdravstvene zaštite, uključujući davanje ljudskih organa, krvi i mlijeka, koje se vrše u skladu sa zakonom kojim se reguliše oblast zdravstvene zaštite, te usluge koje pružaju stomatolozi, zubotehničari i protetičari;

3. usluge socijalnog osiguranja, kao i s njima neposredno povezani promet dobara, pod uslovom da se vrše u skladu s propisima kojima je regulisana oblast socijalnog osiguranja;

4. usluge obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje, više i visoko), kao i s njima neposredno povezani promet dobara i usluga, pod uslovom da se vrše u skladu s propisima kojima je regulisana ta oblast;

5. usluge iz oblasti sporta i fizičkog vaspitanja, a koje pojedincima pružaju lica čija djelatnost nije usmjerena ka sticanju dobiti;

6. usluge lica koje angažuju vjerske organizacije ili filozofska udruženja za obavljanje djelatnosti u tač. 2. – 4. ovog člana;

7. promet dobara i usluga koje su neposredno povezane s vjerskim obredima, a koje vrše registrovane vjerske organizacije, u skladu s propisima kojima je regulisano obavljanje te djelatnosti;

8. promet dobara i usluga koje su direktno povezane sa uslugama koje pružaju političke, sindikalne, humanitarne, dobrotvorne, invalidske i slične organizacije svojim članovima za članarinu, u skladu s propisima kojima su regulisane te djelatnosti, pod uslovom da takva oslobađanja ne dovode do poremećaja konkurencije na tržištu;

9. usluge iz oblasti kulture, uključujući i karte za kulturne manifestacije, kao i s njima neposredno povezani promet dobara i usluga, a koje lica čija djelatnost nije usmjerena ka sticanju dobiti vrše u skladu s propisima kojima je regulisana oblast kulture;

10. promet dobara i usluga koji vrše lica čije su djelatnosti oslobođene prema tač. 2. i 9. ovog člana, pod uslovom da je takav promet izvršen isključivo za njihove vlastite potrebe i pod uslovom da takva oslobađanja ne dovode do poremećaja u konkurenciji;

11. usluge javnih radio i televizijskih servisa, osim onih koje su komercijalnog karaktera.

Član 25

Finansijske i novčane usluge

Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:

1. usluge osiguranja i reosiguranja, uključujući i prateće usluge posrednika i agenata (zastupnika) u osiguranju;

2. promet nepokretne imovine, izuzev prvog prenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom;

3. usluge izdavanja pod zakup i podzakup kuća za stanovanje, stanova i stambenih objekata na period duži od 60 dana, kao i usluge izdavanja pod zakup poljoprivrednog i šumskog zemljišta registrovanog u zemljišnim knjigama;

4. finansijske usluge, uključujući:

a) odobravanje i upravljanje kreditima, garancijama ili drugim oblicima kreditnog osiguranja od strane kreditora;

b) usluge koje su povezane s upravljanjem depozitima, ušteđevinom i bankovnim računima, vođenjem platnih transakcija, prenosom i izvršavanjem dospjelih obaveza, unovčavanjem čekova ili drugih finansijskih instrumenata, izuzev s plaćanjem dugova i faktoringa;

c) transakcije, uključujući vrednosne papire, koje se odnose na novčanice i kovanice koje predstavljaju zakonsko sredstvo plaćanja u svakoj zemlji, izuzev kolekcionarskih predmeta (kovanica od zlata, srebra i drugih materijala, novčanica koje se ne koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja i kovanica numizmatičke vrijednosti);

d) trgovanje dionicama ili drugim vidovima učešća u preduzećima, obveznicama i drugim vrednosnim papirima, uključujući njihovo izdavanje, osim čuvanja vrednosnih papira;

e) upravljanje investicionim fondom;

5. isporuke zlata Centralnoj banci Bosne i Hercegovine;

6. važeće poštanske marke, poreske markice, administrativne i sudske takse;

7. igre na sreću.

Član 26

Uvoz dobara

Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:

1. konačni uvoz dobara čiji bi svaki dalji promet od strane poreskog obveznika bio oslobođen od PDV-a u Bosni i Hercegovini;

2. konačni uvoz dobara koja su oslobođena plaćanja carine, osim ako nije drugačije propisano Zakonom o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, broj 58/15). Oslobađanje se ne primjenjuje na dobra oslobođena plaćanja carine prema članu 207. tačka a) alineje od 1) do 6) Zakona o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini.

3. dobra u tranzitu kroz carinsko područje Bosne i Hercegovine;

4. dobra koja se, u okviru carinskog postupka, privremeno izvoze i u nepromijenjenom stanju ponovo uvoze, pod uslovom da su takva dobra oslobođena od plaćanja carine u skladu sa carinskim propisima;

5. uvezena dobra koja su oslobođena od plaćanja carine, a namijenjena za:

a) službene potrebe diplomatskih ili konzularnih predstavnika akreditovanih od strane Bosne i Hercegovine;

b) službene potrebe međunarodnih organizacija, ako je to regulisano međunarodnim ugovorima čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina;

c) lične potrebe stranih lica diplomatskih i konzularnih predstavnika akreditovanih od strane Bosne i Hercegovine, uključujući i članove njihovih porodica;

d) lične potrebe stranih lica međunarodnih organizacija, uključujući i članove njihovih porodica, ako je to regulisano međunarodnim ugovorima čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina;

6. uvoz ulova s ribarskih brodova u lukama, pod uslovom da je takav ulov neprerađen ili da je bio podvrgnut samo onim postupcima koji su potrebni za očuvanje kvaliteta i da prije takvog uvoza nije izvršen nikakav promet;

7. usluge povezane s uvozom dobara, pod uslovom da je vrijednost takvih usluga uključena u osnovicu, u skladu s članom 21. stav 2. tačka 2. ovog zakona;

8. zlato i dragocjeni metali, novčanice i kovanice koje uvozi Centralna banka Bosne i Hercegovine.

Član 27

Izvoz dobara

Sljedeće se oslobađa od plaćanja (oporezuje nultom stopom) PDV-a:

1. izvoz dobara iz Bosne i Hercegovine od strane ili u ime prodavca;

2. pružanje usluga, uključujući i prevoz i druge pomoćne usluge, koje su direktno povezane s izvozom ili uvozom dobara, u skladu s članom 11. stav 3. ovog zakona;

3. dobra koja iz Bosne i Hercegovine izveze kupac ili drugo lice u ime kupca koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini, izuzev dobara koja su namijenjena za opremanje privatnih brodova, vazduhoplova ili bilo kojih drugih prevoznih sredstava koja se koriste za lične potrebe;

4. usluge izvršene na dobrima koja su uvezena u Bosnu i Hercegovinu i izvezena od strane lica koja su izvršila te usluge licu koje nema stalno sjedište, a ni stalno ili uobičajeno mjesto boravka u Bosni i Hercegovini;

5. usluge isporuke dobara ovlašćenim organizacijama koje ta dobra izvoze u okviru registrovanih humanitarnih ili dobrotvornih aktivnosti;

6. pružanje usluga koje vrše predstavnici i drugi posrednici u ime i za račun drugog, pod uslovom da te usluge čine dio usluga koje su navedene u ovom članu ili usluge koje se vrše van BiH;

7. izvoz zlata centralnim bankama.

Član 28

Međunarodni prevoz

Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:

1. snabdijevanje plovnih objekata gorivom i drugim dobrima:

a) koji se koriste za plovidbu na otvorenom moru i koji prevoze putnike uz naknadu, odnosno koji su namijenjeni za obavljanje komercijalnih, industrijskih ili ribarskih aktivnosti;

b) koji se koriste za spasavanje i pomoć na moru.

2. snabdijevanje, popravka, održavanje i iznajmljivanje objekata prema podtač. a) i b) tačke 1. ovog člana, kao i snabdijevanje, iznajmljivanje, davanje u zakup, popravka i održavanje opreme, uključujući i opremu za ribarenje, koja je ugrađena ili se koristi na takvim plovnim objektima;

3. kupovina, popravka i davanje u zakup vazduhoplova koje avio-prevoznici koriste za letove na međunarodnim linijama uz naknadu, kao i opticaj, davanje u zakup, popravka i održavanje opreme koja je ugrađena ili se koristi u takvim vazduhoplovima;

4. snabdijevanje gorivom i drugim dobrima vazduhoplova iz tačke 3. ovog člana;

5. pružanje usluga, osim usluga iz tačke 2. ovog člana, u svrhe zadovoljavanja direktnih potreba plovnih objekata iz tačke 2. ovog člana ili njihovog tereta;

6. pružanje usluga, osim usluga iz tačke 3. ovog člana, za zadovoljavanje direktnih potreba vazduhoplova iz tačke 3. ovog člana ili njihovog tereta.

Član 29

Diplomatske i međunarodne organizacije

Sljedeće podliježe povratu PDV-a plaćenom za snabdijevanje dobrima i uslugama:

1. diplomatskih ili konzularnih predstavništava;

2. međunarodnih organizacija, ako je to regulisano međunarodnim ugovorima čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina;

3. članova međunarodnih organizacija, uključujući i članove njihovih porodica, ako je to regulisano međunarodnim ugovorima čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina;

4. snabdijevanje dobrima i uslugama u okviru međunarodnih projekata pružanja pomoći u kojima je Bosna i Hercegovina obavezana međunarodnim ugovorom da obezbijedi da takvi projekti ne budu opterećeni PDV-om.

Izuzetno od odredbe stava 1. tačka 4. ovog člana, snabdijevanje dobrima i uslugama u okviru projekata koji se finansiraju iz Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA fond) oslobađa se od plaćanja PDV-a.

UIO donosi propise kojima reguliše pravo na povrat PDV-a prilikom kupovine dobara.

Član 30

Posebna oslobađanja

Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:

1. uvozi dobara namijenjenih za potrebe slobodnih zona i skladišta, osim carinskih;

2. isporuka dobara, pod uslovom da su:

a) prijavljena UIO, da je prethodno odobrenje za takvu isporuku izdato u skladu sa carinskim propisima i da su privremeno uskladištena;

b) isporučena u bescarinske zone ili bescarinska skladišta;

c) isporučena unutar slobodne zone i slobodnih skladišta;

d) isporučena za carinska skladišta.

3. svako pružanje usluga koje su povezane s prometom dobara iz tačke 2. ovog člana.

Mjesta iz tačke 2. podtač. a) do d) definisana su carinskim propisima.

Svako oslobađanje od PDV-a po odredbama ovog člana priznaje se samo pod uslovom da određena dobra nisu puštena u slobodan promet i da je iznos PDV-a koji dospijeva puštanjem robe u slobodni promet jednak iznosu koji bi bio obračunat i naplaćen da su takva dobra oporeziva njihovim uvozom u Bosnu i Hercegovinu i unutar teritorije Bosne i Hercegovine.

PDV se ne plaća na promet dobara koji je izvršen u bescarinskim prodavnicama na međunarodnim aerodromima ili međunarodnim lukama koje su registrovane za međunarodni promet, pod uslovom da ta dobra iz Bosne i Hercegovine iznose putnici, u propisanim količinama, u drugu zemlju.

Pojam “putnik”, kako je naveden u stavu 4. ovog člana, znači svako lice koje posjeduje kartu na kojoj je naznačen odredišni aerodrom ili odredišna luka u drugoj zemlji.

UIO bliže propisuje uslove za primjenu stava 4. ovog člana, uključujući i PDV na izvoz na malo.

Član 31

Uslovi za primjenu oslobađanja

UIO propisuje uslove za primjenu oslobađanja propisanih čl. 24. – 30. ovog zakona.

X – ODBITAK ULAZNOG POREZA

Član 32

Opšte

Ulazni porez je, u vezi s poreskim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba da plati prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

Obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV-a.

Obveznik može da ostvari pravo na odbitak ulaznog poreza za promet dobara i usluga koji izvrši u inostranstvu, pod uslovom da bi pravo na odbitak ulaznog poreza postojalo da je takav promet izvršen u Bosni i Hercegovini.

Obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na:

1. promet dobara i usluga koje su oslobođene od plaćanja PDV, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano;

2. promet dobara i usluga izvršenih u inostranstvu, ako za taj promet ne bi imao pravo na odbitak ulaznog poreza da je izvršen u Bosni i Hercegovini;

3. promet dobara i usluga kupljenih od lica sa prebivalištem u Bosni i Hercegovini, a koji nije registrovan u skladu s ovim zakonom.

Obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza na promet dobara i usluga koje su oslobođene plaćanja PDV-a prema:

1. članu 26. tačka 7. ovog zakona;

2. članovima 27. i 28. ovog zakona;

3. članu 29. stav 2. ovog zakona.

Obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na:

1. nabavku, proizvodnju i uvoz putničkih automobila, autobusa, motocikla, plovnih objekata i vazduhoplova i rezervnih dijelova za takva prevozna sredstva, goriva i potrošnog materijala za potrebe prevoza, kao i iznajmljivanje, održavanje, popravke i druge usluge koje su povezane s korišćenjem tih prevoznih sredstava, osim ako prevozna sredstva i druga dobra koristi isključivo za obavljanje svoje poslovne djelatnosti;

2. izdatke za poslovne zabave i smještaj;

3. izdatke koji se odnose na sticanje nepokretne imovine koju obveznik ili njegovo osoblje koristi kao objekat za stanovanje, boravak djece ili kao objekat za rekreaciju i aktivnosti u slobodno vrijeme, kao i dobra i usluge povezane sa njima ili njihovom upotrebom;

4. izdatke obveznika i zaposlenih lica za reprezentaciju;

5. isplate zaposlenim u naturi.

Pravo na odbitak ulaznog poreza obveznik može da ostvari samo ako posjeduje:

1. fakturu izdatu od strane drugog obveznika na kojoj je iskazan PDV u skladu s članom 55. ovog zakona;

2. dokument koji se odnosi na uvoz dobara, a kojim se potvrđuje da je primalac ili uvoznik prilikom uvoza platio PDV koji je na ovaj način iskazan;

3. ako ne raspolaže osnovnim sredstvima u skladu s članom 36. stav 2. i ako prijava za PDV sadrži sve podatke iz člana 39. stav 4. ovog zakona.

Obveznik može da odbije ulazni porez od izlaznog PDV-a, ako ga ima, u poreskom periodu u kojem je PDV obračunat u skladu s čl. 17. i 38. ovog zakona.

Ako obveznik za kupljena dobra dobije fakturu u kojoj je PDV iskazan od strane lica koje, u skladu sa zakonom, ne može izdati takvu fakturu, on ne može da ostvari pravo na odbitak PDV-a koji je iskazan kao ulazni porez, bez obzira što je taj porez platio u dobroj namjeri.

Ako obveznik primi fakturu na kojoj je iskazan iznos PDV-a u višem iznosu od iznosa koji je trebalo da bude obračunat i naplaćen u skladu s ovim zakonom, obveznik ne može više obračunati iznos odbiti kao ulazni porez, čak i ako je PDV plaćen.

Član 33

Obračunavanje dijela ulaznog poreza koji se može odbiti – djelimično oslobađanje

Ako obveznik koristi isporučena ili uvezena dobra za potrebe svoje poslovne djelatnosti ili prima usluge da bi izvršio promet dobara i usluga s pravom ili bez prava na odbitak ulaznog poreza, može da koristi pravo na odbitak srazmjernog dijela tog ulaznog poreza.

Srazmjerni dio ulaznog poreza odgovara onom dijelu prometa dobara i usluga s pravom na odbitak ulaznog poreza u ukupnom prometu u koji nije uključen PDV.

Srazmjerni poreski odbitak utvrđuje se primjenom procenta srazmjernog odbitka na iznos ulaznog poreza umanjenog za iznos kojeg obveznik nema pravo da odbije.

U dio PDV-a koji se može odbiti ne ulazi:

1. iznos za promet koji se odnosi na opremu koju obveznici koriste u obavljanju svojih poslovnih djelatnosti;

2. iznos za pružanje finansijskih usluga, ako se vrše kao povremene transakcije i

3. iznos za promet nepokretne imovine, ako se promet vrši kao povremene transakcije.

Iznos PDV-a koji se može odbiti utvrđuje se godišnje kao procenat i zaokružuje se na cijeli broj.

Iznos koji se može odbiti za tekuću godinu određuje se na osnovu podataka dostavljenih u prethodnoj godini, a ako nema podataka o prometu iz prethodne godine ili ako se radi o zanemarivom (minimalnom) iznosu, iznos koji se može odbiti određuje UIO na osnovu izjave obveznika.

Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, obveznik može, posebno za svaku djelatnost koju obavlja, odrediti dio koji se može odbiti, pod uslovom da odvojeno vodi knjige za svaku djelatnost i da dobije odobrenje od UIO.

UIO može od obveznika zahtijevati da odvojeno vodi knjige za svaku pojedinu oblast privrednih djelatnosti koje obavlja.

Član 34

Zgrade sa dvostrukom namjenom

PDV koji se odnosi na izgradnju zgrade, uključujući i njeno proširenje, a koja, uz prostorije za obavljanje privrednih djelatnosti obveznika, obuhvata i druge prostorije, može se odbiti u srazmjeri troškova za izgradnju prostorija firme u odnosu na ukupne troškove izgradnje.

Poslovnim prostorijama ne smatraju se:

1. prostorije koje se koriste za boravak vlasnika ili njegovih zaposlenika, bez obzira da li se te prostorije koriste i kao poslovne prostorije;

2. prostorije koje se iznajmljuju, osim u slučaju kada je obveznik dobrovoljno registrovan za iznajmljivanje u smislu člana 61. ovog zakona.

PDV se može u potpunosti odbiti, pod uslovom da je dobavljač dobara, odnosno davalac usluga u fakturi jasno izvršio podjelu troškova koji se odnose na poslovne prostorije i druge prostorije.

PDV na bilo kakvu popravku, renoviranje, izmjenu i održavanje zgrada iz stava 1. ovog člana, a koji se ne može direktno pripisati poslovnim prostorijama, može se odbiti u srazmjeri površine poslovnih prostorija u odnosu na ukupnu površinu zgrade.

PDV na bilo kakvu izgradnju, popravku ili održavanje nepokretne imovine, osim zgrada, može se odbiti saglasno opštim odredbama zakona.

Član 35

Drugi slučajevi dvostruke namjene

UIO može propisati način obračunavanja i odbijanja dijela ulaznog poreza koji se može odbiti za one vrste dobara koje često služe dvostrukoj namjeni.

Član 36

Ispravka odbitka ulaznog poreza

Obveznik koji izvrši odbitak ulaznog poreza u skladu s odredbama ovog zakona dužan je da isti ispravi ako:

1. naknadno utvrdi da je odbitak ulaznog poreza obračunat u većem ili manjem iznosu od iznosa na koji je obveznik imao pravo;

2. je nakon obračunavanja poreza došlo do otkazivanja kupovine ili smanjenja cijena.

Obveznik koji je ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabavci opreme i objekata za vršenje svoje poslovne djelatnosti, dužan je da izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza ako prestane da ispunjava uslove za ostvarivanje ovog prava, i to u roku od pet godina od kalendarske godine u kojoj je počela upotreba opreme, a u slučaju nepokretne imovine, deset godina od momenta početka upotrebe objekata.

Momenat početka upotrebe opreme i objekata iz stava 2. ovog člana smatra se poreskim periodom u kojem je izvršen odbitak ulaznog poreza.

Opremom iz stava 2. ovog člana smatraju se stalna sredstva koja podliježu amortizaciji, čija nabavna cijena prelazi iznos od 10.000,00 KM, a koja se, prema propisima o računovodstvu, klasifikuju kao stalna materijalna aktiva obveznika.

Ispravka odbitka ulaznog poreza ne vrši se ako je iznos ispravke dijela PDV-a koji se može odbiti manji od pet procenata (najniži nivo).

UIO može bliže regulisati primjenu odredaba ovog člana u pogledu ispravke odbitaka ulaznog poreza.

Član 37

Odbitak ulaznog poreza prilikom početka obavljanja oporezivih djelatnosti

Svako lice, koje se registruje kao PDV obveznik, ima pravo na proporcionalni odbitak ulaznog poreza na dobra koja ima na zalihama na dan prije nego što se prvi put registruje kao PDV obveznik.

Proporcionalni odbitak ulaznog poreza određuje UIO na osnovu računovodstvenih podataka koje obveznik dostavi i podataka o zalihama robe drugih poreskih obveznika koji obavljaju sličnu djelatnost.

Obveznik iz stava 1. ovog člana može odbiti ulazni porez srazmjerno prometu dobara i usluga koje izvrši, ali nema pravo na povrat PDV-a po tom osnovu.

XI – PERIOD OPOREZIVANjA, OBRAČUNAVANjA I PLAĆANjA PDV-A

Član 38

Period obračunavanja PDV-a

Poreski period za koji se obračunava PDV je jedan kalendarski mjesec.

Obveznik je dužan da obračuna PDV za odgovarajući poreski period na osnovu ukupnog prometa dobara ili usluga iskazanih u fakturama u tom poreskom periodu.

Član 39

Podnošenje prijave za plaćanje PDV i plaćanje poreza

Obveznici su dužni da svoju PDV obavezu obračunatu za određeni poreski period navedu u mjesečnoj PDV prijavi.

Prijavu iz stava 1. ovog člana obveznik podnosi do 10-og u mjesecu po isteku poreskog perioda.

Obveznik podnosi prijavu za PDV bez obzira da li je obavezan da plati PDV u periodu za koji je prijava podnesena.

Prijava za PDV sadrži sve neophodne podatke za obračunavanje poreske obaveze obveznika.

Lica iz Glave III ovog zakona, koja podliježu obavezi plaćanja PDV-a, takođe plaćaju PDV u rokovima iz stava 2. ovog člana.

Kod uvoza dobara, PDV koji dospijeva na njih obračunava se, naplaćuje i plaća u skladu s propisima zakona koje se odnose na naplatu carinskih i drugih dažbina koje dospijevaju prilikom uvoza.

Oblik i sadržaj prijave za PDV propisuje UIO prema propisima donijetim prema ovom zakonu.

XII – POSEBNA ŠEMA ZA NAPLATU PDV-A NA PROMET POVEZAN SA GRAĐEVINSKIM RADOVIMA

Član 40

Opseg Posebne šeme

Obaveza plaćanja PDV-a kod prometa dobara i usluga koje su u vezi sa izgradnjom nepokretne imovine prebacuje se na lice kojem je izvršen promet u vezi sa izgradnjom te imovine (u daljem tekstu: Posebna šema).

Posebna šema odnosi se na građevinske radove na izgradnji novih zgrada, kao i radove na renoviranju, proširivanju i održavanju postojećih zgrada, a čija ukupna vrijednost prelazi iznos od 25.000,00 KM.

Član 41

Funkcionisanje Posebne šeme

Izvođač radova koji je angažovao kooperanta za promet dobrima i uslugama, koje utiču na izvođenje građevinskih radova koje vrši izvođač, obveznik je plaćanja PDV-a koji mu obračuna kooperant.

Plaćanje PDV-a koji kooperant obračuna izvođaču, izvođač radova vrši sa pozivanjem na PDV identifikacioni broj kooperanta.

Dokaz da je izvršio plaćanje izvođač radova dostavlja kooperantu.

Član 42

Prava i obaveze prema Posebnoj šemi

Kooperant i izvođač radova su solidarno i pojedinačno odgovorni za plaćanje PDV-a, dok se ne primi dokaz da je fakturisani PDV plaćen.

Kooperant obračunava, plaća i podnosi prijavu za PDV prema Posebnoj šemi u skladu s odredbama ovog zakona, na isti način kao i za bilo koju drugu privrednu djelatnost.

Plaćanje PDV-a od strane izvođača radova, koji obračunava kooperant, tretira se kao ulazni porez, a dokaz o plaćanju istog je osnov za odbitak ulaznog poreza za dobavljača robe, odnosno davaoca usluga.

Član 43

Produžetak primjene Posebne šeme

UIO može propisima produžiti primjenu Posebne šeme, tako da pravdanje i plaćanje PDV-a u ime isporučioca dobara, odnosno davaoca usluga postane obaveza registrovanog PDV obveznika koji prima građevinske radove.

XIII – POSEBNI POSTUPCI OPOREZIVANjA

Član 44

Male firme

Lice čiji ukupan promet dobara ili usluga (u daljem tekstu: ukupan promet) u prethodnoj godini ne prelazi ili nije vjerovatno da će preći iznos određen članom 57. stav 1. ovog zakona, nije obveznik u smislu odredaba ovog zakona.

Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na obveznika koji je prethodno registrovan, odnosno čiji je ukupan promet bio veći od iznosa određenog u članu 57. stav 1. ovog zakona.

Lice koje kao predstavnik domaćinstva obavlja poljoprivrednu ili šumarsku djelatnost, za koju se porez na dohodak plaća u skladu s katastarskim prihodom od poljoprivrednog i šumskog zemljišta (u daljem tekstu: poljoprivrednik), nije obveznik u smislu odredaba ovog zakona ako je ukupan katastarski prihod svih članova domaćinstva niži od 15.000 KM.

Pojam “domaćinstvo” znači zajednica življenja, privređivanja i trošenja zajednički ostvarenih prihoda.

Lica iz st. 1. do 3. ovog člana nemaju pravo iskazivanja PDV-a u fakturama ili odbitka ulaznog poreza i nisu dužna da vode knjige na način propisan ovim zakonom.

Lica iz st. 1. do 3. ovog člana mogu, u bilo kom momentu, podnijeti zahtjev UIO za plaćanje PDV-a.

UIO, na osnovu zahtjeva od strane lica iz stava 6. ovog člana, donosi rješenje o njihovoj registraciji za PDV, a obaveza plaćanja PDV-a za takva lica traje najmanje 60 mjeseci.

Član 45

Poljoprivrednici

Svi poljoprivrednici opisani u stavu 3. člana 44. koji nisu poreski obveznici imaju pravo na paušalnu naknadu za ulazni porez (u daljem tekstu: paušalna naknada) prilikom kupovine poljoprivrednih i šumarskih dobara i usluga koje nastaju kao rezultat djelatnosti na koje se plaća porez na katastarski dohodak od poljoprivrede i šumarstva, pod uslovima i na način utvrđen ovim članom i pod uslovom da su prethodno dobili odobrenje od UIO.

Paušalna naknada plaća se poljoprivredniku koji izvrši promet koji uključuje poljoprivredna i šumarska dobra i usluge licima koja se smatraju obveznicima u smislu ovog zakona.

Obveznici iz stava 2. ovog člana, kojima poljoprivrednici vrše promet dobara ili usluga, obavezni su da paušalnu naknadu dodaju na iznos koji plaćaju za promet dobara ili izvršene usluge.

Obveznici iz stava 3. ovog člana imaju pravo na odbitak paušalnog iznosa kao ulaznog poreza pod uslovima propisanim ovim zakonom.

Bliže uslove za primjenu ovog člana donosi UIO.

UIO prije isteka tekuće godine utvrđuje iznos godišnje naknade za narednu godinu.

Iznos naknade utvrđuje se tako da se obveznicima prema ovom članu kompenzuje PDV koji su im za promet dobara i usluga obračunali poljoprivrednici.

Član 46

Usluge koje pružaju putničke agencije i turoperatori

Putničkim agencijama i turoperatorima (u daljem tekstu: putničke agencije), u smislu ovog zakona, smatraju se obveznici koji pružaju turističke usluge i koji, u vezi s tim uslugama, postupaju u svoje ime, pri čemu za organizaciju putovanja koriste dobra i usluge drugih obveznika koje putnici neposredno koriste (u daljem tekstu: putničke pogodnosti) i plaćaju PDV u skladu s ovim članom.

Sve usluge koje putnička agencija izvrši za organizaciju putničkih pogodnosti smatraju se, u smislu ovog zakona, jedinstvenom uslugom.

Mjesto vršenja jedinstvene turističke usluge utvrđuje se u skladu s članom 15. st. 1. i 2. ovog zakona.

Osnovica jedinstvene usluge koju vrši turistička agencija je iznos koji predstavlja razliku između ukupne naknade koju plaća putnik i stvarnih troškova koje putnička agencija plaća za primljena dobra i izvršene usluge od strane drugih obveznika, bez PDV-a.

Ako se lica koja vrše promet dobara i usluga turističkoj agenciji nalaze izvan Bosne i Hercegovine, PDV se ne plaća saglasno članu 28. stav 1. tačka 6. ovog zakona.

Ako se promet dobara i usluga djelimično vrši u Bosni i Hercegovini, a djelimično izvan Bosne i Hercegovine, PDV se plaća samo na onaj dio prometa koji se vrši u Bosni i Hercegovini.

Putnička agencija nema pravo na odbitak ulaznog poreza koji je obračunat od strane obveznika koji su izvršili promet dobara i usluga za neposrednu korist putnika.

Član 47

Korišćena roba, umjetnička djela, kolekcionarski predmeti i antikviteti

Svaki obveznik koji, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, radi ili u svoje ime ili u ime drugog lica prema ugovoru, na osnovu kojeg se provizija plaća za kupovine i prodaje, a koji kupi ili dobije korišćenu robu, umjetnička djela, kolekcionarske predmete i antikvitete, s namjerom da ih preproda (u daljem tekstu: preprodavac), može se opredijeliti da PDV obračuna na transakcije koje se odnose na pojedine stavke, u skladu s ovim članom i čl. 48. i 49.

Pojam “korišćena roba” znači svaki pokretni predmet koji je pogodan za dalju upotrebu u postojećem stanju ili nakon popravke, osim umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta, antikviteta, plemenitih metala i dragog kamenja.

Sljedeće se smatra plemenitim metalima: srebro (uključujući srebro kombinovano sa zlatom ili platinom), zlato (uključujući zlato kombinovano s platinom), platina i svi predmeti izrađeni od tih metala, pod uslovom da naknada za promet ovih metala ne prelazi tržišnu vrijednost.

Dragim kamenjem smatraju se: dijamanti, rubini, safiri i smaragdi, bez obzira da li su u obrađenom ili neobrađenom stanju, pod uslovom da nisu ugrađeni ili povezani u niske.

“Umjetnička djela’, kolekcionarski predmeti’ i ‘antikviteti” slijede definicije pojmova navedene u Aneksu 1. ovog zakona.

Ako preprodavci istovremeno obračunavaju, naplaćuju i plaćaju PDV prema opštim uslovima, obavezni su da u svojim knjigama posebno knjiže nabavku.

Preprodavci mogu da obračunaju i naplate PDV prema posebnim uslovima, ako su kupili ili dobili dobra iz stava 1. ovog člana:

1. od lica koja nisu obveznici;

2. od drugih obveznika koji, u skladu s ovim zakonom, nisu imali pravo na odbitak ulaznog poreza za promet takvim dobrima, a koji su oslobođeni prema čl. 24. i 25. ovog zakona;

3. od obveznika iz člana 44. st. 1. i 2. ovog zakona, ako je u pitanju poslovna imovina;

4. od drugih preprodavaca, u mjeri u kojoj promet podliježe plaćanju PDV-a prema posebnim uslovima prema ovom članu.

Ako su ispunjeni uslovi precizirani u članu 27. ovog zakona, promet dobara prema ovom članu takođe je oslobođen od PDV-a.

Preprodavci koji obračunavaju PDV u skladu s ovim članom i čl. 48. i 49. ovog zakona ne mogu na ispostavljenim fakturama iskazati PDV ili navesti bilo koji podatak na osnovu kojeg se može PDV obračunati.

UIO izdaje bliže propise kojima se propisuje primjena posebnih uslova, uključujući zahtjeve za fakturisanjem i vođenjem knjigovodstva itd.

Član 48

Osnovica za promet korišćene robe, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i antikviteta

Osnovica za promet dobara iz člana 47. ovog zakona je razlika između prodajne i nabavne cijene dobra, uz odbitak PDV koji je sadržan u toj razlici.

Nabavna cijena za preprodavca je ukupno plaćeni iznos u gotovini, dobrima ili uslugama, u koji ulaze svi porezi, provizije, troškovi i dažbine koje preprodavac plati, licu od kojeg je nabavio ta dobra.

Prodajna cijena za preprodavca je ukupni iznos koji je preprodavac primio ili treba da primi od kupca ili trećeg lica, a u koji ulaze i subvencije koje su direktno povezane s takvim prometom, porezi, provizije, troškovi pakovanja, prevoza i osiguranja koje preprodavac obračunava kupcu, uključujući i PDV.

Ako je nabavna cijena veća od prodajne cijene, oporezivi iznos je nula.

Preprodavac koji se odluči za vršenje obračuna izlaznog poreza prema opštim uslovima propisanim ovim zakonom ima pravo na odbitak ulaznog poreza u skladu s opštim odredbama u momentu kada je obračunata obaveza PDV-a postala naplativa.

Član 49

Drugi slučajevi prometa umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i antikviteta

Preprodavac može takođe odabrati da obračunavanje PDV-a vrši na razliku između prodajne i nabavne cijene za promet sljedećih dobara:

1. umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i antikviteta koje on sam uvozi;

2. umjetničkih djela koja dobije direktno od umjetnika ili njegovog pravnog nasljednika;

3. umjetničkih djela koja dobije po nižoj stopi od obveznika koji nije preprodavac.

Osnovica za promet dobara prema ovom članu je razlika između prodajne cijene preprodavca za takva dobra i nabavne cijene preprodavca za ta dobra, umanjena za PDV na tu razliku.

Nabavna cijena za uvoze je iznos koji je jednak osnovici za uvoz dobara, uvećan za PDV koji je obračunat i naplaćen ili plaćen na takav uvoz.

Nabavna cijena prema stavu 1. tač. 2. i 3. ovog člana je ukupno plaćeni iznos, u koji su uračunati svi porezi, provizije, troškovi i dažbine koje je preprodavac platio licu od kojeg je ta dobra dobio.

Prodajna cijena preprodavca je ukupno plaćeni iznos koji preprodavac primi ili treba da primi od kupca ili trećeg lica, u koji su uključene subvencije koje su direktno povezane s prometom, porezi i sve druge dažbine i zavisni troškovi nabavke, provizije, troškovi pakovanja, isporuke i osiguranja koje preprodavac obračunava kupcu, u koji je uključen PDV.

Ako je nabavna cijena veća od prodajne cijene za ista dobra, za osnovicu se smatra da je nula.

Preprodavac koji vrši promet dobara prema ovom članu ne može odbiti ulazni porez na dobra koja je dobio ili uvezao na ovaj način.

Odredbe člana 48. st. 2. i 3. ovog zakona primjenjuju se i na promet dobara u smislu ovog člana.

U slučajevima kada nije moguće obračunati PDV na svaki isporučeni artikal, jer su kupovina i prodaja izvršene u cijelosti, obveznik može odrediti maržu za oporezivanje prema posebnim uslovima za određeni poreski period, kao razliku između ukupnog prometa u tom periodu i ukupne nabavke dobara navedenih u članu 47. stav 2. ovog zakona.

UIO može izdati detaljnije propise u vezi s primjenom ovog člana.

Član 50

Promet dobara na javnoj aukciji

Obveznik koji, prilikom unapređivanja svoje djelatnosti, radi ili u svoje ime ili u ime drugog lica po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija za kupovinu ili prodaju korišćene robe, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i antikviteta na javnoj aukciji (u daljem tekstu: aukcionar), s namjerom da ih proda najboljem ponuđaču, može obračunavati i naplaćivati PDV saglasno ovom članu i članu 51. Zakona.

Ako aukcionar istovremeno obračunava i naplaćuje PDV prema opštim i posebnim uslovima, obavezan je da u svojim knjigama navede odvojene podatke o prometu i da obračuna i naplati PDV za svaki posebno.

Aukcionar može obračunati i naplatiti PDV u skladu sa stavom 1. ovog člana ako radi u ime nalogodavca koji je:

1. lice koje nije oporezivo lice;

2. drugi obveznik koji prema ovom zakonu nema pravo na odbitak ulaznog PDV-a za ta dobra;

3. obveznik prema st. 1. i 2. člana 44. ovog zakona, ako se radi o njegovim stalnim sredstvima;

4. preprodavac prema članu 47. ovog zakona.

Definicije iz st. 2. i 3. člana 47. primjenjuju se i na slučajeve navedene u ovom članu.

Član 51

Osnovica za promet dobara na javnoj aukciji

Osnovica za promet dobara iz člana 50. ovog zakona je razlika između cijene koja je postignuta na javnoj aukciji i iznosa koji je aukcionar platio nalogodavcu za izvršeni promet dobara, u koji je uključen PDV koji je aukcionar platio na proviziju.

Iznos koji aukcionar treba da plati nalogodavcu jednak je razlici između cijene postignute na javnoj aukciji i iznosa provizije koju aukcionar primi ili treba da primi od nalogodavca, prema ugovoru kojim se provizija plaća pri prodaji.

Cijena koja je postignuta na aukciji je ukupni iznos u koji su uključeni porez i direktni troškovi, kao što su: provizija, troškovi pakovanja, prevoza i osiguranja, a koje kupac plaća aukcionaru za robu.

Aukcionar je obavezan kupcu i nalogodavcu ispostaviti fakturu za svaki promet dobara na javnoj aukciji.

U fakturi koja se ispostavlja kupcu mora se navesti cijena dobara postignuta na aukciji, porezi i druge dažbine, te direktni troškovi (provizija, troškovi pakovanja, prevoza i osiguranja) koje aukcionar obračunava kupcu dobara.

PDV se ne može posebno iskazivati na fakturi.

U fakturi koju aukcionar ispostavlja nalogodavcu mora odvojeno da bude navedena cijena postignuta na aukciji i iznos provizije koju aukcionar treba da primi ili je primio od nalogodavca.

Ako je aukcionar fakturu navedenu u stavu 7. ovog člana ispostavio nalogodavcu koji je obveznik, takva faktura zadovoljava uslove za izdavanje fakture predviđene u članu 55. ovog zakona.

Smatra se da je nalogodavac izvršio promet dobara kada aukcionar ta dobra proda na javnoj aukciji.

XIV – POVRAT PDV-A

Član 52

Povrat ulaznog poreza

Ako je iznos ulaznog poreza u poreskom periodu veći od iznosa izlazne poreske obaveze za isti period, obveznik ima pravo na povrat razlike.

Ako obveznik odluči da mu se ne izvrši povrat razlike iz stava 1. ovog člana, ta razlika se priznaje kao poreski kredit.

Svaki poreski kredit koji se ne iskoristi nakon perioda od šest mjeseci vraća se.

Svaki dospjeli povrat iz stava 1. ovog člana, na zahtjev obveznika, vrši se najkasnije u roku od 60 dana po isteku roka za predaju prijave za PDV.

Povrat ulaznog poreza zbog ispravke greške u plaćanju vrši se u roku iz stava 3. ovog člana, nakon što obveznik obavijesti UIO o nastaloj grešci ili nakon što je UIO utvrdi na bilo koji drugi način.

Obveznik čija je osnovna djelatnost izvoz dobara i koji u uzastopnim prijavama za PDV iskazuje iznos ulaznog poreza, koji je veći od iznosa njegove izlazne poreske obaveze, ima pravo na povrat u roku od 30 dana od podnošenja prijave za PDV.

Obveznik koji ne primi razliku u PDV-u u roku iz st. 3. i 4. ovog člana ima pravo na kamatu po stopi propisanoj zakonom kojim se reguliše stopa zatezne kamate, počevši od prvog dana nakon isteka roka od 30 dana od dana podnošenja prijave za PDV.

Ako je obvezniku dospio rok za plaćanje drugih poreza, obveznik prima povrat razlike umanjen za iznos poreskog duga.

Propise kojima se obuhvaćaju detaljni uslovi i način povrata ulaznog poreza donosi UIO.

Član 53

Povrat ulaznog poreza

Svaki obveznik koji nema uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini ima pravo na povrat ulaznog poreza koji mu je obračunat na promet dobara i usluga izvršenih od strane obveznika iz Bosne i Hercegovine ili koji je obračunat na uvezenu robu u Bosnu i Hercegovinu, pod uslovima i na način propisan ovim zakonom.

Obveznik iz stava 1. ovog člana ima pravo na povrat ulaznog poreza ukoliko:

1. dobra kupi ili uveze, odnosno primi usluge u svrhu obavljanja djelatnosti koju strani obveznik obavlja u inostranstvu, pod uslovom da bi strani obveznik imao pravo na odbitak ulaznog poreza na tu djelatnost da je obavlja u Bosni i Hercegovini;

2. u toku perioda u kojem se priznaje pravo na povrat ulaznog poreza, ne vrši promet dobara i usluga koji bi se smatrao prometom izvršenim u Bosni i Hercegovini, osim:

a) usluga u vezi sa uvozom dobara povezanim s članom 21. stav 2. tačka 2. ovog zakona;

b) usluga u vezi sa uvozom u skladu s članom 26. i izvozom u skladu s članom 27. ovog zakona;

c) usluga na koje je PDV plaćen od strane lica za koga su te usluge izvršene.

3. Obveznici imaju pravo na povrat ulaznog poreza u određenom periodu na osnovu zahtjeva koji podnesu UIO.

Propise kojima će se bliže regulisati uslovi i način povrata ulaznog poreza donosi UIO.

Član 54

Povrat PDV-a obveznicima koji nemaju uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini

Fizička lica koja nemaju stalno mjesto prebivališta u Bosni i Hercegovini imaju pravo na povrat PDV-a na robu koju kupe u Bosni i Hercegovini i iznesu je izvan Bosne i Hercegovine, osim na:mineralna ulja, alkohol i alkoholna pića i prerađevine od duvana.

Propise kojima će se bliže regulisati uslovi i način povrata PDV-a donosi UIO.

XV – ISPOSTAVLjANjE FAKTURE, KNjIGOVODSTVO I ČUVANjE DOKUMENATA

Član 55

Poreske fakture

Obveznik je dužan da klijentu izda fakturu ili drugi dokument koji služi kao faktura (u daljem tekstu: faktura) za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu čl. 24. i 25. ovog zakona.

Obaveza izdavanja fakture iz stava 1. ovog člana postoji i ako je nastala obaveza plaćanja za dio prometa, odnosno prije nego što je izvršen cijeli promet.

Lice koje prima fakturu ili izdaje izvod o plaćanju mora obezbijediti da je dobavljač robe, odnosno davalac usluga obveznik.

Obaveza ispostavljanja poreske fakture smatra se ispunjenom kada kupac ili klijent ispostavi potvrdu o plaćanju, koji sadrži iste podatke kao što su oni na fakturi opskrbljivača.

UIO izdaje bliže propise o uslovima za porezno fakturisanje, uključujući i dopuštanje da se blagajnički računi ispostavljaju samo u maloprodaji, osim ako kupac ne traži fakturu, utvrđujući ograničenja za korišćenje platnih izvoda klijenta.

Knjižno obavještenje izdaje se u sljedećim slučajevima kada:

1. se roba vraća nakon ispostavljanja fakture;

2. dobavljač dobara, odnosno davalac usluga nakon ispostavljanja fakture odobri sniženje cijene ili popust; i

3. dobavljač dobara, odnosno davalac usluga primi dodatnu uplatu za isporučena dobra, odnosno izvršene usluge nakon ispostavljanja fakture.

Lica koja nisu registrovana kao obveznici, kao i registrovani obveznici koji vrše promet dobara i usluga koji je oslobođen od PDV-a, ne mogu na fakturi iskazati iznos PDV-a ili na bilo koji drugi način naznačiti da je u fakturi sadržan iznos PDV-a.

Obveznik prema stavu 7. ovog člana, koji primi potvrdu o plaćanju na kojoj je naznačeno da iznos uključuje PDV, obavještava lice koje je ispostavilo potvrdu o plaćanju o ovim okolnostima i vraća primljeni iznos PDV-a.

Obveznik koji, suprotno st. 7. i 8. ovog člana, prikaže iznos PDV-a na fakturi ili na bilo koji drugi način naznači da je u iznosu fakture uključen PDV, naznačeni iznos PDV-a plaća UIO.

Isto tako, PDV se plaća UIO ako obveznik iskaže previsok iznos PDV-a na fakturi ili na fakturi koja se odnosi na promet na koji se PDV ne treba plaćati u iznosu iskazanog PDV-a ili ako na drugi način naznači da fakturisani iznos uključuje PDV.

Plaćanje UIO pogrešno fakturisanog ili dobijenog iznosa može se izbjeći ako se greška ispravi u korist kupca.

U kalkulaciji cijena jasno se navodi da u cijenu nije uključen PDV.

Član 56

Knjigovodstvo

Svaki obveznik obavezan je da vodi knjige s dovoljno podataka koji će omogućiti urednu primjenu PDV-a, uključujući i obračunavanje obaveze PDV-a za svaki period PDV-a i inspekciju od strane UIO.

Navedene knjige vode se u skladu s propisima o računovodstvu.

Dobavljač dobara, odnosno davalac usluga dužan je da čuva kopije svih faktura, knjižnih obavještenja i izvoda o plaćanju.

UIO može donijeti bliže propise o računovodstvu i knjigovodstvu, uključujući i utvrđivanje zahtjeva i uslova za pretvaranje računovodstva i knjigovodstva koje se vodi u stranoj valuti u državnu valutu u svrhu utvrđivanja poreske obaveze i drugih podataka koji se obavezno vode.

XVI – REGISTRACIJA OBVEZNIKA

Član 57

Registracija za PDV

Svako lice čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima oslobođenim uz kredit u prethodnoj godini prelazi ili je vjerovatno da će preći prag od 50.000 KM dužno je da se registruje prema ovom zakonu kao poreski obveznik. Kada se određuje da li je ili nije pređen prag od 50.000 KM, uzima se u obzir i promet povezanih firmi i ostalih subjekata koji su kroz posjedovanje dionica, ili na bilo koji drugi način, pod zajedničkom neposrednom ili posrednom kontrolom.

Bliže propise za registraciju obveznika, uključujući i registracije dozvoljene prema članu 44. stav 6. Zakona, donosi UIO.

Registrovani obveznici ili lica koja raspolažu dobrima u pogledu kojih se prema ovom zakonu smatra da s njima raspolažu obveznici zavode se u jedinstveni registar (u daljem tekstu: poreski registar) koji vodi UIO, a koji služi u svrhu sprovođenja ovog zakona.

Bliže propise o zavođenju u jedinstveni registar obveznika, kao i o unošenju i ispravljanju podataka u tom registru donosi UIO.

Obveznik je dužan da obavijesti UIO o izmjenama podataka koji utiču na obračunavanje i plaćanje PDV-a, a koji su vezani za početak, mijenjanje ili prestanak djelatnosti, osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom.

UIO izdaje rješenje o registraciji obaveze plaćanja PDV-a u poreski registar za svako lice iz stava 1. ovog člana.

Uvjerenje o registraciji jasno se izlaže na istaknutom mjestu u poslovnim prostorijama.

Obveznici podnose zahtjev za registraciju najkasnije osam dana prije započinjanja oporezivog poslovanja.

Sva lica koja prvi put postaju ili mogu da postanu obveznici dužna su da UIO podnesu zahtjev za registraciju najkasnije do 20-og u kalendarskom mjesecu po isteku mjeseca u kojem su ostvarila ili je vjerovatno da će ostvariti promet dobara ili usluga u iznosu koji je veći od iznosa propisanog u stavu 1. ovog člana.

Ta lica postaju registrovani obveznici danom koji utvrdi UIO u rješenju o registraciji koje se izdaje u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.

Izuzetno od odredbi stava 1. ovog člana, UIO po službenoj dužnosti određuje PDV obavezu poljoprivrednika čiji katastarski prihod prelazi iznos predviđen stavom 3. člana 44. ovog zakona.

Sva lica koja raspolažu dobrima, koja se prema ovom zakonu tretiraju kao da su isporučena od strane obveznika koji obavljaju svoju poslovnu djelatnost, obavezna su da UIO podnesu zahtjev za registraciju u roku od 15 dana od dana kada steknu pravo na raspolaganje takvim dobrima.

Oblik i sadržaj zahtjeva za registraciju propisuje UIO.

Član 58

Registracija zasebnih poslovnih subjekata

Kada obveznik ima više od jednog poslovnog subjekta u Bosni i Hercegovini, podnosi zahtjev za registraciju kao da se radi o jednom poslovnom subjektu.

Na zahtjev obveznika prema prethodnom stavu, UIO može posebno registrovati svaki poslovni subjekat, pod uslovom da se knjigovodstvo vodi odvojeno za svaki od njih.

Član 59

Zajednička registracija

Kada više obveznika zajednički obavlja djelatnosti koje su oporezive prema ovom zakonu, UIO može, na zahtjev tih obveznika, odobriti zajedničku registraciju.

Zajednička registracija može se odobriti i u slučaju kada dva ili više obveznika obavljaju djelatnosti koje su i oporezive i oslobođene prema ovom zakonu.

Uslov za zajedničku registraciju je da jedan obveznik, pravno lice ili matična firma, direktno ili indirektno, kroz posjedovanje svih dionica, u potpunosti posjeduje podružnu firmu ili firme drugog obveznika koje su uključene u zajedničku registraciju.

Član 60

Registracija poreskih punomoćnika

Obveznik koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini, a koji vrši promet dobara i usluga u Bosni i Hercegovini, registruje se kod poreskog punomoćnika koji ima sjedište u Bosni i Hercegovini.

Obveznik i punomoćnik su solidarno i pojedinačno odgovorni za porez koji se obračunava u skladu s ovim zakonom.

Prava i obaveze koje imaju obveznici u Bosni i Hercegovini, u skladu s ovim zakonom, odnose se i na punomoćnika.

Član 61

Dobrovoljna registracija

UIO može dati odobrenje za dobrovoljnu registraciju licima koja vrše iznajmljivanje, poljoprivrednu obradu posjeda ili bilo kojeg njegovog dijela.

Dobrovoljna registracija može se odobriti licu koje iznajmljuje prostorije, osim ako se te prostorije izdaju za stanovanje.

Dobrovoljna registracija ne uključuje već ustanovljene zakupe osim ako to zakupac ne prihvati.

UIO može uslovno dati rješenje za dobrovoljnu registraciju licu koje kupuje i izgrađuje objekte i vrši unapređenja zemljišta u svrhu prodaje obvezniku.

Dobrovoljna registracija iz stava 1. ovog člana daje se na period od najmanje dvije kalendarske godine.

U slučaju da se dobrovoljna registracija odobri prije nego što se završi izgradnja objekata koji se izdaju u zakup, vrijeme registracije počinje teći od početka prvog zakupa.

UIO može bliže propisati postupak dobrovoljne registracije prema ovom članu.

Član 62

Prestanak registracije

UIO, na zahtjev obveznika ili po službenoj dužnosti, može donijeti rješenje o brisanju obveznika iz jedinstvenog registra kada obveznik u prethodnoj kalendarskoj godini nije ostvario ukupan promet veći od iznosa utvrđenog odredbama st. 1. do 3. člana 44. i stava 1. člana 57. ovog zakona.

Ako obveznik prestane da obavlja poslovne djelatnosti, UIO po službenoj dužnosti donosi rješenje o prestanku registracije za PDV.

Prije donošenja rješenja o prestanku registracije, obveznik je dužan da obračuna i plati PDV na sve nabavke koje je izvršio do dana obavještavanja UIO o prestanku obavljanja djelatnosti i izvrši popis svih dobara na zalihama.

Obveznik je dužan da obračuna PDV na dobra koja su popisana na zalihama, kao da se radi o kupovini dobara za njegove vlastite potrebe.

UIO donosi rješenje o prestanku registracije nakon izmirivanja poreskih obaveza iz st. 3. i 4. ovog člana.

XVII – NADZOR OBRAČUNAVANjA, PLAĆANjA I NAPLATE PDV-A

Član 63

Nadzor obračunavanja, plaćanja i naplate PDV-a

Nadzor obračunavanja, plaćanja i naplate PDV-a vrši UIO, u skladu s posebnim zakonom.

Kod uvoza robe, obračunavanje, naplaćivanje i plaćanje PDV-a nadzire UIO u skladu sa carinskim propisima kao da PDV predstavlja uvoznu carinsku dažbinu.

XVIII – PREVENTIVNE MJERE PROTIV OBVEZNIKA KOJI VRŠE FIKTIVNI PROMET

Član 64

Tumačenje

“Fiktivni promet” znači obavljanje poslovnih djelatnosti s ciljem da se prevarom izbjegne plaćanje PDV-a.

Član 65

Promet i poslovanje zasnovani na ugovorima koji su suprotni javnom redu i interesu

Izuzetno od odredaba propisanih u Glavi X ovog zakona, UIO odbija zahtjeve za povrat PDV-a, ako do prometa na kojem je zasnovan zahtjev nije došlo zbog toga što se ugovorni osnov između dobavljača i primaoca osnovano smatra nevažećim.

UIO odbija zahtjeve iz stava 1. ovog člana, bez obzira na dobre namjere lica koje vrši potraživanje, a u vezi s nevaženjem ugovorne osnove.

Član 66

Solidarna odgovornost

UIO odbija zahtjeve za povrat PDV-a u slučaju kada je podnosilac zahtjeva znao ili mogao da zna da je isporučilac dobara, odnosno davalac usluga nepravilno izvršio obračun svog PDV-a.

Za podnosioca zahtjeva smatra se da je znao ili imao razloga da zna da je promet izvršen pod uslovima koji ukazuju na to da su poslovne djelatnosti isporučioca dobara odnosno davaoca usluga neprofitabilne ako su svi troškovi poslovanja, uključujući i PDV, plaćeni.

UIO je ovlašćena da naloži za određene registrovane poreske obveznike koji su u dugu – dužnike, da PDV na isporuke registrovanim obveznicima PDV-a, plati od strane primaoca isporuke.

Članovi 41. do 43. ovog zakona u vezi s prometom koji se odnosi na građevinske radove takođe se primjenjuju na primaoce i isporučioce dobara i usluga prema posebnoj šemi za poreske obveznike – dužnike, propisanoj u prethodnom stavu.

Posebna šema za poreske obveznike-dužnike može se primijeniti na određenog poreskog obveznika – dužnika ako je u opasnosti značajan iznos poreskih prihoda i ako UIO smatra da je korišćenje ove posebne šeme neophodno i najprikladnije da bi se sprečilo akumulisanje dugova.

UIO će svojim propisima odrediti dodatne uslove za primjenu ove posebne šeme na poreske obveznike – dužnike.

Odluka o uvođenju posebne šeme za određenog poreskog obveznika-dužnika objavljuje se u ‘”Službenom glasniku BiH” i u najmanje tri najčitanije dnevne novine i ne može se primjenjivati na bilo kog poreskog obveznika – primaoca isporuke prije njenog objavljivanja.

XIX – KAZNENE ODREDBE

Član 67

Prekršaji

Svaki poreski obveznik koji činjenjem ili nečinjenjem napravi prekršaj podliježe novčanoj kazni za prekršaj. Poreski obveznik koji:

1. obračuna i naplati PDV-a na prenos imovine koja čini firmu ili dio firme, u suprotnosti sa stavom 2. člana 7. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od obračunatog iznosa;

2. ne obračuna i ne plati PDV na osnovicu u skladu s članom 20. ovog zakona biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neobračunatog ili neplaćenog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;

3. ne obračuna i ne plati ili pogrešno obračuna i plati PDV u skladu sa stavom 2. člana 38. i stavom 5. člana 39. ovog zakona biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neplaćenog ili pogrešno obračunatog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;

4. ne podnese prijavu za PDV ili je ne podnese u propisanom roku, u skladu sa st. 1. do 4. člana 39. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu od 300 KM, osim u slučajevima kada je prijava negativna;

5. pogrešno obračuna iznos ulaznog poreza u skladu sa Glavom X ovog zakona biće novčano kažnjen u iznosu od 50% od nezakonski stečene dobiti;

6. obračuna PDV, iskaže PDV na fakturama i odbije ulazni porez, suprotno članu 44. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu od 100% od obračunatog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;

7. obračuna veću paušalnu naknadu od one koja je dozvoljena prema članu 45. ovog zakona biće novčano kažnjen u iznosu od 100% od premašene naknade;

8. ne obračuna i ne plati PDV u skladu s članom 46. ovog zakona biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neobračunatog ili neplaćenog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;

9. ne obračuna i ne plati PDV u skladu s čl. 47 – 49. ovog zakona, kao preprodavac korišćene robe, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i antikviteta biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neobračunatog ili neplaćenog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;

10. ne obračuna i ne plati PDV u skladu s čl. 50. i 51. ovog zakona, kao aukcionar, biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neobračunatog ili neplaćenog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;

11. ne ispostavi fakturu ili ne sačuva primjerak fakture, u skladu s članom 55. st. 1. i 2. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu od 300 KM;

12. na fakturi ne iskaže PDV ili druge podatke iz kojih se iznos PDV može odbiti saglasno čl. 47. i 51. i PDV ne prikaže na fakturi ili u izvodima sa cijenama jasno ne naznači da PDV nije uključen u skladu s članom 55. ovog zakona biće novčano kažnjen u iznosu od 100% iskazanog PDV-a ili iznosa PDV-a koji se može oduzeti, a u iznosu od 300 KM u ostalim slučajevima;

13. ne vodi i ne čuva knjige u skladu s članom 56. ovog zakona, podliježe novčanoj kazni u rasponu od 300 KM do 10.000 KM;

14. ne obavijesti UIO o početku, izmjeni ili prestanku obavljanja svoje djelatnosti saglasno čl. 57, 60. i 62. ovog zakona biće novčano kažnjen u iznosu od 100% od obaveze o kojoj se nije obavijestilo zbog propusta poreskog obveznika, a minimalno sa 1.000KM.

Ovlašćeno lice koje radi za pravno lice podliježe istoj novčanoj kazni kao i pravno lice kako je propisano prethodnim stavom.

Kazne koje su propisane st. 1. i 2. ovog člana povećavaju se za 50%:

1. svaki put kada je počinilac povratnik (ranije kažnjavan);

2. u slučajevima kada je poreski obveznik sprečavao UIO u otkrivanju prekršaja; i

3. u slučajevima kada je poreski obveznik počinio prekršaj primjenom sredstava prevare ili kroz uplitanje trećeg lica koje nije zaposlenik poreskog obveznika i ne zavisi od njega na bilo koji drugi način.

XX – ŽALBENI POSTUPAK

Član 68

Žalbe

Kada obveznik od službenika primi rješenje koje:

1. utiče na bilo koji iznos PDV-a koji mora platiti, direktno ili indirektno, ili

2. predstavlja rješenje kojim mu se nameće određena administrativna kazna; ili

3. predstavlja rješenje o oduzimanju bilo koje stvari koja mu pripada a koja je zadržana, odnosno kojom se produžava rok za sačinjavanje rješenja o tom oduzimanju; ili

4. predstavlja uslov za povrat bilo koje stvari koja je zadržana ili oduzeta,

5. utiče na registraciju ili poništenje registracije bilo kojeg lica prema ovom zakonu.

od UIO može zahtijevati da izvrši reviziju tog rješenja.

Zahtjev za reviziju rješenja od strane UIO podnosi se u roku od 60 dana od dana donošenja rješenja putem pismenog obavještenja potkrijepljenog materijalnim dokazima koje određeno lice želi da predoči.

UIO može da produži rok u okviru kojeg se zahtjev za reviziju treba izvršiti prema stavu 1. ovog člana za onoliko dugo koliko smatra da je potrebno.

UIO u roku od 60 dana od prijema zahtjeva u pisanoj formi obavještava obveznika koji je zahtijevao reviziju prema stavu 1. ovog člana o svojoj odluci u vezi s revizijom rješenja.

Kada UIO ne obavijesti obveznika kako se to od nje traži, smatra se da je potvrdila rješenje.

U roku od 60 dana od dana kada je UIO ili poslala obavještenje o svojoj odluci po zahtjevu za reviziju ili od kada se smatra da je potvrdila svoje rješenje, obveznik koji je zahtijevao reviziju može se žaliti Osnovnom sudu za prekršaje.

ŽŽalba Osnovnom sudu za prekršaje sačinjava se u pisanoj formi i prate je materijalni dokazi koje obveznik (u daljem tekstu: podnosilac žalbe) želi da predoči.

UIO, u roku od 30 dana od dana kada je obaviještena o žalbi, odgovara u pisanoj formi.

Osnovni sud za prekršaje vodi saslušanje žalbe u roku od 60 dana od dana kada je žalba podnesena.

Podnosilac žalbe može usmene ili pisane dokaze dati Osnovnom sudu za prekršaje tokom saslušanja žalbe, a u slučajevima kada do toga dođe i UIO se daje mogućnost da predoči usmene i pisane dokaze.

Osnovni sud za prekršaje obavještava učesnike u postupku o svojoj odluci, zajedno s pisanim razlozima za odluku, u roku od 30 dana od dana završetka saslušanja.

Podnosilac žalbe ili UIO mogu se žaliti Vrhovnom sudu u svrhu revizije odluke koju je donio Osnovni sud za prekršaje.

Teret dokazivanja da je rješenje UIO pogrešno leži na podnisiocu žalbe.

Zahtjev za reviziju rješenja od strane UIO koji je sačinjen u skladu sa stavom 1. ovog člana, žalba podnesena Osnovnom sudu za prekršaje prema stavu 6. ovog člana ili molba Vrhovnom sudu za reviziju rješenja prema stavu 12. ovog člana ne obustavlja bilo kakvu obavezu plaćanja bilo kakve dažbine oko koje se vodi spor, osim ako UIO, Osnovni sud za prekršaje ili Vrhovni sud, po molbi zbog poteškoća u poslovanju, ne nalože da se obaveza plaćanja obustavi dok ne donesu svoju odluku.

Kada se spor konačno riješi u korist:

1. UIO, obveznik plaća neplaćeni porez, kazne i kamate koje su narasle do trenutka kada je ta stvar riješena, i

2. podnosioca žalbe, UIO:

(a) vrši povrat više uplaćenog poreza zajedno s kamatom na taj iznos koja je narasla do trenutka kada je ta stvar riješena, i

(b) u slučaju kada je bilo šta vraćeno vlasniku, prodano ili uništeno –

(i) vraća se iznos koji je jednak iznosu plaćenom od strane vlasnika za vraćanje te stvari, ili

(ii) u slučaju kada je određena stvar uništena, iznos koji je jednak dobitku od prodaje; ili

(iii) izvršiti povrat iznosa koji je jednak tržišnoj vrijednosti te stvari u momnetu njenog oduzimanja prije uništenja.

UIO u predviđenim propisima donosi bliže odredbe prema ovom članu.

XXI – POSEBNE I DODATNE ODREDBE

Član 69

Odobrenje

UIO može da izmijeni iznose precizirane u članu 44. stav 3. i članu 57. stav 1. ovog zakona, ako se kurs Centralne banke Bosne i Hercegovine za KM prema EVR-u značajno mijenja, ili ako se propisi o utvrđivanju katastarskog prihoda izmijene.

Član 70

Detaljni propisi

Kombinovana nomenklatura tarifnih oznaka koristi se za razvrstavanje proizvoda, dok se standardna klasifikacija djelatnosti koristi za klasifikaciju poslovnih djelatnosti.

UIO donosi propise za sprovođenje ovog zakona, uključujući i kriterijume u vezi sa oslobađanjima, te način na koji se mogu ostvariti.

UIO može propisima izdatim u skladu s ovim zakonom propisati da svako fizičko lice koja krši odredbe propisa podliježe novčanoj kazni do 3.000 KM, da odgovorno lice u pravnom licu podliježe novčanoj kazni do 5.000 KM i da svako pravno lice podliježe novčanoj kazni do 10.000 KM.

Član 71

Tumačenje

U ovom zakonu “poslovanje” uključuje svaki oblik trgovine, profesije ili zanimanja.

Sljedeće se smatra obavljanjem poslovanja:

1. stavljanje objekata od strane kluba, udruženja ili organizacije (za članarinu ili drugu naknadu) na raspolaganje njihovim članovima;

2. ulaz lica u prostorije uz naknadu.

“Stalna sredstva” obuhvaćaju kompjutersku opremu, zemljište i zgrade, građevinske radove, renoviranje i radove na postavljanju instalacija.

“Dokument” znači sve na čemu su zabilježeni podaci bilo kakvog opisa.

“Ulazni porez” u vezi s poreskim obveznikom znači iznos PDV-a koji se zaračunava prilikom isporuke dobara ili usluga tom obvezniku, i PDV koji je on platio ili treba da plati prilikom uvoza dobara, pri čemu se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje se koriste ili treba da se koriste u poslovne svrhe tog obveznika.

“Faktura” obuhvaća i svaki dokument koji je sličan fakturi.

“Izlazni porez”, u pogledu poreskog obveznika, znači PDV koji obračunava na promet koji vrši.

“Propisan” znači propisan propisima.

“Propisi” znači propisi koje donese UIO prema ovom zakonu.

“Promet” ima značenje koje je dato čl. 4. i 8.

“Porez” znači porez na dodatu vrijednost.

“Poreska faktura” ima značenje dato članom 55.

“Poreski obveznik” ima značenje dato članom 12. i predstavlja lice koje je obavezno da bude registrovano u svrhe PDV-a prema članu 57. ovog zakona.

U članovima ovog zakona, gdje je dato ovlašćenje UIO da izdaje propise, “UIO” se takođe odnosi i na Upravni odbor, uspostavljen prema Zakonu o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, broj 44/03), uz poštivanje podjele odgovornosti između Odbora i UIO, kako je propisano navedenim zakonom.

XXII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 72

Povrat PDV-a u periodu do 31.12.2006. godine

U periodu od 01.01.2006. do 31.12.2006. godine, primjena člana 52. ovog zakona biće suspendovana na način da se za iznose ulaznog poreza poreskih obveznika, koji prelaze iznose izlaznog poreza za bilo koji dati poreski period, neće vršiti povrat, nego će se prenositi kao akontacija za buduće obaveze po PDV-u za period od šest mjeseci.

U slučajevima gdje poreska akontacija nije iskorišćena u okviru perioda navedenog u stavu 1. ovog člana, poreski obveznik će, po svom zahtjevu, imati pravo na povrat.

UIO može da produži period u kojem je suspendovana primjena člana 52. najviše na još jedan period od 12 mjeseci.

Primjena stava 6. člana 52. ovog zakona, bez obzira na prethodne stavove ovog člana, neće biti suspendovana.

Član 73

Obračunavanje vrijednosti prometa dobara i usluga izvršenog do 31.12.2005.

Dobavljač dobara i davalac usluga dužan je da, na dan 31.12.2005. godine, izvrši obračun vrijednosti dobavljenih dobara i izvršenih usluga, a koja nije naplatio od kupaca i da ih obračuna navedenim kupcima.

Obaveza iz stava 1. ovog člana odnosi se i na usluge kooperanata glavnog izvođača radova.

Ako je obračun iz stava 1. ovog člana izvršen poslije 01.01.2006, a u kojem je evidentirana ukupna vrijednost dostavljene robe i izvršenih usluga, osnovica za obračun PDV-a je samo ona vrijednost koja je obračunata za period poslije 01.01.2006. godine.

Osnovica iz stava 3. ovog člana umanjuje se i za unaprijed plaćene iznose koji su uplaćeni do 31.12.2005. godine i koji se odnose na promet investicione opreme, stalnih sredstava, izgradnju nekretnina i usluge koje treba da se izvrše nakon 01.01.2006. godine, ako je porez na promet proizvoda i usluga obračunat i plaćen u skladu s propisima koji regulišu oporezivanje po navedenom osnovu.

Svaka faktura koja se ispostavi do 30.06.2005, a u vezi s kojom se ne izvrši promet dobrima ili uslugama, poništava se.

Svaki dobavljač robe, odnosno davalac usluga koji vrši kontinuirani promet dobara i usluga i koji ispostavlja naknadne fakture za takav promet, te izvrši obračun do 31.12.2005. godine, obračunava porez na promet proizvoda i usluga u skladu s propisima koji su regulisali oporezivanje po navedenom osnovu.

Član 74

Konačni obračun poreza na promet proizvoda i usluga i rokovi za plaćanje poreza

Obveznici poreza na promet proizvoda i usluga dužni su da, najkasnije do 20.02.2006. godine, UIO dostave konačan obračun poreza na promet proizvoda i usluga, za period poslovanja od 01.01. do 31.12.2005. godine.

Porez na promet proizvoda i usluga, u vezi s kojim se javlja obaveza obračunavanja do 30.06.2006. godine, plaća se u rokovima i na način propisan za plaćanje tog poreza nakon podnesene prijave.

Iznos poreza na promet koji je uključen u nenaplaćena potraživanja na dan 31.12.2005. godine, a koji nije plaćen po podnošenju prijave za period od 01.01. do 31.12.2005. godine, plaća se istovremeno sa naplatom potraživanja, i to u roku od pet dana od dana prijema uplate, ali ne kasnije od 30.06.2006. godine.

Član 75

Popis nenaplaćenih faktura

Obveznici poreza na promet proizvoda i usluga dužni su da sačine popis svih nenaplaćenih a ispostavljenih faktura, te izvršenih avansnih plaćanja na dan 31.12.2005. godine, koji uključuje obračunati porez za svaki okončani promet dobrima i uslugama, te isti, zajedno s obračunom poreza na promet za period od 01.01. do 31.12.2005. godine, dostavi UIO.

Član 76

Popis robe u maloprodaji

Obveznici poreza na promet, koji vrše promet na malo, dužni su da sačine popis proizvoda na zalihama na dan 31.12.2005. godine.

Obveznici iz stava 1. ovog člana dužni su da obračunaju PDV u skladu s odredbama ovog zakona.

Obveznici su dužni da UIO dostave inventurne liste zaliha do 10.01.2006. godine.

Svaki obveznik iz stava 2. ovog člana, koji nije obavezan platiti PDV, podnosi svoj PDV račun do 31.01.2006. i plaća obračunati PDV do 28.02.2006.

Prodajne cijene prati tržišna inspekcija u skladu sa zakonom.

Član 77

Popis određenih dobara u maloprodaji i ugostiteljstvu

Obveznici koji obavljaju trgovinsku i ugostiteljsku djelatnost, a obveznici su PDV-a u skladu s ovim zakonom, dužni su da na dan 31.12.2005. godine izvrše popis zaliha proizvoda (bezalkoholnih pića, piva, mineralnih voda, sokova, alkoholnih pića i vinskih destilata) po nabavnim cijenama s uračunatim porezom na promet proizvoda. Ista obaveza važi i za druge obveznike koji podliježu obavezi plaćanja poreza a koji svoje obaveze u pogledu poreza na promet obračunavaju na osnovu isporuka prodavnicama ili drugim poslovnim jedinicama.

Ako se iznos poreza na promet koji je uključen u nabavnu cijenu ne može utvrditi, porez na promet utvrđuje se iz stopa obračunatih na osnovu stopa prema Zakonu o porezu na promet.

Liste popisanih zaliha sa naznačenim porezom na promet, obveznici dostavljaju UIO do 10.01.2006. godine.

Kada UIO odobri inventurne liste dobara na zalihama prema stavu 1. ovog člana, porez na promet prikazan u inventurnoj listi tretira se, prema ovom zakonu, kao ulazni porez.

Obveznik ima pravo da izvrši odbitak ulaznog poreza iz stava 4. ovog člana u srazmjeri sa prometom, ali nema pravo na povrat ulaznog poreza po tom osnovu.

Obveznici iz stava 1. ovog člana dužni su da izvrše popis zaliha dobara – duvanskih prerađevina na dan 31.12.2005. godine, te taj popis dostave UIO do 10.01.2006. godine.

Zalihe duvanskih prerađevina, koje su popisane na dan 31.12.2005. godine, obveznici su dužni da prodaju po cijenama koje su važile na dan popisa dok se zalihe ne potroše.

Prodaju zaliha po maloprodajnim cijenama prati tržišna inspekcija u skladu sa zakonom.

Član 78

Zahtjev za registraciju za PDV

Lica iz člana 12. ovog zakona postaju obveznici prema odredbama ovog zakona ako su u 2005. godini ostvarili ili procjenjuju da će ostvariti promet koji je veći od iznosa određenog u članu 57. stav 1. ili katastarski prihod veći od iznosa propisanog u članu 44. stav 3. ovog zakona.

Lica iz stava 1. ovog člana obavezna su da zahtjev za registraciju podnesu UIO najkasnije do 30.09.2005. godine, osim poljoprivrednika koje UIO registruje po službenoj dužnosti.

UIO licima iz stava 2. ovog člana izdaje rješenje o registraciji, najkasnije do 30.11.2005. godine, a ostalim licima najkasnije do 31.12.2005. godine.

Član 79

Kazne za prekršaje učinjene u periodu između stupanja na snagu Zakona i njegove primjene

Poreski obveznici koji, činjenjem ili nečinjenjem, naprave prekršaj u vezi sa samostalnim obavljanjem poslovne djelatnosti podliježu novčanoj kazni za prekršaje. Poreski obveznik koji:

(a) ne obračuna vrijednost kupljenih dobara i izvršenih usluga za nabavke na dan 31.12.2005. (stav 1. člana 73. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara 100% neobračunatog iznosa, a minimalno 500 KM;

(b) ne plati porez na promet na propisani način i u propisanim rokovima (stav 2. člana 74. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara 150% neplaćenog poreza na promet, a minimalno 500 KM;

(c) ne plati iznos poreza na promet uključen u neplaćena potraživanja na dan 31.12.2005. do 30.06.2006. (stav 3. člana 74. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara 150% neplaćenog iznosa, a minimalno 500 KM;

(d) ne sačini popis na dan 31.12.2005. svih ispostavljenih, neplaćenih faktura ili ih ne preda UIO u propisanom roku (član 75. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu od 1.000 KM;

(e) ne sačini popis na dan 31.12.2005. svih dobara na zalihama, ili UIO ne preda inventurne liste u propisanim rokovima (člana 76. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu od 1.000 KM;

(f) ne sačini popis na dan 31.12.2005. proizvoda po prodajnim cijenama gdje je porez na promet naveden odvojeno, ili ne podnese UIO inventurne liste u propisanom roku (st. 1. i 3. člana 77. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu od 1.000 KM;

(g) ne podnese zahtjev za registraciju u propisanom roku (stav 2. člana 78. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu od 5.000 KM.

Svaki zaposlenik, zastupnik ili posrednik obveznika, koji je odgovoran za izvršenje zadataka navedenih u prethodnom stavu, podliježe istoj novčanoj kazni kao i glavni obveznik za prekršaje prema stavu 1. u gornjem tekstu.

Kazne propisane st. 1. i 2. ovog člana povećavaju se za 50% u slučajevima kada je poreski obveznik:

1. pravio smetnje s ciljem sprečavanja UIO u otkrivanju prekršaja; i

2. počinio prekršaj primjenom sredstava prevare ili kroz uplitanje trećeg lica koje nije zaposlenik poreskog obveznika i ne zavisi od njega na bilo koji drugi način.

Član 80

Obustava primjene člana 33. ovog zakona

Izuzetno od odredaba člana 52. ovog zakona, odbitak dijela ulaznog poreza utvrđuje se na osnovu stvarnih podataka o izvršenom prometu dobara i usluga na koje se PDV plaća, do 30.06. 2006. godine.

Član 81

Primjena člana 37. ovog zakona

Član 37. ovog zakona ne primjenjuje se na dobra na zalihama, koja su nabavljena prije 01.01.2006. godine.

Član 82

Prestanak važenja propisa

Od 01.01.2006. prestaje da se primjenjuje Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga (“Službeni glasnik BiH”, broj 62/04).

Član 83

Stupanje na snagu

Ovaj zakon stupa na snagu 15 dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a primjenjuje se od 01.01.2006, izuzev odredaba sadržanih u čl. od 72. do 79. ovog zakona, koje se primjenjuju od 01.07.2005.

Ovaj zakon biće objavljen u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Samostalni član Zakona o dopunama
Zakona o porezu na dodatu vrijednost

(“Sl. glasnik BiH”, br. 100/2008)

Član 3

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjeni
Zakona o porezu na dodatu vrijednost

(“Sl. glasnik BiH”, br. 33/2017)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a primjenjuje se danom početka primjene propisa iz člana 208. Zakona o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini.

ANEKS 1.

UMJETNIČKA DJELA, KOLEKCIONARSKI PREDMETI I ANTIKVITETI

Stav 5. člana 47.

(a) “Umjetnička djela” znači:

– slike, kolaži i slične dekorativne ploče, slike i crteži, koje su u potpunosti izrađene rukom, ustima ili stopalima umjetnika, osim planova i crteža za arhitektonske, inženjerske, industrijske, komercijalne, topografske ili slične svrhe, ručno ukrašeni proizvedeni artikli, pozorišne dekoracije, studijska platna koja stoje u pozadini ili slična obojena platna. (oznaka KN 9701);

– originalne gravure, štampane slike i litografije, koje predstavljaju otiske koji su proizvedeni u ograničenom broju primjeraka direktnu u crno- bijeloj boji ili u koloru od jedne od nekoliko ploča koje su u cijelosti izrađene ručno, ustima ili stopalima umjetnika, bez obzira na proces ili tehniku ili materijal koji je koristio, ali ne uključujući bilo kakav mehanički ili fotomehanički proces (oznaka KN 9702 00 00);

– originalne skulpture i statue, u bilo kom materijalu, pod uslovom da su u potpunosti izrađene od strane umjetnika;

– odljevci skulptura, čija je proizvodnja ograničena na osam kopija koju nadzire umjetnik ili njegov nasljednik po pravu (oznaka KN 9703 00 00);

– tapiserije (oznaka KN 5805 00 00) i tekstilni proizvodi koji se stavljaju na zid (oznaka KN 6304 00 00) izrađeni rukom od originalnih nacrta koje su dali umjetnici, pod uslovom da nema više od osam kopija svakog od njih;

– pojedini predmeti od keramike u potpunosti izrađeni i potpisani od strane umjetnika,

– cakline na bakru izrađene isključivo rukom, ograničene na osam brojevima označenih kopija koje nose potpis umjetnika ili studija, isključujući nakit, zlatninu i srebrninu;

– fotografije koje snimi umjetnik i koje odštampa on ili koje se odštampaju pod njegovim nadzorom, potpisane i označene brojevima i ograničene na 30 kopija, uključujući sve veličine i okvirove;

(b) “kolekcionarski predmeti” znači:

– poštanske ili taksene marke, poštanski žigovi, koverte prvog dana, prethodno oštambiljani kancelarijski materijal i slično, frankirani ili, ako nisu frankirani, da ne predstavljaju zakonsko sredstvo plaćanja i da nisu namijenjeni za upotrebu kao zakonsko sredstvo plaćanja (oznaka KN 9704 00 00);

– kolekcije i kolekcionarski primjerci od zoološkog, botaničkog, mineraloškog, anatomskog, arheološkog, etnografskog ili numizmatičkog interesa (oznaka KN 9705 00 00);

(c) “antikviteti” znači objekti osim umjetničkih djela i kolekcionarskih predmeta koji su stariji od 100 godina (oznaka KN 9706 00 00).

Zakon o poljoprivredi ishrani i ruralnom razvoju Bosne i Hercegovine

0

ZAKON O POLjOPRIVREDI, ISHRANI I RURALNOM RAZVOJU BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 50/2008)

GLAVA I- OPŠTE ODREDBE

Član 1

(Predmet)

(1) Ciljevi ovog zakona su da utvrdi:

  1. a) okvir za institucionalne strukture, nadležnosti, odgovornosti, linije izvještavanja, propise, mehanizme koordinacije, procese konsultacija, prava, obaveze i sprovođenje mjera na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH) koje su uključene u razvoj sektora poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja;
  2. b) okvir i mehanizme za jačanje konkurentnosti, kvaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, te primjenu standarda koji su potrebni za ostvarivanje dinamičnijeg razvoja u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja;
  3. c) okvir i mehanizme koji su potrebni za pripremu pridruživanja i ulaska u Evropsku uniju (u daljnjem tekstu: EU) i ispuni sve obaveze određene međunarodnim sporazumima u vezi sa sektorom poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja u BiH;
  4. d) okvir za obezbjeđivanje usklađenosti sektorskih strategija i agroekonomskih politika, posebnih mjera za sprovođenje i procedura za sprovođenja koji su potrebni za koordiniran razvoj sektora poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja BiH;
  5. e) okvirne ciljeve sektora poljoprivrede ishrane i ruralnog razvoja i definiše okvirne mjere koje su potrebne za njihovo ostvarenje.

(2) Ovim zakonom utvrđuju se definicije termina koji će se koristiti u sektorskim propisima, ciljevi, principi, mehanizmi razvoja politika u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja, strukture i nadležnosti na svim nivoima vlasti, strukture i službe institucionalne podrške, njihove funkcije i veze, mehanizmi za monitoring i evaluaciju (praćenje i ocjenu), te upravni i inspekcijski nadzor.

Član 2

(Obim sektora)

Sektor poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja obuhvata:

  1. a) poljoprivredu i ishranu (primarnu proizvodnju, preradu i distribuciju poljoprivredno-prehrambenih proizvoda);
  2. b) ruralni razvoj;
  3. c) šumarstvo i proizvode šumarstva (u oblasti integracija u EU);
  4. d) ribarstvo i riblje proizvode;
  5. e) vodoprivredu (u sektoru poljoprivrede i ruralnog razvoja);
  6. f) poljoprivrednu mehanizaciju, opremu i objekte;
  7. g) poljoprivredno zemljište;
  8. h) agrosredinu;
  9. i) trgovinu poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima (domaća i spoljna);
  10. j) veterinarstvo i zdravlje životinja (živa stoka);
  11. k) zdravlje i zaštitu bilja.

Član 3

(Značenje pojedinih izraza)

Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

  1. a) poljoprivredni proizvod podrazumijeva proizvode biljne proizvodnje, stočarstva i ribarstva, te proizvode prvog stepena njihove prerade. Lista poljoprivrednih proizvoda data je u Aneksu I, koji je sastavni dio ovog zakona;
  2. b) poljoprivredna djelatnost podrazumijeva privrednu djelatnost koja obuhvata biljnu i stočarsku proizvodnju i s njima povezane uslužne djelatnosti u skladu sa standardnom klasifikacijom djelatnosti u BiH, te očuvanje zemljišta u dobrom poljoprivrednom stanju i stanju životne sredine;
  3. c) poljoprivredno gazdinstvopodrazumijeva proizvodnu jedinicu, i s tehničkog i privrednog gledišta, kojom se jednoobrazno rukovodi i koja se bavi proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda; ili održava zemljište koje se više ne koristi za proizvodnju u dobrom poljoprivrednom i stanju životne sredine. Gazdinstvo se može baviti i drugim dodatnim (nepoljoprivrednim) proizvodnim i uslužnim djelatnostima;
  4. d) nosilac poljoprivrednog gazdinstvapodrazumijeva fizičko ili pravno lice, ili grupu fizičkih i pravnih lica u skladu sa statusom koji ima grupa i njeni članovi prema zakonima u BiH, a čije se gazdinstvo nalazi na teritoriji BiH, te obavlja poljoprivrednu djelatnost i registrovano je u Registru poljoprivrednih gazdinstava kao nosilac gazdinstva;
  5. e) agrosredinapodrazumijeva metode poljoprivredne proizvodnje koje su u skladu sa principima zaštite i poboljšanja kvaliteta životne sredine, krajolika i njegovih obilježja, prirodnih resursa, zemljišta i genetske raznolikosti;
  6. f) poljoprivredni otpadpodrazumijeva svaku supstancu koju poljoprivredni proizvođač odlaže ili namjerava ili je obavezan da odloži. Pod tim se ne podrazumijevaju fekalne materije, slama i ostale prirodne bezopasne materije iz poljoprivredne proizvodnje koje se dalje koriste u poljoprivrednoj proizvodnji ili za proizvodnju energije iz biomase koja se dobija kroz procese i metode koje ne štete životnoj sredini i ne ugrožavaju zdravlje ljudi;
  7. g) održivi razvoj podrazumijeva razvoj koji uz zadovoljavanje potreba sadašnjih ne ugrožava mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. To uključuje potrebu ograničavanja upotrebe resursa i proizvodnje otpada na nivo koji neće narušiti stabilnost i kvalitet ekosistema;
  8. h) ruralni razvoj podrazumijeva skup politika, mjera i aktivnosti čiji je cilj sveobuhvatan ekonomski, socijalni i kulturni napredak stanovništva ruralnih područja i koje se planiraju i sprovode uz uvažavanje princip održivog razvoja i očuvanja i unapređenja kvaliteta životne sredine;
  9. i) plan ruralnog razvojapodrazumijeva niz mjera čiji je cilj poboljšanje konkurentnosti poljoprivrede i šumarstva; poboljšanje kvaliteta životne sredine i sela; podsticanje diverzifikovanja (raznolikosti) privrednih aktivnosti i poboljšanje kvaliteta života u ruralnim područjima;
  10. j) ribarstvopodrazumijeva djelatnosti koje obuhvataju uzgoj, zaštitu, ribolov, promet i korišćenje ribe i riblje ikre, rakova, školjki i mekušaca, te drugih životinja u ribolovnim vodama;
  11. k) organski proizvod podrazumijeva poljoprivredni proizvod koji je proizveden prema principima organske poljoprivredne proizvodnje, koji uključuju specifične metode organske proizvodnje na poljoprivrednom gazdinstvu, kao i djelatnosti uključene u dalju preradu, pakovanje i označavanje proizvoda u skladu sa ciljevima, principima i pravilima određenim zakonom;
  12. l) poljoprivredno-prehrambeni biznis podrazumijeva svaku aktivnost bez obzira da li je profitna ili ne, ili da li je preduzima privatni ili javni subjekt, izvršavajući bilo koju od aktivnosti u pogledu bilo koje faze proizvodnje, prerade i distribucije poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda;
  13. m) ishrana podrazumijeva pristup i raspoloživost visokokvalitetne i zdravstveno ispravne hrane, odnosno svake materije ili proizvoda prerađenog, djelimično prerađenog ili neprerađenog, a namijenjenog konzumiranju ljudi ili se može očekivati da će ga ljudi konzumirati i odnosi se na sve proizvode agroindustrijskog kompleksa od njive do trpeze;
  14. n) autohtona vrsta i pasmine životinja podrazumijeva skup životinja iste vrste, koje se, zbog zajedničkog porijekla i prilagođavanja specifičnim životnim prilikama, međusobno podudaraju u značajnim pasminskim oznakama i svojstvima, morfološke i fiziološke prirode. Ta svojstva životinje jedne pasminske grupe moraju bezbjedno prenositi na svoje potomstvo;
  15. o) tradicionalna proizvodnja i tradicionalni proizvod na bazi biljnih i životinjskih komponenti podrazumijeva proizvodnju biljnih, životinjskih i proizvoda na bazi bilja i životinjskih supstanci, koja se, u odnosu na konvencionalnu proizvodnju, razlikuje po načinu proizvodnog procesa, a u skladu sa dobrom proizvođačkom praksom i bez obzira na mjesto porijekla. Tradicionalni proizvod je proizvod koji, u odnosu na slične proizvode iste kategorije, ima karakteristike koje ga razlikuju od ostalih konvencionalnih proizvoda, bez obzira na mjesto porijekla. Tradicionalni proizvod mora biti sačinjen od tradicionalne sirovine ili imati tradicionalan sastav ili tradicionalan način proizvodnje i/ili prerade;
  16. p) sljedivost (mogućnost praćenja) jeste mogućnost ulaženja u trag hrani, hrani za životinje, životinji koja proizvodi hranu, odnosno služi za proizvodnju hrane, sirovini ili materiji koja je namijenjena ugrađivanju ili se očekuje da će biti ugrađena u hranu ili hranu za životinje, u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije.

GLAVA II – CILjEVI I MJERE POLITIKE POLjOPRIVREDE, ISHRANE I RURALNOG RAZVOJA U BiH

Član 4

(Okvirni sektorski ciljevi u BiH)

(1) Ciljevi sektorske politike BiH su:

  1. a) aktiviranje neiskorišćenih prirodnih i ljudskih resursa, razvoj održivog konkurentnog i dinamičnog sektora poljoprivrede, šumarstva i ishrane;
  2. b) povećanje stepena zadovoljavanja potreba stanovništva sopstvenom hranom i zamjena uvoza hrane domaćom proizvodnjom za koju postoje prirodni i drugi uslovi te smanjenje spoljnotrgovinskog deficita poljoprivredno-prehrambenih proizvoda;
  3. c) obezbjeđivanje usklađivanja i integracije sektora u EU i globalno tržište;
  4. d) podsticanje diverzifikacije ekonomskih aktivnosti, poboljšanje zaposlenosti, te opštih uslova za ostvarenje prihoda i kvaliteta života u ruralnim područjima;
  5. e) obezbjeđivanje pristupa i raspoloživosti visokokvalitetne, pristupačne i bezbjedne hrane;
  6. f) obezbjeđivanje racionalne upotrebe i zaštite prirodnih resursa i biodiverziteta;
  7. g) omogućavanje primjerenog životnog standarda i pridonošenje stabilnosti poljoprivrednog dohotka i prehrambene bezbjednosti stanovništva koje se u što većoj mjeri podmiruje domaćim konkurentnim poljoprivrednim proizvodima.

Član 5

(Okvir mjera politike u poljoprivredi i ruralnom razvoju)

(1) Mjere podrške za poljoprivredu i ruralni razvoj za BiH postepeno će se prilagođavati na svim nivoima vlasti, s ciljem usklađivanja sa vrstama mjera u EU. Mjere se, u širem smislu, svrstavaju u sljedeće kategorije:

  1. a) mjere politike za podršku poljoprivrednih tržišta,
  2. b) mjere politike ruralnog razvoja.

(2) Mjere politike za podršku poljoprivrednih tržišta okvirno se dijele u sljedeće grupe:

  1. a) mjere za poboljšanje kvaliteta:uključuju određene proizvode za koje BiH ima konkurentsku prednost u oblasti proizvodnje, prerade i trgovine tih proizvoda;
  2. b) mjere direktne podrške poljoprivrednim gazdinstvima:uključuju plaćanja po hektaru i/ili po grlu (u vezi sa mjerama za povećanje poljoprivrednih gazdinstava i konkurentnosti);
  3. c) mjere spoljne trgovine: u skladu sa međunarodnim trgovinskim sporazumima.

(3) Mjere politike ruralnog razvoja dijele se u tri osnovne grupe, i to:

  1. a) mjere za povećanje konkurentnosti: uključuju mjere za povećanje investicija u poljoprivredna gazdinstva i prehrambenu industriju, podršku službama za edukovanje u sektoru, podršku ranom penzionisanju, podršku mladim poljoprivrednicima, podršku razvoju infrastrukture u ruralnim područjima i ostale slične mjere vezane za konkurentnost ruralnog područja,
  2. b) mjere za zaštitu ruralne okoline: uključuju mjere za manje povoljna ruralna područja, podršku programima agrosredine uključujući i organsku proizvodnju, integralnu proizvodnju, proizvodnju prihvatljivu za životnu sredinu, podršku dobrobiti životinja i druge mjere u vezi sa ruralnom okolinom,
  3. c) mjere za diverzifikovanje aktivnosti u ruralnim područjima i mjere za poboljšanje kvaliteta života u ruralnim područjima: uključuju podršku dopunskim djelatnostima i nepoljoprivrednim uslugama, mjere za poboljšanje sela i očuvanje prirodnog i kulturnog nasljeđa u ruralnim područjima i s tim povezane mjere.

(4) Detaljne mjere podrške i mehanizmi za njihovo sprovođenje određuju se sektorskim strategijama za poljoprivredu, ishranu i ruralni razvoj u BiH i akcionim planovima, kao što je određeno u čl. 7. i 12. ovog zakona.

Član 6

(Primjena okvirnih ciljeva i mjera)

(1) Ciljevi i mjere određeni u Glavi II čl. 4. i 5. ovog zakona obezbjeđuju okvir za razvoj i sprovođenje svih sektorskih politika, propisa, programa i mjera koje se preduzimaju na svim nivoima uprave u BiH.

(2) Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) odgovorno je da obezbijedi da su sve sektorske politike, propisi, programi i mjere koje se preduzimaju na svim nivoima uprave u BiH u skladu sa ovim okvirnim ciljevima i mjerama.

GLAVA III – NADLEŽNOSTI NA SVIM NIVOIMA VLASTI U SEKTORU POLjOPRIVREDE, ISHRANE I RURALNOG RAZVOJA

Član 7

(Nadležnosti Ministarstva)

Ministarstvo je nadležno za:

  1. a) definisanje okvira agroekonomskih politika u saradnji sa nedležnim organima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt BiH);
  2. b) obezbjeđivanje efektivnog harmonizovanja, koordinacije, sprovođenja i praćenja strategija u BiH i akcionih planova za sektor poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja;
  3. c) donošenje strategija koje obezbjeđuju:

1) preciznu definiciju širih i posebnih ciljeva sektora,

2) očekivane rezultate sektora (kriterijumi uspješnog djelovanja) koji se utvrđuju na precizan, pouzdan i mjerljiv način,

3) okvir mjera politike i mehanizama sprovođenja,

4) mehanizme monitoringa i evaluacije, uključujući utvrđivanje mjera uspješnosti, indikatora, institucija odgovornih za prikupljanje podataka i procedure evaluacije;

  1. d) redovno (najmanje jednom godišnje) monitoring i evaluaciju sprovođenja strategija i ocjenu pojedinačnih agroekonomskih politika, njihove efektivnosti i efikasnosti, te njihov doprinos sveukupnim ciljevima sektora, i finansijski i ekonomski, te davanje smjernica za usklađivanje mjera u skladu sa rezultatima takvih analiza;
  2. e) koordiniranje svih instrumenata politike kako bi se obezbijedilo da su u skladu sa strategijama sektora u BiH i odgovarajućim međunarodnim sporazumima;
  3. f) redovno revidiranje i ažuriranje strategija BiH i akcionih planova (i/ili u skladu sa ciklusima politike EU) uz potpunu konsultaciju i dogovor sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH i drugim odgovarajućim institucijama;
  4. g) obezbjeđivanje harmonizacije i koordinacije sektorskih programa, zakona, propisa i mjera neophodnih za pregovaranje i ispunjavanje odgovarajućih međunarodnih obaveza, uključujući sve neophodne uslove u vezi sa evropskim integracijama na svim nivoima vlasti;
  5. h) obezbjeđivanje uspostavljanja i koordiniranje svih neophodnih institucija i drugih tijela, koordiniranje razvoja neophodnih mjera i procedura za ispunjavanje međunarodnih obaveza i trgovinskih standarda u onome što se odnosi na sektor poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja BiH i njihovog usklađivanja i integracije u EU;
  6. i) obezbjeđivanje uspostavljanja i razvoja neophodnih mehanizama konsultacije, komunikacije, koordinacije i saradnje sa vlastima na svim nivoima koji su relevantni za efektivno upravljanje sektorom poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja BiH;
  7. j) obezbjeđivanje promocije i širenje naučnih saznanja i inovativnih praksi u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja BiH u koordinaciji sa svim ostalim relevantnim tijelima;
  8. k) obezbjeđivanje ispunjenja, dosljednost i obuhvatnost svih obaveza izvještavanja prema međunarodnim sporazumima i domaćim zakonima i propisima, a u vezi sa sektorom poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja BiH;
  9. l) obezbjeđivanje pripreme godišnjih izvještaja o stanju u sektoru;
  10. m) obezbjeđivanje efektivnog koordiniranja svih inspekcijskih službi u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja u BiH;
  11. n) usmjeravanje i nadzor Kancelarije za veterinarstvo BiH, Uprave BiH za zaštitu zdravlja bilja i Uprave za harmonizaciju sistema plaćanja, čija se prava i obaveze određuju zakonima i drugim propisima;
  12. o) obezbjeđivanje koordinacije sa Agencijom za bezbjednost hrane BiH kao što je određeno članom 11. ovog zakona.

Član 8

(Nadležnosti organa entiteta i Brčko Distrikta BiH)

Organi entiteta i Brčko Distrikta BiH nadležni su za:

  1. a) definisanje, upravljanje i sprovođenje posebnih strategija sektora, agroekonomskih politika, programa i mjera na teritorijama entiteta i Brčko Distrikta BiH, izvršavanje svih zakonodavnih, upravnih i drugih zadataka koji se odnose na efektivno upravljanje u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja;
  2. b) obezbjeđivanje usklađenosti svojih strategija, akcionih planova, politika, programa, zakona i drugih propisa u skladu sa utvrđenim okvirima BiH;
  3. c) preduzimanje svih radnji i uspostavljanje i efektivno djelovanje svih neophodnih mehanizama za uspješno sprovođenje strategija BiH i zakona u utvrđenim vremenskim okvirima;
  4. d) podržavanje Ministarstva u obavljanju efektivnog monitoringa i evaluacije sprovođenja strategija i pojedinačnih politika, njihove efektivnosti i efikasnosti, te njihovog doprinosa ukupnim finansijskim i ekonomskim ciljevima sektora, te usklađivanje mjera politike sa rezultatima analiza i preporuka;
  5. e) podržavanje razvoja svih neophodnih institucija i drugih tijela kako bi obezbijedili ispunjavanje međunarodnih obaveza i trgovinskih standarda u onome što se odnosi na sektor poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja i njihove harmonizacije i integracije u EU;
  6. f) podržavanje i aktivno učešće u uspostavljanju i razvoju neophodnih mehanizama konsultacije, komunikacije, koordinacije i saradnje sa svim nivoima vlasti koji su relevantni za efektivno upravljanje sektorom poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja BiH;
  7. g) podržavanje i aktivan doprinos u ispunjavanju, dosljednosti i obuhvatnosti svih obaveza izvještavanja prema međunarodnim sporazumima, domaćim zakonima i drugim propisima, a u vezi sa onim što se odnosi na sektor poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja BiH;
  8. h) podržavanje i pomoć Ministarstvu u obezbjeđivanju jedinstvene primjene procedure rada i mjera u upravnom i inspekcijskom nadzoru u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja;
  9. i) pružanje informacija kako bi podržali pripremu godišnjeg izvještaja BiH u skladu sa vremenskim rasporedom Ministarstva i zadovoljavanje zahtjeva za informacijama kako bi podržali međunarodne obaveze izvještavanja BiH.

Član 9

(Nadležnosti kantona i opština)

Organi kantona i opština nadležni su za:

  1. a) obezbjeđivanje efektivnog usklađivanja, koordiniranja, sprovođenja i monitoringa strategija, agreoekonomskih politika, programa i budžetskih planova u skladu sa strateškim okvirima i operativnim planovima BiH i entiteta;
  2. b) podržavanje konsultativnog procesa za razvoj sektorskih strategija i akcionih planova obezbjeđivanjem učešća u određenim radnim timovima i aktivnim učešćem u javnim raspravama;
  3. c) obezbjeđivanje neophodnih informacija za djelovanje sistema monitoringa i evaluacije BiH, kao i za korišćenje prikupljenih podataka za poboljšanje procesa godišnjeg planiranja i sprovođenja politika;
  4. d) godišnje prilagođavanje i redefinisanje mjera politike/programa u skladu sa nalazima sistema monitoringa i evaluacije BiH;
  5. e) obezbjeđivanje efektivne i efikasne saradnje sa svim institucijama odgovornim za upravljanje sektorom poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja, uključujući i Savjetodavno vijeće određeno u članu 18. ovog zakona i druge relevantne institucije;
  6. f) obezbjeđivanje da preduzete akcije prati jasan konsultativni proces, te da rad bude javan;
  7. g) pripremu i dostavljanje nadležnim organima entiteta godišnje izvještaje o uspješnosti djelovanja agroekonomskih politika, o evaluaciji njihovog uticaja na sektor poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja, kako bi podržali sistem monitoringa i evaluacije BiH u skladu sa svim zahtjevima

Član 10

(Upravne organizacije u okviru Ministarstva)

(1) Upravne organizacije u okviru Ministarstva su:

  1. a) Kancelarija za veterinarstvo BiH;
  2. b) Uprava BiH za zaštitu zdravlja bilja;
  3. c) Kancelarija za harmonizaciju i koordinaciju sistema plaćanja.

(2) Ministarstvo utvrđuje jasne mehanizme koordinacije, smjernice i procedure za izvještavanje za sve upravne organizacije u okviru Ministarstva, a u skladu sa najboljim praksama EU, obezbjeđujući da upravne organizacije ostanu glavne komponente za svrhe eksternog izvještavanja, na način propisan zakonom.

(3) Ministarstvo uspostavlja efektivne mehanizme za saradnju i koordiniranje svih institucija koje pružaju usluge podrške upravnim organizacijama, u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja, u okviru Ministarstva.

(4) Ministarstvo koordinira i učestvuje u procesu razvoja:

  1. a) sveukupnih politika za odgovarajući sektor u kojem djeluju upravne organizacije;
  2. b) novih propisa i akata o sprovođenju, a u skladu sa ispunjavanjem obaveza prema zahtjevima EU u oblastima u kojima djeluju upravne organizacije.

Član 11

(Agencija za bezbjednost hrane BiH i politika ishrane)

(1) Ministarstvo učestvuje u procesu izrade tehničkih i drugih propisa u oblasti bezbjednosti hrane zajedno sa relevantnim institucijama odgovornim za upravljanje politikama iz oblasti zdravstva u BiH, a kojim koordinira Agencija za bezbjednost hrane BiH (u daljnjem tekstu: Agencija), u skladu sa svojim nadležnostima određenim Zakonom o hrani (“Službeni glasnik BiH”, broj 50/04)

(2) Ministarstvo pruža podršku subjektima u poslovanju sa hranom kako bi se osposobili za ispunjavanje uslova određenih u Glavi VII Zakona o hrani – “Obaveze subjekata u poslovanju sa hranom”.

(3) Ministarstvo učestvuje u upravljanju rizikom i upravljanju krizama kao dio integrisane mreže organizacija, kojom koordinira Agencija, a koje djeluju u oblasti bezbjednosti hrane, kao što je propisano članom 54.1. h) Zakona o hrani.

(4) Ministarstvo, Agencija i druga nadležna ministarstva, uz konsultacije sa ostalim relevantnim organizacijama, nadležni su za zajedničko pripremanje i podnošenje predloga za obezbjeđivanje postepenog razdvajanja nadležnosti za upravljanje rizikom i procjenu rizika za bezbjednost hrane na državnom nivou te vremenskog okvira za sprovođenje.

Član 12

(Ruralni razvoj)

(1) Osnove za realizovanje politike ruralnog razvoja BiH određuju se Strateškim planom ruralnog razvoja BiH (u daljnjem tekstu: Strateški plan BiH).

(2) Strateškim planom BiH definišu se ciljevi ruralnog razvoja, utvrđuju programi, mjere i druge aktivnosti za postizanje ovih ciljeva, uspostavljaju mehanizmi monitoringa i evaluacije, te okvirno utvrđuju potrebna finansijska sredstva i procedure za njihovo korišćenje. Strateški plan BiH osnova je za usmjeravanje svih planova i programa ruralnog razvoja donesenih na svim nivoima vlasti u BiH.

(3) Odluku o pristupanju izradi Strateškog plana BiH donosi Ministarstvo. Nacrt strateškog plana BiH izrađuje interresorna komisija čiji sastav određuje Ministarstvo i relevantni organi entiteta i Brčko Distrikta BiH.

(4) Strateški plan BiH usvaja Parlamentarna skupština BiH na predlog Savjeta ministara BiH za period od najviše sedam godina.

(5) Ministarstvo priprema i jednom godišnje izvještava Parlamentarnu skupštinu BiH o realizaciji Strateškog plana BiH.

(6) Nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta BiH pripremaju programe ruralnog razvoja i dostavljaju ih na usvajanje zakonodavnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH. Programi ruralnog razvoja entiteta i Brčko Distrikta BiH treba da budu usaglašeni za Strateškim planom BiH.

(7) Entiteti i Brčko Distrikt BiH, svojim programima ruralnog razvoja, utvrđuju prioritete, obime i mehanizme finansiranja programa ruralnog razvoja, a na osnovu planiranih i raspoloživih budžetskih i drugih sredstava, i uz usaglašenost sa Strateškim planom BiH.

(8) Kantoni u Federaciji BiH, na osnovu ovog i drugih zakona, te u skladu sa raspoloživim budžetskim i drugim sredstvima, mogu pripremati, usvajati i realizovati programe ruralnog razvoja.

(9) Jedinice lokalne samouprave, na osnovu ovog i drugih relevantnih zakona, mogu planirati i u skladu sa raspoloživim budžetskim i drugim sredstvima realizovati projekte i mjere ruralnog razvoja.

(10) Svi nivoi vlasti na kojima se utvrđuju i usvajaju planovi, programi, projekti i mjere ruralnog razvoja odgovorni su za utvrđivanje regulatornih i operativnih mehanizama za odobravanje, realizaciju, nadzor nad realizacijom i izvještavanje o realizovanim programima, projektima i mjerama ruralnog razvoja.

(11) Svi nivoi vlasti na kojima se utvrđuju i usvajaju planovi ruralnog razvoja obavezni su da, na zahtjev Ministarstva, sarađuju i obezbjeđuju informacije o planiranim i realizovanim programima, projektima i mjerama ruralnog razvoja.

(12) Ministarstvo obezbjeđuje da su sve odluke u vezi sa planiranjem, na svim nivoima vlasti, donesene u dogovoru, koordinaciji i saradnji, te uz aktivno učešće predstavnika svih odgovornih institucija i zainteresovanih strana koje su uključene u ruralni razvoj, a u skladu sa dobrim praksama EU.

(13) S ciljem obezbjeđivanja efektivnog usklađivanja i koordinacije prilikom sprovođenja Strateškog plana BiH, Ministarstvo će uspostaviti organizacionu jedinicu za koordinaciju ruralnog razvoja (u daljnjem tekstu: Jedinica ruralnog razvoja), koja obavlja sljedeće poslove:

  1. a) koordinira, prikuplja, grupiše i objedinjuje podatke o aktuelnom stanju ruralnih područja u BiH;
  2. b) koordinira, izrađuje specifične mjere ruralnog razvoja potrebne za obezbjeđivanje efektivnog sprovođenja Strateškog plana BiH;
  3. c) obezbjeđuje podrške i smjernice svim nivoima uprave u razvoju integrisanih programa ruralnog razvoja uz korišćenje učesničkog metoda planiranja prema dobrim praksama EU, a u suglasnosti sa Strateškim planom BiH;
  4. d) pruža podršku u planiranju okvirnih budžeta za programe ruralnog razvoja, čija sredstva se obezbjeđuju u BiH, od međunarodne zajednice i korisnika programa ruralnog razvoja;
  5. e) razvija procedure ocjene, odobravanja, plaćanja i kontrole vezano za specifične mjere ruralnog razvoja u saradnji sa Kancelarijom za harmonizaciju i koordinaciju sistema plaćanja;
  6. f) pruža podršku nižim nivoima vlasti u koordinaciji dogovorenih programa ruralnog razvoja sa drugim ministarstvima i ostalim zainteresovanim stranama;
  7. g) razvija i sprovodi efektivni sistem monitoringa i evaluacije programa ruralnog razvoja uključujući Komitet za monitoring ruralnog razvoja BiH i obezbjeđuje službu sekretarijata za podršku njegovom funkcionisanju;
  8. h) u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH, priprema i obezbjeđuje sve relevantne izvještaje o progresu u implementiranju Strateškog plana BiH i povezanih programa na svim nivoima vlasti, koje proizlaze iz međunarodnih obaveza.

Član 13

(Odgovornost i obaveze za harmonizaciju sistema plaćanja)

(1) S ciljem obezbjeđivanja harmonizacije sistema plaćanja koje obavljaju nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta BiH, u svrhu podrške mjerama politike u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja, Ministarstvo je odgovorno za dosljednost, transparentnost i koordinaciju sistema plaćanja.

(2) S ciljem jačanja i harmonizovanja postojećih sistema plaćanja, praksi i procedura u entitetima i Brčko Distriktu BiH, Ministarstvo ispunjava sljedeće zadatke:

  1. a) u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH, razvija pravni okvir za uspostavljanje i razvoj institucionalnih struktura za podršku u sprovođenju mjera politike i privlačenja sredstava EU i sredstava iz drugih međunarodnih fondova;
  2. b) uspostavlja jedinstvene prakse i procedure funkcija odobravanja, izvršenja i računovodstvenih transakcija u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja, koje će biti primijenjene u entitetima i Brčko Distriktu BiH;
  3. c) usaglašava sistem upravne kontrole u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH, koji će obezbijediti transparentnost i dostupnost podataka o svim mjerama podrške i isplatama;
  4. d) u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH, uspostavlja funkcije kontrole;
  5. e) promoviše ujednačenu primjenu procedura za isplate i zahtjeve na svim nivoima, a koji su u skladu sa pravilima EU;
  6. f) koordinira obuku osoblja na svim nivoima kako bi se obezbijedila jedinstvena primjena procedura i ispravno sprovođenje mjera;
  7. g) pruža pomoć u uspostavljanju registara iz člana 14. ovog zakona i drugih evidencija i koordinira rad odgovarajućih službi tehničkih timova na svim nivoima u svrhu konzistentne primjene sistema referentne registracije i sistema skladištenja podataka u okviru sveobuhvatnog tehničkog okvira;
  8. h) ostvaruje komunikaciju sa platnim organizacijama i drugim internim i eksternim organima u pogledu procedura i razmjene podataka u statističke i druge svrhe po zahtjevu;
  9. i) uspostavlja efektivni harmonizovani sistem monitoringa i evaulacije, u skladu sa najboljom evropskom praksom;
  10. j) identifikuje i pomaže u razvoju drugih relevantnih službi s ciljem promovisanja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda;
  11. k) identifikuje i pomaže u razvoju i sprovođenje mjera uvozno-izvoznog režima i intervencije na tržištu.

Član 14

(Registri)

(1) S ciljem sprovođenja mjera za pružanje podrške razvoju sektora poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja, kao i za potrebe planiranja i analiza u oblasti poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja, Ministarstvo koordinara uspostavljanjem i razvojem jedinstvenih registara, a sprovođenje vrše nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta BiH, u skladu sa zahtjevima Evropske unije, kako slijedi:

  1. a) Registar poljoprivrednih gazdinstava BiH: ovaj registar uvodi sistem za identifikaciju podnosilaca zahtjeva za sredstva podrške. Ovim registrom će takođe biti obezbijeđena ključna referenca u sistemu registra identifikovanja životinja, uspostvaljanjem utvrđenog i jedinstvenog sistema za evidentiranje identiteta svakog poljoprivrednog proizvođača koji podnese zahtjev za podršku.
  2. b) Registar klijenata BiH: u ovom registru evidentira se identitet i registrovanje lica koja ostvaruju pravo na sredstva iz mjera podrške ili druge usluge vlade. On će sadržavati evidenciju svih pravnih i fizičkih lica koja primaju sredstva podrške u poljoprivredi, ishrani i ruralnom razvoju iz budžetskih sredstava BiH. Ovom evidencijom obuhvaćeni su i trgovci, uvoznici, izvoznici i prerađivači poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
  3. c) Registar identifikovanja životinja BiH: ovaj registar odnosi se na sistem identifikovanja i registrovanja životinja, i primarno registrira goveda, sitnu stoku i druge životinje, koristeći registar poljoprivrednih gazdinstava kao ključnu referencu za obezbjeđivanje jedinstvenog sistema identifikovanja životinja.
  4. d) Sistem identifikovanja zemljišnih parcela BiH: ovim registrom obezbjeđuje se jedinstven identifikacioni sistem poljoprivrednih zemljišnih parcela i evidentira njihov geografski položaj, veličinu granice i druge relevantne informacije.

(2) Procedure upisa, održavanja i brisanje podataka iz registara iz stava (1) ovog člana propisuje Savjet ministara BiH, u suradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH.

(3) Osim navedenih registara iz stava (1) ovog člana, mogu se voditi drugi registri i evidencije u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima.

(4) Osnovica za vođenje registara i evidencija, te njihovo povezivanje je jedinstveni identifikacioni broj koji je obavezan za sve registre i evidencije iz stava (1) ovog člana. Strukturu jedinstvenog identifikacionog broja propisuje Savjet ministara BiH.

(5) Upis u registre je obavezan za sva fizička i pravna lica koja žele da ostvaruju korist od mjera podrške i drugih usluga u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja.

(6) Ministarstvo je odgovorno da obezbijedi koordinaciju, usklađivanje i integraciju registara, protok informacija, njihov međusobni odnos i povezanost, te njihovo postepeno usklađivanje sa zahtjevima EU. Svaku promjenu sistema, procesa i procedura registrovanja odobrava ministar, u saradnji sa entitetima i Brčko Distriktom BiH.

Član 15

(Baze podataka)

(1) Ministarstvo je nadležno za uspostavljanje integrisanog sistema baze podataka za povezivanje registarskih podataka i ostalih relevantnih informacionih sistema s ciljem obezbjeđivanja tehničke usaglašenosti postojećih i novih baza podataka, u skladu sa najboljim praksama EU.

(2) Ministarstvo može zatražiti i koristiti postojeće izvore podataka koji su dostupni na svim nivoima vlasti, iz djelokruga javnih institucija i agencija, i drugih ovlašćenih tijela. Ove informacije daju se na raspolaganje besplatno, u razumnom roku koji odrede Ministarstvo i relevantna institucija.

(3) Ministarstvo će obezbijediti nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH i drugim ovlašćenim organizacijama i pružaocima javnih usluga podatke iz svojih baza podataka, uključujući mape i planove, kako bi se podržalo sprovođenje relevantnih mjera podrške, te drugim državnim organima, ako su im potrebni podaci za izvršavanje zadataka određenih zakonom.

Član 16

(Statistike i informacije u poljoprivredi)

(1) Ministarstvo uspostavlja Odbor za koordinaciju informacija u poljoprivredi (u daljnjem tekstu: Odbor za KIP), koji je nadležan za:

  1. a) koordiniranje razvoja usklađenog i integrisanog informacionog sistema u poljoprivredi BiH, uz konsultacije nadležnih organa države, entiteta i Brčko Distrikta BiH;
  2. b) koordiniranje postepenog uvođenja informacionog sistema u poljoprivredi u skladu sa EU, koji uključuje ali se ne ograničava na popis u poljoprivredi BiH, Mrežu računovodstvenih podataka BiH (u daljnjem teksu: MRP) i Komitet za monitoring MRP-a, Poljoprivredni tržišni informacioni servis, te druge informacije koje zahtijeva EU i druge međunarodne organizacije;
  3. c) koordiniranje između različitih struktura koje rade na pitanjima statistike u poljoprivredi i službama informisanja na svim nivoima;
  4. d) uspostavljanje, koordiniranje i određivanje odgovornosti specifičnih tehničkih radnih grupa s ciljem podrške radu Odbora za KIP;
  5. e) davanje saglasnosi i koordiniranje ugovorenih usluga koje pružaju treća lica, na zahtjev, a s ciljem podrške funkcionisanju Odbora za KIP ;
  6. f) nadgledanje efektivnosti pružanja, monitoringa i evaluacije ugovorenih usluga, na zahtjev;
  7. g) koordiniranje sa Agencijom za statistiku BiH i EUROSTAT-om u razvoju informacionih sistema u sektoru;
  8. h) usklađenost u radu sa drugim aktivnostima (projektima i programima) u poljoprivredi i statistici, na zahtjev;
  9. i) uspostavljanje i obezbjeđivanje korišćenja zajedničkih standarda i metodologija za prikupljanje statističkih podataka, te njihovo objedinjavanje i širenje, uključujući redovno publikovanje, na svim nivoima uprave, u saradnji sa svim nadležnim organima;
  10. j) priprema i redovno dostavljanje izvještaja svim relevanatnim organima o radnim planovima Odbora za KIP, te o aktivnostima i rezultatima;
  11. k) upravljanje Sekretarijatom Odbora za KIP, određenim u stavu (2) ovog člana.

(2) Ministarstvo uspostavlja Sekretarijat Odbora za KIP, koji će biti nadležan za obezbjeđivanje službe za podršku Odboru za KIP, kako bi mu se omogućilo izvršavanje funkcija i obaveza određenih u stavu (1) ovog člana.

(3) Ministarstvo obezbjeđuje sredstva za izvršavanje funkcija Odbora za KIP i Sekretarijata određenih u st. (1) i (2) ovog člana.

Član 17

(Poljoprivredni tržišni informacioni servis)

(1) Ministarstvo, u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH, uspostavlja Poljoprivredni tržišni informacioni servis BiH (u daljnjem tekstu: PTIS).

(2) Ministar određuje strukturu i organizaciju PTIS-a kao javnog servisa i obezbjeđuje njegovo finansiranje.

(3) PTIS je nadležan za prikupljanje, obradu i objavljivanje podataka o količinama i cijenama određenih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, poljoprivrednog zemljišta na bh. i međunarodnom tržištu.

(4) Ministar utvrđuje reprezentativna tržišta za poljoprivredne i prehrambene proizvode te poljoprivredno zemljište na osnovu ekonomskog i finansijskog značaja robe u domaćoj i spoljnoj trgovini BiH.

(5) Nadležni organi države, entiteta i Brčko Distrikta BiH obavezni su da redovno dostavljaju podatke PTIS-u radi objedinjavanja reprezentativnih podataka za BiH, a u skladu sa EU i drugim međunarodnim zahtjevima, te u formatu pogodnom za razmjenu podataka sa drugim zemljama.

(6) Ministar utvrđuje izvore javnih i privatnih informacija koje će biti unesene u PTIS, te obaveze fizičkih i pravnih lica za obezbjeđivanje podataka i odgovarajuću naknadu. Ministar takođe propisuje vrstu, obim i učestalost dostavljanja, prikupljanja i objavljivanja podataka.

(7) Obaveze PTIS-a iz stava (1) ovog člana ne odnose se na obaveze iz djelokruga Agencije za statistiku BiH.

(8) PTIS može naplaćivati naknadu za svoje usluge do one mjere do koje su konkurentni privatnim preduzećima. Ove naknade prihod su budžeta BiH.

GLAVA IV – DRUGE RELEVANTNE INSTITUCIONALNE STRUKTURE I SLUŽBE U OKVIRU SEKTORA

Član 18

(Savjetodavno vijeće)

(1) S ciljem obezbjeđivanja efektivnih mehanizama konsultacije, učešća, koordinacije i legitimnosti donošenja odluka u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja, osniva se Savjetodavno vijeće kao stručno tijelo.

(2) Savjetodavno vijeće ima mandat da daje mišljenja, preporuke i savjete koje razmatra Ministarstvo.

(3) Savjetodavno vijeće ima 15 priznatih stručnjaka, uključujući predstavnike relevantnih naučnih institucija (šest), predstavnike privatnog poljoprivrednog sektora (tri), poljoprivredne industrije (dva), prehrambene industrije (dva), i nevladinih organizacija koje djeluju u sektoru (dva).

(4) Savjet ministara BiH, na predlog Ministarstva, uz saglasnost nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta BiH, imenuje članove Savjetodavnog vijeća, na period od četiri godine.

(5) Ministarstvo je dužno da obezbijedi uslove za efikasan rad Savjetodavnog vijeća, a prema planu njegovog poslovanja.

(6) Savjetodavno vijeće ima zadatak da:

  1. a) se uključi u diskusiju o sektorskoj strategiji i politici u oblasti poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja, kojim se određuju vizija i misija sektora, te da predlaže pravce dugoročnog razvoja sektora,
  2. b) savjetuje odgovorne institucije u vezi sa svim pitanjima koja zahtijevaju odluku o sektorskoj politici ili strateškim pravcima,
  3. c) daje mišljenja i preporuke za predložene propise, međunarodne sporazume i inicijative, te druga relevantna pitanja,
  4. d) analizira sve izvještaje specijalizovanih tijela navedenih u ovom zakonu, uključujući nalaze sistema monitoringa i evaluacije Ministarstva, određene u članu 22. ovog zakona, i implikacije na predloženo preusmjeravanje mjera politike koje se primjenjuju u sektoru,
  5. e) obezbjeđuje smjernice za definisanje prioriteta u istraživanju i stručnoj obuci u oblasti poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja,
  6. f) razvija smjernice za projekte i programe stručne obuke i istraživanja, u pogledu selekcije, implemetacije, monitoringa i evaluacije u skladu sa sektorskim strategijama BiH.

(7) Savjetodavno vijeće biće odgovorno da obezbijedi da se odluke donose na transparentan način i putem konsultacija, te da budu dostupne javnosti.

(8) Savjetodavno vijeće obavezno je da Ministarstvu podnosi polugodišnji i godišnji izvještaj o radu, te da postupi po svim pitanjima na zahtjev Ministarstva, Savjeta ministara BiH i Parlamentarne skupštine BiH.

Član 19

(Savjetodavne službe u sektoru)

(1) Ministarstvo uspostavlja mehanizme za koordiniranje i promovisanje privatnih i javnih savjetodavnih službi na svim nivoima vlasti kako bi se podržalo sprovođenje mjera ruralnog razvoja i poljoprivrednih politika i programa širom BiH.

(2) Ministarstvo je odgovorno da u sektoru definiše standarde koji se odnose na kvalitet usluga koje pružaju savjetodavne službe i zaposleni kako bi se obezbijedio kvalitet usluga na svim nivoima vlasti za pružaoce savjetodavnih usluga, uključujući sistem njihovog stalnog edukovanja i obuke, te javnog priznavanja i evidentiranja.

(3) Ministarstvo je odgovorno za organizovanje obuke savjetnika u oblasti primjene jedinstvenih procedura za ispunjavanje aplikacija za plaćanja, na način koji odredi Kancelarija za harmonizaciju i koordinaciju sistema plaćanja, te za certifikovanje savjetnika koji pružaju takve usluge poljoprivrednicima, na zahtjev.

(4) Ministarstvo obezbjeđuje sve potrebne uslove za primjenu sistema za pružanja kvalitetnih usluga kako bi se omogućila transparentnost i sljedivost u skladu sa najboljim praksama iz EU.

(5) Ministarstvo pruža podršku politici transfera tehnologije obezbjeđivanjem potrebnih uslova za organizovanje obaveznih godišnjih ciklusa obuke i edukacije za pružaoce savjetodavnih usluga.

(6) Ministarstvo je odgovorno za obezbjeđivanje uspostavljanja elektronskih resursa potrebnih za poboljšanje transfera tehnologije, ruralnog razvoja i poljoprivrednih savjetodavnih službi.

(7) Ministarstvo je odgovorno za pripremu polugodišnjih izvještaja o radu, kako bi se podržao razvoj postojećih i novih službi, te ispunile obaveze sistema monitoringa i evaluacije.

Član 20

(Referentne laboratorije i druga tijela za testiranje)

(1) Ministarstvo razvija detaljan plan za postepeni razvoj troškovno- efektivnog i efikasnog sistema referentnih laboratorija i drugih tijela za testiranje (u daljnjem tekstu: laboratorije), u skladu sa potrebama BiH i mogućnosti da ispunjava obaveze prema domaćim, međunarodnim i sporazumima EU.

(2) Ministarstvo ima pravo da određene zadatke povjerava laboratorijama izvan BiH, ako takve ne postoje u BiH.

(3) Ministarstvo koordinira akreditovanje laboratorija u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja, u skladu sa međunarodnim zahtjevima.

(4) Ministarstvo utvrđuje procedure za saradnju i koordiniranje sa laboratorijama, u skladu sa najboljim praksama iz EU.

(5) Ministarstvo određuje minimalne zahtjeve u pogledu kvaliteta usluga koje pružaju laboratorije i uslova koje moraju ispuniti kako bi dobili odobrenje za obavljanje određenih zadataka.

(6) Laboratorije imaju odgovornosti da osiguraju efektivnu saradnju, koordinaciju i odobrenje svih institucija odgovornih za sektorsko upravljanje, a posebno upravljanje rizikom i kriznim situacijama u oblasti sigurnosti hrane i poljoprivrede.

(7) Laboratorije su odgovorne za pripremu polugodišnjeg izvještaja o radu i njegovo podnošenje Ministarstvu, pružanje podrške u pripremi godišnjeg izvještaja BiH, kao i podržavanje sistema monitoringa i evaluacije BiH u skladu sa njihovim zahtjevima i precizno određenim smjernicama i vremenskim rasporedom.

Član 21

(Robne rezerve na entitetskom i kantonalnom nivou)

(1) Ministarstvo ima odgovornost da uspostavlja vezu sa organizacijama koje upravljaju robnim rezervama na entitetskom i kantonalnom nivou (u daljnjem tekstu: robne rezerve), te im pruža pomoć kako bi uskladili svoje aktivnosti sa strategijama sektora u BiH.

(2) Ministarstvo predlaže strateške smjernice za djelovanje robnih rezervi, kao i procedure za koordinaciju, saradnju i sprovođenje politika intervencije i izvještavanja u skladu sa praksama politike EU.

(3) Robne rezerve pružaju podršku u pripremi godišnjeg izvještaja BiH i obezbjeđuju sve relevantne i tražene podatke Ministarstvu i sistemu monitoringa i evaluacije, a na osnovu njihovih zahtjeva, prema utvrđenom vremenskom okviru.

(4) Robne rezerve obezbjeđuju transparentnost i mogućnost praćenja svakodnevnog rada u skladu sa propisima BiH i dobrim praksama EU.

GLAVA V – MONITORING, EVALUACIJA I IZVJEŠTAVANjE

Član 22

(Monitoring i evaluacija)

(1) Ministarstvo, u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH, uspostavlja sistem monitoringa i evaluacije BiH za sektor i slijede smjernice i najbolje prakse EU kojima se progresivno uvodi Zajednički okvir za monitoring i evaluaciju EU.

(2) Sistem monitoringa i evaluacije BiH omogućava transparentan mehanizam za ocjenu uticaja politika koje se primjenjuju na svim nivoima vlasti u pogledu njihove socijalne, finansijske i ekonomske efikasnosti.

(3) Rezultati ocjena pojedinačnih i ukupnih mjera politike objavljivaće se i uključivaće preporuke o potrebi prilagođavanja i poboljšanja.

(4) Na osnovu izvještaja monitoringa i evaluacije koji se daju odgovarajućim organima uprave na pregled i razmatranje, postići će se sporazum između Ministarstva i nadležnog organa o prilagođavanju koje treba da se uvede i vremenskom rasporedu tog prilagođavanja.

Član 23

(Godišnji izvještaji BiH u sektoru)

(1) Ministarstvo sačinjava godišnji izvještaj o stanju u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja BiH za prošlu godinu.

(2) Izvještaj se zasniva na prethodno dostavljenim izvještajima koje pripremaju nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta BiH.

(3) Ministarstvo dostavlja izvještaj Savjetu ministara BiH na razmatranje, najkasnije do 30. maja tekuće godine, a Savjet ministara BiH dostavlja ga Parlamentarnoj skupštini BiH na usvajanje najkasnije do 30. juna tekuće godine.

(4) Nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta BiH obavezni su da Ministarstvu dostavljaju godišnji izvještaj o sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja najkasnije do 30. marta tekuće godine.

(5) Godišnji izvještaj sadrži ocjenu stanja u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja, mjere sektorske politike koje su preduzete u prošloj godini, te predlog i način sprovođenja mjera politike u poljoprivredi, ishrani i ruralnom razvoju za naredni period.

(6) Godišnji izvještaj izrađuje Ministarstvo ili od njega ovlašćeno pravno lice ili ustanova, u skladu sa propisima koje donosi ministar.

(7) Godišnji izvještaj o stanju u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja u prethodnoj godini objavljuje se u formi službene publikacije Ministarstva.

GLAVA VI – INSPEKCIJSKI NADZOR

Član 24

(Upravni i inspekcijski nadzor)

(1) Ministarstvo vrši upravni nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega, kao i upravni nadzor nad institucijama, ustanovama i organizacijama u obavljanju poslova određenih ovim zakonom.

(2) Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega vrše nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta BiH posredstvom nadležnih inspekcijskih službi.

(3) Ministarstvo u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH obezbjeđuje redovnu obuku inspektora i jedinstvenu primjenu procedura rada i mjera u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja u skladu sa zahtjevima integracije u EU.

(4) Inspekcijske službe u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja u nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH sarađuju sa Ministarstvom, upravnim organizacijama u njegovom sastavu, kantonalnim službama, institutima i drugim organizacijama, te stručnjacima za poljoprivredu u BiH i inostranstvu.

GLAVA VII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 25

(Rok za donošenje propisa i uspostavljanje institucija)

(1) Ministarstvo je dužno da u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona sačini strategije BiH, kao i akcione planove za poljoprivredu, ishranu i ruralni razvoj, u skladu sa članom 7. ovog zakona.

(2) Nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta BiH te niži nivoi vlasti dužni su da počnu usklađivati svoje propise u sektoru poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja sa ovim zakonom i da obezbijede odgovarajuća sredstva, u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(3) Ministarstvo i nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta BiH, osim propisa predviđenih pojedinim članovima ovog zakona, mogu u roku od godinu dana donijeti i druge propise potrebne za primjenu ovog zakona.

(4) Ministarstvo je dužno da u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donese podzakonske akte propisane ovim zakonom.

(5) Ministarstvo će uspostaviti organizacione jedinice za koordinaciju informacija u poljoprivredi, ruralnom razvoju i monitoringu i evaluaciji, kao što je određeno u ovom zakonu, u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(6) Ministarstvo će u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH početi uspostavljati poljoprivredni tržišni informacioni sistem u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(7) Ministarstvo će uspostaviti Savjetodavno vijeće u roku od šest mjeseci od dana usvajanja ovog zakona.

Član 26

(Usklađivanje propisa)

Zakonski i podzakonski propisi koji se primjenjuju u oblasti poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja biće usklađeni sa ovim zakonom najkasnije u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 27

(Stupanje Zakona na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

 

PRILOG I

LISTA

 

Broj u Briselskoj nomenklaturi Opis proizvoda
Poglavlje 1 Žive životinje
Poglavlje 2 Meso i jestivi mesni otpaci
Poglavlje 3 Riba, ljuskari i mekušci
Poglavlje 4 Mliječni proizvodi; ptičja jaja; prirodni med
Poglavlje 5
05.04 Crijeva, mokraćni mjehuri i stomaci životinja (osim ribe), cijeli i njihovi dijelovi
05.15 Proizvodi životinjskog porijekla, koji nisu pomenuti niti uključeni na drugom mjestu; mrtve životinje iz Glave 1 ili Glave 3, neupotrebljive za ljudsku ishranu
Poglavlje 6 Živo drveće i druge biljke; lukovice, korijenje i slično; rezano cvijeće i ukrasno lišće
Poglavlje 7 Jestivo povrće, određeno korijenje i gomolji
Poglavlje 8 Voće za jelo i jezgrasto voće; kora lubenica ili citrusa
Poglavlje 9 Kafa, čaj i začini osim mate-čaja (heading No 0903)
Poglavlje 10 Žitarice
Poglavlje 11 Proizvodi mlinske industrije; slad i skrob; gluten; inulin
Poglavlje 12 Uljano sjemenje i plodovi; razno zrnevlje, sjeme i plodovi; industrijsko i ljekovito bilje; slama i stočna hrana
Poglavlje 13
ex 13.03 Pektin
Poglavlje 15
15.01 Masnoće i druge prečišćene svinjske masnoće; prečišćene masnoće peradi
15.02 Neprečišćene masnoće goveda, ovaca ili koza; loj (uključujući “premijer xus”) koji se dobija iz ovih masnoća
15.03 Stearin od svinjske masnoće, oleostearin i lojni stearin; ulje od svinjske masti, oleo ulje i ulje od loja, nemulgovano, nemiješano niti na drugi način pripremljeno
15.04 Masti i ulja riba i morskih sisara, prečišćeni ili neprečišćeni
15.07 Nehlapiva biljna ulja, u tečnom ili čvrstom stanju, sirova, rafinirana ili prečišćena
15.12 Masti i ulja životinjskog ili biljnog porijekla, hidrogenizirani, ali dalje nepripremljeni
15.13 Margarin, preparati od masti i druge pripremljene jestive masnoće
15.17 Ostaci od razlaganja masnih supstanci, životinjskih ili biljnih voskova
Poglavlje 16 Prerađevine od mesa, ribe, ljuskara ili mekušaca
Poglavlje 17
17.01 Šećer od šećerne trske i šećerne repe u čvrstom stanju
17.02 Ostali šećeri, šećerni sirupi; umjetni med (bez obzira da li je pomiješan sa prirodnim medom); karamelni
17.03 Melase sa dodatkom ili bez dodatka boje
17.05 Aromatizirani ili obojeni šećeri, sirupi i melase, ali neuključujući voćne sokove koji sadrže dodati šećer u bilo kojem omjeru
Poglavlje 18
18.01 Kakao u zrnu, cijeli ili lomljeni, sirovi ili prženi
18.02 Ljuske, kore, opne i ostali otpaci kakaa
Poglavlje 20 Proizvodi od povrća, voća i ostalih dijelova biljke
Poglavlje 22
22.04 Mošt od grožđa, u fermentaciji ili sa fermentacijom bez dodavanja alkohola
22.05 Vino od svježeg grožđa; mošt od grožđa sa fermentacijom bez dodavanja alkohola
22.07 Druga fermentirana pića (npr. jabukovača, kruškovača i medovina)
ex 22.08  
ex 22.09 Etilni alkohol ili neutralni alkohol, bez obzira da li je denaturisan, bilo koje jačine, dobijen iz poljoprivrednih proizvoda navedenih u dodatku I ugovora, osim likera i drugih alkoholnih pića i miješanih alkoholnih pripravaka (poznato kao “ekstrakti koncentrata”) za proizvodnju pića
ex 22.10 Sirće i zamjene sirćeta
Poglavlje 23 Ostaci i otpaci prehrambene industrije; pripremljena životinjska hrana
Poglavlje 24
24.01 Neprerađeni duvan, duvanski otpaci
Poglavlje 45
45.01 Pluto prirodno, sirovo, drobljeno, granulirano ili mljeveno; otpaci od pluta
Poglavlje 54
54.01 Lan, sirovi ili prerađeni ali nepredena; kučina i laneni otpaci (uključujući predivo i raščupane tekstilne materijale)
Poglavlje 57
57.01 Konoplja (Cannabis sativa), sirova ili prerađivana ali neprerađena; kučina i otpaci od konoplje (uključujući otpatke od prediva i raščupane tekstilne materijale)

Zakon o pilicijskim sluzbenicima BIH

0

ZAKON O POLICIJSKIM SLUŽBENICIMA BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 27/2004, 63/2004, 5/2006, 58/2006, 58/2006, 15/2008, 50/2008 – dr. zakon, 63/2008, 35/2009, 7/2012 i 42/2018 – odluka US)

DIO PRVI – UVODNE ODREDBE

GLAVA I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

Predmet zakona

Ovim zakonom regulišu se policijska ovlaštenja i radnopravni status (radni odnosi uključujući: dužnosti i prava, zapošljavanje, obrazovanje i usavršavanje, raspoređivanje, činove, procjenu rada i unapređivanje, naknade, radne uslove, disciplinsku odgovornost, odgovornost za štetu te prestanak radnog odnosa) policijskih službenika Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: BiH).

Član 2

Policijski službenici

(1) Ovaj zakon primjenjuje se na policijske službenike zaposlene u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: GPBiH) i Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Direkcija).

(2) Policijski službenici su oni pripadnici policijskih organa iz stava 1. ovog člana koji primjenjuju policijska ovlaštenja propisana ovim zakonom i postupaju kao ovlaštena službena lica prema zakonima o krivičnom postupku u BiH (u daljem tekstu: ZKP).

(3) Radna mjesta na kojima se zapošljavaju policijski službenici propisuju se prema zakonu kojim se uspostavlja pojedini policijski organ.

Član 3

Osnove rada

(1) Rad policijskih službenika zasniva se na Ustavu Bosne i Hercegovine, zakonu i drugim propisima koji se primjenjuju u BiH.

(2) U obavljanju svojih dužnosti, policijski službenik djeluje na nepristrasan i zakonit način, vođen javnim interesom da služi i pomaže javnosti, promovišući razvoj i očuvanje demokratske prakse u skladu sa zaštitom ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Član 4

Nacionalna zastupljenost

Struktura policijskih službenika u policijskim organima uopšte odražava nacionalnu strukturu stanovništva BiH prema popisu stanovništva iz 1991. godine.

Član 5

Policijske oznake

(1) Policijskom službeniku službenu policijsku legitimaciju i policijsku značku izdaje rukovodilac policijskog organa (u daljem tekstu: rukovodilac).

(2) Policijski službenik nosi uniformu u skladu sa pravilnikom policijskog organa i drugim propisima.

(3) Oblik službene policijske legitimacije i značke koja mora biti jasno prepoznatljiva javnosti kao policijska oznaka propisuje Savjet ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savjet ministara) te donosi propise o izgledu policijske uniforme.

Član 6

Pravo i dužnost nošenja oružja

Policijski službenik drži i nosi oružje i municiju u skladu sa pravilnikom koji donosi ministar ministarstva u okviru kojeg je ustanovljen policijski organ (u daljem tekstu: ministar, odnosno ministarstvo).

DIO DRUGI – POLICIJSKA OVLAŠTENjA

GLAVA II – OSNOVNI PRINCIPI

Član 7

Obaveza identifikacije

(1) Prije nego što policijski službenik počne primjenjivati policijska ovlaštenja, obavezan je da se identifikuje pokazivanjem službene policijske legitimacije ili policijske značke.

(2) U izuzetnim slučajevima, kada identifikovanje iz stava 1. ovog člana može ugroziti bezbjednost policijskog službenika ili drugih lica ili dovesti u pitanje postizanje zakonitog cilja koji opravdava primjenu policijskih ovlaštenja, policijski službenik može se identifikovati na drugi način ili odgoditi identifikaciju.

(3) Čim okolnosti iz stava 2. ovog člana prestanu, policijski službenik identifikuje se na način iz stava 1. ovog člana.

Član 8

Prikladnost i proporcionalnost primjene policijskih ovlaštenja

(1) Primjena policijskih ovlaštenja mora biti prikladna i proporcionalna potrebi radi koje se preduzima.

(2) Policijska ovlaštenja primjenjuju se sredstvima kojima se može postići zakoniti cilj sa najmanje štetnih posljedica i u najkraćem mogućem vremenu.

Član 9

Odluke i naredbe za primjenu policijskih ovlaštenja

(1) Policijski službenik primjenjuje policijske ovlaštenja prema vlastitoj odluci u skladu sa zakonom, kao i na osnovu zakonite naredbe nadređenog službenika ili nadležnog organa.

(2) Policijski službenik neće izvršiti naredbu ukoliko bi time počinio krivično djelo po krivičnom zakonodavstvu u BiH. Policijski službenik će odmah podnijeti izvještaj o neizvršavanju naredbe svom neposredno nadređenom službeniku, odnosno višem nadređenom službeniku ukoliko je naredba izdata od strane neposredno nadređenog policijskog službenika.

(3) Ukoliko naredba bude ponovljena bez obzira na izvještaj o neizvršavanju, policijski službenik će svoj izvještaj dostaviti odjeljenju za unutrašnju kontrolu policijskog organa u kojem je zaposlen (u daljem tekstu: odjeljenje za unutrašnju kontrolu).

GLAVA III – POJEDINA POLICIJSKA OVLAŠTENjA

Član 10

Policijska ovlaštenja propisana ovim zakonom

(1) Pored dužnosti i ovlaštenja propisanih ZKP-om, policijskim službenicima se, u cilju sprečavanja krivičnih djela i održanja javnog reda i mira, ovim zakonom daju sljedeća policijska ovlaštenja:

1. provjera i utvrđivanje identiteta lica i stvari;

2. obavljanje razgovora;

3. privođenje;

4. potraga za licima i stvarima;

5. privremeno ograničavanje slobode kretanja;

6. izdavanje upozorenja i naredbi;

7. privremeno oduzimanje predmeta;

8. korištenje tuđih vozila i komunikacionih sredstava;

9. pregled lica, stvari i prevoznih sredstava;

10. snimanje na javnim mjestima;

11. upotreba sile;

12. obrada ličnih podataka i vođenje evidencija;

13. zaprimanje prijava.

(2) Ovlaštenja, koja su policijskim službenicima data ovim zakonom, mogu se ograničiti zakonom kojim se uspostavlja određeni organ.

Odjeljak 1 – Provjera i utvrđivanje identiteta lica i stvari

Član 11

Ovlaštenje provjere identiteta lica

(1) Policijski službenik ovlašten je da izvrši provjeru identiteta lica:

1. koje predstavlja prijetnju drugom licu ili javnom redu ili bezbjednosti koja zahtijeva policijsku akciju;

2. koje se pregledava ili protiv kojeg su preduzete druge mjere ili radnje propisane zakonom;

3. koje je zatečeno u objektu ili drugim prostorijama, ili u vozilu koje se pregledava, ukoliko je provjera identiteta neophodna;

4. koje je zatečeno na području ili u objektu u kojem je sloboda kretanja privremeno ograničena, ukoliko je provjera identiteta neophodna;

5. koje načinom na koji se ponaša izaziva sumnju da je počinilac krivičnog djela, prekršaja ili drugog zabranjenog ponašanja, ili da ga namjerava počiniti, ili koje svojom fizičkom pojavom liči na lice za kojim se traga;

6. koje je zatečeno na mjestu gdje je iz bezbjednosnih razloga neophodno utvrditi identitet lica ili grupe lica.

(2) Policijski službenik će lice obavijestiti o razlozima zbog kojih je potrebna provjera njegovog identiteta.

Član 12

Načini provjere identiteta

(1) Provjera identiteta lica vrši se uvidom u njegovu ličnu kartu ili koji drugi javni dokument koji sadrži njegovu fotografiju i njegov potpis.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, provjera identiteta može se izvršiti i na osnovu izjave drugog lica čiji je identitet utvrđen.

(3) Kada je neophodno, provjera identiteta može uključivati i provjeru boravišta ili prebivališta.

Član 13

Ovlaštenje utvrđivanja identiteta

(1) Ovlaštenje utvrđivanja identiteta primjenjuje se prema licu koje ne posjeduje dokument iz člana 12, stava 1. ovog zakona, ili ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tog dokumenta. Identitet se utvrđuje metodama i sredstvima kriminalističke tehnike.

(2) U cilju utvrđivanja identiteta lica, policijski organ ovlašten je da javno objavi fotorobot, crtež, snimak ili opis tog lica.

(3) Ako ne postoji mogućnost utvrđivanja identiteta na drugi način, policijski organ ovlašten je da objavi fotografiju lica koje nije sposobno dati svoje lične podatke ili leša nepoznatog lica.

Član 14

Identifikacija predmeta

(1) Ovlaštenje provjere i utvrđivanja identiteta predmeta primjenjuje se kada je neophodno utvrditi karakteristike i specifične osobine tog predmeta, kao i odnos nekog lica ili događaja prema tom predmetu.

(2) Policijski organ ovlašten je da javno objavi sliku, crtež, snimak ili opis predmeta, ukoliko je to od značenja za uspješno sprovođenje postupka utvrđivanja identiteta tog predmeta.

Odjeljak 2 – Obavljanje razgovora

Član 15

Razgovor

(1) Kada god postoji zakonit razlog, policijski službenik može pozvati lice da dođe u službene prostorije policijskog organa radi razgovora.

(2) Razgovori se obavljaju u vremenu između 06,00 časova i 21, 00 časa, i ne mogu trajati duže od šest sati.

(3) Poziv na razgovor mora sadržavati ime i prezime lica koje se poziva, naziv odjela policijskog organa koji upućuje poziv na razgovor, kao i mjesto, datum, vrijeme i razlog pozivanja te upozorenje da će lice koje se poziva biti prisilno dovedeno ukoliko se na odgovarajući način ne odazove pozivu.

(4) U izuzetnim slučajevima, policijski službenik ovlašten je lice pozvati usmeno ili odgovarajućim telekomunikacionim sredstvom, pri čemu je dužan da mu saopšti razlog pozivanja, kao i da ga upozori na mogućnost da bude prisilno dovedeno. Uz saglasnost tog lica, policijski službenik može ga prevesti do službenih prostorija.

(5) Obavljena dostava poziva potvrđuje se dostavnicom.

Odjeljak 3 – Privođenje

Član 16

Privođenje bez naloga

(1) Bez pismenog naloga nadležnog organa, policijski službenik može u službene prostorije policijskog organa privesti lice:

1. čiji je identitet potrebno utvrditi, kad nema drugog načina;

2. za kojim je zvanično pokrenuta potraga;

3. koje se ne odazove pozivu za razgovor iz člana 15. ovog zakona.

(2) Privođenje iz stava 1. ovog člana može trajati koliko je neophodno za izvršenje policijske radnje, a najduže šest sati.

Odjeljak 4 – Potraga za licima i stvarima

Član 17

Potraga i oglašavanje

(1) Policijski službenici ovlašteni su da sprovode mjere potrage za licima i stvarima.

(2) Potraga se pokreće za licem koje je proglašeno nestalim ili koje se traži u skladu sa zakonom.

(3) Policijski organ zvanično preduzima oglašavanje:

1. kako bi se utvrdilo boravište ili prebivalište lica, u skladu sa zakonom;

2. kako bi se utvrdio identitet lica koje nije u stanju dati svoje lične podatke, ili identitet leša lica čiji se lični podaci ne mogu utvrditi;

3. kako bi se pronašao određeni predmet.

Odjeljak 5 – Privremeno ograničenje slobode kretanja

Član 18

Uslovi za ograničenje kretanja

(1) Policijski službenik može privremeno ograničiti kretanje lica na određenom području ili u određenom objektu kada je to prijeko potrebno kako bi se spriječilo počinjenje krivičnih djela, prekršaja ili drugog zabranjenog ponašanja, ili kako bi se spriječilo ugrožavanje javnog reda i bezbjednosti.

(2) Privremeno ograničenje slobode kretanja ne može se nastaviti nakon postizanja cilja zbog kojeg je bilo primijenjeno, a ni u kom slučaju ne može trajati duže od šest sati bez službenog odobrenja.

Član 19

Način potrage i ograničenja kretanja

Mjere potrage iz člana 17. ovog zakona i privremeno ograničenje slobode kretanja iz člana 18. ovog zakona sprovode se kriminalističko-taktičkim radnjama (potraga, pregled određenih zgrada i prostorija, zasjeda, racija, djelimična i potpuna blokada saobraćaja i drugih površina).

Odjeljak 6 – Izdavanje upozorenja i naredbi

Član 20

Davanje upozorenja

Policijski službenik upozoriće lice koje svojim ponašanjem, djelovanjem ili propuštanjem može ugroziti svoju ili bezbjednost drugih lica ili imovine, prekršiti zakon i red, odnosno u slučaju da postoji osnovana sumnja da bi to lice moglo počiniti ili izazvati drugo lice da počini krivično djelo.

Član 21

Uslovi za izdavanje naredbi

(1) Naredbe se izdaju radi:

1. otklanjanja opasnosti po život i ličnu bezbjednost građana;

2. otklanjanja opasnosti po imovinu;

3. sprečavanja počinjenja krivičnog djela, hvatanja počinioca krivičnog djela te pronalaženja i obezbjeđivanja tragova krivičnih djela koji mogu poslužiti kao dokaz;

4. održavanja reda i zakona, odnosno ponovnog uspostavljanja reda i zakona;

5. onemogućavanja pristupa ili zadržavanja u prostoru ili objektu gdje to nije dozvoljeno.

(2) Naredbe izdaje rukovodilac ili policijski službenik kojeg rukovodilac ovlasti. Policijski službenik može samostalno izdavati naredbe samo u hitnim slučajevima.

(3) Upozorenja i naredbe izdaju se usmenim ili pismenim putem, ili na drugi odgovarajući način (optičkim ili zvučnim signalima, rukom, itd.).

Odjeljak 7 – Privremeno oduzimanje predmeta

Član 22

Uslovi za privremeno oduzimanje predmeta

(1) Policijski službenik privremeno oduzima predmet:

1. kada je to neophodno radi zaštite javne bezbjednosti;

2. koji je u posjedu lica koje je lišeno slobode i koje taj predmet može da upotrijebi za samopovređivanje, napad na drugo lice ili bijeg.

(2) Policijski službenik obavezan je da izda potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta. Potvrda mora sadržavati karakteristike oduzetog predmeta koje ga razlikuju od ostalih predmeta, podatke o licu od kojeg je predmet oduzet, te ime i prezime, podatke sa policijske značke i potpis policijskog službenika koji je izvršio oduzimanje.

Član 23

Postupanje sa oduzetim predmetima

(1) Kada, s obzirom na karakteristike predmeta, čuvanje privremeno oduzetih predmeta u prostorijama policijskog organa nije moguće, ili je povezano sa znatnim poteškoćama, privremeno oduzeti predmeti mogu se pohraniti ili obezbijediti na odgovarajući način sve dok nadležni organ ne donese odgovarajuću odluku.

(2) Kada razlozi za privremeno oduzimanje predmeta prestanu da postoje, privremeno oduzeti predmet biće vraćen licu od kojeg je bio oduzet, ukoliko nije drugačije određeno zakonom ili odlukom nadležnog organa.

Odjeljak 8 – Korištenje tuđih vozila i komunikacionih sredstava

Član 24

Ovlaštenje korištenja vozila i sredstava komunikacije

(1) U cilju potjere ili hapšenja počinioca krivičnog djela, policijski službenik može koristiti odgovarajuće tuđe vozilo i komunikaciono sredstvo, o čemu izdaje potvrdu. Policijski službenik može koristiti to vozilo ili komunikaciono sredstvo isključivo u vremenu potrebnom da se potjera ili hapšenje okonča.

(2) Vlasnik ili korisnik vozila ili komunikacionog sredstva iz stava 1. ovog člana ima pravo na naknadu stvarne štete pričinjene upotrebom njegove imovine.

(3) Štetu iz stava 2. ovog člana naknađuje policijski organ, u skladu sa zakonom i pravilnikom.

(4) U toku obavljanja službenih zadataka policijski službenik ima pravo na besplatni javni prevoz i osiguranje putnika u javnom prevozu.

Odjeljak 9 – Pregled lica, predmeta i saobraćajnih sredstava

Član 25

Uslovi za pregled

(1) Policijski službenik ovlašten je da izvrši pregled lica, predmeta koji lice nosi sa sobom i prometnog sredstva, kada je to neophodno radi pronalaženja predmeta koji nisu dozvoljeni u prostoru ili objektu ili koji bi mogli biti iskorišteni za napad na drugo lice ili za samopovređivanje.

(2) Pregled lica u cilju iz stava 1. ovog člana obuhvaća uvid u sadržaj njegove odjeće i obuće.

(3) Pregled prometnog sredstva u cilju iz stava 1. ovog člana obuhvaća pregled svih otvorenih i zatvorenih prostora, prometnog sredstva i predmeta koji se njime prevoze.

(4) Pregled predmeta koje lice nosi sa sobom obuhvaća pregled predmeta koji su kod lica ili u njegovoj neposrednoj blizini, ili predmeta lica po čijem se nalogu i u čijoj se pratnji prevoze.

(5) Pregled lica obavlja ovlašteno lice istog pola, izuzev u slučajevima kada je neophodan hitan pregled lica kako bi mu se oduzelo oružje ili drugi predmeti kojima se može izvesti napad na drugo lice ili samopovređivanje.

(6) Prilikom pregleda policijski službenik može da koristi tehnička pomagala i službene pse.

Odjeljak 10 – Snimanje na javnim mjestima

Član 26

Audio i video snimanje na javnim mjestima

(1) U cilju sprečavanja krivičnih djela ili radi održavanja reda i bezbjednosti, policijska agencija može da vrši audio i video snimanje lica ili grupe lica, okruženja i svake druge okolnosti ili predmeta.

(2) Uređaji za audio i video snimanje na javnim mjestima postavljaju se tako da su javnosti lako uočljivi.

Odjeljak 11 – Upotreba sile

Član 27

Uslovi upotrebe sile

(1) Policijski službenik može da upotrijebi silu samo kada je to prijeko potrebno i isključivo u mjeri potrebnoj radi ostvarenja zakonitog cilja.

(2) Ukoliko nije drugačije određeno ovim zakonom, sredstva prisile, kao što su fizička sila uključujući borilačke vještine, palicu, sredstva za vezivanje, uređaj za prisilno zaustavljanje lica i vozila, hemijska sredstva, vatreno oružje, vodene topove, specijalna vozila, službeni psi, specijalne vrste oružja i eksplozivne naprave, mogu se upotrijebiti kada je to potrebno za zaštitu ljudskih života, odbijanje napada, savladavanje otpora te sprečavanje bijega.

(3) Prije upotrebe bilo kojeg sredstva prisile, policijski službenik daće upozorenje, osim ako bi to moglo ugroziti bezbjednost policijskog službenika ili drugog lica ili bi bilo očigledno neprimjereno ili besmisleno u datim okolnostima događaja.

(4) Detaljnije propise o upotrebi sile donosi ministar na prijedlog rukovodioca.

Član 28

Izuzeće od upotrebe određenih sredstava prisile

(1) Fizička sila i palica ne koriste se prema djeci, starijim licima, onesposobljenim licima uključujući lica koja su ozbiljno bolesna, kao ni prema ženama koje su očigledno trudne, osim ako ta lica direktno ugrožavaju život policijskog službenika ili drugih lica.

(2) Vatreno i specijalno oružje ne može se koristiti samo iz razloga da bi se spriječio bijeg lica, osim ukoliko je to jedini način odbrane od direktnog napada ili opasnosti, ili se radi o bijegu uhapšenog lica ili osuđenog lica koje bježi iz ustanove za izvršavanje sankcija.

(3) Eksplozivne naprave ne mogu se koristiti u cilju sprečavanja bijega lica.

Član 29

Upotreba vatrenog oružja

(1) Primjenjujući član 8. ovog zakona, policijski službenik može upotrijebiti vatreno oružje ako su već upotrijebljena sredstva prisile bila neefikasna, ili ako upotreba drugih sredstava prisile ne garantuje uspjeh.

(2) Policijski službenik može da upotrijebi vatreno oružje ako nema drugog načina da:

1. zaštiti sebe ili druge od direktno prijeteće smrtne opasnosti ili ozbiljne ozljede;

2. spriječi počinjenje krivičnog djela koje predstavlja ozbiljnu prijetnju životu ili integritetu, uhapsi lice koje predstavlja takvu opasnost i opire se policijskim organima.

(3) Policijski službenik daće dovoljno vremena da se postupi po njegovom upozorenju, osim ako bi time nastao rizik za njega samoga ili rizik nanošenja teških ili smrtonosnih povreda drugim licima, a okolnosti nalažu potrebu za trenutnom akcijom.

(4) U svakom slučaju, upozorenje iz stava 3. ovog člana neće se uputiti ako bi to ugrozilo izvršenje policijskog zadatka.

(5) Policijski službenik neće ispaljivati hice upozorenja.

Član 30

Isključenje upotrebe vatrenog oružja

(1) Upotreba vatrenog oružja nije dozvoljena ako bi ugrozila živote drugih ljudi, osim ako je to jedini način odbrane od direktnog napada ili opasnosti.

(2) Upotreba vatrenog oružja nije dozvoljena prema maloljetniku, osim ako je to jedini način odbrane od napada ili opasnosti.

Član 31

Upotreba vatrenog oružja prema vozilima i plovilima

(1) Policijski službenik ne smije upotrijebiti vatreno oružje protiv vozila u pokretu, osim ako se to vozilo koristi kao sredstvo za nanošenje povreda policijskim službenicima ili drugim licima, ili ako je to neophodno radi sprečavanja ozbiljnih ili smrtonosnih povreda nanijetih pucanjem iz oružja na policijske službenike ili na druga lica.

(2) U toku izvršavanja policijskih zadataka na morskim ili kopnenim plovnim putevima, policijski službenik ima pravo da upotrijebi vatreno oružje ako se plovilo za kojim se vrši potjera ne zaustavi nakon što mu je upućen vidljiv ili čujan signal da se zaustavi, i to sa razdaljine sa koje je nedvosmisleno moguće primiti i razumjeti takav signal.

Član 32

Izvještaji o upotrebi sile

(1) Policijski službenik koji je u toku vršenja dužnosti upotrijebio silu mora sastaviti i potpisati izvještaj o upotrebi sile prije kraja smjene u toku koje je došlo do upotrebe sile, a primjerak tog izvještaja poslati odjelu za unutrašnju kontrolu u roku od 24 časa od završetka te smjene.

(2) Ako sam policijski službenik nije u mogućnosti da podnese izvještaj o upotrebi sile, izvještaj podnosi njegov nadređeni starješina u roku iz stava 1. ovog člana.

(3) U roku od tri dana od prijema izvještaja iz stava 1. ovog člana, nadređeni starješina dostavlja svoje mišljenje o opravdanosti upotrebe sile rukovodiocu i odjelu za unutrašnju kontrolu.

(4) O zakonitosti i regularnosti upotrebe sile od strane policijskog službenika odlučuje odjel za unutrašnju kontrolu u roku od osam dana od dana prijema izvještaja.

(5) Ako odjel za unutrašnju kontrolu utvrdi da je policijski službenik upotrijebio silu na nezakonit ili neregularan način, rukovodilac je dužan da odmah preduzme odgovarajuće mjere kako bi utvrdio odgovornost policijskog službenika.

(6) Policijski službenik oslobađa se odgovornosti ako je silu upotrijebio u granicama svojih ovlaštenja.

Odjeljak 12 – Obrada ličnih podataka i vođenje evidencija

Član 33

Obrada podataka

(1) Policijski službenik, u skladu sa nadležnostima i ovlašćenjima koja su određena ovim Zakonom, kao i u skladu sa posebnim propisima, obrađuje informacije, uključujući i lične podatke.

(2) Prilikom obrade ličnih podataka, policijski službenik postupa u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti ličnih podataka (“Službeni glasnik BiH”, broj 49/06), osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

Član 33a

(1) Obrada ličnih podataka u policijske svrhe podrazumijeva obradu ličnih podataka koju vrši policijski organ radi sprečavanja i suzbijanja kriminala i održavanja javnog reda.

(2) Prilikom obrade ličnih podataka u policijske svrhe, policijski organ:

a) dužan je da vodi evidenciju o svim zbirkama ličnih podataka i prijavi ih Agenciji za zaštitu ličnih podataka u skladu sa čl. 13, 14, i 15. Zakona o zaštiti ličnih podataka;

b) dužan je da vodi ove podatke odvojeno od drugih informacija;

c) ovlašćen je, ukoliko je to neophodno u policijske svrhe, da kombinuje lične podatke obrađivane za druge svrhe;

d) dužan je da ograniči sakupljanje ličnih podataka koji se odnose na rasno porijeklo nosioca podataka, njegovo vjersko uvjerenje, seksualno opredjeljenje, političko mišljenje ili pripadnost određenim pokretima ili organizacijama koje nisu zakonom zabranjene. Sakupljanje ovih ličnih podataka može biti sprovedeno samo ako je to neophodno za potrebe određene istrage;

e) dužan je da lične podatke označava sa gledišta stepena njihove tačnosti i pouzdanosti, a prije svega da razlikuje lične podatke zasnovane na činjenicama od podataka zasnovanih na ličnim mišljenjima i procjenama;

f) dužan je da stalno i najmanje jednom u tri godine provjerava da li su lični podaci neophodni za određene svrhe i nepotrebne podatke izbriše;

g) provjera iz tačke f) stava (2) ovog člana ne sprovodi se u slučaju obrade ličnih podataka u svrhu osnovne identifikacije izvršioca kažnjivih djela (evidencija otisaka prstiju, DNK i dr.) kada se brisanje podataka sprovodi po isteku pet godina od dana smrti izvršioca;

h) provjera i brisanje se ne sprovodi u slučaju da je lični podatak stavljen u dokumentaciju koja nije automatizovano vođena i kada se postupa po pravilima arhivske službe;

i) ne može vršiti obradu ličnih podataka preko obrađivača.

(3) Za potrebe ispunjavanja obaveze iz stava (2) ovog člana, organi koji učestvuju u krivičnom postupku dužni su da pruže blagovremeno informacije o pravosnažnim odlukama i zastarjelosti krivičnog djela.

Član 33b

(1) Lični podaci obrađeni u skladu sa odredbom člana 33a. ovog Zakona koriste se ako je to:

a) neophodno za ispunjavanje zadataka policijskog organa;

b) neophodno za ispunjenje obaveza iz međunarodnog ugovora koji je zaključila BiH, i za ispunjenje obaveza u okviru međunarodne organizacije Interpol;

c) zakonom određeno;

d) u interesu nosioca podataka ako je on dao saglasnost i ako je tu saglasnost moguće predvidjeti;

e) neophodno da se izbjegne ozbiljna i neposredna opasnost.

(2) Lični podaci dostavljaju se na osnovu zahtjeva u kojem je potrebno navesti podatke o podnosiocu zahtjeva, razlogu i svrsi za koju lični podaci treba da budu predati.

(3) Podaci se mogu dostaviti i bez zahtjeva ako dostavljanje proizlazi iz zakona, međunarodnog ugovora, ili se radi o dostavljanju za potrebe međunarodne organizacije Interpol, kao i u slučaju iz stava (1) tačka e) ovog člana.

(4) Ukoliko je moguće, policijski organ će prilikom svakog dostavljanja ličnih podataka dostaviti i informacije o pravosnažnim odlukama organa, u vezi sa krivičnim postupkom.

(5) Neistiniti i netačni lični podaci ne mogu biti dostavljeni, neprovjereni lični podaci moraju biti označeni prilikom predaje i mora biti navedena mjera njihove pouzdanosti.

(6) Korisnik podataka nije ovlašćen za obrađivanje ličnih podataka u drugu svrhu osim za svrhu u koju su podaci bili dostavljeni.

(7) Izuzetno od stava (6) ovog člana, korisnik podataka može obrađivati lične podatke i u druge svrhe ako je ispunjen jedan od uslova iz stava (1) ovog člana.

Član 33c

(1) Policijski organ neće dostaviti informaciju nosiocu podataka, shodno odredbi Glave III Zakona o zaštiti ličnih podataka, ako bi moglo doći do:

a) ugrožavanja ispunjenja zadataka policijskog organa u kontekstu krivičnog postupka ili

b) ugrožavanja ovlašćenih interesa trećeg lica.

(2) U slučaju neispunjenja uslova iz stava (1) ovog člana ili u slučaju brisanja ličnih podataka, policijski organ donosi odluku koju pismeno obrazlaže.

(3) Ako policijski organ ne obrađuje lične podatke koji se odnose na podnosioca zahtjeva ili ako bi sa obrazloženjem odluke o odbijanju zahtjeva moglo doći do ugrožavanja ispunjenja zadataka policijskog organa, podnosilac zahtjeva će biti obaviješten o tome da policijski organ ne obrađuje lične podatke podnosioca zahtjeva.

(4) Ako je policijski organ dobio lične podatke bez saznanja nosioca podataka, a koje će dalje obrađivati, potrebno je da o tome informiše nosioca podataka i u slučaju ako to ne može ugroziti ispunjenje policijskog zadatka ili interese trećih lica.

Član 33d

(1) Pod ličnim podacima smatraju se i podaci koji se odnose na umrla lica.

(2) Prava nosioca podataka umrlih lica izvršavaju se posredstvom pravnog nasljednika.

Član 33e

(1) Policijski organ ovlašćen je da objavi lične podatke u potrebnom obimu, ako je to neophodno za potrebe obezbjeđivanja identiteta lica i potrage za traženim licima i stvarima.

(2) Obrada ličnih podataka, prema odredbama ovog Zakona, ne podliježe obavezama propisanim Zakonom o slobodi pristupa informacijama (“Službeni glasnik BiH”, br. 28/00 i 45/06).

Član 34

Evidencije

(1) Policijski organ vodi evidencije o sljedećem:

1. o licima koja su lišena slobode bilo po kojem osnovu (hapšenje, pritvaranje, itd.);

2. o licima za koje postoji osnovana sumnja da su počinili krivična djela;

3. o počinjenim krivičnim djelima, kao i licima oštećenim krivičnim djelima;

4. o krivičnim djelima počinjenim od strane nepoznatih počinilaca;

5. o podnesenim krivičnim i prekršajnim prijavama;

6. o licima i predmetima za kojima se traga;

7. o provjeri identiteta;

8. o licima kojima je utvrđivan identitet;

9. o operativnim izvještajima, operativnim izvorima informacija i zaštićenim licima;

10. o događajima;

11. o upotrebi sile;

12. o pritužbama građana.

(2) Uz evidencije iz stava 1. ovog člana, policijski organ može radi efikasnog obavljanja poslova voditi druge evidencije koje ne sadrže lične podatke u skladu sa članom 33. ovog zakona.

Odjeljak 13 – Zaprimanje prijava

Član 35

Dužnost zaprimanja prijava

Policijski službenik ovlašten je i obavezan da zaprimi i evidentira prijave o počinjenim krivičnim djelima.

DIO TREĆI – RADNI ODNOSI POLICIJSKIH SLUŽBENIKA

GLAVA IV – DUŽNOSTI I PRAVA POLICIJSKIH SLUŽBENIKA

Odjeljak 1 – Dužnosti

Član 36

Opšte dužnosti policijskih službenika

(1) Policijski službenik će se pri vršenju svojih dužnosti rukovoditi opštim interesom te naročito služiti i pomagati javnosti.

(2) Policijski službenik biće nepristrasan te izbjegavati aktivnosti ili propuste koji su nespojivi sa dužnostima ili koji krše dužnosti regulisane ovim zakonom.

(3) Policijski službenik će se uvijek uzdržavati od javnog ispoljavanja političkih uvjerenja, a od javnog ispoljavanja vjerskih uvjerenja dok je na dužnosti.

(4) Policijski službenik neće tražiti niti prihvaćati za sebe ili svoje srodnike bilo kakvu dobit, korist, uslugu ili kakvu drugu naknadu, osim onih dozvoljenih ovim zakonom.

(5) Policijski službenik neće zauzimati nekretnine koje su u vlasništvu izbjeglice ili raseljenog lica, niti će zauzimati stan za koji je izbjeglica ili raseljeno lice pravno osnovano zatražilo povrat stanarskog prava, niti će zauzimati stan pod upravom organa zaduženog za stambena pitanja, a koji bi trebalo da se koristi u svrhu alternativnog smještaja.

(6) Policijski službenik će i tokom i van radnog vremena djelovati na način koji odgovara interesu i ugledu policijskog organa.

(7) Policijski službenik pridržavaće se i svih drugih dužnosti propisanih ovim zakonom i podzakonskim aktima.

Član 37

Obaveza čuvanja tajne

(1) Policijski službenik čuvaće kao tajne sve materijale povjerljive prirode do kojih dođe, osim kada obavljanje dužnosti ili zakonske odredbe zahtijevaju drugačije.

(2) Rukovodilac donosi propise o rukovanju povjerljivim informacijama i službenim tajnama koje se koriste unutar policijskog organa, a koje nisu vojna ili državna tajna. Tim propisom utvrđuju su kriterijumi za određivanje šta se smatra povjerljivom informacijom.

(3) Ministar može, iz valjanog razloga ili po zahtjevu ovlaštenog organa, osloboditi sadašnjeg ili bivšeg policijskog službenika obaveze čuvanja službene tajne.

(4) Obaveza čuvanja službene tajne iz stava 1. i 3. ovog člana nastavlja se i nakon prekida radnog odnosa policijskog službenika.

Član 38

Nespojivost

(1) Policijski službenik ne može zauzimati položaj, obavljati funkciju ili aktivnost koji su nespojivi sa njegovim službenim dužnostima, a posebno:

a) ne može biti nosilac bilo kakve javne funkcije;

b) ne može obavljati nikakvu dodatnu aktivnost uz naknadu, osim uz odobrenje rukovodioca;

c) ne može biti član političke stranke niti slijediti uputstva političkih stranaka niti u policijskoj uniformi prisustvovati skupovima političkih stranaka ili drugim političkim skupovima, osim ukoliko je na dužnosti;

d) ne može davati javne izjave ni na drugi način komentarisati rad policijskog organa bez odobrenja rukovodioca.

(2) Policijski službenik daće ostavku kada se prijavi kao kandidatat za izbornu javnu funkciju ili od trenutka kad je imenovan na položaj unutar bilo kojeg organa vlasti u BiH.

(3) Po postavljenju za policijskog službenika, policijski službenik u skladu sa ovim zakonom daje sve informacije o funkcijama i aktivnostima koje obavlja on ili članovi njegove uže porodice, kao i podatke o imovini kojom on ili članovi njegove uže porodice raspolažu. Članovi uže porodice u smislu ovog zakona su bračni ili vanbračni partner policijskog službenika, njegovi srodnici po krvi u ravnoj liniji, usvojitelj i usvojenik, staratelj i štićenik te dijete bračnog partnera (pastorak).

(4) Svi podaci iz ovog člana pohranjuju se u kadrovskoj evidenciji policijskog organa u skladu sa propisima BiH o zaštiti ličnih podataka.

Odjeljak 2 – Prava

Član 39

Prava policijskih službenika

Policijski službenik ima pravo:

a) na stalno radno mjesto do trenutka dok se ne steknu uslovi za penzionisanje, ako nije drugačije regulisano ovim zakonom;

b) na odmor kako je određeno ovim zakonom;

c) da bude nagrađen za dužnosti i obavljanje poslova kako je određeno ovim zakonom i odgovarajućim propisima;

d) na platu i nadoknade u skladu sa zakonom i odgovarajućim propisima;

e) na napredovanje u karijeri i profesionalni razvoj kroz obuku i na drugi način;

f) da osniva i učlanjuje se u sindikat ili profesionalno udruženje u skladu sa zakonom;

g) na fer i pravično postupanje bez obzira na pol, rasu, nacionalno ili društveno porijeklo, religiju, entitetsko državljanstvo, mjesto stanovanja, političko ili drugo mišljenje, rođenje, dob, imovinski, bračni ili drugi status;

h) da nadređeni i podređeni postupaju s njim uz poštovanje ljudskog dostojanstva te da se nepotrebno ne dovodi u fizičku opasnost.

Odjeljak 3 – Zaštita policijskih službenika

Član 40

Zabranjeni, odnosno neopravdani osnov za otpuštanje ili za umanjenje prava

(1) Policijski organ ne može otpustiti policijskog službenika na osnovu njegove privremene nesposobnosti za rad ili povrede koja se desila na dužnosti. Povreda koja nastane na putu ka poslu ili sa posla smatra se povredom na radnom mjestu.

(2) Na ostvarivanje prava policijskog službenika neće uticati privremena nesposobnost za rad ili povreda koja se desila na dužnosti.

Član 41

Pravo na pravnu pomoć

(1) Ako se protiv službenika pokrene krivični postupak zbog upotrebe sile ili drugih radnji u toku obavljanja zadataka policijskog organa, Ministarastvo bezbjednosti BiH (u daljem tekstu: Ministarstvo) će službeniku obezbijediti pravnu pomoć, izuzev ako je službenik djelovao izvan okvira svojih ovlaštenja ili ako ih je zloupotrebio.

(2) Pod uslovima iz stava 1. ovoga člana, Ministarstvo će obezbijediti službeniku pravnu pomoć i nakon prestanka radnog odnosa, izuzev u slučaju da ima pravo na istu pravnu pomoć po nekom drugom osnovu.

(3) Ministarstvo će pravnu pomoć obezbijediti i građaninu koji je pomogao policijskom službeniku, ako je protiv građanina pokrenut krivični postupak zbog aktivnosti koja je vezana za pruženu pomoć.

GLAVA V – UPRAŽNjENA RADNA MJESTA I ZAPOŠLjAVANjE

Odjeljak 1 – Upražnjena radna mjesta

Član 42

Nivoi pristupanja policijskim snagama

(1) Policijski službenik pristupa policijskom organu:

1. u činu policajca, kao prvi nivo pristupanja za kandidate sa najmanje IV stepenom školske spreme;

2. u činu mlađeg inspektora, kao drugi nivo pristupanja za kandidate sa najmanje VI stepenom školske spreme.

(2) Zapošljavanje policijskih službenika u početne činove iz stava 1. ovog člana obavlja se putem javnog konkursa.

Član 43

Utvrđivanje upražnjenih radnih mjesta za policijske službenike

(1) Rukovodilac utvrđuje radna mjesta za zapošljavanje policajaca i mlađih inspektora.

(2) Upražnjena radna mjesta utvrđuju see u cilju periodičnog upošljavanja novih policijskih službenika, kako bi se održao propisan maksimum radnih mjesta i održavala operativnost policijskog organa.

Član 44

Upražnjena mjesta za čin mlađeg inspektora

Način popunjavanja upražnjenih radnih mjesta za čin mlađeg inspektora propisaće ministar na predlog rukovodioca i tim propisom biće regulisano koliko će radnih mjesta biti popunjeno činom mlađeg inspektora zapošljavanjem novih policijskih službenika i koliko će radnih mjesta biti popunjeno unapređenjem policijskih službenika sa nižim činom.

Član 45

Opšte osnove za zapošljavanje

(1) Policijski organ zapošljava najbolje prijavljene kandidate te obezbjeđuje da se kandidati koji ne ispunjavaju uslove isključe iz procesa.

(2) Zapošljavanje policijskih službenika zasniva se na:

– raspoloživosti radnih mjesta;

– medijskom oglašavanju kampanje zapošljavanja;

– javnom konkursu;

– prethodnom utvrđivanju uslova;

– transparentnom procesu odabira.

Odjeljak 2 – Uslovi

Član 46**

Opšti uslovi za kandidate

Da bi bilo zaposleno kao policijski službenik, lice mora da ispunjava sljedeće opšte uslove:

a) državljanstvo BiH;

b) životna dob između osamnaest i trideset i pet godina života;

c) najmanje IV stepen školske spreme za čin policajca, a najmanje VI stepen školske spreme za čin mlađeg inspektora;

d) ljekarsko uvjerenje, ne starije od tri mjeseca, kao dokaz o fizičkoj i psihičkoj sposobnosti za rad;

e) da nije otpušteno iz institucije državne uprave ili iz vojne službe u BiH kao rezultat disciplinske sankcije;

f) da protiv njega nije pokrenut krivični postupak i da nije izrečena pravosnažna kazna zatvora za krivično djelo, osim za krivična djela protiv bezbjednosti saobraćaja, u skladu sa krivičnim zakonodavstvom;

g) da nije odbilo da se pojavi pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju kao lice optuženo od strane toga tribunala;

h) da mu nije odbijena certifikacija ili da mu privremeno ovlaštenje nije oduzeto od strane IPTF-a.

Član 47

Posebni uslobi

Pored opštih uslova, rukovodilac može da odredi dodatne posebne uslove koje smatra neophodnim zbog prirode posla a u skladu sa Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji policijskog organa.

Odjeljak 3 – Zapošljavanje

Član 48

Komisija za izbor

(1) Rukovodilac imenuje komisiju za izbor za svaki pojedini proces izbora kandidata, kako bi se obezbijedila pravednost, trensparentnost i kvalitet procesa zapošljavanja.

(2) Komisija za izbor kandidata ima pet članova, i to:

a) tri policijska službenika najmanje sa činom višeg inspektora i

b) dva državna službenika zaposlena u ministarstvu, koji imaju najmanje poziciju stručnog savjetnika u ministarstvu, a koje je postavio ministar.

(3) Komisijom za izbor kandidata predsjedava član sa najvišim policijskim činom.

(4) Komisija za izbor kandidata radi po pravilima, kriterijumima i metodama propisanim poslovnikom o radu komisije za izbor kandidata, koji donosi rukovodilac.

Član 49

Oglašavanje

(1) Oglašavanje slobodnih radnih mjesta sprovodi Komisija za izbor policijskog organa.

(2) Oglas se objavljuje najmanje mjesec dana prije isteka prijavnog roka, u najmanje tri dnevne novine koje se distribuiraju širom BiH.

(3) Oglas za popunu upražnjenih radnih mjesta sadržava:

a) tačan broj slobodnih radnih mjesta za svaki od dva nivoa pristupanja;

b) opšte i posebne uslove za zapošljavanje;

c) dokumentaciju koju kandidati moraju podnijeti, rok i mjesto prijavljivanja;

d) vrste testova koje kandidati polažu;

e) trajanje obuke;

f) trajanje probnog rada;

g) druge uslove, ako je to potrebno.

(4) Testiranje se obavlja najmanje 30 dana poslije isteka roka za prijavljivanje.

(5) Rezultati testova objavljuju se na oglasnoj tabli policijskog organa 30 dana nakon testiranja.

Član 50

Testiranje

Način i raspored testiranja određuje se odlukom rukovodioca. Ta odluka sadržava i sistem bodovanja za svaki tekst.

Član 51

Pravila postupka izbora

(1) Samo kandidati koji ispunjavaju opšte i posebne uslove i koji su podnijeli svu traženu dokumentaciju imaju pravo pristupa testiranju.

(2) Kandidati koji ispunjavaju uslove iz stava 1. ovog člana testiraju se po navedenom redoslijedu:

a) test opšteg znanja, uključujući pismeni rad;

b) test fizičke sposobnosti;

c) ljekarski pregled;

d) psihološki pregled, uključujući test i intervju;

e) drugi test koji policijski organ smatra potrebnim ili opravdanim.

(3) Kandidat koji ne prođe jedan od testova iz stava 2. ovog člana isključuje se iz daljeg procesa odabira.

(4) Komisija za izbor:

a) utvrđuje sadržaj testova iz stava 2. ovog člana uz odobrenje rukovodioca;

b) utvrđuje konačan rezultat za svakog kandidata na osnovu ukupnog zbira rezultata svakog od testova;

c) odlukom izdaje listu kandidata koji su pristupili testiranju;

d) nominuje kandidate koji imaju najveći broj bodova sa liste iz tačke c. ovog stava, radi zapošljavanja u skladu sa oglašenim brojem slobodnih radnih mjesta.

Član 52

Obavještenje

(1) Policijski organ objavljuje na svojoj oglasnoj tabli bodovnu listu svih kandidata koji su pristupili testovima, najkasnije u roku od tri dana od dana donošenja odluke iz člana 51, stava 4, tačke d. ovog zakona. Na bodovnoj listi navode se i kandidati koji su uspješno završili testiranje i kandidati koji su nominovani za zapošljavanje.

(2) Kandidat koji je pristupio testiranju iz člana 51, stava 2. ovog zakona ima neometan pristup rezultatima svojih testova.

Član 53

Žalba na odluku Komisije za izbor

(1) U roku od osam dana od dana objavljivanja liste iz člana 52, stava 1. ovog zakona, svaki kandidat može da podnese žalbu Odboru za žalbe policijskih službenika.

(2) Kada je žalba iz stava 1. ovog člana podnesena, proces odabira se obustavlja.

(3) Tek kada Odbor za žalbe policijskih službenika odluči o svim podnesenim žalbama, rukovodilac će odobriti konačnu listu svih kandidata nominovanih za zapošljavanje.

(4) Komisija za izbor objavljuje na oglasnoj tabli policijskog organa konačnu listu svih kandidata nominovanih za zapošljavanje.

Član 54

Ugovor o radu

Na osnovu konačne liste iz člana 53, stava 3. ovog zakona, rukovodilac potpisuje ugovore o radu.

Oblik i sadržaj ugovora o radu podzakonskim akatom propisuje ministar.

GLAVA VI – POLICIJSKO ŠKOLOVANjE I STRUČNO USAVRŠAVANjE KADROVA

Odjeljak 1 – Osnovna obuka

Član 55

Osnovna obuka za kadete

(1) Odabrani kandidati pohađaju osnovnu obuku kao kadeti u Agenciji za školovanje i stručno usavršavanje kadrova.

(2) Ministar bezbjednosti (u daljnjem tekstu: ministar) usvaja nastavne planove i programe obuke na predlog Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova uz prethodnu saglasnost policijskih tijela.

(3) Ministar usvaja pravilnik kojim se regulišu trajanje osnovne obuke i obaveze kadeta u toku obuke na predlog policijskog tijela, uz prethodnu saglasnost Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova.

(4) Kadeti koji se obrazuju za čin mlađeg inspektora imaju različit nastavni plan i program od programa za kadete koji se obrazuju za čin policajca.

Član 56

Isključivanje kadeta i dobrovoljno napuštanje obuke

Kadet koji je u skladu sa ovim zakonom upisan na osnovnu obuku, a koji dobrovoljno napusti obuku ili je izbačen sa obuke svojom krivicom, nadoknadiće policijskom organu troškove obuke.

Odjeljak 2 – Stručno usavršavanje

Član 57

Stručno usavršavanje

(1) Policijski službenici dužni su se stalno stručno osposobljavati i usavršavati.

(2) Sadržaj i oblik stručnog usavršavanja utvrđuje podzakonskim aktom ministar, na predlog Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova, uz prethodnu saglasnost policijskih tijela.

(3) Policijski službenici učestvuju u stručnoj obuci (kursevima, seminarima i sl.).

GLAVA VII – ZAPOŠLjAVANjE I RASPOREĐIVANjE

Odjeljak 1 – Zapošljavanje kadeta

Član 58

Zapošljavanje

(1) Po uspješnom završetku osnovne obuke, rukovodilac zapošljava kadeta na radno mjesto policajca ili mlađeg inspektora, što se objavljuje na oglasnoj tabli policijskog organa. Zaposleni kadet stupa na dužnost polažući zakletvu.

(2) Istovjetan tekst i način polaganja zakletve propisuje Savjet ministara.

Odjeljak 2 – Imenovanje i razrješenje rukovodioca i zamjenika rukovodioca policijskog organa

Član 59

Uslovi za imenovanje

(1) Kandidati za mjesta rukovodioca i njegovog zamjenika moraju imati visoku školsku spremu, čin glavnog inspektora ili viši čin i najmanje tri godine rada u tome činu.

(2) Pored uslova iz ovog zakona, kandidati za mjesta rukovodioca i zamjenika rukovodioca policijskog organa moraju da ispunjavaju i druge uslove utvrđene zakonom.

Član 60

Procedura izbora i imenovanja

Direktor i zamjenik direktora policijskog tijela imenuju se u skladu sa Zakonom o nezavisnim i nadzornim tijelima policijske strukture Bosne i Hercegovine i Zakonom kojim se uspostavlja policijsko tijelo.

Član 61

Trajanje mandata

Mandat rukovodioca i zamjenika rukovodioca policijskog organa je četiri godine, a može se obnoviti samo za drugi uzastopni mandat.

Član 62

Uslovi za razrješenje

Rukovodilac policijskog tijela i njegov zamjenik mogu biti razriješeni dužnosti prije isteka mandata:

a) na lični zahtjev;

b) ako mu je konačnom odlukom izrečena disciplinska mjera zbog učinjene teže povrede radne dužnosti;

c) ako je osuđen za krivično djelo osim za krivično djelo iz oblasti bezbjednosti saobraćaja;

d) ako se utvrdi da je aktivni član političke partije;

e) ako se na osnovu mišljenja nadležne zdravstvene ustanove utvrdi da je trajno spriječen da obavlja dužnost.

Odjeljak 3 – Probni rad

Član 63

Probni rad

(1) Po stupanju na dužnost, kadet koji je raspoređen na radno mjesto policijskog službenika u činu policajca ili mlađeg inspektora je na probnom radu. Probni rad obuhvata uvođenje u posao i radni period, te traje ukupno 12 mjeseci.

(2) Neposredno nadređeni policijskom službeniku iz stava (1) ovog člana biće određen kao starješina i biće odgovoran za ocjenjivanje rada po isteku probnog rada. Probni rad uključuje vršenje redovnih policijskih dužnosti i odgovornosti.

(3) U slučaju da ocjena rada policijskog službenika iz stava (1) ovog člana bude:

a) “zadovoljava” ili viša – policijski organ potvrđuje zapošljavanje tog policijskog službenika;

b) “ne zadovoljava” – policijski organ otpušta tog policijskog službenika koji gubi svoj status bez prava na nadoknadu zbog otpuštanja iz službe. Otpušteni policijski službenik ima pravo podnošenja žalbe Odboru za žalbe policijskih službenika, u roku od osam dana od dana prijema rješenja o otpuštanju.

Odjeljak 4 – Interni premještaj i raspoređivanje

Član 64

Interni premještaj

(1) Policijski službenik može biti premješten na drugo radno mjesto istog čina unutar policijskog organa. Takav premještaj može uključivati i premještaj na drugu lokaciju izvan trenutnog radnog mjesta.

(2) Premještaj na drugu lokaciju iz stava 1. ovog člana, koji je 80 ili više kilometara udaljen od njegovog sadašnjeg radnog mjesta, može se izvršiti:

a) kada je policijskog službenika odabrao rukovodilac nakon što se policijski službenik prijavio na upražnjeno radno mjesto koje je interno objavljeno; ili

b) kada policijski službenik primi naredbu o internom premještaju.

(3) Naredbu o internom premještaju može donijeti samo rukovodilac kada je to u interesu policijskog organa i samo onda kada nijedan policijski službenik nije mogao biti odabran u skladu sa stavom 2, tačkom a. ovog člana.

(4) Premještaj policijskog službenika prema stavu 2, tački b. ovog člana ne može trajati duže od jedne godine i ne može se ponoviti.

(5) Na dobijenu naredbu o internom premještaju, policijski službenik može podnijeti žalbu Odboru za žalbe policijskih službenika u roku od osam dana po prijemu naredbe. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja o internom premještaju.

(6) Policijski službenik dužan je da postupi u skladu sa naredbom o internom premještaju.

(7) Proceduru o internom premještaju podrobnije propisuje ministar podzakonskim aktom na prijedlog rukovodioca.

Član 65

Privremeni eksterni premještaj

(1) Policijski službenik može da bude privremeno premješten u drugi policijski organ, kancelariju ili drugu državnu instituciju na vremenski period od najduže četiri godine. Privremeni eksterni premještaj moguće je obnoviti samo u drugom uzastopnom periodu.

(2) Privremeni eksterni premještaj moguć je samo uz saglasnost policijskog službenika.

(3) Tokom trajanja privremenog eksternog premještaja, policijski službenik zadržava svoj čin i prava, osim ukoliko se ne dogovori drugačije.

(4) Privremeni eksterni premještaj podrobnije propisuje Savjet ministara podzakonskim aktom.

Član 66

Premještaj u inostranstvo

(1) Kada interes policijskog organa to zahtijeva, policijski službenik može se rasporediti na rad izvan područja BiH, u okviru svojih redovnih dužnosti ili u okviru saradnje sa inostranim nadležnim tijelima ili međunarodnim organizacijama.

(2) Premještaj u inostranstvo moguć je samo uz saglasnost policijskog službenika.

(3) Prava, dužnosti i odgovornosti policijskih službenika premještenih na rad izvan područja BiH podrobnije propisuje Savjet ministara podzakonskim aktom.

Član 67

Raspoređivanje na radno mjesto za koje je propisan niži čin

(1) Rukovodilac može rasporediti policijskog službenika, uz njegovu saglasnost, na radno mjesto za koje je propisan niži čin od onog koji službenik ima.

(2) Rukovodilac može rasporediti policijskog službenika na radno mjesto za koje je propisan niži čin od onog koji policijski službenik ima bez njegove saglasnosti u sljedećim iznimnim slučajevima:

a) u slučaju da potrebe policijskog ogana nalažu obavljanje hitnih poslova i zadataka u ograničenom vremenskom periodu; ili

b) kada je neophodno pružiti pomoć policijskom službeniku koji obavlja druge poslove i zadatke ili privremeno zamijeniti odsutnog službenika.

(3) Raspoređivanje iz stava 1. i 2. ovog člana može trajati najduže šest mjeseci i takva se vrsta raspoređivanja može izvršiti jednom u četiri godine.

(4) Za vrijeme raspoređivanja iz stava 1. i 2. ovog člana, policijski službenik zadržava svoj čin, platu, povećanje i naknade u skladu sa zakonom.

Član 68

Višak radne snage

(1) Višak radne snage može se pojaviti isključivo u slučaju reorganizacije ili smanjenja obima rada policijskog organa.

(2) Rukovodilac može proglasiti policijskog službenika viškom samo onda kada taj policijski službenik ne može biti interno premješten po članu 64. ovog zakona.

(3) Policijski službenik koji je proglašen viškom može biti premješten u drugi policijski organ na upražnjeno radno mjesto sa istim činom, osim ako zakonom nije propisano drugačije.

(4) Ukoliko ne postoji mogućnost premještaja, policijskom službeniku koji je proglašen viškom može biti ponuđeno prijevremeno penzionisanje u skladu sa zakonom.

(5) Ukoliko ne postoji mogućnost prijevremenog penzionisanja, policijski organ otpustiće policijskog službenika koji je proglašen viškom. Otpušteni policijski službenik može podnijeti žalbu Odboru za žalbe policijskih službenika u roku od osam dana po prijemu rješenja o otpuštanju.

(6) Savjet ministara će podzakonskim aktom utvrditi proceduru koja se mora slijediti u slučaju viška radne snage i proceduru koju mora slijediti policijski organ u slučaju premještaja iz stava 3. ovog člana.

GLAVA VIII – ČINOVI, PROCJENA RADA I UNAPREĐENjE POLICIJSKIH SLUŽBENIKA

Odjeljak 1 – Činovi

Član 69

Činovi policijskih službenika

(1) Policijski službenici stiču svoj početni čin zavisno od nivoa pristupanja policijskom organu, kao što je propisano članom 42. i 70. ovog zakona.

(2) Policijski službenik stiče svoj sljedeći čin kroz unapređenje u skladu sa ovim zakonom.

(3) Policijski službenici imaju jedan od sljedećih činova:

1. policajac;

2. stariji policajac;

3. narednik;

4. stariji narednik;

5. mlađi inspektor;

6. inspektor;

7. viši inspektor;

8. samostalni inspektor;

9. glavni inspektor;

10. generalni inspektor policije;

11. glavni generalni inspektor policije.

(4) Kandidati koji prolaze obuku da bi radili u policijskom organu nemaju činove, već tokom obuke imaju zvanje kadeta.

(5) Postupak dodjeljivanja i oduzimanja činova policijskim službenicima detaljnije propisuje Savjet ministara podzakonskim aktom.

(6) Svako radno mjesto policijskog službenika biće u skladu sa njegovim činom kao što je to propisano u podzakonskom aktu iz stava 5. ovog člana i iste odredbe ugrađuju se u Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji policijskog organa.

Član 70

(1) Početni činovi policijskih službenika(1) Policijski službenik sa najmanje IV stepenom školske spreme dobija početni čin policajca.

(2) Policijski službenik sa najmanje VI stepenom školske spreme dobija početni čin mlađeg inspektora.

(3) Dodjela početnog čina policajca ili mlađeg inspektora potvrđuje se nakon uspješno završenog probnog rada iz člana 63. ovog zakona.

Član 71

Činovi glavnog generalnog inspektora policije i generalnog inspektora policije

(1) Čin glavnog generalnog inspektora policije stiče isključivo glavni inspektor koji je imenovan za rukovodioca policijskog organa po članu 59. ovog zakona.

(2) Čin generalnog inspektora policije stiče isključivo glavni inspektor koji je imenovan za zamjenika rukovodioca policijskog organa po članu 59. ovog zakona.

(3) Rukovodilac i zamjenik rukovodioca policijskog organa gube činove iz stava 1. i 2. ovog člana po okončanju mandata i vraćaju se u čin glavnog inspektora.

(4) Po prestanku mandata rukovodioca ili zamjenika rukovodioca policijskog organa, policijski službenik vraća se u policijski organ u kojem je radio prije imenovanja, na radno mjesto koje odgovara njegovom činu.

(5) Ukoliko je rukovodilac ili zamjenik rukovodioca prije imenovanja radio u policijskom organu na koji se ovaj zakon ne primjenjuje, njegov radni odnos uređuje se u skladu sa primjenjujućim zakonima.

Član 72

Zaštita činova

(1) Dodijeljeni čin ne može se oduzeti osim u slučaju iz člana 71, stava 3. ovog zakona ili nakon prestanka radnog odnosa u skladu sa ovim zakonom.

(2) Izuzetno, čin koji je policijski službenik imao u vrijeme penzionisanja, službenik može zadržati na počasnoj osnovi po odluci ministra.

Član 73

Činovi i njihov izgled

(1) Izgled činova je sljedeći:

1. policajac: jedna žuta traka debljine 8 mm, prišivena paralelno uz i 20 mm od spoljnog ruba ramenog prišivka;

2. stariji policajac: dvije žute trake, 8 mm debljine, 5 mm razmaknute jedna od druge, i prišivene paralelno sa spoljnim rubom ramenog prišivka, od kojih je prva udaljena 20 mm od ruba ramenog prišivka;

3. narednik: dvije žute trake, 15 mm debljine, i 5 mm udaljene jedna od druge, u obliku tupog ugla (140 stepeni), prišivene na rameni prišivak, tako da su vrhovi uglova okrenuti prema unutrašnjem rubu ramenog prišivka, pri čemu je prvi ugao 20 mm udaljen od spoljnog ruba ramenog prišivka;

4. stariji narednik: tri žute trake, 15 mm debljine, razmaknute 5 mm jedna od druge u obliku tupog ugla (140 stepeni), prišivene na rameni prišivak, tako da su vrhovi uglova okrenuti prema unutrašnjoj strani ramenog prišivka, pri čemu je prvi ugao 20 mm udaljen od spoljnog ruba ramenog prišivka;

5. mlađi inspektor: jedna zvijezda, smještena u sredini ramenog prišivka, udaljena 20 mm od spoljnog ruba ramenog prišivka;

6. inspektor: dvije zvijezde, smještene u sredini ramenog prišivka, 5 mm jedna od druge, pri čemu je prva udaljena 20 mm od spoljnog ruba ramenog prišivka;

7. viši inspektor: tri zvijezde smještene u sredini ramenog prišivka, 5 mm jedna od druge, pri čemu je prva 20 mm udaljena od spoljnog ruba ramenog prišivka;

8. samostalni inspektor: četiri zvijezde, smještene u sredini ramenog prišivka, 5 mm jedna od druge, pri čemu je prva 20 mm udaljena od spoljnog ruba ramenog prišivka;

9. glavni inspektor: grb policijskog organa i jedna zvijezdica, 5 mm udaljena od grba, pri čemu je grb 20 mm udaljen od spoljnog ruba ramenog prišivka;

10. generalni inspektor policije: grb policijskog organa i dvije zvijezdice smještene u sredini ramenog prišivka, pri čemu je 5 mm udaljeno jedno od drugog, a grb 20 mm od spoljnog ruba ramenog prišivka;

11. glavni generalni inspektor policije: grb policijske agencije i tri zvjezdice smještene u sredini ramenog prišivka, pri čemu je 5mm udaljena jedna od druge. Službeni grb je smješten 20mm od spoljnog ruba ramenog prišivka.

(2) Boja ramenog prišivka je tamno plava, dok joj je širina 45mm, a dužina 100mm.

Odjeljak 2 – Unapređenje policijskih službenika

Član 74

Unapređenje

(1) Unapređenje policijskog službenika u viši čin vrši se isključivo prema smjernicama i u proceduri propisanim ovim zakonom i pravilnikom o proceduri za unapređenje.

(2) Policijski službenici koji se prijave za unapređenje iz čina starijeg policajca u čin narednika, iz čina starijeg narednika u čin mlađeg inspektora i iz čina višeg inspektora u čin samostalnog inspektora, obavezni su da prođu interne ispite za unapređenje u policijskom organu, u skladu sa pravilnikom iz stava 1. ovog člana.

(3) Ukoliko policijski službenik koji je proveo tri godine u policijskom organu stekne viši stepen školske spreme tokom rada u policijskom organu i ispuni uslove iz člana 75, stava 2, tačke 2. i 3. ovog zakona, može se prijaviti za početni čin koji odgovara njegovoj novoj školskoj spremi, pod uslovom da postoji slobodno radno mjesto.

Član 75

Kriterijumi i uslovi za unapređenje

(1) Policijski službenik dobija naredni viši čin kada se ispune svi sljedeći uslovi:

1. da je za čin u koji bi službenik mogao biti unaprijeđen u skladu sa ovim zakonom oglašeno slobodno mjesto i to je slobodno mjesto oglašeno interno;

2. da se policijski službenik prijavio za slobodno mjesto iz tačke 1. ovog stava; i

3. da policijski službenik ima preporuku Komisije za unapređenje ustanovljene prema članu 77, stavu 3. ovog zakona.

(2) Pri davanju preporuke iz stava 1, tačke 3. ovog člana, Komisija za unapređenje vodi računa da policijski službenik ispunjava sve sljedeće kriterijume:

1. da je proveo zakonom propisano vrijeme u prethodnom činu;

2. da je bio ocijenjen ocjenom “dobar” ili višom ocjenom za svoj rad u posljednje tri godine;

3. da se protiv njega ne vodi krivični postupak ili disciplinski postupak za tešku povredu službene dužnosti;

4. da je uspješno završio interne ispite iz člana 74, stava 2. ovog zakona;

5. da njegovo unapređenje nije suspendovano u skladu sa stavom 4. člana 110. ovog zakona.

(3) Pri davanju preporuke iz stava 1, tačke 3. ovog člana, Komisija za unapređenje uzima u obzir i disciplinske mjere izrečene policijskom službeniku.

(4) Interno objavljivanje radnog mjesta iz stava 1, tačke 1. ovog člana detaljnije propisuje ministar podzakonskim aktom na prijedlog rukovodioca.

Član 76

Propisano vrijeme provedeno u prethodnom činu

(1) Najkraće vrijeme provedeno u prethodnom činu koje je potrebno da bi policijski službenik ispunio kriterijume za unapređenje iz člana 75, stava 2, tačke 1. ovog zakona jeste:

1) za unapređenje iz čina policajca u čin starijeg policajca – tri godine;

2) za unapređenje iz čina starijeg policajca do čina mlađeg inspektora – četiri godine u svakom činu;

3) za unapređenje iz čina mlađeg inspektora do čina višeg inspektora – četiri godine u svakom činu za policijske službenike sa IV i VI stepenom školske spreme i dvije godine u svakom činu za policijske službenike sa VII stepenom školske spreme;

4) za unapređenje iz čina višeg inspektora do čina glavnog inspektora – tri godine u svakom činu.

(2) Pored najkraćeg vremena potrebnog za unapređenje iz stava 1, tačke 4. ovog člana, policijski službenik koji se prijavljuje za unapređenje iz čina višeg inspektora u čin samostalnog inspektora ili iz čina samostalnog inspektora u čin glavnog inspektora mora imati najmanje VI stepen školske spreme.

(3) Pri računanju vremena iz stava 1. ovog člana priznaje se samo stvarno vrijeme provedeno na dužnosti u policijskom organu.

(4) Izuzetno od stava 2. ovog člana, kao stvarno vrijeme provedeno na dužnosti priznaće se i vrijeme koje je policijski službenik proveo u eksternom premještaju u skladu sa članom 65. ovog zakona ili u premještaju u inostranstvo u skladu sa članom 66. ovog zakona ili radeći u nekoj drugoj ustanovi za policijsku obuku.

Član 77

Postupak unapređenja

(1) Kadrovska služba policijskog organa priprema godišnju listu slobodnih radnih mjesta za sve činove za unapređenje, sa izuzetkom početnih činova.

(2) Lista iz stava 1. ovog člana dostavlja se rukovodiocu koji odlučuje o pokretanju postupka za unapređenje.

(3) Na osnovu odluke iz stava 2. ovog člana, rukovodilac formira Komisiju za unapređenje i imenuje tri člana čiji su činovi jednaki ili viši od činova koji se zahtijevaju za radno mjesto za koje se kandidati razmatraju za unapređenje, a imaju najmanje čin višeg inspektora.

(4) Prije objavljivanja slobodnih radnih mjesta iz člana 75, stava 1, tačke 1. ovog zakona, Komisija za unapređenje razmatra sve slučajeve posebnih unapređenja u skladu sa članom 78. ovog zakona.

(5) Komisija za unapređenja preporučuje rukovodiocu kandidate koji su dobili najviše bodova na internim testovima iz člana 74, stava 2. ovog zakona u skladu sa brojem slobodnih radnih mjesta koja su interno objavljena.

(6) Za policijske službenike koji ne moraju pristupiti internim testovima iz člana 74, stava 2. ovog zakona, kao glavni indikator za unapređenje uzimaju se ocjene rada i te ocjene navode se u odluci o unapređenju.

Član 78

Posebno unapređenje

(1) Policijski službenik čiji je rad u prethodne tri godine ocijenjen sa najvećom mogućom ocjenom, koji je postigao izvanredne rezultate i značajno doprinosio povećanju bezbjednosti u BiH i bezbjednosti njenih građana, te koji je proveo u trenutnom činu najmanje pola vremena propisanog za sticanje višeg čina i koji ispunjava uslove iz člana 75. ovog zakona, može biti unaprijeđen u sljedeći viši čin.

(2) Policijski službenik može biti unaprijeđen na ovakav način najviše dva puta u toku svoje profesionalne karijere.

(3) Policijski službenik ne može biti unaprijeđen na način iz stava 1. ovog člana u čin višeg inspektora i iznad.

(4) Sve slučajeve posebnog unapređenja razmatra Komisija za unapređenja formirana u skladu sa članom 77, stavom 3. ovog zakona.

(5) Odluku o prijevremenom ili posebnom unapređenju iz stava 1. ovog člana odobrava rukovodilac, na osnovu prijedloga Komisije za unapređenje.

Član 79

Odluke o unapređenju

(1) Odluke o unapređenju u viši čin, posebnim unapređenjima i sticanju višeg čina iz člana 74, stava 3. ovog zakona pismeno se obrazlažu.

(2) Lista unaprijeđenih policijskih službenika objavljuje se na oglasnoj tabli policijskog organa.

(3) Policijski službenik koji se prijavio za unapređenje može podnijeti žalbu Odboru za žalbe policijskih službenika u roku od osam dana nakon objavljivanja liste iz stava 2. ovog člana. Žalba odgađa postupak unapređenja.

(4) Kada Odbor za žalbe policijskih službenika odluči po svim podnesenim žalbama, Komisija za unapređenje objavljuje konačnu listu kandidata nominovanih za unapređenje na oglasnoj tabli policijskog organa.

(5) Kada bude unaprijeđen u viši čin, policijskog službenika na radno mjesto u novom činu raspoređuje rukovodilac. Pri tom raspoređivanju, uzima se u obzir izrečena sklonost unaprijeđenog policijskog službenika i daje se prioritet sklonostima policijskih službenika koji su dobili najviši broj bodova Komisije za unapređenja.

(6) Policijski službenik prihvata radno mjesto iz stava 5. ovog člana.

(7) Način na koji Komisija za unapređenje dodjeljuje bodove policijskom službeniku određuje se pravilnikom iz člana 74, stava 1. ovog zakona.

Odjeljak 3 – Ocjenjivanje rada policijskih službenika

Član 80

Ocjena rada

(1) Policijski organ najmanje jednom godišnje vrši ocjenu rada svih policijskih službenika kako bi se utvrdilo ispunjavaju li poziv službe i naredbe koje izda nadređeni i zadovoljavaju li profesionalne standarde neophodne u izvršavanju policijskih zadataka.

(2) Ocjena rada preduzima se radi:

a) obezbjeđivanja djelotvornog sredstva za procjenju rada policijskih službenika;

b) podsticanja službenika da daju maksimum svojih sposobnosti;

c) identifikovanja nedostataka u radu i problema bilo iz kojeg područja rada, a koje treba otkloniti;

d) priznavanja istaknutog rada, davanja podsticaja za bolji rad te postavljanja novih radnih ciljeva.

(3) Ocjenu rada policijskog službenika sačinjava i potpisuje po hijerarhiji neposredno nadređeni.

(4) Ocjenu rada policijskog službenika koji radi na rukovodećem radnom mjestu sačinjava zamjenik rukovodioca policijskog organa, a potpisuje je rukovodilac.

(5) Detaljni postupak i kriterijume ocjene rada policijskih službenika propisuje ministar pravilnikom, na prijedlog rukovodioca.

Član 81

Način ocjenjivanja

(1) Policijski službenik ocjenjuje se sljedećim ocjenama:

1. ne zadovoljava;

2. zadovoljava;

3. dobar;

4. vrlo dobar;

5. odličan.

(2) Postupak ocjene rada policijskog službenika pokreće neposredno nadređeni koji ima najmanje čin starijeg narednika i najmanje jedan viši čin od policijskog službenika koji se ocjenjuje. Ocjene utvrđuje rukovodilac organizacione jedinice nadređenoga koji pokreće postupak, a koji ima najmanje čin inspektora.

(3) Policijski službenik dobija kopiju ocjene svog rada i potpisuje je.

(4) Policijski službenik koji se ne slaže sa ocjenom svog rada može podnijeti žalbu Odboru za žalbe policijskih službenika u roku od osam dana nakon što primi kopiju ocjene rada.

Član 82

Rezultati rada

(1) U slučaju da je policijski službenik dobio ocjenu rada “ne zadovoljava”, biće ponovo ocijenjen tri mjeseca nakon godišnje procjene rada. U toku ta tri mjeseca policijski službenik će biti pažljivo nadgledan. Po proteku tog roka, ukoliko nije došlo do zadovoljavajućeg stepena poboljšanja u radu, može se preduzeti sljedeće:

1. interni premještaj unutar policijskog organa u skladu sa činom policijskog službenika;

2. prestanak radnog odnosa.

(2) Proces ponovnog ocjenjivanja ne sprečava pokretanje disciplinskog postupka zbog loših rezultata rada.

Član 83

Evidencije ocjene rada

(1) Ispunjene i potpisane obrasce o ocjeni rada kadrovska služba evidentira i pohranjuje u službenikovom dosjeu.

(2) Policijski službenik ima slobodan pristup svojim ocjenama rada.

(3) Obrazac ocjene rada ostaće u ličnom dosjeu policijskog službenika, a kada policijski službenik napusti službu zbog odlaska u penziju, davanja otkaza ili drugačijeg prestanka radnog odnosa, pohraniće se u arhivu.

GLAVA IX – NAKNADE (PLATA, DODACI I OSTALE NAKNADE)

Odjeljak 1 – Naknade

Član 84*

Naknade policijskim službenicima

(1) (prestalo da važi)

(2) Naknade policijskom službeniku su plata, dodaci i ostale naknade propisane Zakonom o platama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine.

(3) Plata policijskog službenika veže se uz njegov čin.

Čl. 85-88*

(prestalo da važi)

Odjeljak 4 – Ostale naknade

Član 89

Plaćeno odsustvo

Policijski službenik ima pravo na naknadu plate do visine jedne plate, zajedno sa dodatkom za posebne uslove rada, i to za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog odsustva kao i za period odsustvovanja sa posla zbog bolesti ili invalidnosti, a koje prema propisima o zdravstvenom osiguranju mora isplatiti policijski organ.

Član 90

Naknade za privremeni interni premještaj

(1) Policijski službenik koji je, prema članu 64. ovog zakona, premješten na drugo radno mjesto, koje je 80 km ili više udaljeno od njegovog trenutnog radnog mjesta, ima pravo na naknade za privremeni interni premještaj.

(2) Uz osnovnu platu koja je određena činom policijskog službenika, naknade iz stava 1. ovog člana su:

a) naknada troškova za odvojeni život;

b) naknada za odgovarajući smještaj.

(3) Policijski službenik koji je premješten po ličnom zahtjevu nema pravo na naknade za privremeni interni premještaj.

(4) Odredba stava 1. ovog člana ne primjenjuje se na policijskog službenika koji je prvi put raspoređen na posao.

Član 91

Prava u slučaju viška radne snage

(1) U slučaju otpuštanja zbog viška radne snage u skladu sa odredbama ovog zakona, otpušteni policijski službenik ima pravo na otpremninu u iznosu od najmanje šest mjesečnih plata.

(2) Otpremnine iz stava 1. ovog člana iznosi 12 mjesečnih plata za policijske službenike koji imaju najmanje 15 godina radnog iskustva.

Član 92

Smrt policijskog službenika

(1) Policijski službenik koji izgubi život na dužnosti sahranjuje se na mjestu koje odredi njegova porodica iz člana 38, stava 3. ovog zakona na trošak policijskog organa.

(2) Policijski organ snosi sljedeće posmrtne troškove:

a) troškove za prevoz posmrtnih ostataka na mjesto sahrane;

b) putne troškove za dva prateća lica;

c) trošak za grobnicu ukoliko nije već obezbijeđena na drugi način;

d) druge uobičajene troškove u iznosu koji određuje ministar.

(3) Porodica koju je preminuli policijski službenik izdržavao ima pravo na jednokratnu finansijsku pomoć u iznosu posljednje neto-plate koju je primio preminuli uvećane šest puta.

Član 93*

(prestalo da važi)

Član 94

Podzakonski akti o ostalim naknadama

Savjet ministara u podzakonskom aktu utvrđuje kriterijume, uslove i iznose naknada iz ovog odjeljka ovog zakona.

GLAVA X – RADNI USLOVI

Član 95

Radni i socijalni propisi

Zakon o radnim odnosima i ostali zakoni kojima se uređuju prava i obaveze iz radnog odnosa primjenjuju se na policijske službenike i kadete ukoliko nije drugačije određeno ovim zakonom.

Član 96

Radno vrijeme

(1) Prosječno radno vrijeme je 40 časova sedmično.

(2) Uobičajeno radno vrijeme je osam časova dnevno. Rukovodilac može odrediti drugačije radno vrijeme u sljedećim slučajevima:

a) kada je potreban kontinuitet rada;

b) kada se određeni zadaci moraju izvršiti u određenim rokovima ili u planiranom vremenskom periodu.

Član 97

Rad u posebnim uslovima

(1) Policijski službenik obavezan je da radi u posebnim uslovima u slučaju kada su takvi uslovi neophodni za izvršenje zadataka policijskog organa.

(2) Posebnim uslovima smatraju se: rad po vanrednom rasporedu, rad u dvokratnoj smjeni, rad u smjenama, rad subotom, nedeljom, praznicima i ostalim slobodnim danima, rad noću i rad na pojedinim lokacijama.

(3) Drugi načini rada u posebnim uslovima mogu biti određeni ako to zahtijeva bezbjednosna situacija ili ako je to jedini način da se obave određeni zadaci koji ne mogu biti odgođeni ili se moraju završiti u određenom roku.

(4) Rukovodilac detaljnije određuje razloge iz kojih se drugi način rada u posebnim uslovima iz stava 3. ovog člana može odrediti, a može ovlastiti i druge policijske službenike koji rade na rukovodećim radnim mjestima da to odrede.

(5) Za poslove iz stava 2. ovog člana policijski službenici imaju pravo na naknadu u novcu ili slobodnim satima. Na prijedlog rukovodioca, ministar će podzakonskim aktom utvrditi način isplate i iznos ovih naknada.

Član 98

Ograničenja prekovremenog rada

(1) U slučaju da je potrebno obaviti hitan posao ili zadatak do određenog roka ili u određenom vremenskom periodu, izdaće se naredba policijskim službenicima za prekovremeni rad.

(2) Prekovremeni rad iz stava 1. ovog člana može trajati do četiri časa dnevno i ne više od 20 časova sedmično.

Član 99

Plaćeni godišnji odmor

(1) Policijski službenici imaju pravo na najmanje 18, a najviše 30 radnih dana plaćenog godišnjeg odmora, zavisno od dužine radnog iskustva.

(2) Godišnji odmor na koji policijski službenici imaju pravo određen je kako slijedi u tabeli:

GODINE RADNOG ISKUSTVA:

Radni dani:

 – OD 6 MJESECI DO 3 GODINE

18

 – od 3 do 5 godina

20

 – od 5 do 7 godina

22

 – od 7 do 10 godina

23

 – od 10 do 12 godina

24

 – od 12 do 15 godina

25

 – od 15 do 20 godina

27

 – od 20 do 25 godina

29

 – preko 25 godina

30

(3) U smislu ovog zakona, u dane godišnjeg odmora ne računaju se subota, nedelja, praznici i drugi neradni dani.

(4) Po odluci rukovodioca, a kao nagrada za izvanredne rezulate rada, policijski službenik ima pravo na dva dodatna slobodna radna dana.

(5) Policijski službenik može iskoristiti svoj godišnji odmor u cjelini ili u dva dijela. Prvi dio koristi se bez prekida u trajanju od najmanje 12 radnih dana u toku kalendarske godine. Drugi dio koristi se najkasnije do 30. juna naredne godine.

(6) Trajanje i raspored godišnjih odmora za narednu godinu utvrđuju se prije kraja tekuće godine.

(7) Izuzetno od stava 5. ovog člana, rukovodilac može promijeniti raspored godišnjih odmora zbog izuzetno važnih operativnih razloga.

Član 100

Plaćeno odsustvo

(1) Policijski službenik ima pravo na plaćeno odsustvo do pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godini, u sljedećim slučajevima:

 smrt člana uže porodice:

do tri radna dana;

 smrt srodnika:

do jednog radnog dana;

 njegovanje člana uže porodice:

do tri radna dana;

 rođenje djeteta:

do tri radna dana;

 sklapanje braka:

do pet radnih dana;

 selidba:

do dva radna dana.

(2) Plaćeno odsustvo iz stava 1. ovog člana odobrava rukovodilac.

Član 101

Neplaćeno odsustvo

Na zahtjev policijskog službenika, rukovodilac može odobriti neplaćeno odsustvo u periodu od najduže 30 dana u jednoj kalendarskoj godini.

Član 102

Beneficirani penzijski staž

Policijski službenici imaju pravo na beneficirani penzijski staž po kojem se svakih 12 mjeseci provedenih na dužnosti računa kao 16 mjeseci službe.

GLAVA XI – DISCIPLINSKA ODGOVORNOST

Član 103

Disciplinska odgovornost policijskog službenika

(1) Policijski službenik je disciplinski odgovoran za povrede službene dužnosti propisane ovim zakonom, nastale kao rezultat njegove krivice.

(2) Krivična odgovornost za krivično djelo ne isključuje disciplinsku odgovornost policijskog službenika, ukoliko je počinjenje krivičnog djela takođe i povreda službene dužnosti.

(3) Oslobođenje od krivične odgovornosti ne podrazumijeva istovremeno i oslobođenje od disciplinske odgovornosti.

(4) Disciplinski postupak detaljnije propisuje ministar podzakonskim aktom nakon konsultacija sa rukovodiocima organa.

(5) Disciplinski postupak mora biti fer i transparentan. Tokom disciplinskog postupka, policijski službenik uživa sljedeća prava koja se razrađuju podzakonskim aktom iz stava 4. ovog člana:

1. pravo da bude pravovremeno obaviješten o optužbi za povredu službene dužnosti i o dokazima, kao i pravo da pismeno odgovori na optužbu ili da se njegova usmena izjava zapiše;

2. pravo na fer i javno saslušanje u razumnom roku od strane tijela utvrđenih ovim zakonom. Javnost može biti isključena sa saslušanja ako to zahtijevaju interesi morala, javnog reda i državne bezbjednosti demokratskog društva, ili ako je to u interesu maloljetnika ili zaštite privatnog života, ili javnost može biti isključena do neophodne mjere u posebnim okolnostima kad bi javno saslušanje ometalo interese pravičnosti prema mišljenu tijela utvrđenih ovim zakonom;

3. pravo da ne iskazuje protiv sebe, pravo da se od optužbe brani sam ili uz stručnu pomoć advokata kojeg sam izabere te pravo prisustvovanja svakom saslušanju u postupku;

4. pravo na javno izricanje odluke;

5. pravo na podnošenje žalbe na odluku disciplinske komisije ustanovljene prema ovom zakonu.

Član 104

Lakše povrede službene dužnosti

Lakše povrede službene dužnosti su:

1. nenošenje ili neispravno nošenje uniforme, naoružanja ili opreme;

2. nedolazak na posao u određeno vrijeme ili odlazak sa posla prije kraja radnog vremena;

3. nepažljivo i neuredno čuvanje dokumenata i podataka;

4. neopravdano odsustvo sa dužnosti u trajanju od jednog dana u jednom mjesecu;

5. izazivanje svađe i narušavanje međuljudskih odnosa;

6. nekorektno i nepristojno ponašanje prema kolegama, zaposlenicima ili posjetiocima;

7. konzumiranje alkohola u toku radnog vremena;

8. spavanje na dužnosti.

Član 105

Teže povrede službene dužnosti

(1) Teže povrede službene dužnosti su:

1. neizvršavanje, nesavjesno, neblagovremeno ili nepažljivo izvršavanje službenih zadataka;

2. izbjegavanje obaveza vezanih za profesionalnu obuku i usavršavanje;

3. četiri ili više lakših povreda službene dužnosti;

4. neopravdano odsustvo sa dužnosti u trajanju dužem od jednog ali kraćem od tri dana u jednom mjesecu;

5. neovlašteno korištenje sredstava povjerenih radi izvršavanja zadataka i dužnosti;

6. vršenje aktivnosti koje nisu u skladu sa interesima policijskog organa ili bez prethodnog odobrenja starješine;

7. ponašanje koje onemogućava, ometa ili otežava drugima izvršavanje službenih zadataka;

8. nepružanje stručne pomoći građanima u ostvarivanju njihovih zakonskih prava;

9. ponašanje koje narušava ugled policijskog organa;

10. neizvršavanje ili nedovoljno preduzimanje mjera u okviru vlastitih dužnosti neophodnih za obezbjeđenje objekata, lica i povjerenih sredstava i stvari;

11. sprečavanje građana ili pravnih lica u ostvarivanju njihovih prava pri podnošenju zahtjeva, žalbi, pritužbi, molbi i drugih podnesaka, ili neodlučivanje po tim podnescima u zakonskom roku;

12. nepružanje pomoći drugom policijskom službeniku koji traži pomoć kada mu je pomoć neophodna za izvršavanje njegovih službenih zadataka;

13. prikrivanje činjenica o načinu izvršavanja službenih radnji ili upotrebi sile od strane drugog policijskog službenika, koji je načinom izvršenja službene radnje ili upotrebom sredstava prisile počinio težu povredu službene dužnosti;

14. činjenje ili nečinjenje koje vodi otkrivanju službene tajne;

15. samovoljno napuštanje dužnosti ili mjesta čuvanja određenog objekta ili lica, koje može imati štetne posljedice za policijski organ;

16. dolazak na posao u pijanom stanju ili pod uticajem alkohola ili korišćenje narkotika ili opijata za vrijeme radnog vremena;

17. sprečavanje, izbjegavanje ili odgađanje sprovođenja internih postupaka prema sebi, odbijanjem da se podvrgne testu ili psiho-fizičkom ispitivanju;

18. narušavanje javnog reda i mira, posebno nepristojnim i grubim ponašanjem, tučom ili bilo kojom drugom aktivnošću kojom se narušava javni red i mir i tom aktivnošću narušava ugled policijskog organa, bez obzira na vrijeme i mjesto događaja;

19. davanje netačnih podataka koji utiču na donošenje odluka nadležnih organa ili izazivaju druge štetne posljedice;

20. neopravdano odsustvo sa dužnosti u trajanju od tri uzastopna dana ili od ukupno pet dana u toku jedne kalendarske godine;

21. zloupotreba bolovanja;

22. upotreba sile, odnosno vatrenog oružja u suprotnosti sa ovim zakonom;

23. zloupotreba službenog položaja;

24. odbijanje izvršavanja zakonitih naredbi izdatih u cilju izvršavanja službenih zadataka i dužnosti;

25. učestovanje u političkim aktivnostima koje nisu u skladu sa službom policijskog službenika, bilo za vrijeme ili van dužnosti;

26. vršenje diskriminacije pri izvršavanju dužnosti, po osnovu rase, boje kože, pola, jezika, religije, političkog ili drugog opredjeljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla ili bilo po kojem drugom osnovu.

(2) Teže povrede službene dužnosti iz stava 1. ovog člana stepenuju se bodovima na sljedeći način:

– povrede iz tačke 1. do 3. – 5 bodova;

– povrede iz tačke 4. do 6. – 10 bodova;

– povrede iz tačke 7. do 11. – 15 bodova;

– povreda iz tačke 12. – 20 bodova;

– povrede iz tačke 13. do 19. – 25 bodova;

– povrede iz tačke 20. do 26. – 30 bodova.

Član 106

Pokretanje internog postupka

(1) Interni postupak zbog povrede službene dužnosti pokreće se na osnovu:

a) pritužbe građanina;

b) zahtjeva jednog ili više zaposlenih u policijskom organu;

c) zahtjeva neposredno nadređenog policijskog službenika; ili

d) zahtjeva šefa kancelarije za žalbe i pritužbe građana pri ministarstvu.

(2) Interni postupak vodi odjel za unutrašnju kontrolu.

(3) Svako ko primi informaciju o ili pritužbu na policijskog službenika proslijediće tu informaciju ili pritužbu odjelu za unutrašnju kontrolu u roku od 24 časa.

(4) Interni postupak za lakše povrede službene dužnosti mora se završiti u roku od 30 dana od dana prijave odjelu za unutrašnju kontrolu.

(5) Interni postupak za teže povrede službene dužnosti mora se završiti u roku od tri mjeseca od dana prijave odjelu za unutrašnju kontrolu, a može se produžiti za još dva mjeseca u zavisnosti od složenosti slučaja.

Član 107

Izricanje disciplinske sankcije

(1) Disciplinske sankcije za lakše povrede službene dužnosti izriče rukovodilac nakon sprovedenog internog postupka iz člana 106. ovog zakona.

(2) Disciplinske sankcije za teže povrede službene dužnosti izriče disciplinska komisija nakon sprovedenog disciplinskog postupka iz člana 109. ovog zakona.

(3) Odluka o disciplinskoj odgovornosti dostavlja se policijskom službeniku.

Član 108

Disciplinska komisija

(1) Disciplinsku komisiju uspostavlja rukovodilac, a članovi su predsjedavajući, dva člana i isti broj zamjenika članova. Dva člana i jedan zamjenik moraju imati čin samostalnog inspektora ili viši čin, a drugi član i drugi zamjenik moraju biti državni službenici. Najmanje dva člana disciplinske komisije moraju biti diplomirani pravnici.

(2) Predsjedavajući disciplinske komisije je policijski službenik najvišeg čina koji je diplomirani pravnik.

(3) Način rada, glasanja i donošenja odluka reguliše se podzakonskim aktom iz člana 103, stava 4. ovog zakona.

Član 109

Pokretanje disciplinskog postupka

(1) Za teže povrede službene dužnosti, odjel za unutrašnju kontrolu u roku od sedam dana nakon sprovedenog internog postupka iz člana 106. ovog zakona dostavlja disciplinskoj komisiji zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka.

(2) Disciplinska komisija odlukom pokreće disciplinski postupak u roku od sedam dana od dana prijema zahtjeva odjela za unutrašnju kontrolu.

(3) Zahtjev i odluka o pokretanju disciplinskog postupka zbog teže povrede službene dužnosti dostavlja se policijskom službeniku.

(4) Disciplinska komisija donosi odluku o disciplinskoj odgovornosti u roku od 60 dana nakon prijema zahtjeva iz stava 1. ovog člana.

Član 110

Disciplinske sankcije

(1) Za lakše povrede službene dužnosti, propisane u članu 104. ovog zakona, mogu se izreći sljedeće disciplinske sankcije:

a) pismena opomena;

b) novčana kazna u iznosu od 15% jedne osnovne mjesečne plate policijskog službenika.

(2) Za teže povrede službene dužnosti, propisane u članu 105. ovog zakona, mogu se izreći sljedeće disciplinske sankcije:

a) novčana kazna;

b) obustavljanje unapređenja u viši čin;

c) prekid radnog odnosa.

(3) Novčana kazna za teže povrede službene dužnosti te prestanak radnog odnosa izriču se prema sljedećoj tabeli:

Bodovi:

Minimalna sankcija zasnovana na postotku osnovne jednomjesečne plate:

Maksimalna sankcija zasnovana na postotku osnovne jednomjesečne plate:

5 do 9

kazna od 15 % za 2 mjeseca

kazna od 15% za 3 mjeseca

10 do 14

kazna od 15 % za 3 mjeseca

kazna od 20% za 4 mjeseca

14 do 19

kazna od 20% za 4 mjeseca

kazna od 30% za 5 mjeseci

20 do 24

kazna od 20% za 5 mjeseci

kazna od 30% za 6 mjeseci

25 ili više

kazna od 20% za 6 mjeseci

prestanak radnog odnosa

(4) Za 20 i više bodova izriče se i disciplinska sankcija obustavljanja unapređenja u viši čin za vremenski period od 12 mjeseci do 3 godine.

(5) Ako se policijski službenik tereti za dvije ili više povreda proisteklih iz istog događaja, disciplinska odgovornost utvrđuje se za svaku povredu zasebno, a izriče se jedinstvena disciplinska sankcija za sve povrede. Odluku o jedinstvenoj disciplinskoj sankciji disciplinska komisija donosi prema povredi kojoj se pripisuje najviše bodova, a ostale povrede uzimaju se u obzir kao otežavajuće okolnosti prilikom odlučivanja o vrsti i visini disciplinske sankcije iz stava 3. ovog člana.

(6) Prilikom odlučivanja o disciplinskoj sankciji, bodovi pripisani za svaku povredu u proteklih pet godina se zbrajaju, množe sa faktorom 0,2 te pribrajaju bodovima pripisanim za disciplinsku povredu po kojoj se postupa.

(7) Svakoj lakšoj povredi službene dužnosti pripisuje se jedan bod koji se dodjeljuje za period od dvije godine od dana izricanja disciplinske sankcije i primjenjuje za buduće povrede službene dužnosti u tom roku.

(8) Obavezna disciplinska sankcija prekida radnog odnosa izriče se za teže povrede službene dužnosti iz člana 105, stava 1, tačke 13. do 26. ovog zakona, ako je povreda počinjena sa umišljajem ili usljed krajnje nepažnje, a nisu utvrđene olakšavajuće okolnosti u prilog policijskom službeniku.

(9) Obvezna disciplinska sankcija prekida radnog odnosa izriče se kada policijski službenik sakupi 60 ili više bodova za povredu po kojoj se postupa i ranije povrede službene dužnosti u proteklih pet godina.

(10) Obvezna disciplinska sankcija prekida radnog odnosa izriče se ako je policijski službenik pravosnažno osuđen za krivično djelo na kaznu zatvora od šest mjeseci ili težu kaznu.

(11) Sve disciplinske sankcije izrečene za povrede službene dužnosti upisuju se u lični dosje policijskog službenika.

Član 111

Pravo žalbe na odluku o disciplinskoj odgovornosti

(1) Protiv odluke o disciplinskoj odgovornosti može se podnijeti žalba Odboru za žalbe policijskih službenika u roku od 15 dana od dana prijema odluke.

(2) Odbor za žalbe policijskih službenika o žalbi odlučuje u roku od 30 dana od dana prijema žalbe.

Član 112

Suspenzija

(1) Policijski službenik može da bude privremeno suspendovan sa zadataka i dužnosti koje obavlja ili suspendovan iz policijskog organa ako je protiv njega pokrenut krivični ili disciplinski postupak i ako se, uzimajući u obzir prirodu krivičnog djela ili prirodu teže povrede službene dužnosti kao i okolnosti pod kojima je počinjeno krivično djelo, odnosno teža povreda službene dužnosti, može osnovano vjerovati da bi se inače štetilo interesima službe ili internom postupku.

(2) Rukovodilac je odgovoran za donošenje odluke o privremenoj suspenziji u skladu sa stavom 1. ovog člana.

(3) Suspenzija policijskog službenika određena u skladu sa stavom 1. ovog člana može trajati do okončanja disciplinskog ili krivičnog postupka.

(4) Tokom suspenzije službeno oružje i službena legitimacija policijskog službenika oduzimaju se i zabranjeno mu je nositi službenu uniformu.

(5) Policijski službenik koji je primio odluku o suspenziji iz stava 1. ovog člana može podnijeti žalbu na odluku o suspenziji Odboru za žalbe policijskih službenika u roku od 3 dana od prijema odluke. Žalba ne odgađa izvršenje odluke.

Član 113

Isplata plate tokom suspenzije

(1) Tokom suspenzije iz policijskog organa, policijski službenik ima pravo na 55% svoje plate. U posebnim slučajevima, kada ima porodicu koju izdržava, policijski službenik ima pravo na iznos do 65% svoje plate.

(2) Policijski službenik ima pravo na punu naknadu svoje plate i druga prava po osnovu rada ako se utvrdi da nije odgovoran za težu povredu službene dužnosti niti za počinjenje krivičnog djela.

Član 114***

Trajanje postupka

(1) Za lakše povrede službene dužnosti, interni postupak i donošenje odluke o sankciji od strane rukovodioca mora biti okončano u roku od 60 dana od dana kada je povreda počinjena ili dana kada je prijavljena odjelu za unutrašnju kontrolu.

(2) Za teže povrede službene dužnosti, interni postupak i disciplinski postupak mora da bude okončan u roku od devet mjeseci od dana kada je povreda prijavljena odjelu za unutrašnju kontrolu.

(3) (prestalo da važi).

Član 115

Disciplinski spisi

(1) Policijski organ vodi evidenciju o disciplinskim sankcijama izrečenim policijskim službenicima.

(2) Kopija odluke o disciplinskoj odgovornosti stavlja se u lični dosje policijskog službenika.

GLAVA XII – ODGOVORNOST ZA ŠTETU

Član 116

Odgovornost policijskog službenika

(1) Policijski službenik obavezan je policijskom organu da nadoknadi materijalnu štetu na imovini policijskog organa koju je prouzrokovao namjerno ili iz grube nepažnje tokom obavljanja dužnosti.

(2) Policijski službenik obavezan je policijskom organu da nadoknadi štetu koju policijski organ mora nadoknaditi oštećenim građanima i pravnim licima, a koju je, namjerno ili iz grube nepažnje, prouzrokovao policijski službenik tokom obavljanja dužnosti.

(3) Svaki službenik policijskog organa obavezan je da, odmah po saznanju, podnese izvještaj o pričinjenoj šteti.

Član 117

Utvrđivanje i nadoknada štete

(1) Komisija koju uspostavlja rukovodilac utvrđuje štetu, iznos i okolnosti pod kojima je šteta prouzrokovana.

(2) Rukovodilac i policijski službenik mogu napraviti pismeni sporazum o iznosu i načinu nadoknade štete.

(3) Na osnovu izvještaja komisije i sporazuma, rukovodilac donosi odluku o nadoknadi štete, iznosu, roku i načinu nadoknade. U skladu sa iznosom nadoknade i na osnovu zahtjeva policijskog službenika, rukovodilac može dozvoliti isplatu u ratama.

(4) Ako je šteta pričinjena na imovini, na zahtjev policijskog službenika rukovodilac može odobriti da šteta bude nadoknađena uspostavom pređašnjeg stanja na trošak policijskog službenika u određenom roku.

Član 118

Odgovornost države za štetu

(1) U skladu sa zakonom, BiH je odgovorna za štetu pričinjenu fizičkim i pravnim licima kao rezultat postupanja policijskih službenika u izvršenju ili vezano za izvršenje zadataka policijskog organa.

(2) BiH ima pravo da zahtijeva od policijskog službenika, za kojeg se utvrdi da je odgovoran za štetu iz stava 1. ovog člana, da nadoknadi iznos isplaćen trećim licima, ako je prouzrokovana šteta posljedica njegove grube nepažnje ili namjere ili neovlaštenih radnji ili postupaka.

GLAVA XIII – PRESTANAK RADNOG ODNOSA

Član 119

Osnove prestanka radnog odnosa

Policijskom službeniku prestaje radni odnos, te automatski gubi status policijskog službenika, u sljedećim slučajevima:

1. kada svojevoljno da otkaz;

2. kada dobije ocjenu “ne zadovoljava” na kraju probnog rada;

3. kada navrši 65 godina života i zakonom propisani penzijski staž ili 40 godina penzijskog staža;

4. kada je zbog zdravstvenog stanja trajno nesposoban da obavlja službene dužnosti, a da pri tom ne ispunjava uslove za premještaj na drugo odgovarajuće radno mjesto unutar policijskog organa;

5. kada dva puta uzastopno dobije negativnu ocjenu za rad (član 82);

6. gubitkom državljanstva BiH;

7. sticanjem državljanstva druge države, ako je to u suprotnosti sa zakonima BiH;

8. zbog viška radnika;

9. kada mu je za krivično djelo izrečena pravosnažna kazna zatvora od šest mjeseci ili teža kazna;

10. kada mu je izrečena disciplinska sankcija prestanka radnog odnosa;

11. istekom mandata rukovodioca, odnosno zamjenika rukovodioca policijskog organa iz člana 2, stava 1. ovog zakona, ukoliko je prije imenovanja na tu dužnost radio u policijskom organu na koji se ovaj zakon ne primjenjuje.

Član 120

Obaveza razduženja službenih sredstava

(1) Policijski službenik kojem je prestao radni odnos u policijskom organu obavezan je da razduži sva sredstva, uređaje i opremu koju je zadužio u roku od sedam dana od dana prestanka radnog odnosa.

(2) Na dan prestanka radnog odnosa, službeno oružje i legitimacije policijskog službenika oduzimaju se i zabranjeno mu je nositi službenu uniformu.

GLAVA XIV – ODBOR ZA ŽALBE POLICIJSKIH SLUŽBENIKA

Član 121

Uspostavljanje i nadležnost Odbora za žalbe policijskih službenika

(1) Odbor za žalbe policijskih službenika je nezavisno tijelo Savjeta ministara sa nadležnostima utvrđenim članom 9. Zakona o nezavisnim i nadzornim tijelima policijske strukture Bosne i Hercegovine.

(2) Odbor za žalbe policijskih službenika nadležan je za donošenje odluka po žalbama koje podnesu policijski službenici protiv odluka koje su donijela policijska tijela BiH u pogledu statusa policijskog službenika ili u slučajevima propusta policijskog tijela da donese odluku u pogledu statusa policijskog službenika.

(3) Odluke Odbora za žalbe policijskih službenika su konačne i moraju se izvršiti bez odgađanja, s tim da mogu biti predmet sudskog preispitivanja u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine, a dostavljaju se podnosiocu žalbe i policijskom tijelu u roku od osam dana od dana donošenja.

(4) Odbor za žalbe policijskih službenika odlučuje o žalbi u roku od 30 dana od prijema žalbe, osim žalbe na odluku o suspenziji, o kojoj odlučuje u roku od tri dana.

(5) Žalba podnesena Odboru za žalbe policijskih službenika odgađa izvršenje odluke policijskog tijela, osim žalbe na odluku o suspenziji.

(6) Odbor za žalbe policijskih službenika obrađuje podatke i vodi evidencije u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 122

Sastav Odbora za žalbe policijskih službenika

(1) Odbor za žalbe policijskih službenika ima sedam članova, od kojih su četiri člana policijski službenici, a tri člana su državni službenici.

(2) Članovi Odbora za žalbe policijskih službenika, koji su policijski službenici, moraju imati najmanje čin samostalnog inspektora. Od ukupnog broja članova, najmanje pet članova moraju biti diplomirani pravnici.

(3) Svaki policijski organ predlaže ministru po dva policijska službenika za članove Odbora za žalbe policijskih službenika, a koje ministar predlaže Savjetu ministara na izbor i imenovanje, na mandat od četiri godine.

(4) Član Odbora za žalbe policijskih službenika mora biti nezavisan u svom radu i nepristrasan.

(5) Član Odbora za žalbe policijskih službenika može biti razriješen dužnosti prije isteka mandata po proceduri propisanoj Zakonom o nezavisnim i nadzornim tijelima policijske strukture Bosne i Hercegovine.

(6) U Odboru za žalbe policijskih službenika moraju biti zastupljeni svi konstitutivni narodi.

Član 122a

Postupak i način rada Odbora za žalbe policijskih službenika utvrđen Poslovnikom o radu

Postupak i način rada Odbora za žalbe policijskih službenika, u mjeri u kojoj nisu propisani Zakonom o nezavisnim i nadzornim tijelima policijske strukture Bosne i Hercegovine, utvrđuju se Poslovnikom o radu Odbora za žalbe policijskih službenika koji usvaja Savjet ministara.

DIO ČETVRTI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 123

Prelazna odredba o zapošljavanju

(1) Do 31.12.2012. godine policijski organi mogu zapošljavati policijske službenike koji su trenutno zaposleni u službama za provođenje zakona u Bosni i Hercegovini, na osnovu javnog konkursa za sve činove, uključujući i čin policajca i mlađeg inspektora. U tom periodu odredbe Poglavlja V neće se primjenjivati na navedena zapošljavanja, osim ako ovim članom nije drugačije predviđeno.

(2) U smislu ovog člana, pod policijskim službenikom iz stava 1. smatra se lice ovlašteno da primjenjuje policijske ovlasti i postupa kao ovlaštena službeno lice prema zakonima o krivičnom postupku u Bosni i Hercegovini, što isključuje lica koja nisu ovlaštena da primjenjuju policijske ovlasti, već samo obavljaju određene poslove i zadatke koji mogu biti vezani za policijske aktivnosti.

(3) Članovi 55. i 58. ovog zakona ne primjenjuju se na lica koja se zapošljavaju na osnovu stava 1. ovog člana.

(4) U prelaznom periodu iz stava 1. ovog člana, policijski organi će vršiti zapošljavanje kadeta prema odredbama Poglavlja V i VI ovog zakona na dva nivoa pristupanja policijskim snagama iz člana 42. ovog zakona.

(5) Rukovodilac će donijeti pravilnik o postupku izbora i zapošljavanja policijskih službenika tokom prelaznog perioda iz stava 1. ovog člana. Ovaj pravilnik će u najvećoj mogućoj mjeri biti usklađen s opštim ciljem i svrhom ovog zakona, te će se njime utvrditi, između ostalog, omjer policijskih službenika i kadeta koji se zapošljavaju u skladu sa st. 1. i 4. ovog zakona, kao i nabrojati službe koje predstavljaju službe za provođenje zakona iz stava 1. ovog člana.

Član 124

Prelazna odredba o imenovanju

(1) Prvo imenovanje rukovodioca i zamjenika rukovodioca policijskog organa prema ovom zakonu vrši se po isteku roka od najkasnije šest mjeseci, nakon stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Izuzetno od člana 59. ovog zakona, za prvo imenovanje rukovodioca i zamjenika rukovodioca policijskog organa, kandidati za te položaje ne moraju ispunjavati uslov od tri godine rada u činu glavnog inspektora.

Član 125*

(prestalo da važi)

Član 126

Dodjela činova

(1) Policijskim službenicima koji su na dan stupanja na snagu ovog zakona zaposlenici policijskog organa dodjeljuje se čin u skladu s odredbama ovog člana.

(2) Uslovi za dodjelu čina su sljedeći:

a) godine policijskog radnog iskustva koje su propisane članom 76. ovog zakona kao uslov za unapređenje u navedeni čin;

b) prethodna radna mjesta;

c) godine rada na trenutnom radnom mjestu;

d) obrazovanje propisano ovim zakonom za navedeni čin;

e) disciplinska evidencija.

(3) U smislu ovog člana, “policijsko radno iskustvo” podrazumijeva efektivno radno iskustvo stečeno u svojstvu lica ovlaštenog da primjenjuje policijska ovlaštenja i da postupa kao ovlašteno službeno lice prema zakonima o krivičnom postupku koji su na snazi u Bosni i Hercegovini ili prema zakonima koji su bili u primjeni prije stupanja na snagu tih zakona, što isključuje radno iskustvo stečeno u svojstvu lica koje nije bilo ovlašteno da primjenjuje policijska ovlaštenja, već je samo obavljalo određene poslove i zadatke koji mogu biti vezani za policijske aktivnosti.

(4) Radno iskustvo policijskog službenika sa VI i VII stepenom školske spreme uzima se u obzir od dana završetka obrazovanja.

(5) Postupak dodjele činova iz ovog člana će se detaljnije urediti podzakonskim aktom iz stava 5. člana 69. ovog zakona.

Član 127

(brisano)

Član 128

Propisi Savjeta ministara

U roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, Savjet ministara usvojiće propise:

– o obliku policijske iskaznice i značke te izgledu policijske uniforme (član 5, stav 3);

– o upotrebi sile (član 27, stav 4);

– o tekstu zakletve (član 58, stav 2);

– o načelima privremenog premještaja u drugu instituciju (član 65, stav 4);

– o pravima, dužnostima i odgovornosti policijskih službenika premještenih na rad izvan područja BiH (član 66, stav 3);

– o činovima policijskih službenika (član 69, stav 5);

– o drugim oblicima naknada (član 94);

– pravilnik o platama (član 125, stav 1).

Član 129

Propisi ministra

(1) U roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovog zakona, ministar će donijeti propise:

– o načinu držanja i nošenja oružja i municije (član 6);

– o načinu i rasporedu testiranja (član 50);

– o nastavnim programima i planovima obuke;

– o trajanju osnovne obuke i obavezama kadeta u toku obuke;

– o usavršavanju policijskih službenika (član 57, stav 2);

– o proceduri o internom premještaju policijskih službenika (član 64, stav 7);

– o proceduri za unapređenje policijskih službenika (član 74);

– o internom objavljivanju slobodnih radnih mjesta (član 75, stav 4);

– o ocjeni rada (član 80, stav 5);

– o načinu i visini naknada za rad u posebnim uslovima (član 97, stav 5);

– o disciplinskom postupku (član 103, stav 4);

– pravilnik o nagradama.

(2) (brisano)

Član 129a

Svi podzakonski akti doneseni na osnovu Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine biće usaglašeni sa odredbama ovog Zakona, u roku od mjesec dana od dana njegovog stupanja na snagu.

Član 130

Prelazne odredbe o prekidu radnog odnosa

(1) Ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano i u skladu sa međunarodnim obavezama Bosne i Hercegovine, nijedno lice, ni pod kojim okolnostima, ne može biti u radnom odnosu po osnovu ovog zakona ako su mu Međunarodne policijske snage Ujedinjenih nacija (u daljnjem tekstu: IPTF) odbile certifikaciju ili mu je IPTF ukinuo ovlašćenje za vršenje policijskih ovlašćenja.

(2) Ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano, u skladu sa međunarodnim obavezama Bosne i Hercegovine, i pored osnova koje su propisane ovim zakonom u pogledu prekida radnog odnosa policijskog službenika, radni odnos policijskog službenika prekida se i ne produžava se ni u kojem obliku, niti na bilo koji način, i ni pod kojim okolnostima, ako je policijskom službeniku IPTF odbio certifikaciju, odnosno ako mu je IPTF ukinuo ovlašćenje za vršenje policijskih ovlašćenja.

(3) Stavovi (1) i (2) ovog člana ne primjenjuju se na lica kojima je IPTF odbio certifikaciju, a koje će u skladu sa odredbama ovog zakona biti zaposlena u policijskom organu nakon stupanja na snagu ovog zakona.

(4) Lica iz stava (3) ovog člana izuzimaju se od primjene člana 46. tačka b) ovog zakona.

(5) Da bi se smatralo “licem kojem je IPTF odbio certifikaciju” u smislu odredbe stava (3) ovog člana, lice je prilikom podnošenja prijave za prijem u radni odnos dužno da priloži dokaz o tome da mu je IPTF odbio certifikaciju.

(6) Dokaz iz stava (5) ovog člana smatra se “traženom dokumentacijom” u smislu člana 51. stav (1) ovog zakona i podnosi se:

a) u pisanoj formi; i

b) uz njega se podnosi primjerak odgovarajućeg dokumenta IPTF-a kojim se potvrđuje odbijanje certifikacije.

Član 131

Propisi rukovodioca

U roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovog zakona, rukovodilac će donijeti propise o sljedećem:

– o nošenju policijske uniforme (član 5, stav 2);

– o povjerljivim informacijama policijskog organa (član 37, stav 2);

– o zapošljavanju i postupku odabira policijskih službenika tokom prelaznog perioda (član 123. stav 5).

Član 132

Prestanak važenja ranijeg zakonodavstva

(1) Danom stupanja na snagu ovog zakona, prestaju da važe propisi policijskog organa, kao i drugi propisi kojim se regulišu pitanja propisana ovim zakonom.

(2) Do donošenja odgovarajućih propisa navedenih u ovom zakonu, policijski organ primjenjuje propise iz stava 1. ovog člana, u mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 133

Stupanje na snagu

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 63/2004)

Član 5

Ovaj zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje.

Samostalni član Zakona o izmjeni i dopuni
Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 58/2006)

Član 2

Ovaj Zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u ” Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjenama
Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 58/2006)

Član 3

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 35/2009)

Član 26

Ovlašćuju se ustavnopravne komisije oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine da zajednički utvrde prečišćeni tekst Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 27/04, 63/04, 5/06, 33/06, 58/06, 15/08 i 63/08), najkasnije u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 27

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjeni
Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 7/2012)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.